Naslov
Karakteristike humanih papilomavirusa (HPV), HPV-infekcije i anti-HPV cjepiva
(Characteristics of Human Papillomaviruses (HPV), HPV-infection and Anti-HPV Vaccines)

Autori
Vraneš, Jasmina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Knjiga sažetaka simpozija "Uloga cijepljenja u sprečavanju HPV-infekcije u adolescentskoj dobi" / Vraneš, Jasmina ; Jonke-Badić, Jelena - Zagreb : Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar, 2007, 8-9

Skup
Simpozija "Uloga cijepljenja u sprečavanju HPV-infekcije u adolescentskoj dobi"

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 28.09.2007

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Humani papilomavirusi (HPV); spolno-prenosive infekcije; prevencija
(Human Papillomaviruses (HPV); sexually transmited diseases; prevention)

Sažetak
Ljudski papilomavirusi (engl. human papilloma virus, HPV) svrstani su u obitelj Papovaviridae, skupinu malih, neovijenih DNK virusa oblika ikozaedra. Naziv im je izveden od latinske riječi papilla (bradavica) i grčke riječi oma (tumor). Kapsida promjera 55-60 nm sastavljena im je od 72 podjedinice – kapsomere, a veliki protein kapside (L1) tvori 80-90% svih proteina kapside. Genom HPV-a dijeli se na tri područja: područje L koje upravlja sintezom strukturnih proteina virusa, područje E sa zapisima tvorbe proteina odgovornih za umnožavanje virusa i onkogeni potencijal virusa, te područje R koje sadržava zapise za regulacijske proteine koji upravljaju procesima umnožavanja virusa. Ljudski papilomavirusi se na temelju podudarnosti nukleotidnih nizova dijele u različite genotipove, a danas ih je poznato više od 100. Svaki novoizdvojeni virus koji se razlikuje u više od 10% nukleotidnih nizova u području L1 od već poznatih genotipova virusa dobiva novi broj. Većina infekcija HPV-om je asimptomatska, prolazna i virus spontano nestaje, no ponekad infekcija može rezultirati postupnom tvorbom različitih tumora pločastog epitela. Tvorba tumora zbiva se u tri faze, u prvoj stanicu inficira HPV, u drugoj uz HPV važni su i različiti drugi faktori (imunosupresija, zračenje, kemijske tvari, cigaretni dim itd.), dok u trećoj dolazi do ugradnje virusne DNK u DNK stanice domaćina. U dobroćudnim tumorima brojne kopije virusne DNK prisutne su u obliku episoma – izvankromosomske DNA, dok je u zloćudnim tumorima virusna DNK uvijek ugrađena u genom ljudske stanice. Sklonost ugradnje u genom ljuske stanice pokazuju tzv. genotipovi visokog rizika, najviše HPV 16, dok genotipovi niskog rizika nemaju sklonost ugradnje genoma u genom inficirane stanice. Od 1995. godine HPV 16 i HPV 18 drže se dokazanim karcinogenim čimbenicima prvog stupnja za čovjeka. Dobroćudni tumori pločastog epitela, šiljasti kondilomi i planocelularni papilomi grkljana uzročno su povezani s infekcijom niskorizičnim genotipovima 6 i 11. Visokorizični genotipovi HPV-a, posebice genotipovi 16 i 18, otkrivaju se u gotovo 100% uzoraka karcinoma vrata maternice, a noviji radovi pokazuju važnost genotipova 16 i 18 u etiopatogenezi orofaringealnog karcinoma. Nova cjepiva protiv HPV-infekcije pružaju novu mogućnost u prevenciji HPV-infekcije i njezinih posljedica (četverovalentno anti- HPV 6, 11, 16 i 18 cjepivo Gardasil i dvovalentno anti- HPV 16 i 18 cjepivo Cervarix). Dobivena su genetskim inženjerstvom i sastoje se samo od virusnih kapsidnih proteina, a kako ne sadržavaju virusnu DNK ne mogu izazvati HPV-infekciju. Cjepiva nemaju nikakvog terapijskog učinka niti se mogu upotrebljavati u liječenju HPV-infekcije i bolesti povezanih s HPV-infekcijom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti, Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA