Naslov
John Maynard Keynes - teoretičar društvene krize
(John Maynard Keynes - the Theoretician of the Social Crisis)

Autori
Baletić, Zvonimir

Izvornik
Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (1330-0768) 498 (2007); 7-71

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Keynes; ekonomska teorija
(Keynes; economic theory)

Sažetak
Keynsov doprinos ekonomskoj teoriji i politici bitno je određen njegovim bavljanjem kriznim problemima svoga vremena. Suočavajući se s izazovima višestrukih kriza (ratnih, poratnih, financijskih, općegospodarskih, političkih, socijalnih, a osobito gubitaka vodećeg položaja svoje domovine u svjetskom ekonomskom poretku), on se nije mogao pomiriti s tradicionalnom ekonomskom doktrinom, koju je nazvao "klasičnom" i koja se temeljila na modelu apriorne dominacije privatno-kapitalističkih intersea i slobonde konkurencija kao općeg mehanizma njihova djelovanja. Ona se pokazala neprikladnom za inovativno razumjevanje i rješavanje aktualnih problema. Dapače, svojim dogmatskim stavovima, ona je gušila interes za njih, davala pogrešna uputstva, i time doprinosila njihovom produbljivanju. Nakon dramatičnih upozorenja početkom 1920-tih godina na pogrešnu politiku međunarodnih i monetarsnih odnosa, on sredinom te decenije obznanjuje svoj definitivni teorijski razlaz s laissez-faireom, da bi se nakon toga posvetio razradi koncepcije upravljnja nacionalne ekonomije, kao svog općeg teorijskog modela. Njegova je tremeljna dijagnoza bila, da je dugotrajna visoka nezaposlenost ne samo pokazatelj nedovoljne efikasnosti i depresivnih tedencija ekonomskog sustava, nego i uzrok zaoštravanja ekonomske i političke borbe za moć, koja bi mogla dovesti do rušenja demokratskog kapitalizma. Suočen s opasnošću uspona totalitarnih pokreta, on je isticao nužnost društve solidarnosti, kompromisa i suradnje. Iako je i dalje bio za zadržavanje kontrole kapitala nad odlukama o proizvodnji, zapošljavanje i upravljnju poslovnim sustavima, on se jednako zalagao za aktivnu ulogu države u vođenju makroekonomske politike, redistribucije dohotka, te za sudjelovanje svih u društvenom napretku i sigurnosti. Njegova koncepcija društvenog razvoja, široko prihvaćena i primjenjena u ekonomskoj politici demokratskih zemalja zapada uoči i nakon Drugog svjetskog rata, osigurala je tim zemljama brzi i stabilan rast i prosperitet sve do sredina 1960-tih godina. Ona je time potvrdila svoju vitalnost. Odbacivanje kejnsijanizma od početka 1970-tih godina, ne ulazeći ovdje u uzroke, značilo je napuštanje kejnsijanskog socijalnog kompromisa i obnovu dominacije kapitala u novim tehnološkim financijskim i političkim odnosima, ali i povratak na ograničenu moć države, visoku nezaposlenost, socijalnu diferencijaciju i nestabilnost - probleme epohe između dva svjetska rata s kojima se nosio Keynes.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Ekonomija

POVEZANOST RADA