Naslov
Distopije hrvatskoga performansa od devedesetih ili: o performansima i postpeformansima protiv globalne režije
(The dystopias of Croatian performance art from 90's or: on performance art and post-performance against the global direction)

Autori
Marjanić, Suzana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Krležini dani u Osijeku, 5.-8. prosinca 2006. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe, Odsjek za povijest hrvatskog kazališta / Branko Hećimović - Zagreb : Osijek : Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU, Odsjek za povijest hrvatskog kazališta ; Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku ; Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, 2007, 311-330

ISBN
978-953-154-793-2

Skup
Krležini dani u Osijeku, 5.-8. prosinca 2006. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe, Odsjek za povijest hrvatskog kazališta

Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 05.12.2006. - 08.12.2006

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
političke distopije; performans; devedesete
(dystopias; performance art; 1990's)

Sažetak
U okviru izabrane teme priopćenja analizirala sam distopije (negativne utopije) na primjerima pojedinih hrvatskih performansa, primjerice, performansâ Ivana Faktora u kojima kao epicentrale točke rabi Osijek i igranofilmsku strukturu opusa Fritza Langa. Naime, ulazak u devedesete, početak rata u Hrvatskoj, situacija Osijeka u gotovo potpunom ratnom okruženju te svakodnevno granatiranje punih devet mjeseci spomenutom je performeru, koji nije ponovio nijedan svoj performans, rastvorilo neminovni paralelizam sa situacijama u Langovim filmovima, a posebice s prvim Langovim zvučnim filmom M s podnaslovom Eine Stadt sucht einen Mörder iz 1931. godine. Pored performansâ spomenutoga filmskoga i likovnoga umjetnika te performera, a s obzirom na distopijske odrednice, interpretirala sam i pojedine druge performanse: npr. performanse Tomislava Gotovca a.k.a. Antonija Lauera (npr. performans Point Blank, koji je 31. siječnja 1992. izveo u Salonu Galerije Karas, u okviru kojega je performer na zidovima Galerije ispisivao grafite – simbole Amerike: "NEW YORK, HOLLYWOOD, U.S.A., STARS & STRIPES, GEORGE BUSH", da bi navedene simbole uokvirio, prekrižio i iznad njih ispisao kontrapunkte: "VUKOVAR, ŠKABRNJA, HRVATSKA, CRVEN – BIJELI – PLAVI, IVAN PAVAO II."), performanse Slavena Tolja (npr. performans Bez naziva/U očekivanju Willija Brandta [1997., Čulhan, Meeting Point – SCCA, Sarajevo], koji je nastao pri umjetnikovom prvom povratku u poratno Sarajevo), performans Petak je dan za metak (Break 21, Ljubljana, 2002.) Borisa Šinceka, bivšega časnika Hrvatske vojske, koji se u spomenutoj izvedbi simbolički i stvarno postavio u ulogu žrtve. Noseći neprobojnu košulju ("pancirku"), tražio je od kustosa da puca u njega i pritom preuzeo odgovornost za moguće posljedice te radikalne akcije, uključujući, dakako, i moguću smrt. Šincekovo dopuštanje pucnja u sebe, riječima Slavena Tolja, "najdirektnija je i najautentičnija mogućnost i reakcija na stvarnost koju živimo, u kojoj se od kraja rata ubilo otprilike 1360 branitelja. Taj performans direktna je transplantacija društvene stvarnosti u umjetnički kontekst."

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti

POVEZANOST RADA