Pregled bibliografske jedinice broj: 313341
Zookoncepcije duše: animalno i anima
Zookoncepcije duše: animalno i anima // Simpozij: Filozofija i psiha, Povodom 150. obljetnice rođenja Sigmunda Freuda (knjiga sažetaka) / Jurić, Hrvoje (ur.).
Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo, 2006. (pozvano predavanje, domaća recenzija, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 313341 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Zookoncepcije duše: animalno i anima
(The zoo-concepts of the soul: the animal and the anima (soul))
Autori
Marjanić, Suzana
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Izvornik
Simpozij: Filozofija i psiha, Povodom 150. obljetnice rođenja Sigmunda Freuda (knjiga sažetaka)
/ Jurić, Hrvoje - Zagreb : Hrvatsko filozofsko društvo, 2006
Skup
Simpozij: Filozofija i psiha, Povodom 150. obljetnice rođenja Sigmunda Freuda
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 23.11.2006. - 24.11.2006
Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
južnoslavenska narodna vjerovanja; životinja; duša
(the South Slavic folk beliefs; animal; soul)
Sažetak
Razmatranje zookoncepcija duše u narodnim vjerovanjima Južnih Slavena podrazumijeva propitivanje transgresija toposa duše – zoo/metempsihoze, s obzirom da se duša u postmortalnoj egzistenciji očituje prema nekim vjerovanjima i u animalnim atributima – npr. ptice, leptira i mušice (muhe) te, primjerice, kao vjetar, para, dim. Već je Natko Nodilo (Stara vjera Srba i Hrvata, 1885.-1890.) uočio staro/slavenski ornitološki simbolizam duše ; primjerice, u Poljaka riječ je o golubu-duši, u Čeha o predodžbi ptici-duši koja kroz usta umrloga odlijeće na stabla i koja će se umiriti tek nakon što je obavljena incineracija. I dok Slavenima postmortalna duša figurira kao ptica, antičkim Grcima duša je određena simbolom leptira (grč. psykhe – duša, leptir). Nodilo ipak smatra da se potvrda o povijesno dubljem začetku o duši-leptiru može pronaći u litavskim narodnim vjerovanjima, gdje je duša zamišljana i kao ptica i kao noćni leptir, te zaključuje da je predodžba o leptiru-duši upisana u indoeuropsko zajedništvo. Ipak, pritom navodi i Prellerovo tumačenje (Griechische Mythologie, 1854.) o tome da je figuracija duše u obličju leptira nešto novija koncepcija u antičkih Grka. Navedene zookoncepcije duše ocrtavaju određeni kontinuitet između životinje i čovjeka te kao da potvrđuju etimološku bliskost latinskih riječi anima – animal, animalis (usp. Visković 1996.). Navedena je poveznica sačuvana i kod pojedinih autora/autorica analitičke psihologije. Primjerice, Marie-Louise von Franz ističe kako je jastvo često simbolizirano nekom životinjom koja predstavlja ljudsku nagonsku prirodu i njezinu povezanost sa svojom sredinom, te zbog toga tako često u mitovima i bajkama postoje životinje-pomoćnici. Tragom navedenoga upućujem i na istaknutoga zooetičara, filozofa u okviru pokreta za prava životinja Toma Regana koji je negirajući Descartesovu odrednicu životinja kao strojeva, automata, između ostaloga, istaknuo kako hinduizam i brojne domorodačke američke tradicije smatraju da i životinja posjeduje dušu, a jednako tako i kršćanski teolozi (npr. John Wesley) pronalaze biblijske podatke o životinjskoj duši (usp. Regan 2004.).
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Etnologija i antropologija
POVEZANOST RADA
Projekti:
189-1890666-0664 - Interpretativne razine tradicije (Lozica, Ivan, MZOS ) ( CroRIS)
Ustanove:
Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb
Profili:
Suzana Marjanic
(autor)