Naslov
Prostorna Raspodjela Fitoplanktona u Jabučkoj kotlini
(Spatial distribution of phytoplankton in the Jabuka Pit)

Autori
Burić, Zrinka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Prirodoslovno-matematički fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
09.11

Godina
2007

Stranica
136

Mentor
Viličić, Damir

Ključne riječi
fitoplankton; prostorna raspodjela; duboki klorofilni maksimum; Jabučka kotlina; Jadransko more
(Phytoplankton; spatial distribution; deep chlorophyll maximum; Jabuka Pit; Adriatic Sea)

Sažetak
Istražena je prostorna raspodjela fitoplanktona u odnosu na fizikalna, kemijska i biooptička svojstva u Jabučkoj kotlini, u periodu zimskog miješanja vodenog stupca (veljača) te u periodu stratifikacije (svibanj i lipanj), 2003. godine. Istraživanja su provedena u okviru međunarodnog projekta ” Adriatic Circulation Experiment - Mesoscale Dynamics and Response to Strong Atmospheric Forcing” , istraživačkim brodom „ Knorr“ . Raspored postaja i fino uzorkovanje je planirano na temelju satelitskih snimaka distribucije temperature i klorofila a, mjerenjem termohalinih i biooptičkih svojstava te raspodjele klorofila a pomoću undulirajućeg vozila (undulatora). Najveći udio u abundanciji fitoplanktona imale su dijatomeje, dinoflagelati, primnezioficeje, krizoficeje, kriptofiti i zeleni flagelati. Dominantne vrste bile su: Calyptrosphaera sp., Emiliania huxleyi, Cerataulina pelagica, Chaetoceros socialis, Pseudo-nitzschia spp. Zima je bila određena jakim hlađenjem burom, dok je proljeće bilo netipično toplo i suho, što je imalo odraza na fizikalno kemijske čimbenike vodenog stupca, a time na raspodjelu fitoplanktona. Prostorna raspodjela fitoplanktona pokazuje porijeklo i izmjenu vodenih masa. Zimi je određena fina prostorna raspodjela fitoplanktonskih zajednica, s dominirajućim kokolitoforidima u istočnom dijelu ; nanoplanktonskim dijatomejama, dinoflagelatima i kriptofitima u središnjem dijelu ; te isključivo dijatomejama u zapadnom dijelu Jabučke kotline. Zimi nije utvrđen duboki maksimum klorofila. U proljeće su zabilježena netipična hidrološka i hidrografska svojstva (manje slatke vode i nutrijenata, snažniji utjecaj intermedijarne vode) i prostorna raspodjela fitoplanktona (dominiranje kokolitoforida u zapadnom području), što je u skladu s netipičnim metereološkim prilikama. Duboki maksimum klorofila je bio dobro razvijen u sloju između 70 i 125 m, te je bio posljedica in situ rasta fitoplanktona u sloju s dovoljno raspoloživih nutrijenata i dovoljnom količinom svjetlosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija

POVEZANOST RADA