Naslov
Otok Korčula - primjer romanizacije dalmatinskog otoka
(Island of Korčula - Example of Romanization of a Dalmatian Island)

Autori
Borzić, Igor

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Sveučilište u Zadru

Mjesto
Zadar

Datum
28.06

Godina
2007

Stranica
368

Mentor
Cambi, Nenad

Ključne riječi
Korčula; romanizacija; arheološka topografija; vile rustike; kasna antika
(Island of Korčula; Romanization; Late Antiquity; villa rustica; archaeological topography)

Sažetak
Rad Otok Korčula – primjer romanizacije dalmatinskog otoka kao primarni cilj ima na temelju poznate arheološke građe i povijesnih izvora prikazati razvoj naseljenosti na otoku tijekom rimske antike Jadrana. Povijest predrimske Korčule okarakterizirana je dugotrajnim razvojem jake autohtone zajednice (dio ilirskog plemena Plereja) koja je svoj razvoj temeljila na izvanrednom položaju na jadranskim trgovačkim rutama i prirodnim predispozicijama otoka. Druga predrimska komponenta koja je ostavila traga na otoku, vezana je za grčku kolonizaciju, i to onu iz arhajske faze, kada prema antičkim izvorima Grci iz grada Knida naseljavaju otok, te onu iz helenističke faze, kada Isejci osnivaju svoju koloniju na području Lumbarde. Trajanje obiju kolonija upitno je, ali se čini da Rimljane dočekuje samo domorodačka populacija. Točno vrijeme konačnoga rimskog osvajanja Korčule poznato je zahvaljujući epizodi koju opisuje Apijan, a vezuje se uz Oktavijanova osvajanja istočnog Jadrana 35. – 33. g. pr. Kr., u okviru kojih je značajno odjeknulo osvajanje i depopuliranje otoka Korčule i Mljeta. Nije moguće reći na ovom stupnju istraženosti je li zaista došlo do istrebljenja domorodačkog stanovništva otoka. Naseljenost Korčule od tog trenutka odgovara principima naseljenosti jednoga rimskog ruralnog ambijenta koji se temelji na naseljima tipa vila rustika. Najranije zabilježeni arheološki nalazi iz vremena nakon rimskog osvajanja pripadaju prvoj polovici I. st., s tim da za velik broj lokaliteta, poradi neistraženosti, nije moguće dati nikakvu dataciju. S obzirom na to da se život korčulanskih imanja najvjerojatnije temeljio na agrikulturalnoj proizvodnji, većina lokaliteta smještena je uz obradiva polja koja se nalaze grupirana na velolučko-blatskom, smokvičko-čarskom i žrnovsko-lumbardskom području. Gospodarstvo tih naselja temeljilo se na iskorištavanju prirodnih resursa, pa tako bilježimo uzgoj maslina i vinove loze kao primarne poljoprivredne kulture sa zabilježenih čak 7 lokaliteta s pronađenim ostatcima postrojenja za preradu ovih proizvoda, zatim žitarice, marikulturu te iskorištavanje kvalitetnoga kamena na lumbardskim otočićima. Osim toga, velika je vjerojatnost da je dio gospodarstava bio usmjeren na stočarstvo i šumarstvo, a značajnu je ulogu morala imati i trgovina, bilo u izvozu poljoprivrednih proizvoda ili pak uvozu ostalih proizvoda i usluga. Društvena slika također odgovara ruralnom ambijentu gdje većina osoba zabilježenih na epigrafskim spomenicima s Korčule pripada nižoj klasi, vjerojatno robovskoj, dok se samo nekoliko osoba može povezati s vlasnicima pojedinih imanja. Zabilježena vjerovanja u poganske kultove Libera Torculensisa i Venere Pelagije isto tako odgovara ruralnom ambijentu i izvanredno prikazuje međuodnos između gospodarskog usmjerenja i vjerovanja stanovništva. Velik broj od 53 zabilježena lokaliteta egzistira i tijekom kasne antike. Sistem naseljenosti uglavnom je ostao nepromijenjen, osim što dolazi do revitalizacije pojedinih strateški važnih točaka u prostoru vezanih uz nemirno razdoblje kasne antike (Majsan, Gradina i dr.). Druga važna karakteristika vremena kasne antike vezana je uz pojavu kršćanstva, i to posebno na istočnom dijelu otoka, koji je gravitirao Pelješkom kanalu kao važnoj komunikacijskoj liniji kojom su stizale i nove ideje i na kojemu se razvilo jako kultno središte na Majsanu i okolnim otočićima. Na zapadnom dijelu otoka pojava kršćanstva uglavnom je vezana uz ruralna imanja s dugim kontinuitetom života. Prema svim spoznajama očito je da se razvoj naseljenosti otoka Korčule u rimsko doba u potpunosti uklapa u proces romanizacije dalmatinskog prostora. Taj proces bio je dugotrajan, a na nama je da se u daljnjim istraživanjima ispitaju detalji njegova djelovanja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA