Naslov
Hipodoncija u populaciji mariborskih ispitanika s posebnim osvrtom na ortodontsku terapiju
(Hypodontia in maribors population with emphasize on orthodontics therapy)

Autori
Fekonja, Anita

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Stomatološki fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
12.06

Godina
2001

Stranica
73

Mentor
Lulić Dukić, Olga

Ključne riječi
hipodoncija, Ortodontska terapija
(hypodontia ; orthodontic therapy)

Sažetak
Uobičajena formula denticije trajnih zubi je slijedeća: središnji i lateralni sjekutić, očnjak, prvi i drugi premolar te tri molara, zajedno osam zubi u svakom kvadratu čeljusti. Kliničkim pregledom djeteta ponekad se utvrdi odstupanje od ovog nalaza u smislu manjeg ili povećanog broja zubi. Pojedini su zubi češće zahvaćeni hipodoncijom od drugih. Različite populacije također pokazuju različita brojčana odstupanja, a javlja se i razlika u spolnoj raspodjeljenosti tih odstupanja. Hipodoncija je u ovom ispitivanju utvrđena kod 8.3% ispitanika s istovremenom ortodontskom anomalijom. Nisu svi zubi jednako obuhvaćeni hipodoncijom. Najčešće je kod naših ispitanika nedostajao drugi donji premolar (64 zuba), slijede gornji lateralni sjekutić (48 zubi), gornji drugi premolar (33 zuba). Rezultati su prikazani u tablici 5. Najrjeđe je uočen nedostatak očnjaka, prvih i drugih molara. Nedostatkom jednog zuba pogođeno je 3.2% ispitanika, dok je kod 5.1% nađen nedostatak dva ili više zuba. U gornjoj čeljusti nađen je nedostatak 51.8% zubi, 48.2% ih je nedostajalo u donjoj. 49.4% djece pogođeno je hipodoncijom na lijevoj strani, dok je desna strana obuhvaćena u 50.6% ispitanika. Spolna distribucija pokazuje veću zastupljenost kod dječaka 8.8% u odnosu na djevojčice s 8.1%. Ispitivanje hipodoncije kod kontrone skupine pokazuje 4.2% učestalost hipodoncije. Hipodoncijom su najčešće obuhvaćeni donji drugi premolari, slijede gornji drugi premolari i gornji lateralni sjekutići. Distribucija obuhvaćenosti pojedinih zubi slična je u obe ispitivane skupine. Također je anomalija češće nađena u gornjoj čeljusti (59.2%) nego u donjoj (40.8%), i kao kod eksperimentalne skupine hipodoncija je češća na desnoj strani (55.3%) nego lijevoj (44.7%). U 45 (53.6%) djece eksperimentalne skupine primjenjena je ortodontska terapija zbog hipodoncije kao primarne anomalije, kod 38 osoba mobilni ortodontski aparat i kod 7 osoba tehnika SWA. Kod ostalih 39 (46.4%) osoba ortodontska terapija primjenjena je zbog druge ortodontske anomalije, hipodoncija je tek sekundranog značenja. Od tih 39 osoba samo se kod 2 primjenila SWA tehnika, a kod ostalih mobilni ortodontski aparat. Kod skupine pacijenata koji su završili terapiju (42) primjena fiksne tehnike pokazuje puno bolje rezultate od primjene mobilnih ortodontskih aparata. Kod djece s hipodoncijom našla sam različite međučeljusne odnose. Kod 33.3% djece s hipodoncijom postoji međučeljusni odnos R I., kod 51.2% međučeljusni odnos R II., a kod 15.5% R III.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Dentalna medicina

POVEZANOST RADA