Pregled bibliografske jedinice broj: 30965
Un contributo al riconoscimento degli affreschi "Adriobizantini" sulla sponda croata meridionale
Un contributo al riconoscimento degli affreschi "Adriobizantini" sulla sponda croata meridionale // Hortus artium medievalium : journal of the International Research Center for Late Antiquity and Middle Ages, 4 (1998), 71-83 (podatak o recenziji nije dostupan, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 30965 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Un contributo al riconoscimento degli affreschi "Adriobizantini" sulla sponda croata meridionale
(The Contributions to the Corpus ot the "Adriobyzantine" frescoes on the croatian coast)
Autori
Fisković, Igor
Izvornik
Hortus artium medievalium : journal of the International Research Center for Late Antiquity and Middle Ages (1330-7274) 4
(1998);
71-83
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
affreschi; romanico; botthega; Adriobizantino; cattedrale ragusea; chiesa S. Giovanni Battista; Šipan
(romanesque; frescoes; workshop; Adriobyzantine; church; Dubrovnik chatedral; church St. John the Baptist; Šipan)
Sažetak
Navraćajući još jednom problematici prvog sloja zidnog slikarstva iz srednjeg vijeka poradi utvrđivanja apuljsko-dalmatinskih veza, u uvodnom dijelu autor daje teorijsko opravdanje terminu "adriobizantinizam" kako ga je dosad rabila i poimala naša znanost. Prihvaća njegove pogodnosti i za definiranje stilskih suglasnosti u zidnome slikarstvu predromaničkog sloga na južnim dijelovima hrvatskog uzmorja. Na preostacima fresko ukrasa apsidalnog plašta ruševne crkve u temeljima dubrovačke katedrale iz doba romanike tumači odlike regionalnog slikarstva. Pače predlaže raspoznavanje odlične jedne radionice stasale na visokoj likovnoj kulturi srednjebizantskog sloga ali samosvojne u postignućima. Latentni klasicizam s istančanim kolorističkim efektima uz prepoznatljiv sadržaj iz tematike predočavanja Velike Crkve smatra dostatnim za datiranje u drugu polovicu 11.st. kad je u Dubrovniku procvala crkvena ustanova s podrškom iz Rima. Rustičnije odvjetke te stilistike nalazi na otoku Šipanu, u razmjerno dobro očuvanome a ikonografski zanimljivom rješenju fresaka iz male crkve Sv. Ivana Krstitelja u Šilovome selu. Istodobno u crtačkoj artikulaciji različitih svetačkih likova i kolorističkoj punoći uočava oznake provincijalnih slikara odgojenih na dalekim izbojima velikih bizantskih škola. U prekidu stilskih dodira s matičnim strujama obraća pozornost na razmjere oslanjanja tih majstora na jadransku kasnoantičku tradiciju. Pojavu smatra stečevinom crkvene reforme 11.st. s dosta srodnih likovnih dometa u baštini južne Italije. Dio teksta posvećuje upravo otkrivanju tih sličnosti ali se zadržava na ocrtavanju analogija bez izravnijeg povezivanj škola ili radionica. Svejedno smatra da će za preciznije određenje ovoga slikarstva kojeg se nalazi na još lokaliteta u regiji Dubrovnika trebati podrobnije paralelno izučavanje u pokrajnama slične povijesne sudbine u prekomorju. Zasad ostvarenja zidnog slikarstva na Elafitskom otočju predlaže uključiti u baštinu "adriobizantinizma" s kraja 11. ili početka 12.stoljeća.
Izvorni jezik
Ita
Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti
POVEZANOST RADA