Naslov
Goran Petercol - ispitivač jezika umjetnosti
(Goran Petercol - Examiner of Art Language)

Autori
Demonja, Damir

Izvornik
Život umjetnosti (0514-7794) 32 (1998), 60; 131-133

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
Goran Petercol; umjetnost; umjetnik; slikarstvo; slike; crteži
(Goran Petercol; art; artist; art of painting; painting; drawings)

Sažetak
Goran Petercol je suvremeni autor čiji se rad veže uz generaciju umjetnika koji stvaraju od druge polovice sedamdesetih godina, a bliske su im ideje postkonceptualne umjetnosti. Već otpočetka Petercol se izdvojio od tada prisutne generacije umjetnika kreiravši vlastiti sistem, a svoje je slikarske izradbe nazivao "mentalnim konstrukcijama". Bile su to slike i crteži na kojima je prikazivao geometrijske forme sa zasjecima u platno ili papir. Tajna je, bila, u prepoznavanju i tumačenju korištenja vrlo osobnih, autorovih, znakova u polju, prostoru njegova umjetničkog izražavanja. Već se u tim djelima mogla uočiti Petercolova sklonost k preciznoj konstrukciji u kojoj jedan umjetnikov čin uvjetuje drugi, a svi skupa određivali su međusobno protezanje, broj i veličinu formi na slici. Međutim, premda je u organiziranju rada sve bilo definirano i logično, značenja su bila različita. Suprotstavljali su se neposrednost, spontanost, slučaj i iracionalno s geometrijskim oblicima, jasnim i racionalnim. Njihovo istovremeno pojavljivanje u djelima dovodilo je do poništavanja jer nesputani, prvobitni stvaralački impulsi čitljivi u zarezima u platno ili papir nemaju više značenja kakva bi trebali imati, kako zasebna, samosvojna tako i ona u odnosu na samu formu. Petercol je svoj umjetnički rad utemeljio, a što je vidljivo i iz naprijed rečenog, ne na tradicionalnom slikarstvu koje svoje uporište ima u slikarskim osjećajima, već na slikarstvu koje predstavlja odraz, refleksiju o umjetnosti. Petercol je uvijek točno znao značenje svakog znaka kojeg je rabio, kao i njegovu slojevitost. Znakove nije koristio kao suprotnosti, oni u njegovom stvaralačkom sistemu nisu nikada imali ni afirmacijsko ni negacijsko značenje, jer po njegovom poimanju, jedno značenje isključuje drugo, jedno uvjetuje drugo i proizlazi iz tog drugog. Petercol svojim radovima jasno daje do znanja kako misli, doživljava slikarstvo. Logika nastajanja njegovih djela jasna je i određena. Postoji početni, polazni element i u gestama, pokretima nastaje akcija, proces, rad gradi samog sebe. A upravo akcija, proces nastajanja umjetničkog djela za Petercola je glavni sadržaj djela. Tako on odražava vrijeme u kojem živi, razmišlja i stvara.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti, Znanost o umjetnosti

POVEZANOST RADA