Pregled bibliografske jedinice broj: 30812
Hrvatski jezik u grobničkim urbarima iz 1610.-1612. i iz 1726. godine
Hrvatski jezik u grobničkim urbarima iz 1610.-1612. i iz 1726. godine // Grobnički zbornik / Silić, Josip (ur.).
Rijeka: Katedra Čakavskog sabora Grobnišćine, 1996. str. 319-330 (predavanje, nije recenziran, cjeloviti rad (in extenso), ostalo)
CROSBI ID: 30812 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Hrvatski jezik u grobničkim urbarima iz 1610.-1612. i iz 1726. godine
(Croatian language in Acts of Grobnik's feudal low of 1610-1612 and of 1726.)
Autori
Lukežić, Iva
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), ostalo
Izvornik
Grobnički zbornik
/ Silić, Josip - Rijeka : Katedra Čakavskog sabora Grobnišćine, 1996, 319-330
Skup
Znanstveni i stručni skup Grobnišćina: tragovi, znakovi i smjerokazi
Mjesto i datum
Grobnik, Hrvatska, 27.09.1995
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Nije recenziran
Ključne riječi
hrvatski jezik; grobnička čakavska ikavsko-ekavska osnovica; grobnički urbari; 1610.-1612.; 1726.
(croatian language; grobnik's chakavian ikavian-ekavian base; Acts of Grobnik's feudal low; 1610-1612; 1726)
Sažetak
Iako grobničke urbare pisane hrvatskim književnim jezikom u vremenskome pogledu dijeli više od jednoga stoljeća, u jezičnome ih pogledu povezuje gotovo identičan književnojezični tip, ustrojen na ovima načelima:
1. Podloga je (organska osnovica) toga književnoga jezika na svim jezičnim razinama sjevernočakavski starosjedilački ikavsko-ekavski tip, najbliži lokalno prepoznatljivu organskomu komunikacijskomu tipu kakav se i danas rabi na Grobnišćini. Iako je ta organska osnovica nedvojbeno prepoznatljiva i lokalno odrediva, ipak ni na jednoj jezičnoj razini nije jednoznačno ograničena strogom normom, zbog čega jezične činjenice koje pripadaju lokalno prepoznatljivu sustavu na svim razinama sporadično alterniraju s jezičnim činjenicama pripadnim drugim hrvatskim sustavima narječnoga ili dijalekatnoga ranga.
2. Intelektualnu nadgradnju toga književnoga jezika čine ortografski propisi i stručna pravna terminologija. Nadgradnja je nedvosmisleno normirana, a svodi se na stanovit broj pravopisnih ograničenja, i indeks riječi sa statusom pravnih termina.
Na temelju se raščlambe izvodi zaključak da je hrvatski jezik u grobničkim urbarima s početka XVII. i XVIII. stoljeća strukturirani po istomu načelu po kojemu su u pravilu do tada i poslije toga bili strukturirani književni jezici u Hrvata: čak i kad bi im organska osnovica bila lokalno prepoznatljiva i odrediva, otvarali bi prostor mogućnosti šire unutarhrvatske komunikacije. Dva grobnička urbara upućuju na kontinuitet čakavski stiliziranoga hrvatskoga književnoga jezika u određenoj funkciji i u XVII. i XVIII. stoljeću. Taj kontinuitet tek valja utvrditi i potvrditi u istraživanjima cjelokupnoga korpusa pravnih tekstova.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija
