Pregled bibliografske jedinice broj: 307243
Retradicionalizacija ili revitalizacija ruralnog prostora Slavonije i Baranje
Retradicionalizacija ili revitalizacija ruralnog prostora Slavonije i Baranje // Razvojne perspektive ruralnog svijeta Slavonije i Baranje / Štambuk, Maja ; Šundalić, Antun (ur.).
Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, 2003. str. 77-93
CROSBI ID: 307243 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Retradicionalizacija ili revitalizacija ruralnog prostora Slavonije i Baranje
(Retraditionalization or Revitalization of the Rural Area of Slavonia and Baranja)
Autori
Šundalić, Antun
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Razvojne perspektive ruralnog svijeta Slavonije i Baranje
Urednik/ci
Štambuk, Maja ; Šundalić, Antun
Izdavač
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar
Grad
Zagreb
Godina
2003
Raspon stranica
77-93
ISBN
953-6666-30-8
Ključne riječi
selo, ruralni prostor, revitalizacija, retradicionalizacija, modernizacija, globalizacija, Slavonija i Baranja
(village, rural area, revitalization, retraditionalization, modernization, globalization, Slavonia and Baranja)
Sažetak
Ruralnost je još uvijek obilježje životne sredine polovine hrvatskog stanovništva.To je obilježje još izraženije u Slavoniji i Baranji. Kada se pokušava odrediti sadržaj pojma, tada pod ruralnost uz prirodna, gospodarska i tehnološka obilježja, redovito ide i obilježje seoske kulture, ponekad nazivano tradicija i duhovnost sela. Regionalne posebnosti Hrvatske odražavaju se i na posebnost regionalnih ruralnosti. Slavonsko je selo svoj identitet održavalo više kroz dimenziju duhovnosti nego kroz posebnosti proizvodnje. Poljoprivreda je kao dominirajuća djelatnost u selima Slavonije i Baranje socijalističkom industrijalizacijom degradirana (socio-ekonomski i ideološki). Samim time je i selo postajalo niža razina društvenog života u odnosu na grad. Seoska se duhovnost ignorira i potiskuje kao neatraktivno podsjećanje na predsocijalističke odnose zajedništva u radu i dokolici seoskog stanovništva. Nove su prilike poslije 1990. otvorile prostor svemu što je socijalistički bilo neprihvatljivo. Tako se i seoska duhovnost preko noći okreće tradiciji prije svega kao potvrdi pripadanja ovim prostorima i potvrdi nacionalnog identiteta, a ne kao poticatelju i jamacu gospodarskog prosperiteta. Tu se otpočinje selo duhovno retradicionalizirati, ali ne i gospodarski revitalizirati. Pokušaj marketizacije seoske duhovnosti nije u dovoljnoj mjeri praćen oživljavanjem seoskog gospodarstva, te je više reklamnog i političko- predizbornog karaktera. To sve rezultira nastavljanjem procesa deruralizacije i deagrarizacije.
Izvorni jezik
Hrvatski
