Naslov
Žensko tijelo u dubrovačkim preradbama Moli&egrave ; reovih komedija
(The female body in the rewritings of Moli&egrave ; re's comedies by Dubrovnik's writers)

Autori
Šundalić, Zlata

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Krležini dani u Osijeku 2005. / Hećimović, Branko - Zagreb : Osijek : Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU, 2006, 20-42

ISBN
953-154-748-3

Skup
Krležini dani u Osijeku 2005. Tijelo, riječ i prostor u hrvatskoj drami i kazalištu

Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 07.12.2005. - 10.12.2005

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
18. stoljeće; frančezarija; žensko tijelo; faunistički leksemi; ime; boja; ogovaranje; geste ljubavi i preljubništva
(18th century; « frančezarija»; female body; faunistic lexems; name; color; gossip; gestures of love and adultery)

Sažetak
Tekst je oblikovan trodijelno: u prvome se dijelu sažeto iznose spoznaje do kojih se došlo u promišljanju dubrovačkih preradbi Moli&egrave ; rea ; u drugome se istražuju pojavni oblici ženske tjelesnosti i odnos drugih prema njoj, a u završnom se dijelu iznose zaključci do kojih se došlo usmjerenim čitanjem frančezarija. O ženi se u dubrovačkim preradbama Moli&egrave ; reovih komedija najčešće govori niskim stilom, s vrlo malo galantnosti i uvažavanja. Tematizira se lik žene u prostoru šire društvene zajednice (grada, npr.), a vrlo rijetko u prostoru obitelji. Biti integriran u obitelj koja se tek zasniva (dakle, započinje brakom!) cilj je gotovo svakog ženskog lika, a njegovo je ostvarenje vezano uz brojne prepreke, koje se na kraju rješavaju najčešće slučajno, dobrim spletom okolnosti i s vrlo malim utjecajem osobnog angažmana samoga lika. Od već poznatih arhetipova žena u literaturi, ovdje se javlja lik ljubavnice i sluškinje, a vrlo rijetko supruge, majke i udovice. Žensko je tijelo najčešće gledano iz perspektive muškarca, a tek ponekad i iz perspektive žene. U muškoj se perspektivi često puta može prepoznati i stanovito ženomrstvo (mizoginija) ili omraza o kojoj se govori u predgovoru Štiocu u Mizantropu. Žensko je tijelo najčešće viđeno kao stvar za kojom se smije posegnuti bez većih sankcija, koje se može posjedovati. Ljubav je prolazna potrošna vrijednost. Govorom običnog čovjeka to bi značilo ''htjet promjenivat žene ko košulje svaku setimanu.'' O dijelovima ženskoga tijela govori se nemetaforički i metaforički, a najčešće se spominju srce, ruka, glava, oči/pogled, a rjeđe prsa, odnosno sise, i noga. Bez obzira na to o kakvom je govoru riječ, nemetaforičkom ili metaforičkom, galantnosti je u njemu vrlo malo, tako da bi se u profiliranju poetike dubrovačkih preradbi Moli&egrave ; reovih komedija u obzir mogla uzeti i ženska tjelesnost i odnos prema njoj.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA