Naslov
Ivan Marović, Antejski ciklus
(Ivan Marović, Antaeus' cycle)

Autori
Buljević, Zrinka

Izvornik
Ivan Marović, Antejski ciklus, prva samostalna izložba fotografija Ivana Marovića, muzejskog savjetnika u miru, Arheološki muzej u Splitu, 22. svibnja - 30. lipnja 2007.

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, katalog

Godina
2007

Ključne riječi
Ivan Marović; Moro; fotografija
(Ivan Marović; Moro; photography)

Sažetak
Vrstan je fotograf, ali toliko u službi arheologije da svoje umijeće fotografiranja ne vidi kao odvojeno postignuće. A znao je snimati, i to u takvim uvjetima (pećina Škarin Samograd kod Drniša, bez stativa, osvjetljenje petrolejskom lampom) da je upravo neobično što se može pohvaliti kako nema ni jedne jedine neuspjele fotografije. Muzej je od Stühlera otkupio sav fotografski pribor. Kako među tom opremom nije bilo malih aparata formata Leica, djelatnice Etnografskog muzeja posuđivale su Moru svoj aparat, a on im je zauzvrat s terena donosio etnografsku građu, dok Arheološki nije nabavio Yashicu, koju je Moro dužio i njome redovito snimao. Desetljeća snimanja otežala su izbor fotografija kojima bismo Mora prikazali i kao fotografa, i to ne samo kao uspješnog dokumentarista, s fotografijama arheološkog sadržaja, nego i s onima sada već i arheološke vrijednosti. Moro nam je olakšao izbor pregledom tisuća negativa, listanjem inventarnih knjiga, davanjem smjernica, a uz to je uskličnicima i upitnicima pomogao ne samo u ostvarenju ove izložbe nego i u sređivanju muzejske dokumentacije, unošenjem imena fotografa u nekoć anonimne rubrike. Među njegovim fotografijama - u Morovom slučaju možemo ih nazvati i staropisima - poznato nam je, a osjećamo da to moramo podijeliti i sa širom javnošću, jedno remek-djelo: Lončari iz Potravlja. Pa kako su neki fotografi poznati po jednoj fotografiji, primjerice Filipin po Eksploziji prašine, tako bi Moro trebao biti poznat po svojim Lončarima, pa i da je to jedina fotografija koju je ikada snimio. A, kako to već biva, upravo ta fotografija nema negativa! E taj njegov unikat evocira lončare do gotovo arhetipskih razmjera, vraćajući nas u samu srž, u genom kraja, u kamen, u glinu od koje smo sazdani. Moro je, međutim, poput fotografije, suvremen. On je, naime, treći u nizu osamdesetineštogodišnjaka koji upravo u Splitu u posljednje tri godine priređuju samostalne izložbe. Sjetimo se Vučemilovićeve izložbe priređene u Fotoklubu Split 2005. godine, pa Kečkemetove izložbe u Fotoklubu Split početkom ove godine. I Vučemilović, istina profesionalni fotograf, i Moro snimili su najbolje fotografije svaki u svom radnom okruženju. A sva trojica su fotografije po kojima ćemo ih pamtiti snimili pedesetih i šezdesetih, pa i sedamdesetih godina 20. st. Morove fotografije ne možemo, međutim, svrstati među, rekli bismo, fotorefleksije karakteristične za to razdoblje. Njegove su fotografije fiksirale sadržaj. A ako je svaki čovjek odraz svojega vremena i zavičaja, onda je Moro, a i njegove fotografije i njegovo sve, odraz gotovo bezvremenog krša. Zaželimo i Moru da ne ostane samo na ovom, Antejskom ciklusu. Neka sada (po)kaže ono što prije nije osjećao da može.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA