Naslov
Konzervatorska obnova i pitanje pristupa restauraciji : staro-novo
(The Conservation of Reconstruction and the Question of the Approach to Restauration : Old-New)

Autori
Schejbal, Berislav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, stručni

Izvornik
Međunarodni znanstveno-stručni skup Dvorci i ljetnikovci : kulturno nasljeđe kao pokretač gospodarskog razvoja : zbornik radova = International Conference Manors and Villas : cultural heritage as a generator of economic development : conference proceeding / Šćitaroci, Mladen Obad - Zagreb : Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2006

ISBN
953-6229-49-8

Skup
Međunarodni znanstveno-stručni skup Dvorci i ljetnikovci

Mjesto i datum
Varaždin, Hrvatska, 13.10.2006. - 14.10.2006

Vrsta sudjelovanja
Ostalo

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
palača; dvorac; utvrda; spomenik kulture; ruševina; konzervacija; pristup; obnova staro-novo; modernizacija; adaptacija; unutrašnja i vanjska rekonstrukcija
(palace; castle; fortress; cultural heritage monument; ruin; conservation; approach; old-new; modernization; adaptation; interior and exterior reconstruction)

Sažetak
U nekim izlaganjima na ovom skupu podvučeno je da ruševine dvoraca, utvrda i palača plijene našu pažnju, senzibiliziraju posjetitelja emotivno i estetski, u stvari pružaju više duhovni nego materijalni doživljaj. Pitanje konzervatorske obnove prema pitanju odnosa restauracije staro-novo ovdje ima presudan značaj. Kao djelatnik Odjela za zaštitu kulturne baštine Daruvar imao sam mnogo puta iskustvo da promatram romantičarsko oduševljenje posjetitelja (zainteresirani pojednici, državni službenici ne samo konzervatorske struke, grupe školske mladeži sviju uzrasta, ali i članovi stranih promatračkih i humanitanih misija u poslijeratnom periodu) pri obilasku ruševina teško dostupnih srednjovjekovnih tvrdih feudalnih gradova na Daruvarskom području. Posjetitelji su bili snažno impresionirani ljepotom nedirnuntih ruševina utvrda (Stupčanica, Dobra kuća, Željnjak) u šumovitom gorju Papuka. Zalažem se za konzervatorski pristup očuvanja takvih spomenika kulture u što je moguće više u njihovom izvornom obliku, odnosno sadašnjem ili bliskom prošlom zatečenom stanju. Izvana u eksterijeru što je moguće više trebalo bi zadržati ono primitivno i orginalno raspadajuće stanje, ali konzervirano i prezentirano da korespondira s unutrašnjom adaptacijom. Dakako, spomenik mora istovremeno funkcionirati u skladu s novim potrebama (kulturni, turistički, stambeni i dr. sadržaji). Mislim da će na taj način povijesna građevina najbolje zadržati svoja bitna i neponovljiva ZATEČENA obilježja kulturnog dobra. Dakako, pristup i izbor jedne između nekoliko potencijalnih lokaliteta (utvrda) u regiji treba biti strogo selektivan. Neponovljivi senzibilitet ruševina jedne ugasle prošlosti najbolje se ocrtava, npr. ako kompariramo antičke ruševine Rima iz sredine 18. st. na bakropisima G. B. Piranesi-a s današnjim zaštićenim, konzerviranim, restauriranim i prezentiranim istim građevinama talijanske turističke metropole.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam, Povijest umjetnosti, Arheologija

Napomena
Izlaganje autora u raspravi na međunarodnoj konferenciji. Skup u Varaždinu održan je u sklopu međunarodnog projekta INTERREG IIIB CADSES Villas, Stately Homes and Castles-Compatibile Use, Valorisation and Creative Managment, 2000.-2006.

POVEZANOST RADA