Naslov
Suvremena perivojna arhitektura u Europi
(Contemporary landscape architecture in Europe)

Autori
Božić, Nikša

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, pp prezentacija, ostalo

Skup
Javno predavanje, Međunarodni centar za usluge u kulturi Travno - Novi Zagreb

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 14.03.2007

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
perivojna arhitektura; parkovi; Europa
(landscape architecture; parks; Europe)

Sažetak
U zadnjih dva desetljeća perivojna arhitektura u Europi doživjela je svojevrsnu renesansu, kao rezultat kritike modernističkog pristupa planiranju, oblikovanja grada za pješake a ne za automobile te usmjeravanja interesa planera na javne gradske prostore. Gubljenje granica između urbaniziranog i okolnog prostora rezultira novim prostornim tipologijama, a gubljenje granica između tradicionalnih profesionalnih disciplina urbanističkog planiranja, urbanog dizajna i krajobrazne arhitekture stvara pozitivne pomake u pristupu oblikovanju javnih prostora. Nove uloge gradova koji se međusobno natječu u oblikovanju gradskih prostora i kreiranju pozitivnog imagea stvaraju dinamičnu atmosferu u kojoj perivojna arhitektura dobiva važne uloge u procesima konstantnih preobrazbi i preoblikovanja. Gospodarske i društvene promjene utječu na stalno preispitivanje uloge javnih gradskih prostora pri čemu dolazi do promjene u ustaljenim podjelama na javne i privatne sfere, njihovog međusobnog ispreplitanja i stvaranja hibridnih prostora. Konačno, naglasak na ekološkom pristupu planiranju i doktrina održivog razvoja donose nove poticaje za stvaranje i oblikovanje suvremenih perivojnih prostora. U teoriji perivojne arhitekture početak osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća označava prekretnicu u pristupu perivojnoj arhitekturi. Nakon desetljeća za koje je bilo karakteristično stvaranje modernističkih, « nevidljivih parkova» i gdje je glavni naglasak bio stavljen na socijalnu i ekološku ulogu perivojne arhitekture osamdesete godine donose novi pristup i sve naglašenije estetske ali i ekonomsko-socijalne uloge perivojne arhitekture gdje javni prostori postaju važan element stvaranja nove slike grada kao poželjnog mjesta za život. Europski perivoji kraja dvadesetog stoljeća razvijaju se kao tipologija gradskoga prostora gdje se tradicionalne uloge perivoja – socijalna, ekološka i oblikovno-umjetnička konačno stavljaju u ravnotežu bez zanemarivanja jedne ili više njih. Tradicionalne uloge nadopunjene su novim ulogama perivoja kao alata u procesu preobrazbi gradskih prostora – od sveobuhvatnih preobrazbi pojedinih gradova do preobrazbi pojedinih gradskih lokacija koje mijenjaju svoje tradicionalne načine korištenja. Perivoji također postaju važna sredstva za stvaranje poželjnoga gradskog imagea u okruženju u kojem se gradovi sve više pojavljuju kao konkurenti u mreži gradova, mreži kapitala i sustavu lako pokretne radne snage. Gotovo sva nastojanja stvaranja poželjnih gradova za život rezultiraju ulaganjima u javne gradske prostore. Suvremena perivojna arhitektura osvaja nove prostore, nekada većinom zanemarene prostore dalekih periferija, ne-mjesta ili područja nekadašnje industrije brišući tako granice između tradicionalnih podjela na gradske i ne-gradske prostore, na sređene i zanemarene, oblikovane i neoblikovane prostore. Važna je i nova uloga koju imaju arhitekti u oblikovanju javnih gradskih prostora, stavljajući ponovno naglasak na njihovu oblikovno-umjetničku komponentu. Gradski prostori postaju vidljivo oblikovani, dizajnirani, što postaje novo pravilo pri čemu se brišu i tradicionalne granice između arhitekata i perivojnih (krajobraznih) arhitekata. Vrijeme nakon modernizma donosi i nove aktere u procesima oblikovanja javnih prostora. Privatni kapital utječe na novo definiranje privatnih i javnih sfera i briše tradicionalne podjele, a kao novi zagovornici (pa i investitori) javnih prostora javljaju se sve snažnije nevladine i neformalne udruge građana – od ekoloških do lokalno-susjedskih. Bogatstvo novih tipologija javnih i polu-javnih prostora u suvremenim gradovima te sve veća mobilnost građana i mogućnost izbora stvaraju nove izazove pri oblikovanju suvremenih perivoja koji moraju biti privlačni kako svojim oblikovanjem tako i svojim programima. Suvremeni se perivoji tako pretvaraju u puno više od pukih neizgrađenih prostora grada, donoseći nova značenja, nove funkcije i nove atrakcije. Programi koje suvremeni perivoji nude korisnicima puno su više od nekadašnjih slobodnih neizgrađenih prostora grada namijenjenih odmoru i boravku na otvorenome. Uz bogatstvo novih programa suvremeni perivoji često nude i skrivene poruke i značenja za koje se od korisnika traži da ih otkriju i interpretiraju, što u nekim primjerima ide i tako daleko da se korisnika potiče na društvenu angažiranost ili korigiranje uvriježenih stavova. Zanimljiv je i odnos prema modernizmu: dok se od modernizma uzimaju svi pozitivni elementi (socijalna uloga perivoja, perivoji kao neizostavni dio urbanističkog planiranja te ekološka ulogu perivojnih prostora) nadopunjavanja idu u smjeru korekcije oblikovnih principa pri čemu se apstrakcija modernističkog oblikovanja zamjenjuje atraktivnim oblikovnim izričajem kasne moderne. U predavanju su navedene teme ilustrirane primjerima suvremenih perivoja iz Pariza, Barcelone, Malmöa, Kopenhagena te njemačke regije Ruhr.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam

POVEZANOST RADA