Naslov
Utjecaj metimazola na broj imunokompetentnih stanica i njihove fagocitne funkcije u bolesnika s Gravesovom bolesti
(Influence of the methimazol on number and their phagocytic functions of immunocompetent cells in patients with Graves disease.)

Autori
Lechpammer, Mirna

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
29.10

Godina
1997

Stranica
94

Mentor
Lukač, Josip

Ključne riječi
metimazol; imunokompetencija; autoimuni tiroiditis; hipertireoza
(methimazol; immunocompetence; autoimmune thyroiditis; hyperthyreosis)

Sažetak
Ovim istraživanjem željelo se provjeriti utjecaj niskih do srednje visokih doza metimazola (10-20 mg/dan) na broj pojedinih vrsta imunokompetentnih stanica kao i na njihove funkcije u perifernoj krvi bolesnika s Gravesovom bolesti, koji su lijek uzimali radi sanacije hipertireoze. Istraživanjem je obuhvaćeno ukupno 127 bolesnika s Gravesovom bolesti, koji su podijeljeni u tri skupine: prvu skupinu činilo je 29 bolesnika u stanju hipertireoze prije početka liječenja ; drugu skupinu činila su 73 bolesnika u stanju eutireoze tijekom liječenja metimazolom ; treću skupinu činilo je 25 bolesnika u remisiji koji su najmanje 8 tjedana nakon prekida davanja metimazola bili u stanju eutireoze. Normalne, fiziološke vrijednosti određene su u ukupno 154 zdravih ispitanika. U svih ispitanika određen je broj leukocita, postotak i ukupni broj limfocita, limfocita T i njihovih subpopulacija CD4+ i CD8+ stanica, limfocita B, granulocita, monocita, CD56+ stanica i velikih granuliranih limfocita (VGL), prirodno ubilačka (NK) aktivnost, te fagocitne funkcije granulocita i monocita - fagocitna aktivnost, ingestija i mikrobicidnost. U prvoj skupini bolesnika, u odnosu na zdrave ispitanike, nađeni su: sniženi postotak CD4+ stanica, sniženi broj i postotak granulocita uz suprimiranu granulocitnu ingestiju i mikrobicidnost, te snižena ingestija i fagocitna aktivnost monocita. Zaključujemo da su navedene promjene najvjerojatnije posljedica osnovnog autoimunog poremećaja. U drugoj skupini bolesnika zabilježili smo promjene u broju i funkciji imunokompetentnih stanica koje ukazuju na izravno imunosupresivno djelovanje metimazola. Ti su učinci slijedeći: postotak limfocita bio je snižen u odnosu na bolesnike prve skupine, broj i postotak CD8+ stanica porastao je prema normalnim vrijednostima, prirodno ubilačka (NK) aktivnost suprimirana je u usporedbi sa zdravim ispitanicima. Granulocitna mikrobicidnost bila je snižena u odnosu na bolesnike prve skupine, uz istodobno sniženu fagocitnu aktivnost granulocita u usporedbi s normalnim vrijednostima. Monocitna ingestija bila je niža od one u bolesnika prve skupine i u normala, a u odnosu na normalne vrijednosti bile su snižene i monocitna mikrobicidnost i njihova fagocitna aktivnost. U bolesnika treće skupine uočene su donekle proturječne promjene. Nađen je pad broja i postotka monocita u odnosu na druge dvije skupine bolesnika, uz istovremeni porast monocitnih funkcija u odnosu na bolesnike druge skupine. Stoga zaključujemo kako se imunosupresivni učinak metimazola različito odražava na funkcije i broj imunokompetentnih stanica te se u nekim slučajevima (npr. broj i postotak monocita) iskazuje i nekoliko tjedana po prestanku uzimanja lijeka.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA