Pregled bibliografske jedinice broj: 291540
Oltarna ograda u hrvatskoj predromanici
Oltarna ograda u hrvatskoj predromanici // Zbornik II. kongresa hrvatskih povjesničara umjetnosti
Zagreb, Hrvatska, 2006. (pozvano predavanje, domaća recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 291540 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Oltarna ograda u hrvatskoj predromanici
(Altar chancel in Croatian Preromanesque)
Autori
Marasović, Tomislav
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
Zbornik II. kongresa hrvatskih povjesničara umjetnosti
/ - , 2006
Skup
II. kongres hrvatskih povjesničara umjetnosti
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 27.04.2006. - 29.04.2006
Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
predromanika; oltarna ograda; Hrvatska
(Preromanesque; altar chancel; Croatia)
Sažetak
Autor raspravlja o oltarnoj ogradi kao najznakovitijem dijelu liturgijskog namještaja predromaničkih crkava u Hrvatskoj i u Europi općenito. Predlaže da se taj namještaj naziva oltarnom ogradom (a ne pregradom), te upozorava da je na jednom spomeniku u Splitu zabilježen izvorni naziv na latinskom: cancellum. Položaj ograde je na granici prostora za vjernike (quadratuim populi) i prezbiterija, u centralnim građevinama obično po sredini crkve. U ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj rijetke su ograde niskog tipa, jer prevladava visoki tip s trabeacijom. Opisuju se dijelovi ograde: baza, pluteji, pilastri sa stupićima i kapitelima, te grede i zabat ili luk. Lukovi umjesto trokutastog zabata rjeđe se susreću u Hrvatskoj, a svojstveni su pretežito građevinama centralnog tipa, naročito onima šesterokonhnog tlocrta. Trokutni zabati prevladavaju u hrvatskom ranom srednjovjekovlju. Proučavajući vrhove trokuta mnogobrojnih sačuvanih zabata, autor je došao do zaključka da u ranijoj predromanici karolinškog razdoblja kutovi vrha trokuta nisu toliko oštri kao u kasnoj predromanici i ranoj romanici XI. stoljeća. To ne smatra slučajnošću, nego težnjom k vertikalizaciji do koje dolazi sazrijevanjem stila odnosno s razvitkom arhitektonskih oblika od kasnoantičkih primjera (među kojima upozorava na Protiron Dioklecijanove palače iz IV. stoljeća) preko karolinškog doba (VIII-IX. stoljeća) do rane romanike (na kraju XI stoljeća). Imena majstora koji su proizvodili oltarne ograde iznimno su rijetka, ali su u hrvatskoj historiografiji identifirane majstorske radionice koje su prepoznate u dugom vremenskom rasponu od VII. do kraja XI. stoljeća.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Povijest umjetnosti
Napomena
U tisku