ŠĻą”±į>ž’ suž’’’nopqr’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’ģ„Į5@šæųbjbjĻ2Ļ2 .*­X­Xr5’’’’’’ˆ€€€€€€€”ffffŒØfō”ˆ‹<ØgØgØgØgØgØgŗg Ęg7ˆ9ˆ9ˆ9ˆ9ˆ9ˆ9ˆ$ČRØ]ˆå€ĪgØgØgĪgĪg]ˆ€€ØgØgB‹ž€ž€ž€Īg€Øg€Øg7ˆž€Īg7ˆž€0ž€.Ŗ0†o€€ē‡Øgœg -ŃŌWĘfąhüŸ‡ˆX‹0ˆ‹±‡6¾Ü¾$ē‡””€€€€¾€ē‡4ĪgĪgž€ĪgĪgĪgĪgĪg]ˆ]ˆ””$^ø_dō€ ””ø_GEOLO`KE OSOBITOSTI HRVATSKOG ZAGORJA 2 UVOD Tlo Hrvatskog zagorja izgrauju stijene koje su prema geoloakom mjerenju vremena nastajale od paleozoika do kvartara (pribli~no tijekom 440 milijuna godina). Njihov litoloaki sastav ukazuje da su najveim dijelom bile talo~ene u morima ili oceanima, manjim dijelom u slanim i slatkovodnim jezerima, a najmanje ih je nastalo na kopnu. U morima i jezerima istalo~ene su velike koli ine klasti nog materijala, ijom su dijagenezom nastale raznovrsne sedimentne stijene. Njihova bi debljina, da nije bilo prekida u sedimentaciji, te erozije i denudacije, bila vea od 10 000 m. U pojedinim razdobljima bila je poja ana vulkanska aktivnost, te su se eruptivne stijene probijale kroz sedimentne ili su se razlijevale po morskom dnu. Najstarije stijene spuatane su na velike dubine, gdje su zbog poveanja tlaka i temperature bile zahvaene regionalnom metamorfozom. Kasnije su uslijed tektonskih pokreta ponovno izbacivane na povrainu. Kopnene faze bile su rijetke i u geoloakim mjerilima kratkotrajne, tako da najdu~e traje upravo ova danaanja faza koja obuhvaa pliocen i kvartar.Tijekom njezinog trajanja (pribli~no oko 5 milijuna godina) iz Hrvatskog zagorja se je povuklo Panonsko more, a izdignute su sve gore i stvoren itav hidrografski sustav. Zajedni kim djelovanjem denudacije i rije ne erozije tijekom poslijednjih 150 000 godina (tijekom gornjeg pleistocena i holocena) nastao je danaanji krajolik Hrvatskog zagorja. GEOGRAFSKI PREGLED Hrvatsko zagorje se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Republike Hrvatske, gdje zauzima povrainu oko 1 890 km2 (Sl. 1). To je bre~uljkasto podru je uokvireno Medvednicom i Kalnikom s ju~ne, te Vara~dinsko-topli kim gorjem, Ravnom i Maceljskom gorom sa sjeverne strane. Zapadnu granicu ini mu rijeka Sutla, a isto nu dolina rijeke Drave. U krajoliku Hrvatskog zagorja prevladavaju blagi bre~uljci ija nadmoska visina varira 300-400 m. Izmeu tih bre~uljaka se istiu uski i duga ki gorski nizovi (lan ano gorje), koji se prote~u od isto ne granice Slovenije (od tzv. Posavskih bora) do Podravine. Najistaknutije nizove ine vrlo strme gore ija nadmorske visine variraju od 500-1061 m, dok se ni~i nizovi, samo po sastavu stijena i po strmim padinama, razlikuju od ostalih zagorskih gora. Va~no je naglasiti da su uz ni~e nizove vezane sve toplice u Hrvatskom zagorju, iji e postanak i raspored biti objaanjen u kasnijim poglavljima. U Hrvatskom zagorju su, od sjevera prema jugu poredani slijedei gorski nizovi (lanci): 1. sjeverni niz ine Dona ka gora (980 m) u Sloveniji te Maceljska gora (718 m) i Ravna gora (686 m) u Hrvatskoj. Pretpostavlja se da se taj niz nastavlja u Meimurje, gdje ini tzv. «Ormo~ko-selni ku antiklinalu». Na toj se strukturi nalaze izvori nafte kod Peklenice u Meimurju, a u Vu kovcu je naena termomineralna voda. 2. niz je nizak i teako ga se razlikoje od ostalih gora. Nalazi se malo ju~nije od predhodnog, a ine ga Stra~a (405 m, kod Huma na Sutli) - Brdo (485 m kod Lepoglave) - Sv. Duh (470 m, kod Ivanca)  Hamec (398 m kod Marge ana) - Vara~dinsko-topli o gorje (Gora 281 m). On se prema istoku prote~e do Slanja i zatim «tone», te ini tzv. «Legradski prag» koji dijeli Dravsku od Murske potoline. Na njemu se nalaze termalni izvori u Vara~dinskim toplicama i u Podev evu te izvori slane vode u Slanju. 3. niz je najja e istaknut u cijelom sustavu zagorskih gora. U Sloveniji ga ine Vrenski Zob (676 m) i Javor (1 061 m), a u Hrvatskoj Koatrun (505 m) - Kuna gora (529 m) - Strahina ica (847 m) - Ivana ica (1 061 m). S geoloakog i geomorfoloakog stanoviata veoma je zanimljivo da on naglo prestaje kod Prese na, blizu Novog Marofa. 4. niz se nalazi u sredianjem dijelu Hrvatskog zagorja i od svih nizova najboje odr~ava tzv. alpski orografski pravac (istok-zapad). Relativno je nizak, a sastoji se od Struga e (375 m) i Ljubelja (551 m) u sjevernom dijelu Kalni kog gorja. Ranije se pretopstavljalo da se prema zapadu nastavlja u Cesarsko brdo, ali je novim istra~ivanjima ustanovljeno da se on zapravo preko Kumrovca prote~e u Sloveniju. Na njemu se nalaze Krapinske, `emni ke i Sutinske toplice. 5. niz ine Orlica (1 023 m) u Sloveniji i njezin isto ni nastavak Cesarko brdo (471) u zapadnom dijelu Hrvatskog zagorja. Ovaj niz postupno «tone» prema istoku (do Zaboka), a pretpostavlja se da se on ponovno pojavljuje u Kalni kom gorju. Na njemu se nalaze Tuheljske Toplice. 6. niz se prote~e od ate~a u Sloveniji preko Marijagori kih brda (294 m) i Stubi kih Toplica (265 m) do Oatrog Huma (483 m) kod Marije Bistrice. On je relotivno kratak i paralelan je s pru~anjem Medvednice. Za njega je zna ajno da se na njemu nalaze dvoje toplice ( ate~ke i Stubi ke). 7. niz ini Medvednica koja se sastoji od Zagreba ke gore (1 035 m) i Zelinske gore (574 m). Prema zapadu se prote~e u Samoborsko gorje i Pleaivicu, a prema istoku u ju~ne obronske Kalnikog gorja. Raspored navedenih gorskih nizova najvjerojatnije se ne sla~e s uobi ajenim geografskim podjelama, ali s geoloakog stanoviata oni predstavljaju jedinstvene geomorfoloake cjeline (uglavnom antiklinale). Za sve njih je karakteristi no da im se jezgre sastoje iz paleozojsko-mezozojskih stijena, dok mlae neogenske naslage izgrauju obronke i ispunjavaju potoline (sinklinale) izmeu njih. Nizovi su meusobno udaljeni 5 do 10 km, ali se ponekad «pribli~avaju» na nekoliko stotina metara. Njihov postanak i raspored uvjetovan je sna~nim orogenetskim pokretima koji su u nekoliko navrata potpuno izmjenili itav krajolik Hrvatskog zagorja. Pru~anje orografskih osi navedenih gorskih nizova je prete~ito istok-zapad, dok je Medvednica orijentirana u pravcu sjeveroistok-jugozapad. Zbog takve orijentacije veina se nizova «spaja» na podru ju Kalni kog gorja te itavo podru je poprima trokutasti oblik. Zanimljivo je da i geografske granice Hrvatskog zagorja, koje su administrativne, takoer imaju isti oblik. SLIJED GEOLO`KIH ZBIVANJA Prema HERAKU (1984.) stijene su nosioci tragova geoloakih zbivanja, stoga se na temelju njihovog sastava i «fosilnog sadr~aja» mo~e rekonstruirati njihova geneza, paleogeografski odnosi, prilike u okoliau, ~ivotni uvjeti i dr. Naravno to je mogue u initi samo za stijene koje izbijaju na povrainu i koje sadr~e neke tragove ~ivota (fosilne ostatke). Stijene bez fosilnog sadr~aja mogu se razvrstati u taj tzv. «litostratigrafski sustav» na temelju litoloake korelacije i superpozicije. Litoloake karakteristike nedefinirane stijene koreliraju se sa stratigrafski definiranom stijenom, te joj se odreuje polo~aj u tzv. geoloakom stupu. Sli no se mo~e postii i superpozicijom tj. polo~ajem stijene u prostoru. Superpozicija se oslanja na injenicu da su u normalnim uvjetima u tzv. geoloakom stupu, starije stijene su smjeatene ni~e, a mlae su viae. Na osnovi tih kriterija postanak Zemljine kore mo~e se pratiti od starijeg paleozoika do kvatara (prili~no oko 600 milijuna godina). Od toga paleozoiku (staroj eri) pripadaju stijene koje su nastale izmeu 600 i 230 milij. godina, mezozoiku (srednjoj eri) izmeu 230 i 70 milij. god. i kenozoiku (novoj eri) 70 milij. god. 3.1. Paleozoik Paleozoiska era pribli~mo je trajala oko 370 milijuna godina. Podijeljena je na manja razdoblja: kambrij (oko 100 milij. g.), ordovicij (oko 60 milij. g.), silur (oko 40 milij. g.), devon (oko 50 milij. g.), karbon (oko 80 milij. g.) i perm (oko 40 milij. g.). U Hrvatskom zagorju fosilima je dokazana stratigrafska pripadnost stijena nastalih u siluru, karbonu i permu, dok devonske stijene nisu dokumentirane, ali se pretpostavlja da bi morale postojati. Zbog rijetkih nalaza fosilnih ostataka paleozoik Hrvatskog zagorja mogue je podijeliti na stariji i mlai. To je zapravo najjednostavnija podljela jer su u stariji paleozoik uvratene nisko metamorfne stijene, dok stijene mlaeg paleozoika nisu metamorfozirane. Starijem pleozoiku pripadaju niskometamorfne stijene koje izgrauju sredianje dijelove Medvednice, a malo ih ima i na sjevernim padinama Ivana ice i Strahia ice. Njihovo rasprostiranje nije vezano samo na navedene gore ve se mo~e pretpostaviti da one i u dubini ine podlogu svim mlaim naslagama. To je dokazano najdubljom, do sad izbuaenom buaotinom u sredianjem dijelu Hrvatskog zagorja, koja je kod D. Konja ine, izmeu 4 600 i 5 100 m, naiala na crne glinene akriljavce (DRAGI EVI i dr. 1995.). Zbog rijetkih nalaza provodnih fosila ne postoji jedinstveno mialjenje o stratigrafskoj pripadonosti metamorfita. Najstariji fosili naeni na podru ju Medvednice su graptoliti koji su tijekom silura ~ivjeli u otvorenim i mirnim morkim prostorima (SREMAC i MIHAJLOVI-PAVLOVI, 1983.). Devonski fosili (konodonti) takoer su naeni na podru ju Medvednice (URANOVI, 1973.).Svi oni ukazuju na stratigrafski raspon silur-devon, ato zna i da su nastali pribli~no u razdoblju izmeu 440 i 350 miljuna godina. Sli ni fosili naeni su na mnogim mjestima u Europi, a ima ih i u Slavonskim planinama. To zna i da nisu ~ivjeli u nekom lokalnom moru, ve da je ono prekrivalo skoro cijelu Europu. U njemu su talo~ene tzv. klasti ne stijene, prete~ito gline i praainasti materijali (siltovi), zatim pijesci i aljunci, a bilo je vulkanskih erupcija. Sli ni uvijeti talo~enja odr~ali su se do sredine karbona kada je doalo do zna ajnih paleogeografskih promjena. Graptoliti su naeni u crnim glinenim akriljavcima, a konodonte u mramoriziranim vapnencima ato zna i da su te stijene nakon talo~enja bile izlo~ene poviaenom tlaku i temperaturi. Kod toga su iz klasti nih sedimenata nastale razne vrste akriljevaca, (prete~ito crni kvarcni akrijlavci) koji u sebi sadr~e metamorfozirane konglomerate i pjea enjake, a od vapnenaca su nastali mramori. Vulkanske stijene (bazalti, dijabazi, spiliti, tufovi i sl.) preobrazile su se u orto akriljavce, prete~ito u tzv. zelene akriljavce. Stijene mlaeg paleozoika pronaene su u skoro svim Zagorskim gorama. Meu njima je vrlo zna ajan nalaz algalnih vapnenaca iz kojih je odreeno 14 vrsta modrozelenih algi, te su oni uvrateni u gornji karbon (MILANOVI, 1982.). Ti vapnenci su naeni kao veliki blokovi du~ sjevernih padina Ravne gore (od Vianjice do Vinice). Va~no je istaknuti da oni, iako su gornjokarbonski nisu pretrpjeli nikakovih metamorfnih promijena, ato zna i da se, prije navedena velika regionalna metamorfoza morala dogoditi prije njihovog talo~enja. Ona se najvjerojatnije dogodila sredinom karbona, kada je uslijed hercinske orogeneze doalo je do regionalne metamorfoze. Na kraju njezinog djelovaja bila stvorena tzv. «karbonatna platforma» koja se odr~ala do gornjeg perma. S obzirom da se stvaranje karbonatne platforme obnovilo i u mlaim geoloakim razdobljima, mora se spomenuti da je to veliki plitkomoski prostor, sli an danaanjim Bahamima, na kojem se odvija talo~enje raznovrsnih vapnenaca. U njemu je talo~enje karbonatnog materijala sukladno spuatanju, zbog ega nastaju nekoliko stotina ili tisu a metara debele naslage vapnenaca. koja se prostirala od Rusije do `panjolske Sporadi ni nalazi plitkovodnih nemetamorfozranih srednjokarbonskih i donjopermskih vapnenaca koji su naeni na sjevernoj strani Ravne gore i na Medvednici pokazuje da je regionalna metamofoza na podru ju Hrvatskog zagorja dogodila prije srednjeg karbona (pribli~no prije 300 milijuna godina). To ne zna i da u mlaim geoloakim razdobljima nije bilo metamorfoza stijene, ali one nisu imale regionalno rasprostiranje. S obzirom da sadr~e modorozelene alge nastali su u plitkom i relativno toplom moru. Potpuno identi ni vapnenci su naeni i u Banovini, Gorskom kotaru, te u sjevernoj Italiji i Rusiji, ato zna i da je u gornjem karbonu Hrvatsko zagorje bilo u sastavu velikog mora. To su prete~ito pjea enjaci, konglomerati i aejlovi koji su nastali u plitkom moru ili na uaima velikih rijeka. Ponekad se pojavljuju i plitkovodni algalni vapnenci koji su nastali na morskim grebenima. Njihov nalaz je vrlo zna ajan, jer samo oni sadr~e provodne fosile na temelju kojih se moglo odrediti da su navedene stijene nastale u srednjem karbonu i donjem permu. Trijas Trijaskom razdoblju samo ime pokazuje da se mo~e podjeliti u tri vea dijela, od kojih se opet svaki mo~e podijelizi u nekoliko manjih doba ili katova. Trijas je trajao 50 milijuna godina (od 230 do 180 milij. g.). Kroz cijelo to vrijeme u danaanjem prostoru Hrvatskog zagorja vladali su promjenjivi plitkomorski uvjeti sedimentacije.Tijekom donjeg trijasa sedimetacija se odvijalai u priobalnom podru ju, a tijekom srednjeg i gornjeg trjasa prevladala na tzv. «karbonatnoj platformi». Donjem trijasu (skit-u) pripadaju sedimenti koji se mogu smatrati ekvivalentom tzv. sajskih i kampilskih naslaga. Najviae ih ima u nizu Ivana ice, zatim na Ravnoj gori i Medvednici, dok se u ostalim Zagorskim gorama rijetko pojavljuju. Sajske naslage odlikuju se mnogostrukom izmjenom tinj astih pjea enjaka, tinj astih siltita, aejlova i lapora te rijee ooidnih vapnenaca. Njihova boja varira od crvenosmee do ~utosive, te ponekad veoma aaroliko izgledaju. Intenzivna obojenost i litoloaki sastav ovih sedimenata ukazuje da se njihov postanak mo~e vezati uz priobalno podru je velikog mora koje je zauzimalo podru je Alpa i dio Dinarida. Crvena boja ovih naslaga potjee od ~eljezne rude (hematita i limonita) koji dolazi u malim koli inama, te danas nema ekonomsku vrijednost. Prije 200-300 godina ta se ruda eksploatirala, te danas na sjevernim padinama Ivana ice (izmeu Ivanca i Lepodlave) postoje ostaci starih pei u kojima je raljena ruda (`IMUNI i `IMUNI, 1997.). Kampilske naslage se sastoje od tamnosivih tankoplo astih vapnenaca koji ponekad sadr~e proslojke lapora ili dolomita. U veim koli inama se pojavljuju u Ravnoj Gori i du~ gorskog niza Ivana ice. U gornjem dijelu kampila zapo elo je zadebljanje slojeva ato ukazuje na po etak stvaranja karbonatne platforme. Ukupna debljina donjotrijaskih naslaga rijetko prelazi 150 m. U srednjem i gornjem trijasu dominiraju plitkovodni karbonati, iji je postanak vezan uz priobalnu sedimentacju koja je bila pod stalnim ujecajem plime i oseke. To je tzv. tipi na  kabonatnu platformu , koju neki nazivaju «tvornicom karbonata». Meu njima dominiraju stromatolitni, intraklasti ni, sitno do srednjozrnati dolomiti nad algalnim, peletskim i rijee onkoidnim vapnencima. Njihova pojava ukazuje na oscilacije morskog dna i povremenu dubokomorsku sedimentaciju. Najvee povrainsko rasprostiranje srednjo i gornjotrijaske stijene imaju u nizu Ivaa ica-Strahina ica-Kuna gora- Koatrun, zatim na Ravnoj gori, Struga i, sjevernom dijelu Kalnika i u zapadnom dijelu Medvednice. Njihovo podpovrainsko rasprostiranje dokazano je brojnim buaotinama, te one ine podlogu najveem dijelu mlaih naslaga u Hrvatskom zagorju. Umutar ovih plitkovodnih stijena pojavljuju se 10- 30, rijee 50-150 m debele zone izgraene od sitnozrnatih pjea enjaka, aejlova, tufova i andezit-bazalta. U ovu grupu stijena moraju se uvrstiti i sivi mramorizirani vapnenci u Zelinskoj gori ija je metamorfoza vezana uz pojavu keratofira i kvarcdiorita. Ukupna debljina srednjo i gornjotrijaskih sedimenata u Hrvatskom zagorju mo~e iznositi 400-700 m. Trijasko-jurski vapnenci nastali su u plitkom moru, na prijelazu trijasa u juru (pribli~no izmeu 190 i 170 milij. god.). Naeni su na sjevernim padinama Zagreba ke gore i ju~nim padinama Ivana ice, gdje se pojavljuju u obliku velikih blokova i gromada koje ponekad imaju promjer od nekoliko desetaka do stotinu metara. To su retolijaski i lijaski mikriti, biomikriti, rjee biospariti vezani u vapnena ku bre u u kojoj su razvijeni svi kraki fenomeni (vrta e, spilje ponori i sl.). Danas postoji nekoliko pretpostavki o njihovom postanku, ali ni jedna nije dovoljno dokumentirana. O ito je da zbog svog litoloakog sastava nisu mogli biti daleko transportirani te da predstavljaju zvraetak sedimentacije na karbonatnoj platformi. Jura O razdobljima jure koja obuhvaaju srednji i gornji lijas te doger i malm, takoer se vode burne rasprave. Razlog tome je nedostatak jurskih stijena na temelju kojih bi se moglo zaklju titi ato se s Hrvatskim zagorjem zbivalo tijekom pedesetak milijuna godina (izmeu 180 i 130 milijuna god.). Neki autori smatraju da je tada bila kopnena faza u kojoj su erodirane starije stijene, te je nastala tzv. stratigrafska praznina, dok drugi smatraju da su tada vladali oceanski uvjeti te da nije bilo talo~enja. S obzirom da su u okolici Balatona u R. Maarskoj pronaene tzv. «kondenzirane jurske naslage» koje su nastale u dubokom moru, uz minimalno talo~enje vapnenaca, pretpostavlja se da je kod nas ocean bio joa dublji te da se u njemu vapnenci nisu mogli talo~iti. Na primjeru danaanjih oceana poznato je da je dubina na kojoj se otapaju karbonati (tzv. karbonatna kompenzacija) na 3500 m. Prema tome nova sedimentacija karbonata mogla se odvijati tek na prijelazu jure u kredu kada se je morsko dno izdiglo iznad 3500 m. Tada su talo~eni dubokovodni sitnozrnati vapnenci koji sadr~e proslojke radiolarijskih ro~njaka i tufiti nih aejlova, a poznate su i pojave tufova. Tijekom krede (u razdoblju izmeu 130 i 70 milijuna god.) u Hrvatskom zagorju nastale su tri potpuno razli ite geoloake formacije. To je bila posljedice tektonskih pokreta koji su po etkom krede, ali i kasnije mijenjali dimenzije bazena, a time i uvjete sedimentacije. Stariji dio krede (barem-apt) predstavljen je magmatsko-sedimentnom formacijom koja izbija na povrainu u sjevernim padinama Zagreba ke gore, te u sredianjim dijelovima Kalni kog gorja i Ivana ice. Ona se odlikuje estim izmjenama: grauvaknih i kalkarenitnih pjea njaka, siltita, aejlova, radiolarijskih ro~njaka i rijetko biomikrita. Sedimente probijaju ili su u njih utisnute razli ite vrste vulkanita meu kojima su najzastupljeniji dijabazi, spiliti i bazalti, a zatim slijede vulkanske bre e i piroklastiti. Na podru ju Kalni kog gorja i Medvednice se unutar ovih dubokovodnih sedimenata pojavljuju se velike gromade i blokovi trijaskih vapnenaca, dolomita i ro~njaka, jurskih vapnenca, radiolarijskih aejlova i ro~njaka, titon-valendijskih vapnenca, serpentiniziranih peridotita i gabra koji ukazuju na tzv. «ofiolitski melan~». Za ofiolitski melan~ je karakteristi no da se pojavljuje na podru ju kolizije kontinentalne i oceanske kore, kao ato se to primjerice danas dogaa na podru ju Japana, Indonezije i dr. Sredinom krede (u alb-cenomanu) nastali su vapnena ki pjea enjaci (kalkareniti) koji se izmjenjuju s tamnosivim laporima i aejlovima. To su tzv. fliake naslage ije je talo~enje bilo vezano uz mutne struje koje su prenosile sitnozrnati materijal iz pliih u dublje dijelove bazena. S obzirom da uz njih nisu naeni tragovi vulkanskog djelovanja mo~e se pretpostaviti da oni predstavljaju zavraetak oceanskih uvjeta sedimentacije u ovom podru ju. Za sada su poznati samo u zapadnom dijelu Zagreba ke gore i u isto nom dijelu Ivana ice, a vjerojatno ih ima i u drugim planinama Hrvatskog zagorja, ali nisu prepoznati zbog nedostatka fosila i velike sli nosti s prije opisanim krednim sedimentima. U gornjoj kredi (u senonu - pribli~no prije 80 milijuna god.) na podru ju Hrvatskog zagorja pojavilo se prvo kopno koje se sastojalo od nekoliko otoka. Prema rasporedu krupnozrnatih klasti nih stijene mo~e se pretpostaviti da je na podru ju Medvednice postojao arhipelag od pet ili aest oto ia, a kopno je potojalo i na podru ju Kalnika te u sedianjem dijelu Hrvatskog zagorja. Te otoke okru~uju krupnozrnate stijene (bre e, konglomerati i krupnoznati pjea enjaci) koje su nastale od materijala pretalo~enog s obli~njeg kopna. U lagunama i pliim dijelovima bazena bili su talo~eni tankoplo asti glinoviti vapnenci tzv. «skalja», a u dubljim djelovima odlagan je tzv. flia (izmjena pjea enjaka (kalkarenita) s laporima). Istovemeno su na podmorskim uzviaenjima (rtovima), gdje nije bilo donosa materijala s kopna, nastajali rudistni grebeni. Oni se sastoje od velikih nakupina pahiodontnih akoljaka (rudista) i njihovog kraja. Ostatci rudistnih grebena danas se mogu nai u sjeveroisto nim predjelima Medvednice i na ju~nom grebenu Kalnika. Krajam krede doalo je do spuatanja itavog podru ja te su svi otoci bili preplavljeni, a talo~enje fliaa proaireno je na itav prostor Hrvatskog zagorja. Tijekom paleocena (izmeu 70 i 60 milijuna god.) nastavljena je sedimentacija fliaa, a umjesto rudistnih postojali su algalno-koraljni greben. Ove stijene danas su sa uvane samo na podru ju Medvednice, dok su na Kalniku naene samo kao blokovi ulo~eni u tzv. «Kalni ku bre u». Krajem paleocena doalo je do prekida sedimentacije, koja je bila izazvana jakom orogenetskom fazom. To je tzv. pirinejska orogenetska faza koju mnogi zamjenjuju s mnogo starijom laramijskom fazom. U eocenu (razdoblje izmeu 60 i 40 milijuna god.) je zapo ela transgresija za koju se pretpostavlja da je obuhvatila cijelo podru je Hrvatskog zagorja. U bazi su bile talo~ene vapnena ke bre e (Kalni ke bre e), iji najkrupniji blokovi premaaju desetke kubnih metara. One danas izgrauju Kalni ku Gredu, na Medvednici su razvijene u podru ju tzv. Horvatovih stuba, a ima ih i sa sjeverne strane Ravne gore. S ju~ne strane Ravne gore se umjesto bre a pojavljuje boksit na kojem slijede numulitni vapnenci. U tom podru ju je ustanovljen kontinuirani prijelaz eocenskih vapnenaca u oligocenske lapore. Zbog male debljine eocenske naslage su danas najveim dijelom erodirane. Oligocenske naslage (nastale izmeu 40 i 25 milijuna god.) poznate su samo u sjevernom dijelu Hrvatskog zagorja i to na padinama Ravne gore i u okolici Vara~dinskih Toplica. S obzirom na litoloaki sastav mo~e se pretpostaviti da su talo~ene na airem prostoru, ali da su danas najveim dijelom erodirane. Prete~ito se sastoje od sivih glinovitih lapora koji se mogu usporediti s tzv. «Sivicom» u Sloveniji, samo ato u Hrvatskom zagorju ne sadr~e toliko smeeg ugljena kao susjednoj republici. Tijekom miocena (razdoblje izmeu 26 i 5 milijuna godina), uslijed eustati kih kolebanja razine vode ili tektonskih pokreta (orogenetskih faza), dolazilo je do promjena u dimenzijama bazena ato je ujedno izazivalo promjene u sedimentaciji. Vee i dugotrajnije promjene u sedimentaciji su opisane kao «katovi» miocena, odnosno kao kronostratigrafske jedinice koje su pribli~no trajale 2-5 milijuna godina. Naziv su dobile prema prvo opisanom razvoju, a to je: eger, egenburg, otnang, karpat, baden, sarmat, panon i pont. U sednjem miocenu (sarmatu) Paratethys se podijelio na nekoliko manjih bazena, a podru je Hrvatskog zagorja bilo je u sastavu Panonskog bazena. Egerski sedimenti bili su talo~eni u plitkom mora u razdoblju izmeu 26-22 milijuna godina. Ju~na obala tog mora bila uz danaanji ju~ni rub niza Ivana ica  Strahina ica  Kuna gora  Koatrun, ta u sredianjem dijelu Kalni kog gorja. Sedimentacija se odvijala pod stalnim utjecajem plime i oseke, te uz veliki donos rije nog materijala. Prete~ito su talo~eni pijesci, lapori i gline, a u priobalnim mo varama nastali su slojevi ugljena. To je smei ugljen koji je uz rubove Ivana ice i Kalnika eksploatiran dugi niz godina. Ukupna debljina egerskih talo~ina na podru ju Hrvstakog zagorja iznosi 450-500 m. Egenburg je trajao oko 3 milijuna godina (izmeu 22 i 19 mil. g.). Zapo eo je tektonskim pokretima koji su bili praeni vulkanskim erupcijama. Du~ Hrvatskog zagorja protezao se niz manjih vulkana koji su bili vezane uz tzv. «Periadriatski lineament». Zbog toga se, na potezu od Huma na Sutli, preko Lepoglave i Vara~dinskih Toplica do Slanja, pojavilo desetak manjih vulkana koji su uz malo lave izbacivali velike koli ine vulkanskog pepela i drugog piroklasti nog materijala. Pretalo~avanjem poroklasti nog materijala nastali su tzv. «Maceljski pjea enjaci» ija debljina mjestimice prelazi 400 m. U otnangu koji je trajao oko 2 milijuna godina (izmeu 19 i 16 mil. g.), Hrvatsko je zagorje bilo podijeljeno u dva dijela - sjeverni i ju~ni. Sjeverni je bio prekriven plitkim morem, a u ju~nom je bilo kopno. Ujedno je doalo do smirivanja vulkanske djelatnosti, ali povremeno su donaaene vee koli ine vulkanskog pepela. Sredianji dio Hrvatskog zagorja, koji je bio u «konstantnom spuatanju» ato je omoguilo talo~enje velike koli ine krupnog aljunka, ija debljina kod Konja ine prelazi 600 m. Karpat je prema geoloakim kriterijima vrlo kratkotrakno razdoblje koje je trajalo oko 1 milijun godina (imeu 16 i 15 mil. g.). Zbog spuatanja terena zapo ela marinska transgresija koja je zahvatila itavo podru je Hrvatskog zagorja. Zbog toga se u bazi nastale krupnozrnate stijene, a kasnije kada je preplavljeno itavo podru je, talo~eni su lapori, glinoviti pijesci, tufovi i gline. Rastro~bom tufa nastale su bentonitske gline koje su se dugi niz godina eksploatirale u okolici Bednje. Sedimentacija istovrsnih stijene nastavljena je i u donjem badenu. Debljina karpatskih i donjobadenskih naslaga u okolici Bednje iznosi oko 120 m. U gornjem badenu (izmeu 15 i 13,6 mil. god.) zapo eo je sedimetacijski ciklus koji se je odr~ao do kraja ponta. To je po etak stvaranja Panonskog mora koje je u naaim krajevima bez prekida trajalo oko 10 milijuna godina. Prije transgresije podru je Hrvatskog zagorja bilo je zahvaeno jakim orogenetskim pokretima uslijed kojih su izignute jezgre danaanjih planina. «Vijenci» gruboklasti nih naslaga koje okru~uju te planine pokazuju da su one imale pribli~no danaanji oblik. U prvo vrijeme su straale kao otoci iz jako uzburkanog mora, ali do kraja badena veina ih je bila spuatena i preplavljena. Uz nekadaanje otoka bili su talo~eni konglomerati, bre e, pjea enjaci, te algalni i koraljni vapnenci. U dubljim dijelovima bazena odlagani su sitnozrnati vapnenci i lapori. S obzirom da se radi o transgresivnom lanu miocena, debljina njegovih talo~ina varira od 10-450 m. U sarmatu je zavladalo «zatiaje» u bazenu, te su odlagani tenki (mm do cm) slojevi sitnozrnatih pijesaka i lapora. Iako je sarmat trajao oko 2 milijuna godina (izmeu 13,6-11,5 mil. g.), debljina naslaga nastalih kroz to razdoblje rijetko prelazi 30 m. Panon je trajao oko 3 milijona godina (izmeu11,5-8,5 mil. g.). Tijekom donjeg panona talo~eni su tankouslojeni i plo asti, slatkovodni vapnenci i lapori, koji su zbog nalaza pu~ia vrste Radix croatica, nazvani Croatica slojevi. Iako debljina ovih naslaga ne prelazi 20 m one, zbog unifomnog igleda predstavljaju va~an faktor kod rjeaavanja litostratigrafskih odnosa u Hrvatskom zagorju. Po etkom gornjeg panona doalo je do stvaranja velikih hipsometrijskih razlika u bazenu. U sredianjem dijelu Hrvatskog zagorja nastalo je duboko «korito» du~ kojeg se je odvijao transpot klasti nog materijala s podru ja Alpa prema Panonskom bazenu.. Tu su nastale tzv. turbiditne naslage koje se sastoje od izmjene sitnozrnatih aljunaka, pijesaka i lapora. Njihova debljina izbosi 450-650 m. U pli im dijelovima bazena koje su tada inile «potopljene» Zagorske planine, odlagani su debelouslojeni lapori. Oni su zbog estog nalaza akoljke vrste Congeria banatica, nazvane Banatica naslage. Debljina ovih naslaga varira od 50 do 150 m. Mora se napomenuti da je istovremeno u okolici Ivanca, Lepoglave i Ladanja postojala velika mo vara u kojoj su nastale debele naslage lignita. Najdeblji sloja lignita od 11 m ustanovljen je kod Jerovca, da bi se on do Ladanja istanjio na 5 m. Tijekom ponta koji je trajao od 8,5- 5,6 milijuna god., talo~eni su Abichi i Rhomboidea slojevi. Oni su dobili nazive po nalazu akoljaka vrste Paradacna abichi i Congeria rhomboidea. Donji pont (Abichi slojevi) predstavljaju nastavak turbiditne sedimentacije na itavom prostoru Hrvatskog zagorja. Sastoje se od izmjene pijesaka i glinovitih lapora, a debljina im varira od 250 do 300 m. Gornji pont (Rhomboidea slojevi) nekad su prekrivali cijelo podru je Hrvatskog zagorja, pa ak i sve planine. Danas su velikim dijelom erodirani, ali joa uvijek ispunjavaju jezre Lepoglavske, Novomarofske i Konja inske sinklinale. Meu sedimentima prevladavaju ~utosmei pjeskviti lapori LITERATURA: Ani i, B. & Juriaa, M. (1985): Osnovna geoloaka karta SFRJ, 1:100.000, Tuma  za list Rogatec L 33-68. Geoloaki zavod Ljubljana i Geoloaki zavod Zagreb (1983), Savezni geol. zavod Beograd, 76 str., Beograd. Basch, O. (1983): Osnovna geoloaka karta SFRJ, 1:100.000, Tuma  za list Ivani Grad L 33-81, Geoloaki zavod Zagreb (1981), Savezni geol. zavod Beograd, 66 str., Beograd. Boillot, G., (1983): Geologia des Marges Continentales. Masson. 148 pp., Paris. Dragi evi, B., Udjbinac, }. & `imuni, An. (1995): Geoloaka graa podzemlja Hrvatskog zagorja. 1. Hrvatski geol. kongres, Sa~eci, Zagreb. Dragi evi, B. i Udjbinac, }. (1996.): prikaz duboke istra~ne buaotine Hrvatsko zagorje-1 (Hz-). poglavlje u «Vodi u geoloake ekskurzije kroz Hrvatsko zagorje", Hrv. geol. dr., 18-21, Zagreb. Foetterle, F. (1861/62): Geologische karte von Croatien. Jahrb. Geol. Reichsant., 12/1, (Verh. 123-124), Wien. Fu ek, L., Tialjar, J., Soka , B., Prtoljan, B. & Oatri, N. (1995): Gornjotrijaski dolomiti u kamenolomu Podsused. Geoloaki vodi  Medvednice, 41-43, Institut za geol. istra~ivanja i INA-industrija nafte d.d. Zagreb. Gorjanovi-Kramberger, D. (1902):Geologijska prijegledna karta Hrvatske i Slavonije, 1:75.000. Tuma  geologijske karte Vinica, Zona 2o, Col. XIV, Naklada Kralj. zemalj. vlade, Odjel za unutarnje poslove, 30 str., Zagreb. Gorjanovi-Kramberger D. (1904a): Geologijska prijegledna karta Hrvatske i Slavonije, 1:75:000. Tuma  geologijske karte Rogatec-Kozje. Zona 21, Col. XIII, Naklada Kralj. zemalj. vlade, Odjel za unutarnje poslove, 24 str., Zagreb. Gorjanovi-Kramberger, D. (1904b): Geologijska prijegledna karta Hrvatske i Slavonije, 1:75.000. Tuma  geologijske karte Zlatar-Krapina. Zona 21, Co. XVI, Naklada Kralj. zemalj. vlade, Odjel za unutarnje poslove, 42 str., Zagreb. Gorjanovi-Kramberger, D. (1908): Geologijska prijegledna karta Hrvatske i Slavonije, 1:75.000. Tuma  geologijskoj karti Zagreb. Zona 22, Col. XIV, Naklada Kralj. zemalj. vlade, Odjel za unutarnje poslove, 75 str., Zagreb. Halami, J. & Gori an, `. (1995): Triassic Radiolarites from Mts. Kalnik and Medvednica (Northwestern Crooatia). Geol. croat., 48/2,129-146, Zagreb. Hauer, F., (1868): Geologische Überzichkarte der Österrieischen Monarchie, 1:476.000. Blat 6, Östliche Alpenlander, Jahrb.Geol. Reichsanst., 18, 1-44, Wien. Herak, M. (1960): Kreda s ofiolitima u Ivana ici (sjeverozapadna Hrvatska).(Kreide mit Ophiolithen in der Ivana ica, (NW Croatia), Acta geol. 2 (Prir. Istra~. JAZU 29), 11-120, Zagreb. Herak, M. (196l): Trias de la Yougoslavie. Geol. vjesnik 15/1, 303-310, Zagreb. Herak, M. (1984): Geologija. str. 429, `kolska knjiga, Zagreb. Herak; M. (1986): A new concept of geotectonics of the Dinarides, Acta geol., 16/1, (Prir. istra~. JAZU, 51), 1-42, Zagreb Herak, M. (1991): Dinaridi (Dinarides). Mobilisti ki osvrt na genezu i strukturu, (Mobilistic view of the genesis and strukture), Acta geol. 21/2, (Prir. istra~. Hrv. Akad. Znan. Umjetn. 63), 35-117, Zagreb. Herak, M. & Malez, M. (1956): Teutloporella herculea (Stoppani) in the distrinct of Golubovec, (NW Croatia), Bull. Sci. Cons. Acad. Yougosl., 2/4, 1o6-107, Zagreb. Herak, M., Jami i, D., `imuni, An. & Bukovac, J. (1990): The Northern Boundary of the Dinarides. (Sjeverna granica Dinarida). Acta geol., 220/1, (Prir. istra~. JAZU 60), 5-27, Zagreb. Herak, M. & `kalec, D. (1967): Kalkalgen im Perm des Samoborer Gebirges. (Vapnena ke alge u permu Samoborskog gorja) Geol. vjesnik, 20, (1966), 37-39), Zagreb. Kiapati, M. (1909): Mladje eruptivno kamnenje u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, Rad JAZU, 177, 97-154, Zagreb. Lipold, M. V. (1862): Galmei und Braunkohlenbergbau in Ivanec. Jahrb. Geol. Reichsanst., 12/2, 135-139, Wien. Milanovi, M., (1982.): Mikrofosili Gorskog kotara, Hrvatskog zagorja i Banije. Zbornik radova 10. jub. kongr. geol. Jugosl., 1, 161-168, Budva. Ramova, A. & Ani i, B. (1995): Untertrias ud Unteranis - Ausbildung im Mianica-Tal, östlich von Rimske Toplice, Ostslowenien. Rudarsko-metaluraki zbornik, Band 42, No. 3-4, 143-155, Ljubljana. Salopek, M. (1918): Monografija trijadi ke cefalopodne faune Kuna-gore. Prir. istra~. Jugosl. akad. znan. umjet., 13, 21-27, Zagreb. Sremac, J. i Mihajlovi-Pavlovi, M. 1983): Graptoliti Medvednice (Zagreba ke gore). Rad Jugosl. akad. znan. umjet. 404. (Razr. prir. znan. knj.19), 65-68, Zagreb. `iki, K., Basch, O. & `imuni, An. (1979): Osnovna geoloaka karta SFRJ, 1:100.000, Tuma  za list Zagreb, L 33-80, Institut za geol. istra~. Zagreb (1972), Savezni geol. zavod Beograd, 81 str., Beograd. `imuni, Al. & `imuni, An. (1980): Petrografski sastav i geneza trijaskih naslaga Ivana ice, Kalnika i Ravne gore (Hrvatsko zagorje). (Petrographic composition and genesis of Triassic deposits of Ivana ica, Kalnik and the Ravna gora Mountain). Geol. vjesnik, 32 (1979), 243-253, Zagreb. `imuni, Al. & `imuni, An. (1980/81): Dubokovodni sedimenti srednjeg trijasa Koatruna (zapadni dio Hrvatskog zagorja). (Deep water sediments of the middle Triassic of Koatrun Montain (Western parts of Hrvatsko zagorje). Vesnik zav. geol. geofiz. istra~.. (A), 38-39, 2o5-221, Beograd. `imuni, An. & Pami J. (1993): Geology and petrology of Egerian-Eggenburgian andesites from the eastermost parts of the Periadriatic zone in Hrvatsko Zagorje (Croatia). Acta geol. Hungarica, Vol. 36/3, 315-330, Akademiai Kiado, Budapest. `imuni, An., Pikija , M., Heimovi, I. & `imuni, Al. (1981): Osnovna geol. karta SFRJ, 1:100.000, L 33-69, Tuma  za list Vara~din. Institut za geol. Istra~. Zagreb (1981); Savezni geol. zavod Beograd, 75 str. Beograd. `imuni, An., `imuni, Al. & Milanovi M. (1980): Geoloaka graa Ivana ice i Ravne gore. (Geology of Mt. Ivana ica and Mt. Ravna gora (Northwestern Croatia ). Geol. vjesnik, 31 (1979), 157-174, Zagreb. Tuan, F. (1922): Starije eruptivno kamenje u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Glasnik Hrv. Prir. drua., 34, 169-184, Zagreb. Tijekom donjeg i srednjeg miocena Zagreba ka gora bila je otok iji je obujam varirao uslijed eustati kih kolebanja razine vode ili tektonskih oscilacija. Zbog toga je na podru ju Medvednice relativno tanki stup neogenskih naslaga, ija se debljina kree od 10-1.000 m. Dvadesetak kilometara sjevernije nalazi se buaotina Hz-1 u kojoj je debljina neogenskih naslaga oko 3.800 m (Dragi evi i dr., 1995). U otnangu (M2) je Zagreba ka gora bila izdignuta i s nje su erodirane velike koli ine klasti nog materijala koji je pretalo~en u obli~nje jezero. U mirnijoj sredini odlagani su pjeskoviti i glinoviti lapori koji ponekad sadr~e debele lee kongerijekih vapnenaca te proslojke ugljena. U karpatu (M3) je doalo do izdizanja pojedinih dijelova Medvednice i uspostave izravne veze s morem. Zbog toga su prvo talo~eni krupnozrnati konglomerati, a potom pjea enjaci i lapori s proslojcima tufova. Pojava tufova ukazuje na istovremenu vulkansku aktivnost. Identi ni uvjeti sedimentacije odr~ali su se do sredine badena. Marinskom transgersijom u gornjem badenu (M42) zapo eo je sedimentacijski ciklus koji je trajao do gornjeg ponta. Transgresija je naiala na jako razveden reljef koji je bio vrlo sli an danaanjem. U po etku je Medvednica bila otok u badenskom moru iji se je obujam sve viae smanjivao. Uz obalu je odlagan krupnoklasti ni materijal iz kojeg su nastale bre e, konglomerati, krupnozrnati pjea enjaci i litavci, dok su u dubljim dijelovima bazena nastajali litotamnijski vapnenci i lapori. Krajem badena smanjen je donos klasti nog materijala te u sedimentaciji prevladavaju lapori i sitnozrnati pijesci. Tijekom sarmata ( M5) doalo je do prekida veza s morem, te je sedimentacija nastavljena u braki noj sredini. Talo~eni su lapori koji se izmjenjuju sa sitnozrnatim pjea enjacima. U dubljim dijelovima bazena odlagani su bituminozni lapori koji se smatraju mati nim stijenama nafte. U donjem panonu (M61) na podru ju sjeverne Hrvatske stvoreno je slatkovodno jezero u kojem su odlagani plo asti vapnenci i lapori. Oni su, zbog estih nalaza vrste pu~a Radix croatica, poznati pod nazivom Croatica slojevi. U gornjem panonu (M61) obnovljena je veza s morem te je ponovo zapo ela sedimentacija braki nih naslaga. To su prete~ito debelouslojeni lapori, poznati pod nazivom Banatica slojevi. Ime su dobili po estim nalazima vrste Congeria banatica. Po etkom ponta Medvednica je bila potpuno preplavljena, te je materijal za postanak donjopontskih (Abichi slojeva M71) i godnjopontskih (Rhomboidea slojeva M72) transportiran je s podru ja Alpa (`imuni & `imuni, 1987). U donjem pontu talo~eni su lapori i pijesci, a u gornjem pontu prete~ito pijesci. Tijekom pliocena zapo elo je izdizanje Mednednice i stvaranja danaanje hidrografske mre~e. Kod toga su prvo erodirane slabovezane neogenske naslage, a zatim su zahvaene i vrae mazozojske i paleozojske stijene. Najvei dio erodiranog materijala transportiran je u Savsku potolinu, a manji dio odlo~en je u podno~ju Medvednice. Veliki dio sjeverne Hrvatske, a s njime i podru je Hrvatskog zagorja bio je kroz starija geoloaka razdoblja, tijekom perma i trijasa (izmeu 250 i 180 mil. god. ) prekriven morem u kojem su talo~eni plitkovodni vapnenci, dolomiti, pjea enjaci i lapori. Kasnijim dijagenetskim procesima dio vapnenaca je metamorfoziran, te su oni pretvoreni u mramore. Stijene iz ovog geoloakog razdoblja izgrauju sredianje dijelove Zelinske gore (Bistrica jarak, Strmec, Grohot i dr.) (Prilog 1.). U mlaim razdobljima mezozoika, u juri i donjoj kredi (od 180 do 100 mil. god.) zavladali su dubokomorski i oceanski uvjeti u kojima su talo~eni raznovrsni aejlovi, siltiti i dubokovodni vapnenci, a povremeno je dolazilo do podmorskih erupcija i izliva vulkanita (bazalta). Ove stijene danas izgrauju podru je Oatrog Huma, jugozapadni dio opine Marija Bistrica. Prvo kopno na podru ju Medvednice pojavilo se je krajem krede (prije 80 mil. god.), a sastojalo se je od nekoliko manjih otoka koji su brzo bili preplavljeni morem. To je bilo plitko more s rudistnim grebenima i brojnim lagunama u kojima se odvijala sedimentacija plo astih vapnenaca i lapora, iji se ostaci mogu nai na podru ju Laza. Zbog nedostatka stijena nije poznato ato se je s marijabistri kim krajem dogaalo tijekom eocena i oligocena, od 60 do 25 milijuna godina. Na temelju poznavanja aireg podru ja mo~e se pretpostaviti da je podru je tijekom eocena bilo prekriveno morem, a u oligocenu se je izmjenjivala morsko-jezerska sedimentacija. Stijene iz tog razdoblja su nestale, ato je posljedica velike erozije u donjem miocenu. Uslijed jakih tektonskih pokreta koji su zahvatili podru je Hrvatskog zagorja po etkom miocena (pribli~no prije 22 mil. god.) Medvednica je po ela poprimati svoj danaanji oblik. Tada su nastale tri manje paleozojsko-mezozojska jezgre koje su se odr~ale do danas. To su: na istoku Zelinska gora, u sredini Oatri Hum i na zapadu Zagreba ka gora. Njihovom erozijom nastajao je materijal (aljunci i pijesci) koji je snaaan u jezero. Za vrijeme mirnijih razdoblja u jezeru su odlagani sitnozrnati pijesci i glina te biljni materijal iz kojeg su kasnije nastali slojevi mrkog ugljena. Bilo je i povremenih vulkanskih erupcija, a iz vulkanskog pepela (tufa) nastali su tanki proslojci bentonitske gline. Sedimenti iz ovog razdoblja pojavljuju se samo kao manji izdanci u Bistrica potoku i u Bistri kom Podgorju, te na podru ju Laza. U badenu (pribli~no prije 16,5 mil. god.) doalo je do velike marinske transgresije koja je zahvatila itav Panonski bazen, a time i sjevernu Hrvatsku. U prvo vrijeme iz tog mora virili su samo najviai dijelovi Medvednice, ali i oni su bili spuateni i preplavljeni do kraja panona (pribli~no prije 11,5 mil. god.) Sedimentacijski ciklus u Panonskom moru odr~ao se je, uz postupno oslaivanje, do gornjeg ponta (pribli~no do 5 mil. god.). Ukupna debljina sedimenata Panaonskog mora u najdubljem dijelu Hrvatskog zagorja (kod D. Konja ine) prelazi 2 500 m (DRAGI EVI i dr., 1985). Tijekom mlaeg miocena (od badena do ponta) obala Panonskog mora se je postupno povla ila od zapada prema istoku, tako da je krajem ponta u prostoru Hrvatskog zagorja bilo formirano uae (delta) velike rijeke koja je utjecala u tada ve potpuno oslaeno more. Ta rijeka, za koju bi se moglo rei da je bila poput danaanjeg Dunava, donosila je s podru ja Alpa velike koli ine pijeska, gline i sitnog aljunka, ija debljina na podru ju Hrvatskog zagorja varira od 400-800 m (`IMUNI & `IMUNI, 1987). Povremeni zastoji u odlaganju materijala, kao i brojne lagune koje su se formirale uz deltu, te povoljna klima omoguile su razvoj bujne vegetacije. Ponovnim pokretanjem sedimentacijskog ciklusa doalo je do preplavljivanja i zatrpavanja biljnog materijala, iz kojeg se je kasnije razvio lignit. Tako je u Konja inskoj sinklinali, u koju spadaju i podru ja Suaobrega, Poljanice i Selnice nastalo 16 slojeva lignita. Ura unati su samo slojevi ija je debljina prelazila 40 cm, dok tanjih cm i mm proslojaka ima znatno viae (TAK`I, 1955). Tijekom pliocena i kvartara (tijekom 5 posljednjih mil. god. u razvoju zemljine kore) zapo elo je najmlae izdizanje Zagorskih planina, dok su u sredianjem dijelu Hrvatskog zagorja zaostale velike mo vare u koje je snaaan klasti ni materijal s okolnog kopna. Uz rubove mo vara odlagan je krupnoklasti ni materijal (aljunci i pijesci), a u sredianjim dijelovima sitnozrnati pijesci i glina. Tako je nastala glina koja se u Bedekov ini koristi u kerami ke svrhe, a pretpostavlja se da je ima i na podru ju Tugonice. Stvaranje hidrografske mre~e i oblikovanje danaanjeg reljefa zapo elo je u srednjem pleistocenu, a traje i danas. Uslijed izdizanja terena presuaile su sve vee mo vare, a rijeka Krapina i njezini pritoci su usjekli svoja korita. Tektonska izdizanja pojedinih dijelova terena, razli ita vrstoa stijena te erozija i denudacija uvjetovali su podjelu terena u dva geomorfoloaki izrazito nejednaka dijela. Ju~ni (planinski) dio opine obuhvaa sjeverne padine Zelinske gore, s nadmorskim visinama preko 500 m, dok sjeveni dio izgrauju blagi bre~uljci visoki 250-300 m. U tom je razdoblju nastale su airoke doline rijeke Krapine i njezinih pritoka koje su kasnije ispunjene rije nim i poto nim nanosom. Za vrijeme gornjopleistocenskih oledbi (pribli~no tijekom posljednjih 150 000 god. u razvoju zemljine kore) na podru je Hrvatskog zagorja vjetrom su nanesene («napuhane») velike koli ine lesa (prapora), ija debljina mjestimice prelazi 20 m. Les kao i produkti njegovog troaenja danas predstavljaju osnovnu sirovinu za ciglarsku industriju u Hrvatskom zagorju. 2. Litostratigrafske karakteristike Zagrebačku goru izgrašuju stijene čiji se stratigrafski raspon kreęe od silura do kvartara. U jezgri se nalaze niskometamorfne stijene, a zapadne i sjeverne padine izgrašuju trijaski klastiti i dolomiti, kredni magmatsko-sedimentni kompleks, te gornjokredni i paleocenski klastiti. Neogenske klastično-karbonatne naslage periklinalno okru~uje sve starije stijene. Niskometamorfne stijene rasprostiru se u središnjem dijelu Zagrebačke gore, gdje izgrašuju najviše vrhove: Sljeme, Puntijarku i dr. Nastale su metamorfozom klastita, vulkanita i vapnenaca. Kod toga su se vulkaniti (bazalti, dijabazi, spiliti, tufovi i sl.) preobrazili u ortometamorfite, dok su iz klastičnih sedimenata nastali parametamorfiti. Vapnenci su, ovisno o Pt uvjetima, prešli u mramore ili su pretpjeli tek neznatne promjene. Mešu ortometamorfitima ( na karti označenim kao Pz1) prevladavaju zelene stijene, masivnog i škriljavog izgleda koje veę Kišpatię (1918) nazvao zelenim škriljavcima. One uglavnom imaju isti mineralni sastav: plagioklas, aktinolit, epidot, coisit, klorit, titanit, sericit, magnetit, rutil, pirit i klorit. Postoje razne pretpostavke, ali njihova stratigrafska pripadnost za sada nije ustanovljena. Pod nazivom parametamorfiti ( Pz1,2) obuhvaęen je veliki broj stijena koje su zbog svog polo~aja ili sastava pretrpjele različiti stupanj metamorfoze. Od pelitsko-siltoznih stijena nastale su različite vrste akriljavaca koji su dobili naziv prema najzastupljenijim sastojcima, kao ato su: kvarc, klorit, sericit, epidot, albit i kalcit. Od krupnozrnatih sedimenata nastali su metakonglomerati, metagrauvake i sl. Unutar navedenih klastita ulo~eni su slojevi ili veęe mase dolomita, metamorfoziranih vapnenaca ili mramora. Zbog rijetkih nalaza provodnih fosila ne postoji jedinstveno mišljenje o stratigrafskoj pripadonosti parametamorfita. Do sada našeni fosili ukazuju na stratigrafski raspon silur-srednji trijas (Šuršanovię, 1967). Situacija je postala komplicirana kada su unutar metamorfita našeni su i blokovi nemetamorfoziranih donjopermskih vapnenaca (Šimunię, 1979). U novije vrijeme pojavila se pretpostavka da su sve stijene koje izgrašuju središnji dio Zagrebačke gore metamorfozirane u kredi (Belak at all., 1985). Sve to dovodi u pitanje ranije pretpostavljeni regionalni, monofazni metamorfizam. Navedeno pokazuje da jezgra Zagrebačke gore predstavlja veome zamršeni geološki problem koji tek treba riješiti. Nemetamorfozirane mezozojske naslage izgrašuju zapadne dijelove Zagrebačke gore, tzv. Zakičnicu (583 m) i područje oko Poljanice. Donjem trijasu (T1) pripadaju klastične naslage koje se mogu smatrati ekvivalentom sajskih, odnosno donjoverfenskih naslaga. U njima je ustanovljena je mnogostruka izmjena tinjčastih pješčenjaka, tinjčastih siltita, šejlova i lapora te rješe ooidnih vapnenaca (Šimunię & Šimunię, 1997). U srednjem i gornjem trijasu (T2 i T3) dominiraju plitkovodni karbonati, čiji je postanak vezan uz “kabonatnu platformu”. Danas su te stijene najveęim dijelom dolomitizirane i tektonski poremeęene. Mešu njima dominiraju stromatolitni, intraklastični, sitno do srednjozrnati dolomiti nad algalnim, peletskim i riješe onkoidnim vapnencima.Najveęe rasprostiranje imaju u zapadnom dijelu Medvednice (na Zakičnici), gdje predstavljaju dijelove navlake. Nedavno su kod sela Poljanice našeni sitnozrnati klastiti, ro~njaci i tufovi koji su nastali sredinom anizika i krajem ladinika (Halamię & Goričan, 1995). Trijasko-jurski vapnenci (T,J) poznati su na sjevernim padinama Zagrebačke gore, izmešu Markovog travnika i Horvatovih stuba. Pojavljuju se u obliku velikih gromada koje ponekad imaju promjer od nekoliko stotina metara. To su retolijaski i lijaski mikriti, biomikriti, riješe biospariti vezani u vapnenačku breču u kojoj su razvijeni svi krški fenomeni (vrtače, spilje ponori i sl.). Danas postoji nekoliko pretpostavki o njihovom postanku, ali ni jedna nije dovoljno dokumentirana. Kreda Zagrebačke gore razvijena je u tri potpuno različitih facijesa. Stariji dio krede (K1,2) predstavljen je magmatsko-sedimentnim kompleksom koji je nastao u stratigrafskom rasponu apt-turon ( Guaię, 1971; `ikię at all., 1979). Ova serija stijena odlikuje se čestim izmjenama: grauvaka, siltita, aejlova, radiolarijskih ro~njaka i rijetko biomikrita. Sedimente probijaju ili su u njih utisnute različite vrste vulkanita. Najzastupljeniji su dijabazi, spiliti i bazalti, a zatim slijede piroklastiti i vulkanske breče. Osim toga unutar ovih dubokovodnih sedimenata pojavljuju se velike gromade trijaskih vapnenaca, dolomita, šejlova i ro~njaka, jurskih vapnenca, radiolarijskih aejlova i ro~njaka, titon-valendijskih vapnenca, serpentiniziranih peridotita i gabra, te donjokrednih kalkarenita. U zapadnom dijelu Zagrebačke gore, kod Podsuseda, nalazi se nanja pojava alb-cenomanskih (K1,2) pločatih vapnenca koji se izmjenjuju s tamnosivim laporima i šejlovima (Babię & Marjanec, 1983). Za sada još nije ustanovljen mešusobni odnos ovih i prije navedenih krednih sedimenata. Gornjosenonski sedimenti sastoje se od različitih vrsta stijena koje u nastale u različitim dijelovima nekad jedinstvenog bazena. To su: priobalni konglomerati i breče, bazenski pločasti vapnenci s ro~njacima (skalja), te turbiditi (pjeačenjaci i lapori). Zbog malih debljina i povraina koje zauzimaju na terenu nisu posebno izdvajani na prilo~enoj geoloakoj karti, veę su prikazani kao jedinstvena cjelina (K25,6) Njihovi bazni dijelovi trangresivno nalije~u preko svih starijih stijena. Tijekom gornejg senona  rasli su u plięim dijelovima bazena ili na podmorskim uzviaenjima rudistni grebeni koji takošer, zbog malih dimenzija, nisu označeni na geološkoj karti.. U paleocenu (Pc) nastavljena je sedimentacija fliša i algalno-koraljnih grebena (Polšak 1985). Krajem paleocena došlo je do prekida sedimentacije, te za sada nema podataka što se zbivalo na području Zagrebačke gore tijekom eocena i oligocena. Tijekom donjeg i srednjeg miocena Zagrebačka gora bila je otok čiji je obujam varirao uslijed eustatičkih kolebanja razine vode ili tektonskih oscilacija. Zbog toga je na području Medvednice relativno tanki stup neogenskih naslaga, čija se debljina kreęe od 10-1.000 m. Dvadesetak kilometara sjevernije nalazi se bušotina Hz-1 u kojoj debljina neogenskih naslaga iznosi oko 3.800 m (Dragičevię i dr., 1995). U otnangu (M2) je Zagrebačka gora bila izdignuta i s nje su erodirane velike količine klastičnog materijala koji je pretalo~en u obli~nje jezero. Uz obalu je bio talo~en krupmoklastičan materijal, a u mirnijoj sredini odlagani su pjeskoviti i glinoviti lapori koji ponekad sadr~e debele leęe kongerijekih vapnenaca te proslojke ugljena. U karpatu (M3) je doalo do izdizanja pojedinih dijelova Medvednice i uspostave izravne veze s morem. Na jezerskim sedimentima otnanga prvo su talo~eni krupnozrnati konglomerati, a potom pjeačenjaci i lapori s proslojcima tufova. Pojava tufova ukazuje na istovremenu vulkansku aktivnost. Identični uvjeti sedimentacije odr~ali su se do sredine badena. Marinskom transgersijom u gornjem badenu (M42) započeo je sedimentacijski ciklus koji je trajao do gornjeg ponta. Transgresija je naiala na jako razveden reljef koji je bio vrlo sličan današnjem. U početku je Medvednica bila otok u badenskom moru čiji se je obujam sve više smanjivao. Uz obalu je odlagan krupnoklastični materijal iz kojeg su nastale breče, konglomerati, krupnozrnati pješčenjaci i litavci, dok su u dubljim dijelovima bazena nastajali litotamnijski vapnenci i lapori. Krajem badena smanjen je donos klastičnog materijala te u sedimentaciji prevladavaju lapori i sitnozrnati pijesci. Tijekom sarmata ( M5) došlo je do prekida veza s morem, te je sedimentacija nastavljena u brakičnoj sredini. Talo~eni su lapori koji se izmjenjuju sa sitnozrnatim pjeačenjacima. U dubljim dijelovima bazena odlagani su bituminozni lapori koji se smatraju matičnim stijenama nafte. U donjem panonu (M61) na području sjeverne Hrvatske stvoreno je slatkovodno jezero u kojem su odlagani pločasti vapnenci i lapori. Oni su, zbog čestih nalaza vrste pu~a Radix croatica, poznati pod nazivom Croatica slojevi. U gornjem panonu (M61) obnovljena je veza s morem te je ponovo započela sedimentacija brakičnih naslaga. To su prete~ito debelouslojeni lapori, poznati pod nazivom Banatica slojevi. Ime su dobili po čestim nalazima vrste Congeria banatica. Početkom ponta Medvednica je bila potpuno preplavljena, te je materijal za postanak donjopontskih (Abichi slojeva M71) i godnjopontskih (Rhomboidea slojeva M72) transportiran je s područja Alpa (`imunię & `imunię, 1987). U donjem pontu talo~eni su lapori i pijesci, a u gornjem pontu prete~ito pijesci. Tijekom pliocena započelo je izdizanje Mednednice i stvaranja danaanje hidrografske mre~e. Kod toga su prvo erodirane slabovezane neogenske naslage, a zatim su zahvaęene i čvraęe mazozojske i paleozojske stijene. Najveęi dio erodiranog materijala transportiran je u Savsku potolinu, a manji dio odlo~en je u podno~ju Medvednice. 3. Tektonski odnosi U tektonskom smislu Medvednica, a s time i njezin zapadni dio Zagrebačka gora, predstavlja veoma zanimljiv objekt proučavanja, koji veę viae od 100 godina pobušuje znanstveni interes brojnih geologa i raznih drugih stručnjaka. Naročitu pa~nju pobušuje orijentacija njezine du~e osi koja je postavljena u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Valja navesti da su du~e osi ostalih planina u sjeverozapadnoj Hrvatskoj orijentirane u smjeru istok zapad. Postoje brojna, ponekad potpuno oprečna, mišljenja o jačini smjerovima i starosti tektonskih pokreta koji su oblikovali Zagrebačku goru. Pojedini autori smatraju da je ona poprimila svoj osnovni oblik veę u paleozoiku, dok drugi pretpostavljaju da se to dogodilo mogo kasnije. Dugo vremena prevladavalo je mišljenje da je Zagrebačka gora nastala isključivo vulkanskim djelovanjem (Gorjanovię-Kramberger, 1908). Na temelju pretalo~enih čestica stijena iz jezgre Zagrebačke gore, mo~e se pretpostaviti da se je prvo kopno u ovom području pojavilo početkom senona. Tada je nastao  arhipelag od nekoliko otoka čijom je erozijom nastao materijal za postanak gornjosenonskih klastita. U dubljim dijelovima odlagani su pelagički sedimenti i fliš, a na grebenima su nastali rudistni vapnenci. Tijekom paleocena nastavljena je sedimentacija fliša, a u pličim dijelovima bazena, umjesto rudistnih nastajali su koraljni grebeni. U eocenu je doalo do jakih tektonskih pokreta koji su se manifestirali pribli~avanjem, i mešusobnim  najahivanjem pojedinih otoka. To potvršuju uske zone jako poremeęenih gornjokrednih i paleocenskih naslaga, koje se pojavljuju du~ ju~nih i sjevernih padina Zagrebačke gore. Tako je stvorena jezgra Zagrebačke gore koja je prilikom mlaših tektonskih pokreta predstavljala jedinstvenu cjelinu. Tijekom neogen Medvednica je nekoliko puta bila izdizana i spuatana, te se mo~e reęi da je svaki prijelaz, starijeg u mlaši kat neogena, bio popraęen tektonskim pokretima. Prvo neogensko izdizanje Medvednice zbilo se je krajem oligocena i trajalo je do otnanga. Manja oscilacija mo~e se zapaziti prije karpatske transgresije, a najjače izdizanje bilo je početkom gornjeg badena. Tada je zapravo stvorena danaanja osnova Medvednice, jer su sve paleozojsko-mezozojske jezgre postavljene u danaanji polo~aj. Od gornjeg badena pa do gornjeg panona Medvednica je postupno tonula, ali nalaz krupnoklastičnog materijala u panonskim laporima ukazuje na kratkotrajno izdizanje njezinog središnjeg dijela. Tijekom ponta Medvednica je bile potpuno preplavljena, te nije davala materijal za postanak pontskih klastita, veę je on transportiran je s područja Alpa. Najnovije izdizanje Medvednice započelo je u pliocenu i traje do danas. U tom vremenskom razdoblju, Medvednica je izdignuta za svoju današnju visinu (1035 m), a ako se uzmu u obzir erodirane neogenske naslage koje su je prekrivale, izdizanje je bilo mnogo veęe (Šimunię & Šimunię, 1987). Tijekom pliocena i kvartara borane su neogeske naslage koje okru~uju Medvednicu. Za sada nije jasno da li je to posljedica vertikalnih ili tangencijalnih potisaka. S obzirom da se istovremeno dogodilo skretanje orografske osi Zagrebačke gore, za 25-30o prema sjeveroistoku, mo~e se pretpostaviti da se radi o kombinaciji tangencijalnih potisaka i izdizanja. Antun [imuni} VODI^ EKSKURZIJE SLOVENSKOG I HRVATSKOG GEOLO[KOG DRU[TVA KROZ HRVATSKO ZAGORJE 1. U V O D Prilikom jubilarne (20.) stru~ne ekskurzije Slovenskog i Hrvatskog geolo{kog dru{tva, `elja nam je upoznati sudionike s geolo{kom gra|om Hrvatskog zagorja. Trasa ekskurzije zapo~inje u Zaboku, prolazi dolinom rijeke Krapine do Konj{~ine, zatim skre}e prema sjeveru, presjeca zapadni dio Ivan{~ice, prolazi kroz Lepoglavu i zavr{ava u planinarskom domu na Ravnoj gori. Predvi|eno je zaustavljanje na osam lokaliteta, gdje }e u~esnici dobiti podrobnije informacije o geolo{koj gra|i pojedinih izdanaka i to slijede}im redom: Postaja br. 1: Facijesi delte kod Huma Zabo~kog (autori: Oto Basch, Davor Paveli} i Koraljka Bakra~). Postaja br. 2: Prikaz duboke istra`ne bu{otine Hz-1 (autori: Branko Dragi~evi} i @eljko Udjbinac) Postaja br. 3: Kamenolom Lobor - transgresivna granica egera i gornjeg badena (autori: Antun [imuni}, Mirjana Mikni} i Kre{imir [iki}) Postaja br. 4: Naslage donje krede sjeverno od Lobora (autori: Josip Halami} i Damir Slovenec). Postaja br. 5: Hidrogeolo{ke zna~ajke karbonatnog vodonosnika nedaleko stanice Lobor Zagorskog vodovoda (autor: Vinko Mraz). Postaja br. 6: Sedimentne, piroklasti~ne i efuzivne stijene kamenoloma O~ura (srednji trijas) (autori: Damir Slovenec i Josip Halami}). Postaja br 7.: Kamenolom andezita Kameni Vrh (“fosilni vulkan”) (autor: Alka [imuni}). Postaja br 8.: Geolo{ki stup Drenovec (egenbur{ki klatiti) (autori: Radovan Avani}, Alka [imuni} i Lidija [iki}). Pregled kulturno-povjesnih znamenitosti uz trasu ekskurzije (autor:Terezija jaga~i}) Do planinarskog doma na Ravnoj gori nije mogu} prilaz autobusima pa se mora pje{a~iti oko 2o min. Kolege koji ne mogu hodati biti }e do planinarskog doma prevezeni manjim automobilima. Du` puta }e Antun [imuni} tuma~iti geolo{ku gra|u Ravne gore. NAPOMENA:Tekst vodi~a nije recenziran te autori odgovaraju za iznesene podatke. 2. G E O G R A F S K I P R E G L E D Hrvatsko zagorje nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Republike Hrvatske. To je bre`uljkasto podru~je, uokvireno Medvednicom i Kalnikom s ju`ne, te Ravnom gorom i Vara`dinsko-topli~kim gorjem sa sjeverne strane. Zapadnu i isto~nu granici ~ine rije~ne doline Sutle i Drave. Na najve}em dijelu Hrvatskog zagorja prostiru se blagi bre`uljci ~ija nadmorska visina ne prelazi 400 m. Nagibi njihovih padina uvjetovani su litolo{kim sastavom stijena koje ih izgra|uju te sukladno{}u neotektonskog izdizanja i poto~ne erozije. U gra|i terena prevladavaju pijesci i lapori, dok su vapnenci i dolomiti rije|i te izgra|uju vi{i i strmiji reljef. U pitomom krajoliku Hrvatskog zagorja isti}u se relativno uski duga~ki nizovi planina koji se od isto~ne Slovenije postupno spu{taju prema Podravini. Izgra|uju ih vrlo strme planine, ~ija nadmorska visina varira od 600-1.061 m. Orogravske osi planina pru`aju se u pravcu istok-zapad, jedino os Medvednice odstupa od tog pravca te se pru`a u pravcu sjeveroistok-jugozapad. Hrvatsko zagorje naseljeno je ve} od paleolita, a danas spada u najnaseljenija podru~ja R. Hrvatske. Poznato je po brojnim izvorima termalne vode, od kojih su neki kori{teni jo{ u neolitu i za vrijeme Rimljana. Od kulturnih spomenika poznate su mnoge stare utvrde i dvorci koji su kori{teni za obaranu od Huna, Avara, Turaka i dr. Uz njih su postojale brojne goti~ke i barokne crkve od kojih su se mnoge o~uvale do danas. 3. P R E G L E D G E O L O [ K E G R A \ E Pregled geolo{ke gra|e iznesen je na temelju podataka prikupljenih prilikom izrade Osnovne geolo{ke karte, listova: Vara`din ([imuni} i dr., 1981), Zagreb ([iki} i dr., l979), Ivani} Grad (Basch, 1983) i Rogatec (Ani~i} & Juri{a, l985) te brojnih tematskih radova koji su za potrebe poduze}a “INA- Naftaplin” izvo|eni u tom podru~ju. Veliki doprinos u geolo{koj spoznaji dala je istra`na bu{otina Hrvatsko zagorje - 1 (Hz-1), nabu{iv{i skoro sve stijene koje se nalaze na povr{ini. Ovo poglavlje predstavlja sa`etak Tuma~a geolo{ke karte koja je prilo`ena Vodi~u ekskurzije. U Hrvatskom zagorju na povr{inu izbijaju stijene: paleozoika, trijasa, jure, krede, paleogena i neogena, a najve}e povr{ine prekrivaju kvartarni sedimenti. 3.1. P a l e o z o i k Na podru~ju Hrvatskog zagorja pojavljuju se dvije osnovne grupe paleozoiskih stijena:(l) metamorfne i (2) sedimentne stijene koje se dijele u nekoliko manjih podgrupa. l. Metamorfne stjene izdanjuju samo na podru~ju Medvednice, a nabu{ene su i u bu{otini Hrvatsko zagorje - l (Hz-1). Nastale su metamorfozom paleozojskih i trijaskih klastita, vulkanita i vapnenaca, tako da su iz bazi~nih vulkanita nastali ortometamorfiti, a iz sedimenata parametamorfiti ([iki} i dr., l979). Ortometemorfiti izgra|uju sredi{nji Zagreba~ke gore, dok se u Zelinskoj gori pojavljuju samo u nanjim masama. Unutar njih se ve} makroskopski mogu razlikovati zelene stijene masivnog i {kriljavog habitusa koje imaju isti mineralni sastav: plagioklas, aktinolit, epidot, coisit, klorit, titanit, sericit, magnetit, rutil, pirit i kalcit, {to opravdava njihov op}e poznati naziv “zeleni {kriljavci” (Ki{pati}, l9l8). Pod nazivon paramtamorfiti obuhva}ene su razli~ite, slabije metamorfozirane sedimentne stijene. One su, zbog svog litolo{kog sastava ili polo`aja, bile podvrgnute razli~itim stupnjevima metamorfoze. Od sitnozrnatih sedimenata nastale su razli~ite vrste {kriljavaca koji su dobili naziv prema najvi{e zastupljenim sastojcima, kao {to su: kvarc, klorit, sericit, epodot, albit i kalcit. Od krupnozrnatih sedimenata nastale su metakonglomerati, metagrauvake i sl. Unutar navedenih metamorfoziranih klastita ponekad su ulo`eni slojevi ili pak ve}e mase mramora, mramoriziranih vapnenaca i dolomita. Osim metamorfoze ove stijene pretpjele su i razli~ite vrste tektonskih deformacija, {to je potpuno poremetilo njihove me|usobne odnose i ote`alo rje{avanje geolo{ke problematike. Zbog rijetkih nalaza fosilnih ostataka ne postoji jedinstveno mi{ljenje o stratigrafskoj pripadnosti metamorfita. Do sada na|eni fosili ukazuju na raspon starosti silur-srednji trijas, {to dovodi u pitanje pretpostavljeni monofazni metamorfizam. Sve navedeno pokazuje da jezgra Zagreba~ke gore predstavlja vrlo zamr{en geolo{ki problem kojem tek treba posvetiti posebnu pa`nju. Potrebno je posebno naglasiti da su parametamorfiti nabu{eni u bu{otini Hz-1 i to u intervalu 4.730-5.180 m. Jezgra iz tog dijela bu{otine determinirana je kao kvarc-sericit-kalcitni {kriljavac i kvarcni {kriljavac. 2. Paleozojske sedimentne stijene pojavljuju se skoro u svim planinama Hrvatskog zagorja (osim Kalnika). Naj~e{}e su to manje pojave ili fragmenti, ali njihov nalaz ima veliko paleogeografsko i tektonsko zna~anje. Najstarije paleozojske (ne metamorfozirane) stijene u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, su srednjokarbonski vapnenci, na|eni uz sjeverni rub Ravne gore, izme|u sela Vi{njice i Vinice (Milanovi}, 1982). To su krinoidni i algalni vapnenci koji su u obliku gromada i nezaobljenih fragmenata uklopljeni u vapnena~ku bre~u. U isto~nom dijelu Ravne gore ova bre~a se nalazi u bazi eocenskih vapnenaca ([imuni}, 1992). Srednjem karbonu pripisuje se i klastiti u Marijagori~kim brdima, gdje su na|eni ostaci bilja (Jenko, l944). Zbog malih dimenzija izdanci ovih stijena nisu prikazani na gelo{koj karti. Permski vapnenci i klastiti na|eni su u manjim koli~inama na Medvednici (Kochansky-Devide & Ramov{, l979, [imuni}, 1979), dok se u ostalim planinama pojavljuju samo crvenosme|i konglomerati, pje{~enjaci i {ejlovi koje je ve} Gorjanovi}-Kramberger (l904) uvr{tavao u gornji perm i smatrao ekvivalentom grödenskih naslaga. Na podru~ju niza planina Ivan{~ica-Strahinj{~ica ovi klastiti postupno prelaze u donji trijas. 3.2. T r i j a s Od svih mezozojskijh stijena, sedimenti trijasa imaju najve}e rasprostiranje na podru~ju Hrvatskog zagorja. Prema litostratigrafskim karakteristikamana na karti su izdvojeni sedimenti donjeg, srednjeg i gornjeg trijasa. Donjotrijaske naslage imaju najve}e rasprostiranje i debljinu na podru~ju Ravne gore i Ivan{~ice, dok na ostalim planinama Hrvatskog zagorja dolaze samo fragmentarno ili potpuno nedostaju, kao primjerice na Kalniku. Prema litolo{kim karakteristikama i fosilnom sadr`aju podijeljene su u dva dijela - donji klasti~ni i gornji karbonatni dio. Donji dio je ekvivalent sajskih, odnosno donjoverfenskih naslaga, a gornji je ekvivalent kampilskih naslaga. Na mnogo mjesta u Hrvatskom zagorju utvr|en je postupni prijelaz kampilskih u anizi~ke vapnence. Tijekom srednjeg i gornjeg trijasa nastali su u podru~ju karbonatne platforme na kojoj su bile odlagane velike koli~ine plitkovodnih karbonatnih sedimenata, a tek povremeno je dolazilo do produbljavanja i talo`enja sitnozrnatih klastita s vulkanitima. Na temelju nalaza modrozelenih algi izvr{ena je podjela srednjeg trijasa na anizik i ladinik, dok gornji trijas, zbog rijetkih nalaza fosila, nije detaljnije ra{~lanjen. Karbonati srednjeg i gornjeg trijasa izgra|uju trupine skoro svih Zagorskih planina, osim Kalnika i Medvednice gdje se pojavljuju u manjim koli~inama. U bu{otini Hz-1 na dubini 4.194 m nabu{eni su djelomi~no silificirani i rekristalizirani vapnenac, pseudobre~aste strukture i andezitobazalt koji su uvr{teni u srednji trijas. Sli~ne stijene mogu se vidjeti u O~uri (postaja br. 6), gdje }e biti detaljnije opisane. 3.3. J u r a Po~etkom jure nastavljena je sedimentacija na karbonatnoj platformi, gdje su odlagani vapnenci i dolomiti. Oni su danas najve}im dijelom erodirani te se njihovi ostatci mogu na}i tek kao izolirani blokovi ili erozijski ostaci na sjevernim padinama Medvednice i ju`nim padinama Ivan{~ice ([iki} & Grimani, 1965). Sredinom lijasa do{lo je do prekida sedimentacije koji je trajao sve do titona. Tada je sjeverozapadna Hrvatska bila u sastavu dubljeg marinskog prostora u kojema su talo`eni tankoplo~asti, radiolarijski vapnenci s kalpionelama, ~ije se talo`enje odr`alo do berijasa. Sa~uvani su samo na ju`nim padinama Ivan{~ice (Babi} & Zupani}, 1973), dok su na Kalniku i Medvednici na|eni su samo kao izolirani blokovi unutar mla|ih naslaga ([imuni} i dr., 1993). 3.4. K r e d a U Hrvatskom zagorju ustanovljen je postupni prijelaz gornje jure u donju kredu, ali ve sredinom donje krede (u otrivu) su nastupile promjene koje su potpuno izmjenile paleogeografsku sliku. Dio terena bio je izdignut, tako da je zapo~ela njegova erozija, dok su se u dubljim djelovima bazena talo`ili turbiditi. Ove naslage sa~uvane su na sjevernim padinama Medvednice, ju`nim padinama Ivan{~ice i na Kalniku. Nakon {to je odlo`eno nekoliko stotina metara turbidita zapo~eli su novi tektonski pokreti koji najvjerojatnije odgovaraju austrijskoj orogenetskoj fazi. Oni su prouzro~ili podmorski, bazi~ni vulkanizam, proboj ultramafita te uru{avanje velikih blokova trijaskih, jurskih i starijih krednih stijena u duboke dijelove bazena, gdje se primarno odvijalo talo`enje {ejlova ([imuni} & [imuni}, l979). Ove su naslage u geolo{koj literaturi poznate pod nazivom magmatsko-sedimentni kompleks, odnosno ofiolitski melan`, a njihov se postanak ve`e uz subdukcijeke procese. Njegova stratigrafska pripadnost odre|ena je na posredan na~in i to na temelju starosti olistolita ulo`enih u {ejlove. Za sada je kao najmala|i odre|en dekametarski blok turonskog vapnenca s ro`njacima, na|en na Kalniku. Ove naslage biti }e detaljnije prikazane na postaji br. 4. Po~etkom senona Hrvatsko zagorje bilo je ponovno zahva}eno tektonskim pokretima. Tada su se prvi puta, u obliku otoka, pojavile neke Zagorske planine. Na temelju nalaza krupnozrnatih konglomerata te ostataka rudistnih grebena mo`e se pretpostaviti da su u to vrijeme bili izdignuti pojedini dijelovi Medvednice i Kalnika. Krajem senona preplavljeno je ~itavo podru~je, a sedimentacija plo~astih vapnenca (tzv. “skalje”), lapora i siltita te na kraju fli{a, pro{irila se na ~itavo podru~je. Navedene stijene izdanjuju na Medvednici, a nabu{ene su i u Hz-l (jezgra 3.784-3.790 m). 3.5. P a l e o g e n Paleogenski sedimenti pojavljuju se na malim povr{inama ili kao izolirani blokovi koji ukazuju na nekada{nju povezanost i rasprostiranje bazena. U Hrvatskom zagorju razvijene su naslage iz sva tri paleogenska razdoblja. Paleocenski klastiti pojavljuju se u ve}im koli~inama samo na sjevernim padinama Zagreba~ke gore (Gu{} & Babi}, 1973), gdje je utvr|en je postupni prijelaz gornje krede u donji paleocen (Pol{ak, 1985). Tu se uglavnom izmjenjuju pje{~enjaci i lapori, a grebenski vapnenaci pojavljuju se kao samostalni blokovi, {to se obja{njava podmorskim uru{avanjima. Izolirani blokovi paleocenskih, plitkovodnih vapnenaca na|eni su na podru~ju Kalnika i Ravne gore, ali zbog malih dimenzija nisu uneseni u geolo{ku kartu. Izdanci plitkovodnih eocenskih vapnenaca poznati su samo na Ravnoj gori ([iki} i dr., l976), a kao fragmenti spominju se na podru~ju Medvednice (Gorjanovi}-Kramberger, 1908) i Samoborskom gorju (Herak, 1956). Boksit koji je na|en u bazi eocena na Ravnoj gori ukazuje na dugotrajni prekid sedimentacije. Zbog malih dimenzija izdanaka nisu izdvojeni na prilo`enoj geolo{koj karti. Oligocenski lapori poznati su samo u najsjevernijim dijelovima Hrvatskog zagorja i to kod Vara`dinskih toplica (Muldini-Mamu`i}, 1965) te na ju`nim padinama Ravne gore ([iki} i dr., l985). Dana{nji kontakt s gornjoeocenskim vapnencem je tektonskog karaktera, ali nedostatak stratigrafske praznine ukazuje na mogu}nost postupnog prijelaza ([iki}, 1985). Razvijeni su na malim povr{inama te nisu izvojeni na prilo`enoj geolo{koj karti. 3.6. N e o g e n Tijekom neogena Hrvatsko zagorje bilo je od egera do sarnata u sastavu Paratethysa, a potom u sastavu Panonskog bazena. U njemu su se uslijed tektonskih pokreta i oscilacija morske razine ~esto smjenjivali marinski, braki~ni i slatkovodni uvjeti sedimentacije. To su ujedno bili glavni razlozi prestanka jednog i po~etka drugoga neogenskog kata. Klastiti egera i egenburga poznati su samo u sjeverozapadnom dijelu Hrvatskog zagorja i u sredi{njem dijelu Kalnika. U starijoj geolo{koj literaturi klastiti egera poznati su pod nazivom “Sotzka-slojevi”, a egenburga kao “maceljski pje{~enjaci” (Gorjanovi}-Kramberger, 1904). Nastali su u razli~itim uvjetima sedimentacije te te im je litolo{ki sastav i fosilni sadr`aj potpuno razli~it, ali zbog male povr{ine izdanaka nisu posebno prikazani na geolo{koj karti. Sedimenti egera odlikuje izmjena pijesaka, lapora i glina. U vi{im nivoima mogu sadr`avati slojeve mrkog ugljena, ~ija debljina rijetko prelazi 2 m. Taj se ugljen eksploatirao vi{e od jednog stolje}a u brojnim ugljenokopima Hrvatskog zagorja. Trasa ekskurzije prolazi uz poznate rudnike u Starom i Novom Golubovcu, a na postaji br.3 vidjet }e se gornjoegerski glinoviti lapor s ostacima makrofosila. Na prijelazu egera u egenburg do{lo je do jake vulkanske aktivnosti koja je bila izra`ena du` rasjednih zona. Tada su na povr{inu izbile velike koli~ine tufova i manje mase andezita koje su kasnije poslu`ile kao glavno izvori{te materijala za postanak maceljskih pje{}enjaka ([imuni} & Pami}, 1993). Prilikom ekskurzije posjetiti }e se napu{teni kamenolom andezita u Lepoglavi koji predstavlja “fosilni vulkan” ( postaja br.7). Po~etkom egenburga zapo~ela je marinska transgresija koja je nai{la na dobro izra`en reljef u kojem su najvi{a uzvi{enja bile vulkanske kupe. Njihovom erozijom i denudacijom nastale su velike koli~ine klasti~nog materijala koji je rijekama i potocima sna{an u novo nastali bazen. To je bila osnova za postanak velikih koli~ina glaukonitnog pje{~enjaka, uz koji se pojavljuju konglomerati, siltiti i lapori. Ekskurzija }e posjetiti ostatak delte u podno`ju Ravne gore (postaja br. 8) koja se nalazi u baznom dijelu maceljskog pje{~enjaka. Tijekom otnanga Hrvatsko zagorje bilo je na granici marinske i slatkovodne sedimentacije. Na podru~ju Medvednice odlagani su jezerski sedimenti, a izme|u Strahin{~ice o Ravne gore marinski. U oba podru~ja talo`eni su {ljunci, piesci lapori, gline i tufovi, s odgovaraju}im fosilnim ostacima. Me|usobno se razlikuju po tome {to klasti~ni sedimenti Medvednice sadr`e mnogo vi{e kr{ja i ~estica lokalnog porijekla te ugljen. U bu{otini Hz-1 nabu{ene su velike koli~ine slabo vezanih, crvrnosme|ih, polimiktnih konglomerata koji su nalik na konglomerate otnanga s podru~ja Medvednice. Njihova velika debljina (interval bušotine 2220-3760 m) pokazuje da je mo`da jedan njihov dio pripada starijim geolo{kim razdobljima (baza senona ili eocena ?), ali na `alost to je te{ko dokazati. U karpatu i donjem badenu ponovno je prevladala marinska sedimentacija u najve}em dijelu Hrvatskog zagorja. U priobalnim podru~jima odlagani su krupnozrnati klastiti, a u jezerima je do{lo do promjene saliniteta vode, bez bitnih promjena u sedimentaciji. Nastavljena je sedimentacija lapora, siltita i pje{~enjaka koji se me|usobno izmjenjuju. Ove su naslage najve}im dijelom erodirane, a njihovi ostaci na|eni su na obroncima Medvednice i Ravne gore. Gornjobadenski sedimenti okru`uju sve planine Hrvatskog zagorja, a nabu{eni su i u Hz-1 ( interval 2310-2605 m). Transgresivni su na sve starije stijene te u bazi sadr`e bre~e ili konglomerate, a zatim slijede bioklasti~ni vapnenci te na kraju lapori, koji postupno prelaze u donji sarmat. Sadr`e brojne fosilne ostatke te je njihova startigrafska pripadnost uvijek dobro dokunetirana. Gornjobadenskom transgresijom zapo~eo je miocenski sedimentacijski ciklus koji je u Hrvatskom zagorju trajao sve do kraja ponta. U tom razdoblju istalo`eno je na najpogodnijim mjestima vi{e od 2.600 m klasti~nih i karbonatnih sedimenata, {to je dokazano i bu{otinama Hz-1 i Za-1. Na postaji br. 3, otkrivena je transgresivna granica izme|u egerskih lapora i gornjobadenskih konglomerata, vapnenaca i lapora. Sarmat-panon prikazani su na prilo`enoj geolo{koj karti kao jedinstveni ~lan. Razlog tome je mala debljina sarmatskih listi~avih lapora i pijeska, te donjopanonskih plo~astih vapnenaca koja ne prelazi 50 m. Gornji panon Hrvatskog zagorja razvijen je u tri potpuno razli~ita facijesa. U mirnijim sredinama odlagani su debelo uslojeni lapori (“tzv. banatica slojevi”), a u kanalskim prostorima talo`eni su turbiditi. Istovremeno su sjeverno od Ivan{~ice nastajale parali~ke naslage s ugljenom (Pikija & [imuni}, l979). Pontski sedimenti, u odnosu na ostale neogenske naslage, imaju najve}e rasprostiranje i debljinu (do 1.000 m). Nastali su kaspibraki~noj sredini i kontinuirano se nastavljaju na sedimente panona. U donjem dijelu dolaze tzv. “abichi slojevi” (novorosijski potkat), a u gornjem “rhomboidea slojevi” ( portaferski potkat). Sastoje se od izmjene pijesaka, lapora i glina, a u gornjim dijelovima sadr`e slojeve lignita. Najvi{e lignita ima u Konj{~inskoj sinklinali, gdje su do l960 god. postojali brojni ugljenokopi. Danas su svi oni zatvoreni zbog nerentabilnosti. Na postaji br. 1 biti }e detaljno opisani facijesi delte, a vidjeti }e se i proslojak lignita. Naslage pliokvartara su najmla|e neogenske tvorevine na podru~ju Hrvatskog zagorja. To su slatkovodni, proluvijalni, fluvijalni i jezerski sedimenti, talo`eni diskordantno na razli~ite ~lanove neogena. Debljina im je mala (do 50 m), ali prekrivaju znatne povr{ine u Lepoglavskoj i Konj{~inskoj sinklinali. Igra|uju ih nesortirani, polimiktni {ljunci, kvarcni pijesci,siltovi i gline. Veli}ina zrna opada od rubova prema sredi{njim dijelovima bazena, a sortiranost raste. Ponekad sadr`e velike koli~ine kerami~kih glina (kod Bedekov~ine) i kvarcnog pijeska (kod Jerovca). 3.7. K v a r t a r Kvartarne naslage u Hrvatskom zagorju prekrivaju velike povr{ine, ali debljina im rijetko prelazi dvadesetak metara. Preme litolo{kim karakteristikama i fosilnom sadr`aju podijeljene su na pleistocenske i holocenske. U pleistocen je uvr{ten les te malo proluvijalnih sedimenata na sjevernim obroncima Ivan{~ice i ju`nim obroncima Kalnika. U holocen je uvr{ten aluvij rijeka Sutle, Krapine, Bednje i Plitvice te njihovih pritoka. Kvartar Hrvatskog zagorja detaljno je obra|en u nekoliko veoma poznatih spilja u kojima su osim velikog broja kostiju pleistocenskih `ivotinja na|eni i skeletni ostaci neanertalaca. Me|u najpoznatije spada poluspilja kod Krapine koju je dugi niz godina prou~avao Gorjanovi}-Kramberger te Vindija i Ma~kova pe}ina na Ravnoj gori koje je istra`ivao M. Malez. 4. T E K T O N I K A Podru~je Hrvatskog zagorja bilo je tijekom geolo{ke pro{losti mnogo puta zahva}eno tektonskim pokretima koji pripadaju zavr{nim fazama hercinske orogeneze i cijelom alpskom orogenetskom ciklusu ([imuni}, 1992). Danas se na povr{ini terena odra`avaju samo rezultati mla|ih tektonskih faza, dok se o starijim pokretima mo`e indirektno zaklju~ivati na temlju razli~itih geolo{kih kriterija, kao {to su primjerice nagla promjena u sedimentaciji, erozijsko-diskorantne granice, provale vulkanita, pojavljivanje metamorfita i peridotita i dr. Najstariji pokreti koji su imali direktan utjecaj na oblikovanje Hrvatskog zagorja dogodili su se izme|u turona i senona kada je izronilo prvo kopno na podru~ju Medvednice i Kalnika. Ono je dalo materijal za postanak gornjosenonskih klastita i pogodne pli}ake za razvoj rudistnih grebena. Krajem senona stvoreni su uvjeti za sedimentaciju fli{a, ali jo{ uvijek nije jasno da li je to bio po~etak tzv. laramijskih pokreta koji se nisu dalje odvijali ili normalno spu{tanja dna bazena. Nema podataka da je Hrvatsko zagorje bilo zahva}eno laramijskom fazom, jer je talo`enje fli{a nastavljeno i tijekom paleocena. Po~etkom eocena do{lo je, uslijed potisaka u pravcu sjever-jug, do jakih tektonskih pokreta koji su se o~itovali su`avanjem ~itavog prostora. Oni su na podru~ju Medvednice prouzro~ili navla~enje metamorfita i starijih mezozoiskih stijena na gornjokredne i paleocenske klastite, a na podru~ju Ivan{~ice navla~enje paleozojskih i trijaskih naslaga na kredne. To su zapravo prvi tektonski pokreti ~ije je djelovanje registrirano na prilo`enoj geolo{koj karti. Potrebno je naglasiti da je pravac stresa ostao isti i kod mla|ih pokreta koji su se dogodili na prijelazu egera u egenburg, zatim sredinom badena te u pliocenu. Zbog toga je smjer navla~enja ostao isti, a osi ve}ih bora prete`ito su orijentirane u pravcu istok-zapad. Izuzetak ~ine Ravna gora koja je po~etkom egenburga kretana prema jugu te Zagreba~ka gora koja je u pliocenu rotirana prema sjeverozapadu. Tada je do{lo do mjestimi~nog navla~enja paleozoisko-mezozojske jezgre Zagreba~ke gore na pontske sedimete te dijelomi~nog prevrtanja miocenskih naslaga. Posljednji ja~i tektonski pokreti dogodili su se krajem pliocena i po~etkom kvartara kada su sve planine Hrvatskog zagorja, uz rubne rasjede, izdignute na svoju dana{nju visinu. Kod toga treba uzeti u obzir debljinu gornjomiocenskih naslaga koje su erodirane tijekom pliocena i kvartara, {to zna~i da je stvarno izdizanje bilo nekoliko stotina metara vi{e od dana{nje visine Zagorskih planina. OPIS POSTAJA NA TRASI EKSKURZIJE Postaja br. 1: Oto Basch, Davor Paveli} & Koraljka Bakra~ FACIJESI DELTE KOD HUMA ZABO^KOG (GORNJI PONT) U desnom boku doline rijeke Krapine, kod Huma Zabo~kog, otkriven je dio slijeda gornjopontskih naslaga talo`enih u okoli{u delte tipa pruda u{}a, koja je bila pod dominacijom rijeke. Ukupna debljina naslaga iznosi 100.5 m. Unutar naslaga grupirane su tri zajednice facijesa: A) horizontalno laminirani siltovi i pijesci pruda u{}a, B) koso laminirani pijesci, horizontalno laminirani pijesci i masivni siltovi me|urukava~kog zaljeva, i C) koritno koso laminirani {ljunkoviti pijesci distribucijskog kanala s glinovitim siltovima napu{tenog kanala (Sl.1). Donji dio slijeda bogat je lju{turama fosilnih meku{aca na temelju kojih je ovaj dio podijeljen u dva horizonta: ni`i (0-24.5 m), uvjetno pribrojen naslagama biofacijesa s Congeria rhomboidea, i vi{i (24.5-41 m), predstavljen naslagama biofacijesa s Congeria balatonica. Detaljniji opis i interpretaciju vidi u: Basch, O., Paveli}, D. & Bakra~, K. (1995): Gornjopontski facijesi sjevernog krila Konj{~inske sinklinale kod Huma Zabo~kog (Hrvatsko zagorje). U: 1. hrvatski geolo{ki kongres, Zbornik radova (ur.: I. Vlahovi}, I. Veli} & M. [parica), 1, 57-61, Zagreb. Prilog 1 (2 stranice) Postaja br. 3: Antun [imuni}, Mirjana Mikni} i Kre{imir [iki} TRANSGRESIVNA GRANICA EGERA I GORNJEG BADENA Napu{ten kamenolom gornjobadenskih vapnenaca nalazi se u dolini Reka potoka, sjeverno od sela Lobor. Tu su dugi niz godina va|eni debelouslojeni biogeni vapnenci koji su kori{teni u gra|evinarstvu i za pe~enje vapna. Danas je na prostoru nekada{njeg kamenoloma izgra|en lova~ki dom, a upravo se ure|uje streljana. Prilkom ~i{}enja terena otkopana je transgresivna granica izme|u egerskih i gornjobadenskih naslaga koja do sada nije bila otkrivena u tom podru~ju. U bazi se nalaze tamnosivi glinoviti lapori koji sadr`e veliki broj makro i mikrofosila. Makrofosili su dosta o{te}eni ali ipak su odre|ene slijede}e vrste: Pitar polytropa Anderson, Pitar sp. indet., Cardium radobojanum Ani}, Arca sp. indet., Nucula ? mayeri Hoernes, Nuculona sp.indet., ?Astarte sp.indet., ?Yoldia sp. indet., Dentalina sp. indet, zatim riblje ljuskice i fragmenti lju{tura pu`eva. Ovi fosili su tipi~ni za srednji-gornji eger Radobojsko-golubove~kog podru~ja.U glinovitom laporu teko|er je na|ena zajednica foraminifera za koju je karakteristi~no da sadr`i mali broj taksonoma, a veliki broj individua (vidi tabelarni prikaz). Kvalitativni sastav zajednice i spomenuti odnos ukazuje na braki~nu sredinu. U prilog tome govori i nalaz braki~nog ostrakoda iz podroda Haplocytheridae. Uz foraminifere i ostrakode na|ene su radiolarije, bodlje je`inaca, riblji zubi i dijelovi slu{nog aparata te kr{je lju{tura moluska. Za odre|ivanje stratigrafske pripadnosti va`ni su rijetki nalazi vrsta Textularia gramen d’ Orbigny (tip abbrevita) i Elphidium flexuosum subtypicum Papp koji upu}uju na vi{i dio egera. PRIKAZ U^ESTALOSTI VRSTA FORAMINIFERA I OSTRAKODA Framinifera: pojavljivanje Florilus communis (d’ Orbigny) masovno Caucasina coprolithoides (Andreae) masovno Porosononion granosum (d’ Orbigny) vrlo ~esto Ammonia beccarii (Linne’) umjereno Fursenkoina squamosa (d’ Orbigny) umjereno Elphidiella heteropora (Egger) rijetko Bulimina elongata d’ Orbigny rijetko Praeglobobulimina pupoides d’ Orbigny pojedina~no Textularia gramen d’ Orbigny rijetko Elphidium fexuosum subtipicum Papp pojedina~no Trochammina sp. pojedina~no Ostracoda: Cytheridea pernota Oertli & Key umjereno Cytherella cf. compressa (Muenster) umjereno Cytherella sp. rijetko Cytheridea (Haplocytheridea) sp. rijetko Na glinovitom laporu le`i klast do matriks potporan konglomerat s puno priobalnog skeletnog materijala. Valutice su dobro zaobljene, promjera 2-5 cm, izgra|ene od vapnenca, dolomita, ro`njaka, kremena, vezane kalcitnim vezivom. Debljina konglomerata varira od o,5-2 m. Na konglomeratu slijede svijetlosivi do `uti vapnenci odre|eni kao biospariti, pakovani i pjeskoviti pakovani biomikriti, pjeskoviti biospariti i biosparuditi. U njima dominiraju akumulirani ili slabo transportirani biogeni sastojci, a to su krhotine algi, foraminifera i lju{ture {koljka{a. Debljina slojeva ponekad prelazi 2m i zbog toga su ovi vapnenci bili kori{teni u gra|evinarstvu. Pojavom betona prestala je potreba za njihovom eksploatacijom. Postaja br. 4: Josip Halami} i Damir Slovenec NASLAGE DONJE KREDE SJEVERNO OD LOBORA Sedimenti ovog lokaliteta bili su ve} predmet ekskurzije 3. Skupa sedimentologa Jugoslavije 1978. godine, pa o njima postoji dosta bogata dokumentacija (BABI] & ZUPANI^ 1978). Izdanak na ju`noj strani igrali{ta do ceste izgraš|uju kalkareniti i liti~ni areniti s prijelaznim tipovima. Karbonatne ~estice kalkarenita izgraš|uju fragmenti raznovrsnih foraminifera, ehinodermata, krinoida, briozoa, hidrozoa, koralja, {koljka{a, algi te radiolarija i spikula spu`vi. Osim navedenih dolaze i klasti raznovrsnih vapnenaca i ooidi. Nekarbonatni detritus ~ine plagioklas, klorit, kvarc, fragmenati pje{~enjaka, {ejlovi i ro`njaci. Stijena je djelomi~no i silicificirana. Liti~ni areniti izgraš|eni su od ~estica istog sastava kao {to je i nekarbonatni detritus kod kalkarenita. Drugu skupinu sedimenata na tom izdanku sa~injavaju slitozno-pjeskoviti {ejlovi, a tre}u radiolarijsko-spikulitni sedimenti s radiolarijama i spikulama spu`vi (BABI] & ZUPANI^ 1978). Stijene na izdanku intenzivno su izoklinalno borane, a na temelju gradacije uo~ava se i prevrnuta slojevitost. Generalno pru`anje b-osi je istok-zapad, a vergencija je prema sjeveru. Na ovom izdanku nije napravljena mikropaleontolo{ka analiza starosti, ali na temelju odredbe mikropaleontolo{kog sadr`aja sli~nih stijena na lokalitetima u neposrednoj blizini (BABI] & GU[I] 1978) utv|ršena je njihova donjokredna starost (otriv-alb). Nakon jedne tektonski zdrobljene zone od prethodno opisanog izdanka prema sjeveru nastavlja se jedinica, koja je izgraš|ena od siltozno-{ejlnog matriksa u kojem nalazimo valutice, oblutke i blokove veli~ine od 2 cm do nekoliko metara. Ti fragmenti izgraš|eni su prete`no od pje{~enjaka tipa grauvaka (liti~na grauvaka, vulkanska grauvaka-fragmenti su tufovi, kvarcna grauvaka i feldspatska grauvaka) i tipa arenita (sublitoarenit). Osim toga nalazimo blokove tinj~astih siltita, silicificiranih staklastih tufova, silicificiranih {ejlova, tufita, dolomita, silicificiranih kalkarenita, siltozno-glinovitih mikrita i laminiranih siltita (Analize: Mr. sc. Al. [IMUNI] - IGI-Zagreb). Cijela jedinica je veoma tektonizirana te se dobiva dojam "kaoti~nosti". Meš|utim, ona vjerojatno predstavlja sedimente aktivnog ?kontinentalnog subdukcijskog ruba, a samim tim uvjetovana je i njezina "kaoti~nost". Za ovu jedinicu za sada jo{ nema validnih paleontolo{kih podataka o njezinoj starosti te se na temelju njezinog zajedni~kog pojavljivanja s prethodno opisanim stijenama pretpostavlja njezina donjokredna starost (BABI] & ZUPANI^ 1978; [IMUNI] & [IMUNI] 1979; [IMUNI] et al. 1981). Na temelju istra`ivanja sli~nih sedimenata na Medvednici, a koja su u tijeku, ne isklju~uje se mogu}nost da su opisane stijene i starije od prethodno opisanih naslaga otriv-alba. LITERATURA: BABI], LJ., ZUPANI^, J. (1978): Mla|ši mezozoik Ivan{~ice.- Vodi} ekskurzije 3. Skupa sedimentologa Jugosl., 11-23, Zagreb. BABI], LJ. & GU[I], I. (1978): Pregled fosila iz "klasti~nog kompleksa" Ivan{~ice i njihovo stratigrafsko zna~enje.- Geol. vjesnik, 30/1, 1-19, Zagreb. [IMUNI], AL. & [IMUNI], AN. (1979): Litofacijelno ra{~lanjivanje mezozojskih naslaga Kalni~kog gorja.- IV god. Znan. skup Sekcije za primjenu geol., geofiz. i geokem. Znan. savjeta za naftu HAZU, 125-137, Zagreb. [IMUNI], AN., PIKIJA, M., HE]IMOVI], I. & [IMUNI], AL. (1981): Tuma~ Osnovne geolo{ke karte 1:100.000, list Vara`din.- Institut za geol. istra`. Zagreb, Sav. geol. zavod, 75 pp., Beograd. Postaja br. 5: Vinko Mraz HIDROGEOLO[KE ZNA^AJKE KARBONATNOG VODONOSNIKA NEDALEKO STANICE “LOBOR” ZAGORSKOG VODOVODA Vodoopskrbni sustav Zagorskog vodovoda kod Lobora temelji se na zahvatima podzemnih voda trijaskog karbonatnog masiva ju`nih obronaka Ivan{~ice. Hidrogeolo{ki odnosi, kao posljedica litolo{kog sastava i strukturno-tektonskog sklopa karbonatnog masiva Skalovke uvjetovali su zna~ajna dreniranja podzemnih voda u duboko usje~enim jarugama ovog dijela Ivan{~ice. Tektonikom razlomljeni trijaski dolomiti i dolomitne bre~e omogu}uju infiltraciju dijela padalina u podzemlje i formiranje vodonosnika s relativno prostranim podru~jem napajanja u zale|u. Hidrogeolo{ku funkciju lokalnih barijera unutar karbonatnog masiva imaju slabo propusni do nepropusni trijaski klastiti, te jursko-kredni (titon-valendis) tankoplo~asti silificirani vapnenci ([imuni} i dr., 1982.; [imuni}, 1992.), koji se u uskoj zoni pojavljuju kod ure|aja za pro~i{}avanje “Lobor”. Za potrebe vodoopskrbnog sustava Zagorskog vodovoda, do ure|aja za kondicioniranje “Lobor” zahva}en je dio vode iz kapta`a “[umeci”, “[krabotnik” i “Koprivnjak”. Drugi dio vode ulazi u ure|aj za pro~i{}avanje povr{inskim vodotocima Reka i Ra~ki potok. Ukupno u sustav ulazi prosje~no oko 120 l/s, od ~ega pribli`no 50% cjevovodom iz kapta`a, a 50% povr{inskim vodotocima. Povr{inski zahvati podlo`ni su znatnim kolebanjima protoke tijekom godine i zamu}enju nailaskom ve}ih vodnih valova, te je u tom slu~aju potrebno isklju~iti dovod povr{inske vode iz razvodne mre`e. Osnovna intencija, odnosno koncepcija hidrogeolo{kih istra`nih radova je bu{enim zdencima i kapta`ama potpuno eliminirati povr{inske vodotoke iz vodoopskrbnog sustava i time osigurati stalnost koli~ina i kakvo}u kori{tene vode Zagorskog vodovoda. Temeljem podataka dobivenih hidrogeolo{kim i geofizi~kim istra`ivanjima, provedenih tijekom 1994/95 godine od strane Instituta za geolo{ka istra`ivanja i Instituta gra|evinarstva Hrvatske (Mraz & Novosel, 1994.), odabrana je kao prioritetna lokacija istra`ne bu{otine u neposrednoj blizini ure|aja za pro~i{}avanje “Lobor” Zagorskog vodovoda. Interval tektonski razlomljenog vodonosnog dolomita pretpostavljen je izme|u 30 i 90 m, ispod kvartarnog nanosa i tanke zone jursko-krednih vapnenaca. Istra`na bu{otina Lo-1 u{la je ispod 1.5 m obrona~nog i poto~nog nanosa u tankouslojene, sive silificirane (titon-valendis) vapnence, do dubine od 7 m. Od 7 m do 9 m je kontaktna zona: vapneno-dolomitna bre~a, s tankim proslojcima sivozelene laporovite gline, ispod koje dubine se u{lo u svjetle, rekristalizirane dolomitne bre~e srednjeg (ladinik) trijasa ([imuni}, 1992.). Bu{otina je zavr{ena na dubini od 117 m, u kompaktnoj dolomitnoj bre~i i dolomitu. Tijekom bu{enja u dubini od 14 m zabilje`eno je prvo istjecanje podzemne vode, koje se napredovanjem bu{otine, postupno pove}avalo: na dubini od 22 m - oko 4 l/s; na dubini od 25 m - oko 9 l/s (izrazito razlomljena vodonosna zona od 22-25 m); na dubini od 44 m - 13 do 15 l/s, i na 47 m, oko 20 l/s (ponovo ja~e razlomljena, kavernozna zona). Dalje, do kona~ne dubine bu{otine, dotok podzemne vode nije se znatnije pove}avao. Po zavr{etku bu{enja i ~i{}enja, izmjerena je izda{nost samoistjecanja iz bu{otine od 23 l/s, uz manometarski pritisak oko 2 bara i temperaturu vode od 10.5(C (Mraz & Novosel, 1995.). Provedena istra`ivanja potvrdila su pretpostavku da se u podru~ju trijaskog karbonatnog masiva ovog dijela Ivan{~ice mogu zahvatiti dodatne koli~ine podzemne vode, eksploatacijom kojih }e se pove}ati izda{nost i pobolj{ati kvaliteta vode sustava Zagorskog vodovoda. LITERATURA: Mraz, V. & Novosel, T. (1994): Hidrogeolo{ki i geofizi~ki istra`ni radovi na lokaciji “Dugi jarek” - Golubovec. IGI, Zagreb. Mraz, V. & Novosel, T. (1995): Novija hidrogeolo{ka i geofizi~ka istra`ivanja dolomitnih vodonosnika Ivan{~ice, Strahinj~ice i Kuna gore. 1. Hrvatski geol. kongres, Opatija 1995. [imuni}, An. i dr. (1982): Osnovna geolo{ka karta i Tuma~ - List Vara`din M 1:100.000, Geolo{ki zavod, Zagreb. [imuni}, An. (1992): Geolo{ki odnosi sredi{njeg dijela Hrvatskog zagorja. Doktorska disertacija, RGN fak. Sveu~. u Zagrebu. Postaja br.: 6: Damir Slovenec i Josip Halami} SEDIMENTNE, PIROKLASTI^NE I EFUZIVNE STIJENE KAMENOLOMA O^URA U srednjem vijeku naziv O~ura kori{ten je za ~itavo podru~je planine Ivan{~ice, a danas se tako naziva samo njezin najzapadniji dio. Kamenolom O~ura nalazi se na lijevoj obali istoimenog potoka, oko 2 km sjeverno od naselja Golubovec te oko 4 km zra~ne linije jugozapadno od mjesta Lepoglava. Prve petrografske podatke o efuzivnim stijenama ovoga lokaliteta dao je TU]AN (1922) godine, a podatke o geolo{koj gra|i {irega podru~ja dali su: GORAJANOVI]-KRAMBERGER (1904), ANI^I] & JURI[A (1983), [IMUNI] et al. (1980) i [IMUNI] (1992). Opisani geolo{ki stup nalazi se u jugozapadnom dijelu kamenoloma, u zapadnom zasjeku puta, koji vodi na eta`e kamenoloma. Prema rezultatima geolo{kih istra`ivanja {ireg podru~ja gore navedenog le`i{ta tehni~kog kamena (SLOVENEC et al. 1993 - neobjavljeno) snimljeni stup pripada vulkanogeno-sedimentnom kompleksu. Zbog slo`ene geolo{ke gra|e pojedini litolo{ki ~lanovi unutar kompleksa na geolo{koj karti nisu detaljnije raz~lanjivani. U donjem dijelu stupa zapa`a se masivan, ali tektonski dezintegriran porfirno-ofitni mandulasti metabazalt otkrivene debljine oko 5 m. Makroskopski, stijena je zelene i tamnocrvene boje, nepravilnog loma te mjestimi~no rastro{ena i podsje}a na tuf. Struktura stijene je porfirno ofitna, a tekstura masivna s promjenljivim udjelom kalcitnih i kloritnih mandula. Glavni minerali su plagioklas i piroksen. S obzirom da su ove stijene pretrpjele znatne hidrotermalne i sekundarne promjene glavni minerali su tako|er izmijenjeni. Plagioklas je najve}im dijelom predstavljen reliktno sa~uvanim albitom, nastalim albitizacijom primarnog bazi~nog plagioklasa. Razlikujemo dvije generacije plagioklasa: utrusci i albiti osnove. Utrusci su stupasti do plo~asti, veli~ine 1,3 do 2,8 mm, a albiti ofitne osnove su {tapi}asti, veli~ine 0,1 do 0,3 mm. Svi su znatno nehomogeni, tro{ni i sekundarno izmijenjeni. Naro~ito su kalcitizirani i sericitizirani te prehnitizirani, s mno{tvom uklopaka klorita i coizita. Piroksen je potpuno izmijenjen u sekundarne minerale. Intersticijski prostor ispunjen je sitnolisti}avim zelenkastim kloritom te velikim dijelom zamu}enim agregatom klinocoizit-epidota. Vulkansko staklo, ako je i bilo prisutno je devitrificirano. Akcesoran je opaki metalni mineral. Rijetko se zapa`aju i tanke `ilice kalcita i sitna zrnca kvarca. U vr{nom dijelu ovoga paketa metabazalt je hematitiziran i oboga}en ve}om koli~inom kloritnih i kalcitnih mandula, a ima i dijelova koji nisu zahva}eni hematitizacijom. Vulkanizam je bio bazi~nog tipa i eksplozivnog karaktera, a efuzije su se odvijale subakvatski. U idu}em intervalu stupa, debljine 1,2 m, paket hematitiziranih homogenih metabazalta je izrazito bre~aste gra|e {to je uvjetovano bre~iranjem uz ja~i rasjed pru`anja SI-JZ, koji nije direktno vidljiv na profilu. Na prethodno opisane efuzive dolazi oko 4 m debeo paket naslaga u kojem se izmijenjuju kristalovitrofirni tufovi, tufiti, tufiti~ni vapnenci i vapnenci. Prevladavaju tufovi i tufiti, dok su vapnenci podre|eni. Stijene su slojevite teksJPRV^` "$€ŠŒ®°²ˆŠøŲFTV0">"Ź$Ų$p(~(ž*¬*Ž,ģ,ī,ų,N6R6X6Œ6Ž6D>Ā?Ę?ä?ˆE¬EĀEZJ°KNLRņT$UVföķöåķöåŻŅŻåöķöŻåÉå¾å¾öå¾å¾å¾å¾å¾å¾åŻåķåµåµŖµŖµµµŽhįr'5CJaJmHnHuhįr'CJaJmHnHuhįr'5CJ\aJhįr'CJ\aJhįr'56CJaJhįr'CJH*aJhˆ‹hˆ‹CJaJhˆ‹CJaJhįr'CJaJhˆ‹5CJaJhįr'5CJaJ5RTV`b‚ˆŠ°²VøF0"Ź$p(ž*Ž,l.öńģŪģĪĪģĆ·ģ®ģģģģģģģģ$„Ä`„Äa$ $„h^„ha$gdˆ‹ $ & Fa$gdˆ‹ $„h„\^„h`„\a$$ & F ĘŠh„0ż`„0ża$$a$$a$$„”’]„”’a$ųžl.N6P6R6X6Œ6Ž68=Ä?Ę?ä?ę?†EvIņTZalcVfXfffhf8jlöööńęńööööööööŻŻŻŻŅĘŻŻ $„h^„ha$gdˆ‹ $ & Fa$gdˆ‹$„Š`„Ša$ $ & Fa$gdˆ‹$a$$„Ä`„Äa$VfXf\fdfffhfxfŽff²føfh6hHhŲhii4idi–iši8jTjVjhjl.lÜn:oąqrÄtüt8{t| }¤}ņćŃćŃĮ“§“§“§“§“š“š§š§Š§š§z§š§k§Š§^§^hj ©CJaJmHnHuhįr'>*CJaJmHnHuhįr'6>*CJaJmHnHuhįr'56CJaJmHnHuhż~CJaJmHnHuhįr'CJaJmHnHuhį#CJaJmHnHuhį#hįr'CJaJmHnHu"hˆ‹hˆ‹5CJaJmHnHuhˆ‹5CJaJmHnHuhˆ‹CJaJmHnHu$lŽqÄt:{t|¢}¤}h~„ „*„,„\`|x—čœF¦Ŗ@ƳHø½¶Į˜Å”ŹóźźźźźźźźßźŚźźźźźźźźźźźźź$a$ $ & Fa$gdj ©$„Š`„Ša$ $„Š`„Ša$gdż~¤}h~˜~FJN„ „*„,„.„T„`|ŅŌ|žx—–—čœF¦h¦ŖŖŖbŖdŖ@ÆfƳ6³8³Højø½½ō½ö½¶ĮČĮ˜Å¤Å”Ź“ŹrфŃlÓvÓ\ŻvŻĢŽąŽņāņÕņÕņÕĘÕā¶ņ§˜āņāņāņāņ§ņ§āņāņ§ņ§āņāņāņāņāņāņāņāņāņāņ‰hįr'>*CJaJmHnHuhįr'6CJaJmHnHuhįr'5CJaJmHnHuhj ©hįr'CJaJmHnHuhj ©5CJaJmHnHuhj ©CJaJmHnHuhįr'56CJaJmHnHuhįr'CJaJmHnHu6”ŹrŃlÓz֊ŁrŪ\ŻĢŽfąØāŖāÄāĘāhäjä¾åĄå`ęvēŚčųčÖéŲéŠėŒėFķHķööööööööööööńńńńńńģćńńńńńń„Ädš`„Ädš$a$$„Š`„Ša$ąŽfą|ąŹāšājä|äĄåŲå`ę“ęvē°ēŚčöčųčéŲéPźŒė¾ėHķzķļHļäšń¤ņÖņŠóäó õõ~öö ÷2÷ ÷²÷˜ųŖų@śjśŠūīūż,żLždž0’J’ *.\“ŹĄ P¢Ųä " P  p ņćņÓņÓņÓņÓņÄø¬ÄÓņÓņÓņÓņÓņÓņÓņÓņÓņÓņÓņÓņÓņÓņÓņÓņÓņÓņÓņÓņÓņÓņÓņÓņÓņÓņÓhįr'CJaJmHsHhįr'CJaJmHsHhįr'56CJaJmHsHhįr'56CJaJmHnHuhįr'>*CJaJmHnHuhįr'CJaJmHnHuDHķļļāšäš¢ņ¤ņĪóŠó õ|ö~ö÷ ÷ž÷ ÷–ų˜ų>ś@śˆūŠūżżJžLž.’0’ .śśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśś$a$.²“¾Ą  ¢āä "   ¼¾RTPRTV~¶Fų* č!śśśśśśśśśśśśśśśśśśśńńńńńńńńń$„Š`„Ša$$a$p ¾TfV˜~–˜¶ĪŠFœž ¢ų * N P R T |!˜!č!""""¤#Ź#ę#°$²$“$¶$%% %R%x%,&L&ņāņāņÓņÄ“ņÄ“ņÄ“¤ÄņÄ“ņÄ“¤Äņ•ņÄ“¤Äņ•Äņ†wÄņ†wņ•ņÄhįr'CJH*aJmHnHuhįr'CJH*aJmHnHuhįr'6CJaJmHnHuhįr'>*CJH*aJmHnHuhįr'>*CJH*aJmHnHuhįr'>*CJaJmHnHuhįr'5CJaJmHnHuhįr'56CJaJmHnHuhįr'CJaJmHnHu.č!Ź#,&¾(Ą(ˆ,f/ 245®;(>XH`LŽQ¶TøTŗT¾TUUęWŖY9[Š_§b)cJdfLgöööńńńńńńńńńńńńńńńńńöööööööö$a$$„Š`„Ša$L&¾(ŗT¾TUUęW XŖYĄYÜYŻY#Z,Z9[T[Y[\«`µ`;aBaĶaŁa§bĖb)c7c:c;c.d@dJdfdidkdndodg:gLg|g‰ižiŠiäiēiči¶jŠjāopppĆpŪp8tņźņŪĖņĖņ¼ņ­ņžņ¼ņ­ņžņžņžņŪņĖņ­ņžņĖņ­ņ­ņžņĖņĖņ¼Ž¼ņžņ¼ņ­ņ¼ņhįr'>*CJH*aJmHnHuhįr'6CJaJmHnHuhįr'CJH*aJmHnHuhįr'>*CJaJmHnHuhįr'56CJaJmHnHuhįr'5CJaJmHnHuhįr'CJaJhįr'CJaJmHnHu8Lg‰iŠiNoĆpvw«xų{¶~“šƒX…:‡œ‰.Œ0ŒXŒZŒŌ‡‘x”’”™pšąž Ī¢ī¢öööööööööööööööööööööööööööō$„Š`„Ša$8t:t@tv*vw4w«x·xøxų{||¶~ “Ēȁšƒ¾ƒĄƒĀƒăģ„…X…~…€…‚…„…‡:‡V‡ ˆ"ˆ$ˆ&ˆvˆxˆzˆĀˆčˆœ‰¼‰0ŒXŒi‘~‘ęŸ÷Ÿų”ńāÕĘÕĘÕ·§Õ·§Õ·§—·Õ·§Õ·§—·ÕˆÕ·§—·Õˆ·Õńā·ÕńāՈշÕĘՈՈÕhįr'6CJaJmHnHuhįr'>*CJH*aJmHnHuhįr'>*CJH*aJmHnHuhįr'>*CJaJmHnHuhįr'5CJaJmHnHuhįr'CJaJmHnHuhįr'CJH*aJmHnHuhįr'CJH*aJmHnHu5ų”ś”Ī¢ö¢¦£Ø£Ą£¦"¦#¦i¦¦Ė¦ §D§E§T§z§“§ Ø0Ø1Øo؀ػØŲØėØ©©(©=©u©°©É©Ź©ĒŖ««A«č°±““7“8“E“F“É“Ģ“Ż“¶¶Ŗ·Ä· ½½,½é½’½<ĄWĄāĮķĮÓĀéĀŖĆ«ĆżÄÅPČWČgĖńäÜÓÜÓÜČæÜČÜČÜÓÜČÜČÜæČæÜČæÜæČæÜČÜæÜÓÜÓÜÓÜÓÜÓÜÓÜÓ“ÜÓÜÓÜÓ“ÜÓÜÓÜÓÜÓÜÓÜÓÜÓÜhįr'5>*CJaJhįr'6CJaJhįr'56CJaJhįr'5CJaJhįr'CJaJhįr'CJaJmHnHuhįr'CJH*aJmHnHuGī¢š¢ņ¢ō¢ö¢¦£Ø£Ŗ£Ā£Ä£ó„Y¦¼¦E§„§"جةu©Ź©Ė©ĒŖ«««C«D«6Æā°żżųóóóųųųųųųųųųųųųųųųųųųųųųų$a$$a$ā°ć°ä°±±[³ü³ż³““Ć“žµ„·+¼½ć½7ĄÜĮŻĮļĮšĮÓĀ÷Ä;ĒIČJČXČ^ČaĖbĖśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśś$a$gĖpĖĢ2ĢęÓöÓŽŌņŌąÖ×`ŲsŲ}Ų~Ų°Ų±ŲŚ%ŚŪØŪŖą¼ąĘāŚāÜåõå§ēæēĒźŌź×ģčģnļ‚ļ±ńĘń:ņ;ņāōóō’’’,’-’=’i’k’l’š’›’tˆĀÖŲ’üž&b+.ABFGHjqs¢£Āw † öīāīöīöīöīöīöīöīöīöīöīöīöīöīöīöīöīöīöīöīöīöīöīŁīöĪīŁīŁīĪŁīöīöīŁöīöŁīŁīöīöŁöīŁīŁīŁhįr'56CJaJhįr'6CJaJhįr'CJOJQJaJhįr'CJaJhįr'5CJaJQbĖqĖwĖEĪ—ŃßÓąÓöÓūÓŁŌŚÖ[ŲŚŚ'Ś(ŚˆŪ^ŻņŽ„ąĘā×å¢ēĀźŅģiļ©ńŖń«ńĄńśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśś$a$ĄńĮńtóŽōßōōōõō÷’’’’’’’ ’ ’ ’ ’-’.’>’?’j’k’l’›’œ’לśśśśśśśśśśśõõõõõõõśśśśśśõśś$a$$a$מ’&'VWČ ś U £ ļ ;  Ł * z Ē eĮĀĶśśśśśśśśśõśśõśśśśśśśśśśśśśśś$a$$a$† U f g h i j q „ ¢ £ § ś U f h i j k s £ » ½ Ä ļ      ; K L M N S T  ” £ ¤ „ ­ Ł ļ ń ö * ; < = > F z ” • — ˜   Ē Ų Ś Ū ć 56:esĀĶąįķ56?kxČē%DmųļųęŪųęųļųęųęļęųęŪęųļųęųļųęŪęųļųęųęŪųļųęŪęųļųęųļųęŪęųļųęŪęųļęŪęųļųęųļųęļųęųļųęųļųļųęųęhįr'5CJH*aJhįr'5CJaJhįr'6CJaJhįr'CJaJVkČėģ%&EFmn$3ļļyJKWŌmD !!śśśśśśśśśśśśõśśśśśśśśśśśśśśó$a$$a$mKW!!+!‡!+.,.W/b/~1–1µ1õ1>xʆŽ‡’²ŠŽT›V›l›n›„›†›ˆ›Š›ž› ›¢›¤›ų›ś›ü›ž›œœ:¢<¢°¢²¢Ę¢Č¢Ź¢Ģ¢ą¢ā¢ä¢ę¢:£<£R£T£«6«Ā®Ž®.Æ\Æ“j“P¶`¶ŌĀĆZÅ\Å Č$Č*ČDČJČjČĪ`ĪųļųļųļųäųļųļųļųāųļųļųļųŁųŁųŁųŁųŁųŁųŁųŁųŁųŁųŁųŁųŁųŁųŁųŁųŁųļųļųļųŠųļųļųŁųĒųĒųĒųŠhįr'6CJaJhįr'>*CJaJhįr'CJH*aJU j°šhįr'CJaJhįr'5CJaJhįr'CJaJN!!!!!!! ! ! ! ! !!!!!*!+!Z!†!‡!ˆ!"¶#č$''#(*G.żżżżżżżżżżżżżżżżżųųųżóóóóóóó$a$$a$G.V/W/c/ą/“01~11€11‚1ƒ1„1…1†1–1—1¶1·1õ1ö1€2%34Ō5B7 ;śųųīīīīųųųųųųųųųųųééųųųųųųų$a$ „Ā„>ż^„Ā`„>ż$a$ ;Ņ;7<=–x@f€žƒʆt‡v‡Ž‡Šˆv‰bŠ”‹”Œ’”²“żżżżżżżżżżżżżżżżųųµµµC$ Ęz(įħŠlO2ųŚ½   ƒ f H +ńŌ¶™|_B$źĶ°’tW:’āÅ Ø!Š"a$$a$ture, a debljina slojeva varira od nekoliko centimetara do 3 decentimetra. Kristalovitrofirni tufovi i tufiti su tamnocrvene i tamnozelene boje. Oni se makroskopski te{ko razlikuju od prostorno s njima udru`enih metabazalta Slojevitost je jasno izra`ena. Struktura je hijalopilitska, a prema veli~ini zrna psamitska. Tekstura je masivna. Osnova stijene izgra|ena je od vulkanskog stakla, koje je najve}im dijelom devitrificirano u kriptokristalasti klorit. Me|u detriti~nim sastojcima prevladavaju rijetke plo~aste forme, veli~ine do 0,7 mm izmijenjenih (sericitiziranih) plagioklasa, koji se zapa`aju samo kao znatno kalcitizirane i rje|e prehnitizirane konture. Od ostalih detriti~nih sastojaka zapa`aju se rijetki skeletni oblici, vjerojatno vulkanskog pepela. Stijene su umjereno do znatno kalcitizirane, hematitizirane i rastro{ene, a pretrpjele su i znatne hidrotermalne promjene. Akcesoran je opaki metalni mineral. Karbonatni proslojci izgra|eni su od hematitiziranog i rekristaliziranog vapnenca s ostacima potpuno kalcitiziranih radiolarija i filamenata. Nakon zdrobljenog i tektoniziranog intervala debljine oko 4 m nastavlja se izmjena tufita, tufiti~nih kalkarenita i vapnenaca s tim da se prema gore u stupu pove}ava karbonantna komponenta, a smanjuje udio vulkanske kompenente. Tekstura je tankoslojevita, a debljina slojeva se prema gore u stupu pove}ava. Pri vrhu stupa vapnenci su masivni, ali jako ispucali. Od strukturnih varijeteta izdvojeni su mikrospariti, biointramikrospariti i biomikrospariti. Anizi~ka starost vulkanizma odre|ena je na temelju provodnih mikrofosila u vapnencima iznad i ispod vulkanogeno-sedimentnog kompleksa na lokalitetima u potoku @eleznici i Belskom dolu ([IMUNI] et al. 1980; [IMUNI] & [IMUNI] 1980; [IMUNI] 1992). Paleontolo{ka istra`ivanja karbonata ovog lokaliteta su u tijeku, a rezultati }e biti objavljeni kasnije. Prilog br. 3: Geolo{ki stup dijela vulkanskih i sedimentnih stijena u kamenolomu O~ura LITERATURA: ANI^I], B. & JURI[A, M. (1985): Tuma~ Osnovne geolo{ke karte 1:100.000, list Rogatec.- Geol. zavod Ljubljana i Geol. zavod Zagreb, Sav. geol. zavod Beograd. GORJANOVI]-KRAMBERGER, D. (1904): Tuma~ Geologijske karte Zlatar-Krapina, Zagreb. [IMUNI], A. (1992): Geolo{ki odnosi sredi{njeg dijela Hrvatskog zagorja.- Disert.. Sveu~. u Zagrebu, pp.189, Zagreb. [IMUNI], Al. & [IMUNI], An. (1980): Petrografski sastav i geneza trijaskih naslaga Ivan{~ice, Kalnika i Ravne gore.- Geol. vjesnik, 32, 243-253, Zagreb. [IMUNI], An., [IMUNI], Al. & MILANOVI], M. (1980): Geolo{ka gra|a Ivan{~ice i Ravne gore.- Geol. vjesnik, 31, 157-174, Zagreb. TU]AN, F. (1922): Starije erupciono kamenje u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske.- Glasnik Hrv. prir. dru{tva, 36, 169, Zagreb. Postaja br. 7: Alka [imuni} KAMENOLOM ANDEZITA KAMENI VRH Napu{teni kamenolom andezita Kameni vrh nalazi se oko 400 metara ju`no od Lepoglave. To je jedini sa~uvani "fosilni vulkan" u ~ijem se sredi{tu nalazilo elipsoidalno andezitsko tijelo, koje je do sada potpuno izva|šeno. Okru`uju ga aglomerati i tufovi ~iji su izdanci otkriveni uz cestu na ulazu u kamenolom. Tu je vidljiva kaotična masa rastro{enog efuziva, odnosno matriks, u koji su ulo`eni blokovi i obluci ~vrstog andezita i tufa. Analizom je utvrš|eno da su blokovi i fragmenti istog sastava kao andezit iz sredi{njeg dijela kamenoloma, te tufa koji ga okru`uje. Andezit Kamenog vrha ispitivao je ve} Ki{patię (1909), zatim Crnkovi} i dr. (1970), koji su ga odredili kao hipersten-augitski andezit. Tufovi su istra`ivani u svezi s izradom Geolo{ke karte 1:50 000, kada je utvr|šeno da prevladavaju vitroklasti ni nad kristalolitoklasti~nim varijetetima. Analizirani uzorci augit-hiperstenskog andezita su sivozelene boje, porfirne strukture. Najva`niji sastojci su fenokristali plagioklasa, te rompskih i monoklinskih piroksena ~ija su koli~ina i odnos promjenjivi. Plagioklasi su sraslaci ili su zonarno graš|eni andezini do labradori. Relativno su svje`i, a pojedina zrna imaju uklopke piroksena, apatita, magnetita i stakla. Pirokseni su rompski - hipersteni i monoklinski - augiti. Dio piroksena je djelomi~no do potpuno resorbiran. Neka zrna sadr`e uklopke magnetita ili plagioklasa. Osnova stijene je holokristalina do hipokristalina, pilotaksitska, rješ|e hijalofitska. Izgraš|ena je iz stakla, mikrolita plagioklasa, sitnozrnatog kvarca, pra{kastog magnetita i zrnatog piroksena. Rezultati kemijske analize pokazuju da hipersten-augitski andezit sadr`i 59,07% SiO2, 0,37% TiO2, 16,83% Al2O3, 4,65% Fe2O3, 1,20% FeO, 8,97% CaO, 0,81% MgO, 2,02% K2O2, 3,94% Na2O, dok je gubitak ~arenjem 1,45%. Tufovi su tako|šer analizirani, a odreš|eni su kao vitroklasti~ni i kristalolitoklasti~ni. Vitroklasti~ni tufovi su tamnijesive boje. Izgraš|uje ih staklo koje je samo djelomi~no devitrificirano, odnosno zamijenjeno glinom i sericitom. U staklastoj osnovi rješ|i su porfiroklasti feldspata, kvarca, muskovita, te fragmenti andezita i tufa. Rijetke su lju{turice foraminifera. Kristalolitoklasti~ni tufovi su svijetlosivozelenkaste boje. Najvi{e zastupljeni sastojci su porfiroklasti feldspata i kvarca, te fragmenti efuziva i tufova, dok su rješa zrna augita. Staklo ima karakter veziva. Produkti izmjene stakla su karbonat, klorit, sericit, limonit, glina, litijski tinjac i opal. Kemijska analiza vitroklasti~nog tufa pokazuje visok sadr~aj SiO2 od 75,70%, a od ostalih komponenata je odrešeno 0,27% TiO2, 9,69% Al2O3, 3,44% Fe2O3, 0,86% FeO, 1,31% MgO, 1,40% CaO, 2,18% K2O, 1,10% Na2O i 3,41% gubitka ~arenjem. Opisane stijene kamenoloma Kameni vrh predstavljaju ostatak vulkanskog čunja, koji je djelomi~no razoren. Radiometrijskom metodom je utvršeno da su vulkanski procesi na podru~ju Hrvatskog zagorja, a kojima pripadaju i vulkaniti Kamenog vrha, zapo~eli krajem egera, a najintenzivniji su bili izmeš|u egera i egenburga ([imuni} An. & Pami}, 1993). Opisani lokalitet posebno je zanimljiv po pojavi opala, kalcedona i ahata, koji se pojavljuju u aglomeratima, andezitima i tufovima. Kalcedon i opal su ~e{}i i dolaze u obliku proslojaka razli~ite debljine, te ve~ih ili manjih nodula. Boja im je svijetlosiva, sivosmeš|a, rje|še ru`i}asta. Rje|še su nepravilne nodule ahata, s karakteristi~nom zonarnom graš|om. Izmjenjuju se nepravilne i koncentri~ne lamine kalcedona, opala i kvarca, koje su bijele, sive do tamnosive boje. Kameni vrh je jedno od rijetkih nalazi{ta ahata u Hrvatskoj, koje je otkriveno prije 300 godina, a sada je na `alost potpuno devastirano. Literatura: Ki{pati}, M. 1913: Die adriatische Umrandung in der Alpinen Falten region. - Mitt. geol. Ges., 6, pp. 61-165. Golub, Lj., V. Brajdi } 1969: Piroklasti~ne stijene kod Donjeg Jesenja, Hrvatsko zagorje. - Geol. vjesn., 22, pp. 411-421. `imuni}, An., Pami}, J. 1993: Geology and petrology of Egerian-Eggenburgianandesites from the easternmost parts of the Periadriatic zone in Hrvatsko Zagorje (Croatia). - Acta Geologica Hungarica, Vol. 36/3, pp. 315-330. Postaja br. 8: Avani}, R., [imuni}, Al. & [iki}, L. GEOLO[KI STUP DRENOVEC Geolo{ki stup Drenovec se nalazi na ju`nim padinama Ravne gore, zapadno od glavice Drenovec. Debljina stupa iznosi 29 m, a ~ine ga sedimenti egenbur{ke starosti. Ve} je M. Ki{pati} (1909) opisao naslage na ju`noj strani Ravne gore. Smatrao je da je u miocensko more prvo izba~en pr{inac, a zatim ve}e koli~ine teku}e magme s vulkanskim bombama. Al. [imuni} i dr. (1990) spominju andezitske valutice i tufove razli~itih dimenzija koje se nalaze u podini ovog profila. Geolo{ki stup Drenovec se sastoji od facijesa pijesaka s horizontalnolaminiranim siltovima i koso uslojenih konglomerata. FACIJES PIJESAKA S HORIZONTALNOLAMINIRANIM SILTOVIMA dolazi u donjem dijelu stupa, debljine 14,5 m. U krovini dolazi facijes koso uslojenih konglomerata s erozijskom granicom. Facijes se sastoji od pijesaka i horizontalnolaminiranih siltova, koji zajedno grade cikluse usitnjavanja prema gore. Pijesci dolaze u obliku slojeva debljine 0,2-3,2 m. Donja granica je erozijska, a gornja ravna. Rije~ je o dobro do srednje sortiranim pijescima, granulometrijskog raspona od {ljunkovitog krupnozrnatog pijeska do siltonog pijeska. Sediment je mjestimi~no ja~e o~vrsnuo te prelazi u pje{~enjak. Pijesak je ve}inom masivnog izgleda, dok se samo mjestimi~no zapa`a horizontalna laminacija, kosa laminacija, normalna i inverzna gradacija, te pojava siltnih intraklasta. Obzirom na sastav pijesaka mo`e se re}i da su tufiti~ni i da sadr`e glaukonit s vrlo malo karbonatnih zrna. Sastoje se od kvarca (37-58%), feldspata (17-30%), ~estica stijena (15-32%), glaukonita (1-20%) i zrna karbonata (1-5%). U te{koj mineralnoj frakciji najzastupljeniji su opaki minerali (13-25%), dok su klorit i biotit rijetki. Me|u prozirnim te{kim mineralima prevladava granat (34-59%) i amfibol (21-49%), a manje su zastupljeni staurolit (4-12%), piroksen (1-5%), epidot (3-6%), apatit (1-9%), turmalin (1-2%), cirkon (1-2%) i rutil (1-2%). Sastojci pje{~enjaka su kvarc, feldspati, glaukonit, klorit, te ~estice tufova, kvarcita i {kriljca. Vezivo je smjesa stakla, klorita i limonita. Petrografskim analizama su odre|eni ve}inom kao glaukonitni liti~ni areniti, a rje|e kao glaukonitni subliti~ni areniti. U facijesu rijetko dolaze proslojci {ljunaka kaoti~nog izgleda. Donja i gornja slojna ploha im je ravna, a veli~ina zrna nesortiranog i neure|enog sedimenta se kre}e od gline do {ljunka. Valutice su 0,5- 5cm promjera, a sastoje se od andezita, tufa i kvarcita. Pijesci ~ine donji dio ciklusa usitnjavanja prema gore. Horizontalnolaminirani siltovi dolaze u obliku slojeva debljine 1-20 cm. Donja slojna ploha je ravna, a gornja erozijska. Siltovi imaju izra`enu horizontalnu laminaciju, a pojedini cm proslojci su razlomljeni i djelomi~no slampirani. U pojedinim proslojcima ovaj sediment je sitnozrnatiji i prijelazi u gline. Koli~ina CaCO3 iznosi oko 5%. Horizontalnolaminirani siltovi dolaze u vrhu ciklusa usitnjavanja prema gore. U facijesu se javljaju fragmenti lju{tura {koljaka i crvenih algi koncentriranih u tankim slojevima. Uz to prisutan je biogeni detritus koji se sastoji od fragmenata briozoa, spikula spongia i bodlji je`inaca. Odre|eni su slabo sa~uvani mikrofosili Globulina sp., Nodosaria sp. i Stilostomella sp. Erozijska donja slojna ploha, pojava intraklasta, normalna gradacija, te horizontalna i kosa laminacija upu}uju da je pijesak mogao biti talo`en iz pje{~anih visoko koncentriranih mutnih tokova (Lowe, 1982, 1988). Horizontalnolaminirani siltovi koji dolaze u vrhovima ciklusa usitnjavanja odra`avaju slabljenje mutnih tokova. Pojave ve}ih koncentracija marinskog biogenog detritusa upu}uju na eroziju pli}ih dijelova priobalja i sedimentaciju u dubljim dijelovima bazena, zajedno s terigenim materijalom. Prema navedenim hidrodinamskim osobinama i polo`aja u slijedu, facijes pijesaka s horizontalnolaminiranim siltovima mogao je nastati u dubljem marinskom okoli{u, vjerojatno u zoni prodelte (Massari i Colella, 1988) FACIJES KOSO USLOJENIH KONGLOMERATA dolazi u gornjem dijelu stupa Drenovec, a debljine je 14,5 m. Podinu mu ~ini facijes pijesaka s horizontalnolaminiranim siltovima. Facijes se sastoji od matrikspotpornih do klastpotpornih konglomerata s rijetkim pojavama tanjih (do 15 cm) proslojaka i le}a srednjozrnatih do krupnozrnatih pje{~enjaka. Matriks je srednjozrnati do krupnozrnati pje{~enjak. U konglomeratima se uo~avaju ciklusi usitnjavanja prema gore. U dnu sloja dolaze krupnije, a pri vrhu sitnije valutice. Du`e osi valutica su paralelne slojevitosti koja bi kod konglomerata mogla predstavljati kosu slojevitost. Na temelju toga izra~unat je paleotransport generalnog smjera prema sjeverozapadu i varira od 230( - 40(. Valutice konglomerata su dobro zaobljene, prete`no okrugle i rje|e izdu`ene. Sferi~nost je srednja do dobra, a sortiranost srednja. Promjer im je naj~e{}e 1-15 cm, te rje|e do 20 cm, kada se mo`e govoriti i o oblucima, ili vrlo rijetko do 30 cm, kada su ve} u pitanju blokovi. Valutice konglomerata su monomiktnog andezitskog sastava, a vrlo rijetko (pri vrhu facijesa) spilitskog. Pje{~enjak (matriks i le}e) se sastoji od kvarca, feldspata, glaukonita, klorita, ~estica stijena (tuf, izmjenjeni tuf, kvarcit, {kriljac i efuzivi) i biogeni detritus (litotamniji, briozoi, koralji i {koljke). Koli~ina biogenog detritusa u matriksu, idu}i prema vrhu stupa, raste u odnosu na terigeni materjal. Cement pje{~enjaka je mje{avina stakla limonita i kalcita. Pje{~enjaci su odre|eni kao glaukonitni tufiti~ni subliti~ni - liti~ni areniti. Facijes koso uslojenih konglomerata predstavlja sediment koji je mogao nastati gravitacijskim tokovima tipa bezkohezijskog te~enja drobine. Kosa slojevitost i bezkohezijsko te}enje drobine upu}ivali bi na talo`enje u okoli{u delta fronta lepezne delte, tipa Gilbert (Massari i Colella, 1988). Podrijetlo marinskog biogenog detritusa u vezivu konglomerata moglo bi se objasniti erozijom ranije istalo`enih sedimenata pli}aka. Na stupu Drenovec uo~ava se progradacija okoli{a, odnosno trend opli}avanja iz zone prodelte u delta front. Paleotransport pu}uje na polo`aj izvori{ta materijala ju`no i jugoisto~no od profila, gdje se i danas nalaze masivi andezita. Prilog br. 4: Geolo{ki stup Drenovec Trijas Hrvatskog Zagorja Antun `imuni i Alka `imuni Institut za geoloaka istra~ivanja, Zagreb - Sachsova 2 Klju ne rije i: Trijas, pjea enjaci, dolomiti, vapnenci, klastiti, tufovi, andeziti, bazalti, Hrvatsko zagorje, Hrvatska. Sinopsis Na podru ju Hrvatskog zagorja trijaske naslage izbijaju na povrainu u obliku tektonskih prodora, te izgrauju jezgre svih veih planina. Osim toga prostiru se i ispod neogenskih sedimenata, ato je dokazano brojnim buaotinama (Sl. 1). Tijekom trijasa odvijala se kontinuirana sedimentacija, prete~ito u plitkoj marinskoj sredini, a u aniziku i ladiniku bilo je i kratkotrajnih produbljavanja. U donjem trijasu talo~ene su priobalne, klasti ne i karbonatne naslage, dok su u srednjem i gornjem odlagani plitkovodni vapnenci koji su kasnije najveim dijelom dolomitizirani. Sredinom anizika i u ladiniku, uslijed naglog podubljavanja, doalo je do talo~enja sitnozrnatih klastita, pelagi kih vapnenaca, ro~njaka, a mjestimice su se probili i vulkaniti. 1. UVOD Geoloaka istra~ivanja trijaskih naslage u Hrvatskom zagorju zapo eli su, sredinom proalog stoljea, austro-ugarski geolozi. O tim istra~ivanjima objavljeni su brojni radovi, a meu njima je najzna ajniji rad Hauer-a (l868) koji je na Ivana ici i Strahina ici izdvojio donjotrijaske naslage, a sve vapnence i dolomite u Hrvatskom zagorju uvrstio u  Hallstatter und Esino Schichten . Rezultate prethodnih i svojih istra~ivanja objedinio je Gorjanovi-Kramberger (1902, 1904a i 1904b) te ih objavio u obliku geoloakih karata i tuma a listova: Vinica, Rogatec-Kozje i Zlatar-Krapina. Nakon ato su objavljeni Gorjanovievi radovi, prekinuta su regionalna geoloaka istra~ivanja na podru ju Hrvatskog zagorja. Pedesetak godina kasnije, akademik M. Herak zapo eo je novi ciklus istra~ivanja trijaskih naslaga u Hrvatskom zagorju. On je u koautorstvu s M. Malezom prvi puta dokazao, na temelju nalaza alge Teutloporella herculea (STOPPANI), da u tom podru ju postoje i sedimenti ladinika u karbonatnom facijesu (Herak & Malez,1956). Nekoliko godina kasnije opisao je i ladini ke spu~ve, naene na sjevernoj strani Ivana ice, a zatim dao pregled trijaskih naslaga Jugoslavije u kojem je naglasio utjecaj tektonskih faza na uvjete talo~enja (Herak,1960 i 1961). Trideset godina kasnije, prilikom izdvajanja tektonskih zona Dinarida i odreivanja njihove sjeverne granice, uvrstio je Hrvatsko zagorje u  Supradinarik (Herak, 1986 i 1991, te Herak i dr., 1990). Ostala geoloaka istra~ivanja trijaskih naslaga Hrvatskog zagorja, bila su uglavnom vezana uz izradu listova Osnovnih geoloakih karata: Zagreb (`iki i dr., 1979), Vara~din (`imuni i dr., 1981), Rogatec (Ani i & Juriaa, 1985), i Ivani Grad (Basch, 1985) ili uz neke manje radove vezane uz odreenu problematiku. Ovi radovi navedeni su u tuma ima Osnovne geoloake karte, a da bi se izbjeglo ponavljanje, na njih emo se osvrnuti u daljnjem tekstu. Valja naglasiti da je ovo prvi pokuaaj da se trijas Hrvatskog zagorja prika~e cjelovito i na jednom mjestu. Viae pa~nje posveeno je manje poznatoj problematici, kao ato su primjerice meusobni odnosi pojedinih litostratigrafskih jedinica, zatim geoloakim granicama, uvjetima sedimentacije, korekciji stratigrafske pripadnosti klastita s vulkanitima te korelaciji istovremenih naslaga na airem prostoru i sl. 2. LITOSTRATIGRAFSKE KARAKTERISTIKE Trijaske naslage izgrauju sredianje dijelove veine Zagorskih planina, gdje se pojavljuju u obliku tektonskih prodora, i to uglavnom u jezgrama neogenskih antiklinala (Sl. 1). Izuzetak je Medvednica, gdje se trijaske stijene pojavljuju u mnogo slo~enijem obliku, naj eae kao dijelovi navlaka (`iki i dr., 1979). Osim toga, brojne su buaitine dokazale da u najveem dijelu Hrvatskog zagorja trijaski sedimenti ine podlogu neogenskih karbonata i klastita. Planine Hrvatskog zagorja imaju veoma zamraenu tektonsku grau, te u njima ne postoji neporemeeno podru je na kojem bi se mogao snimiti cjeloviti geoloaki stup. Prikazani geoloaki stup (Sl. 2) sastavljen je od djelomi no snimljenih geoloakih profila i podataka prikupljenih geoloakim kartiranjem. Na temelju litoloakih i paleontoloakih karakteristika trijas Hrvatskog zagorja podijeljen je u tri vee cjeline. Donjem trijasu pripadaju klasti ne i karbonatne naslage, srednjem trijasu karbonatni i vulkanogeno-klasti ni sedimenti, dok su u gornjem trijasu poznate samo karbonatne stijene. Mjestimice bi se mogla izvraiti i detaljnija raa lamba trijasa na 8 litostratigrafskih jedinica, ali je ona zbog velike poremeenosti naslaga i rijetkih nalaza fosila, teako provediva na itavom podru ju Hrvatskog zagorja. 2.1. Donji trijas (skit) Sedimenti donjeg trijasa pojavljuju se na skoro svim planinama Hrvatskog zagorja, osim na Kalniku i Struga i. Najvee rasprostiranje imaju u Ravnoj gori, dok su u ostalim planinama razvijeni u obliku uskih zona, erozijskih ostataka ili tektonski uklijeatenih pojava. Istra~ivanjem termalne vode ustanovljenoje da su rasprostranjeni i ispod povraine jer su nabuaeni u Krapinskim Toplicama na dubini od 650 do 720 m i u Stubi kim Toplicama od 260 do 390 m dubine. Zbog mlaih tektonskih pokreta pojavljivanje donjotrijaskih klastita je nepravilno i teako predvidivo. Ponekad su nagomilani na jednom mjestu, te im debljina mo~e iznositi nekoliko stotina metara, dok ih se ponekad mo~e nai samo u tragovina. Nara ito su jako borani uz ela navlaka, kao primjerice kod Jablanovca na Medvednici, zatim kod cestovnog tunela na Strahina ici, te u tjemenu bora u Ravnoj gori ili kod sela Hromec u planinskom nizu Hum na Sutli-Lepoglava-Beletinec. Do sada su postojala razli ita mialjenja o karakteru geoloake granice izmeu gornjeg perma i donjeg trijasa. Na listovima Osnovne geoloake karte Vara~din i Rogatec ova je granica prikazana kao kontinuirani prijelaz, dok je na listovima Zagreb i Ivani Grad ozna ena kao erozijsko-diskordantna. Nova istra~ivanja pokazala su da u Hrvatskom zagorju samo mjestimice postoji kontinuiran prijelaz gornji perm-donji trijas, dok je najveim dijelom granica erozijsko-diskordantna. Na rijetko otkrivenim izdancima, u zapadnom dijelu Ivana ice te na podru ju Strahina ice, vidljivo je da donjotrijaski klastiti le~e na crvenosmeim konglomeratima i krupnozrnatim pjea enjacima, tzv.  grödenskim naslagama . Slojevi su meusobno konkordantni te na terenu izgleda kao da permski klastiti mormalno prelaze u donjotrijaske. Takova se granica, bez obzira da nema kutne diskordancije, ne mo~e smatrati postupnim prijelazom, jer se u donjotrijaskim pjea enjacima promijenio sadr~aj terigenog materijala, smanjila veli ina zrna, a znatno se poveala koli ina muskovita. To je uzrokovano zna ajnim paleogeografskim promjena koje su utjecale na promjenu izvoriata klasti nog materijala, sni~avanje reljefa i produ~enje transporta. U isto nom dijelu Ivana ice i na Cesarskom brdu, na granici izmeu paleozojskih crnih aejlova i pjea enjaka te crvenosmeih sajskih naslaga, sporadi no se pojavljuje 1-2 m debeli sloj sivog, aupljikavog dolomita. Pojava dolomita te eventualno soli ili gipsa pokazuje da je mjestimice bio prekinut je donos klasti nog materijala te da je stvorena laguna u kojoj su odlagani kemijski sedimenti. Le~iate soli poznato je na sjevernim padinama Medvednice, u Slanom potoku. Tu se na granici izmeu metamorfnih stijena i donjotrijaskih pjea enjaka pojavljuje sol. U obli~njoj Samoborskoj gori, kod Ruda, nalaze poznata le~iata gipsa, a u dolini potoka Bregane umjesto gipsa pojavljuje se dolomit s gornjopermskim vapnena kim algama (Herak & `kalec, 1967). Na podru ju Hrvatskog zagorja donjotrijaske naslage imaju jedinstven razvoj i mogu se podijeliti u dva dijela, donji klasti ni (sajski) i gornji karbonatni (kampilski) dio. U donjem trijasu, koji se mo~e smatrati ekvivalentom sajskih, odnosno donjoverfenskih naslaga, ustanovljena je mnogostruka izmjena tinj astih pjea enjaka, tinj astih siltita, aejlova i lapora te rjee ooidnih vapnenaca. Boja im je prete~no crvenosmea, ato je uzrokovano sadr~ajem hematita i limonita. }eljezna ruda iz ovih stijena se svojevremeno eksploatirala, te na sjevernim padinama Ivana ice i Medvednice postoje brojne jame, ostaci pei za taljenje rude, a naeni su i ostaci troske. Sedimenti bez primjesa ~eljeza su ~ute, sive ili sivozelenkaste boje. Crvenosmei, tinj asti pjea enjaci su najraaireniji litoloaki lan donjotrijaskih naslaga. Odreeni su kao subliti ni areniti i kvarcni areniti. Glavni sastojci subliti nih arenita su kvarc, feldspati (albit i andezin) i muskovit, dok kod kvarcnih arenita prevladava kvarc. Vezivo pjea enjaka je razli itog sastava: dijelom je to kvarc i limonit, ili hematit i limonit s primjesama sericita, ili je to kalcit s primjesama limonita. Meu akcesornim teakim mineralima su zaobljeni apatit i cirkom, rijei su turmalin, granat i epidot. Pjea enjaci ponekad izgledaju akriljavi, ato je posljedica paralelne orijentacije listiavih minerala, a mjestimice pokazuju i tragove metamorfoze. U njima je esta pojava valnih brazda i ravnih laminacija. Sitnozrnati pjea enjaci i siltiti su jako tinj asti, a u njima je prisutna ~eljezovita supstanca. Varijeteti crne i sive boje obogaeni su piritom i ugljevitom supstancom. Tanki slojevi ili lee ooidnih vapnenaca ulo~eni su unutar pjea enjaka siltita i lapora. Glavni sastojci su ooidi veli ine 0,04-0,5 mm, a kao primjese dolaze nekarbonatne, arenitne estice. U jezgru ooida uklopljen je mikrofosil, fragment nakrofosila ili intraklast. Vezivo vapnenca je sitnozrnati kalcitni cement koji okru~uje oolite i ispunjuje pore. Glavni sastojci aejla su glina, muskovit i sericit, a rjei su kvarc, klorit i kalcit. U laporima koli ina mikrokristalastog kalcita, uz prije navedene sastojke, iznosi do 65% stijene. Stratigrafska pripadnost donjoverfenskih klastita dokazana je estim nalazima fosila naenih u skoro svim Zagorskim planinama. Odreene su slijedee vrste: Myacites (Anodontophora) fassaėnsis WISSMAN, Pseudomonotis (Claraia) clarai EMMRICH i Naticellla costata (MÜNSTER) ( Lipold, 1862, `iki i dr., 1979, `imuni i dr., 1980, Ani i & Juriaa, 1983 i Basch, 1983). Gornjem verfenu, odnosno kampilu, pripadaju tamnosivi, plo asti i tanko do srednje uslojeni vapnenci, iji se izdanci nalaze na Ravnoj gori te u nizu planina Ivana ica-Strahina ica-Koatrun. U ostalim planinama imaju malu debljinu (10-20 m), te naj eae nisu izdvajani na geoloakim kartama. U Ravnoj gori zamijeen postupni prijelaz iz donjeg u gornji verfen. Tu se u viaim nivoima donjoverfenskih klastita pojavljuju proslojci tamnosivih vapnenaca koji zatim potpuno prevladaju. Ova granica je u geoloakom smislu veoma zanimljiva, jer je tu zapo elo talo~enje karbonata koje se uz krae prekide, u aniziku i ladiniku, odr~alo sve do jure. Vapnenci uz donju granicu sadr~e joa primjese kvarca i limonitno-glinovite tvari, dok u viaim nivoima potpuno prevladava sitnozrnati, sparitski kalcit. Odreeni su slijedei tipovi vapnenaca: mikrospariti, fosiliferni mikrospariti i krinoidni mikrospariti. esto su  akriljave ili  bre aste teksture, ato je u vezi s rasporedom pukotina, ~ilica i mikrostilolita, a uzrokovano je posttrijaskom tektonskom aktivnosti. Na podru ju Ravne gore esti su fosiliferni mikrospariti u kojima se pojavljuju foraminifere, ostaci krinoida i ljuature akoljkaaa, dok su rijei intraklasti, peleti i ooliti. Uz njih se esto pojavljuju i krinoidni vapnenci, odnosno krinoidni mikrospariti. Ove su stijene izgraene isklju ivo iz stapki krinoida i foraminifera, a rjei su ooliti, ljuaturice akoljkaaa te nekarbonatne arenitne primjese. U izmjeni s vapnencima pojavljuju se kalcitni dolomiti i crnih aejlovi. Dolomiti su tankouslojeni, sitnozrnati, a ponekad sadr~e primjese gline i limonita. U vranim dijelovima kampilskih naslaga poveava se broj i debljina slojeva dolomita, da bi na prijelazu u anizik dolomiti potpuno prevladali. Iz gornjoverfenskih vapnenaca Ivana ice i Ravne gore odredio M.Milanovi (u okviru rada `imuni i dr. 1980) slijedee vrste mikrofosila: Meandrospira pusilla (HO), Amodiscus incertus (Ød ORBIGNY) i Glomospira sp.. 2.2. Srednji trijas Tijekom srednjeg trijasa prete~ito su talo~eni plitkovodni karbonati, iji je postanak vezan uz  kabonatnu platformu . Danas su te stijene najveim dijelom dolomitizirane i tektonski poremeene, ali ipak se na temelju rjetkih nalaza fosila i meusobne superpozicije mogu podijeliti na anizi ke i ladini ke. Sredinom anizika i ladinika odlagani su sitnozrnati klastiti, ro~njaci i tufovi, a mjestimi no je dolazilo i do provala vulkanita. Postanak ovih klastita s vulkanitima vezan je uz nagla i relativno kratkotrajna produbljavanja nakon kojih je ponovno doalo do obnavljanja sedimentacije u plitkovodnoj marinskoj sredini. Anizi ki dolomiti i vapnenci izgrauju najvei dio planinskog niza Ivana ica-Strahina ica-Kuna gora-Koatrun, a ima ih i na ostalim palninama (osim Kalnika). Skoro sve buaotine na termalnu vodu u Hrvatskom zagorju doku ile su trijaske dolomite i dolomitne bre e (Sl. 1). Za sada je samo na Ravnoj gori utvren kontinuirani slijed sedimentacije gornji skit-anizik, dok je na ostalim planinana ta granica tektonski poremeena ili prekrivena. Da se ipak ne radi o izoliranoj pojavi, potvruje i sli an geoloaki profil otkriven kod Rimskih Toplica, u isto noj Sloveniji (Ramova & Ani i, 1995). Tamnosivi dolomiti su naj eai i najprepoznatljiviji lan donjeg dijela anizika u Hrvatskom zagorju. U njima su dosta esto mogu nai fragmenati krinoida te se mo~e pretpostaviti da su nastali dolomitizacijom krinoidnih vapnenaca. To pokazuje da na prijelazu iz gornjeg verfena u donji anizik nije bilo zna ajnijih paleogeografskih promjena. Sedimentacija karbonata nije bila prekinuta, ve je doalo do znatnog poveanja debljine slojeva. Kemijskim analizama ustanovljeno je da tamna boja dolomita potje e od poveane koncentracije organske tvari. Ponekad sadr~e mm do cm proslojke ro~njaka za koje se pretpostavlja da su dijagenetskog porijekla (`imuni Al.& `imuni, An. 1979). Na rjetko otkrivenim izdancima mo~e se vidjeti da crni dolomiti vrlo naglo prelaze u sive. Nagla promjena boje od crne u sivu najvjerojatnije je posljedica opliavanja sedimentacijskog prostora u kojem su umjesto krinoidnih odlagani algalni vapnenci. Sedimentno-petrografskim analizama utvreno je da su to sitno do srednjozrnati kalcitski dolomiti, stromatolitski i algalni dolomiti. Nastali su dolomitizacijom algalnih vapnenaca i stoga meu njima postoje svi mogui prijelazi. Vee koli ine vapnenaca, koje nisu bile zahvaene dolomitizacijom, poznate su u Ravnoj gori i u isto om dijelu Ivana ice, ali u manjim koli inama mo~e ih se nai i u drugim Zagorskim planinama. Oni su zna ajni za rjeaavanje stratigrafskih odnosa jer su jedini nosioci odredivih fosila. M. Milanovi (u okviru rada `imuni i dr., 1980) odredio je slijedee vrste: Meandrospira dinarica KOCHANSKY-DEVIDE & PANTI, Glomospira densa (PANTI), Macroporella alpina PIA, Pacentella hexaster (PIA), Physoporella pauciforata (GÜMBEL) i dr. Na sjevernim padinama Ivana ice i Strahina ice otkrivene su velike koli ine sivih i tamnosivih dolomitnih bre a. To su tektonske bre e, nastale drobljenjem prije opisanih dolomita i njihovim naknadnim povezivanjem. Ispresjecane su mnogobrojnim pukotinama koje su zapunjene rekristaliziranim dolomitom i kalcitom. U njima su razvijena velika gorska zrcala koja prate vee rasjede, rasjedne zone ili navla ne plohe. Zbog zaostalih aupljina i velikog poroziteta ove bre e pokazale su se kao vrlo dobri nosioci pitkih i termalnih voda (`emni ke toplice, Vratno). Sredinom anizika doalo je do nagle promjene u sedimentaciji te je umjesto plitkovodnih karbonata zapo elo talo~enje dubokovodnih klastita s vulkanitima. Ove stijene poznate su u skoro svim planinama Hrvatskog zagorja, a nabuaene su kod Konja ine na dubini 3.850-4.250 m (Dragi evi i dr. 1995) te u Krapinskim toplicama na 55o m. Stratigrafska pripasnost ovih stijena bila je u radovima starijih autora, pa i u tuma ima Osnovnih geoloakih karata, razli ito interpretirana, a pretpostavljena starost kretala im se od paleozoika do donjeg miocena. Meu sedimentnim stijenama naj eai su crni i crveni aejlovi, crni i sivi siltiti te crvenosmei, radiolarijski ro~njaci. Mjestimice se joa pojavljuju sivi, sitnozrnati vapnenci s radiolarijama i filamentina, tufiti ni vapnenci s radiolarijama te tufovi i andezitobazalti (`imuni, Al. & `imuni, An., 1980/81). Velike koli ine tufova i bazi nih efuziva poznate su na sjevernim padinama Ivana ice, a ima ih i na Strahina ici, Kuna gori i Koatrunu. Ulo~eni su u dolomite, a debljina im se pribli~no kree od 20 do 200 m. Gorjanovi-Kramberger (1904a i 1904b) smatrao je klastite s vulkanitima na podru ju Ivana ice, Strahina ice i Koatruna paleozojskim, dok je na Kuna gori sli ne stijene, zbog nalaza amonita, uvrstio u anizi ki  ljuaturni vapnenac . Salopek (1918) je obradio prikupljenu cefalopodnu faunu Kuna gore te ustanovio da ona ukazuje na gornji anizik. Tuan (1922) je andezite i bazalte na Ivana ici smatrao starijim od  karbonskih brusilovaca i  verfenskih akriljavaca , jer u navedenim stijenama nije naaao tragove kontaktnog metamorfizma. Sedimentacija srednjotrijaskih klastita s vulkanitima zapo ela je naglo i teako ju je objasniti uobi ajenim sedimentacijskim procesima.. Prije se smatralo da su odlagani u eugeosinklinali, ali danas veina geologa misli da su nastali prilikom stvaranja  rifta . Time se doduae mo~e objasniti naglo produbljavanje i odlaganje dubokovodnih sedimenata, ali je teako protuma iti brzo opli avanje i nastavljanje sedimentacija na karbonatnoj platformi. Naime, joa je tijekom anizika doalo do ponovnog opliavanja i talo~enja plitkovodnih karbonata. Da je rift zatvoren stiskanjem, bile bi istisnute u njemu odlo~ene stijene i sigurno se ne bi o uvale. Moglo bi se takoer pretpostaviti da se radi o navlaci koja bi zbog velikih dimenzija bila nalik na pokrov, ali teako pretpostaviti da bi ona uvijek zahvatila isti nivo naslaga. Naime, ovakav raspored stijena, uz povremeno zadebljavanje ili istanjivanje klastita s vulkanitima, mo~e se pratiti od Ivana ice do Koatruna (oko 50 km). Mo~da je prihvatljivija ideja Boillot-a (1983), koji sli ne pojave objaanjava subdukcijom na karbonatnoj platformi. Prestankom subdukcije itavo podru je biva izdignuto te se na njemu mo~e obnoviti sedimentacija plitkovodnih karbonata. U srednji trijas uvrateni su i svjetlosivi, sitnozrnati, jako silicificirani tufovi koji se od Rogateca preko Lepoglave prote~u do Vara~dinskih toplica (Sl. 1). Odreeni su kao vitri ni, kristalovitri ni, kristalni i liti ni tufovi te tufiti. Ponekad su  probijeni izmjenjenim, spilitiziranim dijabazom, a mjestimice sadr~e proslojke kvarcnih akriljavaca. esto le~e na donjomiocenskim klastima te ih je Gorjanovi-Kramberger (1904a) uvrstio udonji miocen, a Kiapati (1909) ih nije ni smatrao tufovima, ve sitnozrnatom kvarcnom stijenom. Oni su ak razli ito interpretirani i na listovima Osnovne geoloake karte Vara~din i Rogatec. Novija istra~ivanja su pokazala da u tom nizu postoje dvije skupine tufova. Starijim tufovima naj eae se u bazi nalaze donjotrijaske naslage, a na njima ponekad le~e anizi ki dolomiti i vapnenci. Osim toga, utvreno je da su ponekad navu eni na donjomiocenske klastite, zbog ega su ih stariji autori uvratavali u donji miocen. Mlai tufovi su andezitsko-dacitski, slabije su litificirani i nalaze se na granici egera i egenburga (`imuni & Pami, 1993). Prema tome u  Gorjanovievoj andezitskoj liniji postoje dvije skupine vulkanskih stijena, ato ukazuje na labilnost podru ja i obnavljanje vulkanske aktivnosti. U gornjem dijelu anizika nastavljena je sedimentacija algalnih vapnenaca koji su kasnije najveim dijelom dolomitizirani. Meutim, u isto nom dijelu Ivana ice naene su, svega nekoliko metara iznad klastita, modrozelene alge. Iz Belskog dola je M. Milanovi (u okviru rada `imuni i dr., 1980) odredio slijedee vrste: Diplotremina astrofimbriata KRISTAN-TOLLMANN, Macroporella alpina PIA, Anisoporella anisica (ZANIN-BURI), Meandrospira dinarica KOCHANSKY-DEVIDE & PANTI. Prema geoloakoj karti i djelomi no snimljenim stupovima mo~e se pretpostaviti da ukupna debljina anizi kih naslaga iznosi 400-500 m. Kod toga valja izdvojiti niz tufova Hum na Sutli-Lepoglava-Beletinec-Vara~dinske Toplice, ija debljina ponekad prelazi 400 m. Tijekom ladinika nastavljena je sedimentacija plitkovodnih vapnenaca koji su najveim dijelom dolomitizirani i rekristalizirani.U velikoj masi sivih, sitno do srednjezrnatih dolomita ponekad se mogu nai reliktni blokovi vapnenaca. Vapnenci su sitnozrnati, esto rekristalizirani, a mjestimice i silicificirani. Njihov nalaz va~an je za odreivanje stratigrafske pripadnosti, jer su samo u njima naeni odredivi fosilni ostaci. Za sada su sedimenti ladinika dokazani samo na podru ju Ivana ice. Prve ladini ke fosile opisali su Herak & Malez (1956) i Herak (1960), a kasnije su naeni joa na nekoliko mjesta. M. Milanovi ( u okviru rada `imuni i dr., 1980) odredio je slijedee vrste: Uvanella irregularis OTT, Dictyocoelia manon (MÜNSTER), Ladinella porata OTT, Teutloporella herculea (STOPPANNI), Diplopora anulata debilis PIA i dr. Na jugozapadnim padinama Ivana ice, unutar plitkovodnih karbonata, zapa~ena je uska i isprekidana zona aejlova, siltita i troanih piroklastita. Piroklastiti su odreeni kao vitri ni i kristaloliti ni tufovi, a njihova pojava ukazuje na vulkansku aktivnost unutar istog bazena. Za sada nije poznata prava debljina ladini kih naslaga jer je kontinuirana sedimentacija nastavljena i u gornji trijas, a velika pokrivenost terena i poremeenost naslaga nije omoguila direktno mjerenje na terenu. Prema geoloakoj karti i geoloakim profilima pretpostavlja se da debljina ladini kih naslaga ne prelazi 300 m. 2.3. Gornji trijas Gornjotrijaske naslage imaju najvee rasprostiranje u sredianjem i isto nom dijelu Ivana ice, zatim na sjevernim padinama Kalnika te u zapadnom dijelu Medvednice. U ostalim Zagorskim planinama gornjotrijaski dolomiti i vapnenci naeni su samo kao izolirani blokovi. Najvei dio gornjotrijaskih stijena na jugozapadnim padinama Medvednice i ju~nim padinama Ivana ice predstavlja dijelove navlaka (`iki i dr., 1979, `imuni i dr., 1981). Uslijed velike poremeenosti naslaga na terenu nije naen kontinuirani prijelaz srednjeg u gornji trijas, iako bi se on zbog nepromjenjenog litoloakog sastava sedimenata mogao i pretpostaviti. U gornjem trijasu dominiraju stromatolitni, intraklasti ni, sitno do srednjozrnati dolomiti nad algalnim, peletskim i rjee onkoidnim vapnencima. Na terenu su dosta esti nalazi dolomitnih i vapnena ko-dolomitnih bre a koje su ponekad ulo~ene unutar slojeva dolomita. Osim toga na podru ju Kalnika i Medvednice naeni su ro~njaci i radiolarijski aejlovi u kojima je na temelju radiolarija utvrena ladini ko-karni ka i karni ko-nori ka starost (Halami & Gori an, 1995) Na podru ju Ivana ice i Kalnika ve su od austro-ugarskih geologa poznati nalazi megalodona (Foetterle, 1861/62), a kasnije su naeni joa na nekoliko mjesta. Nalazi gornjotrijaskih fosila dosta su esti samo na ju~nim padinama Ivana ice. M. Milanovi je(u okviru rada `imuni i dr., 1980) odredio slijedee vrste: Triasina hantkeni elliptica MAJZON, Permodiscus pragsoides (OBERHAUSER), Glomospira sp., Trocholina sp. i dr. Najljepai geoloaki profil gornjotrijaskih naslaga u sjeverozapadnoj Hrvatskoj bio je otkriven u kamenolomu kod Podsuseda, u jugozapadnom dijelu Medvednice koji je na~alost, uslijed eksploatacije potpuno uniaten. Tu je bila, u du~ini od 200 m, utvrena ritmi ka izmjena kriptokristalastog do mikrokristalastog dolomita i dolomikrita, LLH stromatolita te fenestralnih stromatolita i dolomikrita. Prilikom snimanja geoloakog stupa naena je dosta oskudna fosilna dokumentacija, a odreena je samo foraminifera Triasina hantkeni MAJZON (Fu ek i dr., 1995). Na podru ju Hrvatskog zagorja nije se, zbog dolomitizacije, rekristalizacije, rijetkih nalaza fosila i velike tektonske poremeenosti naslaga, mogla na initi detaljnija raa lamba gornjeg trijasa. Zbog istih razloga nije utvrena ni njegova prava debljina, ve se prema terenskim zapa~anjima i prikazu na geoloakoj karti, pretpostavlja da ona iznosi oko 250-400 m (Sl.2). SA}ETAK Trijaske naslage izgrauju jezgre veine Zagorskih planina, a izuzetak je Medvednica gdje su ove stijene navu ene preko mlaih naslaga. Osim toga trijaske stijene rasprostiru se i ispod neogenskih klastita, ato je dokazano brojnim buaotinama. Tijekom trijasa odvijala se kontinuirana sedimentacija, naj eae u plitkoj marinskoj sredini, a kratkotrajnih produbljavanja bilo je u aniziku i ladiniku. U donjem dijelu skita talo~eni su sitnozrnati klastiti, a u gornjem skitu zapo ela je sedimentacija karbonata koja se, uz kratkotrajne prekide, odr~ala do lijasa. Odlaganje karbonata bilo je nakratko prekinuto sredinom anizika i u ladiniku, kada su talo~eni dubokovodni klastiti, ro~njaci i piroklastiti uz mjestimi ne provale vulkanita. U Hrvatskom zagorju je nalazima fosila potvreno postojanje svih trijaskih katova, ali zbog velike poremeenosti nije naeno podru je gdje bi se mogao snimiti cjeloviti geoloaki stup. Ipak na temelju navedenih karakteristika, trijaske naslage Hrvatskog zagorja mogu se podijeliti na 8 litostratigrafskih cjelina, ije e rasprostiranje biti prikazano u novoj Geoloakoj karti R. Hrvatske, mjerila 1:50 000, ija je izrada u tijeku. Na Ivana ici je utvren donji, srednji i gornji trijas, ali je samo djelomi ano ustanovljen kontinuitet naslaga. Pretpostavlja se da na podru ju Medvednici postoje svi katovi trijasa, ali paleontoloaki je potvren samo njegov donji i gornji dio. Donjo i srednjotrijaske naslage ustanovljene su u Ravnoj gori, Strahina ici, Kuna gori, Koatrunu i Cesarskom brdu te u nizu bre~uljaka Hum na Sutli-Lepoglava-Beletinec-Vara~dinske Toplice. Na podru ju Kalni kog gorja dokazan je srednji i gornji trijas, a na Struga i nisu naeni nikakovi fosilni ostaci kojima bi se ustanovila stratigrafska pripadnost sivih dolomita, te su oni na temelju litoloakih karakteristika uvrateni u srednji trijas. REFERENCES Ani i, B. & Juriaa, M. (1985): Osnovna geoloaka karta SFRJ, 1:100.000, Tuma  za list Rogatec L 33-68. Geoloaki zavod Ljubljana i Geoloaki zavod Zagreb (1983), Savezni geol. zavod Beograd, 76 str., Beograd. Basch, O. (1983): Osnovna geoloaka karta SFRJ, 1:100.000, Tuma  za list Ivani Grad L 33-81, Geoloaki zavod Zagreb (1981), Savezni geol. zavod Beograd, 66 str., Beograd. Boillot, G., (1983): Geologia des Marges Continentales. Masson. 148 pp., Paris. Dragi evi, B., Udjbinac, }. & `imuni, An. (1995): Geoloaka graa podzemlja Hrvatskog zagorja. 1. Hrvatski geol. kongres, Sa~eci, Zagreb. Dragi evi, B. i Udjbinac, }. (1996.): prikaz duboke istra~ne buaotine Hrvatsko zagorje-1 (Hz-). poglavlje u «Vodi u geoloake ekskurzije kroz Hrvatsko zagorje", Hrv. geol. dr., 18-21, Zagreb. uranovi, }. (1973): O peleozoiku i trijasu Medvednice (Zagreba ke gore) i podru ja Dvora na Uni na temelju konodonta. Geol. vjesnik, 25 (1971), 29-49, Zagreb. Foetterle, F. (1861/62): Geologische karte von Croatien. Jahrb. Geol. Reichsant., 12/1, (Verh. 123-124), Wien. Fu ek, L., Tialjar, J., Soka , B., Prtoljan, B. & Oatri, N. (1995): Gornjotrijaski dolomiti u kamenolomu Podsused. Geoloaki vodi  Medvednice, 41-43, Institut za geol. istra~ivanja i INA-industrija nafte d.d. Zagreb. Gorjanovi-Kramberger, D. (1902):Geologijska prijegledna karta Hrvatske i Slavonije, 1:75.000. Tuma  geologijske karte Vinica, Zona 2o, Col. XIV, Naklada Kralj. zemalj. vlade, Odjel za unutarnje poslove, 30 str., Zagreb. Gorjanovi-Kramberger D. (1904a): Geologijska prijegledna karta Hrvatske i Slavonije, 1:75:000. Tuma  geologijske karte Rogatec-Kozje. Zona 21, Col. XIII, Naklada Kralj. zemalj. vlade, Odjel za unutarnje poslove, 24 str., Zagreb. Gorjanovi-Kramberger, D. (1904b): Geologijska prijegledna karta Hrvatske i Slavonije, 1:75.000. Tuma  geologijske karte Zlatar-Krapina. Zona 21, Co. XVI, Naklada Kralj. zemalj. vlade, Odjel za unutarnje poslove, 42 str., Zagreb. Gorjanovi-Kramberger, D. (1908): Geologijska prijegledna karta Hrvatske i Slavonije, 1:75.000. Tuma  geologijskoj karti Zagreb. Zona 22, Col. XIV, Naklada Kralj. zemalj. vlade, Odjel za unutarnje poslove, 75 str., Zagreb. Halami, J. & Gori an, `. (1995): Triassic Radiolarites from Mts. Kalnik and Medvednica (Northwestern Crooatia). Geol. croat., 48/2,129-146, Zagreb. Hauer, F., (1868): Geologische Überzichkarte der Österrieischen Monarchie, 1:476.000. Blat 6, Östliche Alpenlander, Jahrb.Geol. Reichsanst., 18, 1-44, Wien. Herak, M. (1960): Kreda s ofiolitima u Ivana ici (sjeverozapadna Hrvatska).(Kreide mit Ophiolithen in der Ivana ica, (NW Croatia), Acta geol. 2 (Prir. Istra~. JAZU 29), 11-120, Zagreb. Herak, M. (196l): Trias de la Yougoslavie. Geol. vjesnik 15/1, 303-310, Zagreb. Herak, M. (1984): Geologija. str. 429, `kolska knjiga, Zagreb. Herak; M. (1986): A new concept of geotectonics of the Dinarides, Acta geol., 16/1, (Prir. istra~. JAZU, 51), 1-42, Zagreb Herak, M. (1991): Dinaridi (Dinarides). Mobilisti ki osvrt na genezu i strukturu, (Mobilistic view of the genesis and strukture), Acta geol. 21/2, (Prir. istra~. Hrv. Akad. Znan. Umjetn. 63), 35-117, Zagreb. Herak, M. & Malez, M. (1956): Teutloporella herculea (Stoppani) in the distrinct of Golubovec, (NW Croatia), Bull. Sci. Cons. Acad. Yougosl., 2/4, 1o6-107, Zagreb. Herak, M., Jami i, D., `imuni, An. & Bukovac, J. (1990): The Northern Boundary of the Dinarides. (Sjeverna granica Dinarida). Acta geol., 220/1, (Prir. istra~. JAZU 60), 5-27, Zagreb. Herak, M. & `kalec, D. (1967): Kalkalgen im Perm des Samoborer Gebirges. (Vapnena ke alge u permu Samoborskog gorja) Geol. vjesnik, 20, (1966), 37-39), Zagreb. Kiapati, M. (1909): Mladje eruptivno kamnenje u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, Rad JAZU, 177, 97-154, Zagreb. Lipold, M. V. (1862): Galmei und Braunkohlenbergbau in Ivanec. Jahrb. Geol. Reichsanst., 12/2, 135-139, Wien. Milanovi, M., (1982.): Mikrofosili gorskog Kotara, Hrvatskog zagorja i Banije. Zbornik radova 10. jub. kongr. geol. Jugosl., 1, 161-168, Budva. Ramova, A. & Ani i, B. (1995): Untertrias ud Unteranis - Ausbildung im Mianica-Tal, östlich von Rimske Toplice, Ostslowenien. Rudarsko-metaluraki zbornik, Band 42, No. 3-4, 143-155, Ljubljana. Salopek, M. (1918): Monografija trijadi ke cefalopodne faune Kuna-gore. Prir. istra~. Jugosl. akad. znan. umjet., 13, 21-27, Zagreb. Sremac, J. i Mihajlovi-Pavlovi, M. 1983): Graptoliti Medvednice (Zagreba ke gore). Rad Jugosl. akad. znan. umjet. 404. (Razr. prir. znan. knj.19), 65-68, Zagreb. `iki, K., Basch, O. & `imuni, An. (1979): Osnovna geoloaka karta SFRJ, 1:100.000, Tuma  za list Zagreb, L 33-80, Institut za geol. istra~. Zagreb (1972), Savezni geol. zavod Beograd, 81 str., Beograd. `imuni, Al. & `imuni, An. (1980): Petrografski sastav i geneza trijaskih naslaga Ivana ice, Kalnika i Ravne gore (Hrvatsko zagorje). (Petrographic composition and genesis of Triassic deposits of Ivana ica, Kalnik and the Ravna gora Mountain). Geol. vjesnik, 32 (1979), 243-253, Zagreb. `imuni, Al. & `imuni, An. (1980/81): Dubokovodni sedimenti srednjeg trijasa Koatruna (zapadni dio Hrvatskog zagorja). (Deep water sediments of the middle Triassic of Koatrun Montain (Western parts of Hrvatsko zagorje). Vesnik zav. geol. geofiz. istra~.. (A), 38-39, 2o5-221, Beograd. `imuni, An. & Pami J. (1993): Geology and petrology of Egerian-Eggenburgian andesites from the eastermost parts of the Periadriatic zone in Hrvatsko Zagorje (Croatia). Acta geol. Hungarica, Vol. 36/3, 315-330, Akademiai Kiado, Budapest. `imuni, An., Pikija , M., Heimovi, I. & `imuni, Al. (1981): Osnovna geol. karta SFRJ, 1:100.000, L 33-69, Tuma  za list Vara~din. Institut za geol. Istra~. Zagreb (1981); Savezni geol. zavod Beograd, 75 str. Beograd. `imuni, An., `imuni, Al. & Milanovi M. (1980): Geoloaka graa Ivana ice i Ravne gore. (Geology of Mt. Ivana ica and Mt. Ravna gora (Northwestern Croatia ). Geol. vjesnik, 31 (1979), 157-174, Zagreb. Tuan, F. (1922): Starije eruptivno kamenje u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Glasnik Hrv. Prir. drua., 34, 169-184, Zagreb. Slika 1.: Karta trijaskih naslaga na podru ju Hrvatskog zagorja. prete~ito trijaski dolomiti i vapnenci prete~ito trijaski tufovi neogenske i kvartarne naslage istra~ne buaotine u kojima su doku ene trijaske naslage Slika 2.: Geoloaki stup trijaskih naslaga u Hrvatskom zagorju. tinj asti pjea enjaci i siltiti; 2. aejlovi; 3. ooliti ni vapnenci; 4. vapnennci; 5. uslojeni dolomiti; 6. neuslojeni dolomiti; 7. andezitobazalti; 8. tufovi; 9. ro~njaci. Triasina hantkeni elliptica Permodiscus pragsoides Megalodus sp. Ladinella porata Teutloporella herculea Diplopora annulata debilis Uvanella irregularis Diplotremmina astrofimbriata Macroporella alpina Gyroporella anisica Meandrospira dinarica Pilammina densa Macroporella alpina Frondicularia woodwardi Physoporella pauciforata Ammodiscus cf. incertus Meandrospira pusilla Naticella costata Myacites (Anodontophora) fassaensis Pseudomonotis (Claraia) clarai Istra~ivano podru je Istra~ivano podru je Investigated area Investigated area Dodatak legende za Sl. 1. 1. Investigated area 6. Lokacije izdanaka 1. Ravna gora; 2. Hum; 3. Brda; 4. Sv. Duh; 5. }eljeznica; 6. Vara~dinske Toplice; 7. Koatrun; 8. Kuna gora; 9. Strahina ica; 10. Ivana ica; 11. Cesarsko brdo; 12. Struga a; 13. Vu ak; 14. Ljubelj; 15. Hum-`agudovec; 16. Zaki nica. LITERATURA: KI[PATI], M. (1909): Mla|e eruptivno kamenje u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Rad Jugoslav. akad. znan. i umjtn., 177, 7-145, Zagreb. LOWE, D. R. (1982): Sediment gravity flows: II. depositional models with special reference to the deposits of high density turbidity currents. Jour. Sedim. Petrol., 52, 279-297. LOWE, D. R. (1988): Suspended-load fallout rate as independet variable in the analysis of current structures. Sedimentology, 35, 765-776. MASSARI, F. & COLLELA, A. (1988): Evolution and types of fan-delta systems in some major tectonic settings. U Fan Deltas: Sedimentology and Tectonic Settings (Ur. Nemec, W. & Steel, r. j.), 103-122, Blackie. [IMUNI], AL., AVANI], R. & [IMUNI], AN. (1990):  Maceljski pje{~enjaci i vulkanizam zapadnog dijela Hrvatskog zagorja (Hrvatska, Jugoslavija). Rad Jugoslav. akad. zan. i umjetn., 449, 179-194, Zagreb. Literatura: Babię, Lj. & Marjanac, T. (1983): Albsko-cenomanski sedimenti jugozapadne Medvednice (okolica zagreba) (Albian-Cenomanian deposits of the southwestern Medvednica Mt. (viciniti of Zagreb). Geol. vjesnik, 36, 1-8, Zagreb. Basch, O. (1983): Osnovna geoloaka karta, list Ivanię Grad, 1:100.000, Geoloaki zavod Zagreb, Savezni geol. zavod Beograd. Belak, M., Pamię, J., Kolar-Jurkovaek, T., Peckay, Z & Karan, D., (1995): Alpinski regionalnometamorfni kompleks Medvednice (sjeverozapadna Hrvatska). I. Hrv. Geol. kongres, Zbornik radova, 1, 67-70, Zagreb. Dragičevię, B., Ujdbinac, }. & `imunię A. (1995):Geoloaka graša podzemlja Hrvatskog Zagorja, I. Hrv. Geol. kongres, Knjiga sa~etaka, 30-31, Zagreb. Šuršanovi, }. (1973): O paleozoiku i trijasu Medvednice (Zagrebačke gore) i Područja Dvora na Uni na temelju konodonata. Geol. vjesnik, 25, 29-45. Zagreb. Gorjanovię-Kramberger, D. (1908): Geologijska prijegledna karta Kraljevine Hrvatske i Slavonije, Zagreb, Zone 22, col. XIV, 1:75.000, Izd. Geol. povj. u Zagrebu. Guaię, I. (1971): O postojanju donje krede na Medvednici. Geol. vjesnik, 24, 1997-200, Zagreb. Halamię, J. & Goričan, `. (1995): Triassic Radiolarites from Mt. Kalnik and Medvednica (Northwestern Croatia). Geol. Croatica, 48/2, 129-146, Zagreb. Kiapatię, M., (1918): Die Eruptivgesteine und kristalinische Schiefer des Agramer Gebirges, Glasn. Hrv. Prirodosl. Druatva, 30, Zagreb. Polaak, A., (1985): Granica izmešu krede i tercijara u svijetlu stratigrafije i sedimentologije biolititnog kompleksa u Medvednici (sjeverna Hrvatska). ( The boundary between the Creaceus and Tertiary in terma oof the stratigraphy and sedimentology of the biolitic complex in Mt. Medvednica (Northern Croatia). Acta geol.., 15/1, (Prir. istr. Jugosl. acad. Znan. umjetn. 51), 1-23, Zagreb. `ikię K.(1995): Geoloaki Vodič Medvednice, Institut za geol. istr. Zagreb i INA-IDUSTRIJA NAFTE d.d. Zagreb, 199 str. Zagreb. `ikię, K., Basch, O. & `imunię, An. (1979b): Osnovna geoloaka karta, list Zagreb, M 1:100 000, L 33-80, Inst. za geol. istra~ivanja, Zagreb, 1965-1972, Savezni geol. zavod, Beograd. `imunię, An. (1979): The deep marine developnent os Paleozoic and mesozoic in northwestern Croatia, 16th European Micropaleontological Colloquium, 107-112, Ljubljana. `imunię, An, `imunię, Al. (1987): Rekonstrukcija neotektonskih zbivanja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj ne temelju analize pontskih sedimenata. Rad jugosl. akad. znan. umjetn., 431, Razr, za prir. znan., 22, 155-177, Zagreb. `imunię, An., & `imunię, Al., (1997): Triassic Deposits of Hrvatsko zagorje, Geol. Croat..50/2, 243 - 250, Zagreb. “ĪŠ ŽŽ’’ź”ŖšZœ¶”Ž£H¦««¼¼y¼¼¼¼¼¼¼¼¼¼¼C$ Ęz(įħŠlO2ųŚ½   ƒ f H +ńŌ¶™|_B$źĶ°’tW:’āÅ Ø!Š"a$C$ Ęz(įħŠlO2ųŚ½   ƒ f H +ńŌ¶™|_B$źĶ°’tW:’āÅ Ø!Š"a$«6«¬­Ą®Ā®ą®ā®,Æ.Æ0Æ^Æ`Ƴ“ĘnČĪHŚžŻvß¼¼¼¼¼····²²·········$a$$a$C$ Ęz(įħŠlO2ųŚ½   ƒ f H +ńŌ¶™|_B$źĶ°’tW:’āÅ Ø!Š"a$`Ī°Ó²Ó¼Ó¾ÓxßÄßųßąą"ą2ą¢ą¾ą˜į¬įŠēŒēœē@éNéė:ėŖīÖī~ļ˜ļFńPńRń¦ņ°ņ²ņŌņčņō0ōXōpō–ō“ōäōīō¾łśVüjüś.øŌBHh<-„-–-Ō-ģ-.*.Z.l.„.–.“.Ę.ųķųķųäÕČÕČÕČÕČÕ¹©ÕČ©Č©Č©Č©Č©ÕČ©¹Č©Č©Č©Č©Č©ČÕČ©ČÕČ©Č©ÕČ©Č©Č©Č©Č©Č©Čhįr'56CJaJmHnHuhįr'6CJaJmHnHuhįr'CJaJmHnHuhįr'5CJaJmHnHuhįr'5CJaJ j°šhįr'CJaJhįr'CJaJBvßxßĀßÄßößųß2ą ą¢ą–į˜į¬į‚ćŒēŽēžē ē$ķ&ķüņ‚ö„öŗł¼ł¾łśśœżš’śśśõśõõśśśõśśśśśśśśśśśśśśśśś$a$$a$š’ņ’ųś,.Źˆ Œ B čźFH® v&Ī'’*,ā.ä.ę.,1ź3,7V:°<²<śśśśśśśśśśśśśśśńńńńńśśńńńśśś$„Š`„Ša$$a$Ę.Ņ.ę./(/*/®<²<,=B=b=|=Ę=ī=ü= >D>X>Z>`>d>f>h>–>~CøCīG HfLhL*M.MVMZMbMpMrMnS†S¦S¾SÄS T6TpTT¦TĪTŲTžTU@UbUdUÄYęYę[\.`b`bHbģcücĢdÖd4nFnür&shszs(xFxœyĪyˆ{ {ļāÓāÓāÄāļāļāļāļāļāļāÓāÓāÓāļāÄāÄļÄļÄÓāļāļÄāļāļāļāļāļāÄāÓāļāļāļāļāļāļāļāļāļāÓāļhįr'6CJaJmHnHuhįr'5CJaJmHnHuhįr'CJaJmHnHuhįr'56CJaJmHnHuM²<f>h>j>”>–>|C~C HrM2QbUÄYĘY ^bLfNfŠoŅoœyžyb{T}^`š…ˆ¤Šöńńńńöńöööńńńöööńöńöńöńöńööö$a$$„Š`„Ša$ {Ą{Ü{|R|x|ž|Ŗ|Ņ|š|}^`€‚ƒžƒ²ƒ¼ƒ&„>„`„x„Ā„ź„ö„…2…R…^…Š…¦…Ų…¤ŠĪŠ†‹Š‹ęś Ž$Ž:“\“&”8”D•b•„•œ•ą•–(–T–r–Œ–’–¦–ؖ°–“š֚čšüšųž”¬Ŗ¬¬¬Ņ¬L®^®¢ÆŗÆD°˜°\±ņāņāņāņāņāņÓÄņāņāņāņāņāņāņāņāņāņÄņÄņāņāņāņāņāņāņāņāņāņāņāņāņāņÄņÄņāņāņāņāņhįr'5CJaJmHnHuhįr'6CJaJmHnHuhįr'56CJaJmHnHuhįr'CJaJmHnHuJ¤Š¦ŠĢŠĪŠ<ŽĄl“¾–›öųž žšŸĢ£,§Ø©–Ŗ¬’¬”¬Ŗ¬¬¬J®śśśńśńśńńśįśńśńńńńńśśŃśś$ & F5$7$8$9DH$a$$ & F5$7$8$9DH$a$$„Š`„Ša$$a$J®L® Æ¢ÆB°D°Z±\±ܲŽ²"“$“µµ¶¶ø¶røtø@ŗBŗ¼¼Ī½Š½ś¾ü¾6ĄØĮŖĮśśśśśśśõõõõśśśśśśśśśśśśśśśśśdš$a$\±–±Ģ²Ų²Ž²ą²ä²ę²š²ś² ³³³$³&³(³*³8³:³N³R³`³b³f³h³p³t³v³x³‚³„³ˆ³Š³”³–³š³œ³¢³¤³سŖ³ø³ŗ³Ģ³Š³"“$“<“µ|µø¶ź¶tø¦øBŗtŗ¼B¼Š½¾ü¾æ6ĄHĄŖĮ¼ĮLĀńåŻåńŅńŅńåŻåŻåŻåŻåŻåŻåŻåŻåŻåŻåŻåŻåŻåŻåŻåŻåŻåĘ嶩¶©¶©¶©¶©¶©¶©¶©¶©¶©hįr'CJaJmHnHuhįr'56CJaJmHnHuhįr'CJaJmHsHhįr'56CJaJhįr'CJaJhįr'CJaJmHsHhįr'56CJaJmHsHBŖĮJĀLĀŹĀĢĀĀĆÄĆjÅlÅ“Ę¶Ę,Č.ČvÉxÉZŹ\Ź8ĖZĢŽĶąĶźĪģĪ4Š6ŠĢŃĪŃŌŌLÖśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśś$a$LĀ^ĀĢĀŽĀÄĆÖĆlŖŶĘĒ.ČXČxɐÉ\ŹvŹZĢˆĢąĶöĶģĪ4Ļ6Š|ŠĪŃŅŌFŌNÖ|Ö.ŲœŲźŁ<Ś€Ū’Ū’ÜŻFŽ²Žą’ą–ąHįJįĢćĪć<ädäŚä4å6å`åbå~ē€ē˜ēfīhīnīrīŠīŒī¾īFšXš:ńĄńÜņ2óōļāļāļāļāļāļāļāļāļāļāļāļāļāļāļāļāļāļāÓāÓāÄāÄāÄāÓāÓāÓāÓāÄ»³»³āÓāļāļāļāļāhįr'CJaJhįr'5CJaJhįr'6CJaJmHnHuhįr'5CJaJmHnHuhįr'CJaJmHnHuhįr'56CJaJmHnHuFLÖNÖ,Ų.Ų裟Ł~Ū€Ū|Ü~܀ܯŻRŻ†ŻĀŻ2Ž4Ž²Ž“ŽąąąJąśśśśśśśśśśśśźźźŚśśśŹśśś$ & F5$7$8$9DH$a$$ & F5$7$8$9DH$a$$ & F5$7$8$9DH$a$$a$Jąxą”ą–ąøąęąįHįJį„į®įŲįāā*āTā†āŗā¼āīāććBćŒćŹćĢćĪćfäžäåśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśśś$a$å4å6åbådåŽåå€ē‚ēšēœē¬čź(ėČģlīnīpīrīŠīŒīDšFš<ń>ńśśśśśśśśśśķķķķėśśāāśŌśŌś$ & F5$7$8$H$a$$„Š`„Ša$ $„ü„ū^„ü`„ūa$$a$>ńŽņąņō ō@õBõ†öˆöF÷H÷tųvų†łˆł–ü˜ü”ż–ż’’RTöńģńģńģńģńģńģńģńģńģńģńģńģŽ$ & F5$7$8$H$a$$a$$ & F5$7$8$H$a$ō0ō>õrõ„öšöD÷z÷rųvųų„łžł”üØü’ż–żÜż’’’Š’Ō’PTˆ FōöųļāļāļāļāļÓāļāļāļČĄļČĄ·ĄļČĄ®ČĄļĄhįr'5CJaJhįr'CJH*aJhįr'CJaJhįr'56CJaJhįr'5CJaJmHnHuhįr'CJaJmHnHuhįr'56CJaJmHnHuöųņ $„h„\^„h`„\a$,1h°‚. °ĘA!°‰"°‰#‰$‰%°°Ä°Ä Äœ@@ń’@ NormalCJ_HaJmHsHtHDA@ņ’”D Default Paragraph FontVi@ó’³V  Table Normal :V ö4Ö4Ö laö (k@ō’Į(No List HB@ņH Body Text$dh7$8$a$mH sH r5*’’’’)*+01ĮÄÅŲŁ+‚ Ü #  e8Oo6'(),FGœāćņóĆ» y&­,¶-+/,/3/4/1 2ļ4b69::Ń:Ņ:4;>>>>®B°B¾C¼GtJ#OQ SŒU$XƒZŪ\Ģ^Ja¹d¶e=gÅh¹i®jfk3lTmUmbmcm4n5nßnąn0o»omp|pėpģpÅqĘq£r¤rŠs‹sqtrtQuRuēuču…v>w?wwwĻwŠwKxLxy yÄyÅy€zz%{&{—{˜{|—|Y}Z}ß}ą}„~…~PQq€r€‘€‚‚^ƒ_ƒ)„*„Ø„©„Ŗ„«„?†[‡£ˆüŠŒōŒå_`D’³“•š–×™›, 0¢ļ¤[¦\¦]¦_¦ƒ¦„¦ó§Ŗ©9«D­°…°¦±g³“åµ,¶¹ŗ¼¼°½Hæ™ĄųĮQÄjÅIĘ:ĒkȓɵÉÉɬɇĖ$ĶœĪ#ĻÆŠ\ŃŌ%Ջ֛֜֝֞֟Ö÷ÖųÖłÖ×ף}ŁąŁiŚÉŚFŪŠŪ'ܙÜīÜļÜėŻ<Ž=Ž>ŽgŽhŽZāäää9ä:äę ē!ē8ē9ēēē"éÉźOļ+šń[óõõõõ÷õų_śmūnū|ū‚ū…ž†ž•ž›ž;ÕÖģńĻŠQ     ~ Tč›¼Ķ˜øČ_!Ÿ# #”#¶#·#j%Ō&Õ&ź&ė& )ų0ł0ś0ū0ü0ż0ž0’0111#1$14151`1a1b1‘1’1Ķ4ō5õ5 6 6 666L6M6…6†6¾<š<K=™=å=1>ƒ>Ļ> ?p?½?@[@·@ø@Ć@AaA¾ABBįDāD E EEE;E ? @ K L   Ę Ē   £ ¤ d e wxQR/0żžŻŽstŹĖ[\×Ų«¬PQ  ±²#$’#åęklÜŻżž  ź ė µ!¶!4"5"6"w"x"Ÿ"¹"×"##O#P#ż#ž#’#$2$@$A$R$i$…$š$›$ø$Ķ$ā$ł$ś$ % %9%S%T%m%ƒ%„%—%¼%Ū%Ü%Ż%)&u&v&&‘&§&Ø&½&¾&¶'·'Ć'Ä'L(ž(Š)Z*,+-+.+/+;+<+,,”,•,e-f-ś-ū-–.—.9/:/™/š/0010¹0ŗ0A2B2Ą2Į2w3x34 4ż4ž4q5t5˜0€€˜0€€˜0€€˜ 0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜ 0€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜ 0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜ 0,€€˜0€€p˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€0˜0€€p˜0€€8˜0€€p˜0€€p˜0€€˜0€€p˜ 0,€˜0€€p˜0€€8˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜ 0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜ 0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜ 0€€˜ 0€€˜ 0€€˜ 0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜ 0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜ 0€€˜0€€˜ 0€€˜0€€˜ 0€€˜0€€˜ 0€€˜0€€˜ 0€€˜0€€˜ 0€€˜0€€˜ 0€€˜0€€˜ 0€€˜0€€˜ 0€€˜0€€˜ 0 €€˜0€€˜ 0 €€˜0€€˜ 0 €€˜0€€˜ 0 €€˜0€€˜ 0 €€˜0€€˜ 0€€˜0€€)*+01ĮÄÅŲŁ+‚ Ü #  e8Oo6'(),FGœāćņóĆ» y&­,¶-+/,/3/4/1 2ļ4b64;>>>>®Bt5˜0€€˜0€€˜0€€˜ 0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€p˜ 0€€p˜0€€p€˜0€€p€˜0€€p€˜0€€p€˜0€€p€˜0€€p€˜0€€p€˜0€€p€˜0€€p€˜0€€p€˜0€€p€˜0€€p€˜0€€p€˜0€€p€˜0€€p€˜ 0€€p€˜0€€p€˜0€€p€˜0€€p€˜0€€p€˜0€€p€˜0€€p€˜0€€p€˜0€€p€˜0€€p€˜0€€p€˜0€€p€˜0€€€˜0€€€˜ 0,€€O900M900M900M900M900Oy0,0€M90,0€M90,0€˜A 0,€M90-0€š0€€M900DzVf¤}ąŽp L&8tų”gĖ† m`ĪĘ. {\±LĀōų#%'*,./268  l.l”ŹHķ.č!Lgī¢ā°bĖĄń×!G. ;“«vßš’²<¤ŠJ®ŖĮLÖJąå>ńöų "$&()+-0134579:;   ų!’’BM_1_P~t5P~t52/3/0 00$0‚0²0Ė0Ķ0ś0ś0+141n33©6©6ć7ć7œ999:::Š:Ņ:3;3;4;4;£;„;Ž;Ž;§<§<>>>>)>)>*>*>t5(+/1ĄÅ׌*+ ƒ Ū Ż " $   df79NPnp56&,EG›œįćńóĀÄŗ » x&y&¬,­,µ-¶-*/,/2/4/112 2ī4š4a6b6œ999:::Š:Ņ:3;4;>>>>­B°B½C¾C»G¼GsJtJ"O#O’PQŸS S‹UŒU#X$X‚ZƒZŚ\Ū\Ė^Ģ^IaJaød¹dµe¶e†?†Z‡[‡¢ˆ£ˆūŠüŠŒŒóŒōŒäå^aC’F’²“““••™–›–Ö™Ł™››+ - /¢1¢ī¤š¤Z¦_¦‚¦†¦ņ§ó§©©Ŗ©8«9«C­D­°°„°…°„±¦±f³g³““äµåµ+¶,¶¹¹ŗŗ»¼¼¼Æ½°½GæHæ˜Ą™Ą÷ĮųĮPÄQÄiÅjÅHĘIĘ9Ē:ĒjČkČ³ÉµÉČɬɆĖ‡Ė#Ķ$Ķ›ĪœĪ"Ļ#Ļ®ŠÆŠ[Ń\ŃŌŌ$Õ%Պ֋֤֚ÖöÖłÖ× ×ŁŁ|Ł}ŁßŁąŁhŚiŚČŚÉŚEŪFŪĻŪŠŪ&Ü'ܘܙÜķÜōÜźŻėŻ;Ž>ŽfŽmŽYā_āää8ä?ä~ę„ęē!ē7ē>ēęēķē!é'éČźĪźNļSļ*š/šń ńZó`ó’ōõõõöõ÷õų!ų^śdślūnū{ū‡ū„ž†ž”ž ž:AŒ’ŌÖėóĪŌĻÖP V    # } ƒ SXēīš »ĮĢŅ—·½ĒĶ^!d!ž#”#µ#¼#i%o%Ó&Õ&é&ļ&))÷01"1$13151_1b11“1Ģ4Ī4ó5õ5 6 666K6X6„6‹6½<¾<ļ<š<J=K=˜=™=ä=å=0>1>‚>ƒ>Ī>Ļ>? ?o?p?¼?½? @@Z@[@¶@ø@Ā@Ć@AA`AaA½A¾A BBąD EEE:E}B}j~m~JM"‚%‚‚‚‚Š„ӄ¼…æ…‡‡ƒ‰…‰‰‘‰ž‰’‰yŠzŠU‹W‹e‹g‹‹‹Ž‹¤‹§‹y{õ÷——,˜.˜żš›””Ä¢Ę¢°£²£Ö£Ų£š£ņ£¤¤E¤G¤Ą¤Ā¤Ė¤Ģ¤¶„·„»§½§ħʧ‡Ŗ‰Ŗs­t­6Æ8ÆŅ°Õ°ų°ś°Ć²IJķ³ļ³ńµóµ ¶ ¶Ś·Ū·¹¹¼¹–»—»z¾{¾iĮkĮĀĀLÄMÄ0Ē1ĒÜĒŻĒ>É?É÷ÉųÉfĖiĖ‹ĢŒĢźĶėĶ‹ĻŒĻ Ń!ŃMŅOŅ(Ó+Ó?ÓAÓ³ÕµÕŲŲ®ŚÆŚŽÜÜ¦Ž©Ž׹ŁąūāüāååēēŻėßėĆšÅš¦ń§ńŸņ ņ¤ó¦óķöīöųųGłIł[ł]łūūÕūÖū«ż¬żT’U’}~šņłūķīŪÜ‹Œżž‚ƒ@ A = @ J L   Å Ē   ¢ ¤ c e vxPR.0üžÜŽrtÉĖZ\ÖŲŖ¬OQ  °²"$‘’"#äęjlŪŻüž  é ė “!¶!3"6"v"x"ž"Ÿ"ø"¹"Ö"×"##N#P#ü#’#$$1$2$?$A$Q$R$h$i$„$…$™$›$·$ø$Ģ$Ķ$į$ā$ų$ś$ % %% %8%9%R%T%l%m%‚%„%–%—%»%¼%Ś%Ż%(&)&t&v&&‘&¦&Ø&¼&¾&µ'·'Ā'Ä'K(L(ż(ž(‰)Š)Y*Z*++/+:+<+,,“,•,d-f-ł-ū-•.—.8/:/˜/š//010ø0ŗ0@2B2æ2Į2v3x34 4ü4ž4p5t52/3/0 00$0‚0²0Ė0Ķ0ś0ś0+141n33©6©6ć7ć7œ999:::Š:Ņ:3;3;4;4;£;„;Ž;Ž;§<§<>>>>)>)>*>*>q5t5t5’’ Antun `imuni..0W ®\œu’‡ ll’3>ODČłVć’p>Ä^$ŻØ×’’’’’’’’’p|ąb®\œu’UT¤gˆhŽ ’@„„åž^„`„åž56>*CJOJQJ^Jo(. @„„åž^„`„åž56>*CJOJQJ^Jo(. @/„„åž^„`„åž567>*CJOJQJS*Y(^Jo(‡hˆH. „Š„˜žĘŠ^„Š`„˜žo(.„8„0żĘ8^„8`„0żo(..„8„0żĘ8^„8`„0żo(...„ „ČūĘ ^„ `„Čūo(.... „ „ČūĘ ^„ `„Čūo( ..... „„`śĘ^„`„`śo( ...... „p„ųųĘp^„p`„ųųo(....... „p„ųųĘp^„p`„ųųo(........ „Ų „÷ĘŲ ^„Ų `„÷o(.........@„„åž^„`„åž56>*CJOJQJ^Jo(. @„„åž^„`„åž56>*CJOJQJ^Jo(. p>Ä^3>OD4[F’ž3>OD@[F’ž‡UT¤gp|ąbp|ąbĢ[F0W ’’’’’’’’PĘ’’’’L[F`Ę@/„„åž^„`„åž567>*CJOJQJS*Y(^Jo(‡hˆH. ’’’’’’’’’’’’’’’’Ų[F @„„åž^„`„åž56>*CJOJQJ^Jo(. ’’’’’’’’åį#įr'ż~ˆ‹j ©¦Ŗ’DŻ3/*>t5%Kb’@€Ń:Ń:Ų SŃ:Ń:ą !#/01256;Qalnouv{|}‚„‹Ž–¦Ø\«\­\³\“\¶\·\ø\¹ŗ»¼æĄĀÄĒĖ$Ķ$Ī$Ļ$Š$Ń$Ó$Õ$×öžö’öor5PPPP"P„@PDPJPNPfPhPjPlPrPtP~PŖPŹPąPäPęPņPōPžPPP PPP"P$P4PTP°@P\PĄ@PfPŠ@PjPŲ@PnPą@PrPtPģ@PzP|P@P‚PˆP @P’P(@P–P˜PšP<@P PH@PĢPœ@Px’’Unknown’’’’’’’’’’’’G‡:’Times New Roman5€Symbol3& ‡:’Arial…īHR Times New Roman EE/ISO 8859Times New Roman"1ˆšÄ©Ö¤&ā¤& eT į eT į \š‰‰““r4R4R43ƒQšÜH(š’?ā’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’ˆ‹’’%GEOLO`KE OSOBITOSTI HRVATSKOG ZAGORJA Antun `imuni Antun `imuni$      ž’Zą…ŸņłOh«‘+'³Ł0˜˜ČŌģų ,8 T ` lx€ˆā&GEOLOŠKE OSOBITOSTI HRVATSKOG ZAGORJAofEOLAntun ŠimunięTOntuntuNormaliAntun ŠimunięTO3tuMicrosoft Word 10.0@ŽźŠ@ģ™WĘ@4Į¼WĘeT įž’ZÕĶ՜.“—+,ł®0  hp|„Œ” œ¤¬“ ¼ īāIGI R4A &GEOLOŠKE OSOBITOSTI HRVATSKOG ZAGORJA Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ”¢£¤„¦§Ø©Ŗ«¬­®Æ°±²³“µ¶·ø¹ŗ»¼½¾æĄĮĀĆÄÅĘĒČÉŹĖĢĶĪĻŠŃŅÓŌÕÖ×ŲŁŚŪÜŻŽßąįāćäåęēčéźėģķīļšńņóōõö÷ųłśūüżž’      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ”¢£¤„¦§Ø©Ŗ«¬­®Æ°±²³“µ¶·ø¹ŗ»¼½¾æĄĮĀĆÄÅĘĒČÉŹĖĢĶĪĻŠŃŅÓŌÕÖ×ŲŁŚŪÜŻŽßąįāćäåęēčéźėģķīļšńņóōõö÷ųłśūüżž’     ž’’’ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]ž’’’_`abcdež’’’ghijklmž’’’ż’’’ż’’’ż’’’ż’’’ż’’’tž’’’ž’’’ž’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’Root Entry’’’’’’’’ ĄFąTŚŌWĘv€1Table’’’’’’’’āWordDocument’’’’’’’’.*SummaryInformation(’’’’^DocumentSummaryInformation8’’’’’’’’’’’’fCompObj’’’’’’’’’’’’j’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’ž’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’ž’ ’’’’ ĄFMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.8ō9²q