ࡱ> 5@ @gbjbj22 .XXbN***. D $H1118 22d-p\3r3"333333DnFnFnFnFnFnFn$qRksjn}6 33333jn6 6 33obbb3"6 36 3Dnb3Dnb\bzcr lT6 6 m3P3 K1ZV tl(no0-plsJas m6 6 6 6 sh  m33b33333jnjn#1a"1Mr. sc. Dragan Damjanovi Sveu iliate u Zagrebu Filozofski fakultet HR  10 000 Zagreb, Ivana Lu ia 3 E-mail:  HYPERLINK "mailto:ddamjano@ffzg.hr" ddamjano@ffzg.hr Biskup Strossmayer, Iso Kranjavi, Herman Boll i izgradnja zgrade kraljevske velike gimnazije u Osijeku Klju ne rije i: Biskup Josip Juraj Strossmayer Iso Kranjavi Herman Boll Osijek  Gimnazijska zgrada Historicizam Neorenesansa Uvod Podizanje Kraljevske velike gimnazije u Osijeku 1880.  1882. godine zanimljiva je epizoda hrvatske povijesti arhitekture historicizma, ne toliko zbog kvalitete Bollovog projekta, po kojemu je zgrada izvedena, koliko stoga ato njezina izgradnja jasno ocrtava koliki su utjecaj na zbivanja u hrvatskoj umjetnosti 19. stoljea imali biskup Josip Juraj Strossmayer i Iso Kranjavi. Uspjeanim insistiranjem kod osje kog Gradskog poglavarstva njih su dvojica posao na izgradnji ove graevine osigurali Hermanu Bollu, s ciljem njegovog zadr~avanja u Zagrebu, odnosno, poveanja kvalitete arhitektonske produkcije u Hrvatskoj. Pripreme za podizanje zgrade Pripreme za izgradnju nove osje ke gimnazijske zgrade zapo ele su, koliko se za sada mo~e rei, joa sredinom 19. stoljea i to ponajprije zahvaljujui biskupu Strossmayeru koji je na samom po etku svog stolovanja u akova koj biskupiji, 1852. godine, poklonio u ono doba zna ajni iznos od 5.000 forinti za ureenje ovog objekta. Strosmayerova uloga kao nesumnjivo najzna ajnijeg pokrovitelja gimnazije ne treba uditi, budui da je biskup roeni Osje anin koji je dio svog akolovanja zavraio upravo u ovoj instituciji. Tadaanja gimnazija bila je smjeatena u skromnoj zgradi iz 18. stoljea, u samom centru Tvre, odmah uz Generalat. Svojim stanjem nije, ni u kojem slu aju, zadovoljavala potrebe modernog obrazovanja. Tijekom sedamdesetih godina 19. stoljea rijetko je koji izvjeataj iz Osijeka zaobiaao o ajno stanje u kojem se nalazila ova akolska institucija. Njezina je oronulost, vla~nost i neuglednost tim viae padala u o i ato je grad tijekom prethodna dva desetljea dobio cijeli niz suvremenih javnih zgrada poput pu ke akole i sirotiata u Gornjem ili bolnice na rubu Donjeg grada. Nakon ato je Zemaljska vlada 1870. zatra~ila izvjeataj o stanju obrazovnih institucija u Viroviti koj ~upaniji, krajem listopada iste godine, posebno formirana komisija pregledala je zgradu osje ke gimnazije. Na temelju ovog uvida sastavio je, ~upanijski fizik dr. Kallivoda, izvjeataj koji je posvjedo io o nevjerojatno loaem, pomalo tragikomi nom stanju objekta. Najvei je problem bila prenatrpanost prostora, zbog kojeg dva razreda (2. i 3.) nisu imala nastavu u samoj gimnazijskoj zgradi, ve u Hezreaelovoj kui. Nadalje, osvijetljenost prostorija bila je izuzetno loaa; zimi je bilo dovoljno svjetla samo do 3 sata popodne, a problemi su se javljali i u ostalim dijelovima godine za obla nih dana, tako da se esto uope nije moglo ni itati ni pisati. Uz to, pojedinim se u ionicama airio smrad iz zahoda, sadr~aj kojeg se izlijevao zbog za epljenih cijevi u dvoriate zgrade. Na prvom je katu pod fizikalnog kabineta i biblioteke bio toliko oronuo da mu je prijetilo uruaavanje, dok je u prirodoslovnom kabinetu isto ni zid, koji se naslanjao na zahode, bio straano vla~an (a o smradu da se i ne govori). Sami zahodi pak bili su tako uski (dvije stope) da ih deblji u enici uope nisu mogli koristiti. Osim toga, vojska u Tvri zadavala je velike probleme gimnaziji, budui da se u zgradi generalata, u prostorijama koje su preko uske uli ice gledale to no na Gimnaziju, nalazila vje~baonica vojne glazbe, koja je svojim bu enjem ote~avala izvoenje nastave. Buka nije dolazila samo od vojske, ve i od ulice na koju je gimnazija gledala, budui da se radilo o tada glavnoj prometnoj arteriji Osijeka. Zbog ovakve je situacije hrvatska vlada u jednom trenutku ak namjeravala ukinuti osje ku gimnaziju, to nije re eno, prebaciti je u Vinkovce, no zbog va~nosti institucije za mjesto, grad je uspio osujetiti ovu namjeru. Meu najva~nijim problemima koji su se javljali pri planiranju zidanja gimnazije bilo je njeno smjeatanje. Svi su se ini se, slagali, zbog razmirica meu dijelovima grada, samo u jednom - da je treba podii u centru. Naime, sedamdesete i osamdesete godine 19. stoljea vrijeme je velikog sukoba osje kog Gornjeg i Donjeg grada oko pitanja izbora lanova gradske skupatine  sve vei i gospodarski ja i Gornji grad nastojao je dobiti i vei udio u njoj, dok su ostali dijelovi Osijeka branili ranije ste ene pozicije. Sukob je prerastao u rivalstvo oko svih pitanja, a osobito oko graevinskih projekata. Donji grad tako zasigurno ne bi htio pristati na podizanje institucije kao ato je gimnazija u Gornjem gradu i obrnuto. Kao jedini mogui prostor za gradnju ostao je stoga dio grada gdje se graevina do tada nalazila - centralni, no ni tu stvari nisu bile do kraja jasne, budui da je ostalo pitanje treba li graditi unutar bedema Nutarnjeg grada (Tvre), ili na glacisu (klasijama). Lokacija na glacisu, neizgraenom prostoru oko Tvre unutar topometne linije, na kojem se, zbog sigurnosti utvrenog dijela grada, nije smjelo, sve do sredine 19. stoljea niata graditi imala je relativno brojne zagovornike. Prema ovom rjeaenju, gimnazija bi se podigla u neposrednoj blizini takozvanih novogradskih vrata. U ambicioznim planovima za podizanje gimnazijskog kompleksa u koji bi bili uklju eni prostori poput opservatorija ili botani kog vrta, ova je lokacija bila idealna. Zgradi je osiguravala i dosta zraka i manje buke i potrebnu svjetlost. No, do gradnje gimnazije na ovom prostoru ipak nije doalo, zasigurno zbog nerijeaenih pitanja gdje e se i ato na glacisu uope graditi, kao i zbog injenice da je on joa uvijek bio vojno zemljiate. Iako se u glacis, kako je opasnost od Turaka jenjavala, sve viae po elo prodirati, te e ovaj prostor ubrzo postati srediate graevinskog razvitka grada, krajem 70  tih godina 19. st., bio je joa uvelike neurbaniziran, te samim time za veinu graana neprikladan za gradnju gimnazije. Ljudi su dr~ali da e u enicima biti vrlo nezgodno, osobito za loaa vremena, ii u akolu na glacisu, kao i da e tako locirana zgrada onemoguiti kontrolu nad u enicima i poveati izbjegavanje nastave, te naposljetku da jedna gradska institucija ne bi smjela le~ati usred polja kao kakova seoska akola. Veina graana bila je za neku od lokacija unutar bedema, vjerojatno zbog stare navike, no problem je bio gdje smjestiti gimnazijsku zgradu. Tvra je naime bila najurbaniziraniji i gotovo posve izgraen dio Osijeka, a osim toga, u tom trenutku, kao i glacis, joa pod upravom vojske. Razmatrale su se tri lokacije, od kojih je svaka imala svoje prednosti i nedostatke. Prema prvima nova se gimnazija trebala podii na mjestu dotadaanje, a potrebni vei prostori namaknuli bi se kupovinom kue koja je stajala do nje. Ova se lokacija inila najmanje povoljnom jer ne bi osigurala ni dovoljno mira ni dovoljno prostora. Kao drugo rjeaenje razmatralo se adaptiranje zgrade bivaeg Franjeva kog samostana, ukoliko ga u istu svrhu bude htjela odstupiti ~upanija. Time bi gimnazija mogla dobiti najviae prostora, a istodobno bi se nalazila u mnogo mirnijem okru~ju bez puno prometa (s istoka bi se naslanjala na ~upnu kuu, sa sjevera gledala na Dravu, sa zapada bi joj bila na dostatnoj udaljenosti vojna bolnica, a prema jugu bi gledala na crkvu i ulicu). Jedini je problem ove lokacije bila blizina skladiata baruta. Trea lokacija predviala je podizanje gimnazije na neizgraenom zemljiatu uz glavni trg Tvre, koje je bilo u Strossmayerovom vlasniatvu, ukoliko ga, naravno, biskup bude htio ustupiti gradu. Naime, pitanje ovog zemljiata povla ilo se ve nekoliko godina, nakon ato ga je Strossmayer sam ponudio gradu, s tim da bi novac koji za njega dobije, ostavio fondu za izgradnju nove gornjogradske ~upne crkve, a kako bi taj iznos bio ato vei, akova ki je biskup obeao da e iz vlastite blagajne joa jednom toliko uplatiti koliko mu grad dade za zemljiate. Gradsko je poglavarstvo odbilo ovaj prijedlog, ato je Strossmayera nesumnjivo razljutilo, te je budunost njegovog posjeda u Tvri postala potpuno nejasna. Brojni su razlozi govorili u korist ove lokacije  prostora je bilo puno viae negoli u slu aju pregradnje stare gimnazije, a osim toga niata se nije moralo ruaiti ili pregraivati, ve samo iz temelja sagraditi. Strossmayerovo se zemljiate nalazilo to no nasuprot stare gimnazijske zgrade, na isto noj strani glavnog trga Tvre (Svetog Trojstva). Na tom je mjestu do 1869. godine stajala stara biskupova kua, koja je, zbog troanosti i poljepaanja grada, poruaena. Nakon ato je Zemaljska vlada 1876. nalo~ila da se nova osje ka gimnazija mora podii najkasnije za tri godine, osje ko Gradsko poglavarstvo, na svojoj sjednici u velja i sljedee, 1877. godine, upuuje molbu biskupu Strossmayeru da ustupi spomenuto zemljiate gradu, no on to isprva odbija jer je u meuvremenu odlu io da na njemu u budunosti podigne dje a ko sjemeniate. Ova e Strossmayerova odluka odgoditi podizanje gimnazije za nekoliko godina, budui da grad sada ne samo da nije imao dovoljno novca ve nije raspolagao ni s potrebnim zemljiatem za gradnju. Iako su se stanovite pripreme za gradnju gimnazije inile, Zemaljska je vlada 1879. godine ocijenila kako osje ko poglavarstvo ne poduzima niata u tom pogledu, te naredila da se zatvori stari objekt, a za potrebe institucije (na teret grada) iznajme odgovarajui prostori po Osijeku. Gradsko poglavarstvo, pritisnuto odlukama vlade, odlu uje ponovno zamoliti Strossmayera za ustupanje zemljiata, te upuuje posebnu deputaciju u akovo. }elei dokazati ljubav i privr~enost prama rodnom svom mjestu akova ki je biskup ovaj puta popustio i 8. travnja 1879. godine spomenuto zemljiate darovao Osijeku, uz ispunjavanje triju uvjeta; zatra~io je naime da Osijek kada (i ukoliko) doe do izgradnje dje a kog sjemeniata ustupi prikladno zemljiate biskupiji, zatim da se ato prije podigne djevoja ka akola u gradu, te da nova gimnazijska zgrada bude liepa i ukusna. Nakon darovnice ipak se nije moglo odmah pristupiti zidanju. Budui da se radilo o crkvenom zemljiatu, najprije se moralo zatra~iti odobrenje od pape i kralja, a zatim, kako je rije  o javnoj zgradi, od hrvatske Zemaljske vlade, te naposljetku budui da se gimnazija podizala unutar zidina Tvre, prostora pod nadleatvom vojnog ministarstva iz Be a, trebalo je ekati i odobrenje vojnih organa. Proces dobivanja svih ovih dopuatenja otegao se gotovo godinu dana, ato je bilo popraeno nezadovoljstvom unutar osje kog tiska. Natje aj za izgradnju Od ve spomenuta tri uvjeta koja je Strossmayer stavio pred osje ko Gradsko poglavarstvo za poklanjanje zemljiata u Tvri najprjepornije se odnosilo upravo na, nama najzanimljivije, pitanje arhitektonskog rjeaenja graevine. Izgradnju gimnazije Strossmayer je o ito vidio kao dobru priliku u kojem mo~e svojim utjecajem poboljaati kvalitetu arhitekture u rodnom gradu, koju je smatrao izrazito loaom, pa je na pregovorima s gradskom deputacijom (odr~anim vjerojatno negdje krajem sije nja ili po etkom velja e 1879. godine) zahtijevao da se ima nova sgrada od kojega glasovitoga arhitekte, npr. od gosp. Schmidta umjetni ki podii, da bude monumentalna sgrada; Kasnije je Schmidtu dodao i Forstera kao arhitekta kojeg bi eventualno trebalo anga~irati. Obojica spomenutih pripadali su samom vrhu tadaanje be ke arhitekture. Schmidt je iza sebe ve imao velik opus u Hrvatskoj: zavraetak akova ke katedrale, zgradu Akademije i restauraciju crkve Svetog Marka u Zagrebu, a upravo te 1879. godine, zapo injao je i restauriranje zagreba ke katedrale. Osje ko je Gradsko poglavarstvo zasigurno dakle ulo za ove arhitekte, meutim jednako je tako zasigurno ulo i za njihove visoke cijene, te je stoga htjelo izbjei pojavljivanje citirane Strossmayerove formulacije u ugovoru o prepuatanju zemljiata. Biskup je popustio, uvjetujui na kraju samo da se gimnazijska sgrada liepa i ukusna sazidje, ato je ures grada, a ujedno i povoljno djeluje na esteti no i moralno uvstvo mlade~i , a da bi se kvalitetan projekt pribavio odlu eno je da se ima raspisati javni natje aj. Nakon sporazumijevanja sa Strossmayerom i dobivanja veine spomenutih potrebnih dozvola, osje ko je poglavarstvo kona no, 23. prosinca 1879. godine, raspisalo natje aj za projekte gimnazije. Rok za predaju radova bio je relativno kratak, trajao je manje od dva mjeseca, do 15. velja e 1880. S ciljem dobivanja ato kvalitetnijeg projekta publiciran je i u Be u. Tekst natje aja bio je vrlo jezgrovit; specificirano je samo da troakovi izgradnje zgrade ne smiju prijei 80.000 forinti, te da su predviene dvije nagrade za projekte - prva u iznosu od 400, a druga od 200 forinti. Na natje aj je stigao sveukupno 21 rad, koje je u o~ujku 1880., u tvravskoj gradskoj vijenici, osje ko poglavarstvo izlo~ilo graanima na uvid. Zbog nedostatka stru nog osoblja odbor za procjenu planova bio je sastavljen od raspolo~ivih gradskih strukovnjaka: kraljevskog dr~avnog mjernika Adolfa Sertia, mjernika i predstojnika tehni kog odjela pri ~eljeznici Julija Faraga, privatnog mjernika Milana Milaainovia i u itelj na realci Jovana Jovania i D(imitrija) Markovia. Tek nakon javnog izlaganja nacrta, imenovani odbor pristupio je ocjenjivanju projekata. Na osnovi popisa adresa na koje su se slali projekti koji nisu osvojili nagrade, jasno se mo~e uo iti kako je osje ki natje aj imao vrlo airok odjek. Njegovo objavljivanje u be kim arhitektonskim glasilima o ito je urodilo plodom. Neki od najzna ajnijih arhitekata Monarhije, i iz austrijske i iz ugarske polovine, javili su se na njega, no ne i od Strossmayera ~eljeni Schmidt ili Frster. Natje ajni projekt poslao je tako be ki arhitekt Hintrger, glavni stru njak za gradnje akola u Monarhiji, po ijim e se projektima kasnije podii u Osijeku zgrade realke u Tvri i ope pu ke akole u Gornjem gradu; zatim Franz Pfaff, iz Budimpeate, poznati graditelj kolodvora (Zagreb, Rijeka, Osijek), te isto tako arhitektonski biro Makytka i Schmoranz iz Be a, poput Hintrgera specijaliziran za gradnju akola. Javio se i niz hrvatskih arhitekata; Schmidtovi u enici: Nikola Kolar i Janko Grahor, zatim Matija Antolec, Kuno Waidmann (koji se u nas specijalizirao za akole i druge javne zgrade), W. Grundmann iz Lepoglave te Vjekoslav `afranek iz Zagreba. Od manje poznatih arhitekata sudjelovali su: Carl A. Romstaufer(?) i Viktor Wallak iz Be a, Franz Jakobffy i Josef Gutwillig iz Budimpeate, Vacslav Machulka iz Praga, Dieter Zohan(?) iz Bratislave i Ladislav Postepski iz Stryja u Galiciji. `kolski savjet grada Anseea u `tajerskoj ponudio je pak Osje anima u pola cijene (2400 for.) projekt svoje gimnazije, djelo be kog arhitekta takoer specijaliziranog za akole, Augusta Krunholza, koji, zbog nedostatka sredstava nisu uspjeli realizirati. Spomenutima treba pribrojiti dva arhitekta iji su projekti nagraeni - tada ve Zagrep anina Hermana Bolla (koji je predao rad pod aifrom Bramante) i osje kog in~enjera Maxa Zuckera (s projektom pod aifrom Max Zucker), ime dobivamo podatke o ukupno 19 od 21 sudionika natje aja. Dok je djelomi an popis sudionika na natje aju sa uvan, na~alost nisu i njihovi projekti (osim dvaju nagraenih), tako da samo iz teksta u onodobnom lokalnom tisku mo~emo doznati osobine nekolicine. Osje ka Die Drau objavila je, naime, lanak u kojem je kriti ki razmotrila projekte koje je smatrala najboljima:  Hrvatska ,  Hintrger , Max Zucker ,  Bramante ,  Mursia Aelia ,  Durch ,  Bildung ist Wahrheit i  Machytka und Schmoranz . Osim u slu ajevima kada su arhitekti iskoristili svoja osobna imena i/ili prezimena kao aifru za projekt, ne mo~emo znati tko je autor kojega od njih. Prema pisanju spomenutog lista veina je projekata bila u renesansnom stilu, koji se u to vrijeme smatrao najpogodnijim za gradnju obrazovnih institucija, jer se dr~alo da zapadnoeuropsko obrazovanje svoje temelje ima u anti koj i renesansnoj tradiciji. Izuzetak su projekti  Bildung ist Wahrheit i  Machytka und Schmoranz , koji su bili izraeni u romani kom stilu, dok je projekt pod aifrom  Bramante (Hermana Bolla) ocijenjen kao mjeaavina maurskog, romanskog i firentinskog stila s pro eljem raa lanjenim jonskim stupovima. Za veinu su projekta imali ozbiljne zamjerke: rad pod aifrom  Hrvatska imao je neusklaen odnos airine i du~ine u ionica, te neobi an smjeataj zahoda koji su se vidjeli odmah po ulasku u graevinu, dok je na pro elju odnos prvog kata prema parteru i drugom katu bio loae rijeaen;  Bramante s predvienim pro eljem od fasadne opeke nikako se ne bi mogao izvesti cijenom od 80.000 forinti, a i u unutraanjem rasporedu prostorija postojale su nelogi nosti - hodnici nisu dovoljno airoki kao ato prili i jednoj javnoj zgradi, stepeniate je smjeateno sa strane od ulice pa se gubilo previae prostora, itd.; projekt  Durch ocijenjen je pak preskupim  koatao bi najmanje 130.000 forinti, a ni pro elje mu nije imalo dobro rjeaenje, dok je unutraanji prostor bolji iako s prevelikim vestibulom; projekt  Mursia Aelia istaknut je kao stilska fantazija s jako dobro rijeaenom iskoriatenosti raspolo~ivog prostora zemljiata, no, s glavnim pro eljem koje gleda prema istoku, a ne zapadu, kako je bilo uvjetovano situacijskim rjeaenjem, dok je stepeniate bilo loae smjeateno, na strani prema dvoriatu;  Hintrgera ocjenjuju kao projekt izuzetno kvalitetnog rjeaenja pro elja, no s velikim pogreakama u organizaciji unutraanjeg prostora koje viae podsjea na najamnu stambenu zgradu nego na akolu. Kod pisca ovog lanka u Die Drau, jasno je tko je favorit. Trima natje ajnim projektima gotovo da ne nalazi zamjerke:  Bildung ist Wahrheit ,  Machytka und Schmoranz  i  Max Zucker . Osobito je hvaljen, naravno rad Osje anina Zuckera, projektanta koji je dominirao osje kom arhitekturom od kraja sedamdesetih do po etka 90  tih godina 19. stoljea. Mialjenje Die Drau nisu meutim dijelili svi, te e se pitanje tko e dobiti prvu nagradu na natje aju za osje ku gimnaziju uskoro pretvoriti u pravi skandal. Slu~bena verzija dogaaja isti e kako je odbor za procjenjivanje radova 20. o~ujka 1880. podnio izvjeae prema kojem je izdvojeno pet projekata (pod aiframa:  Mursia Aelia ,  Max Zucker ,  Bramante ,  Bildung ist Wahrheit i  Napred ), od pristigla 21, koje su smatrali najkvalitetnijima i najprikladnijima za izvoenje, s ogradom da svi trebaju stanovite korekture, te troakovnik pisan prilagoeno slavonskim uvjetima. Daljnjim razmatranjem  jednoglasno je prihvaena osnova  Bramante , dok je drugu nagradu dobio projekt  Max Zucker . Izvjeataj ni rije ju ne doti e dvotjedne zakulisne sukobe na relaciji Strossmayer  lanovi Gradskog poglavarstva oko pitanja kome e se dodijeliti prvo mjesto. Korespondencija biskupa Strossmayera s Isom Kranjavim, Hermanom Bollom i Franjom Ra kim otkriva nam, meutim, kako je do suhog zaklju ka poglavarstva doalo nakon izuzetno oatrih sukoba, te kako je natje aj za projekte osje ke gimnazije bio fiktivan, organiziran kako bi se zadovoljila ~elja Osje ana, dok je pobjednik, bar s Kranjavijeve i Strossmayerove strane, bio uvelike unaprijed odreen. Glavni pokreta  afere bio je Iso Kranjavi, koji je ve nekoliko godina vodio intenzivnu borbu, najprije za dovoenje, a potom i zadr~avanje Hermana Bolla u Hrvatskoj, budui da je u njemu vidio klju nog ovjeka na kojemu e se temeljiti preporod hrvatske arhitekture u 19. stoljeu. Svojim je prijedlozima biskupu Strossmayeru, vezano uz dovraenje akova ke katedrale, sna~no utjecao na Schmidtovu odluku da se Boll imenuje glavnim suradnikom na projektima, vezanim najprije uz spomenutu graevinu, a potom i uz ostale poslove u Hrvatskoj. Nakon ato je zapo ela obnova katedrale u Zagrebu, 1879., Boll se doista i seli u ovaj grad, meutim, sredina ga isprva ne prihvaa, kako zbog stila iji je glavni zastupnik bio, zbog ega su ga zvali  pukim gotikerom , tako i zbog straha od konkurencije kod domaih in~enjera, okupljenih oko Kluba in~inira i arhitekta u Zagrebu, koji su se natje ajima za pojedine graevine slu~ili samo kako bi osigurali posao jedni drugima. Kranjavi i Strossmayer stoga nastoje, s ciljem njegova zadr~avanja, pribaviti mu vee poslove. Kao dio tih nastojanja, Boll dobiva u ruke restauraciju hodo asni kih crkava u Mariji Bistrici i na Tekijama kod Petrovaradina. Meutim, za arhitekta tako goleme energije to nije bilo dovoljno, pa je stoga i prije nego ato e se slu~beno objaviti natje aj za osje ku gimnaziju, Kranjavi istaknuo Strossmayeru da bi ga trebalo oblikovati tako da upravo Boll dobije prvu nagradu, a zamolio je pri tom biskupa da mu isposluje i izvoenje nove pala e Vranyczany u Zagrebu. Samo se dio Kranjavijevih namjera ostvario. Strossmayerovo lobiranje nije osiguralo posao na Vranyczanyjevoj kui, ali se u Osijeku, nakon mnogih neprilika, ipak pokazalo uspjeanim. Ve u prosincu 1879., Strossmayer poduzima prve korake i piae tadaanjem osje kom gradona elniku }ivanoviu o svojim ~eljama vezanim uz projekt nove gimnazije. Iako obeava Kranjavom da e sve u initi kako bi Boll doista dobio u svoje ruke ovu graevinu, nije siguran da li e to doista uroditi plodom, budui da bi Zemaljska vlada, zbog te~nje da posao dodijeli nekom domaem arhitektu, mogla osujetiti namjeru. Iako se ~alio na kratkou roka u kojem je morao dogotoviti projekte, Boll se, naravno, odazvao na osje ki natje aj slanjem rada pod aifrom  Bramante . Odmah potom, sredinom velja e 1880., obavijestio je Strossmayera o aifri pod kojom je poslao projekt, najprije on sam, a ubrzo potom isto je u inio i Kranjavi. Kako je u to vrijeme Strossmayer pobolijevao, odlu io je najprije zamoliti Gradsko poglavarstvo da mu u akovo poaalje natje ajne planove, no naposljetku se predomislio i sam otiaao na nekoliko dana u Osijek, nesumnjivo s ciljem da osobnim uplivom osigura Bollu ovaj posao. Ve 8. o~ujka opairno piae Kranjavom o svojim dojmovima. Vidjevai Bollove nacrte Strossmayer je bio izuzetno zadovoljan njima, definitivno odlu ivai da se gradnja mora povjeriti ovom arhitektu. Joa dva projekta ocijenio je pri tom kao kvalitetne: Zuckerov i Grahorov. Za Zuckerov je rad doduae istaknuo da se proairila glasina po Osijeku, kako mu je za vrijeme dvomjese nog boravka u Be u, projekt ispravio arhitekt Frtel. Mogue je kako je ova vijest proistekla upravo iz Zuckerova tabora, te da se njome pokuaalo odobrovoljiti Strossmayera na prihvaanje ovog projekta, budui da je spomenuti Be anin bio jedan od arhitekata koje je biskup pri~eljkivao kao autora nacrta za osje ku gimnaziju. Bez obzira tko mu je bio pravi autor ovom je projektu Strossmayer naaao neke zamjerke, ponajprije smjeatanje polukolumni izmeu stupova. I Grahorovom projektu, iako mu se u osnovi sviao, Strossmayer nalazi brojne zamjerke. Dr~i da je raa lamba pro elja preteaka, da se je previae ugledao na moderne zgrade u Be u i Peati, a osobito mu smetaju dvije karijatide sa strana ulaza u gimnaziju:  Ja sam se svaki put, kad sam pred tim nacrtom stao pitao: a ato te dvie cariatide ato li su, ato rade? Niat drugo, nego da vrata, koja su i onako te~ka, joa viae otea aju. Svrhu jim nitko na svietu neopredieli. Isto to valja i o dva kipa, koja su stavljena u dvie niche na pro elju vrtovnoga sprata. Mogu re, da sam pomislio, da je architekt zamoljen mo~ebit po kiparu Rendiu htio i komu posla pribaviti, tako je malo nutarnjega razloga za te dvie kariatide i za te kipove.   U trenutku kada je poslao svoj natje ajni projekt Grahor se nalazio u Schmidtovoj akoli na be koj Akademiji likovnih umjetnosti, a paralelno je radio i na izgradnji zgrade Prve hrvatske atedionice u Radievoj ulici u Zagrebu. Bilo je to najplodnije projektantsko razdoblje u njegovom stvaralaatvu. Na~alost, natje ajni projekt za osje ku gimnaziju nije sa uvan tako da ga ne mo~emo usporediti s ostalim njegovim onodobnim opusom. Strossmayer svoje mialjene i javno opredjeljenje za Bollov plan nije priopio samo neslu~beno Kranjavom, ve je isto izrekao pred osje kim graanstvom i lanovima Gradskog zastupstva, posjeujui u dvorani magistrata u tri navrata izlo~ene natje ajne radove. Pri jednoj od tih posjeta doalo je ak do rasprave s gradskim fizikom (lije nikom) Kallivodom oko podjele nagrada. Kallivoda je naime mislio da domaem ovjeku (Slavoncu ili Hrvatu) treba dodijeliti nagradu, emu se Strossmayer oatro protivio, branei princip da se treba ocjenjivati kvaliteta projekta, a ne porijeklo projektanta. Meu osje ko je graanstvo zasigurno u meuvremenu ve procurila vijest kako biskup ~ivo agitira da pobijedi upravo Bollov projekt, pa je njegov nastup u magistratskoj dvorani naiaao na sna~an napad u Die Drau, koja je kao oatar politi ki protivnik akova kog biskupa, spremno iskoristila ove okolnosti kao priliku za joa jedan obra un. Pisac lanka u Die Drau istaknuo je kako je ionako nepovoljnim uvjetima svoje darovnice zemljiata za gimnaziju Strossmayer dodao joa jedan  da on potvrdi od ~irija izabrani projekt. Nastojei umanjiti zna aj biskupovog dara, ustvrdio je pri tom, kako darovano zemljiate u Tvri ne vrijedi viae od 1.000  1.200 forinti, dok e obaveza prepuatanja prostora za a ko sjemeniate, koju je grad ugovorom s biskupom preuzeo na sebe, u budunosti, stajati sigurno od 10.000 do 15.000 forinti. Najviae se meutim okomio na projekt  Bramante , kojeg je Strossmayer favorizirao, isti ui kako e njegovo izvoenje s Rohbau tipom pro elja stajati zasigurno 130.000-140.000, a ne predvienih 80.000 forinti. `to se pak dodjele prve nagrade ti e, istaknuo je, kako izabrani ~iri ima znanja o arhitekturi koliko i biskup, te da samim time ne treba sumnjati da e znati izabrati najbolji rad, zajedljivo pri tome napomenuvai da akova ki biskup nije  sa sv. Uljem dobio strukovno priznanje graditeljstva . Ovako sna~an napad Drave nije mogao ostati bez odgovora. Na Strossmayerovu se stranu postavio zagreba ki Obzor, vjerojatno kroz pero Ise Kranjavog. Sve tvrdnje autora lanka u Dravi ove su novine opovrgnule, istaknuvai kako darovano zemljiate vrijedi daleko viae od navedenog ( ak 23.000 forinti), te da izgradnja dje a kog sjemeniata ne treba zabrinjavati Osje ane, jer do nje vjerojatno nee ni doi. Najspremnije su, meutim, ustali u obranu Strossmayerove stru nosti na polju umjetnosti, istaknuvai kako je biskup temeljito prou io povijest graditeljstva pripremajui se za gradnju svoje katedrale, te da je spreman svoj sud o projektima poslanim na natje aj za osje ku gimnaziju provjeriti kod be kih autoriteta: Mislite li pako - veli biskup  da ja neimam pravo, poaaljite te osnove evropejskim gradjevnim celebritetom `midtu, Ferstelu i Hansenu, pa za koju se oni izjave, na tu i ja pristajem. Oatrina u razmjeni stavova izmeu Drave i Strossmayera u slu aju osje ke gimnazije ne treba uditi. Od samih je po etaka izla~enja ovog lista, dakle od kraja 60  tih godina 19. stoljea njihov sukob, sadr~avao u sebi, osim politi kih i  nacionalne konotacije. Kao list na njema kom jeziku Drava se najviae obraala imunim osje kim (i slavonskim) }idovima, pa je tako, u ovom slu aju, napadajui akova kog biskupa, zapravo branila interese pripadnika ove skupine  domaeg ovjeka , osje kog in~enjera Maxa Zuckera. Ve na samom po etku izlaganja projekata, 7. o~ujka 1880., Die Drau je istaknula kako je Zucker na natje aj poslao dva rada, od kojih jedan svakako zaslu~uje jednu od nagrada, pri~eljkujui, bez ikakve sumnje da dobije prvu. Kako je u Osijeku, joa od sloma burze 1873. vladalo veliko zatiaje u graditeljstvu, posla je bilo vrlo malo i bili su prili no skromnog opsega, ovako velik zalogaj kakav je predstavljala gradnja gimnazije, nastojao se po svaku cijenu osigurati Zuckeru. Znakovito je kako je ovaj osje ki in~enjer za svoj natje ajni rad izabrao aifru -  Max Zucker , dakle svoje ime i prezime, ato je u njegovom slu aju nesumnjivo predstavljalo znakovitu poruku lanovima ~irija, koje je kao lan osje ke intelektualne elite poznavao, kome treba dodijeliti prvu nagradu. Doduae, i neki su drugi sudionici na natje aju, poput Hintrgera i Schmoranza, upravo oni koji su na polju arhitekture za obrazovanje ve stekli ugled u Monarhiji, posegnuli za sli nom taktikom i svoja prezimena iskoristila kao aifre projekata, dr~ei da e im ona osigurati neku od nagrada. Od spomenuta dva projekta koje je Zucker poslao na natje aj, prema prvome gimnazija bi se izgradila samo na parceli dobivenoj od Strossmayera, dok je drugi predviao podizanje mosta preko ulice, do zgrade stare gimnazije (koja bi se pregradila), ime bi se dobila maksimalna koli ina prostora za instituciju. U osje kom je arhivu sa uvana samo prva, jednostavnija, verzija projekta. Rjeaenje pro elja pokazuje vrlo jednostavnu neorenesansnu zgradu s rustikalno obraenim prizemljem, prozorima s trokutastim zabatom na prvom i jednostavnim pravokutnim prozorima na drugom katu, bez ikakvih polustupova ili drugih elemenata raa lambe preostale povraine zida. Napadi osje kog tiska na Strossmayera bili su tako sna~ni da je Kranjavi sredinom o~ujka posumnjao da e pobijediti Bollov projekt. Uz to, veliki je problem za ustrajnog akova kog biskupa predstavljao i sam Boll, koji je izgubio ~ivce ve nakon prvog lanka u Die Drau o natje aju, osobito zbog stilskog okarakteriziranja njegovog projekta. Ranije spomenut projekt s pro eljem bizarne stilske kombinacije, koji je razmatrao autor ovog lanka, naglasio je Boll, bila je samo neka vrsta alternativnog projekta, a ne glavnog, kojeg novine uope ni ne spominju. Naljutile su ga i negativne ocijene rjeaenja stubiata, te tvrdnje da nee biti dovoljno svjetla u zgradi. Strossmayer je tako, u jeku borbe sa svojim protivnicima u Osijeku paralelno morao ubla~avati i Bollovu naglost. Ipak, usprkos svim teakoama na kraju je uspio. Prijetnja da nee dodijeliti svoje zemljiate gradu ukoliko on ne odobri projekt, natjerala je Osje ane da popuste, te je Odbor za ocjenu na natje aj poslanih radova, kona no, na sjednici Gradskog poglavarstva od 23. o~ujka 1880., dodijelio prvu nagradu Bollu. Osje anin Zucker, naravno, nije ostao praznih ruku  dodijeljena mu je druga nagrada, a budui da je ubrzo po eo raditi kao gradski in~enjer, u spletkama koje su uslijedile, uspio je dobiti u svoje ruke i neposredan nadzor nad izvedbom zgrade. Die Drau e tek dvadesetak dana kasnije objaviti rezultat natje aja, zajedljivo izra~avajui svoje zadovoljstvo injenicom da je jedan  Hrvat odnio pobjedu. Tijek izgradnje i problemi pri izvedbi graevine Nakon dobivanja prve nagrade problemi s Bollovim projektom za gimnaziju nisu zavraili. Tri su se glavna pitanja pojavila: tko e izraivati detaljne osnove, tko e izvoditi graevinu, te hoe li se zgrada izvesti s pro eljem u fasadnoj opeci. Naime, budui da je Max Zucker bio imenovan gradskim in~enjerom, Osje ani su mu odlu ili povjeriti izradu detaljnih projekata, po Bollovom nacrtu, ote~ui mu isplatu prve nagrade od 400 forinti. Namjera Osje ana razbjesnila je Bolla, te je po eo insistirati da on dobije izvoenje gimnazije, a kad se inilo da nee uspjeti u tome povukao je, sredinom lipnja 1880., svoje projekte, ne ~elei, kako je istaknuo, da od njegove arhitektonske ideje netko radi karikaturu. Ovako nagao potez arhitekta nije baa oduaevio biskupa Strossmayera, koji se bojao da se time ne upropasti ogroman trud do tada ulo~en u cijeli projekt. Kranjavi je naravno, kao mnogo puta do tada, branio Bollove interese i agitirao kod Strossmayera da utje e na osje ko Gradsko poglavarstvo da ovaj arhitekt dobije izvedbu detaljnih projekata. Strossmayer se poslu~io oprobanim oru~jem ponovno zaprijetivai povla enjem darovnice za svoje zemljiate u Tvri. Osje ki gradona elnik }ivanovi odlu io je, preko svoga izaslanika Kallivode, dogovoriti kompromis. Boll je naposljetku dobio gotovo sve ato je tra~io - izradu detaljnih planova i vrhovni nadzor nad izgradnjom zgrade, jedino u emu je morao popustiti je cijena  s obzirom na teako financijsko stanje Osijeka, pristao je na relativno skroman iznos od 1.000 forint za nadgledanje radova. Nadzor nad gradnjom na terenu preuzeo je Max Zucker. Joa je vei sukob od gore spomenutog izazvalo pitanje u kojem e materijalu biti izvedeno pro elje. Ono se vuklo, kako smo vidjeli, od samog natje aja; dapa e predstavljalo je, tobo~e, glavni razlog zbog kojeg su Osje ani odbijali dodijeliti Bollu prvu nagradu, bojei se velikih troakova, kako oni navode, Rohbau gradnje. Bollov natje ajni projekt pokazuje kako je cijelo pro elje prvotno trebala biti prekriveno fasadnom opekom s arhitektonski istaknutijim dijelovima (entablature, stupovi, plastika prozora na 2. katu, itd.) u kamenu. Kada je prvi puta Strossmayer vidio Bollove nacrte i sam je odmah zaklju io kako izvoenje ovakvog pro elja nikako ne mo~e koatati 80.000 forinti ve najmanje duplo, 160.000, a sli ne su bile procjene i ~irija koji je birao projekte, tako da nije, iz straha od velikih troakova, iako je podr~avao Bollov arhitektonski koncept, previae insistirao na ovom tipu izgradnje, tim prije ato je, osiguravai Bollu posao na gimnaziji, morao popustiti u dijelu uvjeta koje je postavljalo Gradsko poglavarstvo. Osje ani su si stoga, dodjeljujui Bollu prvu nagradu, ostavili slobodnim uvjetovati da se zgrada mora izvesti sa ~bukanim pro eljem i ureaivanjem na podobu kamenogradnje , dakle sa ~bukom koja imitira gradnju u kamenu, kako e Boll kasnije, zbog sli nih razloga kao u Osijeku, odnosno nedostatka novca, vrlo esto i raditi. Poglavarstvo se mudro pri tome pozvalo na injenicu da Boll ionako u svojem troakovniku poslanom na natje aj nije naveo da se zgrada mora nu~no izvesti kao Rohbau. Biskup Strossmayer odobrio je ove uvjete, zatra~ivai pri tom samo, bez obzira u kojem materijalu gimnazija bude sagraena, nek bude uzor zgrada. Sam arhitekt, meutim, u po etku nije htio odustati od svojih planova, ne razumjevai zaato ne vjeruju njegovim prora unima troakova. Izgradnja gimnazije s pro eljem u fasadnoj opeci i kamenu za Bolla je bio jedan od klju nih elemenata njegovog projekta (pa i arhitekture uope). Ostavljajui vidljivim materijal od koje je graevina podignuta nastojao je u Hrvatskoj uvesti arhitektonsko na elo idealizacije uloge materijala u stvaranju stila, usvojeno u ateljeu Friedricha von Schmidta, a koji je ovaj preuzeo od Gottfrieda Sempera. Zbog tradicije ~bukanih pro elja i skupoe Rohbau gradnje, ovaj princip, usprkos nekolicine ostvarenja poput kurija na zagreba kom Kaptolu, nije uhvatio dubok korijen. Ni kada su sukobi oko izrade detaljnih projekata i tipa izgradnje zavraili, problemi oko izgradnje osje ke gimnazije nisu prestali. Boll je stalno otezao s dostavom detaljnih projekata, vjerojatno jer je bio prezaposlen paralelno radei i za Mariju Bistricu i za akovo, tako da je Strossmayer intervenirao kod Kranjavog da ga po~uri s dostavom projekata, tim prije ato se osjeao odgovornim za itavu stvar. Kona no, tokom velja e i o~ujka 1881., godinu dana nakon zavraetka natje aja, Boll aalje u tri navrata detaljne osnove u Osijek. Nakon ato je 20. o~ujka stigla i posljednja poailja ovih nacrta, izlo~eni su, na Strossmayerovo tra~enje, u magistratskoj sali, vjerojatno s ciljem zbog kojeg je ova zgrada i prepuatena Bollu  da uvid u njih povea kvalitetu radova domaih, osje kih graditelja. Nacrti, sada meutim, nisu viae bili ni jedini ni najvei problem pri podizanju gimnazije. Daleko je te~e bilo pronai dovoljnu koli inu novca za gradnju. Grad, s ukupnim godianjim prihodima od oko 90.000, te bud~etom od 140.000 forinti nije mogao sam sagraditi zgradu iji su troakovi iznosili 80.000 forinti. Zbog toga je Vaso Gjurgjevi, tadaanji zastupnik Osijeka u Hrvatskom saboru, na sjednici na kojoj se raspravljalo o prora unu za 1881. godinu, 8. studenog 1880. godine, zatra~io pomo od Sabora i Zemaljske vlade, istaknuvai pri tom kako u Hrvatskoj postoji premalo gimnazija (pet, od kojih su dvije bile u Slavoniji) te kako je logi no da vlada pomogne podizanje zgrade za ovako va~nu instituciju, sada kad su gotovi projekti, tim prije ato je pomogla i drugim gradovima u gradnji gimnazija, a, osim toga, sagradila je i zatvor u Lepoglavi i umobolnicu u Stenjevcu. Iako je od zastupnika u Saboru Gjurgjevi dobio formalnu potporu, potreban novac nikako nije stizao. Grad se stoga odlu io na podizanje zajma od 200.000 forinti kod Austro-ugarske narodne banke, no ova je odbila pozajmicu s objaanjenjem da ukupna gradska imovina od oko pola milijuna guldena nije dovoljna kao jamac za kredit. U trenutku kada je gradnja ve bila uvelike dovraena vlada je najprije odbila dati o ekivanih 40-50.000 guldena za zgradu, ato je za osje ko Gradsko poglavarstvo bilo gotovo katastrofalno budui da su u istom trenutku po ele pripreme za podizanje ope pu ke akole u Gornjem gradu (troakovi gradnje koje su procijenjeni na 60.000 forinti), te za adaptaciju dotadaanje zgrade gimnazije u realku (troakovi koje su se procjenjivali na 50.000 forinti). Novac je, naposljetku, krajem iste godine, odobren; iz bud~eta za 1883. predvieno je doniranje 40.000 forinti, te joa 15.000 u 1884. godini. Predradnje za podizanje zgrade po ele su ve u o~ujku 1881. godine, a nakon ato je Boll doaao krajem travnja u grad podijeliti detaljne upute za gradnju zapo elo se, 26. 4. i sa samim zidanjem. Gimnazija je kvalitetom upotrijebljenog materijala (s mramornim stubiatem i soklom od mramora iz Nabresine* , . N P R T $ ( H . 8 .0THLNV"X"x%z%&&((..0022x9z9*:,:N>席| hM\ hM5\jhM0JUhMCJ aJ hMhM5CJ\ hMCJ$hM5CJ0\aJ0hM5CJ8\hM0J5aJ$jhM5UaJ$jhM5UaJ$ hM5aJ$hM5CJaJ$hM5CJ\aJ$04`R T $ & ( H & ( * , . 8 : T$`a$ p#$a$aa>gTV4'.|94BOVZZZZZZZHgkNp~>v|T $ p#`a$ $ p#a$$a$$`a$N>P>.B0BBBFFnGGtJvJfKhKFLHLMMTNVNNPPPRRDSFSJSSSSVV>Z@ZZZZZ\](_"`$`&```0c2cefffDgFgjjkk6lTllloouuuu`zbz\|^||~<NʿhM5\mHsH hM5\hMCJ aJ hM6] hM\jhM0J<UhMjhM0JUKN ƒȒL\HJĤ ҪԪܪBDذڰ,.DFҲԲʳ̳vjln6z@RNPr"$&h? hM6h6: h6:\ hM5\ hM\ hM6]jhM0JUhMQ"$8: HRFHJ468FH $&:<VX`bͼͷͼͼͼͼͼͼͫä͞ hMaJ hM5\jhM0J<U hM6 hM6]jhM0JUhM hM5jhM0JU\ hM\jh|h?0JU\]hM6\]=T"<Nb*FE(J*J,JvJxJe $`a$gd!aP $`a$gd/$a$ p#$`a$ $ p#`a$^`hj.0HJ,.68 ,.@ B     H d v x   0 2 $Xh5CjhM0JU\ hM\h3Ehe%jhM0J<Uh/h/]h\Wjh/0JU hM6]jhM0JUh/hMhMCJ aJ >Xz  Xfh|  dp^`*,PR##X$Z$ &"&**J+L+J,L,,,$-&-BdCfCRD\D@EBEEEEFFFzG|GHH,JvJJKKKK,L$ & Fa$ p# & FgdF= & F$`a$$`a$``twwwwzzz}|}$4 rt,4:p‰bf&(6HTX~֌.DrОZvۿ hMCJ hM\h|hM5CJ \aJ hF=hF=hF=h$hMCJ aJ jh0J5U\jhM0J5<U\ hM5\hjhM0J<UjhM0JUhM8֓,vbОҞPRTVXZv`$`a$$a$$ & Fa$vԱƹȼxd0TVXFHd| P\fjlr>⮦hWCJaJmHsHhW6CJ]aJmHsHhW6CJ]aJhWCJaJjhW0JCJUaJ hAhW hW6hWmHsHhW6]mHsH hW6]hWjhW0JU hM6] hM6hM2`VF|8Rh$4""$a$gd/$a$gd/$`a$>JNTVZ\`bfhjlxz*6|~8:NX\`ftv RTӶӶjhW0JCJUaJ hW6]hWmHsHhWjhW0JUhW6CJ]aJhWCJaJhWCJaJmHsHHLV\f  ,hj$&46"$^hlrx,x8hWCJaJjhW0JCJUaJhW6]mHsHjhW0JUhWmHsHhW hW6]J8vT^.8>H"$vfhl~br*,.jtzггާПгާާПhWmHsHhWCJaJmHsHjhW0JCJUaJ hW6]hWmHsHhWjhW0JUhW6CJ]aJmHsHhWCJaJhW6CJ]aJ>f,&6VhP<H$a$gd/$a$gd/ $ 7a$gd/HR\l$&(68fvD*: VXV`ȼȼȼȼȼȼ hW0JhW6CJ]aJmHsHhWCJaJmHsHhWCJaJjhW0JCJUaJhWmHsH hW6 hW6]jhW0JUhW? fhjl $.02:HNPR 6L\v<>·«««¢«hW6CJaJhWCJaJmHsHhW6CJ]aJhWCJaJjhW0JCJUaJ h/hWjhW0JUhWhW6]mHsHhWmHsH@>DHJNr        , p r t                    * . 0 4 |~ǿըǿh/hWmHsHh/hWCJaJmHsHhW6]mHsHhWCJaJmHsHhWCJaJjhW0JCJUaJhWmHsH hW6>*jhW0JUhW6mHsH hW6hW8H  r   . |HX  !###*N+^+, $ 7a$gd/$a$gd/$a$gd/2*4$>T|FHJLTVXZjv          :!J!!!!!!!!j"z"DzǫDzDzߘhWCJaJmHsH h?hW h/hWhW6]mHsHjhW0JUhWmHsH hW6hW6CJ]aJhWCJaJjhW0JCJUaJhW hW6]>`?CCRDDFrFFHJK$a$gd/$a$gd/J5N5z5|555R6h6677888888092949<9f9v9999::<:>:T:j:::::: ;;;*=r============޼޼졖ދ hW6]hW6]mHsHhW6CJ]aJhW6>*CJ]aJhW6CJ]aJmHsHjhW0JCJUaJ hW6>* hW6hWmHsHhWjhW0JUhWCJaJhWCJaJmHsH4=====>0>2>4><>>>>>>> ??^?`?b?@.@|@@A$A&ArAAACCC2CHCCCCCCCCCCCCCCCCCCC DPDRDTDjDDDD޹hW6]mHsH h5ChW h/hW hW6jhW0JUhW6CJ]aJmHsHhWCJaJmHsHhWCJaJjhW0JCJUaJhWmHsHhW=D&EFFF*F@FrFtFFFFGbGHHH8I>IIJ@JJJJKK\LhLLLLMNMdMzMMMM N,N.N^O`OjOOOFPHPJPTPvPxPPPPPPQ*Q޵ްީޢޢhW6CJ]aJmHsH hW6] hGFhW hW6hGFhW6hW6CJ]aJjhW0JCJUaJhWmHsHhWjhW0JUhWCJaJmHsHhWCJaJ:KLMM,N^OHPPpQFRRzSSzTUU@VVWXXFZZZ[\6]`]v_gd/$a$gd/$a$gd/*QnQpQrQzQ|QQQDRFRHRRRvRRRRRRRSxSzS|SSSSSST T"T2TxTzT|TTTTUUUUUbUrUUUUUUU>V@VBVJVLVVVVVV!jhW0J5CJU\aJhW6]mHsHhWmHsHhWjhW0JUhW6CJ]aJmHsHjhW0JCJUaJhWCJaJhWCJaJmHsHfffgf@fffffggg@ghMjhW0JUhhWh0JmHnHu hW0JjhW0JU*g@g,1h. A!"#$n% DyK ddamjano@ffzg.hryK 0mailto:ddamjano@ffzg.hr@@@ NormalCJ_HaJmHsHtH>@> Heading 1$@& 5CJ8\:@: Heading 2$@&5\>@> Heading 3$@& 5CJ$\@@@ Heading 4$$@&a$5\L@L Heading 5$$@&a$5CJ$\mHsHDA@D Default Paragraph FontViV  Table Normal :V 44 la (k(No List >@>  Footnote TextCJaJ@&@@ Footnote ReferenceH*2B@2 Body TextCJ$4 @"4 Footer  p#.)@1. Page Number6>@B6 Title$a$ 5CJ0\6U@Q6 Hyperlink >*B*ph<P@b< Body Text 2 5CJ0\FV@qF FollowedHyperlink >*B* ph8Q@8 Body Text 3$a$B'@B Comment ReferenceCJaJ<@<  Comment TextCJaJFF Predmet komentara15\PP Tekst balon ia1CJOJQJ^JaJH@H  Balloon TextCJOJQJ^JaJ`t+ KsvXB'B:!!#"*#'$ %%%O')]),p,-J//11|2309.:=cEGHNQ\R[SSlTT"UiUUpVYWX[\^_'aacccdefhjTkoUpqsstuDwxx4yyyIzz{|}}܀;k/MVƍ,_%pE3}PSzܠ«T 3%  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~\qoZ  e B  Bd(G)r\ $Y@q O !!"j""""%&&s**+U,],;---./ /222:3455L66"7e7799:O::<J<<<>>Z??:@j@@AB&CCDGDDUEEETFFF0GnGGHQHHH8IITJuJJJ?RS+2~ռ)ξDC`ab6/^i%-s [}t|e&.Gr7S*Qa\"em:B& h E  9   P  ,rfC S9iBKPpT  . C N!!c"d"m"n"o"z"{"|"}"""#4#g####$L$$$$$%1%4%000000000000000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 80 0c)0c)0c)0c)0c)0c)0c)0c)0c)0c)0c)P0c)P0c)X0c)`0c)`0c)0c)0c)p0c)p0c)p0c)p0c)p0c)p0c)p0c)0c)0c)0c)0c)0c)0c)000000000000 0 0 0 0 0000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0  0  0  0  0  0 00A0A000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0p@00@0@0@0p@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0p@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0p@0@0@0@0@0p@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0p@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0p@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0H@0@0GF@0GF@0GF@0GF@0GF@0GF@0GF@0GF@0GF@0GF@0GF@0GF0Ҝ@0@0@0@0@0@00ʜ@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@00 N>NXLZ`tv>8>z",J5=D*QVa@g4579;<=?@ACDEGHIKLNTTe`H,Kv_BFJMO>go3%X !!o  *+`btvY q  + - KMsuvxXZBD')opz :!>DDcEeEFFF&F.F/FGGHHJJKKbNcNNNPPPPQQ\R^R[S]SSSlTnTTT"U$UiUkUUUpVrVVVVVYW[WXX[[\\]]=]>]]]^^__:`J```'a*aAaBaaaccccccdddd ee)e*eee f fffhhhhiijjjjTkVkllllmmnnooUpWpiqjqqqrrssssttttuu#vKvDwHwxw{w\x]x^x_xgxhxmxoxxxxx4y6yyyyyIzKzzz{{||}}}}~~ %&ST]^܀ހ$%23;=WXЃу׃كkm,-=> 45>?IJÆ/1MO89VX8:ƍȍ,._b%'prEG“36}EΖϖ_`89SUXYyxyƚǚ :<CD̛;՜֜"#;<;<ʟ˟֟9ik۠ޠxy@Axyħŧ(:IUȩɩ«ī !TVrsPQ-/ !ܲݲ "M,ϵĶƶ !&'.0=?RS*+ ! " Y ! ! !vx`b +-6<ac\^;>Z\89=>@ACDHIOP[\bdeghju /1oq^d FHio %'-/fglmwy|}NPBCpr /@[anovx{|VX}UVt]^UV0]_ACek%\rt5himnRT #%Fh "#%&01dfANYZrt7:SUjk  (-fi~QShiWXhjprag:< 8:[b} (@BHRegkpXYeh "$<@DHI& q s t u v y z {  D K     8 ? ` b               $ & ) * . 0 6 8 : j c d   +2NPqtjk(*flop|~ "BE[\lm%'LNdhij  "78SYabefnors}$&23} 9;PQikBH(*JQNVpr!LNnv02TZmnvx  PR- [ PBPFPRPZP`PlPpPzP|PPPPPPPPPPPP PP$P&PBUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial5& zaTahoma"1CClW+ !4d!93QH?Zgrada gimnazije u OsijekuDragan Damjanovic korisnik    Oh+'0 $0 L X dpxZgrada gimnazije u OsijekugraDragan Damjanovic Oragrag Normal.dota korisnika2orMicrosoft Word 10.0@F#@`K@`K՜.+,D՜.+,L hp   DraganlA Zgrada gimnazije u Osijeku Title 8@ _PID_HLINKSAhJmailto:ddamjano@ffzg.hr  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPRSTUVWXZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FKData Q1TableYtWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q