ࡱ> Y[VWX5@|bjbj22.XX6:::%%%8N%d%T&&"4&4&4&4&4&4&4666666R6}4&4&4&4&4&64&4&ooo4&h54&4&4o4&4oloptd4&& _oL%[ɇ0.6Rd ,ddL4&4&o4&4&4&4&4&66#Dn#Mr. sc. Dragan Damjanovi Sveu iliate u Zagrebu Filozofski fakultet HR  10 000 Zagreb, Ivana Lu ia 3 E-mail: poganovci@yahoo.com Historicisti ke katoli ke grobljanske kapele u Osijeku Klju ne rije i: Osijek  arhitektura, kapela Uzviaenja Svetog Kri~a kapela Svetog Leopolda, Kapela obitelji Peja evi, Rundbogenstil, neobarok, historicizam, Uvod U rijetko je kojem hrvatskom gradu u drugoj polovini 19. stoljea sagraen tako velik broj sakralnih objekata kao u Osijeku. Razlozi tomu su viaestruki. Jedan je nesumnjivo teritorijalna razdvojenost etiriju starih dijelova grada  Donjeg, Gornjeg i Novog grada te Tvre s posebnim ~upama, i grobljima koja je stvarala potrebe za brojnim sakralnim zdanjima tim viae ato su se spomenuti gradski dijelovi meusobno natjecali u gradnjama (u mjeri koliko je to bilo mogue jer je vremenom gospodarska snaga Gornjeg grada daleko nadmaaila ostale dijelove Osijeka). Drugi, sasvim sigurno zna ajniji razlog predstavljala je slo~ena nacionalna i vjerska struktura stanovniatva. Osijek je bio grad s (udjelom u stanovniatvu) najja om ~idovskom zajednicom u Hrvatskoj, te isto tako vrlo brojnom te politi ki i gospodarski utjecajnom srpskom pravoslavnom, zatim maarskom kalvinisti kom i njema kom, djelom evangeli kom zajednicom. Sve su se ove vjerske sljedbe meusobno natjecale u podizanju ato brojnijih i ato reprezentativnijih sakralnih objekata od velikih crkava, sinagoga i molitvenih dvorana, do kapela, poklonaca i kri~eva koji su nicali po cijelom gradu kao meaai prostora ozna avajui polo~aj, ugled, bogatstvo i brojnost vjernika pojedinih konfesija. Iako su katolici sa injavali cijelo vrijeme natpolovi an dio stanovniatva, konstantno uslo~njavanje vjerske slike u drugoj polovini 19. stoljea, kao i ja anje liberalnih tendencija, kod katoli kog je klera izazivalo osjeaj neprestane ugro~enosti, dodatno oja ane neprijateljskim stavom tadaanjeg glavnog osje kog glasila Die Drau-a prema akova kom biskupu Josipu Jurju Strossmayeru. Katoli ka je crkva stoga nastojala pokazati svoju neoslabljenu snagu gradnjom ak triju reprezentativnih grobljanskih kapela, jedne velike gradske - Gospe Snje~ne na glavnom trgu u Donjem gradu, utemeljenjem dje a kog sjemeniata u Tvri te, naposljetku, podizanjem monumentalne ~upne crkve Svetih Petra i Pavla u Gornjem gradu, najvee neogoti ke novogradnje u hrvatskoj arhitekturi 19. stoljea. Ne smije se zaboraviti kako je u podizanju svih ovih objekata (osim grobne kapele Peja evia) zna ajnu ulogu odigralo budno oko Josipa Jurja Strossmayera. Svojim je intervencijama, putem preporuka sveenstvu i okru~nica, nastojao poboljaati kvalitetu sakralnog graditeljstva, i umjetnosti uope, na podru ju svoje dijeceze. Osobito mu je pak bilo stalo da njegov rodni grad Osijek dobije najkvalitetnija, najbolja ostvarenja na tom polju. Sva tri objekta o kojima govorimo u tekstu (kapele na donjogradskom, tvravskom (novogradskom) i retfala kom groblju) monumentalne su grobnice uglednih osje kih pojedinaca i obitelji. Kapele na donjogradskom i novogradskom groblju istodobno su, meutim, i javni vjerski objekti koji su se koristili (i koriste) pri sprovodima i vjerskim blagdanima od svih katolika Osijeka, dok je retfala ka kapela isklju ivo monumentalna grobnica obitelji Peja evi. Upravo stoga i u organizaciji unutraanjeg prostora i u odabiru stila izmeu njih postoje bitne razlike. Zanimljivo je kako tada najrazvijeniji dio Osijeka  Gornji grad, nije podigao i sam sli nu graevinu. Objaanjenje ovog kurioziteta zapravo je vrlo jednostavno  Gornjogradska je ~upa ve posjedovala relativno reprezentativnu baroknu kapelu Svete Ane na svom groblju uz ju~ne obode grada. Golema su pak sredstva ulo~ena u izgradnju nove ~upne crkve Svetih Petra i Pavla onemoguila da se ovaj stari objekt zamijeni novom gradnjom. Donjogradska i novogradska grobljanska kapela su, zajedno s gornjogradskom sinagogom, te nizom jednokatnica na isto noj strani }upanijske ulice, svjedo anstvo sna~nog prosperiteta Osijeka krajem 60-tih i po etkom sedamdesetih godina 19. stoljea. Gospodarski e uzlet iznenada zavraiti krahom iz 1873. nakon kojeg e se prekinuti sna~nija graevinska aktivnost sve do sredine 80  tih godina i novog privrednog oporavka grada nakon kojeg po inje najsjajnija epoha njegovog ne samo gospodarskog nego i kulturnog ~ivota. U zadnjem je desetljeu 19. stoljea, te po etkom 20. stoljea stoga podignut novi niz reprezentativnih sakralnih zdanja: kapela obitelji Peja evi, (1891.), kapela Svetog Nikole na pravoslavnom groblju (1892.), nova ~upna gornjogradska crkva Svetih Petra i Pavla (1894.  1900.), donjogradska sinagoga (1902.), te evangeli ka crkva. S obzirom na potpuno razli ite stilske pristupe pri graenju katoli kih, pravoslavnih i ~idovskih sakralnih graevina u historicizmu lanak izdvaja kao posebnu cjelinu tri katoli ke grobljanske kapele. Sli ne ve spomenute graevine drugih konfesija proizlaze iz druk ijeg ponajprije stilskog, a donekle i kulturno-povijesnog konteksta, te ih je nu~no obraditi kao zasebne teme. Kapela Uznesenja Svetog Kri~a na donjogradskom groblju Od tri objekta o kojima se govori u ovom tekstu prva je sagraena kapela Uzviaenja Svetog Kri~a na donjogradskom groblju. Materijalnu osnovicu za gradnju objekta predstavljala je zaklada Anne Pleban, roene Goldner, udovice Franza Plebana utemeljena njezinom oporukom iz 1856. godine. Pobo~na je udovica za izgradnju kapele iznad groba nje i mu~a ostavila sveukupno 1600 forinti. Nadalje, dodatnih je 400 forinti namijenila odr~avanju istog objekta, te joa 1200 za obzidavanje groblja. Najvei dio novca te nekretnina ostavila je svome bratu Franzu Goldneru, kojeg je meutim obvezala da isplati po 200 forinti kao legat za oltar u donjogradskoj ~upnoj crkvi. I drugim je katoli kim institucijama u gradu namijenila dio novca  kapucinskom i franjeva kom samostanu. O visokoj urbanoj svijesti i brizi za grad tadaanjih Osje ana govori i podatak da je ostavila 20 forinti za poljepaanje gradskog vrta. Osim Anne i Franza Plebana u kapeli e kasnije biti pokopani i lanovi obitelji Pfeiffer. Nije jasno da li je rije  o rodbini Plebanovih ili Goldnerovih ili je pak ova osje ka obitelj kasnijim svojim dobro instvima na kapelu ili donjogradsku ~upu zaslu~ila po ivaliano mjesto u njoj. Tako u kapeli po ivaju joa i Marija (umrla 11. 5. 1858), Karl Leopold (umro 1. 12. 1859.), Rudolf (umro 1.10. 1864.), Julijana (umrla 3. 1. 1911.) i Konrad von Pfeiffer (umro 21. 4. 1935.). Iako je Anna Pleban preminula samo mjesec dana nakon donoenja oporuke, krajem kolovoza 1856. godine, ostavljenih 1600 forinti nije bilo dovoljno da se odmah zapo ne s gradnjom kapele. ekalo se gotovo cijelo desetljee da ulo~ena glavnica iz ostavatine dosegne potreban iznos. Pripreme za izgradnju zapo ele su tako tek 1865. godine, molbom tadaanjeg donjogradskog ~upnika Josipa Jankovia na Duhovni stol Kaptola Bosansko  akova kog i srijemskog da mu se dozvoli podizanje 1000 forinti iz zaklade za gradnju. Odgovor Duhovnog stola bio je vrlo oatar, vjerojatno zbog ranijih negativnih iskustava s ovim ~upnikom. Istaknuli su kako Jankovi obi no tra~i novac kada ga je ve potroaio, te da ne mogu niata odobriti prije negoli vide projekt za kapelu. Pokazalo se da su strahovanja Duhovnog stola opravdana jer ubrzo potom Franjo (Franz) Goldner, ranije spomenuti brat Anne Pleban, javlja iz Osijeka kako je ve isplaeno 1000 forinti Franji Schmidtu za dobavu pijeska i cigle za graevinu. Jankoviu je usprkos nepravilnosti ipak bilo dozvoljeno da po ne s radovima budui da je glavnica u meuvremenu dosegla potreban iznos. Prora unati su troakovi kapele naime iznosili 4100 forinti, a raspolo~iva su sredstva iznosila 4578 forinti i 18 nov ia. Projekti su bili zavraeni tek 1867., te ih u srpnju iste godine ~upnik aalje, zajedno s prora unskim troakovnikom Duhovnom stolu na odobrenje. Sukob izmeu Goldnera, a mo~da i djela donjogradskih ~upljana s jedne strane i ~upnika Jankovia s druge po svoj se prilici nastavio i dalje budui da se ~upnik u istom dopisu pravda kako nije potroaio niata od novca iz Plebani ine zaklade. Izmirenje situacije i provjeru Jankovievih podataka trebao je izvraiti tadaanji gornjogradski ~upnik Jakob Hegeduaevi. Vjerojatno zbog ovih sukoba sve do 1869. nije zapo ela gradnja kapele. U sije nju 1869. godine vukovarski graditelj Felix Streim dovraava nove projekte za kapelu. Ostaje nepoznato ato se dogodilo s ranijim nacrtima, iz 1867. godine. Arhivski nam izvori ne govore da li su i oni bili Streimovo djelo, koje je arhitekt mo~da samo djelomi no morao promijeniti po opaskama iz akova. Mogue je i kako je Duhovni stol, kao dio ve spomenutih nastojanja biskupa Strossmayera da se povea kvaliteta sakralne arhitekture na tlu njegove biskupije, odbio realizaciju prethodnih nacrta te naredio izradu novih. Streimov im je projekt nesumnjivo viae odgovarao jer se ipak radilo o kvalitetnom djelu akolovanog arhitekta. Nakon ato je Streimov projekt prihvaen i od strane ~upljana i od strane Duhovnog stola, u srpnju 1869. zapo elo se s gradnjom. Ugovorom s osje kom donjogradskom ~upom Streim je preuzeo ne samo izradu nacrta ve i cjelokupne zidarske, tesarske, stolarske, bravarske, limarske, staklarske i li ilarske radove. Samo je dovoz opeke i dravskog pijeska dodijeljen drugom majstoru, poduzetniku Anti Miliu, od kojeg je kupljeno 40 000 komada opeke, koju se on obvezao isporu iti do kraja kolovoza 1869. Ukupni troakovi gradnje prema novim nacrtima bili su neato vei i iznosili su 4900 guldena austrijske vrijednosti. Streim se obvezao da e kapelu izvesti u periodu od sije nja do kraja listopada iste godine, te da e sve poslove zavraiti do lipnja 1870. Podizanje objekta nadzirali su od strane Gradskog poglavarstva senator Stevan Grosz i tadaanji gradski mjernik (odnosno in~enjer) Al. Lu~inski. ini se da je rok za gradnju ipak naknadno malo produ~en budui da je komisija pregledala kapelu tek u rujnu 1870. godine. Prije negoli prijeemo na stilske osobine kapele svakako se je potrebno nakratko upoznati s in~enjerom Felixom Streimom. Rije  je o jednoj od brojnih gotovo u cijelosti nerasvijetljenih li nosti povijesti arhitekture u Slavoniji u 19. stoljeu. Streim je bio Vukovarac roenjem, sin ~upanijskog fizika ure Streima i Henriette roene Buday. Pu ku je akolu zavraio u Vukovaru, a srednje obrazovanje u Budimu. U godini revolucije, 1848., upisuje Politehniku u Be u i time postaje (koliko nam sadaanja saznanja dopuataju zaklju iti) jedan od prvih slavonskih arhitekata koji je zavraio ovaj ugledni studij. Po povratku sa akolovanja radio je najprije u slu~bi nekog lokalnog graditelja u Ba koj podi~ui s njim vjetrenja e. `kolovanjem i slu~bom stekao je najprije naslov graditelja, a nakon utvrivanja nomenklature nazivlja za in~enjerske struke hrvatska Zemaljska vlada dodijelila mu je titulu civilnog mjernika. Najvei je dio svog ~ivota i opusa ostavio u Vukovaru radei samostalno viae od etrdeset godina. Sagradio je brojne stambene objekte u tom gradu te zgradu ~upanije, a u Osijeku je sudjelovao u gradnji bolnice. Devet je godina (1888.  1897.) bio izabrani gradona elnik Vukovara, te je za svog mandata pokrenuo gradnje pu ke akole u tadaanjoj Preradovievoj ulici u Novom i realne gimnazije uz franjeva ki samostan u Starom Vukovaru. Streim projektira, u skladu s ve postojeim tipoloakim obrascima, airoko primjenjivanima u gradnji grobljanskih kapela, jednostavan jednobrodni objekt pravokutnog tlocrta sa sakristijom polo~enom u ravnoj osi nasuprot ulaza, iza svetiata, te zvonikom na pro elju. Iz osnovnog tijela crkve prostorno izlazi samo portal, koji je ujedno i jedini ulaz u objekt. Brod kapele s obje se strane otvara trima velikim lu no nadsvoenim prozorima, rozetom na pro elju i okulusom (kru~nim prozorom) na za eljnom zidu. Portal kapele vrlo je jednostavno rijeaen. Rozeta iznad pro elja gotovo je identi na rozetama koje susreemo na kuama u }upanijskoj ulici u Osijeku i dio je uobi ajenog oblikovnog repertoara romanti arske arhitekture. Postolje je zvonika naglaaeno postavljanjem dvaju masivnih lu no spojenih konzola izmeu kojih je rozeta. Gornje dijelove zida i glavnog i bo nih pro elja raa lanjuje slijepa arkada plasti ki dosta istaknuta u odnosu na plohu zida, karakteristi na za arhitekturu Rundbogenstila. Suhi pilastri na glavnoj i bo nim fasadama crkve nesumnjiv su pre~itak elemenata klasicisti ke arhitekture koja tada joa uvijek dominira u sakralnom graditeljstvu akova ko srijemske biskupije. Unutraanjost kapele podijeljena je na tri djela  prostor kora, brod sa svetiatem i sakristiju. Dok su prostori iznad kora i svetianog dijela nadsvoeni ba vasto, brod pokriva kri~ni svod. Arhitektonska raa lamba zida relativno je reprezentativna s romanti arskim vijencem prekinutim velikim prozorima. Kor kapele po iva na dva oktogonalna stuba te na dvama polustubovima spojenima s tri luka od kojih je sredianji plitkog sedlastog oblika, dok su bo ni duboki polukru~ni. Stubovi i polustubovi zavraeni su zanimljivim romanti arskim kapitelima s nizom prizmati nih istaknua. Svod kapele je oslikan stucco finto - imitacijom atuko ukrasa. Na svodu u brodu unutar medaljona nalazi se i nekoliko simboli kih motiva  otvorena Biblija, kale~ te klju evi svetog Petra. Streimov projekt realiziran je u cijelosti samo u pogledu arhitektonske raa lambe objekta, ne i pokretnina kapele. Projektirani neoromani ki oltar na dvije  eta~e nije izveden. Mjesto njega postavljen je mnogo jednostavniji manji oltar iznad kojeg se nalazi, na za eljnom zidu svetiata, u skladu s posvetom kapele Uzviaenju Svetog Kri~a, velika slika Raspea Kristova s neobaroknim okvirom. Slikana je u nazarenskoj tradiciji u godini posvete kapele, 1870., od strane nepoznatog slikara E. Kliebera, vjerojatno stranca. Ona pokazuje uobi ajene ikonografske odlike ovakvog prikaza  s raspetim Kristom, sa strane kojeg su Marija i Ivan. Bez obzira na injenicu kako je rije  o malenom objektu kapela Uzviaenja Svetog Kri~a igra zna ajnu ulogu u povijesti arhitekture ne samo Osijeka ve i cijele isto ne Hrvatske budui da je uz danas nepostojeu gornjogradsku sinagogu i akova ku katedralu, jedan od prvih znakova prodora historicizma. Kapela Svetog Leopolda na tvravskom (novogradskom) groblju Iste godine kad se zavraava gradnja kapele Uzviaenja Svetog Kri~a na donjogradskom groblju zapo inje podizanje sli nog objekta na danaanjem novogradskom groblju, koje je tada slu~ilo kao groblje Unutraanjeg grada (Tvre) i Novog grada (Mayerhofa) i bilo pod nadleatvom tvravske ~upe Svetog Mihaela. Nesumnjivo je jedan od glavnih razloga njezina podizanja bila ~elja da time i posljednja osje ka ~upa dobije grobljansku kapelu nalik onima na druga dva katoli ka gradska groblja. Osim toga budui da spomenuto njema ko naselje Novi grad, koje se nalazilo nedaleko ovoga groblja, nije imalo vlastite crkve, novi je objekt imao povremeno slu~iti i njegovim mjeatanima umjesto nikada izgraene vlastite bogomolje. Kapela je sagraena u razdoblju od 1870. do 1872. godine. Redovito se naziva Votivnom (zavjetnom) kapelom, budui da je sagraena sredstvima iz zaklade stvorene oporukom jednog od prvih uglednih osje kih lije nika Leopolda Bischofa koji je u gradu boravio i radio od 1815. do sredine pedesetih godina 19. stoljea. U ast zadu~binaru, a mo~da i na njegov zahtjev, posveena je Svetom Leopoldu. Uz ostavatinu doktora Bischofa va~nu ulogu u izgradnji objekta odigrale su i darovnice od po pet stotina forinti njegovih prijatelja grofa Peja evia, valpova kog vlastelina grofa Prandaua i biskupa Strossmayera. Novac je darovan na poticaj tvravskog ~upnika Josipa Heima odmah po Bischofovoj smrti. Preostala potrebna sredstva ~upnik je skupio sa sindikom crkve Wagnerom. Dozvola za gradnju kapele zatra~ena je od osje kog Gradskog poglavarstva 19. prosinca 1870. Nekoliko dana kasnije, isto je dopuatenje zatra~eno i od carsko-kraljevske Vojne direkcije, budui da se graevina podizala unutar topometne linije, te su, sukladno tomu, radove morale odobriti i vojne vlasti, dodjeljivanjem tzv. Razoriteljnog reversa (Demolirungs Revers). Dozvola za gradnju od strane Gradskog poglavarstva stigla je vrlo brzo, zadnjeg dana 1870., dok se na Razoriteljni revers ekalo do sredine svibnja 1871. godine. Ukupni troakovi gradnje iznosili su 7000 forinti, od kojih je 6000 pokriveno ato iz Bischofovog legata, ato iz spomenutih darovnica. Kako e kasnije tvravska ~upna crkva dobivati dio prihoda od grobljanske kapele, ~upnik Heim je zatra~io dozvolu od Gradskog poglavarstva da ostatak potrebnog iznosa od 1000 forinti mo~e podii iz njezine blagajne, ato je na sjednici GPO-a, od 22. 2. 1873., i odobreno. Gradnja kapele trajala je neato du~e od godinu dana. Sve ana posveta graevine obavljena je, u prisustvu brojnoga graanstva, 1. rujna 1872. godine. Stilsko rjeaenje kapele Svetog Leopolda na novogradskom groblju uvelike je sli no prethodnom objektu. Rije  je o joa jednoj tipi noj ranohistoricisti koj Rundbogenstil graevini. Ne samo stilska ve i prostorna se rjeaenja uvelike podudaraju. Kapela ima jednostavni pravokutni brod i apsidu, a iznad glavnog se pro elja uzdi~e osmerokutni zvonik, kao i na prethodnom primjeru. I detalji raa lambe glavnih pro elja se uvelike podudaraju. Kod obje graevine, plasti ka je artikulacija koncentrirana samo na zonu portala i zvonika, a osim  rozete sva je ostala povraina zida jednostavno rijeaena. Zvonik po iva na dvije konzole povezane segmentnim lukom. Otvara se s osam lu nih prozora iznad kojih je friz te niz malih trokutastih zabata i zidana kapa. Vee razlike izmeu ovih objekata postoje samo u rjeaenju portala; portal Bischofove kapele plasti nije je rijeaen od portala prethodno spomenute graevine, izlazi viae u prostor, po ivajui na dva samostojea tanka zidana stupa. Bo ni zidovi objekta u vraeni su dvama jednostavnim kontraforama i otvoreni po jednom biforom sa svake strane. Bifore se doimaju neproporcionalno velikim u odnosu na veli inu samog objekta. Kao vrlo est motiv Rundbogenstila uokvirene su u gornjem dijelu, poput dva prozora apside, s lu nim nadvojem. Sredianji dio bo nog zida kapele, iznad prozora, zavraen je frizom s nizom slijepih arkadica. Kako je tijekom Domovinskog rata glavno pro elje bilo dosta oateeno granatama, pod nadzorom lokalnog Konzervatorskog zavoda izvraena je u prvoj polovini devedesetih obnova uniatene arhitektonske dekoracije. U rjeaenjima unutraanjosti postoje znatno vee razlike izmeu novogradske i donjogradske kapele i u arhitektonskim motivima i kvalitativno. Dok je arhitektonsko rjeaenje fasada novogradske kapele bolje od onog kojeg smo susreli u Donjem gradu iznutra je situacija uvelike obrnuta. Arhitektonske raa lambe gotovo da i nema ato se mo~e objasniti injenicom da ju je dekorativni i figuralni oslik inio nepotrebnom. Kapela je cijelom du~inom svoena ba vastim svodom. Sistem svoenja donekle je neuobi ajen budui da se visina svoda smanjuje od kora prema svetiatu. Kao posebnu zanimljivost unutraanjosti valja spomenuti kor koji nije zidan ve po iva na dvama ~eljeznim stupiima. Ukoliko su stupii iz vremena podizanja kapele radi se o vjerojatno prvom slu aju uporabe kovanog ~eljeza u sakralnoj arhitekturi Slavonije, mada na vrlo maloj skali. Unutraanjost je za ovako mali objekt relativno bogato opremljena velikim oltarom, dvama manjim atafelajnim slikama, nizom oleografija te zidnim oslikom. Oltar je posebno zanimljiv jer stilski predstavlja uspjelo djelo romantizma specifi nom kombinacijom Rundbogenstil elemenata, dakle elemenata stila u kojem je kapela sagraena (friz u donjem dijelu oltara) s neorenesansnim odnosno klasicisti kim motivima (stupovi sredianjeg dijela oltara, dekoracija zabata, te okvira slike). Kako je dekoracija na oltaru uvelike bliska dekorativnom osliku na svodu kapele moglo bi se zaklju iti da je objekt opremljen u jednom mahu. Na oltaru je postavljena prili no kvalitetna pala s prikazom patrona crkve i dr. Bischofa, Svetog Leopolda, kako predaje krunu Bogorodici s Kristom u naru ju. Za razliku od oltarne pale na donjogradskom groblju ova nije potpisana tako da za sada ostaje nepoznato ime njezina autora. Sa strane oltarne pale stoje dvije sveta ke figure. S desne je strane postavljen Sveti Rok, stari zaatitnik od kuge, koji se u 19. stoljeu transformira u zaatitnika od nove epidemije  kolere. S obzirom na ulogu kapele kao zadu~bine jednog lije nika kao i s obzirom na injenicu da je jedna od brojnih epidemija kolere koje su pogodile Osijek u 19. stoljeu izbila upravo 1872. razumljivo je njegovo pojavljivanje u kapeli. Svetac postavljen njemu nasuprot na prvi nas pogled dovodi u nedoumicu. S obzirom na to da dr~i ljiljane u ruci rije  je po svoj prilici o Svetom Josipu, koji je, budui da su uz njegovo tijelo pri smrti bdjeli Marija i Isus, zaatitnik sretne smrti, ato se opet mo~e povezati s lije ni kom profesijom zadu~binara graevine. Ovakvoj interpretaciji ide u prilog i jedna zidna slika u kapeli  na lijevoj susvodnici  koja prikazuje Svetu Barbaru, koja je, kao i Sveti Josip, zaatitnica sretne smrti. Osim lije niatva i sretne smrti pomalo nespretno slo~en ikonografski  program  uklju uje i scene iz Kristova ~ivota. Kapela je oslikana s ukupno etiri figurativna polja. Dva se nalaze u susvodnicama na zidu, a dva u medaljonima na svodu. Izbor scena vjerojatno je uvjetovan ~eljama obitelji ili pojedinaca koji su platili izradu dijelova oslika. Sve su rad istog majstora, po svoj pilici kakvog lokalnog malera ne osobito visokih sposobnosti. Najzanimljivija nam je svakako freska Svete Obitelji u Josipovoj radionici na kojoj se jasno uo ava posve nov pogled 19. stoljea na ovog sveca preko kojega crkva po inje slaviti ljudski rad te instituciju braka, odnosno obitelji. Na drugoj je susvodnici prikazana ve spomenuta Sveta Barbara, zaatitnica sretna smrti. Medaljoni na svodovima prikazuju susret Marije i Elizabete te Uznesenje Kristovo. Zanimljivo je uo iti kako slikar pravi razliku u tretmanu pejza~a na prikazu Svete Barbare i Vizitacije. U Vizitaciji postavlja palme, nastojei tako locirati zbivanja na Bliski istok, dok je pejza~ na slici sa Svetom Barbarom  sjevernja kiji . S obzirom na nevjeatost slikara bez ikakve je sumnje kako su freske nastale pod direktnim ugledanjem na neki grafi ki predlo~ak. Freske uokviruje, stucco finto, fresko imitacija atuka, koju smo ve susreli i na osliku donjogradske kapele. Na zadu~binara zgrade, dr. Leopold Bischofa podsjeaju u kapeli dvije mramorne plo e s natpisima na hrvatskom i njema kom jeziku. Nerijeaeno pitanje vezano uz izgradnju ove graevine predstavlja autorstvo projekta za nju. Malobrojna sa uvana dokumentacija uope ne spominje ime graditelja, projekt se za sada nije mogao pronai, a ni aturi novinski izvjeataji nisu se u tom pogledu pokazali korisnima. Stilski kapela se ne razlikuje bitno od prethodne donjogradske. Kako je ve spomenuto sli nosti su najvee u pro eljnom dijelu, te je mogue kako je autor projekta prethodnog objekta, Felix Streim, koji je nakon uspjeanog dovraenja poslova u Donjem gradu anga~iran i od tvravskog ~upnika Heima. Arhitektonska raa lamba kapele meutim jako asocira na oblikovni rje nik zgrada romanti arskog niza jednokatnica u }upanijskoj ulici u Osijeku, autor kojih je uglavnom domai graditelj Alois Flambach, tako da je mogue da je on na inio i projekt za kapelu Svetog Leopolda pri tome se djelomi no ugledajui na tek izgraeni Streimov objekt. Stilska rjeaenja kapela na donjogradskom i na novogradskom groblju Oblikovno rjeaenje fasada grobljanskih kapela na osje kom donjogradskom i novogradskom groblju gotovo u cijelosti slijedi uobi ajenu retoriku romanti arske Rundbogenstil arhitekture. Pojam Rundbogenstil, stil okruglog luka, ozna ava, kako mu samo ime govori, stil u arhitekturi koji je preferirao upotrebu polukru~nog luka. Javlja se ve krajem dvadesetih godina 19. stoljea na podru ju srednje Njema ke kao reakcija na tada dominantan klasicizam i kao vid traganja tamoanjih arhitekata za posebnim, nacionalnim stilom. Karakterizira ga romanti arski spoj arhitektonskih elemenata ranokraanske, islamske te bizantske umjetnosti, romanike i talijanske renesanse. Prema sredini stoljea Rundbogenstil se po inje sve viae airiti i na podru je Habsburake Monarhije, te je 50  tih veina sakralnih novogradnji ove dr~ave podignuta u ovom stilu. Pojam Rundbogenstil u stru noj se literaturi danas koristi ponajprije kako bi se napravila razlika u odnosu na pojam neoromanika, koji se koristi za razdoblje visokog i kasnog historicizma. Za razliku od mjeaavine stilova u romantizmu kasnija neoromanika te~i ugledanju na samo jedan povijesni stil  srednjovjekovnu romaniku. U povijesti arhitekture romantizma na podru ju Habsburake Monarhije Rundbogenstil je najdominantnija pojava. Uz njega se polagano i u po etku prili no teako po inje probijati i Spitzbogenstil, stil oatrog luka, odnosno neogotika koja prema aezdesetim godinama 19. stoljea postaje sve dominantnija u sakralnoj arhitekturi. Iz Be a, kroz djela Karla Rsnera, Georga Mllera, Eduarda van der Nlla Augusta Sicarda von Sicardsburga i drugih arhitekata Rundbogenstil se airi po cijeloj Monarhiji. Prvi primjeri u Hrvatskoj podi~u se sredinom 50-tih godina, kada se gradi vjerojatno najzna ajnija Rundbogenstil graevina u nas, ~upna crkva u selu Molvama u Podravini, djelo zagreba kog arhitekta Franje Kleina, podignuta 1855  1862., iji je cjeli opus obilje~en dominacijom spomenutog stila. Uz Kleina kao zna ajni se predstavnici mogu navesti i zagreba ki arhitekti Janko Nikola Grahor (Kleinov suradnik od 60  tih godina 19. stoljea) i Michael Strohmayer (graditelj crkve Svetog Vinka u Frankopanskoj ulici u Zagrebu). Za razliku od sjeverozapada zemlje, na njezin krajnji istok, na podru je akova ko - srijemske biskupije, u graditeljstvo seoskih crkava, historicizam se probija vrlo teako i kasno. Barokni  klasicizam, stil tipi an za sakralnu arhitekturu u prvoj polovini 19. stoljea nastavlja stoga dominirati sve do 80  tih godina 19. stoljea. akova ka katedrala, najvea sakralna novogradnja hrvatskog 19. stoljea, primjer graevine koja je stilski na prijelazu iz romanti arskog shvaanja romanike, dakle Rundbogenstila i zrele historicisti ke neoromani ke crkve, u povijesti sakralne arhitekture Slavonije predstavlja iznimku. Zahvaljujui anga~iranju arhitekata iz prijestolnice Monarhije Strossmayer presauje u svoju dijecezu tada aktualne (u veoj ili manjoj mjeri) tendencije u arhitekturi. Streimova kapela na osje kom donjogradskom groblju, te kapela na novogradskom groblju prvi su realizirani Rundbogenstil sakralni objekti (osim prvostolnice) uope u biskupiji. Naravno, nije slu ajno da se radi upravo o gradnjama u Osijeku, koji se tada ve po eo formirati u pravu malu slavonsku prijestolnicu. Kako se Streim bez ikakve sumnje negdje sredinom 50  tih obrazovao u Be u, dakle u vremenu kada je ovaj stil na vrhuncu svoje ekspanzije, usvajanje njegovih elemenata i prenoaenje na graevine kao ato je donjogradska kapela je razumljivo. Zanimljivo je do koje je mjere na podru ju cijele Srednje Europe ovaj stil pokazivao sli an oblikovni rje nik, kako pokazuje usporedba oblikovnog rjeaenja za elja kapele Uzviaenja Svetog Kri~a s rjeaenjem koje je arhitekt Althof primijenio u gradnji evangeli ke crkve u njema kom gradu Boppardu. Kapela obitelji Peja evi na retfala kom groblju Trei objekt u nizu predstavlja grobna kapela obitelji Peja evi podignuta na retfala kom groblju 1891. godine od strane Ladislava Peja evia. Njezino pojavljivanje u tekstu donekle je neopravdano jer iako se ovo groblje nalazilo na samom rubu Gornjeg grada, ipak je administrativno pripadalo selu Retfali, koja je u 19. stoljeu bila samostalna opina, odvojena od ostatka Osijeka. Razlozi za njezino uvratavanje u lanak ipak postoje. S jedne strane kapelu je gradio domai osje ki graditelj, a s druge njezina je gradnja motivirana (izmeu ostalog) pripremama za podizanje nove gornjogradske crkve koje su 1891. godine uale u zadnju fazu, zbog ega su se tijela svih u njoj pokopanih uglednika, te ~upnika grada Osijeka morala dislocirati na groblje. Meu njima se nalazilo i tijelo majke Ladislava Peja evia, grofice Katarine Peja evi, roene Esterhazy. Uz prebacivanje maj ina tijela va~an je poticaj za gradnju nesumnjivo bila i smrt njegovog brata Nikole Peja evia 1890., godinu dana prije po etka izgradnje objekta. Kako se je sa svojom braom obvezao roditeljima da e sagraditi za obitelj dostojanstveno po ivaliate, grof Lato Peja evi o ito je procijenio kako je sada pravi trenutak za to.  Podizanje grobnice osje ko novinstvo najavljuje u prvoj polovini srpnja 1891. godine, istodobno navodei kako su radovi prepuateni domaem graditelju Gasparu (ili Kasparu) Klemmu. Gradnja je trajala izuzetno kratko, samo dva mjeseca. Ukupni troakovi iznosili su 30.000 forinti, izuzetno mnogo za objekt ovakve veli ine. Reprezentativnost njegove unutraanjosti, k   ( < v z $0 *>JL6!!""%V'b')),,dzdzǫǡdzǔdzǔdzNj~~dztph@jh@jh@j5\h@jh@jCJmHsHh@jh@jCJjh@jh@j0JUh@jh@j6]h@jh@j\h@jh@jmHsHh@j5CJ$aJ$ h@jh@jh@jh@j5 hs#aJ0 h@jaJ0h@jCJ$aJ$h@jh@j5CJh@jh@j5CJ\+4`  v x z  8 p 6"%,/$`a$$a$$a$DtHz,.(..... /"/$////003366`:a:b:>>@@AABBDDEEIIL.LNOOQQQQRRSSUUVVV```Zhvhֶֶֽ֔h@jh@j6CJh@jh@jmHsHjh@jh@j0JU h@jh@jh@jh@jCJ\jh@jh@j0JCJUh@jh@jCJ h@jaJ$h@jCJ$aJ$ h@jhs#h^h`hs#:///00b:INQV`iotTwVwXwwwd}~nĊX$`a$`$a$$a$vhnnvvTwVwXwwwyy||z|&(jl$&ʅ̅LNŠ&@D`TVNPp~|˾˾˾˾˾˾˾˾˾˾˾˾˾˴ˬˤ˾˾˴˾˙˾˾ˤ˾h@jh@jmHsHh@jh@j6h@jh@j\h@jh@j6]jh@jh@j0JU h@jh@jh@jCJ$aJ$ h@jaJ$h@jh@jCJmHsHh@jh@j6CJh@jh@jCJ<D̿οпҿXZ VZ\^2l ``gd $a$$a$$h^ha$$h`ha$$`a$|̶ζ пҿZjl &"$@68|~j RTV^XdӺӱh@jh@jCJmHsH h CJh@jh@jCJ h@jaJ$h@jh@j6]h@j5CJ$aJ$h@jCJ$aJ$h@jh@j6jh@jh@j0JU h@jh@jh@jh@j\9,.0^` hjVXZ` b   68  &&------1111111N2P22 hW h^hW hi\ hW hi hiaJ$hih@j5aJ$hihi5aJ$ hcaJ$ h@j5aJ$ h@jaJ$ h CJUh@jh@j0JCJh@jh@jCJjh@jh@j0JCJU8valiteta izvedbe arhitektonskih detalja, kao i upotreba skupih materijala (ponajprije kovanog ~eljeza za okna na prozoru, te za ogradu grobnice u unutraanjosti) zasigurno su uvjetovali ovako visoku cijenu gradnje. Nakon dovraenja objekta, 12. rujna 1891. godine, preba ena su s retfala kog groblja tijela lanova obitelji Peja evi u novu grobnicu: Petra Peja evia (oca Ladislavova), Petrovog brata Adolfa te grofa Nikole Peja evia (Ladislavova brata). Kako je ve re eno, iz grobnice u gornjogradskoj ~upnoj crkvi preneseno je tijelo majke grofa Ladislava Katarine (Franziske) Peja evi, roene grofice Esterhazy. Isti je dan obavljena i sve ana posveta novosagraenog objekta od strane osje kog gornjogradskog ~upnika Josipa Horvata nakon ega je odr~ana i misa zaduanica za preminule lanove grofovske obitelji. Gradnjom kapele retfala ko-rumska grana obitelji Peja evi nastojala je dobiti monumentalnu grobnicu dostojnu svojeg ugleda i bogatstva. Graditelj kapele, Ladislav u~ivao je polo~aj Obersthofmeistera nadvojvode Carla Ludwiga, brata Franje Josipa, dok je njegov otac Petra bio hrvatski ministar u Budimpeati. I ostale su uglede slavonske veleposjedni ke obitelji ve sagradile ili e ubrzo sagraditi sli ne grobnice: Eltzovi u Vukovaru, Normanni i Prandaui u Valpovu, te razne grane obitelji Peja evi koje su na podru ju Slavonije ostavile ak tri zanimljiva mauzoleja: naai ki, retfala ki i podgora ki. Najstariji, sagraen u povodu smrti Marka Peja evia, podignut je po projektu zagreba kog arhitekta Hermanna Bolla nedaleko groblja u Naaicama 1881. godine, deset godina prije podizanja retfala ke kapele. Dva desetljea poslije, 1911. godine, podignuta je pak neoklasicisti ka monumentalna grobnica podgora kom grofu Pavlu Peja eviu, na tamoanjem seoskom groblju. Dok su prethodne dvije kapele o kojima se govorilo u tekstu djela ranog historicizma  romantizma, kapela Peja evia u Retfali dobar je primjer kasne faze ovog stila u sakralnoj arhitekturi Osijeka. Odmak prema kasnom historicizmu o ituje se najjasnije u izboru stila za gradnju  neobaroka, prili no omra~enog, osobito u sakralnoj arhitekturi (ne toliko u stambenoj i javnoj) u ranom i zrelom historicizmu. S po etkom znanstvenih istra~ivanja, historizacije, ovog stila, krajem 80  tih godina 19. stoljea situacija se po inje mijenjati, te se podi~u prve sakralne graevine u baroknom stilu kao ato je ~upna crkva Svetog Bartolomeja be ke etvrti Hernals, djelo Richarda Jordana (1889/1894.) ili crkva Maria-Schmerzen u etvrti Kassgraben Franza Kupke i Gustava Orgelmeistera (1909/1910.), Pod utjecajem dogaanja u Be u podi~e se ubrzo i jedina vea neobarokna crkva u Hrvatskoj, isusova ka Srca Isusova u Palmotievoj ulici u Zagrebu, djelo arhitekta Janka Holjca (1899-1901). Izmeu Holj eve crkve i Peja evievog objekta ne postoje meutim bilo kakve oblikovne sli nosti te je sigurno kako nije rije  o istom projektu. Uope stilski kapela ne samo da nema paralele unutar povijesti sakralne arhitekture Osijeka, ve joj je teako pronai paralele u Hrvatskoj pa se sa sigurnoau mo~e pretpostaviti kako joj je arhitekt stigao iz nekog veeg centra Monarhije, Be a ili Budimpeate, ato ne treba uditi budui da su Peja evii, kako je ve spomenuto, bili povezani i sa samim dvorom. Va~no je napomenuti i kako je kapela vrlo ran primjer odabira neobaroka kao stila za jednu sakralnu graevinu. Svi spomenuti primjeri u tekstu, iz Zagreba i Be a, uglavnom su podignuti od sredine 90  tih godina 19. i u prvom desetljeu 20. stoljea. Jedino logi no objaanjenje koje se namee jeste pretpostavka kako se graditelj htio stilski pribli~iti arhitektonskoj raa lambi obli~njeg baroknog Peja evievog dvorca, na ato upuuju i pojedini detalji rjeaenja kapele poput mansardnog kroviata pokrivenog plehom. Da je projekt za kapelu djelo stranog arhitekta upuuju nas i injenica kako retfala ka kapela osnovnim prostornim ustrojstvom, mansardnim krovom s ovalnim prozorima, a dijelom i arhitektonskom dekoracijom asocira na Hildebrandtov paviljon u loviatu dvorca Siebenbrunn li crkvu Sve Ane u brodskoj Tvri. Sigurno je kako jedan lokalni graditelj poput Klemma nije mogao poznavati ove objekte. Uz to, usporedba s nekim drugim djelima graditelja Klemma, poput prizemnice koju je projektirao za Josipa i Mariju Kova evac u Strossmayerovoj ulici br 13. (15), u neposrednoj blizini zgrade Gradskog poglavarstva potkrepljuje ovu tvrdnju. Malena neorenesansna zgrada suhe arhitekture nema nikakve paralele s retfala kom kapelom. Graditelj Klemm po svoj je prilici bio samo izvoa  radova. Mauzolej obitelji Peja evi centralna je graevina elipti nog tlocrta. Kako su izvana jako naglaaeni zabati na svakoj strani kapele na prvi se pogled doima se kako je rije  o objektu kri~nog oblika. Sva etiri pro elja raa lanjuju dva jonska pilastra na kojima po iva masivni trokutasti zabat. Na bo nim se stranama nalazi po jedan veliki lu ni prozor uokviren neobaroknom raa lambom u vidu voluta. Svi su prozori zatvoreni masivnim neobaroknim reaetkama od kovanog ~eljeza. Glavno pro elje se otvara s portalom s masivnim vratima od kovanog ~eljeza. Iznad ulaza postavljen je natpis: VOLVNTATI PARENTUM OBSECVTI LIBERI MDCCCLXXXXI. Unutraanjost objekta bogato je osvijetljena trima spomenutim velikim prozorima. Za razliku od prethodna dva objekta ova je kapela zamialjena prvenstveno kao monumentalna grobnica, te se u njoj ne nalazi niti jedan oltar. Kako su na sve etiri strane zida, izmeu vrata i prozora, ostavljene niae, mogue je kako su za njih bile predviene (a mo~da su ranije i stajale) skulpture svetaca. Oltarski prostor nasuprot glavnog portala zauzima stubiate i rampa ograena kvalitetnom neobaroknom kovanom ogradom, ispod kojeg se nalaze grobnice s tijelima obitelji Peja evi. Zidovi kapele, iznad niaa, raa lanjeni su girlandama, a kupola bogatom neobaroknom atukaturom. Nakon ato je pretrpjela manja oateenja tijekom Domovinskog rata prije nekoliko je godina kapela dodatno iznutra devastirana tako da su vrata zakovana te se viae ne koristi. Radovi na njezinoj obnovi nalaze se u pripremi. Zaklju ak Sve tri kapele podignute na osje kim grobljima u drugoj polovini 19. stoljea, kao i ostali sakralni objekti iz toga razdoblja svjedo anstvo su naglog materijalnog, demografskog i kulturnog napretka ovog grada. Istodobno nam svjedo e i o obnovljenoj religioznosti druatva koje time odgovara na prve izazove sekularizacije. Stilski, dvije predstavljaju djela ranog historicizma  Rundbogenstila, stila okruglog luka, a trea, kronoloaki najkasnija, neobaroknu, kasnohistoricisti ku graevinu. Literatura: Barry Bergdoll,  European Architecture 1750  1890 , Oxford 2000. Dragan Damjanovi,  Grobna kapela grofa Pavla Peja evia u Podgora u , u: Naai ki zbornik br. 7., Naaice, 2002., str. 221  229. Dragan Damjanovi,  Biskup Josip Juraj Strossmayer i gradnja osje ke ~upne crkve Svetih Petra i Pavla , u: Anali Zavoda za znanstveni i umjetni ki rad u Osijeku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, 21, Zagreb  Osijek, 2005., 11 - 37. Dragan Damjanovi:  Sakralna arhitektura akova ke i srijemske biskupije u vrijeme biskupa Josipa Jurja Strossmayera (1-3)  ,u: Vjesnik akova ke i Srijemske biskupije br. 2-3-4-6/7/ 2005. godine, godiate CXXXIII, akovo, 2005., str. 156 -158; 252-255; 344-346 Zoraida Demori  Stani i,  Uvod u posttridentsku zavjetnu sliku u Dalmaciji uz prijedlog za Sante Perandu , Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 33, Prijateljev zbornik 2, Split, 1992., 165.  207. Lelja Dobroni,  Zaboravljeni zagreba ki graditelji , Zagreb, 1962. Kamilo Firiniger i Vladimir Utvi, Povijest bolni kih ustanova u Osijeku od 1739. do 1930., Osijek, 1970. Branko Fu i,  Josip , u: Leksikon ikonografije liturgike i simbolike zapadnog kraanstva Zagreb, 1990., 302-304. Grgur Marko Ivankovi, Historisti ka arhitektura u Slavoniji,  Historicizam u Hrvatskoj , katalog, Zagreb 2000., I., 187-193. Branimir Kralik,  Votivna kapela u Osijeku na groblju u Novom gradu; smjernice za obnovu ratom oateene i uniatene dekoracije na pro elju , Osijek, 1992., dosje Konzervatorskog zavoda u Osijeku. Silvija Lu evnjak,  Kapela s grobnicom obitelji Peja evia u Naaicama , u: Naai ki zbornik br. 5, 1999., str. 55-98. Albrecht Mann,  Die Neuromanik , Kln, 1966. Olga Maruaevski, Bazilika Srca Isusova u Zagrebu, Isusova ka baatina u Hrvata, Katalog izlo~be, Muzejsko  galerijski centar, Zagreb, 1992; str. 151.-157 Olga Maruaevski,  Franjo Klein, graditelj sredine 19. stoljea , u: Radovi instituta za povijest umjetnosti, 17/2., Zagreb, 1993., 107-123. Silvije Novak, Ivana Buzina, Branko Urban; `tete na nepokretnim spomenicima; Mauzolej obitelji Peja evi Osijek  Retfala; dosje u Ministarstvu kulture, Upravi za zaatitu kulturne baatine u Osijeku Zlatko Uzelac,  Tvravska crkva Svete Ane Johanna Lucasa von Hildebrandta u Slavonskom Brodu , u: Radovi instituta za povijest umjetnosti, Zagreb, br. 28/2004. str. 188-207 Renate Wagner  Rieger, Wiens Architektur im 19. Jahrhundert, Wien, 1970., 249. Lexikon fr Theologie und Kirche, 6. Band, Freiburg, Basel, Rom, Wien, 1997. New Catholic Encyclopedia, 8, Washington, 2003. Izvori: Novinski izvori: ***  Montag, den 1. September , Die Drau, Osijek, 1872, 72 (8. 9. 1872.), 3. ***  Requiem fr Weiland Graf Nikolaus Pejacsevich , Die Drau, Osijek, 1891., 79 (7. 7. 1891.), 1 ***  Gruftcapelle in Reftala , Die Drau, Osijek, 1891., 79 (7. 7. 1891.), 2 ***  Graf Lato Pejacsevich , Die Drau, Osijek, 1891., 84 (19. 7. 1891.), 3 ***  Einweihung der Familiengruft in Retfalu , Slavonische Presse, Osijek, 1891., 106 (8. 9. 1891.), 2. ***  Gruft Capelle der Familie des Grafen Pejacsevich , Die Drau, Osijek, 1891., 107 (10. 9. 1891.), 2. ***  Grufteinweihung , Slavonische Presse, Osijek, 1891., 108 (13. 9. 1891.), 4. ***  Einweihung der Graf Pejacsevich schen Gruft in Retfalu , Die Drau, Osijek, 1891. 108 (13. 9. 1891.), 2 ***  Felix Streim , Novine sriemske, Vukovar, 1905., 3 (11. 1. 1905.) ***  Todesfall , Die Drau, Osijek, 1905., 6 (12. 1. 1905.), 4-5 Arhivski izvori: Dr~avni arhiv Osijek (DAOS), Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo (GPO), Arhiv biskupije akova ko  srijemske, akovo, Zapisnici sjednicah Duhovnoga stola Bosansko  djakova koga i sriemskoga 1865.  1869. Krai sa~etak: lanak govori o podizanju tri grobljanske kapele u Osijeku u drugoj polovini 19. stoljea: Uznesenja Svetog Kri~a na donjogradskom groblju (1869.-1870.), Svetog Leopolda na tvravskom (novogradskom) groblju (1870.  1872.) i monumentalne grobnice obitelji Peja evi na groblju u Retfali (1891.). Du~i sa~etak Kao rezultat slo~ene vjerske i nacionalne slike grada u drugoj polovini 19. stoljea u Osijeku je podignuto sakralnih objekata kao u malo kojem hrvatskom gradu. Sagraene su tako dvije sinagoge, pravoslavna kapela Svetog Nikole, evangeli ka crkva, gradska katoli ka kapela Snje~ne Gospe, nova monumentalna ~upna crkva Svetih Petra i Pavla, najvea neogoti ka graevina hrvatskog historicizma te tri katoli ke grobljanske kapele koje su tema ovoga teksta, kapele: Uznesenja Svetog Kri~a na donjogradskom groblju (1869.-1870.), Svetog Leopolda na tvravskom (novogradskom) groblju (1870.  1872.) i monumentalne grobnice obitelji Peja evi na groblju u Retfali (1891.). Kapele na novogradskom i donjogradskom groblju meusobno su vrlo sli ne  obje su jednobrodne graevine pravokutnog tlocrta s tornjem na pro elju. Radi se o kvalitetnim realizacijama arhitekture romantizma, to nije re eno Rundbogenstila (stila okruglog luka). U povijesti sakralne arhitekture Slavonije one su, uz osje ku gornjogradsku sinagogu i akova ku katedralu, meu najranijim historicisti kim graevinama. Kapela Uznesenja Svetog Kri~a je djelo zna ajnog slavonskog graditelja Vukovarca Felixa Streima, akolovanog na be koj Politehnici krajem 40  tih i po etkom 50  tih godina 19. stoljea. Projektant kapele Svetog Leopolda za sada se ne mo~e ustanoviti, ali se mo~e pretpostaviti da je rije  ili o Streimu ili o lokalnom osje kom graditelju Aloisu Flambachu. Obje su graevine sa uvale kvalitetnu romanti arsku unutraanju opremu (oltare, zavjetne slike) i obje su oslikane. I grobnici obitelji Peja evia za sada se ne mo~e ustanoviti projektant, sa uvan je tek podatak da je izvedena od domaeg graditelja Gaspara (Kaspara) Klemma. Rije  je o graevini centralnog, elipti nog, tlocrta s kupolom, pokrivenom mansardnim krovom. Sagraena je u neobaroknom stilu rijetko upotrebljivanom u sakralnoj arhitekturi toga razdoblja. Zidovi u unutraanjosti prekriveni su atukaturama. Kvalitetne ograde od kovanog ~eljeza postavljene su na prozore kapele te oko ulaza u grobnicu u unutraanjosti. Kako se objekt viae ne koristi nalazi se u vrlo loaem stanju. Popis ilustracija: Felix Streim, Projekt za glavno pro elje kapele Uznesenja Presvetog Kri~a na donjogradskom groblju u Osijeku. Izvor: DAOS, Fond br. 6., GPO, Zbirka isprava br. 17. Felix Streim, Projekt za bo no pro elje kapele Uznesenja Presvetog Kri~a na donjogradskom groblju u Osijeku. Izvor: DAOS, Fond br. 6., GPO, Zbirka isprava br. 17. Felix Streim, Projekt za za elje kapele Uznesenja Presvetog Kri~a na donjogradskom groblju u Osijeku. Izvor: DAOS, Fond br. 6., GPO, Zbirka isprava br. 17. Felix Streim, uzdu~ni presjek kapele Uznesenja Presvetog Kri~a na donjogradskom groblju u Osijeku. Izvor: DAOS, Fond br. 6., GPO, Zbirka isprava br. 17. Felix Streim, popre ni presjek kapele Uznesenja Presvetog Kri~a na donjogradskom groblju u Osijeku. Izvor: DAOS, Fond br. 6., GPO, Zbirka isprava br. 17. Felix Streim, tlocrt kapele Uznesenja Presvetog Kri~a na donjogradskom groblju u Osijeku. Izvor: DAOS, Fond br. 6., GPO, Zbirka isprava br. 17. Kapela Uznesenja Presvetog Kri~a u Osijeku, foto: D. Damjanovi, 31. 12. 2005. Unutraanjost s glavnim oltarom kapele Uznesenja Presvetog Kri~a u Osijeku danas, foto: D. Damjanovi, 31. 12. 2005. Glavno pro elje kapele Svetog Leopolda na novogradskom groblju u Osijeku, foto D. Damjanovi, 10. 1. 2006. Bo no pro elje kapele Svetog Leopolda na novogradskom groblju u Osijeku, foto D. Damjanovi, 10. 1. 2006. Glavni oltar kapele Svetog Leopolda na novogradskom groblju u Osijeku, foto D. Damjanovi, 10. 1. 2006. Evangeli ka crkva u Boppardu u Njema koj, tipi an primjer Rundbogenstil graevine nalik na kapele na donjogradskom i novogradskom groblju u Osijeku. Sli nostio glavnog pro elja ove kapele najizra~enije su s stra~njim pro eljem kapele na donjogradskom groblju Izvor ilustracije: Albrecht Mann,  Die Neuromanik , (Kln, 1966), 128 Kapela Peja evia na groblju u Retfali, foto D. Damjanovi, 31. 12. 2005. Tlocrt kapele Peja evia na groblju u Retfali Izvor ilustracije: Silvije Novak, Ivana Buzina, Branko Urban; `tete na nepokretnim spomenicima; Mauzolej obitelji Peja evi Osijek  Retfala; dosje u Ministarstvu kulture, Upravi za zaatitu kulturne baatine u Osijeku Presjek kapele Peja evia na groblju u Retfali Izvor ilustracije: Silvije Novak, Ivana Buzina, Branko Urban; `tete na nepokretnim spomenicima; Mauzolej obitelji Peja evi Osijek  Retfala; dosje u Ministarstvu kulture, Upravi za zaatitu kulturne baatine u Osijeku  O segmentu toga sukoba vezanog uz izgradnju osje ke ~upne crkve Svetih Petra i Pavla govori lanak: Dragan Damjanovi,  Biskup Josip Juraj Strossmayer i gradnja osje ke ~upne crkve Svetih Petra i Pavla , u: Anali Zavoda za znanstveni i umjetni ki rad u Osijeku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, 21, (Zagreb  Osijek, 2005) 11 - 37.  Dragan Damjanovi:  Sakralna arhitektura akova ke i srijemske biskupije u vrijeme biskupa Josipa Jurja Strossmayera (1-3)  ,u: Vjesnik akova ke i Srijemske biskupije br. 2-3-4-6/7/ 2005. godine, godiate CXXXIII, akovo, 2005., str. 156 -158; 252-255; 344-346  Dr~avni arhiv Osijek (dalje DAOS), Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo (dalje GPO), Zbirka isprava br. 17., spis br. 2090  1869., Oporuka Ane Pleban od 30. 7. 1854., to ka 4. i 5.  Podaci su preuzeti s grobne plo e u kapeli, izraene u Be u od klesara Schtza  Arhiv biskupije akova ko  srijemske, akovo, Zapisnik sjednicah Duhovnoga stola Bosansko  djakova koga i sriemskoga dr~anih te ajem godine 1865., br. 132.  Arhiv biskupije akova ko  srijemske, akovo, Zapisnik sjednicah Duhovnoga stola Bosansko  djakova koga i sriemskoga dr~anih te ajem godine 1865., br. 132. Iste godine je tako ~upnik Jankovi zamolio da mu se dozvoli uzimanje 410 forinti iz blagajne ~upe a popravak kapele Majke Bo~je Snje~ne u osje kom Donjem gradu, na ato je Duhovni stol odgovorio da mu se spomenuti iznos ini prevelikim (Arhiv biskupije akova ko  srijemske, akovo, Zapisnik sjednicah Duhovnoga stola Bosansko  djakova koga i sriemskoga dr~anih te ajem godine 1865., br. 1045)  Arhiv biskupije akova ko  srijemske, akovo, Zapisnik sjednicah Duhovnoga stola Bosansko  djakova koga i sriemskoga dr~anih te ajem godine 1865., br. 166.  Arhiv biskupije akova ko  srijemske, akovo, Zapisnik sjednicah Duhovnoga stola Bosansko  djakova koga i sriemskoga dr~anih te ajem godine 1867., br. 724.  Arhiv biskupije akova ko  srijemske, akovo, Zapisnik sjednicah Duhovnoga stola Bosansko  djakova koga i sriemskoga dr~anih te ajem godine 1867., br. 652, te br. 724.  Sudei prema dataciji projekata koji se nalaze u arhivu GPO-a u DAOS., Zbirka isprava br. 17.  DAOS, Fond br. 6., GPO, Zbirka isprava br. 17., spis br. 2090  1869., dopis ~upnika Josipa Jankovia na Gradsko poglavarstvo u Osijeku o 20. lipnja 1869. godine  DAOS; Fond br. 6., GPO., Zbirka isprava br. 17., ugovor izmeu Felixa Streima i osje ke donjogradske ~upe od 9. 7. 1869.  DAOS, Fond br. 6., GPO, Zbirka isprava br. 17., spis br. 2090  1869., dopis Ante Millera na GPO od 1. 7. 1869  DAOS; Fond br. 6., GPO, Zbirka isprava br. 17., ugovor izmeu Felixa Streima i osje ke donjogradske ~upe od 9. 7. 1869.  DAOS; Fond br. 6., GPO, Zbirka isprava br. 17., ugovor izmeu Felixa Streima i osje ke donjogradske ~upe od 9. 7. 1869.  DAOS, Fond br. 6., GPO, Zbirka isprava br. 17.,spis br. 2090  1869., Dopis GPO-a na }upni ured u Donjem gradu  To nije, 19. 9. 1870., DAOS, Fond br. 6 GPO, Zbirka isprava br. 17., ne naslovljen spis potpisan od lanova Komisije  ***  Felix Streim , Novine sriemske, Vukovar, 1905., 3 (11. 1. 1905.), 3; kratku informaciju o njegovoj smrti nalazimo i u: ***  Todesfall , Die Drau, Osijek, 1905., 6 (12. 1. 1905.), 4-5.  Smjeatenom nedaleko OLT-a, uz ~eljezni ku prugu  Rije  je o prostoru danaanje Divaltove ulice i ulica koje je okru~uju  Kamilo Firiniger i Vladimir Utvi, Povijest bolni kih ustanova u Osijeku od 1739. do 1930., (Osijek, 1970), 39; isto i u: Stjepan Sraan, Osje ka groblja, (Osijek, 1996) 14.  Radi se o austrijskom svecu  kralju iz babenberake loze, zvanom i Luitpold, osniva u samostana u Klosterneuburgu, Heiligenkreuzu i Mariazellu; Ludwig Vones,  Leopold (Luitpold) III., d. Heilige , u: Lexikon fr Theologie und Kirche, 6. Band (Freiburg, Basel, Rom, Wien, 1997), 845.; Isto i u: V.H. Redlich,  Leopold III of Austria, St. , u: New Catholic Encyclopedia, 8 (Washington, 2003), 503.  *** Montag, den 1. September , Die Drau, Osijek, 1872, 72 (8. 9. 1872.), 3.  *** Montag, den 1. September , Die Drau, Osijek, 1872, 72 (8. 9. 1872.), 3.  DAOS, Fond br. 6., GPO, spis br. 5342/1870., Dopis ~upnika Tvre (Nutarnjeg) i Novog grada, Josipa Heima na GPO od 19. 12. 1870.  DAOS, Fond br. 6., GPO, spis br. 5342, molba rimokatoli kog ~upnog ureda Unutarnjeg i novog grada od 28. 12. 1870.  Pravila o gradnji unutar Topometne linije ustanovljena su u 18. stoljeu ime se vojska atitila od izgradnje objekata u blizini bedema Tvre koji bi pri eventualnoj opsadi grada mogli poslu~iti neprijatelju. Sa smanjenjem ratne opasnost, ali i uporabne vrijednosti Tvre u sustavima ratovanja 19. stoljea dobivanje Razoriteljnog reversa postaje sve lakae, i viae stvar formalne procedure.  DAOS, Fond br. 6., GPO, spis br. 5342, Odgovor GPO-a na ~upni ured u Tvri od 31. 12. 1870.  Dodijeljen je 12. 5. 1871. DAOS, Fond br. 6 GPO, spis br. 1990, 24. 4. 1871; Dopis k. k. Genie Direction zu Essegg na GPO od 29. 4. 1871.  DAOS, Fond br. 6., GPO, spis br. 776- 1873., dopis Josipa Heima na GPO od 18. velja e 1873., te odgovor Franje Wagnera, lana GPO-a koji je nadzirao crkvene poslove od 22. 2. 1873. godine  *** Montag, den 1. September , Die Drau, Osijek, 1872, 72 (8. 9. 1872.), 3.:  Montag, den 1. September fand am Festungs  Friedhofe die feierliche Einweihung der dort neuerbauten Leopold - Kapelle statt. Mit dem Schlage 10 Uhr Vormittags verkndeten Pllerschlsse den Beginn der Ceremonie, zu welcher sich ein gewhltes Publikum eingesunden, und welche durch Se. Hochwrden der Domherrn und Festungs-Pfarrer Josef Heim, mit zahlreicher Assistenz, vollzogen wurde. Der Einweihungs-Feierlichkeit folgte eine, vom Herrn Cooperator Filipovi gehaltene Festrede, aus der wir einiges, auf die Entstehungs-Geschichte dieser Kapelle Bezughabendes hier folgen lassen:  Im Jahre 1857. starb hier der allgemein hochgeachtete, und um die Stadt Essek hchst verdienstvolle Dr. Bischof. Noch hatte man nicht den todten Leichnam in das khle Grab gesenkt, bereithen sich schon seine hohen Freunde, u. zw. Se. Excellenz unser Herr Dicesanbischof, ferner die hochgeborenen Magnaten Peja evi und Prandau, durch welches Monument das Andenken ihres dahingeschiedenen Freundes verewigt werden knnte. Ueber Vorschlag des hochw. Domherrn Heim, welcher als das schnste Denkmal eine dem hl. Leopold geweihte Kapelle bezeichnete, entschlossen sich die genannten drei Herren sofort fr diesen Bau, und subscribirte Jeder fr denselben 500 fl. Dem unermndeten Eifer des Herrn Heim und Fr. Wagner sen. (Kirchensyndikus), gelang es den fehlenden Rest zur Vollendung des Baues von den opferwilligen Bewohnern der Festung und Neustadt einzusammeln. Die Freude und Anerkennung, welche diese Herren heute genieen, sind der schnste Lohn ihrer Bemhungen! Die Rede des Cooperaters schlo: gestiftet habt Ihr auf knftige Zeiten ein frommes, ein heiliges Andenken zur Ehre Gottes und sterblicher Seelen. Einen kostbaren Schatz habt Ihr auf Jahre hin Euren Nachkommen errichtet, welche von Geschlecht zu Geschlecht Euer Andenken segnen werden. Und wenn Eure Gebeine schon lange im Grabe ruhen, werden Eure Enkeln mit Rhrung und dankbarem Herzen einander erzhlen: Dies Andenken besiegelt den  frommen Sinn unserer Eltern, Amen!  Nach der Festrede folgte ein solennes Hochamt und Te Deum, bei welchem eine Vokal-Messe mit Harmonium, unter Leitung des Herrn Hummel, prcise aufgefhrt wurde.  Branimir Kralik,  Votivna kapela u Osijeku na groblju u Novom gradu; smjernice za obnovu ratom oateene i uniatene dekoracije na pro elju , (Osijek, 1992.), dosje Konzervatorskog zavoda u Osijeku.  Prema postojeoj je dokumentaciji nemogue ustanoviti iz kojeg su vremena  O ulozi Svetog Roka u kraanskoj novovjekoj ikonografiji najiscrpnije govori lanak: Zoraida Demori  Stani i,  Uvod u posttridentsku zavjetnu sliku u Dalmaciji uz prijedlog za Sante Perandu , Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 33, Prijateljev zbornik 2, (Split, 1992), 165.  207. Za savjete u pogledu ikonografskih atribucija zahvaljujem se prof. dr. sc. Sanji Cvetni  Branko Fu i,  Josip , u: Leksikon ikonografije liturgike i simbolike zapadnog kraanstva (Zagreb, 1990), 302-304.  Ukoliko se o programu kao zamialjenoj povezanoj ikonografskoj cjelini uope mo~e govoriti  Motiv je stariji, datira baroka, no u 19. stoljeu postaje airoko raairen  Mo~da su kao predlo~ak koriatene grafike kakvih nazarenskih majstora. Aureola nazna ena samo kao rub, a i stavovi likova upuuju na to.  Natpis na hrvatskom glasi: Ova bogomolja posveena je blagoj uspomeni Dra. Leopolda Bischofa koji si je te ajem pedeset godianjega slu~bovanja kano li nik u Osieku i okolici neumerle zasluge stekao. Rodjen u Baju 1780., a umro u Osieku 17. travnja 1857. Njema ki je neato krai: Diese Kapelle wurde zum Andenken des am 17. April 1857. im 77 Lebensjahre verstorbenen Herrn Dr. Leopold Bischof im Jahre 1872. erbaut.  Flambacha kao autora veine zgrada u romanti arskom nizu u }upanijskoj ulici spominje: Grgur Marko Ivankovi, Historisti ka arhitektura u Slavoniji,  Historicizam u Hrvatskoj , katalog, (Zagreb 2000) I., 188.  Barry Bergdoll,  European Architecture 1750  1890 , (Oxford 2000.), 184.  Barry Bergdoll,  European Architecture 1750  1890 , (Oxford 2000.), 185.  Gotika se tek po inje probijati. Radovi na podizanju Votivne crkve u Be u, te katedrale u Linzu (od 1859.) predstavljaju jedine zna ajnije iznimke  Olga Maruaevski,  Franjo Klein, graditelj sredine 19. stoljea , u: Radovi instituta za povijest umjetnosti, 17/2., (Zagreb, 1993) 107-123.  Lelja Dobroni,  Zaboravljeni zagreba ki graditelji , (Zagreb, 1962.), 102, 106-110.  Ne smije se zaboraviti kako je u Osijeku 1866. po ela gradnja prve monumentalne sinagoge u Hrvatskoj  gornjogradskog hrama nedaleko ~upne crkve u }upanijskoj ulici. I ona je podignuta u Rundbogenstilu  Po svoj je prilici i Alois Flambach (bez obzira da li je on autor kapele na novogradskom groblju ili nije) obrazovan u sli nom krugu u Be u ili kojem drugom veem centru Monarhije.  Albrecht Mann,  Die Neuromanik , (Kln, 1966), 128  *** Requiem fr Weiland Graf Nikolaus Pejacsevich , Die Drau, Osijek, 1891., 79 (7. 7. 1891.), 1.  Sudei po natpisu na ulazu u kapelu  ***  Gruftcapelle in Reftala , Die Drau, Osijek, 1891., 79 (7. 7. 1891.), 2:  Se. Excellenz Graf Lato Pejacsevich lt gegenwrtig durch den Baumeister Klemm auf seinem Retfaluer Schloe eine Familien-Gruftcapelle mit einem Kostenaufwande von circa fl. 30.000 erbauen und wird dieselbe nach ihrer Fertigstellung eine wahre Sehenswrdigkeit bilden  ***  Gruftcapelle in Reftala , Die Drau, Osijek, 1891., 79 (7. 7. 1891.), 2.  ***  Gruft Capelle der Familie des Grafen Pejacsevich , Die Drau, Osijek, 1891., 107 (10. 9. 1891.), 2.  Slavonische Presse u lanku u br. 106. navodi kako se Ladislavova majka zove Katarina, dok je u broju 108. naziba Franziska  ***  Gruft Capelle der Familie des Grafen Pejacsevich , Die Drau, Osijek, 1891., 107 (10. 9. 1891.), 2.:  Se. Excellenz Graf Lato Pejacsevich, der Obersthofmeister des Herrn Erzherzogs Carl Ludwig, hat auf seinem Retfauler Schloe eine prachtvolle Gruft-Capelle erbauen lassen und nachdem diesselbe fertiggestellt ist, werden die Leichen der verstorbenen Familien-Mitglieder bermorgen, den 12. d. um 5 Uhr Morgens exhumirt und in die neue Gruft beigesetzt. In die neue Gruft werden folgende Mitgleider beigesetzt: die Mutter des Grafen Lato Pejacsevich, Ihre Excellenz Grfin Esterhazy, die seit 1875 in der Gruft der Oberstdter Pfarrkirche ruht, ferner dessen Vater, Se. Excellenz der ehemalige Minister fr Kroatien, Graf Peter Pejacsevich, dann dessen Brder Graf Adolf Pejacsevich und Se. Excellenz G. d. C. Graf Nicola Pejacsevich. Der Leiche-Exhumirung wird Graf Lato Pejacsevich persnlich beiwohnen, worauf fr das Seelenheit der Verstorbenen eine stille Messe celebrirt werden wird. Izvjeataj o prenoaenju tijela nalazimo i u lancima u Slavonische Presse: ***  Einweihung der Familiengruft in Retfalu , Slavonische Presse, Osijek, 1891., 106 (8. 9. 1891.), 2., te u: ***  Grufteinweihung , Slavonische Presse, Osijek, 1891., 108 (13. 9. 1891.), 4. ***  Grufteinweihung , Slavonische Presse, Osijek, 1891., 108 (13. 9. 1891.), 4.; Krai izvjeataj o posveti nalazimo i u lanku: ***  Einweihung der Graf Pejacsevich schen Gruft in Retfalu , Die Drau, Osijek, 1891. 108 (13. 9. 1891.), 2.  ***  Graf Lato Pejacsevich , Die Drau, Osijek, 1891., 84 (19. 7. 1891.), 3.  Silvija Lu evnjak,  Kapela s grobnicom obitelji Peja evia u Naaicama , u: Naai ki zbornik br. 5, 1999., str. 55-98  Dragan Damjanovi,  Grobna kapela grofa Pavla Peja evia u Podgora u , u: Naai ki zbornik br. 7., 2002., str. 221  229.  Renate Wagner  Rieger, Wiens Architektur im 19. Jahrhundert, (Wien, 1970), 249.  Olga Maruaevski, Bazilika Srca Isusova u Zagrebu, Isusova ka baatina u Hrvata, Zagreb, 1992; str. 151.-157.  Samo u odabiru stila je sli na Eltzovoj kapeli na vukovarskom groblju. No kako je rije  o kasnijem i mnogo reprezentativnijem objektu teako je samo iz odabira stila vui neke zaklju ke, iako je zanimljivo kako obje grofovske slavonske obitelji biraju upravo barok kao stil za svoje monumentalne grobnice.  Zlatko Uzelac,  Tvravska crkva Svete Ane Johanna Lucasa von Hildebrandta u Slavonskom Brodu , u: Radovi instituta za povijest umjetnosti br. 28/2004. str. 188-207  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 107b, Strossmayerova ulica br. 13 (15)  Po volji roditelja podignula djeca 1891.. Za prijevod teksta zahvaljujem se prof. Rudolfu Bariaiu  Silvije Novak, Ivana Buzina, Branko Urban; `tete na nepokretnim spomenicima; Mauzolej obitelji Peja evi Osijek  Retfala; dosje u Ministarstvu kulture, Upravi za zaatitu kulturne baatine u Osijeku PAGE  PAGE 1  !&+----11111111P2R345@78`94:;<= & Fgd^ & Fgdi`2222323P3R3(44"545\5(6,6.6264668j8l889:h::F;;<<0>N>>>?>?@@zCCC@DDEEEEEEEְִִּ̼֬֨hi5CJaJhihi5CJaJ hiaJ$hihi5CJ$aJ$hihch^hW hi6hW hi]hW hi\hW hi6] hW hihW h^\hW h^6] hW h^hW h^5\2=>>@*ABDDJEEEEEEEEFDGGrHBIJJKLLLL & Fgdigdi & FgdiEEE&F6FFFFFGGH&HHHII@JdJ0K@KKK:LJLLLLLVNXNxNPPQQWWaaazbbde*f6f^gjg~hhBiNij*jpmm@töêӠöööööööÖh@jh@j6CJh@jh@j5CJh@jh@j6CJ]h@jh@jCJmHsHh@jh@jCJ hihi h@jaJ$hihi5CJaJ hiaJ$hW hi6]hi hW hi9LLLJMVNvNxNPPPP ]aaaab>d evefghijXk,l F\^F`\ & F` & Fgdi,lloo"p~p0rr@tBtDtvyjz {L|$|<z^RF($a$$a$^gd@j^ & F@tBtDtFtuvvvvvwwwwwwDxyyjzlz {{L|N|$&|~<>z|^`RTFH(*B`6FԎB޶޶޶ hc6]hcjhc0JU hc6CJ hcCJ] hcCJ\hc6CJ] hcCJjhc0JCJUh@jCJaJh@jCJ$aJ$A(<B,<DүlfP @ؼ$a$gd2^$a$$a$FV<>BD,.<>ΜޜDFүԯlnDFxfhPR ,@BؼøԣԣԞԘhc6]aJ$ hcaJ$ hc6 hc6]h2^hc6CJ]aJh2^hcCJaJ!jh2^hc0JCJUaJhcjhc0JUhc6CJ] hcCJjhc0JCJUaJ8ؼڼ޾ "οпҿ Hdfhj>@RTP` 0|~:^ Z\û񤞕hc6CJ]aJhcCJaJhc6CJ] hcCJjhc0JCJUhc6CJ]aJhcCJaJjhc0JCJUaJhc6]aJ$hcaJ$mHsH hcaJ$ hc6]hcjhc0JU3 οf>R|\:^:FHZ\h]h&`#$$a$$a$\^d:<xpRTXZx4^`:<hFHJVXZ^`lnprtüõõðüüüìâht0JmHnHu hc0Jjhc0JUht hc\ hc5\ hc6]hcjhc0JUhc6CJ]hc6CJ]aJhcCJaJ hcCJjhc0JCJU9\^tvxz|$a$h]h&`#$txz|h@jCJaJhthc,1h. A!"#$n% @@@ NormalCJ_HaJmHsHtH<@< Naslov 1$@& 5CJ$\>A@> Zadani font odlomkaZiZ Obi na tablica :V 44 la .k. Bez popisa 8>@8 Naslov$a$ 5CJ0\>@>  Tekst fusnoteCJaJ>&@> Referenca fusnoteH*@B@"@ Tijelo teksta$a$CJ$XC@2X Uvu eno tijelo teksta$`a$CJ$8 @B8 Podno~je  p#2)@Q2 Broj stranice `bTDG #$$q%%& 'N,8:;=<==>>&???`AA*HKOQREUfWWXY[5^^y_cdij)kcopp/qrsstuwx{^|z}]  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABW_d0p|  r # `|f$ d :!"##J$$n%%&H'}''(e))**/{00?11 2{23T4495660Dg8HSabchij G Lb #$ 'P,03{677777:?<=?bAA,HI|KORWYX[[[[,\-\bd+k-k.k/k`kakp[rtx^n_`jkXYZ[\ijk.%5RǑݔ*Z[\dewxŕ's&ߗKјҘӘ* HI\] @٥sRƧ1LĪ̫ ײwô#ǵB.PʹyU&# n8 WYl8$ [C3"pa"Uy00000000000000000000000000000000000000000000070707070707070707070707070707070707070707070707070700/k0/k0/k0/k0/k0/k0/k0/k0/k0/k0/k0/k0/k0/k0/k0/k0/k0/k0/k0/k0/kp 0/k 0/k 0/k 0/k 0/k 0/k 0/k 0/k 0/k 0 /k 0 /k 0 /k 0 /k 0 /k 0/k 0/k 0/k 0/k 0/k0/k0/k0/k0/k0/k0/k 0/k 0/k 0/k 0/k 0/k 0/k 0/k 0/k 0/k 0 /k0/k0/k0/k0/k 0/k 0/k0/k0/k0/k0/k0/k0/k0/k0/k0/k0/k0/k 0/k 0/k 0/k0/k 0/k 0/k 0/k 0/kp 0/kp 0/kp 0 /kp 0 /kp 0 /k0/k 0 /k 0 /k0/k 0/kp000p@0@0@0p@0@0@0@0@0@0@0@0p@0@0@0@0@0@0@0@0`@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0p@0@0p@0@0@0@0@0@0@0p@0@0@0@0@0p@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@00ND@0@0@0@0@0@00N`jkX\O9006O900O900tO900O900O900O900O9000w ,vh|2E@tؼ\t|vy{}~/ =L,l(\|wz|zx !!im8E % / ` j l x | r x  &'/!8>?BCKjnou6 A _!h! """"# ###.$8$$$R%Y%s%y%F&L&M&R&&&s'z'{''((?(F(I(R(Z(_(+,P,V,.$.;.D.//-0;0B0J0{00e2r22222(34353>3W3]334~445555556+67 7777777u888889 99;;;;;;;<4<<<U<]<<<==1=;=K=P=Z=e=====>>>????? @+@a@j@@@B B$B0B~BBBBCC3E=EFF&F-F?FEFFFFFQGYGjHuHHHIIKKKL LLzLLMM:NBNKNSNNNOOVP\PQQARKRRRRR^SjSTU^UVVzWWWWWWWWWXYY!Z&Z'Z-ZwZZZZJ[O[P[X[[[[[\#\w\\\\\\^^____n`y`aaa&asaaaaaab&b(b.b/b6b8b?bDbGbHbMbVb]b^babbbnbbbccDcKc|cccc0d6d8d?dldsdtd~dddffffogzgggh&hChPhiijj k(kLkWkkkkkll,n2nynnnnoopppppprrrs9sDsssssssttttVu^uquuuuuu\vcvpvxv{vvv w ww|wwwwwwExPxxyEzRzz{{{!{){O{X{c{m{n{t{{{K|Q|g|o|~ ~7D_jÁ Zcfu|~';@`h8Lkpqy|5?U`&0%,-36>HV<EQVϏ؏&(5ZcǑϑБԑבڑۑ/5>C )ɔ˔ϔݔ".67C}ʕѕҕՕ֕ݕ,89;<CFIJN}Ö͖ΖіҖߖ+0189<=DEHIOP[^abf  !%PUV\fnclbjnxzؚߚOUT^ #%1rZa1@]bci£ȣ @EFL٥ޥߥ4:sxyĦʦ&,8B"NVZf¨Ψ=Jx!"&),-7;?kr|êIPī˫QX4?bght ENjvy #py6BEOֳQZvҴڴntu| #$(ӹܹNSƺݺ !#+6=CJKNOXY\]chlnvx}ƻջݻ޻ %(+,0[acfjsvyz~ پܿIN~!#&*348<DGPQTU_`jknost "$'(./49CDGHPQTU]^efklpv$%/067>?LMQRXY_ejqvw{| !%&+,1278?DFLUV[\`aprxy|} !#+,029:=>ABJKRSWX[`ghpqxy  !#%+,/2ADJKMNQR[\`adeopstyz}~ (*-367BCIKTUYZ]^abjkqruv}  *+/089?@FHKLPV]^cdisxz !"*+236:>@CDKLPW\ajlqryz}~ #+5Cu|&(07AFjs*-/78@x~ !;FGSTY^efmqv}[`ailtu(/MR%)7OTU]*1256=CKLWZ]^b !"&'2389<=GHMNQRXYbcjkopxy  "#*-015bghopst{|289BJOPWX[\cdghnoz} #$+,01<=BCJKRSYZ]^efop~!"()12<=GILMSTWX^_cdoquv !"-/34:;AMXY\ajy !"&_jkqx 9HKVW].23>ADEIz#,jpsy{CK^dgp%/Xf T[/0CDfg78GHRS`cgj  F G KLab # #$$ ' 'O,P,0033z6|67777::><?<==??aAbAAA+H,HII{K|KOORRWWXXYX[[+\-\bbdd*k/k_kakppZr[rttxx]^mn^`ilW\hk-.$%45QRƑǑߓܔݔ)*Y\cevxĕŕ%&ޗߗИӘ)* GI[] ?@إ٥rsQRŧƧ01KLêĪ˫̫ ֲٲvy´Ŵ"%ƵɵAD-0ORɹ̹x{ TW%("% mp7: VYX[kn7:#& Z]BE24!$or`c!$TWx{K=<><kkkkCuCuDuDuiuiuuuuuX[\\\)?NV¥Rbghnp0Lê˫ !rsux֭حۭۭݭޭ %()567SVWYquv´ "57=UϵATVZs-6·ٷHƸȸʸָ׸ٸٸ18:<GKNO(157fgsuwxy9@BBCDOQSTU8:?@57!2356=>CDno+,-.|}7: W?CNOTXY n~:$lruuvw*+?EHHIJUVXXYZab&,9>@Exyz{  !-.//12enqqrs  !"p,-/2!"UfgyyDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDraganDragan DamjanovicDragan Damjanovic,S72,n(Q(r}L}:7,^yW|!ļwyQ[ts6 ^`56o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH. ^`CJaJo(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.h 88^8`hH.h ^`hH.h  L ^ `LhH.h   ^ `hH.h xx^x`hH.h HLH^H`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h L^`LhH.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.O^`O6o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.L}:,nyWs,72Q(wyQ[\tvp*ghW  ?HKORT\^abhijpqq@@@@@.@0@t@@<@L@N@V@v@|@@@@@@@@@@@@@@@@@@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial"q&饣&b $!!r4d93QH?@j,Historicisti ke grobljanske kapele u OsijekuDragan DamjanovicDragan,        Oh+'0  0< X d p|-Historicistike grobljanske kapele u Osijekud 1istDragan DamjanovicobragragNormalDDraganD14gMicrosoft Word 10.0@ա@`%@H\oL՜.+,0 hp   DraganbA -Historicistike grobljanske kapele u Osijeku Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEGHIJKLMOPQRSTUZRoot Entry FF_oL\1Table݋WordDocument.SummaryInformation(FDocumentSummaryInformation8NCompObjk  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q