Naslov
USPOREDBA FORENZIČKE RELEVANTNOSTI PSIHIJATRIJSKIH KLASIFIKACIJSKIH SUSTAVA U DVAMA VREMENSKIM RAZDOBLJIMA (1968.-1995.)
(COMPARATIVE ANALYSIS OF FORENSIC RELEVANCE OF PSYCHIATRIC CLASSIFICATION SYSTEMS IN TWO PERIODS (during 1968 and 1995))

Autori
Koić, Elvira

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
18.12

Godina
2003

Stranica
113

Mentor
Goreta, Miroslav

Ključne riječi
forenzička psihijatrija; psihijatrijska klasifikacija
(forensic psychiatry; psychiatric classification systems)

Sažetak
SAŽETAK Uvod: U forenzičkoj psihijatriji postoji potreba za prevođenjem postavljenih psihijatrijskih dijagnoza u pravničke kategorije. Problem koji iz toga proizlazi jest kako reducirati varijabilnost informacija dobivenih evaluacijom pacijenata, a time i različitosti u interpretaciji postojećih zakonskih kategorija. Aktualna su istraživanja u svijetu usmjerena na jasnije definiranje psihijatrijskih dijagnostičkih entiteta i pravničkih kategorija koje obuhvaćaju psihičke poremećaje. Načelno se smatra da je primjena važećih klasifikacijskih sustava i jedinstvenih dijagnostičkih kriterija jedan od uvjeta za postizanje primjerene razine objektivnosti psihijatrijske dijagnostike. Cilj ovog istraživanja je provjera forenzičke funkcionalnosti dvaju psihijatrijskih klasifikacijskih sustava ( ICD 8 i ICD 10), utvrđivanje sličnosti i razlika među njima i procjena teškoća u subsumiranju pojedinih psihijatrijskih dijagnoza u pravničke kategorije. Postavljena je osnovna hipoteza da postoji razlika u razini forenzičke funkcionalnosti dvaju klasifikacijskih sustava koji su komparirani, i druga da je psihijatrijski klasifikacijski sustav ICD-10 funkcionalniji u forenzičko-psihijatrijskoj primjeni. Metode: Primijenjena je retrospektivna metoda, koja se temelji na komparaciji podataka sadržanih u forenzičko-psihijatrijskim ekspertizama izrađenim u Centru za forenzičku psihijatriju Psihijatrijske bolnice Vrapče u Zagrebu, u dva razdoblja: od 1.1.1968., odnosno od 1.1.1995. godine. Ekspertize su izabrane metodom slučajnog odabira, do ukupno 150 ekspertiza za svaki uzorak, odnosno ukupno 300 ekspertiza. Uključene su ekspertize koje se odnose na područje kaznenog prava, a isključene one koje se odnose na područje građanskog prava. Kao temeljni istraživački instrument korišten je kraći oblik standardiziranog upitnika, forenzičko-psihijatrijski dokumentacijski sustav. Upitnik je za potrebe ovog istraživanja dodatno prilagođen i sadrži ukupno 253 itema, a zbog potrebe redukcije podataka u okviru statističke obrade, dodatno je skraćen u konačnu verziju koja sadrži ukupno 51 točku. U oba uzorka od po 300 ekspertiza provedena je analiza relevantnih parametara koji se odnose na vrednovanje forenzičke funkcionalnosti Međunarodne klasifikacije bolesti koja se primjenjivala u vrijeme u kojem su rađene ekspertize iz pojedinog uzorka: MKB 8 revizija iz 1965. te ICD 10 iz 1995.godine. Za pravničku evaluaciju tih ekspertiza korišteni su odgovarajući dijelovi kaznenih zakona odnosno zakona o kaznenom postupku, koji su primjenjivani 1968. odnosno 1995.godine u Republici Hrvatskoj. Rezultati: Sudski spisi iz 1995. godine procijenjeni su općenito sadržajnijima. Analiza delikta u izravnoj je svezi s dostatnošću ukupne baze podataka. Procjena teškoća u subsumiranju pojedinih psihijatrijskih dijagnoza u pravničke kategorije, odnosno prevođenje psihijatrijskih dijagnoza u zakonom određena obilježja, govori da postoji statistički značajna razlika za obje promatrane skupine. Procjena ubrojivosti "stroža" je 1995. godine, odnosno u više je slučajeva ubrojivost procijenjena očuvanom što je u proporcionalnom odnosu s dostatnošću podataka u sudskom spisu. U polovici ekspertiza nije procjenjivana opasnost ispitanika. Mjere sigurnosti nisu preporučene u 75, 3% slučajeva 1968. godine i u 48, 0% slučajeva 1995. godine. Terapijski se pristup uglavnom i ne preporučuje. Usprkos nedostatnosti podataka, procjena opasnosti 1995. godine donesena je u većem broju slučajeva nego 1968. godine. Bez obzira na dostatnost ili nedostatnost podataka koje su vještaci imali na raspolaganju, nije bilo razlika u teškoćama pri dijagnostičkom svrstavanju. Sudsko-psihijatrijski vještaci rijetko navode šifre postavljenih dijagnoza prema važećoj klasifikaciji, mada su to češće činili 1995. godine. Tijekom 1995. godine pojavljuju se neke nove dijagnostičke kategorije. U skupini 1995. 23, 9% ekspertiza procijenjeno je slabo prilagođenima klasifikacijskom sustavu, a 31, 6% ekspertiza procijenjeno je neprimjerenim klasifikacijskom sustavu, dok je u skupini 1968. taj postotak 8, 6. Postotak dijagnoza koje su procijenjene niskim stupnjem sigurnosti 1995.g. značajno je manji nego 1968. godine. Navedeni rezultati mogu pomoći u svakodnevnoj praksi forenzičko-psihijatrijskog rada, na području vještačenja i na području forenzičko-psihijatrijskog tretmana. Zaključak: Osnovna hipoteza prema kojoj postoji razlika u razini forenzičke funkcionalnosti dvaju klasifikacijskih sustava koji su komparirani u ovom istraživanju, samo je djelomično potvrđena. Druga hipoteza, prema kojoj je psihijatrijski klasifikacijski sustav ICD-10 funkcionalniji u forenzičko-psihijatrijskoj primjeni, također nije u potpunosti dokazana. Primijenjeni upitnik može se koristiti i za druga slična istraživanja u kojima je potrebno evaluirati forenzičko-psihijatrijske ekspertize.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA