Naslov
Ciklodekstrini u mukoadhezivnim mikročesticama lorazepama i risperidona
(Cyclodextrins in mucoadhesive microparticles containing lorazepam and risperidone)

Autori
Jug, Mario

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Farmaceutsko-biokemijski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
15.12

Godina
2006

Stranica
148

Mentor
Bećirević-Laćan, Mira

Ključne riječi
lorazepam; risperidon; inkluzijski kompleksi; hidroksipropil-ß-ciklodekstrin; hidroksipropilmetilceluloza; karbomer; izravan transport lijeka iz nosne šupljine u mozak; mukoadhezivnost
(lorazepam; risperidone; inclusion complexes; hydroxypropyl-ß-cyclodextrin; hydroxypropylmethy cellulose; carbomer; nose to brain delivery; mucoadhesion)

Sažetak
Ispitano je nastajanje inkluzijskih kompleksa lorazepama i risperidona s hidroksipropil-ß-ciklodekstrinom (HP-ß-CD) u otopini i u čvrstom stanju. U otopinama HP-ß-CD različitih pH-vrijednostti lorazepam i risperidon stvaraju inkluzijske komplekse molarnog odnosa ciklodekstrin lijek 1:1. Nastajanje inkluzijskih kompleksa mijenja topljivost lijekova u vodi. Na stabilnost inkluzijskih kompleksa lorazepama i risperidona u otopini HP-ß-CD utječe pH-vrijednost medija te prisustvo polimera (hidroksipropilmetilceluloza (HPMC) i karbomer). Inkluzijski kompleksi lorazepama i risperidona u čvrstom stanju pripremljeni su metodom sušenja raspršivanjem i karakterizirani su diferencijalnom pretražnom kalorimetrijom i infracrvenom spektroskopijom s Fourierovim transformacijama. Lorazepam, risperidon i njihovi inkluzijski kompleksi uklopljeni su u mukoadhezivne mikročestice metodom sušenja raspršivanjem. Kao mukoadhezivni polimeri korišteni su HPMC, karbomer i interpolimerni kompleks HPMC i karbomera. Oblikovane mikročestice karakterizirane su s obzirom na uklapanje djelatne tvari, raspodjelu veličina čestica, vrijednost zeta-potencijala te termoanalitičkom metodom (DSC). Mukoadhezivnost mikročestica ispitana je in situ metodom određivanja rada adhezije. Utvrđeno je da na mukoadhezivnost mikročestica utječe kemijska struktura polimera te prisustvo lijeka, dok je utjecaj HP-ß-CD zanemariv. In vitro oslobađanje lorazepama i risperidona iz mikročestica ograničeno je topljivošću lijekova. Mehanizam oslobađanja lorazepama i risperidona iz mikročestica uključuje difuziju lijeka kroz izbubreni polimerni matriks te eroziju matriksa. HP-ß-CD utječe na difuziju lorazepama u izbubrenom polimernom matriksu. Brzo otapanje inkluzijskog kompleksa doprinosi eroziji polimernog matriksa. Zbog toga je oslobađanje lorazepama iz mikročestica oblikovanih s HP-ß-CD brže. Istim mehanizmom može se objasniti utjecaj HP-ß-CD na oslobađanje risperidona iz mikročestica HPMC. Interakcija risperidona i karbomera ključna je pri oslobađanju lijeka iz mikročestica oblikovanih s karbomerom i interpolimernim kompleksom. Stoga je utjecaj HP-ß-CD na oslobađanje risperidona iz mikročestica slabije izražen. Stvaranje inkluzijskih kompleksa utječe na in vitro difuzibilnost lorazepama i risperidona. Mehanizam djelovanja HP-ß-CD kao promotora difuzije lijekova tumači se visokom topljivosti inkluzijskih kompleksa te utjecajem ciklodekstrina na transport lijekova kroz hidrodinamski sloj na površini polupropusne membrane. Stvaranje inkluzijskih kompleksa utječe na brzinu oslobađanja lijekova iz mikročestica, a uslijed toga rastu koncentracije lorazepama i risperidona raspoložive za difuziju. Ove karakteristike mukoadhezivnih mikročestica pružaju potencijal za nazalnu primjenu ispitivanih lijekova i njihov transport u CST i/ili tkivo mozga. Ciklodekstrini i ispitivani polimeri u mikročesticama lorazepama i risperidona mogli bi oblikovati terapijski sustav prikladan za nazalnu primjenu lijekova s učinkom na središnji živčani sustav.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Farmacija

POVEZANOST RADA