Naslov
Utjecaj propolisa na oksidacisjki/antioksidacijski status u CBA miša
(Propolis effect on oxidative/antioxidative status in CBA mice)

Autori
Sobočanec, Sandra

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Prirodoslovno-matematički fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
05.12

Godina
2006

Stranica
124

Mentor
Marotti, Tatjana

Ključne riječi
propolis; flavonoidi; miševi; oksidacijski/antioksidacijski status; hiperoksija; normobarički uvjeti
(Propolis; flavonoids; mice; oxidative/antioxidative status; hyperoxia; normobaric conditions)

Sažetak
Propolis je tijekom stoljeća, a u posljednje vrijeme i u suvremenoj medicinskoj praksi ispitivan i korišten kao protuvirusno, protubakterijsko i protugljivično sredstvo. Biološki učinci propolisa vezani su uz antibiotska, protuupalna i antioksidacijska svojstva. Jedan od sastojaka propolisa su flavonoidi, čija je karakteristika visoki antioksidacijski potencijal zbog kojeg im se pripisuje sposobnost prevencije različitih bolesti kao što su različite vrste tumora, osteoporoza, kardiovaskularne i neurodegenerativne bolesti. U našim ispitivanjima koristili smo nativni propolis u dvije doze (100 mg kg-1, 300 mg kg-1), kojem smo istražili sastav, udio i vrstu flavonoida odgovornih za njegov oksidacijski/antioksidacijski učinak. Krizin je bio prisutan u najvećoj koncentraciji, dok je izoramnetin bio prisutan u najmanjoj. Antioksidacijski potencijal nativnog propolisa u in vitro uvjetima je bio relativno nizak. Međutim, propolis značajno povisuje antioksidacijski učinak in vivo uvjetima u jetri, plućima i mozgu miševa. Učinak nativnog propolisa pokazao ovisio je o dozi i to tako da je u manjoj dozi djelovao antioksidacijski (zaštitno), a u većoj dozi prooksidacijski (štetno). Oksidacijski status nakon obradaa nativnim propolisom nije pokazao tkivnu, ali je pokazao doznu ovisnost. Antioksidacijski status pokazao je tkivnu i doznu ovisnost ; u mozgu nije pokazao promjenu, dok je najveća promjena zabilježena u plućima i u manjoj mjeri u jetri. Promjena aktivnosti antioksidacijskih enzima u jetri nije korelirala s količinom njihove mRNA, dok je u plućima promjena u aktivnosti istih uglavnom bila proporcionalna promjeni u mRNA. Nije zapažena značajna promjena u ekpresiji proteina za sve ispitivane antioksidacijske enzime, niti obzirom na dozu, niti obzirom na ispitivano tkivo. Analizom DNA čipova utvrđeno je da propolis u dozi od 100 mg kg-1 u jetri ima zaštitni učinak, dok je u dozi od 300 mg kg-1 taj učinak prooksidacijski. U plućima je propolis u obje doze imao zaštitni učinak, dok u mozgu nije imao učinka na ispitivane gene. U hiperbaričkim uvjetima propolis je smanjio oksidacijski stres u sva tri ispitivana tkiva u dozi od 100 mg kg-1. U plućima je taj učinak propolis ostvario povećanjem aktivnosti antioksidacijskih enzima (MnSOD, KAT). Antioksidacijski učinak propolisa porijeklom iz Hrvatske do sada nije istraživan u in vivo sistemima. Isto tako po prvi puta se ispituje nativni propolis (tehnologijska inovacija) za razliku od do sada ispitivanih vodenih ili alkoholnih ekstrakata. Rezultati ove studije također pokazuju da sposobnost zaštitnog odgovora u plućima na oksidacijski stres koji postoji u novorođenih, ali se gubi u odraslih jedinki, može biti obnovljena uporabom nativnog propolisa tijekom hiperoksije. Ta spoznaja može pomoći u zaštiti od hiperoksije u populaciji odraslih tijekom terapije kisikom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija

POVEZANOST RADA