Naslov
Ventilacijsko-metabolički pokazatelji pri progresivnom testu opterećenja kod veslača različite biološke dobi
(Ventilatory and metabolic parameters during an incremental exercise test in rowers of different biological age)

Autori
Mikulić, Pavle

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Kineziološki fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
11.12

Godina
2006

Stranica
145 + prilozi

Mentor
Ružić, Lana ; Oreb, Goran

Ključne riječi
veslanje; biološka dob; kronološka dob; ventilacijsko-metabolički pokazatelji; morfološki pokazatelji
(rowing; biological age; chronological age; functional parameters; morphological parameters)

Sažetak
U suvremenom sustavu sporta djeca i mladi sportaši klasificirani su u trenažne i natjecateljske kategorije gotovo isključivo prema kriteriju kronološke dobi. Problem varijacije biološke u odnosu na kronološku dob, tj. varijacije biološkog sazrijevanja koje je vrlo individualan proces obzirom na početak, dinamiku i završetak rasta i razvoja, vrlo je često zanemaren. U životnoj dobi od 10-16 godina ta je varijabilnost biološke dobi u odnosu na kronološku izrazito naglašena. Identična pojava prisutna je i kod veslača nižih dobnih kategorija. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi razlike u morfološkim pokazateljima kao i u ventilacijsko-metaboličkim pokazateljima pri progresivnom testu opterećenja kod veslača natjecateljske kategorije Kadeti A (13-14 godina), a na osnovu kriterija biološke dobi. Također, cilj je bio i utvrditi povezanost pojedinih energetskih sustava sa natjecateljskom uspješnosti, a u ovisnosti o biološkoj dobi. Kao kriterij biološke dobi korišten je stupanj spolne zrelosti koji se smatra optimalnim pokazateljem za razdoblje puberteta i adolescencije. Uzorak ispitanika sastojao se od 76 veslača zagrebačkih veslačkih klubova dobi 12, 83&plusmn ; 0, 56 godina. Izmjereno je 12 morfoloških i 12 ventilacijsko-metaboličkih pokazatelja pri progresivnom testu opterećenja na pokretnom sagu. Na veslačkom ergometru primijenjen je test anaerobnih sposobnosti u trajanju 45 sekundi, a natjecateljska uspješnost procijenjena je rezultatom u utrci na veslačkom ergometru na 1000 metara. Utvrđeno je da su mladi veslači značajno viši i teži od prosjeka za istu kronološku dob, a što se objašnjava zahtjevima veslačkog sporta. Podjelom uzorka na biološki starije i biološki mlađe ispitanike dobiveni rezultati ukazali su na postojanje statistički značajnih razlika, kako u morfološkim tako i u ventilacijsko-metaboličkim pokazateljima. Biološki stariji veslači značajno su viši (169, 6&plusmn ; 7, 2 cm prema 158, 6&plusmn ; 7, 2 cm) i teži (59, 2&plusmn ; 7, 8 kg prema 50, 4&plusmn ; 11, 4 kg) od svojih biološki mlađih vršnjaka, te dominantni u svim ostalim promatranim dimenzijama longitudinalne i transverzalne dimenzionalnosti skeleta te kapaciteta pluća. Oni također postižu značajno veće vrijednosti maksimalnog primitka kisika (3, 13&plusmn ; 0, 50 L/min prema 2, 37&plusmn ; 0, 31 L/min), kriterija koji u velikoj mjeri određuje rezultat u veslanju kao tipično aerobnom sportu. I kada se rezultati maksimalnog primitka kisika stave u odnos sa tjelesnom masom biološki stariji veslači dominiraju iako je razlika, promatrana kroz postotne vrijednosti, u tom slučaju smanjena (53, 0&plusmn ; 5, 6 mL/kg/min prema 47, 9&plusmn ; 6, 4 mL/kg/min). Vrijednosti maksimalnog intenziteta rada kao i rada pri anaerobnom pragu ukazuju na prednost biološki starijih veslača. Dinamika primitka kisika također ukazuje na određene specifičnosti promatrane u odnosu na biološku dob veslača. Primitak kisika kod biološki mlađih veslača brže se približava maksimalnom primitku kisika, dok je kod biološki starijih taj rast nešto sporiji i traje dulje. Ove spoznaje mogu se objasniti slabijim anaerobnim mogućnostima biološki mlađih veslača kod kojih se ukupni rad pokriva u većoj mjeri aerobnim metabolizmom, a prelaskom intenziteta pri anaerobnom pragu i ulaskom u zonu značajnog udjela anaerobne energije ta nezrelost anaerobnog metabolizma ujedno je i najizraženija. Biološki stariji veslači manifestirali su približno čak za 50 % veći anaerobni kapacitet u testu za procjenu anaerobnih sposobnosti (344, 2&plusmn ; 74, 3 W prema 233, 4&plusmn ; 47, 6 W vršna snaga i 297, 1&plusmn ; 66, 8 W prema 200, 6&plusmn ; 39, 6 W prosječna snaga). Ovu razliku objašnjavamo, primarno, većom količinom mišićne mase i boljom živčano-mišićnom kontrolom kod biološki starijih veslača. Maksimalna koncentracija mliječne kiseline u krvi iznosila je približno 9, 4 mmol/L kod obje grupe ispitanika i nije se statistički značajno razlikovala. To upućuje na zaključak da maksimalna koncentracija laktata u krvi nije primjeren pokazatelj anaerobnog kapaciteta (barem kod djece i adolescenata) te da na kapacitet za stvaranje laktata značajnije utječe kronološka nego biološka dob. Analizom natjecateljske uspješnosti prema kriteriju biološke dobi, ustvrdilo se da su i aerobni i anaerobni fosfageni kapacitet značajno povezani sa rezultatom, dok anaerobni glikolitički kapacitet to nije. Rezultati istraživanja ukazuju da je pri kategorizaciji mladih veslača nužno uzeti u obzir i biološku dob, te je za istraživanu dobnu kategoriju veslača neophodna promjena službenih propozicija natjecanja. Budući da određivanje biološke dobi zahtjeva pregled stručne osobe (specijalista pedijatrijske medicine) kao i povredu privatnosti ispitanika, predložiti će se na nacionalnoj, a i na internacionalnoj razini da se za promatranu dob natjecateljska kategorija podijeli na dvije tj. da jedno godište predstavlja samostalnu kategoriju. Za očekivati je da će se smanjenjem raspona kronološke dobi postići i manje varijacije u biološkoj dobi mladih veslača, a time i ujednačenija i pravednija konkurencija na natjecanjima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija

POVEZANOST RADA