Naslov
Nacionalne osobitosti -Klima
(National circumstances - Climate)

Autori
Gajić-Čapka, Marjana ; Zaninović, Ksenija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Prvo nacionalno izvješće republike Hrvatske prema Okvirnoj konferenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC)

Urednik/ci
Jelavić, Vladimir

Izdavač
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske

Grad
Zagreb

Godina
2001

Raspon stranica
52-58

ISBN
953-6793-16-4

Ključne riječi
klimatske prilike, opažene klimatske promjene, temperatura zraka, tlak zraka, tipovi vremena, oborina, komponente vodne ravnoteže
(climate conditions, observed climate change, temperature, air pressure, weather types, precipitation, water balance components)

Sažetak
Prema Köppenovoj klasifikaciji najveći dio Hrvatske ima umjereno toplu kišnu klimu sa srednjom mjesečnom temperaturom najhladnijeg mjeseca višom od – 3oC i nižom od 18oC. Samo najviša planinska područja (>1200 m nm) imaju snježno šumsku klimu sa srednjom temperaturom najhladnijeg mjeseca nižom od – 3oC. U unutrašnjosti najtopliji mjesec u godini ima srednju temperaturu nižu, a u priobalnom području višu od 22oC. Srednja godišnja temperatura zraka na priobalnom području kreće se između 12oC i 17oC. Ravničarsko područje sjeverne Hrvatske ima srednju godišnju temperaturu između 10oC i 12oC, a na visinama većim od 400 m nižu od 10oC. Srednje godišnje količine oborine u Hrvatskoj kreću se između 600 i 3500 mm. Najmanje količine na Jadranu imaju vanjski otoci (<700). Idući prema Dinarskom masivu srednja godišnja količina oborine raste i dosiže najveće vrijednosti do 3500 mm na vrhovima planina u Gorskom kotaru (Risnjak i Snježnik). U zapadnom dijelu sjeverne unutrašnjosti godišnje količine oborine kreću se od 900-1000 mm, a na istoku Slavonije i u Baranji nešto manje od 700 mm. Najsunčaniji dijelovi Hrvatske su vanjski otoci srednjeg Jadrana (Vis, Lastovo, Biševo i Svetac) i zapadne obale Hvara i Korčule s više od 2700 sati sijanja Sunca. Godišnja insolacija u središnjem planinskom području iznosi 1700-1900 sati s najmanjom insolacijom (1700 sati godišnje) i najvećom naoblakom (6-7 desetina) u Gorskom kotaru. Opažene klimatske promjene u Hrvatskoj Osnovni zaključci izvedeni na osnovi rezultata analize dugih nizova meteoroloških mjerenja na području Hrvatske: – Područje Hrvatske nalazi se u širokoj prijelaznoj zoni promjena predznaka temperaturnih trendova. Trendovi za kontinentalnu Hrvatsku i priobalje razlikuju se po karakteristikama. – Godišnji trend srednje dnevne temperature pokazuje lagani (ali za sada nisu statistički dokazivi - signifikantni) porast temperature (0.3-0.4 0C). – Godišnji trend maksimalne dnevne temperature pokazuje lagani pad (statistički nesignifikantni) s time da se po sezonama razlikuje. U proljeće i ljeto maksimalne temperature su u laganom padu, dok su ujesen i zimi u laganom porastu. – Godišnji trend minimalne dnevne temperature pokazuje signifikantni porast u kontinentalnoj Hrvatskoj, dok se u Crikvenici bilježi lagani pad u proljeće. – Dnevni raspon temperature (MAX-MIN) se smanjuje na razini signifikantnosti. Visinske postaje 1. Na visinskim postajama (Zavižan i Puntijarka) zabilježen je brži porast maksimalnih temperatura nego minimalnih. Dnevni temperaturni raspon raste (signifikantno na Zavižanu). 2. Postoji signifikantni porast tlaka zraka na obje visinske postaje, što se dovodi u vezu s porastom učestalosti vremenskih tipova s višim tlakom zraka. u kojima je dnevni temperaturni raspon veći – indikacija promjene opće cirkulacije nad našim područjem. Naoblaka i oborina 1. Postoji tendencija signifikantnog pada srednje godišnje naoblake na području Hrvatske. 2. Godišnje količine oborine pokazuju trend smanjenja, jače izražen na jadranskoj postaji – značajnije osušenje mediteranskog područja (19 % - sjeverni Jadran, 13 % - istočna Hrvatska, 4 % - sjeverozapadna Hrvatska). Komponente vodne ravnoteže 1. Porast temperature odražava se na općem signifikantnom porastu potencijalne evapotranspiracije: Osijek – 15 % u 100 godina, Crikvenica – 7 %. 2. Evapotranspiracija je u Osijeku signifikantna – 8 % u 100 godina, dok u Crikvenici nema promjena. 3. Smanjene količine oborine (zbog padajućeg trenda) ne mogu zadovoljiti potrebe biljaka za vodom (zbog povećane evapotranspiracije) to rezultira signifikantnim smanjenjem otjecanja i sadržaja vode u tlu, i u Slavoniji i u Primorju. 4. Znatno smanjenje otjecanja može imati negativne posljedice u vodnom gospodarstvu, dok smanjenje količine vode u tlu može štetiti vegetaciji

Izvorni jezik
Hrvatski, engleski

Znanstvena područja
Geologija

POVEZANOST RADA