ࡱ> 5@Ȅbjbj22.XXR^"""4V (~ ~ ~  :::8r ֊֊"׋׋׋z||||||R|~ ׋Ӌ׋׋׋|~ ~ e׋p'~ ~ z׋zleNh ~ ~ ʊ P}:G 0\{0<` ~ ~ ~ ~ ~ T׋׋׋׋׋׋׋|| $NZ. Zmr. sc. Dragan Damjanovi Filozofski fakultet Odsjek za povijest umjetnosti Ivana Lu ia 3 10 000 Zagreb STAMBENA ARHITEKTURA DVADESETIH GODINA 20. STOLJEA U OSIJEKU Klju ne rije i: Modernisti ki klasicizam, art  deco, moderna, Osijek, stambena arhitektura, Uvod Arhitektura dvadesetih godina 20. stoljea, osobito stambena, u cijeloj je Hrvatskoj joa gotovo neistra~en fenomen. Negdje na pola puta izmeu tradicije i moderne dobrim je djelom zaobiena, jer ju je bilo teako svrstati u ustaljenje kategorije povijesti arhitekture. Ovom je tekstu cilj bar za Osijek djelom popuniti spomenutu prazninu. Stambene prilike Osijeka dvadesetih Iako je Prvi svjetski rat usporio rast grada, Osijeku se ipak tijekom drugog desetljea 20. stoljea zna ajno poveao broj stanovnika. Prema popisu iz 1911. grad je imao oko 34.000 stanovnika, da bi taj broj do popisa iz 1921. narastao na 36.679. Tijekom dvadesetih godina stopa rasta nadmaaila je prijeratne razine, tako da je po popisu iz 1931. godine u gradu ~ivio ak 44.221 stanovnik. Kako je tijekom Prvog svjetskog rata bila gotovo u cjelini zabranjena graevna djelatnost, osim zavraavanja ve zapo etih objekata, a kako se doseljavanje u grad, iako usporeno, nastavilo, a i demografski je rast bio sna~an, Osijek do ekuje dvadesete godine u kroni noj nestaaici stambenih prostora. Prve poslijeratne godine, 1919. i 1920., uslijed nestabilne gospodarsko - politi ke situacije nisu mogle donijeti sna~niji oporavak graevinske djelatnosti. Granice zemlje joa nisu bile ni pribli~no definirane, ato je za Osijek, kao gotovo pograni ni grad, bio veliki problem. Valuta je i dalje bila stara, kruna, koja je inflacijom izgubila najvei dio svoje prijeratne vrijednosti. `panjolska gripa harala je Europom, muakarci su se vraali s bojiata, a Slavonija je, kao i najvei dio sjeverne Hrvatske bila zahvaena selja kim nemirima. Tijekom 1919. godine izvedeno je, tako, samo 27 novogradnji stambenih zgrada, a tijekom 1920. - 42. Naravno da tako mala graevinska djelatnost nije mogla nadoknaditi goleme potrebe Osje ana za stanovima. Naime, krajem 1920. u Stanarinskom uredu grada Osijeka stajalo je nerijeaeno ak 1700 zahtjeva, uglavnom radni kih obitelji, za osiguranjem smjeataja. Tek se idue, 1921. godine naglo po inje oporavljati graevna djelatnost (77 stambenih novogradnji), da bi 1922. dosegla jedan od svojih apsolutnih vrhunaca ( ak 179 stambenih novogradnji). Oporavak graevne djelatnosti ponajprije se mogao zahvaliti sreivanju gospodarskih prilika, te poreznoj politici dr~ave i grada Osijeka. Naime, ve po etkom 1921. Gradsko poglavarstvo donosi paket mjera s ciljem poticanja izgradnje stambenih objekata. }eli se potai izgradnja novih stambenih najamnih zgrada s veim brojem stanova i s dovoljno velikim brojem prostorija. Stoga se sve gradnje zapo ete tijekom 1919., 1920. i 1921. godine, a koje najkasnije do kraja 1921. dobiju graevnu dozvolu i koje imaju bar tri stana, uklju ujui stan kuevlasnika, a svaki s najmanje 2 sobe i nuzgrednim prostorijama, oslobaa gradskog nameta u vremenu od ak 15 godina. Odredba se odnosila i na nadogradnju prvog kata na postojeim zgradama. Kao vrhunac poticajnih poreznih mjera donesen je po etkom 1923. godine Zakon o oporezivanju praznoga graevinskog zemljiata. Njime su utvrene diferencijalne porezne stope ovisne o vrijednosti zemljita od 4% na zemljite jeftinije od 12500 kruna do 6% na ono skuplje od 50.000 kruna, s ciljem to skorije izgradnje istoga, a kako bi se prazne parcele u sreditu grada to prije izgradile. Prvih godina po svraetku rata urbani razvitak grada usporavala je i nestaaica graevinskog materijala. Osje ke ciglane nisu mogle namiriti gladno tr~iate s dovoljnom koli inom proizvoda, a velika potra~nja za materijalom diktirala je visoke cijene. Zakoni tr~iata ubrzo su sami naglo poveali proizvodnju i snizili cijenu cigle. Ipak, klju ni dogaaj koji je izmijenio situaciju na tr~iatu graevnog materijala, nije produkt ekonomskih zakona, ve regulacijskih projekata. Naime krajem 1922. godine zapo inje se s ruaenjem bedema Tvre. Budui da su oni bili dobrim djelom izgraeni od vrlo kvalitetne pe ene opeke, na tr~iate je uba ena krajem 1922. i u prvoj polovini 1923. golema koli ina graevinskog materijala koja ga je pojeftinila do stupnja do tada nepoznatoga u gradu. Kako bi pospjeaila rjeaavanje stambene krize, a pri tome istodobno smanjila troakove ruaenja bedema, gradska je vlast donijela odluku da se polovina cigle koja se vadila iz bedema dodijeli radnicima za gradnju obiteljskih kua po cijeni od 40.000 forinti. Procjenjuje se da je do ljeta 1923. izvaeno oko milijuna komada opeke, koje su se prodavale za 2 krune po komadu. Stoga nas i ne treba uditi ato je vrhunac graevinske djelatnosti postignut s prijelaza iz 1922. u 1923. godinu. Meutim, ve se tijekom 1923. godine, po inje smanjivati broj stambenih novogradnji, u odnosu na sjajnu 1922. za viae od treine (sa 179 na 119). Uzroke ove pojave treba tra~iti ponajprije u fiskalnoj politici tadaanje dr~ave. U strahu od inflacije vlada u Beogradu ograni ila je u 1923. godini ekspanziju kredita, ato je dovelo do zastoja na polju graevinarstva, u potpunosti ovisnom od kreditiranja. Nesumnjivo je va~an faktor u obuzdavanju rasta graevne djelatnosti imao i porast cijena graevinskog zemljiata. Usporavanje graevinske aktivnosti dalje je produ~ilo akutnu stambenu krizu u gradu. I idue tri godine ne donose neke va~nije pomake. Broj stambenih novogradnji oscilira oko stotinu godianje, te e tek po etak druge polovine dvadesetih donijeti sna~niji oporavak. Impresivne su meutim samo brojke, ne i stvarni rezultati. Situacija u graditeljstvu druge polovine dvadesetih ipak se bitno razlikuje od prve polovine istog desetljea. Tako za 1927. godinu, govorei o obimu graevne djelatnosti, tada naj itaniji osje ki list isti e kako je  Jedna od najkobnijih godina za graevni obrt bila ... ova g. 1927. . Gornja tvrdnja navodi nas na pomisao kako je graevna industrija u Osijeku pala na niske grane. Usporedba s podacima graevnog ureda, meutim, dovodi nas u veliku nedoumicu. Naime, upravo je 1927. ona godina u kojoj je postignut apsolutan rekord u obimu graevinske djelatnosti u cijelom desetljeu o kojem govorimo u ovom tekstu. Podignut je ak 191 novi stambeni objekt. No, iz ega je proistekla onda tvrdnja onodobnog tiska? Gradi se doista mnogo, no gotovo isklju ivo prizemnice. Od 191 podignutog stambenog objekta sagraeno je samo 5 jednokatnica i 2 dvokatnice. Katnice su tako inile tek 3,6% od ukupnog broja sagraenih stambenih objekata. U prvoj polovini dvadesetih situacija je bila znatno druk ija. U spomenutoj, uspjeanoj 1922., meu stambenim novogradnjama bilo je neato manje od 13% katnica. Prema kraju dvadesetih svoje vlastite stambene objekte gradi, naime, gotovo isklju ivo radni ka populacija grada. Stope graevinske aktivnosti iz 1927. nee se ponoviti viae tijekom treeg desetljea. Posustajanje u susret gospodarskoj krizi je zapo elo. No, i u 1928., 1929. i 1930. gradilo se relativno mnogo stambenih objekata, pa ak i vrlo reprezentativnih. Naime, tijekom 1927. godine, zapo inje izgradnja  modernisti kog dijela Osijeka, ne u smislu stilske kategorije, ve topografske. Prostor na obodima Kreaimirova trga po eo se intenzivnije popunjavati. Izgraena je Nodilova ulica, zatim njezin produ~etak okrenut prema Vijeni kom trgu (tadaanja Runjaninova ves), di~u se vile u Kre~minoj, te prve kue u Zagreba koj, a zavraava se i blok poate okrenut Vijeni kom trgu s kuom udovice Kockar. Podizanje reprezentativnijih visokih zgrada (dvokatnica) mo~e se zahvaliti ponajprije zakonskoj regulativi grada. Naime, Graevni je odbor sredinom 1929. donio odluku o izgradnji preostalih parcela izmeu Runjaninove vesi i Vukovarske ulice. Odlukom je utvreno da se preostali dio Nodilove ulice izgradi ugraenim najamnim stambenim dvokatnicama, Zagreba ka i  Ulica XVI. da se rezerviraju za urbane vile, a ostale ulice na tom prostoru za ugraene najamne stambene jednokatnice. Stambena je kriza uslijed tako velike izgradnje kona no po ela, krajem dvadesetih, jenjavati, po prvi put u meuratnom Osijeku. Vjerojatno i stoga, a ne samo zbog ope gospodarske situacija, graevinska aktivnost po inje naglo padati. Ponuda je postala vea od potra~nje, a najamnine su opale do razine upitne isplativosti podizanja novih objekata. Opadanje graevinske djelatnosti u 1930. pogodilo je cijelu privredu. Najte~e je, naravno, trpjela, ciglarska industrija, koja se zbog nestaaice tog graevinskog materijala, u prvoj polovini dvadesetih, kako je ve spomenuto, silno razvila. Nastajanje novih stambenih etvrti, airenje starih U povijesno-umjetni koj populaciji Osijek slovi kao grad s velikom secesijskom baatinom. S pravom, nesumnjivo, ako se gleda na kvalitetu podignutih objekata. Meutim, broj graevina ovoga stila u gradu i nije tako velik, a sagraen je i samo jedan vei cjeloviti blok  u Chavrakovoj, odnosno Europskoj aveniji. Graevina iz dvadesetih godina, u viae ili manje netaknutim blokovima, nastalim gotovo u jednom dahu, ima znatno viae. Naravno, kvantiteta nikada (pa ni u ovom slu aju) ne diktira kvalitetu no svejedno nas treba za uditi kako ovako velika kriti na masa nije do sada potaknula makar osnovna istra~ivanja stambene arhitekture Osijeka dvadesetih. O procvatu graevinske djelatnosti jasno nam govori i usporedba podataka iz  zlatnog doba Osijeka, pred po etak Prvog svjetskog rata, s onima iz dvadesetih. Podaci su nam sa uvani za posljednje dvije predratne godine: 1912. i 1913. Tako je u 1912. godini sveukupno izdano 136, a u 1913. 127 graevinskih dozvola. Puko sravnjivanje stanja s godinama konjunkture nakon rata (u 1922. izdanih 305, u 1927. 400 graevinskih dozvola) doista dovodi u pitanje bilo kakve teorije o stagnaciji Osijeka u meurau  bar u dvadesetima. Stagnacije nema, ali zato nesumnjivo dolazi do stanovite provincijalizacije. Stambene etvrti grada rastu u dva smjera. S jedne strane, prema zapadu i jugozapadu, popunjava se preostali neispunjeni prostor izmeu centra grada i ~eljezni ke pruge  na vrlo sli an na in na koji se to dogaalo u Zagrebu, iako s nekoliko desetljea zakaanjenja. Drugi smjer airenja, prema istoku i jugoistoku, urbanizira praznine izmeu starih gradskih jezgara  Gornjega, Donjega i Novoga grada, te Tvre. Najsna~niji razvoj do~ivljava Gornji grad, koji dvadesetih godina gotovo udvostru ava povrainu utvrujui svoju, joa u 19. stoljeu postignutu, elnu ulogu u gospodarstvu i openitom razvitku Osijeka. Sve smjernice razvoja Gornjeg grada od prije Prvog svjetskog rata, nastavljaju se i u treem desetljeu 20. stoljea. Razvoj pojedinih etvrti, odnosno dijelova grada, uvjetovan je s jedne strane graevinskim propisima, a s druge strane porezima i cijenama zemljiata. U u~em se centru grada moglo graditi samo vee objekte, jednokatnice i dvokatnice s veim brojem stanova. Stare se, prijeratne ulice, poput Kolodvorske, Kapucinske, }upanijske ili Aleksandrove popunjavaju/zavraavaju s nizom reprezentativnih stambeno  poslovnih katnica. U centru nastaju i gotovo potpuno nove reprezentativne stambene ulice s jednokatnicama poput Ma~uranievog vijenca i `ok evieve obale. Prema zapadu se Gornji grad airi uglavnom s graevinama siromaanijeg sloja stanovniatva. Vjerojatno je blizina industrijskih postrojenja (tvornica Drava), te injenica kako je produ~etak Reisnerove - }abnjak, nekad bio gradsko klizaliate, odnosno (kako mu uostalom i samo ime svjedo i), mo vara, uvjetovala ni~e cijene graevinskog zemljiata, koje su privukle siromaanije slojeve stanovniatva. Na tim se prostorima grade (i s jedne i s druge strane pruge) bezbrojne skromnije obiteljske prizemnice, poluurbanog, a katkad i posve ruralnog tipa. Reprezentativnije gradnje, ukoliko nije rije  o objektima namijenjenim kolektivnom stanovanju, vrlo su rijetke, javlja se tek pokoja najamna stambena katnica. Stambene etvrti koje nastaju na isto nim rubovima Gornjega grada reprezentativnijeg su karaktera, iako i taj dio pokazuje veliku raznolikost. Prevladavaju prizemnice sitnih trgovaca i obrtnika, no uz njih, cijele se ulice i trgovi izgrauju s reprezentativnim jednokatnicama, pokojom dvokatnicom, te slobodno stojeim objektima tipa gradske vile okru~ene vrtom. Situacija s Reisnerovom ulicom simptomati na je za urbano grupiranje stambenih objekata u osje kom Gornjem gradu dvadesetih. Na njezinom krajnjem zapadu (}abnjaku) koncentriraju se uz industrijska postrojenja, skromni ruralni i polururalni objekti, dok na istoku ista ulica zavraava s reprezentativnim graanskim vilama. U isto nom dijelu grada tijekom dvadesetih nastaje niz novih i produ~uje se niz starih ulica. Stara Teretna, sada Beogradska ulica, zavraava se cijelom du~inom od Drave do ~eljezni ke pruge, zajedno s dva trga, `enoinim i Trenkovim. Kako se kree od Drave prema pruzi, tako stambeni objekti u ovoj ulici postaju skromnijima, od velike stambene dvokatnice za inovnike Jugobanke na sjevernom po etku ulice, preko reprezentativnih katnica na potezu od Aleksandrove ulice do Trenkova trga, pa do poluurbanih prizemnica blizu ~eljezni ke pruge. Na vukovarskoj cesti grade se pak dvadesetih godina reprezentativne najamne zgrade bogatijih osje kih privatnika. Nastaju i brojne nove ulice i trgovi: poput Kre~mine, Zagreba ke, Nodilove, izgrauju se Trenkov, }itni i Kreaimirov trg. Za arhitekturu dvadesetih najzanimljivija je Kre~mina ulica, zato ato gotovo u cjelini nastaje u tom desetljeu, pa nam mo~da najbolje mo~e posvjedo iti o svim tadaanjim problemima u arhitekturi, od polimorfnosti stilova, preko pogleda na urbanizam. Po ela se oblikovati tijekom 1923. godine, najprije sa zapadne strane s ugraenim stambenim jednokatnicama, naj eae namijenih stanovanju jedne ili dvaju obitelji, da bi u drugoj polovini istog desetljea u njoj, na isto noj strani, bile podignute najreprezentativnije vile tadaanjeg Osijeka. O privla noj snazi Gornjeg grada jasno govori i injenica da se nova velika radni ka, tzv. Industrijska etvrt, sa ~eljezni arskom etvrti, privu ena koncentracijom proizvodnje, smjeata ju~no od ~eljezni ke pruge, a ne na slobodnim prostorima Klasija prema istoku. Zanimljivo je kako nakon Gornjega grada najsna~niji razvoj dvadesetih od starih jezgara Osijeka do~ivljava Novi grad. Staro njema ko selo Mayerhof po inje sve viae fizi ki srastati s Osijekom. Kako objasniti ovu injenicu, budui da su i Tvra, pa i Donji grad bili  bli~i Gornjem gradu kao centru razvoja? ini se da glavni razlog treba tra~iti ponajprije u sna~nom razvoju Vukovarske ulice kao nove velike prometne arterije grada. Nastajanje cijelog niza etvrti uokolo te ulice na isto nim rubovima Gornjeg grada privukao je koncentraciju stanovniatva na zapadne rubove Novog Grada na isto nom kraju iste ulice. Uz to, zahvaljujui novoj prometnoj va~nosti ove prometnice ona sve viae privla i industriju koja onda privla i naseljavanje radni kog stanovniatva. I na rubovima Donjeg grada nastaje nekoliko novih etvrti, iako je njegov razvoj znatno sporiji od prethodno spomenute dvije stare jezgre Osijeka. Vojarne i OLT na zapadnim rubovima Donjeg grada, koji gledaju prema novom, nastajuem centru Osijeka, onemoguio je airenje stambenih etvrti na taj prostor. S druge strane, slobodna podru ja na istoku bila su predaleko od centra razvoja novog Osijeka da bi privukli vei broj naseljenika. `to se pak dogaalo s Tvrom? Nade da e se ruaenjem bedema potaknuti razvitak osje kog  nutarnjeg grada pokazale su se neostvarivim. Natje aj za regulatornu osnovu iz sredine dvadesetih, kako pobjedni ki projekt, tako i projekti koji su osvojili drugu i treu nagradu, Tvri su uglavnom davali ulogu kakvu je imao i centar Be a nakon ruaenja bedema  predviali su njezino okru~ivanje reprezentativnim javnim zgradama i vrtovima, poput kakve lokalne varijante Ringa. Stambenih bi graevina na osje kom  Ringu bilo relativno malo. Upravo u regulacijskim projektima trebamo tra~iti glavne krivce za neuspjelo srastanje Tvre s gradom. S jedne strane, zbog planova da se Tvra okru~i uglavnom javnim zgradama (s tek pokojim stambenim blokom), koje pak zbog nedostatka novca nikada nisu izvedene, osje ki  nutarnji grad nikada nije  proairen , nastavci njegovih starih ulica nikada nisu izgraeni, ostao je i dalje odvojen, ne viae pojasom bedema, ve pojasom zelenila od ostalih dijelova Osijeka. Zelena oaza koja danas okru~uje Tvru nije stoga svjedo anstvo visoke urbane kulture ondaanjih Osje ana, koliko nerealiziranih ambicioznih projekata. S druge strane osnovni razlog zbog kojeg se Tvra dalje nije razvijala le~i u injenici da ju je ruaenje bedema, paradoksalno, dovelo u potpunu prometnu izolaciju. Dok su bedemi postojali, preko Tvre je vodio jedan od dva puta, (i to glavni, najkrai put) iz Gornjeg u Donji grad. Kroz Tvru je tako prolazio i stari osje ki tramvaj na konjsku vu u. Ruaenjem bedema i produ~ivanjem Aleksandrove prema Donjem Gradu, te postavljanjem elektri nog tramvaja na taj novi prometni pravac, glavna ulica Tvre gubi na va~nosti, jer se sav promet prebacuje na tu ulicu. Kada je ondaanji tisak javljao, u proljee 1923., da se nakon pet desetljea u Tvri podi~e jedna nova kua, (u Tokarskoj ulici), te da je to znak oporavka osje ke gradske jezgre, nitko joa nije slutio da e to biti jedini objekt koji e se podii u Tvri dvadesetih godina. Paradoksalno, ruaenje bedema, koje je trebalo omoguiti kona no, fizi ko sraaivanje grada, dovelo je do joa vee izoliranosti njegove stare Tvravske jezgre. Grad u svojoj buduoj ekspanziji nikada nee zahvatiti nekadaanje bedemsko zemljiate, gradit e se samo na Klasijama, odnosu Glacisu, neizgraenom zemljiatu koje se prostiralo oko bedema. Na kraju poglavlja o razvoju stambenih etvrti Osijeka svakako valja spomenuti joa jedan dio  grada koji nastaje dvadesetih. Tada se, naime, za inje prsten naselja prigradskog Osijeka, niz uglavnom vizualno ruralnih, a sastavom stanovniatva radni kih naseobina. Stari zapadni susjed Osijeka, Retfala, ve spomenutim produ~ivanjem Reisnerove, joa viae fizi ki sraaiva s gradom. Na nekadaanjim nacionaliziranim posjedima grofa Ladislava Peja eva razvijaju se pak Adolfovac, urevo Polje i Brijeae, jezgre danaanjih velikih prigradskih naselja. Osje ka etvrt vila Pogled na Kre~minu ulicu sa vilama podignutim tokom 20  tih godina. U tekst Pogled na Kre~minu ulicu sa sjeverne strane (Izvor: Zbirka razglednica NSK, Zagreb). U tekst Slobodnostojea obiteljska kua, vila, kako joj naj eae tepamo, niti je izum dvadesetih, niti se u Osijeku tek tada pojavila, no nesumnjivo je kako je u tom desetljeu do~ivjela svoj do tada najvei procvat, kao i u drugim gradovima Hrvatske. O etvrti gdje nastaju valja neato viae rei zbog njezine specifi nosti u odnosu na ostale gradove Hrvatske. Osijek, grad apsolutne ravnice, nije imao bregove na rubovima kao uto iate ovog arhitektonskog tipa poput Zagreba (Sljeme), Splita (Marjan), ili Vukovara (Vu edol). Osje ka se etvrt vila smjeata na urbano prili no neobi nom mjestu, ne povla i se na rubove, ve sjeda u geografsko srce grada, uklju ujui se u ve toliko puta spomenutu urbanizaciju glacisa, odnosno Klasija. Kako objasniti ovaj neobi an proces, a u svjetlu injenice da tip objekta kakav vila predstavlja nastaje iz e~nje da se pobjegne iz centra grada u zelenu okolinu? Kao prvo, sam centar Osijeka bio je dovoljno zelen  gotovo prava auma i ledina, uokolo Tvre, pa je taj prvi zahtjev koji tra~e vile bio bar donekle ispunjen. Kao drugo, smjeatanje etvrti vila na neko drugo mjesto bilo je gotovo nemogue. Prema jugu granicu grada, kao i u Zagrebu, predstavljala je ~eljezni ka pruga, gotovo paralelna s tokom Drave. Privukavai oko sebe industriju, a s njom i radniatvo, jug grada pokazao se posve nepogodnim za smjeataj jedne reprezentativne etvrti. }abnjak, zapadni rub Gornjeg grada prema Retfali samim svojim imenom jasno svjedo i zaato se na tom prostoru nije izgradila etvrt vila - mo varno tlo ranijeg osje kog klizaliata, isuaeno je kako bi poslu~ilo za stambenu etvrt siromaanijeg sloja novodoseljenog stanovniatva u Osijek. Isto ni rubovi Donjeg grada bili su pretjerano udaljeni od financijskog i kulturnog centra Osijeka  Gornjeg grada, da bi privukli njegove stanovnike da podi~u svoje vile, a osim toga dio industrijskih postrojenja locirao se upravo ovdje, privu en produktima airokog obraenog plodnog polja izmeu grada i susjednih sela, Sarvaaa i Tenja. `umica klasija bila je, dakako mnogo ugodnije i za vile pogodnije okru~je od oranica. Ne smijemo zaboraviti ni injenicu kako se u to vrijeme danaanja Vukovarska cesta sa svojim velikim najamnim zgradama iz tridesetih i etrdesetih godina tek za injala, te da je doista bilo rije  o rubu grada. Vile se koncentriraju u nekoliko ulica. Tijekom dvadesetih grade se na kraju Reisnerove, te u Kre~minoj, dok im je tridesetih glavno podru je izgradnje Zagreba ka. Na tih petstotinjak kvadratnih metara svoj dom smjeata gospodarska i politi ka elita grada, te je ova etvrt i danas prostor na kojem susreemo najreprezentativnije primjere osje ke meuratne arhitekture. Tipoloaka razrada stambenih objekata: Tipoloaki razraditi osje ku stambenu arhitekturu dvadesetih nije lako. Neka jednostavna ili jednostrana razrada je nemogua. S jedne strane s obzirom na namjenu mo~emo govoriti o zgradama predvienim za stanovanje jedne obitelji, zatim o najamnim zgradama, te o prijelaznim oblicima poput stambeno  poslovnih ili stambeno  trgova kih zgrada. S druge strane, s obzirom na na in na koji graevine sjedaju u urbani prostor mo~emo govoriti o vilama, ugraenim zgradama, uglovnicama, te poluugraenim zgradama. Mo~e se govoriti i o treoj,  socijalno - oblikovnoj tipoloakoj razradi  pri emu graevine dijelimo na ruralne, ruralno  urbane ili poluurbane, te urbane. Slo~eno socijalno ustrojstvo osje kog druatva proizvelo je i slo~enu tipoloaku situaciju na polju stambenih objekata. S obzirom na njezin zna aj za oblikovanje urbanog identiteta meuratnog Osijeka, potrebno je ukratko objasniti svaki od spomenuta tri tipa. Ruralni objekti Demografska eksplozija Osijeka u dvadesetim godinama manjim je dijelom rezultat prirodnog prirasta osje kog stanovniatva, a mnogo veim posljedica useljavanja iz okolnih sela. U potrazi za poslom bezbrojne seoske obitelji i pojedinci prelaze u grad. Privla i ih mogunost zapoaljavanja u osje kim industrijskim poduzeima. Dio njih se donekle i materijalno afirmira, sagradivai si obiteljsku kuu na rubnim dijelovima grada. `to zbog gradskih regulacijskih pravila, ato zbog ~elja samih naru itelja, dio novih radni kih domova ne razlikuje se osobito, to nije re eno, ne razlikuje se uope, od kua iz kakvih su njihovi naru itelji potekli u okolnim selima. Zapadni kraj Reisnerove, isto ni kraj Vukovarske ulice, te  `odolovci u neposrednoj blizini centra grada, kao i brojne druge osje ke ulice, nisu se razlikovale ni po emu od ulica epina ili Tenja. Niz kua na ganjak smjeatenih na jednoj strani dvoriata s ogradama i kapijom prema ulici stvarali su dojam tipi nog ruralnog sokaka. Tip onodobnog ruralnog objekta kratko e se ilustrirati na primjeru kue Ferde i Ane Peller podignute 1925. godine u ve spomenutom  sokaku u centru Osijeka tzv.  `odolovcima . Projektirana je u rujnu iste godine od graevnog poduzetniatva Elyon i Mandi, iz ega se jasno vidi da ruralne objekte nisu gradili isklju ivo zidarski majstori, ve i ugledniji akolovani graevni poduzetnici. Kua doduae nema ganjak, ali gleda s kraom stranom i uobi ajenim trokutastim zabatom s dva prozora prema ulici. Polo~ena je du~inom dakle ne uz ulicu, ve uz jedan kraj parcele, dok je druga strana parcele ostavljena za dvoriate, koje se prema ulici otvara kapijom. Unutraanji prostorni raspored prostorija identi an je s prostornim ustrojstvom slavonske seoske kue, s prednjom, spavaom sobom, koja gleda na ulicu, kuhinjom u srediatu zgrade povezanom sa smo nicom, te, zanimljivo, stajom u zadnjem dijelu kue. O ito je i dr~anje stoke, ak i u u~em centru grada, bilo posve uobi ajeno, pa ne samo s oblikovne strane, ve i s ekonomske, mo~emo govoriti o ruralnom karakteru pojedinih ulica tadaanjeg Osijeka. Prijelazni tip, semiurbane zgrade Brojno najraaireniji tip osje kog stambenog objekta dvadesetih godina bez ikakve je sumnje poluurbana ugraena ili poluugraena prizemnica. Od kua ruralnog tipa odvaja ih prostorno ustrojstvo - du~inom su polo~ene uz ulicu, raskoanijih su i stilskih fasada. S druge strane, od graevina izrazito urbanog tipa, kakve se podi~u uglavnom u u~em centru grada, odvaja ih skromna veli ina (obi no imaju dvije, rjee tri stambene prostorije, te ostale nu~ne nusprostorije), te raa lamba fasade, koja se gotovo nimalo ne mijenja tijekom treeg desetljea, a i tridesetih godina zadr~ava pribli~no sli ne odlike. Sve stilske mijene i kompleksnosti arhitekture dvadesetih ovdje se pojavljuju samo u tragovima. S druge strane, elementi prethodnih stilskih epoha, i historicizma i secesije, ali i elementi iz ruralne arhitekture vrlo su esti. U kombinaciji s tada modernim elementima raa lambe stvaraju se vrlo slikovita, ali esto nespretna pro elja. Njihovi oblici diktirani su meutim ne samo neukoau projektanata, ve i stavovima ljudi koji financiraju njihovu izgradnju, dobrim djelom doseljenih sa sela. Kada se javlja redukcija dekoracije ona ne nastaje kao odraz stilskih te~nji moderne ve je svjedo anstvo skromnih materijalnih mogunosti njihovih naru itelja. Prepoznatljivi urbani identitet danaanjeg Osijeka dobrim dijelom ine semiurbane gradske etvrti koje poput prstena obavijaju stare jezgre grada. Zapadni dijelovi Zrinjskog trga, produ~etak Reisnerove prema }abnjaku u Gornjem gradu, prostor oko ciglane u Donjem gradu, zatim tzv.  Sledina , te zemljiate oko Stumpfovog posjeda i Pillerova paromlina na rubovima Novog grada prvi su lokaliteti na kojima nastaju takovi objekti u meurau. Ju~ni dijelovi Zagreba ke, Beogradske ulice, Industrijsko naselje, te rubovi Gornjeg grada prema Retfali glavno su podru je njihove izgradnje prema kraju dvadesetih. Grade ih kreditima uglavnom radni ke, te sitnoobrtni ke i sitnotrgova ke obitelji, kao obiteljske kue, te, vrlo rijetko, najamne zgrade, naj eae po projektima bezbrojnih osje kih Mauermeistera, iako nije rijedak slu aj da ih grade i akolovani in~enjeri, pa ak i malobrojni osje ki arhitekti. Najskromniji tip malogradske kue nastaje u novom Industrijskom naselju. Prvo osje ko naselje ju~no od ~eljezni ke pruge razvilo se vrlo brzo. Izgraeno je gotovo u cijelosti tijekom 1927. i 1928. godine. Podi~u se, u prili no uskim ulicama, gotovo isklju ivo skromne ugraene, poluugraene i neugraene prizemnice s malim dvoriatima. Industrijsku etvrt izgradilo je nekoliko poduzea: 32 gradiliata dobila je  Graevna zadruga , 13 Ministarstvo ~eljeznica koje je podignulo mansardne prizemne kue s po etiri stana za ~eljezni ke namjeatenike, a prostor ju~no od  Agrarije podijeljen je na 20 parcela, koje su prodavane privatnim osobama. Tipi nu stambenu zgradu kakva je podizana u Industrijskom naselju mo~emo ilustrirati na nasumce izabranom primjeru kue Anke Schmidt i Anke Klemm, projektirane u kolovozu 1927. od tada vrlo aktivnog zidarskog majstora Dragutina Stienera. Izuzetno skromna, gotovo nestilska fasada skriva iza sebe samo jednu sobu i kuhinju, te usko  predvorje sa stubiatem za tavan, koji je vjerojatno slu~io kao ostava. Zgrada je du~inom polo~ena uz ulicu, no ne naslanja se ni na jednoj strani na susjedne graevine. S jedne strane nalazi se maleno dvoriate same kue, a s druge strane susjedovo dvoriate. U kuu se ne ulazi s ulice, ve s dvoriata, ato je bilo gotovo uobi ajeno i u ruralnom i u poluurbanom tipu osje kog stambenog objekta. Poluurbane prizemnice i visoke prizemnice koje nastaju na novim potezima ulica na isto nim rubovima Gornjeg grada (u Beogradskoj, Zagreba koj, te djelom Reisnerovoj ulici), znatno su reprezentativnije. Na primjeru kua Matije i Terezije Zelenko s kraja Zagreba ke ulice iz 1922. godine, djela zidarskog majstora Antuna Schramma, zatim iz iste godine i u istoj ulici kue Julija Hettlingera, koju je ovaj zidarski majstor za sebe projektirao, mo~e se uo iti kako, i u slu ajevima neato reprezentativnijih prizemnica, u odnosu na urbane tipove objekta, postoje bitne razlike. Njihovi su projektanti dakle uglavnom zidarski majstori (iako ne nu~no) i uglavnom su znatno konzervativnije u rjeaenju pro elja. Ostaci secesije osjeaju se mnogo sna~nije negoli kod urbanih graevina. Za razliku od skromnih kua Industrijske etvrti ove zgrade ipak imaju dvije, a nerijetko i tri sobe, te posebne prostorije za kuhinju, smo nicu, predsoblje i kupaonu s toaletom. Na kraju se moramo upitati iz ega izrasta fenomen tako velikog broja ovakvih zgrada? Neki su faktori ve spomenuti: jeftinoa graevinskog materijala i graevinskog zemljiata te porezna politika. Pa ipak, bez sumnje je najva~niji imbenik procvata izgradnje poluurbanih obiteljskih kua bila materijalna afirmacija osje kog sitnog graanstva i radniatva koju je omoguilo pretvaranje Osijeka u jedno od industrijskih centara meuratne Jugoslavije. Hoffmann i Schwabenitz, Tip osje ke kue na periferiji, 1927. godina (Izvor: Hrvatski list Osijek, 8. 4. 1927., str. 18) u tekst Urbani tipovi stambenih graevina Tipoloaku razradu osje ke stambene arhitekture ukratko emo zavraiti s najreprezentativnijim i najzna ajnijim tipom objekata  urbanim. Pod tim se pojmom podrazumijevaju reprezentativni graanski stambeni objekti, od prizemnica, do dvokatnica. Iako najzna ajniji, ovaj tip nema smisla posebno raa lanjivati kao prethodna dva, budui da svi primjeri, obraeni po pojedinim arhitektima u nastavku teksta, uglavnom spadaju u tu vrstu objekata, te se iz njega u dovoljnoj mjeri mogu shvatiti osobitosti arhitektonskog tipa. Radi se uglavnom s jedne strane o ugraenim i poluugraenim stambenim, esto najamnim objektima, te obiteljskim vilama. U rjeaenju njihovih fasada najjasnije ia itavamo sve stilske mijene desetljea, u rjeaenju rasporeda njihovih prostorija odra~avaju se najsuvremeniji pogledi na ustrojstvo stana, a esto je i prostor u koji sjedaju s drvoredima, pogledima na park i uope cjelokupnom komunalnom infrastrukturom rijeaen izrazito reprezentativno. Sjeverna strana tadaanjeg Vijeni kog trga. U skladu s planiranom reprezentativnoau prostora na kojem je trebala niknuti budua gradska vijenica na sjevernoj strani trga mogle su se podizati, prema odredbama Gradskog poglavarstva samo stambene ugraene dvokatnice. (Izvor: Zbirka razglednica NSK u Zagrebu) u tekst Vijeni ki trg tridesetih godina (Izvor: Zbirka razglednica NSK u Zagrebu) u tekst Elevacija objekata Osijek ostaje i dvadesetih tipi no panonsko mjesto, vizualno vrlo nisko. Prostora za airenje, vidjeli smo, ima viae nego dovoljno. Iako je rast golem, i urbani i populacijski, praznine izmeu starih jezgara grada nee se uspjeti popuniti u meurau. Obilje slobodnog graevinskog zemljiata u centru u inilo je rast graevina u visinu gotovo potpuno nepotrebnim. S druge strane, vei su objekti bili vrlo skupi, te se osje kim najmodavcima viae isplatilo graditi brojnije prizemne ili jednokatne objekte nego viae zgrade. Viae je nego indikativno kako je u cijelim dvadesetima izgraena samo jedna trokatnica  i to ne stambena, ve industrijska, 1928. godine, Engelhardtov mlin, po projektu Pirija i Pelzera u tadaanjoj ulici Vojvode Miaia. I dvokatnice nisu bile vrlo brojne, a i kada se grade dobrim je dijelom rije  o inovni kim stanovima, nadogradnjama postojeih graevina, te o industrijskim i sli nim poslovnim objektima. Grad ostaje dominantno gradom prizemnica i jednokatnica, airokih ulica s ~upnom ckvom koja daleko nadmaauje visinu svih ostalih gradskih krovova. O specifi nostima osje ke stambene arhitekture dvadesetih jasno govori i injenica da usprkos golemom obimu graevinske djelatnosti, nije bilo dovoljno novca, to nije re eno dovoljno velikih kredita za izgradnju dijelova grada na kojima su prema regulatornoj osnovi imale biti podignute dvokatnice. Tako Europska avenija, uvena Chavrakova, tada Aleksandrova ulica, nastala u prvih 15 godina 20. stoljea sve do kraja dvadesetih nije bila dovraena. Zemljiata kraj Glavne poate i njoj nasuprotne kue Gr i ostala su neizgraena sve do sredine, odnosno izmaka dvadesetih, a ondaanjem se novinstvu inilo da nee uope biti izgraena. Jednokatnice Ma~uranievog vijenca. Obilje slobodnog zemljiata na prostoru bivaih klasija onemoguilo je ja i rast graevina u visinu. Stoga su i najvei dio urbanih ugraenih stambenih graevina u Osijeku dvadesetih inile jednokatnice. U tekst Prostorno ustrojstvo osje kog stana dvadesetih godina 20. stoljea Prostorno ustrojstvo osje kog stana nije se bitno mijenjalo kroz cijele dvadesete godine. Odstupanja od ustaljene sheme vrlo su rijetka, te su, ako ih i ima, uvjetovana prostornim smjeatajem graevina (npr. kod uglovnica). Dnevna, te spavaa soba/sobe, redovito gledaju prema ulici, dok predsoblje, kuhinja, smo nica, soba za djevojku (kod stanova bogatijih graana) i toalet gledaju prema unutraanjem dvoriatu. U prometnijim ulicama ne namjenjuju se cjelokupni prostori kue stanovanju, ve se prizemlje rezervira za prodavaonice ili poslovnice. Prosje ni osje ki novoizgraeni stan vrlo je malen. Situaciju emo ilustrirati na temelju podataka iz 1927. godine, godine najsna~nije graevinske aktivnosti u Osijeku tijekom dvadesetih. ak 55% podignutih stambenih zgrada ima dvije sobe, a 27% samo jednu. Kua s tri sobe podignuto je tek 10%, dok je samo jedna novopodignuta kua imala 4 sobe, dvije su imale pet soba i jedna aest. Po svoj su prilici samo posljednja etiri objekta bila najamna, dok su svi ostali bili namijenjeni stanovanju jedne obitelji. U istoj godini u ukupno podignutih 135 stambenih zgrada ima samo 139 stanova. Grade se dakle isklju ivo obiteljske kue, iako po pojedinim godinama postoje zna ajne oscilacije. Broj najamnih objekata u prvoj polovini dvadesetih, zbog visokih cijena stanarina, znatno je vei, da bi prema sredini desetljea naglo pao. Tek posljednje godine treeg desetljea donose oporavak na polju izgradnje najamnih zgrada. Izgradnja inovni kih i radni kih stanova Najvei socijalni problem Osijeka dvadesetih, akutnu nestaaicu stambenih prostora, Gradsko je poglavarstvo, uz porezne mjere i poticanje individualne stambene izgradnje, pokuaalo rijeaiti i podizanjem velikih stambenih zgrada namijenjenih inovni kim i radni kim obiteljima, koje sebi nisu mogle priuatiti izgradnju vlastitih kua. Ogromna potra~nja za stanovima u prvoj polovini dvadesetih dovela je do velikog rasta stanarina. Godianja najamnina za trosobni stan koatala je tako 60.000 kruna godianje (odnosno 5000 kruna mjese no), ato je tada bio znatan iznos. Visoke stanarine, u inile su izdavanje stanova jednim od najunosnijih poslova u gradu, pa su poput gljiva nicali najamni objekti. Uz procvat izgradnje najamnih objekata, cvatu i apekulacije s izgradnjom manjih kua. Po tadaanjoj gradskoj periferiji, graevinska poduzea su gradila kue po cijeni od 150 do 200 tisua kruna, da bi ih odmah po dogotovljenju prodavale za 300 do 400 tisua. U takvim uvjetima za stanovanje su se nudile i najtroanije prostorije. Oni koji si nisu mogli priuatiti ni takav stan ~ivjeli su uglavnom po ostacima bedema Tvre na drugoj strani Drave  u prostorijama Kronenwerka (danas popularno zvanim katakombama). Manipulacija s iznajmljivanjima stanova prisilila su dr~avu na donoaenje socijalnih zakona o iznajmljivanju koji su izazvali veliko nezadovoljstvo meu iznajmljiva ima stanova. Sami zakoni, meutim nisu bili dovoljni. Stoga je u Osijeku krajem o~ujka 1924. osnovano  Druatvo stanara i podstanara , na elu s kroja kim obrtnikom Antunom Jungom, koje se trebalo brinuti za ostvarenje svih prava najmoprimaca, ali i boriti za produ~ivanje stanarinskog zakona.. Uslijed ovako nepovoljnih stambenih prilika gradske su se vlasti odlu ile na akciju, pozvavai sve nadle~ne da se uklju e u problem rjeaavanja stambene krize. Rezultati provedene ankete potaknuli su gradsku vlast da donese nekoliko vrlo povoljnih i poticajnih odredbi za novogradnje, o kojima je ve bilo rije i, istodobno za evai misli o izgradnji novih gradskih stambenih zgrada i stambenih zgrada pojedinih tvrtki. Gradska je nastojanja ubrzo potpomogla i dr~avna inicijativa, zakonima iz 1923. godine, koji su obvezivali privrednike na gradnju stanova za njihove uposlenike. I prije donoaenja ovog zakona pojedina su velika industrijska poduzea Osijeka zapo ela s izgradnjom zgrada najprije za svoje inovniatvo, a potom i radniatvo. Ve 1919. godine zgotovljeni su projekti za izgradnju stambenih zgrada u okviru OLT-ove tvornice, slijedi velika dvokatnica tvornice ~igica  Drava na zapadnom kraju Reisnerove, potom stambene zgrade Paromlina u sredianjem dijelu iste ulice, zatim zgrade Jugobanke u Beogradskoj i Naai ke tvornice tanina na `ok evievoj obali. Ovakvih je primjera bilo joa dosta, nabrojani su samo najva~niji. Svi nastaju u prvoj polovini dvadesetih, u vrijeme kada je stambena kriza naj~eaa. Naravno, ove zgrade nisu bile isklju ivo (ako uope) socijalne ustanove. inovniatvo koje je u njima stanovalo plaalo je tek neato ni~e najamnine od onih pojedinih privatnih stanodavaca. Urbanisti ki se ne smjeataju, naravno, u posebno projektirane etvrti, odvojene od industrijskih postrojenja, nego u neposrednoj blizini istih, na slobodnim parcelama koje su ta industrijska postrojenja posjedovala, tako da su raatrkana po cijelom gradu. Tek neka od njih nastaju kao planirane etvrti. Va~nu je ulogu u rjeaavanju problema stambene krize odigrao ondaanji gradona elnik i aef stanarinskog odjela Hengl. Po etkom srpnja 1923. godine odr~ao je sastanak sa sedamdeset glavnih osje kih privrednika o na inu rjeaavanja problema stambenog zbrinjavanja inovnika. Ranije pokrenuta akcija do tada nije imala veliki odaziv. Od potrebnih 32 milijuna kruna kod osje kih je trgovaca Hengl skupio tek 4 milijuna. Na sastanku je imenovan odbor od 20 privrednika koji je imao zadau skupljati sredstva za izgradnju stanova. Odbor se pokazao vrlo uspjeanim, tako da je ve krajem kolovoza mogla biti pokrenuta gradnja dvaju velikih stambenih dvokatnica. Prvu su zajedni ki izvodile tvrtke Juzbaai i Freundlich, te Hoffmann i Schwabenitz na uglu Gajevog trga i tadaanje Beogradske ulice. Druga se gradila u Aleksandrovoj ulici, spojena s kuom ~upnika Beckera. Njome se sjeverna strana te najreprezentativnije osje ke avenije kona no dovraava. U gradskoj zgradi u Aleksandrovoj, uz stan kuepazitelja nalazilo se joa 9 velikih i 3 mala stana, svi s kupaonicom i , zanimljivo je - jedan atelje, za slikara ili fotografa. Troakovi su bili znatni. Obje su graevine koatale izmeu 2,5 i 3 milijuna dinara, ato je bio zna ajno optereenje za grad. Osje ki gradona elnik Vjekoslav Hengl, Izvor: karikatura Hrvatskog lista br. 77, 4. 4. 1926., str. 9, u tekst Juzbaai i Freundlich, izvoa i gradnje Hoffmann i Schwabenitz Gradska stambena zgrada na uglu Gajevog trga i ulice Alojzija Stepnica sagraena je u vremenu od 1921. do 1923. kao dio nastojanja Gradskog poglavarstva na elu s gradona elnikom Heglom za rjeaavanjem stambenog pitanja u Osijeku. (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 4, Beogradska ulica 10) Na kraj Do kraja desetljea gradska e opina sagraditi joa samo 12 stambenih nisko  prizemnih kua na vojni kom putu u svrhu stambenog zbrinjavanja siromaanijeg stanovniatva. Izgradnja elektrane i uvoenje elektri nog tramvaja sredinom dvadesetih, zbog veli ine investicije, prisilila je grad na veliko kreditno zadu~enje, koje se joa godinama otplaivalo, tako da se viae nije moglo ulagati u daljnju izgradnju stambenih objekata za inovniatvo. Tek su na samom kraju desetljea 1929. godine, izvedene joa dvije zgrade namijenjene kolektivnom stanovanju, doduae ne viae inovniatva ili radniatva, ve u enika. Osijek se pretvarao u sve zna ajniji srednjoakolski centar, broj u enika znatno je narastao, a njihova socijalna situacija i dalje je bila vrlo teaka. Stoga se u novom, zanimljivo, rezidencijalnom dijelu grada, podi~u, a ki dom, od strane grada i Nau ni ki dom, od strane Trgova ko obrtni ke komore. a ki dom predstavlja jedan od naj itkijih primjera klasicizma dvadesetih u stambenoj arhitekturi Osijeka (uvjetno govorei, jer istodobno je rije  i o javnom objektu, pa zasigurno i iz te perspektive moramo gledati njegovu reprezentativnost). Graevina je podignuta u Zagreba koj ulici. S pro elja ini se kako je rije  o nevelikoj zgradi od samo tri prozorske osi, no objekt se pru~a duboko u parcelu na koju sjeda. S obzirom na injenicu da je rije  o soliternoj graevini, njezin je projektant, Vladoje Aksamovi, u rjeaenju pro elja, uspio postii izrazito monumentalan u inak, u skladu s dojmom koji ostavlja obli~nji Sokolski dom. Pro elje je raa lanjano s 4 pilastra, od kojih su sredianja dva jonska, a oni na krajevima fasade dorski. Nau ni ki je dom graevina znatno veih dimnezija. Duga jednokatnica koja gleda pro eljem na Zagreba ku ulicu nastala je takoer po Aksmanovievu projektu protomodernisti kih odlika. Puno sna~nije negoli u slu aju a kog doma u rjeaenju fasade se osjea sna~an oslon na zagreba ku arhitekturu. Mnogostrukost stilova Arhitektura dvadesetih dugo je vremena ostala gotovo posve zanemarena u povijesti hrvatske arhitekture 20. stoljea. Jednostrani pogled na meurae koji je kao vrijedne pa~nje prou avao samo one objekte koji se u veoj ili manjoj mjeri pribli~avaju postulatima internacionalnog stila, nu~no je morao zaobii ovo desetljee. ak i pri prou avanju opusa zna ajnih hrvatskih arhitekata njihova rana djela iz dvadesetih godina uglavnom su se ili minorizirala ili zaobilazila. U obzir su se uzimala samo ona djela u kojima bi se pronaali elementi kakvog drugog, u povijesno  umjetni koj literaturi od ranije  afirmiranog stila, poput ekspresionizma (kao u slu aju Drage Iblera ili Stjepana Plania). Za ostale tradicionalizme dvadesetih uglavnom nije bilo ni mjesta ni sluha. Ne smijemo zaboraviti kako je Prvi svjetski rat isklju ivo veliki politi ki prijelom u povijesti Europe. Na polju svih grana likovnih umjetnosti kontinuitet se mnogo ja e osjea. Ta, veina autora koji su stvarali prije rata (osim dijela koji je poginuo), nastavlja djelovati i nakon njega. Oblikovne tendencije arhitekture iz predratnoga perioda produ~uju se stoga i u meurau. Raznoliki i brojni pravci dvadesetih proistje u iz oblikovne polimorfnosti secesije. Raznolikost je tolika da dvadesete ostaju jedino razdoblje u povijesti europske arhitekture u vremenu prije Drugog svjetskog rata za koje joa uvijek nije (bar ne za srednjoeuropsko podru je) pronaen zajedni ki stilski nazivnik. Katkada se u pojmu art  deco obuhvaaju sve ove raznolike pojave, no ni on nije od svih autora prihvaen kao odgovarajui. Naime spomenuti je pojam proistekao iz anglosaksonske literature i u svom se originalnom zna enju odnosi na stil jasno razlu ivog oblikovnog jezika  stil kakav je ostao uglavnom i ograni en (bar u dvadesetim godinama), na anglosaksonski svijet  Sjedinjene Ameri ke Dr~ave, Veliku Britaniju, Kanadu, itd. To je stil koji proistje e iz kasne secesije s elementima klasicizma, stil otvora trapezastog i romboidnog oblika, cik  cak ukrasa, piramidalnih struktura i stepeni astih istaknua. Europu pak zahvaa niz drugih stilskih strujanja  kubizam u eakoj, ekspresionizam u njema koj, konstruktivizam u ruskoj, De  Stijl u nizozemskoj arhitekturi, te niz drugih regionalnih stilova. Paralelno se raa i moderna arhitektura kroz djela bauhausovaca, Corbusiera, te spomenutih konstruktivista i destijlovaca. Jedini univerzalni stil koji se javlja u gotovo svim zemljama, dominirajui arhitekturom, osobito u prvoj polovini dvadesetih, jeste modernisti ki klasicizam. Korijen povrataka klasi nom redu ponovno moramo tra~iti u vremenu prije Prvog svjetskog rata, kada se u arhitekturi javlja, kao reakcija na secesiju, povratak oblikovnom jeziku klasi nih redova europske arhitekture  stupu, pilastru, kapitelu i greu. Klasicizam dvadesetih godina 20. stoljea, meutim, znatno je klasi niji od klasicizma kasne secesije  on pro iaava oblikovni rje nik, svodei ga na izvorne anti ke elemente, iako se zna s njim i poigravati, slobodno ga i vrlo kreativno interpretirajui I u osje koj arhitekturi meuraa susreemo oblikovnu raznolikost karakteristi nu za tadaanju europsku arhitekturu. Naravno, ne susreemo sva spomenuta stilska strujanja, osobito ne u stambenoj arhitekturi o kojoj govorimo u ovom tekstu. Najprisutniji je, kao i drugdje, klasicizam, osobito u prvoj polovini dvadesetih. Tu je i jaka struja art  decoa proistekla u veoj ili manjoj mjeri iz kasne secesije. Javljaju se i tragovi medijevalnih stilova, te prvi primjeri protomodernisti ke arhitekture. Utjecaji njema kog ekspresionizma jedva su primjetni, dok elemenata eakog kubizma, De Stijla i konstruktivizma nema. Stilska se raznolikost osje ke arhitekture mo~e promatrati s kronoloake i autorske pozicije. Ako je promatramo kronoloaki dolazimo do zaklju ka kako je prva polovina i sredina dvadesetih vrijeme apsolutne prevlasti istog klasicizma, uz zamjetnu primjesu art  decoa. Od sredine se dvadesetih oblikovni rje nik osje kih pro elja pro iaava. Klasicizam je i dalje dominantan, no jedna  ostrugana verzija istog. Javljaju se i prvi znaci moderne. Art  deco se pri tom gotovo u potpunosti povla i. Promatrajui stilske karakteristike graevina sa strane autora njihovih projekata takoer primjeujemo dvojakost. S jedne strane postoji jasna razlika izmeu stare i mlade generacije projektanata. Predratni ugledni osje ki graditelji poput Ante Slavi eka, Pavla Wranke ili Ivana Domesa teako se odri u kasnosecesijskog oblikovnog jezika, te se njihova djela iz vremena neposredno prije po etka Prvog svjetskog rata jedva razlikuju od onih s kraja dvadesetih. S druge strane mlaa generacija projektanata, koja se vraa tijekom dvadesetih sa akolovanja, poput Dlouhog, Suchaneka ili Juzbaaia mnogo je senzibilnija za stilske transformacije dvadesetih. Osim generacijske podjele, pogled na stil mijenjao se kod projektanta i s obzirom na stupanj akolovanja koji su zavraili. Jedini tadaanji osje ki arhitekt, Vladoje Aksmanovi, iako pripadnik srednje (ako ne i starije) generacije osje kih projektanata, okree se vrlo brzo protomodernim strujanjima. In~enjeri, te majstori graditelji poput Dlouhog i Fulle, te Juzbaaia, sporije se, ali postupno, pribli~avaju moderni. Bezbrojni pak majstori zidari, od kojih su neki poput Dragutina Stienera ili Franje Weina nevjerojatno plodni, ostaju sve do po etka tridesetih vjerni oblikovnom jeziku ak i rane secesije, a katkad i historicizma. Sporo i tek djelomi no usvajanje moderne arhitekture od strane osje kih projektanata ne mo~emo promatrati isklju ivo sa stajaliata njihove konzervativnosti, nego i iz konzervativnosti sredine za koju rade, posebice gradske uprave. Graevni ured osje kog Gradskog poglavarstva, znao je intervenirati u planove predlo~ene od strane privatnika pri dobivanju graevne dozvole. Da li su ti slu ajevi bili esti za sada je teako pouzdano rei, no zasigurno ih je bilo. U Graevnom su uredu o ito radili konzervativniji in~enjeri koji nisu dozvoljavali izvedbu ionako ne osobito modernisti ki smjelih projekata. Ilustrativan nam je primjer jednokatnica Krunoslave Schuster podignuta 1929. godine u Reisnerovoj 63, po projektu arhitektonskog biroa Aksmanovi  Malin  Ro~i. Kako se u dopisu isti e  Gradski graevni ured ne mo~e podnijeti posebnu osnovu rjeaenja za fasadu ove sgrade, jer je taj predmet bio pred gradjevnim odborom Gradskog zastupstva, koji je dao direktivu za preina enje fasade. Prema toj direktivi imale bi se fasade arhitektonski viae ukrasiti, ograda balkona umjesto puna izvesti sa balustradom, te napokon u sklad dovesti dio fasade gdje su smjeatena ulazna vrata i prozor u I. katu nad ulaznim vratima.   Uvid u prvotni projekt ne otkriva nam ni u kom pogledu smjelo modernisti ko djelo. Rije  je o obi noj reduciranoj klasicisti koj fasadi tipi noj za drugu polovinu dvadesetih u Osijeku s doista neuobi ajenim i pomalo nespretnim ritmom prozora. Pa ipak i takva nije odgovarala elnicima Graevnog ureda. Na kraju valja istaknuti da se, kada govorimo o stilu, ponajprije referiramo na  urbani tip graevina. Poluurbani, a osobito ruralni tipovi objekata stilski se ravnaju po posve druk ijim kategorijama, o emu je ve bilo govora. Projektanti Zatvorenost projektantske sredine Osijek ostaje i u dvadesetima vrlo zatvorena sredina u pogledu naru ivanja nacrta za stambene objekte od inogradskih projektanata. Kao i proteklih pola stoljea, samo se za vee javne i sakralne objekte tra~i afirmirani arhitekt van grada, u kakvim veim srediatima poput Zagreba ili Be a, kao ato nam svjedo e primjeri iz 19. te s po etka 20. st., poput ~upne crkve Svetih Petra i Pavla, zgrade osnovne akole u Jgerovoj, zgrade Poate i telegrafa u Chavrakovoj, itd. Sli no je i u dvadesetima, zagreba ki i drugi strani arhitekti dobivaju projekte gotovo isklju ivo javnih i poslovnih objekata s centralama u Zagrebu, o emu nam svjedo i nadogradnja Jugoslavenske banke na uglu Jgerove i Chavrakove, koju projektira Hugo Ehrlich, te novogradnja banke u Kapucinskoj, projekt, takoer Zagrep anina, Sreka Albinija. Kako su stambeni objekti nastali uglavnom kao narud~ba bilo domaeg graanstva bilo (u slu aju radni kih i inovni kih stanova) domaih institucija, tako se gotovo bez iznimke biraju domai arhitekti, uz par iznimaka. Projekt za zgradu inovni kih stanova Jugoslavenske banke, institucije s centrom u Zagrebu, naru uje se od istog arhitektonskog biroa koji je radio i nadogradnju poslovnog zdanja banke  brae Ehrlich. Najkvalitetniji vid tadaanje zagreba ke arhitekture tako nam sti~e u Osijek i vrai, sna~an utjecaj na domae graditelje. Sl. Adolf i Ernst Ehrlich, Stanovi za inovnike Jugoslavenske banke, projekt fasade, Beogradska 4, 1921. godine Projektiranje zgrade dodijeljeno je zagreba kom arhitektonskom birou brae Ehrlich, budui da su oni radili i pregradnju osje ke filijale banke na uglu Kapucinske i Jgerove ulici. Ovi su objekti rijedak primjer upada zagreba kih arhitekata u prili no zatvorenu osje ku projektantsku sredinu. (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 4, Beogradska 4) Na kraj Sl. Adolf i Ernst Ehrlich, Stanovi za inovnike Jugoslavenske banke, tlocrt prvog kata, Beogradska 4, 1921. godine (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 4, Beogradska 4) Na kraj Osim Ehrlicha i zagreba ki arhitektonski biro R. Stiasny i F. Juri realiziraju u Kre~minoj ugraenu stambenu jednokatnicu Eugena i Gizele Pollak 1924. godine s fasadom dekoriranom vrlo prosje nom kombinacijom art  deco, i reduciranih klasicisti kih ornamenata. Jedini vanosje ki, mada doduae slavonski arhitekt, koji je realizirao neato vei broj kvalitetnih stambenih objekata dvadesetih bio je Vukovarac Fran Funtak. Vjerojatno u potrazi za poslom, budui da mali Vukovar nije mogao namiriti njegove ni potrebe ni ambicije, Funtak tijekom 1922. i 1923. godine projektira ukupno 6 objekata u Osijeku, od toga 4 reprezentativne jednokatnice. Raa lanjene istim art-deco oblikovnim rje nikom ove se graevine mogu ubrojiti meu najkvalitetnije realizacije prve polovine dvadesetih u stambenoj arhitekturi ovoga grada. Stambena najamna uglovnica Gromann mo~da je i stilski naj istiji primjer art  decoa (u anglosaksonskom smislu zna enja te rije i) u stambenoj arhitekturi Osijeka uope. Fran Funtak, Jednokatnica Mihajla i Malvine Gromann, Alojzija Stepinca 4, 1923. godine. Projektirana od strane vukovarskog arhitekta Funtaka kua Gromann pripada najboljim primjerima art-decoa u osje koj arhitekturi 20- tih godina (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 128, Alojzija Stepinca 4., kua Mihajla Gromanna)  u tekst Zanimljivo je spomenuti, kako ne samo da postoji sna~an otpor ulasku neosje kih arhitekata na projektantsku scenu, ve kako i dio domaih projektanata svoju djelatnost usredoto uje samo na pojedine dijelove grada. Ve je spominjana i u meurau neprevladana podjela na Gornji, Donji, Novi Grad i Tvru  stare gradske jezgre koji su bili pod istom administrativnom kapom, ali koje su joa uvijek funkcionirale kao posebna mjesta. Zanimljivo je u tom kontekstu promotriti opus projektantskog biroa Piri i Pelzer dvadesetih. Sa sjediatem u Novom gradu, oni su projektirali gotovo isklju ivo u Novom i Donjem gradu, u cijelim dvadesetim podigavai tek par objekata na isto nim rubovima Gornjega grada. Arhitektonski biro Aksmanovi, Malin, Ro~i (Aksmaro) Nesumnjivo najzna ajniji osje ki arhitekt prve polovine dvadesetog stoljea, ovjek koji je najviae pridonio po etnoj modernizaciji arhitekture ovog grada svakako je Viktor Axmann. Porijeklom iz stare osje ke volksdeutscherske obitelji, Axmann se vrlo dobro prilagoava novim prilikama nakon stvaranja Kraljevine SHS, mijenjajui svoje ime i prezime u Vladoje Aksmanovi. Tijekom dvadesetih godina ne djeluje samostalno, ve u zajedniatvu s in~enjerima Malinom i Ro~iem. Autorstvo projekata u birou nemogue je za pouzdano ustanoviti, budui da se redovito zajedni ki potpisuju, no s pravom se mo~e pretpostaviti kako je glavnu ulogu projektanta, budui da je meu njima bio jedini akolovani arhitekt, igrao (kao i u ranijem poduzeu Axmann  Domes) upravo Aksmanovi. Kao i u periodu prije Prvog svjetskog rata, tako se i u meurau u njegovom oblikovnom vokabularu jasno osjea kako je rije  o minhenskom aku. Kako je ve istaknuto u uvodnim poglavljima o stilskim raznolikostima dvadesetih godina, tako se mo~e i za samog Aksmanovia dodatno istaknuti kako Prvi svjetski rat ne zna i bitan prijelom u njegovom oblikovnom jeziku. Tendencije koje zamjeujemo prije po etka rata nastavljaju se i u meurau, o emu nam najjasnije svjedo e dvije stambene jednokatnice podignute u Strossmayerovoj ulici 1920.: vlastita obiteljska kua, te kua Alberta G. Grossmanna. Rjeaenja njihovih fasada tipi an su primjer mjeaavine kasne secesije i ranog art  decoa, obje s erkerima u srediatu pro elja, iznad kojeg se u kroviatu isti e razgibani zabat. Obje s plitkom rustikom, u slu aju Axmannove obiteljske kue samo u donjem dijelu fasade, a u slu aju Grossmannove po cijeloj fasadi., te s ostalim za ono doba karakteristi nim elementima raa lambe (plitkim lezenama, kazetama, pravokutnim istacima, itd.). Po rjeaenjima pro elja ove se dvije kue ne razlikuju bitno od predratnih radova poput samostana sestara Milosrdnica u akovu iz 1907. ili rjeaenja pro elja kue Balogh iz 1912. Vladoje Aksmanovi, Tlocrt vlastite obiteljske kue, Strossmayerova 44, 1920. godine (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 107a, Strossmayerova ulica, parni brojevi, br. 44, kua Vladoja Aksmanovia i Ane Truhelka) Na kraj teksta Vladoje Aksmanovi, Nacrt za nadogradnju kata vlastite obiteljske kue, Strossmayerova 44, 1920. godine (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 107a, Strossmayerova ulica, parni brojevi, br. 44, kua Vladoja Aksmanovia i Ane Truhelka) Na kraj teksta Aksmanoviev oblikovni jezik (odnosno, oblikovni jezik ovog arhitektonskog biroa) se ipak zna ajno transformira kroz dvadesete. Referira se na gotovo sve aktualne oblikovne pristupe koji se tada javljaju u zagreba koj i srednjoeuropskoj arhitekturi. Spremniji je na radikalne zaokrete viae nego bilo koji drugi osje ki projektant, zasigurno i zbog injenice kako je on, za razliku od svih ostalih, arhitekt, kojemu je primarna zadaa oblikovna strana graevine. Prva se velika promjena dogodila ve tijekom 1921. godine. Pogled na natje ajni prijedlog za zgradu inovni kih stanova tvornice ~igica  Drava , na po etku Reisnerove ulice, realiziranu ubrzo po projektu drugog domaeg projektanta, Otta Struppija, pokazuje radikalan otklon od dotadaanjeg oblikovnog jezika. Projekt kao da je izaaao iz Ehrlich  Kova ievog arhitektonskog biroa, a ne od Axmann  Malin  Ro~ia. Fasada se ogoljuje do maksimuma, samo se prozori prvog kata postavljaju u polukru~nu Kova ievsku niau s rozetama pri vrhu. Drugi se kat raa lanjuje nekom vrstom plitkih airokih kaneliranih lezena. Ovako sna~an zaokret prema onome ato se dvadesetih nazivalo modernom arhitekturom, ipak nije mogao biti prihvaen, bar ne ovako rano, u osje koj sredini, stoga se i bira mnogo tradicionalniji, art  decoovski Struppijev projekt o kojemu e kasnije biti viae rije i. Vrlo sli an e oblikovni jezik isti arhitektonski biro primijeniti na kraju istog desetljea, na fasadi Nau ni kog doma Trgova ke i obrtni ke komore u Zagreba koj. (a i b) Natje ajni projekt arhitektonskog biroa AKSMARO za inovni ke stanove tvornice Drava iz 1921. godine  na kraj teksta (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 46d, Kon areva (Reisnerova) ulica, neparni brojevi, br. 115, 117. i 119  Drava, tvornica ~igica, inovni ki stanovi) U tekst Iste je godine nastao joa jedan projekt za kolektivno stanovanje  projekt za zgradu inovni kih stanova Paromlinskog dioni arskog druatva Union u Reisnerovoj. Planovi su nastali na samom po etku 1921. godine i pokazuju polaganu transformaciju Axmannova oblikovna jezika. Klasicisti ki rje nik postaje sve dominantniji, utjecaj arhitekture Zagreba ja a, no istodobno se zadr~avaju i neki elementi starog stila (rustika u prizemlju, secesijski rijeaen okov vrata). Prema sredini dvadesetih Aksmanovi radi daljnje korake k pro iaavanju fasada kako nam pokazuje plan za zgrade inovni kih stanova Uniona iz 1922.  s posve pro iaenom fasadom raa lanjenom gotovo samo nizom plitkih toskanskih pilastara. Kona no, 1926. godine biro Aksmaro projektira za Ivana Bisera stambenu ugraenu djelom jednokatnicu, djelom dvokatnicu u Strossmayerovoj 43 (51), koja predstavlja na polju stambene arhitekture Osijeka dvadesetih djelo koje se najviae pribli~ilo moderni. To se pribli~avanje o ituje, naravno, isklju ivo u redukciji dekoracije, iako bi se i variranje visine (djelom je zgrada jednokatnica, djelom dvokatnica), moglo takoer tuma iti iz perspektive moderne arhitekture i njezine sklonosti prema asimetrijama. Zgrada je uglovnica, smjeatena na utoku ulice Adolfa Waldingera u Strossmayerovu. Radi se o prili no velikom objektu. Dekoracija pro elja gotovo je dokinuta. Svedena je samo na jastu aste okvire prozora, koji su bez ikakve sumnje proistekli iz onodobne zagreba ke arhitekture. Pro elje na strani Waldingerove ulice svojom simetri noau i jednostavnoau navjeauje ve dobar dio onoga ato e se u osje koj arhitekturi dogaati tridesetih godina. (a i b) AKSMARO, Uglovnica Ivana Bisera, Strossmayerova 43, 1926. godine. Ova je zgrada meu najzna ajnijim primjerima po etaka moderne unutar korpusa osje ke stambene arhitekture 20-tih godina (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 107b, Strossmayerova ulica, neparni brojevi, br. 43 (51), Ivan Biser) U tekst Vrlo je sli nih odlika dvije godine kasnije projektiran Dom mirovinske zaklade inovnika i namjeatenika Komore za trgovinu, obrt i industriju. Dvokatnica u tada Nodilovoj ulici svojom jednostavnoau fasada, raa lanjena, sli no kao kua Biser samo s pojasima istaknutih vijenaca  nadprozornika odmnosno potprozornika, s neato rusdti nijom obradom okvira prozora na prvom i drugom katu predstavlja jedno je od najmodernijih primjera osje ke arhitekture tog trenutka. Ve je istaknuto kako posebno poglavlje meuratne arhitekture openito, a jednako tako i meuratne arhitekture Osijeka predstavlja izgradnja vila. I na tom je polju arhitektonski biro Aksmaro ostavio neke od najboljih i najzna ajnijih primjera. U Kre~minoj ulici 1928. godine projektiraju jednokatnu vilu Nikole Klema, tadaanjeg direktora Okru~ne blagajne za osiguranje radnika u Osijeku. Klemova je vila meu najboljim objektima podignutim u Kre~minoj ulici i openito jedna od najboljih vila podignutih u Osijeku tijekom dvadesetih godina. Radi se o vili karakteristi noj za meurae, izrazito plasti ki razvedenog cijelog korpusa zgrade, a osobito kroviata, s tornjiem, lu nim otvorima, blago razlomljenog plana. Dekoracija pro elja svedena je na minimum. Arhitekt se poigrava samo s upotrebom raznih vrsta materijala, te s variranjem tipa otvora. Tako sokl zgrade pokriva kamenom, kao i stepeniate, dok su ostali dijelovi ~bukani. Glavno je pro elje potpuno asimetri no. Polovinu pro elja zauzima veliki luk ulaznog trijema sa stepeniatem iznad kojeg je na katu balkon. Drugu polovinu pro elja zauzima pravokutni istak erkera, te ugao zgrade. Kao jedini tradicionalni element raa lambe javljaju se samo neuobi ajeni zabati prizemlja prozora. Joa je kvalitetnije, gotovo apstraktno rijeaeno bo no pro elje. Svaki red i sva pravila dotadaanje arhitekture tu su potpuno zanemarena. Malena vrata u sredini sa zabatom sli nim onim na prozorima prizemlja na glavnom pro elju, maleni kru~ni prozor uza nj, te ukoaeni prozor stepeniata uklopljen u lu nu niau, jednako tako ukoaenu. Svojom slobodom, rjeaenje bo nog pro elja vile Klem, viae se od bilo kojeg djela osje ke arhitekture dvadesetih, pribli~ava njema kom ekspresionizmu. Zgrada ima tri eta~e, podrumsku, potpuno utilitarnog karaktera, sa prostorijama za praonicu, kuhinju i jednom stambenom, sobom slu~avke. Prizemlje je namijenjeno javnom ~ivotu obitelji. Tu nalazimo joa jedu kuhinju s ostavom, dvoranu (hala), vjerojatno za zabave, te blagovaonu. Prvi je kat rezerviran za privatan ~ivot Klemovih s tri sobe, od kojih je jedna navedena kao spavaa, i prostranom kupaonom. (a,b,c) AKSMARO, Vila Nikole Klema, Kre~mina 5, 1928. (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 20, Kre~mina)  na kraj teksta Kratak kronoloaki uvid u projekte za stambene graevine arhitektonskog biroa Aksmaro iz dvadesetih godina zavrait emo ugraenom stambenom jednokatnicom Ivana Katona, podignutom na Ma~uranievom vijencu 1930. godine. ni po emu interesantan i dosta malen objekt s etiri prozorske osi ponajprije nam ima poslu~iti kao ilustracija Axmannovih lutanja u treem desetljeu, konstantne potrage za stilskim izrazom. Rjeaenje pro elja ove nas zgrade viae asocira na zgradu za inovni ke stanove Uniona iz 1922. nego na stambenu zgradu Ivana Bisera iz 1926. Promatrajui situaciju iz perspektive internacionalnog stila rekli bismo kako Axmann ini korak nazad. Ponovno susreemo i kazete ispod prozora i dekorativne prozorske zabate s klju nim kamenom i zabat glavnog portala. Zaato Axmann ovako luta teako je odgovoriti. Teako je ustvrditi da je svaki ovaj projekt doista njegov. Nesumnjivo je, meutim, da je on davao svim projektima svoj blagoslov, ako baa i nije svaki osobno stvorio. Moderna se arhitektura o ito joa ni 1930. ni pribli~no nije u vrstila u Osijeku. Morat e proi joa nekoliko godina kako bi makar u svojoj akademiziranoj varijanti na kraju ipak zavladala Osijekom. AKSMARO, Dvokatnica Filipa i Marka Steina, Kapucinska 19., 1929. godina. Na projektu za zgradu Stein s kraja dvadesetih godina jasno se uo ava da joa uvijek dominiraju elementi klasicizma i art  edcoa u stvaralaatvu arhitektonskog birao AKSMARO (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 10a, Kapucinska 19, Marko i Filip Stein)  na kraj teksta Ivan Domes Ivan Domes jedan je od brojnih joa ne do kraja razjaanjenih osje kih projektanata prvih desetljea dvadesetog stoljea. Literatura ga poznaje tek kao dugogodianjeg suradnika tada jedinog osje kog arhitekta Viktora Axmanna. Axmann se starijem i afirmiranom graditelju pridru~uje, po povratku sa akolovanja, vjerojatno zbog financijskih razloga. Zajedni ki arhitektonski biro raspada se pred po etak Prvog svjetskog rata. Domes nastavlja djelovati joa dugo u dvadesetima, no iz djela koje stvara je jasno, kako je vrhunac njegove projektantske aktivnosti proaao. Projekti radni kih i inovni kih stanova za Osje ku ljevaonicu ~eljeza iz 1918. i 1919. godine pokazuju sna~nu ovisnost o ranijim radovima s Axmannom. Rjeaenja njihovih pro elja vrlo su bliska onima samostana sestara milosrdnica u akovu ili kue a inovi iz 1908. Susreemo sli ne zabate u zoni krova, rustikalnu obradu donjih dijelova zida, sli ne visoke krovove. Stepeni asto istaknuta pravokutna polja, svojevrsni lajtmotiv osje ke arhitekture prve polovine dvadesetih vjerojatno je preuzet sa Sunkove banke na glavnom osje kom trgu. Ivan Domes, Projekti za radni ke i inovni ke stanove Osje ke ljevaonice ~eljeza, 1919. godina. Projekti ovih zgrada meu najzna ajnijim su dokazima kako je Prvi svjetski rat predstavljao prijelom samo u politi kom smislu ne i na polju umjetnosti. Oblikovni jezik graevina podignutih neposredno po zavraetku Prvog svjetskog rata gotovo je identi an onome iz posljednjih godina pred po etak rata (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 101a, Ljevaonica)- u tekst Domes je bio prestar projektant da bi se okrenuo novim tendencijama. Primjeri poput poslovno-stambene uglovnice Peaek na po etku Europske avenije, projektirane krajem 1929., te stambene ugraene dvokatnice za Ferdinanda Speisera iz 1930. na Ma~uranievom vijencu pokazuju kroz kakvu je transformaciju proala Domesova arhitektura u odnosu na prvu polovinu dvadesetih. Jedva da mo~emo uo iti koju promjenu. Brojne tendencije dvadesetih gotovo da nisu ostavile nikakvog traga na njegovu stvaralaatvu i bez arhivskih bi izvora bilo gotovo nemogue ustanoviti koja je zgrada nastala u prvoj, a koja u drugoj polovini dvadesetih godina. Kua Peaek projektirana je kao monumentalna uglovnica na kraju ju~ne strane Europske avenije i kronoloaki je i topografski posljednja graevina podignuta u toj ulici. Rjeaenje njezinih pro elja posve je u tradiciji oblikovnog izri aja kakav Domes njeguje sve vrijeme nakon raskida s Aksmanoviem. Ugao je istaknut erkerom, pokrivenim mansardnim krovom, pro elja su raa lanjena s pilastrima, rustikom, te kazetama. Armiranobetonsku ogradu na erkeru raa lanjuju uobi ajeni art  deco motivi. Sli an je slu aj i s kuom Speiser. Prizemlje je i dalje obraeno suhom rustikom uz pokoju kazeticu. U obradi pro elja drugog kata primjeujemo kako mu se arhitektura sna~nije klasicizirala  niz jonskih pilastar ini osnovu raa lambe. Susreemo i lu ne prozorske otvore, omiljene u dvadesetim, uokvirene vijencem astragala, te dekorativnim medaljonima iznad tjemena. Domes postavlja na pro elje motiv erkera isti ui ga i sna~nijom plasti kom obradom zida, te tada vrlo estim kupolama  kroviima, preuzetim iz arhitekture kasnog historicizma. Ivana Domes, Stambeno  poslovna uglovnica Peaek na spoju Europske avenije i Vijeni kog trga, 1929. godina. Radi se o jednom od najveih objekata podignutih u Osijeku dvadesetih godina. (Izvor: Zbirka razglednica NSK u Zagrebu) U tekst Pogled na stambene zgrade na po etku Europske avenije. S lijeve strane nalazi se kua Peaek, s desne kua Becker (Izvor: Zbirka razglednica NSK u Zagrebu) U tekst Ante Slavi ek Jedan od najzna ajnijih arhitekata osje ke secesije, Ante Slavi ek, nastavlja intenzivno raditi i u meurau, projektiravai u gradu bezbrojne, uglavnom stambene, objekte sve do svoje smrti u listopadu 1931. godine. Stambene graevine iz prve polovine dvadesetih u rjeaenjima pro elja pokazuju joa uvijek vrstu vezu s njegovim kasnosecesijskim ostvarenjima, koji se kombiniraju s tada aktualnim art  deco motivima kako se osobito mo~e vidjeti na primjeru ugraene stambeno  poslovna dvokatnice Ivana i Marije Zelenka podignute 1924. godine na po etku nove velike, Vukovarske ulice. Fasada je simetri no rijeaena sa sedam prozorskih osi u srediatu kojeg je etverostrani krovni zabat. Povraine zida raa lanjuju jednostavne stepeni asto istaknute lezene, gotovo obavezne na svim Slavi ekovim objektima dvadesetih. Svim prozorima naglaaeno su istaknuti potprozornici rijeaeni neizgla anom ~bukom. Kazete izmeu prozorskih zona raa lanjene su art  decoovskim ornamentima. Vrlo sli nih je odlika i stambena poluugraena katnica Drage Somogya, podignuta iste godine na Donjogradskoj obali. Na njoj susreemo joa jedan esti element osje ke arhitekture dvadesetih godina - armirano-betonski balkon. Zgrada je zanimljiva i zbog na ina iskoriatavanja parcele. Posljednja prozorska os je prizemna, da bi se na katu prostor ostavio za terasu zasjenjenu vinovom lozom, ime objekt dobiva neato od ladanjskog karaktera. Na primjeru ugraene stambeno  poslovne jednokatnice Vojina i Slavka Bajakia podignute iste, 1924. godine, u Deszathijevoj, mo~e se uo iti smjer u kojem e se razvijati Slavi ekova arhitektura tijekom dvadesetih godina  redukcija dekoracije na fasadi postaje sve prisutnija. Raa lamba pro elja svodi se na nekoliko osnovnih arhitektonskih elemenata  stepeni asto istaknute pilastre i kazete. Na zgradi jasno uo avamo i tendenciju k poveavanju prozorskih otvora, karakteristi nu za sve osje ke projektante i jedan od rijetkih ope prisutnih impulsa modernosti u osje koj arhitekturi prve polovine dvadesetih godina. Stambeno  poslovna dvokatnica Rujer iz 1927. godine, podignuta u Kolodvorskoj (Radievoj), jednoj od najzna ajnijih trgova kih ulica grada, pokazuje logi an nastavak tendencija uo enih na primjeru objekata iz 1924. godine. Daljnja redukcija ornamentike se nastavlja. Lezene koje raa lanjuju pro elje joa su suae, jednostavnije, dekoracija se koncentrira na okvire prozorskih otvora. Ponovno susreemo art  decoovska dekorativna polja, u ovom slu aju postavljena pri vrhu lezena, no mnogo jednostavnije rijeaena. Tu je i armirano-betonski balkon iznad glavnog portala, te sam portal rijeaen klasicisti ki  kaneliranim jednostavnim polustupovima s trokutastim zabatom. U komparaciji s Domesom bez ikakve je sumnje, da je Slavi ek, iako ve prili no star i formiran projektant, bio spremniji na usvajanje novih tendencija u arhitekturi. Ante Slavi ek, jednokatna stambena zgrada Marije Novosel, Vukovarska 22, 1923. godina (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 126a Vukovarska 22) Na kraj Ante Slavi ek, Stambena jednokatnica Drage Somogya, projekt za fasadu Gornjodravska obala 2, 1923.-24. godina (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 29., Gornjodravska obala 2) Na kraj Ante Slavi ek, Stambena jednokatnica Drage Somogya, tlocrt prvog kata Gornjodravska obala 2, 1923.-24. godina (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 29., Gornjodravska obala 2) Na kraj Ante Slavi ek, Ugraena stambeno poslovna jednokatnica Ivana i Marije Zelenka, Vukovarska 14-16, 1924. godina (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 126a Vukovarska 14-16) Na kraj P X       ( *   (*,\^.6 8 """T%V%())++,,0011|2~26666>C@CGG˾˷˾˾˾˭˭˭˭˾˭˾˭˭˭˭˭˭˚˭˭˭ hjV*6]jhjV*0JUaJjhjV*0JU hjV*\aJ$ hjV*aJ hjV*5\hjV* hjV*CJhjV*5CJaJ hjV*CJhjV*5CJ\hjV*5CJ0\hjV*CJ\aJ<4\P R T V X z      ( *   $`a$$a$$a$$a$Ƅ"2=GIKKKKLLU"YZ_xePhjp$u6w2}Ȅؒ"$a$$`a$GHHKKKLSSUWX YZ_LhNh,s.s0sxx0}2} PRЭԭб6\^^`hjDZ0jhjV*0JUaJ hjV*CJ hjV*CJ\ hjV*5\hjV*5CJ\ h5\hoh5\ hh hjV*H* hjV*0J hjV*aJ hjV*\aJ$jhjV*0JUhjV*<"$&(PR~Эҭб68$`a$ $ & Fa$gdgd$a$ jl $h^ha$gd p# $ & Fa$gd$`a$$a$02  rl "vx~!!"""$$&&)).11 2"2 5ʷ hjV*0J hjV*5aJ$ hjV*5\ hjV*CJ hjV*CJ h5\hjV*5CJaJ$ hjV*\jhjV*0JUaJ hjV*aJhjV*jhjV*0JUC(    "vxz!&. $h^ha$gd $ & Fa$gd$a$$`a$ 5 5D6778889<<<>><@CCF FI K"K<`>`6b8b||.} Bք؄ԓ֓dfj68h̿鬦ӍؠjhjV*0JCJUhh5\hjV*5CJ\ hjV*CJ hjV*CJ hjV*5\jhjV*0JU] hjV*]hjV*6>*] hjV*6] h5 h5\jhjV*0JUhjV* hjV*aJjhjV*0JUaJ2.889<<ILLLL4L6L8LFRW\^:dilrv $ & Fa$gd$a$$`a$ք؄֓hjjlnVX^ $h^ha$gd $ & Fa$gd`$a$hj"$VаҰڵܵ^~xzFBD:<F\vx&<> vxz|DF hjV*5\h h5mHsH hjV*\ h5jhjV*0JUjhjV*0JCJUhjV* hjV*CJ h5\J^h~DFx$&gd ` $ & Fa$gd$`a$$a$#'4-.. $h^ha$gd$`a$$a$ $ & Fa$gd        $$)).B/"0$01223N455XYYYYYY@Z]]__hijj|o~o\q$rPsRsPuju$w&w>|@|̄΄.0z|Jh\:hh5\ hn5 hh5\ hh5Uhh5\ h5 hjV*CJ hjV*5\jhjV*0JUhjV* h5\F.$0235YYYYYYYYY@ZBZDZ~hhiiilZq$`a$$a$$a$gdh$a$gdn $h^ha$gd $ & Fa$gdAnte Slavi ek, Ugraena stambeno poslovna dvokatnica Rujer, Radieva 29, 1927. godina. (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 82 b, Radieva ulica, br. 29, kua Franje i Roze Rujer) Na kraj Arhitektonski biro Wranka i Graff Ako se redukcija dekoracije fasada uzme kao jedan od kriterija usvajanja elemenata moderne arhitekture, onda se radovi arhitektonskog biroa Wranka i Graf mogu smatrati jednim od najkonzervativnijih u osje koj arhitekturi treeg desetljea. U prvoj polovini dvadesetih svojim se oblikovnim rje nikom ne razlikuju bitno od ostalih osje kih arhitekata, ono ato ih ini konzervativnijima od ostalih jeste njegovo zadr~avanje i u drugoj polovini istog desetljea. Primjer jedne od tada najveih podignutih zgrada, stambene najamne dvokatne uglovnice trnjanskog ~upnika Ivana Beckera, projektirane u kolovozu 1922. godine, dobro ilustrira oblikovni jezik biroa. Raa lanjena rustikom u prizemlju, te suhim lezenama na prvom i drugom katu, s motivom karakteristi nih stepeni asto istaknutih pravokutnih polja, koje smo susreli i kod Domesa i kod Slavi eka, a za koje smo ve naveli da su im prauzor Sunkova Hrvatska poljodjelska banka na glavnom gornjogradskom trgu, tipi an je primjer onodobne osje ke arhitekture. Zgrada je, i kronoloaki i urbanisti ki, posljednja graevina sa sjeverne, dravske strane Chavrakove, tada Aleksandrove ulice, vjerojatno najkvalitetnijeg urbanog ambijenta s kojim Osijek uope raspola~e i prva zgrada novog Ma~uranievog vijenca, ulice s pogledom na park uz Dravu (odnosno ostatke glacisa) koja e se oblikovati gotovo u jednom dahu u prvoj polovini dvadesetih godina. Ve na kui Becker mo~emo uo iti jednu posebnost oblikovnog jezika arhitektonskog biroa Wranka i Graff koja ih odvaja od rjeaenja ostalih onodobnih osje kih projektanata, a to su dekorativno rijeaene ograde od kovanog ~eljeza. U ovom slu aju nalazimo ih kao ukras na objema vratima, i sa strane Chavrakove, i sa strane Ma~uranievog vijenca. Motivi su karakteristi ni art  decoovski s volutama koje se meusobno isprepliu. Wranka i Graff, stambena uglovnica trnjanskog ~upnika Ivana Beckera, ugao Europske avenije i Ma~uranievog vijenca, 1922.-23. godina. (Izvor: Zbirka razglednica NSK u Zagrebu) U tekst Idue, 1923. godine, nastaje projekt za ugraenu stambenu jednokatnicu Marije Novosel na Vukovarskoj cesti. Rjeaenje pro elja vrlo je sli no zgradi Becker, osim ato ovdje susreemo i krovne etverostrane zabate, te dijelom velike prozore. I na ovoj graevini susreemo dekorativnu ogradu od kovanog ~eljeza na dvama velikim balkonima na katu, te na glavnim vratima graevine. U drugoj polovini dvadesetih sli ni balkoni i vrata s kovanim ~eljezom nestaju, no zadr~ava se dobar dio ostalih dekorativnih elemenata. Meu najveim objektima koje tada tvrtka projektira jeste stambena ugraena dvokatnica udovice Desanke Kockar podignuta na Vijeni kom trgu (danas Park kralja Petra Kreaimira IV.) 1927. godine, kao jedna od posljednjih graevina na sjevernoj strani istoga. Bitne razlike u odnosu na pro elje kue Becker ne nalazimo, osim u dodatku armirano-betonskih balkona pune ograde, te dvaju dekorativnih istaka od istog materijala na krovu. Wranka i Graf, Stambena ugraena dvokatnica Desanke Kockar, Vjeni ki trg 1, 1927. godina. Na kraj Tekst o ovom arhitektonskom birou zavrait emo ugraenom stambenom jednokatnicom Franje Remenara sagraenom u }upanijskoj ulici idue, 1928. godine. Radi se o nevelikoj graevini koja se isti e samo po dekorativno rijeaenim girlandama iznad prozora i dekorativnim poljem sredianjeg dijela pro elja, koji kao da su siali na fasadu s njihovih ranijih kovanih ograda iz prve polovine dvadesetih godina. Otto Struppi Meu najzanimljivijim osobnostima osje ke arhitekture dvadesetih svakako je Otto Struppi. U svom rodnom gradu djelovao je vrlo malo i vrlo kratko, negdje od zavraetka Prvog svjetskog rata do prerane smrti 1929. godine. Zavraio je politehniku u Mnchenu, dakle isti onaj studij koji zavraava tada najugledniji i najzna ajniji osje ki arhitekt Aksmanovi. Kako se nije potpisivao kao arhitekt, mo~e se pretpostaviti da je zavraenim fakultetom stekao titulu graevinskog in~enjera. Tijekom svojeg kratkog stvaranja u Osijeku projektirao je vrlo malo stambenih objekata, no oni se i veli inom i arhitekturalnim odlikama mogu ubrojiti u najzna ajnija djela ovog razdoblja u Osijeku uope. Prvi stambeni objekt koji radi za Osijek je stambena dvokatnica koju, za svoje inovnike, podi~e tvornica aibica Drava u Reisnerovoj, u neposrednoj blizini vlastitog proizvodnog pogona. Ve je spomenuto kako je i arhitektonski biro Aksmaro sudjelovao u natje aju za tu zgradu, no pobijedio je ipak Struppijev projekt. Trapezastu je parcelu tlocrtnom dispozicijom svoje zgrade tako dobro rijeaio, da usprkos obli~njih stambenih viaekatnica, sagraenih 60  tih godina, ova zgrada ostaje i dalje jedna od najkarakteristi nijih arhitektonskih simbola Osijeka. Svojim polo~ajem u odnosu na isto ni dio Reisnerove stvara monumentalnu granicu izmeu sredianjeg, urbanog dijela Osijeka i suburbanih zona izmeu grada i Retfale, zapadno od centra. Radi se o dvokatnici s visokim prizemljem, jednoj od rijetkih visokih stambenih objekata uope podignutih u Osijeku dvadesetih. Rjeaenjem fasada s plitkim lezenama, kazetama s pravokutnim uleknuima izmeu zone prvog i drugog kata, te stepeni astim pravokutnim istaknuima izmeu drugog i treeg kata ova se zgrada meu stambenom arhitekturom izrazito pribli~ava oblikovnom rje niku art  decoa. Samo e se stambene graevine Frana Funtaka podignute 1922.-23., pribli~iti u veoj mjeri ovom stilu u osje koj arhitekturi dvadesetih godina. Otto Struppi, Tlocrt zgrade za inovni ke stanove tvornice ~igica Drava, Reisnerova ulica, 1921.  1922. godine (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 46d, Kon areva (Reisnerova) ulica, br. 115, 117. i 119  Drava, tvornica ~igica, inovni ki stanovi) U tekst. Otto Struppi, Pro elje zgrade za inovni ke stanove tvornice ~igica Drava, Reisnerova ulica, 1921.  1922. godine. Rije  je o jednom od najveih stambenih objekata podignutih u Osijeku dvadesetih. Stilski je pak rije  o jednoj od naj istijih manifestacija art  decoa u arhitekturi grada. u tekst (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 46d, Kon areva (Reisnerova) ulica, br. 115, 117. i 119  Drava, tvornica ~igica, inovni ki stanovi) U tekst. Na `enoinom trgu, 1924. godine, Struppi projektira nadogradnju ugraene stambene kue Janka Schustera. Vjerojatno upravo stoga ato se radi o nadogradnji i stil ovog objekta je tako neobi an. Na o igledno secesijsku prizemnicu, nadograuje se kat sa znatno veim prozorima i dekoracijom fasade svedenom na izmjenu povraina s izgla anom i hrapavom ~bukom, s jednostavnim kazetama. Rjeaenje nije osobito impresivno, a mora se priznati da prili no podsjea na nespretna rjeaenja brojnih osje kih majstora zidara. Iako je, kako je ve re eno, projektirao vrlo malo, meu njegovim se djelima nalaze i tri vile, koje predstavljaju vrlo reprezentativne primjere ovog tipa arhitekture u Osijeku. Ve su suvremenici prepoznali vilu Antuna Vabia, projektiranu u sije nju 1922. godine kao najuspjelije Struppijevo djelo. I danas se s njima mo~emo slo~iti. Podignuta je na Ma~uranievom vijencu u godini kada se najviae gradilo u toj ulici. U tlocrtu naizgled zatvorena pravokutna jednokatna zgrada otvara se u sredianjem dijelu s erkerom, te potpuno otvorenim prozorima u prizemlju i na katu. Bo ne su strane fasade raa lanjene vrlo jednostavno, samo sa nadprozornicima; sva je dekoracija koncentrirana na erker. Njezin je karakter izrazito art  decoovski  s cik cak aarama i volutama. Prenatrpanost dekoracijom i elementi koji asociraju na fijale zidnih ploha izmeu prozora prizemlja ak nas navode na pomisao da potra~imo uzore za ovu zgradu i u arhitekturi njema kog ekspresionizma. Otto Struppi, Poluugraena stambena zgrada Antuna Vabia, Ma~uraniev vijenac 5, 1922. godina U odnosu na sa uvani projekt danaanja pro elja graevine pokazuju bitne razlike. Teako je ustanoviti da li su one produkt odstupanja od projekta pri izvedbi graevine ili kasnijih intervencija na pro elju. Na kraj Iz iste je godine i vila Pauline Hermann, sagraena na tadaanjem vojni kom putu, odnosno u Industrijskoj etvrti. Vila je, poznata kolokvijalno u Osijeku kao dvorac  Ma kamame jedan je od toponima koji sa injavaju identitet graana ovog grada. Velika jednokatnica oblikovnim se jezikom ne razlikuje bitno od Vabieve vile, sa sna~no reduciranom dekoracijom na fasadi, prevladavajuim art  deco motivima, asimetri no polo~enim erkerom u sredianjem dijelu graevine i mansardnim kroviatem, koji omoguuje da se i tavan iskoristi za stambeni prostor. etiri godine kasnije nastaje projekt za jednokatnu stambenu zgradu Matilde Struppi. Fasada ove zgrade svjedo i nam dvije stvari. S jedne strane, iz dekorativnih elemenata koje upotrebljava jasno je uo ljivo kako je rije  o njema kom, minhenskom aku. S druge strane ova graevina joa je jedan dokaz kako put transformacije oblikovnog jezika osje ke arhitekture, to nije re eno, osje kih arhitekata, nije bio jednocrtan, kako smo vidjeli i na primjerima Aksmanovievih djela. Za razliku od ranije dominantnog art  decoa, rjeaenja fasada vile Struppi vode nas prema kasnom historicizmu i njema koj neorenesansi, koja je upravo u ovom arhitektonskom tipu zbog svoje pitoresknosti zadr~ala svoj zna aj i u prvim desetljeima 20. stoljea. Mansardni krovovi, razgibani zabati, izba eni erker uobi ajeni su elementi arhitekture vila dvadesetih. Otto Struppi, Stambena jednokatnica Matilde Struppi, Ma~uraniev vijenac 4, 1925. godina, tlocrt (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 59, Ma~uraniev vijenac br. 4.)  na kraj teksta Otto Struppi, Stambena jednokatnica Matilde Struppi Ma~uraniev vijenac 4, 1925. godina, fasada (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 59, Ma~uraniev vijenac br. 4.)  na kraj teksta Otto Struppi, Stambena jednokatnica Matilde Struppi na Ma~uranievom vijencu, podignuta 1925. godine. Izvedeno se stanje graevine bitno razlikuje od prvotnog Struppijevog projekta. Na kraj teksta Arhitektonski biro Dlouhy i Fulla U Osijeku dvadesetih godina uz Aksmanovieva djela i brojnoau i zna ajem isti e se opus arhitektonskog poduzea Dlouhy i Fulla. elnu ulogu u birou imao je Franjo Dlouhy, ovlaateni graditelj koji je diplomirao 1924. godine. Roen je u Naaicama, sudei po prezimenu, vjerojatno u slova koj obitelji. Odmah po zavraetku akolovanja doseljava se u Osijek gdje neato viae od godinu dana vodi samostalni arhitektonski biro, da bi se 1926. godine udru~io s Albertom Fullom, roenjem Sia aninom, no naai kim stanovnikom, koji nije uspio dobiti jugoslavensko dr~avljanstvo. Vjerojatno upravo stoga 1933. ili 1934. Fulla seli iz Osijeka, nakon ega Dlouhy ponovno po inje voditi samostalno graevinsko poduzee. Za razliku od Dlouhog, Albert Fulla je bio zidarski majstor, pa je unutar poduzea bio nadle~an za izvoenje graevina, dok su projektantski poslovi bili po svoj prilici u cijelosti u rukama Dlouhog. Ured su smjestili u zajedni ku obiteljsku kuu u Kre~minoj. Meu djelima koje je projektirao dok je u po etku djelovao sam, unutar opusa Franje Dlouhog, isti e se dvokatnica Milana Lazanova, trgovca odjelima i aeairima u Desati inoj ulici, projektirana 1926.godine. U usporedbi s tadaanjim Slavi ekovim ili Wrankinim djelima Dlouhy se u mnogo manjoj mjeri oslanja na tradiciju. O ito je kako se ovaj autor nije formirao u secesiji. Iako nam je iz spisa ostalo nejasno, ini se na osnovi ovog prvog veeg njegovog projekta, dakle projekta iz vremena kada su poduke sa akolovanja joa bile sasvim svje~e (budui da je 1924. zavraio akolu), kako se ovaj autor obrazovao u Zagrebu. Utjecaj ehrlichovsko  kova ievske arhitekture je o it. Raa lamba fasade svodi se na rustiku u prizemlju, te na jednostavno istaknute okvire prozora na prvom i drugom katu. Tu je naravno i obavezan, jedan jedini jednostavan balkon koji plasti ki dinamizira potpuno ploanu fasadu. Neato kasnija jednokatnica Edite Reich projektirana za Nodilovu ulicu u svibnju 1926. godine, u vremenu kada se ve Dlouhyju pridru~io Fulla, pokazuje donekle tradicionalnije rjeaenje, mnogo bliskije onodobnim standardnim ostvarenjima osje ke arhitekture, s razgibanim zabatom u srediatu fasade, lezenama kao osnovnim elementom vertikalne raa lambe, te kazetama u zonama izmeu prozora. Iste, 1926. godine, Dlouhy i Fulla projektiraju vlastitu ugraenu stambeno  poslovnu jednokatnicu na zapadnoj strani Kre~mine ulice, u koju preseljavaju i svoj projektantski ured. Dlouhy-Fulla, Stambena ugraena jednokatnica Dlouhi Fulla, Kre~mina 4, 1926. godina, nacrt za fasadu. I rjeaenjima fasada i rasporedom unutraanjih prostorija zgrada se uklapa u standardnu arhitektonsku produkciju osje kih dvadesetih. (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 20, Kre~mina ulica br. 4  stambena zgrada Dlouhy i Fulla) . Na kraj Dlouhy-Fulla, Stambena ugraena jednokatnica Dlouhi Fulla, Kre~mina 4, 1926. godina, tlocrt prizemlja i prvog kata. (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 20, Kre~mina ulica br. 4  stambena zgrada Dlouhy i Fulla) . Na kraj Ostvarenja nastala u sljedeih nekoliko godina pokazuju veliku raznolikost primijenjenih rjeaenja. Kronoloaki gotovo paralelno javljaju se prili no tradicionalna i protomoderna djela. Tako u lipnju 1927. projektira na drugoj strani Nodilove, gotovo nasuprot kue Reich, jednokatnicu Mariete Fay, koja nas vraa u raa lambi fasade svojom jednostavnoau na kuu Lazanov, da bi tri mjeseca kasnije projektirana ugraena dvokatnica Emice Vui i i Mare ade~ na obli~njem Vijeni kom trgu, pokazala znatno tradicionalnije rjeaenje od bilo kojeg prethodno navedenog s dosta art - deco motiva  rozetama u kazetama izmeu prozora prvog i drugog kata, te vratima s ukrasima od kovanog ~eljeza. Javlja se i tada ope raairen motiv  jednostavni pravokutni zabat na krovu iznad zone portala. Iste, 1927. godine Dlouhy i Fulla projektiraju i jedan graevinu koja se isti e svojim rjeaenjem unutar povijesti osje ke arhitekture dvadesetih. Ne radi se doduae o stambenom objektu, te i nema nekog posebnog razloga govoriti o njemu na ovom mjestu da po svojoj oblikovnoj karakteristi nosti ne predstavlja mo~da naj itkijih primjer stilskih osobitosti dvadesetih. Rije  je o nadogradnji trgova ke kue za poduzee Samuel Rotmann i sinovi, projektirano u lipnju 1927. Graevina je smjeatena na po etku Strossmayerove ulice, u samom centru grada i predstavljala je u ono doba jednu od najveih i najuglednijih  robnih kua u Osijeku. Stara se zgrada trgovine di~e na kat i pri tome joj se potpuno mijenja stara fasada. Radi se o vjerojatno najboljem primjeru Loosovskog protomodernog klasicizma u onodobnom Osijeku. Fasada je izrazito pro iaena  neato rustike ostaje u prizemlju, na katu pak obavezni okviri,  jastuci , prozora, dok je u srediate fasade postavljen klasicisti ki dorski portal sa zabatom, kao jedina vrsta veza s tradicijom europske arhitekture. Idua, 1928. godina donosi veliku promjenu u stvaralaatvu Dlouhog. Kretanje prema protomodernizmu u njegovoj klasiciziranijoj verziji sve se sna~nije osjea. Naravno, ova tvrdnja ne zna i da se i dalje ne javljaju tradicionalna rjeaenja. Tako je projekt za vilu Vilima i Julije Schmuckler, u Kre~minoj ulici, jedan od najtradicionalnijih projekata za vile u toj ulici uope s potpuno simetri no rasporeenom fasadom, zatvorenom u pravokutnik i uokvirenom plitkim polustupovljem s polukru~no isturenim sredianjim djelom u prizemlju iznad kojeg je bogato profilirani betonski balkon terase na katu. Strogoau i sna~nom simetrijom ova vila bitno odstupa od ostalih graevina ovog arhitektonskog tipa, tada u Osijeku. Dlouhy i Fulla, Vila Vilima i Julije Schmuckler, Kre~mina 7, 1928. godina. (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 20, Kre~mina ulica br. 7  vila dr. Vilima i Julije Schmuckler) . U tekst Dvokatnica obitelji Steiner, joa jedna u nizu njihovih zgrada podignutih na Vijeni kom trgu pokazuje s druge strane do tada najveu bliskost arhitekture ovog osje kog arhitektonskog biroa sa zagreba kom arhitekturom. Uzori su ponovno Ehrlich i Kova i i njihovi objekti iz prve polovine dvadesetih, a preuzimanje elemenata neusporedivo je doslovnije, osobito u rjeaenjima ograda balkona u sredianjem dijelu fasade s motivom niza lukova naslaganih u nekoliko redova. I uklapanje prozora na drugom katu u polukru~ne niae s cvjetnim motivom, takoer nas sjea na zagreba ke uzore. 1stamb16. Dlouhy i Fulla Tlocrtni raspored prostorija na prvom i drugom katu stambene zgrade obitelji Steiner, Vijeni ki trg 13. (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 87, Ive Lole Ribara br. 13., Matija i Tereza Steiner) Na kraj U travnju 1928. Dlouhy i Fulla projektiraju ugraenu katnicu Ise i Dite Kova  u Kre~minoj 20, u neposrednoj blizini sjediata svoje firme. Rjeaenje njezine fasade predstavlja do tada najsna~niji korak prema modernizmu kod ovog arhitektonskog biroa. Fasada se ogoljuje gotovo u cijelosti, preostali su samo okviri prozora, no i oni su djelom dokinuti na katu. Kue Sehn u Beogradskoj ulici (Alojzija Stepinca), Ivaniai u Vukovarskoj ulici, te Spitzer na Vijeni kom trgu projektirane idue, 1929. godine, pokazuju varijaciju tradicionalisti kih rjeaenja s rustikom u prizemlju, kazetama na katu i balkonima. Govorkovieva jednokatnica iz 1930. podignuta na Ma~uranievom vijencu ak je i tradicionalnija, izrazito klasicisti ka s lu nim okvirima prozora na prvom katu, erkerom u srediatu fasade i dekorativnim motivima u zabatu u vidu vaza s dekorativnim cvijeem. O ito je kako  potraga za stilom , kao i u ostalih osje kih, pa i hrvatskih arhitekata dvadesetih, nije bila jednosmjerna, nije se nu~no kretala prema sve veoj redukciji dekoracije, ve je ovisila, osobito ovdje u provinciji, o trenuta nom uzoru ili zahtjevima naru itelja. Dlouhy i Fulla, Stambena jednokatnica Ivana Govorkovia, Ma~uraniev vijenac 6, 1930. godina. Na kraj Na kraju govora o opusu stambenih zgrada Dlouhog i Fulle ponovno se vraamo u Kre~minu ulicu, na vilu koju za Arpada i Radojku Pollak projektiraju 1930. godine. kao i veina osje kih vila i ova je namijenjena stanovanju samo obitelji naru itelja. Usporedba s nekoliko godina starijom i ve spomenutom vilom Schmuckler pokazuje kako se samo djelom promijenilo shvaanje ovog arhitektonskog tipa u Dlouhog. Glavna fasada ipak viae nije simetri no rijeaena, rusti no su obraeni okviri prozora na katu, no izostaje u ono doba uobi ajeno razraeno plasti ko rjeaenje korpusa graevine. Dlouhy i Fulla, Ugraena dvokatna stambena zgrada Emice Vui i i Mare ade~, Vjeni ki trg 17, 1927. godine (Izvor: HDA, DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 87, Ive Lole Ribara 17) Na kraj Dlouhy i Fulla, Vila Arpada i Radojke Pollak, Kre~mina 3, 1930. godina Vila Pollak pokazuje kako se prema po etku tridesetih oblikovni jezik osje ke arhitekture u redukciji dekoracije po inje sve viae pribli~avati moderni. (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 20, Kre~mina ulica br. 3 vila Arpada i Radojke Pollak) U tekst Arhitektonski biro Piri i Pelzer Dva ovlaatena graditelja, Josip Piri i Petar Pelcer, osnovali su zajedni ki arhitektonski biro vjerojatno 1923. godine. Poslovali su skupa punih 10 godine, do 1933. Zanimljivo je kako je veina objekata koje projektiraju koncentrirana na podru je Novog i Donjeg grada. Iako se radi o starim jezgrama suvremenog Osijeka ovi prostori u meurau sve viae figuriraju kao neka vrsta predgraa, pa su i graevine koje tu podi~u dobrim dijelom ili obi ne ili visoke prizemnice. Zna ajniji izuzetak unutar njihova opusa ini najamna ugraena dvokatnica obitelji Speiser na Vijeni kom trgu projektirana 1928. godine. Rjeaenjem glavne fasade rije  je o joa jednom uobi ajenom primjeru osje ke arhitekture kraja dvadesetih. Vjerojatno upravo pod utjecajem ve izgraenih zgrada na Vijeni kom trgu, ponajprije brojnih objekata Dlouhog i Fulle kako na samom trgu, tako i u obli~njim ulicama: Kre~minoj i Nodilovoj, pro elje raa lanjuju s rustikom u prizemlju, prozore postavljaju u istaknute okvire, izmeu katova nalazimo kazete s rozetama, a tu su i gotovo obavezni armirano  betonski balkoni. Sve u svemu joa jedan standardni primjer onodobne arhitekture nama zanimljiv isklju ivo kao kratka ilustracija stvaralaatva Pirija i Pelzera. Arhitektonski biro Juzbaai i Freundlich Slavko Juzbaai meu brojnim je osje kim projektantima u meurau bio jedan od rijetkih akolovanih in~enjera. Poslovao je s nekoliko razli itih partnera u istoj kompaniji, najprije, 1921.  1922. godine sa Spillerom, a potom s Ljudevitom Freundlichom, 1923.  1925. godine. U drugoj polovini dvadesetih nema vlastitu projektantsku poslovnicu. Prvo njegovo zna ajnije djelo predstavlja velika dvokatnica gradskih inovni kih stanova na spoju }itnog te `enoinog trga i Beogradske ulice iz 1921. godine. Usporedba s kronoloaki paralelnim Struppijevim realiziranim i Aksmanovievim nerealiziranim projektom za inovni ke stanove  Drave pokazuje kako je rije  o projektantu koji se priklanja u mnogo veoj mjeri klasicisti kom oblikovnom rje niku od spomenuta dva projektantska biroa. Plitke lezene, zabati prozora na prvom katu, okvir portala u Beogradskoj ulici direktno proistje u iz klasicisti kog rje nika, mada znatno reduciranog. Veli ina prozora govori o stanovitim impulsima modernizma. Polukru~na prozorska niaa s elipsom u zabatu na prvome katu element je koji bez sumnje derivira iz onodobne zagreba ke arhitekture. Prema sredini dvadesetih u redukciji dekoracije, kao jednom od nesumnjivih impulsa modernizma u arhitekturi uope, u Osijeku dvadesetih in~enjer Slavko Juzbaai e, i u suradnji s Freundlichom, i u suradnji sa Spillerom, otii vrlo daleko, dalje od veine starijih osje kih projektanata (osim Aksmanovia). Usporedba ugraene stambene jednokatnice Koste Stoja ie, podignute 1923. godine na zapadnoj strani Kre~mine ulice, bilo sa Slavi ekovim, bilo s Wrankinim, bilo sa Struppijevim djelima, pokazuje kako Juzbaai doduae zadr~ava dio tradicionalnih elemenata (zabat na kroviatu, zabat iznad portala, lezene, mada vrlo jednostavne), no da se istodobno s velikim prozorima i zidovima liaenim svake dekoracije, s potpuno geometriziranom ogradom balkonom, sna~niji pribli~ava moderni od veine onodobnih ostalih osje kih arhitekata. Gotovo isto mo~emo rei za ugraenu jednokatnicu Goldstein i Szekler, podignutu 1923. u Beogradskoj. To je vjerojatno najmodernija zgrada podignuta u prvoj polovini dvadesetih u Osijeku uope. Osim razgibanih zabata na krovu i izmjene uglaenih i izbrazdanih dijelova fasade ne nalazimo viae nikakvu raa lambu na ovoj zgradi. Spiler, Juzbaai i drugovi, ugraena stambena jednokatnica Goldstein i Szekler, Alojzija Stepinca 13., 1923. godina (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 4, Beogradska13) Na kraj Arhitektonski biro Hoffmann i Schwabenitz Joa jedan vrlo plodan biro osje kih dvadesetih vodila su dva ovlaatena graditelja, uro Hoffmann i Artur Schwabenitz. Schwabenitz zapo inje s radom ve 1920., no tek se etiri godine poslije udru~uje s Hoffmannom u spomenuto graevinsko poduzee. Zajedni ki posluju viae od desetljea, sve do 1933. godine. Najvei objekt koji je dvadesetih projektiralo ovo poduzee svakako je velika najamna stambena uglovnica Leopolda Nubera u Vukovarskoj ulici, podignuta 1922. godine. Izuzetno velika zgrada sa ak 15 prozorskih osi, vjerojatno je najvei privatni najamni objekt sagraen u treem desetljeu u Osijeku. Art  deco rjeaenje fasada meu naj itkijim je primjerima toga stila u gradu uope. Pro elje je izrazito voluminizirano, s dva erkera, te trima velikim zabatima, lezenama, kazetama, dekorativnim poljama. U zgradi se nalazila uz stanove, sudei po natpisu na zabatu, i trgovina drvetom i ugljenom. Hoffmann i Schwabenitz, jednokatna stambena zgrada obitelji Nuber, Vukovarska 30, 1922. godine (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 126a Vukovarska 30) U tekst Ostali zna ajniji graditelji: Elyan i Mandi, Ivan Suchanek, Erdea Andrija, Dragutin Szilard Meu posve se tradicionalne autore, koji stvaraju i dalje djela potpuno u tradiciji secesijske arhitekture mo~e ubrojiti i djelo in~enjera Dragutina `aja, kako nam pokazuje projekt za ugraenu stambenu jednokatnicu kapetana Josipa Tufeka u Beogradskoj 22 iz 1923. godine. Svojim oblikovnim jezikom djelo nas vraa na secesiju iz njezine prve faze, do 1906. godine. O ovom in~enjeru za sada se ne zna niata, tek da je 1923. godine osnovao graevni ured naziva  Ing. D. `aj i drug koji je dr~ao s Dragutinom Szilardom, te da je do 1918. radio u osje koj ispostavi Ugarskog dr~avnog graevnog ureda. O plodnom i zanimljivom arhitektonskom birou Elyon i Mandi takoer za sada ne znamo gotovo niata. Tko je igrao klju nu ulogu u projektiranju, te tko je zavraio i gdje kakvu graditeljsku ili zidarsku akolu ostaje nepoznato. Djelovali su vrlo kratko, izmeu 1925. i 1927. godine, s tim da im sva zna ajnija djela nastaju uglavnom 1925., kada nastaju male ugraene jednokatnice za Pavla i Edu Kaisera na `ok evievoj obali, te za Miju Kova evia u Strossmayerovoj, s uobi ajeneim odlikama onodobne osje ke arhitekture. Kaiserova katnica primjer je zgrada kakve podi~u Slavi ek ili Wranka sa suhom i reduciranom klasicisti kom dekoracijom, dok je Kova evieva bli~a onodobnim strujanjima u zagreba koj arhitekturi s motivom polukru~ne niae u koju je uklopljen prozor u prizemlju. Najvee djelo koje projektira ovaj biro svakako je velika ugraena najamna jednokatnica za Josipa Zimmermanna, u Vukovarskoj ulici, podignuta iste 1925. godine. U niz velikih najamnih zgrada koje su se tada podizale u Vukovarskoj, Zimmermannova se objekt posve uklapa. Rije  je o klasicisti koj zgradi s pravokutnim zabatom u srediatu fasade, raa lanjene lezenama, kazetama i rustikom sa uokvirenim klasicisti kim portalom. Elyon i Mandi, Ugraena jednokatnica Josipa Zimmermanna, Vukovarska 20, 1925. godine. (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 126a Vukovarska ulica, parni brojevi, br. 20, Josip Zimmermann) U tekst Andrija Erdea, graevinski in~enjer, stvorio je dvadesetih godina poprili an opus u gradu. Meu njegovim djelima mo~emo istaknuti ugraenu stambenu jednokatnicu Marije Vu enovi u Kolodvorskoj (Radievoj) ulici, projektiranu 1928. godine. Radi se o ne osobito uspjelom djelu u maniru suhog klasicizma s elementima art  decoa u oblikovanju ograde. Rije  je o ito o dosta tradicionalnom projektantu. Sasvim je druk iji slu aj s in~enjerom Ivanom Suchanekom. Ni o njemu se ne zna puno podataka, a i u dvadesetima nije stvarao mnogo (bar ne u Osijeku), no ono ato je projektirao ubraja se u ostvarenja najbli~a, oblikovnim jezikom, senzibilitetu moderne. Ugraena stambena jednokatnica Rudolfa Povischila na `enoinom trgu, projektirana u lipnju 1923. predstavlja kronoloaki uope prvi odjek moderne arhitekture u Osijeku, bar ato se ti e tretmana same fasade, koja je gotovo do krajnosti ogoljena. Ostaje tek vijenac izmeu eta~a, suhe lezene u portalnom dijelu zgrade i potprozornici. Niti jedan drugi osje ki projektant nije bio spreman tada se, i do te mjere, odrei dekoracije. Teako je danas to no rei, no mo~da je upravo stav prema arhitekturi, prema redukciji dekoracije, doveo do toga da Suchanek u tradicionalnom Osijeku nije imao puno narud~bi. Budui da njegova djelatnost zamire prema drugoj polovini 20  tih, mogue je i kako je bolovao od kakve bolesti, mo~da tuberkuloze, no to su samo pretpostavke. Dvije godine nakon kue Povischil Suchanek projektira ugraenu stambenu jednokatnicu na po etku Vukovarske ulice za zidara Josipa Weina, u mnogo tradicionalnijim oblicima. Vjerojatno se radilo o kompromisu s naru iteljem. Industrijalac Povischil zasigurno je bio otvoreniji modernisti kim shvaanjma Suchaneka, negoli zidarski majstor Wein. Kua Wein nimalo ne iska e iz prosjeka tadaanje osje ke arhitekture, sa naglaaenim otvorima prozora, kazetama na zidnim povrainama fasade i rustikom u prizemlju. Majstori zidari Posebno i nimalo nezanimljivo poglavlje osje ke arhitekture, ne samo meuraa, ve i uope, predstavljaju majstori zidari. U meuratnom Osijeku djelovalo ih je gotovo dvije stotine. U dvadesetima im, s graevinskim bumom, osobito u prigradskim etvrtima, poslovi cvjetaju. Naime, zidarski su majstori smjeli projektirati samo manje stambene objekte, pa su lavovski dio ruralnih i poluurbanih prizemnica podizanih po osje koj periferiji, osobito u Industrijskoj etvrti, projektirali upravo oni, budui da su svoje usluge naplaivali znatno jeftinije od ovlaatenih graditelja, in~enjera ili arhitekata. Arhitektonsku raa lambu njihovi objekata karakterizira uglavnom nespretno imitiranje akolovanih projektanata (iako ima i dobrih rjeaenja). esto se ugledaju ne samo na suvremene graevine, ve i na historicisti ke, te secesijske zgrade. Naravno, ~elje su naru itelja u njihovu radu vjerojatno igrale i zna ajniju ulogu negoli kod akolovanih projektanata. Nabrojat emo samo one plodnije: Bela Viola, Franjo Schneider, Franjo Suchanek, Josip Wein, Hinko Thewesz, Dragutin Stiener, Martin Stiner. Posebni objekti Unutar stambene arhitekture Osijeka dvadesetih jedan objekt izrazito iska e svojom kvalitetom, do te mjere da je teako vjerovati da je rije  o djelu domaeg projektanta. Na~alost, odmah na po etku valja istaknuti kako djelo nije realizirano, no kako je rije  o nesumnjivo najboljem projektu za jednu stambenu graevinu koja se pojavila pred osje kim graevnim uredom, valja ga posebno razmotriti. Jednokatna vila (to nije re eno vila s prizemljem i potkrovljem) trebala se smjestiti 1921. godine na sam kraj Reisnerove ulice, nedaleko `enoina trga. Zgrada potpuno izni e iz linije arts and crafts pokreta i Muthesiusovih razmatranja na tu temu. Naglasak se ne stavlja na oblikovanje fasade, na njezine dekorativne elemente, ve na poigravanjem volumenima zgrade. Krov je vrlo visok, lomi se u sredini, tlocrt bogato raa lanjen, drvenarija vrata i prozora ukusno ornamentirana i to, ato nas dodatno zbunjuje, motivima karakteristi nim za slavonsko narodno graditeljstvo. Kru~ni prozori na stra~njem dijelu fasade znamen su vremena u kojem objekt nastaje art  decoa. Ne samo u crte~u, nego zasigurno i u stvarnosti, ova bi se zgrada na izvrstan na in uklopila u zelenilo koje ju je trebalo okru~ivati. Tko je dakle autor projekta ovog zdanja? Koloriranje nacrta prili no nas asocira na na ina na koji svoje projekte izrauje Aksmanovi, no mo~da je tu samo rije  i o slu ajnosti. Teako je vjerovati, zapravo je gotovo nemogue, kako je autor djela zidarski majstor Julije Hettlinger, iji se mnogo tradicionalniji projekt za vilu nalazi u istom dosjeu s ovim projektom i iji potpis, mada sigurno u funkciji izvoa a, stoji na projektu. Pitanje ostaje i dalje otvoreno. Nerealizirani projekt nepoznatog autora za stambenu vilu Hinka i Katarine Thewes u Reisnerovoj ulici iz 1921. godine, vjerojatno je najkvalitetniji nacrt za stambeni objekt nastao za Osijek 20  tih godina 20. stoljea. (Izvor: DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 46a, Kon areva (Reisnerova) ulica, br. 26., Ignac i Laura Adler) u tekst. Provincijalizacija arhitekture?! Promatrati povijest arhitekture 20. stoljea isklju ivo iz perspektive internacionalnog stila postaje polagano proalost. Afirmacija  tradicionalizama kao legitimnih stilskih izraza, nimalo inferiornih moderni opi je fenomen u svijetu. Art  deco, ekspresionizam, klasicizam u meurau, raznoliki folklorizimi ondaanje arhitekture, faaisti ka i nacisti ka arhitektura promatraju se danas mnogo trjeznije, bez negativnih vrijednosnih stavova. Iz iste se perspektive treba promatrati i osje ka stambena arhitektura dvadesetih koja je stvorila, kako smo vidjeli, niz odli nih djela. Jedna je konstatacija ipak nesumnjiva. Moderna arhitektura u tom se desetljeu samo u manjim segmentima javlja u Osijeku. Zaato? Odgovoriti na pitanje kako je mogue da se grad koji je po etkom stoljea svesrdno prihvatio secesiju i dao neka od najboljih ostvarenja toga stila u arhitekturi Hrvatske dugo opire prihvaanju modernu i nije tako teako. Dva su razloga. Prvi je promjena dr~avnog okvira, a da se pritom ne misli na pomalo ve mitoloaki nazor o zaostajanju grada u kraljevini SHS  dapa e, grada dvadesetih do~ivljava nevjerojatan uzlet, gospodarski, financijski, pa tako i graevinski boom. Osje ka industrija u jugoisto nim nerazvijenim dijelovima zemlje nalazi odli no tr~iate  vrijeme do izbijanja velike gospodarske krize jedno je od najsjajnijih u ekonomskoj povijesti grada. Meutim, promjena dr~avnog okvira sna~no se odrazila na osje ku arhitekturu. Promjena prijestolnice, iz Be a u Beograd, ozna ila je i promjenu obzorja. Ugledati se na Be  po etkom stoljea, a taj je grad kao prijestolnica Monarhije bio prirodan i glavni uzor, zna ilo je ugledati se na tada u Europi jedno od najavangardnijih srediata moderne, u ovom slu aju, secesijske arhitekture. Naravno da tu ulogu dvadesetih nije mogao odigrati Beograd. Pa ak i da se nastavilo ugledanje na Be  tih godina, ne bi se bitno smanjila provincijalizacija arhitekture, poato i ovaj grad do~ivljava veliku krizu. Novi glavni arhitektonski centri, poput (manje) Berlina, a ponajprije Pariza, bili su predaleki da bi izvraili dovoljno jak utjecaj na grad Osijek. Utemeljenjem Kraljevine SHS Osijek tako postaje periferija perifernih centara, ponajprije Zagreba kao apsolutnog srediata zbivanja u jugoslavenskoj arhitekturi meuraa. Takav novi polo~aj nije mogao rezultirati rani usvajanjem moderne. Dio  odgovornosti za tradicionalizam ondaanje osje ke arhitekture snosi i projektantska scena. Stari, prijeratni arhitektonski biroi dominiraju, osobito u prvoj polovini dvadesetih (Aksmaro, Wranka i Graf, Ante Slavi ek, Ivan Domes). Mlade snage koje dolaze po inju prevladavati tek od sredine dvadesetih (Dlouhy i Fulla, Spiller, Juzbaai i Freundlich, Hoffmann i Schwabenitz, Piri i Pelzer), no oni se, vidjeli smo dijelom i zbog stava sredine vrlo sporo okreu moderni. Kada moderna naposljetku prodre tridesetih, ostat e uglavnom na jednoj prosje noj, pomalo akademiziranoj varijanti. Zaklju ak Osje ka stambena arhitektura treeg desetljea 20. stoljea bila je do sada gotovo neistra~en fenomen. Osim monografske obrade Vladoja Aksmanovia, od strane dr. sc. Viktora Ambruaa niti jedan znanstveni tekst nije obraao pozornost na ovaj, zna ajan, i udjelom u graevinskom fondu, i kvalitetom, segment osje ke baatine. Osijek u to vrijeme raste vrlo sna~no i gospodarski i demografski i urbano. Nastaju brojne ulice koje su danas neizostavni dio povijesnog identiteta grada: `ok evieva obala, Kre~mina, Zagreba ka, Vukovarska. Ruaenjem bedema Tvre i izgradnjom Klasija koje su ga okru~ivale Osijek po inje srastati po prvi puta u jedinstveni grad. Vrijeme je brze modernizacije, elektrifikacije grad, gradnje elektri nog tramvaja, moderne bolnice i prvih zgrada namijenjenih socijalnom stanovanju. Problemi s kojim se susreemo pri obradi ove teme su brojni, od pitanja nedefiniranog pojam stila za cijelo tree desetljee u nas, ne samo u Osijeku ili Slavoniji, ve i cijeloj Hrvatskoj, preko neodgovorenih pitanja gdje su se sve akolovali brojni osje ki ondaanji projektanti, odakle su crpili svoje uzore. injenica da je ovo prvi tekst koji problematizira dvadesete godine u osje koj arhitekturi nu~no dovodi do pretpostavke kako su se bez sumnje potkrale neke greake, vjerojatno je neki va~niji objekt i propuaten, neki mo~da zanemaren. No, ipak je ovo tek po etak. Summary: Osijek u dvadesetim godinama 20. stoljea do~ivljava sna~an gospodarski i urbani razvitak. Stare jezgre grada Gornji grad, Donji grad, Tvra i Novi grad proairuju se i po prvi puta u povijesti po inju fizi ki srastati. Pojas bedema i glacisa (Klasija) oko Tvre, koji zbog zakona vojnih vlasti nije smio ranije biti izgraivan postaje centralnim prostorom urbanog razvitka meuratnog Osijeka. Poput kakve lokalne varijante Ringa oko Tvre je zamialjen pojas s reprezentativnim parkovima i javnim zgradama. Na rubu parkova i trgova trebale su se podii reprezentativne stambene zgrade. One su uglavnom jedine bile realizirane. Nedostatak sredstava onemoguio je podizanje javnih objekata. Najsna~nije se razvijaju obodi Gornjeg grada, gospodarskog, politi kog i kulturnog centra Osijeka. Zavraavaju se ili popunjavaju stare predratne ulice s novim zgradama (kolodvorska, Aleksandrova, Reisnerova ulica), te nastaju neke potpuno nove (Ma~uraniev vijenac, Kre~mina i Zagreba ka ulica). Uglavnom se grade ugraene stambene namjene ili stambeno  poslovne zgrade, te u pojedinim etvrtima i vile. Prema istoku i jugu Gornji grad se airi mnogo skromnijom arhitekturom  prizemnicama radni kih obitelji s jednom ili dvije prostorije namijenjene stanovanju. Od ostalih povijesnih jezgri Osijeka najsna~niji razvoj do~ivljavaju zapadni rubovi novog grada zahvaljujui bliskosti s novim razvojnim centrom Osijeka, dok se Donji grad i Retfala razvijaju neusporedivo sporije. Stilski, arhitekturu obilje~ava velika raznolikost pristupa  od prevladavajueg klasicizma, preko art  decoa, do prvih za etaka moderne arhitekture. Najvei dio predratnih arhitektonskih biroa nastavlja djelovati i u meurau (Aksmanoviev, sada u suradnji s in~enjerima Malinom i Ro~iem, Ivana Domesa, Ante Slavi eka, Pavla Wranke). S druge strane sa akolovanja se vraa i cijeli niz mladih majstora graditelji i in~enjera  Otto Struppi, Ljudevit Freundlich, Hoffmann, Schwabenitz, Andrija Erdea, Franjo Dlouhy i mnogi drugi.). Literatura: Alastair Duncan; Art  deco, Thames and Hudson, London, New York, 1995. Ambrua, Viktor; Osijeka na prijelazu u 20. stoljee, Peristil, Zbornik radova za povijest umjetnosti, br. 31  32, str. 71  83., Zagreb, 1988./89. Ambrua, Viktor; Viktor Axmann i izgradnja modernog Osijeka, doktorska disertacija, Zagreb, 1997. Ambrua, Viktor; Razvoj grada Osijeka na prijelazu iz 19. stoljea u 20. stoljee, Secesija slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, str. 31  93, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni i umjetni ki rad, Zagreb  Osijek, 2001. Brdar, Valentina; Arhitektura javnih zdanja u Novom Sadu izmeu dva svetska rata, Spomen zbirka Pavla Beljanskog, Novi Sad, 2003. Curtis, William J. R.; Modern Architecture since 1900., Phaidon Press, London, New York, 1996. orak, }eljka; U funkciji znaka; Drago Ibler i hrvatska arhitektura izmeu dva rata, Studije i monografije Instituta za povijest umjetnosti, Druatvo povjesni ara umjetnosti, Zagreb, 1981. Damjanovi, Dragan; Osje ki opus vukovarskoga arhitekta Frana Funtaka 1922.  1923. godine, Anali Zavoda za znanstveni i umjetni ki rad u Osijeku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti br. 20., str. 7  31, Zagreb  Osijek, 2004. Domljan, }arko; Hugo Ehrlich, Druatvo povjesni ara umjetnosti Hrvatske, Zagreb, 1977. Duncan, Alastair; Art  deco, Thames and Hudson, London, New York, 1995. Ernst Khn; Lndliche Bauten III (Das Landhaus (Herrensitz, Schlo) mit Nebenanlagen, Pchterwohnhuser, Ferienhuser, Beamten- und Arbeiterwohnungen, Gasthfe und Wohnhuser mit gewerblichen Anlagen, Berlin und Leipzig, G. J. Gschen'sche Verlagshandlung G. m. b. H. (Sammlung Gschen), 1921. Gabriel Kurt; Wohnhuser  Anlage und Konstruktion des Wohnhauses, Berlin und Leipzig, Vereinigung wissenschaftlicher Verlger (Sammlung Gschen), 1921. Gabriel Kurt; Wohnhuser  Die Rume des Wohnhauses, Berlin und Leipzig, Vereinigung wissenschaftlicher Verlger (Sammlung Gschen), 1921. Hillier, Bevis; The World of Art  deco, E. P. Dutton and Co., Inc., New York, 1971. Ivankovi, Grgur Marko; Secesijski duh u arhitekturi i ~ivotu Osijeka, Muzej Slavonije, Osijek, prosinac 1994.  sije anj 1995 Koren i, Mirko; Naselja i stanovniatvo SR Hrvatske 1857.-1971, Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knjiga 54, Zagreb, 1979, Laslo, Aleksander; Arhitektura modernog graanskog Zagreba, }ivot umjetnosti, Zagreb, br. 56-57., god. XXX., str. 58-71, 1995. Lozzi  Barkovi, Julija; Najamne stambene zgrade meuratnog Suaaka, Radovi instituta za povijest umjetnosti br. 28, 348  365, Zagreb, 2004. Mati, Vilim; Zakonske i planske regulative izgradnje grada Osijeka u razdoblju secesije, Secesija slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, str. 17  29, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni i umjetni ki rad, Zagreb  Osijek, 2001. Moravanszky, Akos; Die Architektur der Donaumonarchie, Erst und Sohn, Berlin, 1988. Pavlini, Miroslav; Osje ka moderna arhitektura, u: Anali Zavoda za znanstveni i umjetni ki rad u Osijeku HAZUa; br. 15., str. 25  53., Zagreb  Osijek, 1999. Plani, Stjepan; Problemi savremene arhitekture, Jugoslavenska atampa d.d., Zagreb, 1932. Pevsner, Honour, Fleming; Lexikon der Weltarchitektur, str. 442., natuknica Neoklassizismus, Prestel, Mnchen, 1992. Premerl, Tomislav; Hrvatska moderna arhitektura izmeu dva rata, Nakladni zavod Matice Hrvatske,Zagreb, 1991. Premerl, Tomislav; Kova ieva moderna i njen odjek u hrvatskoj arhitekturi, Radovi instituta za povijest umjetnosti br. 22., 150  163., Zagreb, 1998. Radovi Mahe i, Darja, Laslo, Aleksandra; Viktor Kova i  promotor hrvatske moderne arhitekture, Radovi instituta za povijest umjetnosti br. 21, 143  165, Zagreb, 1997. Sulji, Azra; Dioniz Sunko: Od historicizma do moderne, Secesija u Hrvatskoj, Zbornik radova znanstvenog skupa s meunarodnim sudjelovanjem, str. 83 105, HAZU, Zavod za znanstveni i umjetni ki rad u Osijeku, Zagreb  Osijek,1999. Valen i, Bo~ica; Vila Pauline Hermann (Dvorac  Ma kamame ) u Osijeku; Osje ki zbornik XXI., str. 221  244, Muzej Slavonije, Osijek, 1991. Vujasinovi, Branko; Povijesni pregled graevne slu~be u Hrvatskoj od 1770. do 1918., Graevni godianjak 2003./2004., Zagreb Izvori: Novinski izvori: ***Anketa za rjeaenje stambenog pitanja u Osijeku, Hrvatski list, br. 123. 23.12.1920., god. 1., str.3 *** Anketa o stambenom pitanju, Hrvatski list, Osijek, br. 125, 28. 12. 1920., str. 3 *** Pogodnosti za novogradnje, Hrvatski list, Osijek, br. 43., 23. 2. 1921., god. II., str. 3 *** Svinjci  ljudski stanovi, Osje ki reporter, br. 2., 27. 2. 1922., str. 6-7. *** Spekulacije s graevinama, Osje ki reporter, br. 20, 3. 7. 1922., str. 2 *** Lihvarenje sa stanovima u Osijeku, Osje ki reporter, br. 27., 21. 8. 1922., str. 3 *** Skupatina gradskog zastupstva  Ruaenje bedema i gradnja akole u Novom gradu, Hrvatski list, br. 265, 21.11.1922., str. 2 *** Graevni razvitak grada Osijeka, Hrvatski list, Osijek, br. 292., 24. 12. 1922., str. 23. *** Besteuerung der leerstehenden Baugruende, Die Drau, Nr.2., 3. 1. 1923., str. 2-3 *** Neu  Osijek, Die Drau, Osijek, Nr. 6., 9. 1. 1923., str. 3 *** Zur Demolierung der Festungswaelle, Die Drau, Nr. 21., 26.1.1923., str. 2-3 *** Ing. `aj  Bauunternehmer, Die Drau, Osijek, Nr. 29., 6. 2. 1923., str. 3 *** Izgradnja stambenih zgrada po industrijskim i drugim poduzeima, Hrvatski list, Osijek, br. 31., 7. 2. 1923., str. 4 *** Ruaenje tvravskih bedema  Rezultat 2-mjese nog rada bajke o zakopanom blagu, Hrvatski list, Osijek, br. 34., 10.2.1923., str. 3 *** Zastoj u graevnoj sezoni u Osijeku; Naopaka financijalna politika beogradske vlade, Hrvatski list, Osijek, br. 79 (792), 1. 4. 1923., god. IV., str. 3 *** Prva lasta, Hrvatski list, Osijek, br. 108 (802), 6. 5. 1923., god. IV., str. 5 *** Pokuaaj rjeaenja stambene krize u Osijeku, Hrvatski list, Osijek, br. 129 (840), 3. 6. 1923., god. IV., str. 2 *** Akcija za gradnju stambenih zgrada u Osijeku, Hrvatski list, Osijek, br. 154., 3. 7. 1923., str. 3 *** Izgradnja gradskih stambenih zgrada, Hrvatski list, Osijek, br. 201., 28. 8. 1923., str. 4 ***Ein Notschrei aus der Kre~magasse, Die Drau, Osijek, Nr. 275 (7732), 3. 12. 1923., str. 2  3 *** Zur Bauttigkeit, Die Drau, Osijek, Nr. 288. (7744), 20. 12. 1923., str. 2 *** Prva skupatina Druatva stanara i podstanara u Osijeku, Hrvatski list, Osijek, br. 96 (1113), 23. 4. 1924., str. 4 *** Promicanje graevinstva i saobraajnih uredaba; povodom dva izuma ing. Koharovia u Osijeku, Vjesnik osje ke oblasti, br. 1  12., 1926. god., 15. 1. 1926., str. 11 *** Dvije ne ovje ne i sabla~njive delo~acije u Osijeku, Hrvatski list, Osijek, br. 202., 3. 9. 1926., str. 5 *** Gradnje inovni kih domova u Osijeku, Hrvatski list, Osijek, br. 309, 18. 12. 1926., str. 5 *** Graevna djelatnost u gradu Osijeku u god. 1927., Hrvatski list, Osijek, br. 357, 25. 12. 1927., str. 26 *** Nove etvrti na periferiji Osijeka, Hrvatski list, Osijek, br.100 (2488), 8. 4. 1928., str. 15 *** U Osijeku se izgrauje jedan od najljepaih dijelova grada, Hrvatski list, Osijek, br. 361 (2749), 25. 12. 1928., str. 28 *** Otto Struppi, Reporter br. 3. (265.), 26. 3. 1929., str. 1 - 2 *** U Osijeku je u posljednjih 10 godina sagraeno 2309 graev. objekata, Hrvatski list, Osijek, br., 31. 3. 1929., str. 15 *** Sa ju eraanje sjednice gradskog graevnog odbora u Osijeku, Hrvatski list, Osijek, br. 175, 28. 6. 1929., str. 5 *** Izgradnja ugla kod poate, Hrvatski list, Osijek, br. 336. (3090.), 6. 12. 1929., str. 6 *** Osje ka gradska opina kao  kuevlasnik, Hrvatski list, Osijek, br. 354. (3108.), 25. 12. 1929., str. 19  20 *** Zadnji ostaci osje ke tvrave, Hrvatski list, Osijek, br. 354. (3108.), 25. 12. 1929., str. 24 *** `to je novo sagraeno ove godine u Osijeku, Hrvatski list, Osijek, br. 354. (3108.), 25. 12. 1929., str. 30 *** Ciglarska je industrija pretrpjela najte~u godinu, Hrvatski list, Osijek, br. 351 (3464), 25. 12. 1930., str. 30 *** Ladanjska periferija Osijeka, Hrvatski list, Osijek, br. 351 (3464), 25. 12. 1930., str. 49 *** Graditelj Ante Slavi ek, Hrvatski list, Osijek, br. 275., 7. 10. 1931., str. 6 Arhivski izvori: Dr~avni arhiv u Osijeku (DAOS), Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo Osijek (GPO), Podaci o autoru: Dragan Damjanovi je roen 1978. u Osijeku. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu zavraio je studij Povijesti i povijesti umjetnosti. U o~ujku 2003. zaposlen je kao znanstveni novak na Odsjeku za povijest umjetnosti istog Fakulteta, na projektu prof. dr. sc. Zvonka Makovia. Magistrirao je u o~ujku 2005. s temom Vukovarski arhitekt Fran Funtak. Glavno podru je interesa mu je povijest arhitekture 19. i prve polovine 20. stoljea.  Koren i;1979, 487.  *** U Osijeku je u posljednjih 10 godina sagraeno 2309 graev. objekata, Hrvatski list, Osijek, br., 31. 3. 1929., str. 15; Zanimljivo je kako u spisima osje kog gradskog poglavarstva ne nalazimo podatke za 1919. godinu, vjerojatno jer se u nesreenim poslijeratnim prilikama nisu upisivale redovno graevne dozvole.  Isto  ***Anketa o stambenom pitanju, Hrvatski list, Osijek, br. 125, 28. 12. 1920., str. 3  *** Pogodnosti za novogradnje, Hrvatski list, Osijek, br. 43., 23. 2. 1921., god. II., str. 3  *** Besteuerung der leerstehenden Baugruende, Die Drau, Nr.2., 3.1.1923., str. 2-3  *** Promicanje graevinstva i saobraajnih uredaba; povodom dva izuma ing. Koharovia u Osijeku, Vjesnik osje ke oblasti, br. 1  12., 1926. god., 15. 1. 1926., str. 11.; Dosta se proizvodilo nekvalitetnog materijala, kojekakvih aupljih cigala, ato je znatno smanjilo kvalitetu i stabilnost izvedenih objekata.  Veliki dio opeke od razgradnje zidova Tvre nije upotrijebljen za zidanje kua u samome Osijeku, ve i u susjednim selima iji su se stanovnici u velikom broju okoristili ovim jeftinim, ali kvalitetnim materijalom  ***Skupatina gradskog zastupstva  Ruaenje bedema i gradnja akole u Novom gradu, Hrvatski list, br. 265, 21.11.1922., str. 2 &  Radnicima, koji su voljni sebi graditi kue, neka se dade vaditi ciglu iz bedema, a polovica nek im se dade za gradnju. Oni bi gradili kue, samo bi im grad morao dati gotove prozore, vrata i crijep. Jedna bi takova kua stajala 40.000 K. Dosad s javilo preko 100 radnika. Vratili bi novac gradu za 10 godina. , isto i *** Zur Demolierung der Festungswaelle, Die Drau, Nr. 21., 26.1.1923., str. 2-3  *** Ruaenje tvravskih bedema  Rezultat 2-mjese nog rada bajke o zakopanom blagu, Hrvatski list, Osijek, br. 34., 10. 2. 1923., str. 3  *** Zastoj u graevnoj sezoni u Osijeku; Naopaka financijalna politika beogradske vlade, Hrvatski list, Osijek, br. 79 (792), 1. 4. 1923., god. IV., str. 3  zanimljivo je kako je porast cijene graevinskog zemljiata ondaanji tisak promatrao kao imbenik poticajan za rast novogradnji. Statisti ki podaci pokazuju nam da se dogodilo upravo suprotno njihovim o ekivanjima, odnosno veliki pad graevinske aktivnosti. *** Graevni razvitak Osijeka, Hrvatski list, Osijek, br. 292., 24. 12. 1922., str. 23  *** Pokuaaj rjeaenja stambene krize u Osijeku, Hrvatski list, Osijek, br. 129 (840), 3. 6. 1923., god. IV., str. 2  ***Graevna djelatnost u gradu Osijeku u god. 1927., Hrvatski list, Osijek, br. 357, 25. 12. 1927., str. 26  U sredini grada graevna je djelatnost bila vrlo slaba, a ato se na periferiji gradi, od toga su graditelji slabo ato imali, jer to su bile gradnje nedostatnih dimenzija i kakvoe, veinom voene i raene u vlastitoj re~iji.   *** U Osijeku se izgrauje jedan od najljepaih dijelova grada, Hrvatski list, Osijek, br. 361 (2749), 25. 12. 1928., str. 28  *** Sa ju eraanje sjednice gradskog graevnog odbora u Osijeku, Hrvatski list, Osijek, br. 175, 28. 6. 1929., str. 5  *** `to je novo sagraeno ove godine u Osijeku, Hrvatski list, Osijek, br. 354., 25. 12. 1929., str. 30  *** Ciglarska je industrija pretrpjela najte~u godinu, Hrvatski list, Osijek, br. 351 (3464), 25. 12. 1930., str. 30  DAOS, GPO, Fond br. 6., serija Graevinski (in~inirski ured), Knjiga br. 2439., Evidencija izdanih graevnih dozvola 1912.  1926.  Tako ondaanje novinstvo izvjeatava:  U Gornjem gradu isto no od Beogradske ulice, nastala je ciela nova gradska etvrt. Podignute su zgrade poput ljetnikovca i mnoge ukusne prizemnice. Od Reisnerove tvornice pa sve do }abnjaka, gdje je prije godinu dana bila pusta ledina, danas tamo stoji potpuno izgraena ulica. U tome dijelu ni e upravo sada i jedna jednospratnica. Centralni dio Gornjeg grada ukraaen je s nekoliko lijepih viaespratnica. ***Graevni razvitak grada Osijeka, Hrvatski list, br. 292. (708.), 24. 12. 1922., str. 23.  ***Ein Notschrei aus der Kre~magasse, Die Drau, Osijek, Nr. 275 (7732), 3. 12. 1923., str. 2  3  *** U Osijeku je u posljednjih 10 godina sagraeno 2309 graev. objekata, Hrvatski list, Osijek, br., 31. 3. 1929., str. 15  *** Zadnji ostaci osje ke tvrave, Hrvatski list, Osijek, br. 354. (3108.), 25. 12. 1929., str. 24  *** Prva lasta, Hrvatski list, Osijek, br. 108 (802), 6. 5. 1923., god. IV., str. 5; Ova tvrdnja, naravno nije posve to na, cijeli je niz objekata ato nanovo izgraen, ato obnovljen krajem 19. i po etkom 20. st. u Tvri  *** Ladanjska periferija Osijeka, Hrvatski list, Osijek, br. 351 (3464), 25. 12. 1930., str. 49  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 104, `odolovci br. 2, kua Ferde Pellera  ***Graevni razvitak grada Osijeka, Hrvatski list, Osijek, br. 292., 24. 12. 1922., str. 23.  Iako tih promjena ima, one su, u ovom tipu, minimalne  Ne tako davno pojavio se termin fasade licitarskih srdaca, aludirajui na ruralno porijeklo oblika ove arhitekture  *** Graevni razvitak grada Osijeka, Hrvatski list, Osijek, br. 292., 24. 12. 1922., str. 23.  *** Nove etvrti na periferiji Osijeka, Hrvatski list, Osijek, br.100 (2488), 8. 4. 1928., str. 15  Odnosno, majstora zidara  Osje ki su akolovani graditelji, in~enjeri i arhitekti iz isto ekonomskih razloga bili prisiljeni projektirati i ovakve, uglavnom skromne graevine  reprezentativnijih se gradilo premalo da bi se specijaliziralo samo za njih.  *** Nove etvrti na periferiji Osijeka, Hrvatski list, Osijek, br.100 (2488), 8. 4. 1928., str. 15  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 65, Moravska ulica br. 6., kua Anke Schmidt i Anke Klemm  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 128, Zagreba ka ulica br. 32, kua Matije i Terezije Zelenka  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 128, Zagreba ka ulica br. 24., kua kua Marka Pavetia, pod istim je brojem i kua Julija Hettlingera  DAOS, GPO, Fond br. 6., serija Graevinski (in~inirski ured), Knjiga br. 2439., Evidencija izdanih graevnih dozvola 1912.  1926., podaci za 1928. godinu  *** Izgradnja ugla kod poate, Hrvatski list, Osijek, br. 336. (3090.), 6. 12. 1929., str. 6 *** Nove etvrti na periferiji Osijeka, Hrvatski list, Osijek, br.100 (2488), 8. 4. 1928., str. 15  *** Neu  Osijek, Die Drau, Osijek, Nr. 6., 9. 1. 1923., str. 3  Novine tako izvjeauju o jednome osje kome oakaru (dakle financijeru gradnje objekata na uglu ulice  takvi su bili vrlo unosni jer su omoguavali smjeataj veega broja stanova), koji je lani sagradio jednokatnicu s 5 stanova i sada naplauje pretjerane stanarine. U ***Lihvarenje sa stanovima u Osijeku, Osje ki reporter, br. 27., 21. 8. 1922., str. 3  *** Spekulacije s graevinama, Osje ki reporter, br. 20, 3. 7. 1922., str. 2  *** Svinjci  ljudski stanovi, Osje ki reporter, br. 2., 27. 2. 1922., str. 6 -7  *** Zadnji ostaci osje ke tvrave, Hrvatski list, Osijek, br. 354. (3108.), 25. 12. 1929., str. 24  *** Prva skupatina Druatva stanara i podstanara u Osijeku, Hrvatski list, Osijek, br. 96 (1113), 23. 4. 1924., str. 4, Odmah pri osnivanju druatvo je brojalo 190 lanova, izdavali su tijekom 1924. i 1925. ak i svoj list, Glas stanara  ***Anketa za rjeaenje stambenog pitanja u Osijeku, Hrvatski list, br. 123. 23.12.1920., god. 1., str.3, Anketa je glasila:  Povodom tim da nestaaica stanova u gradu Osijeku iz dana u dan biva sve vea, a posljedice njene sve se viae osjeaju i sve te~e djeluju na sveukupni privredni, a i moralni ~ivot, gradsko zastupstvo, uviajui to, zaklju ilo je u svojoj skupatini od 1. studena 1920. da se to pitanje temeljito i ato prije prou i i da se potra~i na in, kako bi se toj nevolji temeljito i ato prije predusrelo. U tu se svrhu saziva anketa iz svih slojeva graanstva i po mnijenju njihovu postupat e se dalje. Stoga gradsko poglavarstvo moli sve korporacije i lica, da se prime ove teake i asne zadae i da kao lanovi ankete porade: konkretne prijedloge stave za rjeaenje stambenog pitanje u Osijeku. Anketa e se sastati u gradskoj vijenici, u nedjelju dne 26. o. Mj. U 10 sati prije podne.   *** Izgradnja stambenih zgrada po industrijskim i drugim poduzeima, Hrvatski list, Osijek, br. 31., 7. 2. 1923., str. 4.;  Pokrajinska uprava, odjeljenje socijalne politike, sud za stanove, priopuje sljedee: Na osnovu lana 2. zakona o stanovima od 30. prosinca 1921. odnosno lana 3. i 6. pravilnika za izvraivanje toga zakona pozivaju se svi nov ani zavodi, osiguravajua i ina trgova ka druatva, nadalje trgova ka, industrijska i sli na poduzea, koja imaju karakter veletrgovine, veleindustrije i veleobrta, da u roku od 15 dana ne ra unajui dan ovoga poziva, prijave sudu za stanove kod pokrajinske uprave, odjeljenje socijalne politike u Zagrebu, svoje polovne prostorije smjeatene u tuim zgradama, kao i stanove svojih namjeatenika, te da predlo~i bilanse prethodnih godina, izvode svojih knjiga i ostale dokaze u svrhu da ovaj sud uzmogne prosuditi da li su navedeni zavodi, druatva i poduzea du~na da sagrade kue za stanovanje svojim namjeatenicima i za smjeataj svojih poslovnih prostorija u smislu navedenih zakonskih propis. Oni koji se ovom pozivu u odreenom roku ne odazovu kaznit e se u smislu lanka 21. spomenutog pravilnika  Stambena zgrada za inovnike Naai ke tvornice tanina je predstavljena kataloakom jedinicom br. 33 u Secesija slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, str. 62., Osijek, 2001.  ***Akcija za gradnju stambenih zgrada u Osijeku, Hrvatski list, Osijek, br. 154., 3. 7. 1923., str. 3  ***Akcija za gradnju stambenih zgrada u Osijeku, Hrvatski list, Osijek, br. 154., 3. 7. 1923., str. 3 Ni sastanak nije pokazao izuzetno dobre rezultate. Ravnatelj osje ke podru~nice Jugobanke vodi ka obeao je kredite u tu svrhu, ukoliko Narodna banka da jamstva, a vlasnik ciglane Schulhof obeao je subvenciju graevinskog materijala, ukoliko se ostale osje ke ciglane slo~e od 50 %. Hengl je upozorio privrednike da e dr~ava ubrzo donijeti zakone koji e obvezati sve one koji ne ~ele sada dati, da e morati. Privrednici su se bunili ato u istu svrhu ne moraju uplaivati veleposjednici.  *** Izgradnja gradskih stambenih zgrada, Hrvatski list, Osijek, br. 201., 28. 8. 1923., str. 4; Zgrada je predstavljena kataloakom jedinicom br. 35., u Secesija slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, str. 64., Osijek, 2001.  *** Zur Bauttigkeit, Die Drau, Osijek, Nr. 288. (7744), 20. 12. 1923., str. 2  *** Zur Bauttigkeit, Die Drau, Osijek, Nr. 288. (7744), 20. 12. 1923., str. 2  *** Osje ka gradska opina kao  kuevlasnik, Hrvatski list, Osijek, br. 354. (3108.), 25. 12. 1929., str. 19  20  *** `to je novo sagraeno ove godine u Osijeku, Hrvatski list, Osijek, br. 354. (3108.), 25. 12. 1929., str. 30.  Ambrua, 1997; 354 - 358  Ambrua, 1997; 353  U njema koj literaturi za klasicisti ke tendencije u arhitekturi 20. stoljea koristi se pojam neoklasicizam, dok u literaturi sjeverozapadne Europe taj naziv ozna ava stil na prijelazu iz 18. u 19. stoljee, koji Nijemci zovu klasicizmom. Pevsner, Honour, Fleming, Lexikon der Weltarchitektur, str. 442., natuknica Neoklassizismus, Prestel, Mnchen, 1992.; U nas pojam obi no ozna ava jednu od stilskih manifestacija historicizma. Stoga se u ovom tekstu koristi openitiji pojam modernisti kog klasicizma  Moravanszky, 1988; 179 - 191  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 46c, Kon areva (Reisnerova) ulica, neparni brojevi, br. 63., Krunoslava Schuster  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 46c, Kon areva (Reisnerova) ulica, neparni brojevi, br. 63., Krunoslava Schuster, dokument GPO-a br. 40.082/1929. od 14. 10. 1929.  Damjanovi, Osje ki opus vukovarskoga arhitekta Frana Funtaka 1922.  1923. godine, Anali Zavoda za znanstveni i umjetni ki rad u Osijeku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti br. 20., str. 7  31, Zagreb  Osijek, 2004.  Postavlja se opravdano pitanje kako nazivati ovog arhitekta tijekom dvadesetih. Nau eni smo na njegovo izvorno njema ko ime i prezime, Viktor Axmann, no kako je on svojevoljno u prvoj polovini dvadesetih promijenio svoje ime i prezime u Vladoje Aksmanovi ini mi se da je jedino opravdano tako ga nazivati, pa se u toj verziji i koristi u ovom tekstu  U daljnjem nastavku teksta uglavnom se koristi skraenica Aksmaro  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 107a, Strossmayerova ulica, parni brojevi, br. 44, kua Vladoja Aksmanovia i Ane Truhelka  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 107, Strossmayerova ulica, parni brojevi, br. 16 (14) Albert G. Grossmann  Secesija slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, kat. br. 30., str. 59, Zagreb  Osijek, 2001.  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 46d, Kon areva (Reisnerova) ulica, neparni brojevi, br. 115, 117. i 119  Drava, tvornica ~igica, inovni ki stanovi  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 82 c, Radieva ulica, Paromlin, inovni ki stanovi  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 82 c, Radieva ulica, Paromlin  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 107b, Strossmayerova ulica, neparni brojevi, br. 43 (51), Ivan Biser  Ambrua, 1997; 350 - 351  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 20, Kre~mina ulica br. 5., vila Nikole Klema; vila se spominje u tekstu Ambrua, 1988/89; 82, uz krivo navoenje prezimena Kler, a ne Klemm, ista se pogreaka javlja i u Ambrua, 1997; 347 - 349  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 59, Ma~uraniev vijenac, ranije Aleksandrova ulica, br. 3, kua Ivana Katone  Ambruaeva, 1997; 16  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 101a, Ljevaonica  Secesija slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, kat. br. 28, str. 58, Osijek, 2001.  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, projekt je pogreano ulo~en u Svezak 10a, Kapucinska ulica br. 1  3, gradnja baruna Leopolda Pfeiffera, u knjizi Secesija slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, kataloaki br. 49., str. 76., pogreano se navodi kako je zgrada podignuta 1935. godine, te kako joj je autor Dlouhy. Sa uvan nam je, naime, doista samo Dlouhyjev nacrt izmjene pro elja (izloga iz spomenute godine, no natpisi u novinama i sa uvani tlocrti pojedinih katova graevina jasno svjedo e kako je ona nastala 1929. godine i kako joj je autor Ivan Domes. Najpouzdaniji dokaz je knjiga izdanih graevinskih dozvola Osje kog gradskog poglavarstva u kojoj je jasno navedeno kako je dozvola dobivena 1929., te kako joj je projektant Domes. (DAOS, GPO, Fond br. 6., serija Graevinski (in~inirski ured), Knjiga br. 2439., Evidencija izdanih graevnih dozvola 1912.  1926.)  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 59, Ma~uraniev vijenac, br. 2a, kua Ferdinanda Speisera  *** Izgradnja ugla kod poate, Hrvatski list, Osijek, br. 336. (3090.), 6. 12. 1929., str. 6;  Gradnja dvokatnice trgovca g. Peaeka (koju podi~e graditelj g. Domes) napredovala je ve toliko, da su zidovi sasvim dovraeni i sad e se uzeti u posao krovna konstrukcija. Dvokatnica se gradi u impozantnom stilu i bit e lijep prilog modernom arhitektonskom razvoju glavne osje ke ulice. Tom treom dvokatnicom izgradit e se potpuno onaj ugao kod poate, za koji se do prije dvije  tri godine mislilo da e dugo ostati neizgraen jer je gradiliate bilo golemo, pa ga je moglo izgraditi samo neko vee poduzee (banka i dr.)  *** Graditelj Ante Slavi ek, Hrvatski list, Osijek, br. 275., 7. 10. 1931., str. 6  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 126a Vukovarska ulica, br. 14  16, kua Ivana i Marije Zelenka  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 29., Gornjodravska obala, br. 2, Drago Somogy; kua je predstavljena kataloakom jedinicom br. 25.u Secesija slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, Osijek, 2001.  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 85b, ulica Hrvatske republike, Deszathyjeva, br. 11, kua Vojina i Slavka Bajakia  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 82 b, Radieva ulica, br. 29, kua Franje i Roze Rujer; kuu spominje i Ambrua, Secesija slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, str. 35 i 57.; o zgradi se govori i u Ambrua, 1988/89; 75 (ilustracija) i 81 (tekst)  Mada nam se na prvi pogled ine dekorativnijima, ponajprije zbog ukraaavanja samog projekta  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 59, Ma~uraniev vijenac, br. 1, kua Ivana Beckera; kua je predstavljena kataloakom jedinicom br. 50. u Secesija slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, str. 77., Osijek, 2001., nadalje spominje se u Ambrua, 1988/89; 82  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 126a Vukovarska ulica, parni brojevi, br. 22, Marija Novosel  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 75, Park kralja Petra Kreaimira IV., ranije Park Maraala Tita i Nodilov trg i Vijeni ki trg, br. 1., Desanka, udova Kockar, i djeca Jovanka, Miloa i Veljko Kockar; kua je predstavljena kataloakom jedinicom br. 52. u Secesija slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, str. 78, Osijek, 2001.  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 13A, }upanijska, parni brojevi, br. 16, Franjo Kremer  *** Otto Struppi, Reporter br. 3. (265.), 26. 3. 1929., str. 1 - 2  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 46d, Kon areva (Reisnerova) ulica, br. 115, 117. i 119  Drava, tvornica ~igica, inovni ki stanovi  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 103, `enoin trg, kua Janka Schustera  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 59, Ma~uraniev vijenac br. 5, vila Antuna Vabia  Vila Hermann jedan je od rijetkih monografski obraenih objekata Osijeka uope. Obradila ju je Bo~ica Valen i u lanku: Vila Pauline Hermann (Dvorac  Ma kamame ) u Osijeku; Osje ki zbornik XXI., str. 221  244,Muzej Slavonije, Osijek, 1991.  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 59, Ma~uraniev vijenac br. 4., vila Matilde Struppi; kua se spominje u Ambrua, 1988/89; 82  DAOS, Fond br. 6, GPO, dosje br. 30339  1944  Diplomirao je 1919. godine u Zagrebu; DAOS, Fond br. 6, GPO, dosje br. 30339  1944  DAOS, Fond br. 6, GPO, knjiga br. II. - , Registar ovlaatenih radnja: 1931.  1937., br. 238 ex 1933.  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 85a, ulica Hrvatske republike, Deszathyjeva, br. 28, kua Milana Lazanova  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 87, Ive Lole Ribara, br. 19, kua ing. Reich Ige i Edite Reich, roene Wajda  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 20, Kre~mina ulica br. 4  stambena zgrada Dlouhy i Fulla  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 87, Ive Lole Ribara, br. 2, kua Mariete Fay  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 87, Ive Lole Ribara, br. 17, kua Emice Vui i i Mare ade~  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 107, Strossmayerova ulica, parni brojevi, br. 12 (10), Samuel Rottmann i sinovi, novogradnja trgova ke kue  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 20, Kre~mina ulica br. 7  vila dr. Vilima i Julije Schmuckler  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 87, Ive Lole Ribara br. 13., Matija i Tereza Steiner  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 20, Kre~mina ulica br. 20, kua dr. Ise i Dite Kova   DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 4, Beogradska ulica br. 21  kua Sebastijana i Agneze Sehn  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 126c Vukovarska ulica, neparni brojevi br. 9, Ivaniai Martin i Marija  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 87, Ive Lole Ribara br. 7, Roza, udova Spitzer  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 59, Ma~uraniev vijenac br. 6., kua Ivana Govorkovia; objekt se spominje u Ambrua, 1988/89; 82  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 20, Kre~mina ulica br. 3 vila Arpada i Radojke Pollak,  Budui da se od te godine pojavljuju u popisima izdanih graevinskih dozvola u gradu Osijeku  DAOS, Fond br. 6., GPO, knjiga br. II. , Registar ovlaatenih radnja: 1931.  1937., br. 151/1933.  Pelcer, Petar i Piri, Josip  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 87, Ive Lole Ribara br. 15., kua Ivana Massla, te Ivana i Marije Speiser  Kako se mo~e zaklju iti na osnovi izdanih graevinskih dozvola osje kog Gradskog poglavarstva.  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 4, Beogradska ulica br. 10, Gradnja gradskih inovni kih stanova  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 20, Kre~mina ulica br. 8, kua Koste Stoja ia  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 4, Beogradska ulica br. 13, kua Goldstein i Szekler; kua je predstavljena kataloakom jedinicom br. 51. u Secesija slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, str. 71., Osijek, 2001.  Zgrada je predstavljena s kataloakom jedinicom br. 51., u knjizi Secesija slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, str. 77  DAOS, Fond br. 6., GPO, knjiga br. II. - , Registar ovlaatenih radnja: 1931.  1937., br. 910/1933.,  DAOS, Fond br. 6., GPO, knjiga br. II. - , Registar ovlaatenih radnja: 1931.  1937., br. 910/1933., tvrtku najprije napuata Schwabenitz, dok Hoffmann nastavlja poslovati do 1935. godine.  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 126a Vukovarska ulica, parni brojevi, br. 30, kua Leopolda i Julije Nuber  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 4, Beogradska ulica br. 11, kua kapetana Josipa Tufeka  *** Ing. `aj  Bauunternehmer, Die Drau, Osijek, Nr. 29., 6. 2. 1923., str. 3  Vujasinovi, 2004; 525  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 29., Gornjodravska obala, br. 5, Edo i Pavao Kaiser  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 107b, Strossmayerova ulica, neparni brojevi, br. 17 (19), Mijo Kova evi  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 126a Vukovarska ulica, parni brojevi, br. 20, Josip Zimmermann  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 82 b, Radieva ulica, neparni brojevi, br. 27., kua Marije Vu enovi  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 103, `enoin trg  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 126c Vukovarska ulica, neparni brojevi, br. 3, kua Josipa Weina  DAOS, Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo, In~inirski ured, Projekti po ulicama, Svezak 46a, Kon areva (Reisnerova) ulica, br. 26., Ignac i Laura Adler,  `to nas vraa na pomisao da je djelo ipak domaeg arhitekta PAGE  PAGE 33 Zq\q$r&rJuLuNuPujulunuz̄΄D,.020Ȗʖ̖4 $h^ha$gd$a$gd$`a$ $ & Fa$gd$a$Jʖ̖24.0`f8:>ڲܲXZ*>@~ " ǻǻǻǻhajhjV*0JCJU hjV*CJjhjV*0JU hjV*5\jhjV*0JU\ h5 h5\hjV* hjV*\F46֧`df>Hؿ*$a$gd $h^ha$gd $ & Fa$gd$`a$$a$ :<>$a$gd$`a$ $ & Fa$gd$a$:>.0 6:(*^`Z \  "$N@Bf  r@ "&´ҪҪҪҪҦҪҪҝҪҡғ hjV*aJhOh. h5hjhjV*0JUjhjV*0JCJU\ hjV*CJ\hjV*5CJ\hjV*jhjV*0JCJU hjV*CJ hjV*5\ h5\hh5\568:"$NPRnpr"$&b $ p#a$ p# $ & Fa$gd$a$gd$a$!!!":"<"%%(*++//(6*690949AAAFIIOO RoDtFtHty@T΄N<&Hf͕͜͜ hjV*6CJhjV*6CJ] hjV*6] hjV*6hjV*5CJ\ hjV*CJ hjV*CJ hjV*5\ hjV*CJ h5\ hjV*\jhjV*0JUhjV* hjV*aJjhjV*0JUaJ:$((***&-x2 9 999092949AAAAAAA\KOO$`a$ $ & Fa$gd$a$O RRPRRRXRVdhijiliiioDtFtHtZt\ty|`$`a$$a$ $ & Fa$gdօH<ΎJ^" <:"֜ʟ & F & F$ & Fa$$a$ftʍ<`tΎ\6f~HT<L:` @D B>ž֞؞0ʟ >x0> J¦~ R^ȿ hjV*5\hjV*5CJ\ hjV*CJ hjV*6CJhjV*6CJ] hjV*CJ hjV*6\ hjV*\ hjV*6hjV* hjV*6]Hʟ">@v`\«B~r~^$ & Fa$$a$$ & Fa$^`hZ\d p«ʫJ|~prz|~,Ұ\^dBDL`γгֳ8$ڶlnvܷHJR r0$Ļ(hjV*5CJ\ hjV*5\ hjV*6]hjV* hjV*CJX^Dг0nJ *" ľpR<l$ & Fa$$a$$ & Fa$(*2 "*  D¾ľ̾npxPRZ:<D|4p&VXb"r46Rl h.\ h.6]h.jh.0JU hjV*5\ hjV*5 hjV*6]hjV* hjV*CJOlnpV4TVDNJF$a$$a$$TVb h\VXbDFNPJLVFHR0PRjlv46jl68B"$jh.0JUh. h.6]]Pj4j6"J r.h$a$$JL>   .prt~$^X"X.08`hjt  6~,  !!b"d"$ h.6]jh.0JUh.]h ~ !b"$%(()*+,(./(0*0`1b111333 5 5658566 6f666==?? ?}@}~~~h.CJaJjh.0JCJUaJ h.6] h.CJjh.0JCJUjh.0JUh.Mrefghjklm\n`opdqrsuvxwx8zV{{(|>}~~$a$$a$ƄȄ۹ hjV*5\h.0JmHnHu h.0Jjh.0JUh.jh.0JUh.CJaJjh.0JCJUaJ„ĄƄȄ$a$&`#$$a$ ,1h. A!"#$n%  @@@ NormalCJ_HaJmHsHtH<@< Naslov 1$$@&a$CJ$<@< Naslov 2$@& 5CJ\B@B Naslov 3$$@&a$ 5CJ\B@B Naslov 4$$@&a$ 5CJ$\<@< Naslov 5$$@&a$CJ>A@> Zadani font odlomkaZiZ Obi na tablica :V 44 la .k. Bez popisa 2>@2 Naslov$a$CJ(8J@8 Podnaslov$a$CJ>@>  Tekst fusnoteCJaJ>&@!> Referenca fusnoteH*TB@2T Tijelo teksta, uvlaka 3$a$CJ:@B: Zaglavlje  p#2)@Q2 Broj stranice\C@b\ Uvu eno tijelo teksta$`a$CJ$tH @P@r@ Tijelo teksta 2$a$^R@^ Tijelo teksta, uvlaka 2$`a$CJJQ@J Tijelo teksta 3$a$ 5CJ$\F'F Referenca komentaraCJaJBB Tekst komentaraCJaJ@@ Comment Subject5\HH  Balloon TextCJOJQJ^JaJ8 @8 Podno~je  p#\S@\ Tijelo teksta, uvlaka 3$`a$CJ pv>M !%&05[8B~CG.[}_a4beRfghgijnnC{ rp?ŒbҗO |Dh]K C Zf@ "$l&(0479@BvCGD\G7IMMPQT9WZ[[\\_qdd\fNjj oqqs7ttxy%z{{}ˀɂ>-  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~V]i{ S 4 0 K,oR^#>$m hszgr$ %%'()_))H*b*w*s,,:-..Y00O11Q233444566 7b7:;=O>>?@ABFCCSEE%FF]GGHIIJ|JKKRLLiM,NNNOOmP QQIRR7SSZTTSUUV^WWX%YYZZZH[[{\\z]^Q^T^>- .L[ij   hijD @ !!!! " "&(Z)+.(0i1r467:N<d>lEGGGGGGGSHTHRRRRRRTVVVVV|Z^^^^^cjgilpFrGrrrrrvvwFxGxHxIx\x]x^xgz| NOPt„;<=Ō sRScdڠ#ۧ@x}tY[\]^_kl567+,/4?@A"#}~P@ghi<EFpq|}~]^_M BCN!####%%%%%%%@(@-A-|.p0q0r0s0r2&3>6?6@6t7u79<<==>??????yCF9I:IJKKKNSUUVV"Y#Y@ZAZ[^^!_"_iajaXbcccccchhhhhhhPjbmqqrrsss9tvvvkwlwmwwwww'z3}~~m_`abrstыҋӋ\]L>Oê٬ڬ۬ܬ1ŭ&Ag޴]jKE(kQݼZ[\^ghyz73fK5c#r_/k<X#'.:tL\S$|b@#/Z>9DK8CY03HDc *n "x_u3 Z    Z$._M#:>b !!""+##$$$%/&&T''(((y)**L++K,,"-#-,---.-:-;-<-?-0000000000000000000000(00j0j0j0j0j0j0j0j0j0j0j0j0j(00!0!0!0!0!0!0!0!0!0!0!0!0!0!0!0!0!0!0!(00G 0G 0G0G0G0G0G0G0G0G0G0G0G0G(00V0V0V0V0V(00^0^0^0^0^0^0^H0^ 0Fr0Fr00r0r0r 0r 0r0r0r0r80r0Ix0Ix0Ix0Ix0Ix0Ix 0Ix0Ix0Ix0Ix0Ix(0r0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0  0  0 0 0 0 0 0 0 (0r000000000000000000800_0_0_0_0_ 0_ 0 _0_0_0_0_ 0 _0_0_0_0_0_0_(0r00000 0  0 0000 0 00000 000000 0000 00800q0q0q0q 0q0q0q0q0q 0q 0q0q0q(0r0000000 0 0 0 0 00000000000000 000000 000000(0r0%0%0%0%0% 0% 0%0%0%0%0%0%0%0%0% 0%0%0%0%0% 0%0% 0% 0 %0%0%(0r0?0?H0?0?0?0? 0!? 0"?0?0?0?0?0?0? 0#?0?0?0? 0$?0?0?0?0? 0%?0?0?0? 0&? 0'?0?0?(0r0c0cH0c0c0c0cH0c0h0h0h0h0h0h 0(h0h00r0r0r0r0r0r 0)r0r0r0(0mw0w0w0w0w0w0w 0*w0w0w0w0w0w0w0w0w(0mw0b0b0b0b0b0b(0mw00000 0+0(0mw0000000(0mw0000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0  0  0  0  0  0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 00000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0  0  0  0  0  0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0  0! 0" 0# 0$ 0%0000 00000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0p@0@0@0p@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0p@0@0@0p@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0p@0@0@0p@0@0@0@0p@0@0p@0@0@0@0p@0p@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0p@0@0@0@0@0@0p@0@0@0@0p@0@0@0@0@0@0p@0@0@0@0@0p@0@0@0@0@0X@0@0@0@0@0@0h@0@0@0@0p@0p@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0p@0@0@0@0p@00$B~@0@0@0@0@0@004D.L[ij   hijD @ !!!! " "&(Z)+.(0i1r467:N<d>lEGGGGGGGSHTHRRRRRRTVVVVV|Z^^^^^cjgilpFrGrrrrrvvwFxGxHxIx\x]x^xgz| NOPt„;<=Ō sRScdڠ#ۧ@x}tY[\]^_kl567+,/4?@A"#}~P@ghi<EFpq|}~]^_M BCN!####%%%%%%%@(@-A-|.p0q0r0s0r2&3>6?6@6t7u79<<==>??????yCF9I:IJKKKNSUUVV"Y#Y@ZAZ[^^!_"_iajaXbcccccchhhhhhhPjbmqqrrsss9tvvvkwlwmwwwww'z3}~~m_`abrstыҋӋ\]?-0000000000000000000000(00j0j0j0j0j0j0j0j0j0j0j0j0j(00!0!0!0!0!0!0!0!0!0!0!0!0!0!0!0!0!0!0!(00G 0G 0G0G0G0G0G0G0G0G0G0G0G0G(00V0V0V0V0V(00^0^0^0^0^0^0^H0^ 0Fr0Fr00r0r0r 0r 0r0r0r0r80r0Ix0Ix0Ix0Ix0Ix0Ix 0Ix0Ix0Ix0Ix0Ix(0r0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0  0  0 0 0 0 0 0 0 (0r000000000000000000800_0_0_0_0_ 0_ 0 _0_0_0_0_ 0 _0_0_0_0_0_0_(0r00000 0  0 0000 0 00000 000000 0000 00800q0q0q0q 0q0q0q0q0q 0q 0q0q0q(0r0000000 0 0 0 0 00000000000000 000000 000000(0r0%0%0%0%0% 0% 0%0%0%0%0%0%0%0%0% 0%0%0%0%0% 0%0% 0% 0 %0%0%(0r0?0?H0?0?0?0? 0!? 0"?0?0?0?0?0?0? 0#?0?0?0? 0$?0?0?0?0? 0%?0?0?0? 0&? 0'?0?0?(0r0c0cH0c0c0c0cH0c0h0h0h0h0h0h 0(h0h00r0r0r0r0r0r 0)r0r0r0(0mw0w0w0w0w0w0w 0*w0w(0w(0w(0w(0w(0w(0w(0w((0mw(0b(0b(0b(0b(0b(0b((0mw(0(0(0(00. 00D G0 5hJf^($$VȄ"$'*DGIMOQSUWY[".^.Zq4Oʟ^lh=reȄ !#%&()+CEFHJKLNPRTVXZ\Ƅ !!t8@0(  B S  ?>-$i hj  F      pKO    !! " ""#%%'(((((--04055[8]8::N<<??@@BB~CCEElEmEGGGGGHHTHcHnHJKMMRRRRVVVVYY|Z}Z.[0[^^^^}__aa4b6bbbbbBcCczc*deeRfTfgghgjgggiiiijjkknnnnnGrOrRr]r#uv[x\xkxyyC{E{|| biNertŊŒŌadfg ԏՏԔՔ#"#җԗOirsxɘ̘֘5=>F l ٠ڠ3Уѣ#$ 23-Bʯ˯бѱдѴжѶ|~BFǼ:AGNlopu!)E+H 14hkBC&4v!We &.BNX./ {|#.-p *2W  BG X]v{|]_89CD_`]ej   K M   C E    BHPt{=DXe,3GTblZ\XYfhXY  #(V]@ B "6"""##########y${$$$%%%%%%%_&u&(({,|,8-A-E-F-M-----...(.|......|//////000000000r2s222233,34444556@6D6E6L6N6Z6r6x677778%8888889"9)999999<<<<<==x======> >g>q>>>>>>>d?p????@ABBBBBBvCzCGDIDFF\G^G7I:I@IAIFIgImInIsIuI}ITJ^JJJJJJJJJJJJJJJK KjKtKKKKKKKKMMMMdNeNNOPPSSQTSTUUUUUUVVVV"VdVnVVVVVVVV9W;W!Y-Y3Y6Y;YYYYY/Z6ZJZZZ[[[[\\\\]%]t^u^^^^^^^^*___^ajapasaxaaaaaaaaa bbXb^babfbmbsb~bbbbbbhcrcccccccccdqdsddd\f^fHhhhhhhhhNjQjjj}k~k}l~l`mcm}m~m o oq qqqqqq'r0r3r:r@9>`bDJce AE"$Y^NONO035HJpqDFce  NO*6np ""$z~xz_auw 35  Z ` x z      "     Z\$& .0'7>?FPY/_aMO#%:<!>hb d !!!!""""""-"3";"<"b"n"t"u"""+#-###$$$$&$$$%%/&' '&'.'~''''''((((((((y){)****L+N+++K,M,,,!-#-<-?--.KLZ[hj gjCD ?@ !! " "&&((Y)Z)++..'0(0h1i1q4r46677::M<N<c>d>kEmEGGGGGGRHTHRRRRTTVVVV{Z}Z^^^^ccigjgiillppErGrrrrrvvwwExIx[x^xfzgz|| MQst„ :=ČŌ rsQSbd٠ڠ"$ڧۧ?@~wx|}stX_jl48*034>B!#|~OP?@fi;<DFoq{\_LM  ACM!N!####~%%%%?(@(?-A-{.|.o0t0q2s2%3&3=6@6s7u799<<==>>????xCzCFF8I:IJJKKNNSSUUVV!Y#Y?ZAZ[[^^ _"_hajaWbXbcccchhhhOjQjamcmqqrrss8t:tvvjwmwwwww&z(z2}4}~~lm^bquЋԋ[]ߓKL=?NOªêجܬ01ĭŭ%&@Afgݴ޴\]ijJKDE'(jkPQܼݼY^fhxzefJK"#./jkWX"#&)-09<svKN[^SU#&{~~ad?B"%.1Y\~=@9:DFJM7:BEY[0225GJCFbe  ),mp"!$wz^atw25  Y \    "   Y\#&-0^aLO"%9<!=@a d !!!!" """*#-####$&$$$%%.&1&&&S'V'''((((((x){)****K+N+++J,M,,,!-#-<-?-<<=?:IKUV#Y@Z^!_jacqqqrttvkw~]NN700H**'jt>6^ ! ""0"0"e"k""*#1&&&S'''"-#-+-.-9-?-#-<-?-Dragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan|j}Tun~&2Қ):VZB跨TfDrH>sW 'VN="S)b>B}{2x"V8dI>YM!bN_pSRx:ba)^`.^`.^`.^`. ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(hh^h`. hh^h`OJQJo(^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`5CJaJo(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L. ^`5CJo(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`5o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L..SRa~}|bN8>>YMW '"S)}{2TT TH T TU TU TV ThV TV TW TLW TW T4X TX TX TY TdY TY TY Ti T4j Tj Tj Tk Tdk Tk 0A7GPCPPM0H0LPCPPM0H0LPCPPM0H0LPCPPM0H0ALPCPPM0H0LPCPPM0H0LPCPPM0H0LPCPPM0H0LPCPPM0H0LPCPPM0H0LPCPPM0H0ALPCPPM0H0LPCPPM0H0ALPCPPM0H0LPCPPM0H0ALPCPPM0H0PPCPPM0H0PCPPM0H0PCPPM0H0PCPPM0H0PCPPM0H0PCPPM0H0PCPPM0H0PCPPM0H0PCPPM0Hފߤ         *m kn9H\$ nJ Oz? Dq,qw*w~#Pm'O#S'oZ(BSU)=7)_~*o .C/+!50>\70s8j6x65b8x? CD?OUGQ>8hRMA{WdhZ[@.V_crH;iB?mi l lltnS{8 jV*w/\:0i.na h$nOA 5?}cD%?-@  "[cgnx >-00 0 00D@0$060H0L000000000&020>0L0R0r000000000000 0$0.00020XUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial5& zaTahoma"qRFf FEG'S!r4d,13QH(?n!Arhitektura art  decoa u Osijekudragan damjanovicDragan`                Oh+'0 $0 L X dpx"Arhitektura art decoa u Osijekucrrhidragan damjanovicderagragNormaldDragand9agMicrosoft Word 10.0@$e @L@<E՜.+,0  hp|   eGA "Arhitektura art decoa u Osijeku Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F`Ú1Table^WordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjk  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q