ŠĻą”±į>ž’ ĖĶž’’’ÉŹ’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’ģ„Į5@šæˆGbjbjĻ2Ļ2 5N­X­XŖš’’’’’’ˆ6666666JŽŽŽ8ĘŚ,J‡"444444šœœœœœœ$£RõFĄ644444Ą6644A@@@4Ž6464š@4š@2@r:Ę,66N4 pŅ“žpćÅŽĀ4ņ v$W0‡üR; ö"; NJJ6666; 6N(44@44444ĄĄJJD Ž(JJŽSTRATE`KO PLANIRANJE Planiranje je osobina kreativnog predvianja problema i pronala~enja rjeaenja za te mo~ebitne probleme, a koji se mogu pojaviti na putu do ostvarenja nekog cilja. Plan mo~e biti takti ki, za rjeaavanje trenutnih promlema, ili strateaki plan tj. plan o kojem ovisi pre~ivljavanje. Plan mo~e biti kratkoro ni i dugoro ni. Plan mo~e biti protiv prirode ili protiv inteligentnog protivnika. Planom protiv prirode rjeaavaju se problemi optimalnog bilanciranja i rasporeivanja materijalnih i ljudskih raspolo~ivih resursa pri proizvodnji, izgradnji velikih objekata, transporta ili skladiatenja, u emu veliku pomo predstavljaju metode planiranja kao ato je mre~ni plan, simpleks metoda ili poslovni planovi. Ovakvi poslovni planovi nastoje poboljaati vlastitu kvalitetu ili sniziti cijenu proizvoda, te ne uzimaju u obzir mo~ebitne poteze tr~ianih konkurenata. U planiranju protiv inteligentnog protivnika potrebno je predvidjeti poteze protivnika, te odabrati najoptimalnije poteze s obzirom na mogue protupoteze protivnika, pri emu su podaci o vlastitim i protivni kim bilancama resursa po etni korak u izradi plana. Da bi ovakav plan uspio on mora biti skriven, a ako ga protivnik razokrije tada stje e strateaku prednost. Zbog tajnosti takvi planovi protiv inteligentnog protivnika obi no se zovu urote, zavjere ili spletke, pri emu se, obi no krae sve zakonske ili moralne norme, odnosno dozvoljeno je sve ato ide u vlastitu korist, ili na atetu protivnika. Prva takva poznata zavjera je opisana u Bibliji kad je Kain smislio plan kako se rjeaiti brata Abela. Takvi planovi su se pravili kroz cijelu ljudsku povijest, a njihova kvaliteta je ovisila o sposobnosti i iskustvu autora. Po etna to ka u strateakom planiranju je izrada bilance raspolo~ivih dobara: materijalnih, intelektualnih i ljudskih. Bilance je potrebno izraditi za: vlastita raspolo~iva dobra, sadaanja i budua, sadaanja i budua dobra saveznika, protivni ka sadaanja i budua dobra, dobra protivni kih saveznika. Materijalna dobra su sirovine, prirodna bogatstva, lokacije i raspored sirovina, transportni putevi, infrastrukturni objekti i sli no. Intelektualna dobra su kvaliteta pravnog sustava, obrazovni sustav, intelektualno vlasniatvo, razvojni mehanizmi i sli no. Ljudska dobra, tj ljudski kapitali su stru ni kadrovi koji mogu obaviti specifi ne poslove kao ato su kvalitetni menaeri, stru njaci za posebna podru ja, politi ari, te banke podataka o takvim kadrovima sa izraenim psiholoakim profilima. Odavno su razni teoreti ari primjetili kako je tr~iana privreda rat u kojemu pobjeuju najsposobniji i najorganiziraniji. Tek u drugoj polovici 20 stoljea ekonomski teoreti ari su po eli znanstveno razmialjati o pitanju kako i zaato neki ulaga i esto pobjeuju, a neki eae gube u tr~ianoj utakmici, iako imaju na raspolaganju istu tehnologiju i iste znanstvene osnove. Na osnovu takvih razmatranja razvijene su razne teorije, od kojih je najzna ajnija teorija igara. Ova teorija ka~e kako je svaki poduzetni ki plan igra. Igru je mogue voditi protiv prirode i protiv inteligentnog protivnika. U igri protiv prirode plan je mogue ostvariti 100%, dok je u igri protiv inteligentnog protivnika plan dinami ka kategorija koja se mijenja ovisno o kontrapotezima protivnika. Na osnovu ove teorije razraeni su matemati ki postupci znanstvenog predvianja i planiranja najoptimalnijih vlastitih poteza i najoptimalnijih protivni kih poteza. Svaka jednostavna planska aktivnost je jedna «igra» i suprotnost je stihijskoj aktivnosti. Mnogo slo~eniji slu aj je kad u igri sudjeluje viae razli itih igra a. Tada je potrebno predvidjeti najoptimalnije poteze svih igra a i tada se niz igara pretvara u plan protiv intelingentnog protivnika ato protivnici vide kao zavjeru, a izrada plana, tj. zavjere je naj eae povjerena posebnim odjelima za strateako planiranje. Protivnik je svatko tko ima neato ato je nama neophodno potrebno za ostvarenje naaih ciljeva, ili onaj tko bi mogao po~eljeti neato ato mi imamo, a potrebno je njemu za ostvarenje njegovih ciljeva. Kako bi plan uspio najbolje je kad protivnik i ne zna da je protivnik, ne smije znati kako postoji neka planska aktivnost protiv njega, a ako otkrije postojanje plana njegove aanse za otpor su vee. Ako dozna detalje plana on stjee strateaku prednost. U tom slu aju plan je propao i potrebno je izraditi novi plan. U politici su oduvijek postojale spletke u kojima su jedni dobijali a drugi gubili. Oni koji svoje poteze nisu planirali, ve su se prepuatali stihiji tj. srei uvijek su gubili. Igra protiv njih je u suatini igra protiv prirode, a ne igra protiv inteligentnog protivnika. Razvojem ekonomske teorije igara stvorena je mogunost da strateaki planovi dobiju znatno va~niju ulogu i u gospodarstvu. Protivnik protiv kojeg je usmeren plan mo~e biti bilo koji konkurentski pojedinac ili zajednica. U tr~ianoj privredi strateaki planovi protiv konkurenata stalna su igra protiv inteligentnog protivnika. U gospodarskoj aktivnosti uvijek sudjeluje viae igra a od kojih su neki suradnici, a neki protivnici, te je zbog toga potrebno stalno analizirati mogue najoptimalnije poteze kupaca, dobavlja a i konkurenata s obzirom na resurse kojima raspola~u. Suradnici su oni koji imaju iste interese kao ato su dobavlja i i proizvoa i komplementarnih dobara. Protivnici su oni koji imaju suprotne interese, a to su konkurenti, te proizvoa i supstituta i njihovi dobavlja i. Ako postoji viae konkurenata na nekom tr~iatu vrai se grupiranje i to uglavnom oko najja ih suprotstavljenih igra a. Svaki igra  okuplja svoje «prirodne saveznike» oko sebe, a to su oni koji imaju iste interese, dok su svi koji imaju iste interese kao i protivnik «prirodni neprijatelji». Glavni igra i, odnosno njihovi odjeli za strateako planiranje razrauju viae razli itih scenarija u borbi protiv glavnih konkurenta. Pri tom razrauju postupke slabljenja ili pridobivanja na svoju stranu njegovih prirodnih saveznika, a istodobnog ja anja svojih najvjernijih prirodnih saveznika. Posebnu ulogu imaju oni koji su dobavlja i i jednima i drugima, osobito ako se radi o dobavlja ima prirodno (kvantitativno ili kvalitativno) ograni enih vrsta dobara. Oni mogu biti neutralni, a u kriti nom trenutku igre mogu se opredjeliti za one koji imaju vee aanse za opstanak na tr~iatu, te na taj na in mogu zadati odlu ujui udarac slabijem igra u. Glavni igra i nastoje u svoje suradnike pridobiti ato viae politi ara, obavjeatajaca i ostalih dr~avnih slu~benika, ili svoje dioni are i suradnike progurati u te strukture. Interes velikih kompanija za pridobijanje ovakvih suradnika je biti na izvoru informacija, te imati prednost pri dobijanju dr~avnih narubi, dok politi ari nastoje imati dobre veze sa kompanijama kako bi stekli ato viae sponzora i kako bi u slu aju gubitka izbora imali osiguran dobro plaeni posao. Za izradu kvalitetnog plana potrebno je ato viae poznavati vlastita dobra i protivni ka dobra, potrebno je predvidjeti najoptimalnije protivnikove poteze, potrebno je znati ato viae podataka o njemu i njegovim saveznicima, te podatke o razvojnim projektima, kadrovima, tehnoloakim i financijskim kapacitetima. Posebno korisni su «prljavi» podaci o kadrovima dobiveni analizom psiholoakog profila pojedinaca ili skupina koje je na osnovu toga mogue kupiti ili ucijeniti. Odjeli za strateako planiranje (odjeli za zavjere) planove razrauju u jedan ili viae scenarija koji su podlo~ni dinami kim izmjenama, ovisno o kontrapotezima protivnika. U svakom scenariju zavjere najprije se odreuje cilj, a dolazak do cilja ostvaruje se vremenskom podjelom poslova na viae faza, a faza na viae koraka, sli no kao ato se kompjutorski programi sastoje od viae potprograma. Svaki korak se pretvara u «igru protiv prirode», ili «igru protiv inteligentnog protivnika», ime se plan pretvara u niz matemati kih modela. Na osnovu tih matemati kih modela izrauju se kompjuterske simulacije kojima se mogu precizno provjeravati mo~ebitni u inci plana zavjere. Ako nije mogue izvraiti vremensku podjelu poslova put do cilja potrebno je podjeliti na viae zadataka, te za svaki zadatak odrediti posebni tim zadu~en za izvraenje pojedinog zadatka. Mogua je i kombinacija ova dva na ina planskog djelovanja, tako da se unutar faza izvrai podjela na viae zadataka, ili da se unutar zadataka izvrai podjela na pojedine faze. Mogue je stvoriti i posebne formalno nezavisne institucije za izvraenje pojedinih zadataka, a te institucije svoj zadatak odrauju kroz viae vremenskih faza dok ne dou do izvraenja svog zadatka. Na osnovu razraenih razli itih urotni kih scenarija ekonomski jake sile razrauju razli ite kompjutorske simulacijske igre kojima testiraju kvalitetu pojedinih scenarija. Vojni planeri razrauju ratne igre na kojima viai asnici treniraju razli ite takti ke ili strateake poteze. Obavjeatajni planeri razrauju obavjeatajne igre gdje treniraju i ispituju razli ita sredstva i metode prikupljanja i analiziranja podataka, sredstva i metode za zaatitu vlastitih podataka, te sredstva i metode za airenje dezinformacija u protivni ke redove. Pri kreiranju plana «urote», a i pri obrani od «urote» dobro je poznavati razli ite psiholoake efekte poznate kao «teorija kuhane ~abe», teorije slamanja morala i «domino teorija» (domino efekt). Teorija kuhane ~abe ka~e: ako ~abu bacia u lonac pun vrele vode ona e isko iti. Ako je pak bacia u lonac s hladnom vodom, te vodu lagano zagrijavaa skuhat ea ju. Po toj teoriji ako ovjeka, ili skupinu ljudi izlo~ia velikom pritisku oni e se pobuniti. Ali ako ih malim obeanjima navedea na suradnju tj. davanje protusluga, mo~ea postepeno tra~iti sve vee protuusluge, prijetei prestankom malih usluga koje si im odobrio na po etku. Ovaj psiholoaki efekt je vrlo koristan pri kreiranju plana zavjere u njegovim po etnim fazama, kad za sebe ve~ea vlastite dobavlja e, ili kad protivnika i njegove «prirodne saveznike» navla ia u zamku. U airenju «po~eljnog» stanja protivnika bitno je slomiti moral ciljanoj osobi ili druatvenoj grupi. Jedna od glavnih tehnika slamanja morala je: dr~i osobu u neznanju glede njezina statusa i o ekivanja. Osim toga, ako este promjene, od strogih mjera do obeavanja dobrih odnosa, uz airenje proturje nih vjesti, kongitivnu strukturu takvog stanja u ine krajnje nejasnom, osoba viae nee znati vodi li je odreeni plan ka ~eljenom cilju ili je od tog cilja udaljava. U takvim uvjetima ak i osobe sa jasnim ciljevima i spremne na rizike ne mogu donijeti odluku ato u initi. U zadnjoj fazi kad protivnik po inje o igledno gubiti kontrolu nad svojom sudbinom pojavljuje se «efekt domina» koji se mo~e poja ati airenjem dezinformacija i panike. Domino teorija je psifoloaki efekt temeljen na emocijama, naj eae strahu. Mo~e se primjetiti na svakom sportskom susretu kad jednu ekipu uhvati panika. Tada igru treba smiriti ili na kratko prekinuti kako bi se prekinuo negativan slijed dogaaja. Domino efekt naj eae se javlja u djelatnostima gdje su mogue brze promjene koje izazivaju strah od prenosa promjena na druge, npr. u financijama. Kad jedna vea banka dospije u stanje nelikvidnosti svi atediae pokuaavaju na brzinu dii uloge. Poato je posao banke kreditiranje one deponirani novac na dr~e u sefovima, ve ga dalje posuuju. To zna i da ni jedna banka ne mo~e u istom trenutku vratiti sve depozite. Ako svi atediae istovremeno pokuaaju dii novac sa atednje bankrot je neizbje~an za svaku, pa i najveu svijetsku banku. Kad nestane novca na aalterima nastaje panika koja se prenosi na ostale atediae koji takoer navaljuju na banku. Tada banka povla i svoje uloge u drugim bankama koje takoer postaju nelikvidne. Tada se panika prenosi i na atediae ostalih banaka koji takoer navaljuju na svoje banke, te jedna po jedna banka odlaze u bankrot. Najvei takav domino efekt dogodio se 1929. u SAD-u, a i u drugim dr~avama to se cikli ki esto dogaalo dok je postojalo zlatno va~enje novca. Domino efekt redovito se javlja nakon planski izgraivanih financijskih piramida koje imaju za cilj postepenim ubacivanjem novca na neko tr~iate ovladati tim tr~iatem i ostvariti ekstra profit, te naglim povla enjem novca izazvati razbijanje tog tr~iata i uniatenje protivnika tj. konkurencije. Domino efekt znatno rijee znao se dogaati i u politici uvijek kad se kod velikog postotka stanovniatva probudila nada u neato novo, bolje, ili kad se javio strah od promjena. Po etkom dvadesetog stoljea, dolaskom boljaevika na vlast u Rusiji postojala je znatna opasnost da se isto, poput domino efekta prenese i na ostale zapadne dr~ave. Mnogi su povjerovali u novo, bolje druatvo i bili su spremni poginuti za to. Ali, vrlo brzo pristalice komunizma koji su otiali na izobrazbu u sovjetske politi ke centre, vidjeli su ~alosne rezultate. Neki su ostali vjernici komunizma, ali neki su se razo arali pa su s time upoznali svoju javnost. Samim time nestalo je opasnosti od domino efekta. Domino efekt javio se i kod raspada isto nog bloka. Komunizam je druatvo koje se odr~avalo na strahu. Na eli su ga Papa Ivan Pavao II koji je preko katoli ke crkve napao komunizam i SSSR, posredno preko Poljske, tako ato je pokazao kako se ne treba bojati kad su svi slo~ni, te Regan koji je ekonomski uniatio SSSR uvukavai ga u skupi projekt rata zvijezda. Nastala je borba za vlast u samom SSSR-u, te se itav varaavski pakt raspao im je Jeljcin, u borbi za vlast objavio odvajanje Rusije od SSSR-a. Ovaj domino efekt je poja an medijskim dezinformacijama koje su posijale paniku airom sovijetskog carstva za vrijeme perestrojke, ali se nije proairio na dalekoisto ne komunisti ke dr~ave koje su medije dr~ale pod punom kontrolom. Ali domino efekt nikad ne dolaz sam od sebe. Netko mora pokrenuti pad prve kockice koja zatim ruai ostale u nizu, a po~eljno je brzo, preko medija posijanu paniku prenijeti na saveznike neprijatelja, kako bi se i oni uruaili. Ako se prijenos promjena ne dogodi brzo domino efekt nestaje. Poznavanje psiholoakih teorija kao ato je «teorije kuhane ~abe» i «domino teorije» korisno je i kreatorima zavjera, a i onima kojima je posao zaatita od njih. Korisno je poznavati i na ine za izazivanje razli itih psiholoakih stanja kod protivnika kao ato je «kompleks manje vrijednosti» koji protivnika onesposobljava za kreativo razmialjanje kod rjeaavanja problema. Kreatorima strateakih planova, tj. « urota» ovi psiholoaki efekti poma~u kod planiranja planova urote tj. ve pri podjeli plana na faze i korake. Napadnutima poznavanje ovih teorija poma~e u prepoznavanju i otkrivanju postojanja urote, te kod procjene cilja urote. im se od «prirodnih neprijatelja» ili njihovih «prirodnih saveznika» prime odreeni zahtjevi koji nemaju direktnu i jasnu interesnu logiku, potrebno je upitat se: ato je slijedei zahtjev i koji je cilj tih zahtjeva? Poseban oprez je potreban ako se radi o nekakvim principijelnim ili humanitarnim zahtjevima od kojih protivnik nema nikakav direktni interes. Isto tako, kad neka naaa institucija, banka, ili neki naa «prirodni saveznik» do~ivi kolaps moramo povui brze poteze kako se ne bi dogodio domino efekt. Kod domino efekta potrebno je sprije iti paniku tj. potrebno je u initi ono ato nogometaai zovu «smiriti loptu» ili ato koaarkaaki treneri ~ele postii kad uzmu «tajm aut». Na svjetskom planu razvijene zemlje igraju igru protiv manje razvijenih i ta igra viae sli i igri protiv prirode, nego igri protiv inteligentnog protivnika, zahvaljujui nesposobnim ili korumpiranim politi kim elitama nerazvijenih zemalja. Ekonomisti iz bivaih zemalja planske privrede nisu nau ili kako se boriti protiv konkurencije poato su u svojim planovima analizirali samo potrebe kupaca i mogunosti dobavlja a. U tr~ianoj privredi planovi su ratni scenariji protiv konkurencije, ~elje kupaca su bojno polje, a dobavlja i su saveznici koje treba pridobiti boljom cijenom ili nekim drugim pogodnostima. Veliki industrijski i financijski lobiji uz pomo meunarodnih institucija koje su pod njihovim nadzorom (tj. nadzorom njihovih dr~ava) razrauju simulacijske tr~iane i financijske igre gdje mogu vrlo brzo simulacijski provjeriti u inak svojih poteza. Usporedbom simulacijskih rezultata i stvarnih rezultata na terenu, analiti ari otkrivaju greake u svojim scenarijima i simulacijskim igrama te ih stalno usavraavaju. Najvei problem su im nove ideje i inovacije koje nitko ne mo~e predvidjeti. Ako te nove ideje, proizvodi ili tehnologije predstavljaju konkurenciju nekim postojeim proizvodima ili tehnologijama, od ugro~enih velikih vlasnika, konkurenata, mogu se o ekivati sabora~e. U ovome znatnu ulogu imaju razne stru ne institucije koje «poma~u» inovatorima, te obavjeatajno-sigurnosne slu~be razvijenih dr~ava koje se bave industrijskom apijuna~om (bussines inteligence) i poma~u vlastitim velikim kompanijama. Takve udruge i slu~be, izmeu ostaloga, prikupljaju informacije o novim tehnikama, tehnologijama i proizvodima, te utjecaj tih novosti na postojee tehnologije. Ako otkriju kako postoji opasnost da nove tehnologije znatnije poremete postojeu ravnote~u i ugroze profit njihovih kompanija, nastoje usporiti njihovo usvajanje dok se njihove kompanije ne pripreme za novosti. Razvojne odjele velikih konkurentskih kompanija lako je kontrolirati, ali problem su im mali poduzetnici-inovatori koji godianje smialjaju tisue novih ideja i nije ih mogue kontrolirati. Kada kod njih otkriju neki »opasan» novi proizvod, nastoje na sve mogue na ine usporiti razvoj takvih poduzetnika. Da bi plan tj. zavjera uspijela nikad se ne smije priznati njeno postojanje, ak i kad je o igledna. Naj eaa metoda prikrivanja razotkrivene zavjere je prikazati one koji su je razotkrili kao paranoi ne duaevne bolesnike. (Ponekad obavjeatajno-sigurnosne slu~be, ili teroristi ke mre~e namjerno aire razne zevjereni ke scenarije kako bi pa~nju protivnika usmjerili na krivu stranu, a ponekad i stvarni duaevni bolesnici rade istu stvar, ato se mo~e prepoznati po tom ato se u scenariju zavjere ne vidi jasna interesna logika.) Kako se strateaki plan ne bi razotkrio u njegovom stvaranju sudjeluje vrlo mali broj osoba, naj eae analiti ari koji odgovaraju samo veinskim vlasnicima velikih industrijskih ili financijskih lobija, dok odjeli za strateako planiranje razrauju samo pojedine djelove plana. U vojnim strukturama zavjere razrauje uski krug strateakih analiti ara, u obavjeatajnim strukturama naju~e rukovodstvo, a u politi kim strukturama samo predsjednici velikih stranaka s najbli~im suradnicima. Svi ostali izvraitelji, tj. suradnici i «prirodni saveznici» znaju samo korak ili dva unaprijed. Jedini na in razotkrivanja protivni ke zavjere je stalna analiza naaih interesa, te analiza interesa naaih suradnika i naaih protivnika, gospodarskih, politi kih, vojnih ili ideoloakih. Posebno pa~ljivo je potrebno analizirati informacije koje nemaju logiku, tj. ne mo~e ih se logi ki povezati s ostalim informacijama. Ovu analizu je potrebno posebno pa~ljivo vraiti prije svakog zna ajnijeg strateakog poteza s naae strane, ili poslije svakog zna ajnijeg dogaaja u naaem okru~enju. Svaki naa zna ajniji potez nekom mo~e pogodovati, a nekom atetiti i zato je potrebno unaprijed znati tko e nam biti «prirodni saveznik», a tko «prirodni neprijatelj». Svaku zna ajniju promjenu u tehnici, tehnologiji, kapacitetima, zalihama, organizaciji, ili politici koje nismo predvidjeli mogu utjecati na plan, te je nakon svake takve promjene potrebno analizirati njihov utjecaj na plan, a ako je taj utjecaj znatan potrebno je ponovno izraditi plan. Poslovni strateaki planovi Velike proizvodne ili trgova ke kompanije imaju svoje timove sastavljene od tehnologa, ekonomista, pravnika i psihologa iji posao je razvijanje strateakih planova (zavjera) koji se naj eae djeli u tri faze. Prva faza plana (bitke) je osiguranje vlastite pozadine od izdaje, tj., potrebno je vlastite prirodne saveznike (dobavlja e) vezati uza*h*H.J.Ņ=Ō=ŠAČ[Tuøz„|„¤®®Ó“ÓāŌŚÕnō’¶ŹlBNZˆŠ°²:<>:%<%.3x6®B°BLGRGTGVGbGdGfGjGlGxGzGļėåėåąåėŲėåĻėĶė汧±ė£ė£Ÿ£Ÿ£Ÿ£Ÿ£Ÿ£ė“ėŲėŸėŲė‰ƒ‰ƒė‰ƒ‰ hs(.0Jjhs(.0JUhs(.OJQJmHsHh0LÆh½Ućhs(.CJOJQJhs(.CJOJQJmHsHhs(.CJOJQJmHsHUhs(.5CJ\hs(.B*ph hs(.>* hs(.CJhs(. hs(.CJ4\mHnHsHtHu2*,t v b ² : ņpr¢FĢĪąŲøŗĢ#f*h*Œ,šīčččččččččććććŻŌŌŌččččŅ$„Š`„Ša$„Š^„Š & F„Š`„Š$$¤¤1$@& G$a$TG†GžžŒ,Ž,H.J.Ņ=Ō=ŠAŒA.KhOjOōPöUtZxZø]čgRmsTuVu:x^y¶ø|„~„žżż÷ż÷õ÷÷÷ó÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷óķ÷÷„Š`„Š„Š`„Šž‘²™“™ ”””F”H”ī¢š¢· ·šĀ,Ź.ŹjŹlŹ®Ó“ÓBäż÷÷÷÷÷õ÷÷÷÷÷óó÷õ÷÷ŃÆ"$ Ę"Š p@ ą°€P šĄ!$`'0*-„Šdš¤¤`„Ša$"$ Ę"Š p@ ą°€P šĄ!$`'0*-„dš¤¤`„a$„Š`„Š sebe. Ako u klju nom trenutku bitke neki dobavlja  po me svoj proizvod isporu ivat samo konkurentu on nam mo~e zadati odlu ujui udarac u lea. Zato je potrebno za svaku poziciju imati nekoliko dobavlja a koji mogu usko iti ako jedan zaka~e, te ih je potrebno stalno provjeravati dali i koliko svojih proizvoda isporu uju konkurentu. U ovoj fazi dobro je poznavati «teoriju kuhane ~abe», tj., malim narubama treba dr~ati dobavlja e vezane uz sebe i stalno im obeavati poveanje narubi ako poboljaaju suradnju, odnosno prijetiti im otkazom ako se previae ve~u za naaeg konkurenta. Ovo je mogue kod malih dobavlja a koji viae od 10% svoje proizvodnje isporu uju nama. Kod velikih proizvoaa koji nikom ne isporu uju viae od 5% svojih proizvoda ili usluga jednom kupcu nitko ne mo~e stei status prirodnog saveznika. Kod ovakvih dobavlja a va~nije je osobno poznanstvo i prijateljstvo sa vodeim ljudima, ili poznavanje njihovih privatnih slabosti kojima ih se mo~e ucjenjivati. Kod dobavlja a koje nije mogue ucjenjivati vrlo dobro doe kapitalno povezivanje putem zamjene dionica, ime oni postaju suvlasnici, te su i sami zainteresirani za uspjeh zavjere. U drugoj fazi plana potrebno je osvojiti ato vei broj novih kupaca uz zadr~avanje starih. U bitci za osvajanje bojnog polja tj. novih kupaca koriste se razli ite vrste oru~ja i streljiva od kojih je najva~nije streljivo profit. Za pribavljanje tog streljiva potrebno je stalno poveavati funkcionalnost tj. kvalitetu (fizi ku, psiholoaku ili ekonomsku) proizvoda kojima naai kupci zadovoljavaju svoje proizvode, ili sniziti cjenu proizvoda uz zadr~avanje minimalne kvalitete. Pri ovom znatnu ulogu imaju naai prirodni saveznici tj. dobavlja i koji esto i sami moraju poveati kvalitetu svojih proizvoda i usluga, ili sniziti cijenu uz zadr~avanje minimalne zakonom propisane kvalitete. `to je bitka ~eaa to su zalihe glavnog streljiva tj. profita manje, a onaj tko ostane bez profita opstaje dok ne potroai zalihe, nakon ega gubi bitku i propada. Da do toga ne bi doalo potrebno je kod starih kupaca osigurati nekakav profit koji se koristi u borbi za nove kupce. Velike kompanije na novim tr~iatima esto idu ak i sa damping cijenama dok ne osvoje veinu tr~iata ato im potkupljeni dr~avni slu~benici i funkcioneri malih banana dr~ava esto i dozvoljavaju. U ovoj fazi zavjere ja i konkurent nastoji slabijega dovesti u stanje poznato kao kompleks manje vrijednosti. Protivnik koji upadne u takvo stanje postaje nesposoban za kreativno razmialjanje te jedino rjeaenje vidi u sni~enju cijena. A kad jednom po ne raditi sa gubitkom ste aj je pitanje trenutka. Trea faza plana je uniatenje konkurencije. Kad se osvoji veina kupaca na novom tr~iatu konkurent ostaje bez profita, te mo~e poslovat samo dok ne potroai zalihe, ili dok ga kreditiraju dobavlja i. U ovoj fazi zavjere dobro je poznavati «domino teoriju», a cilj napada su konkurentovi dobavlja i. Potrebno je njegovim dobavlja ima proairiti informaciju kako nee moi naplatiti svoja potra~ivanja kad njihov kupac bankrotira, te ih na taj na in navesti na prekid suradnje s njim. Dobro je pri tom protivnikovim dobavlja ima obeati kupovinu njihovih proizvoda kad prestanu s isporukama naaem konkurentu. Kad jedan dobavlja  obustavi isporuke naaem konkurentu vjest o tome je potrebno odmah proairiti svima ostalima kako bi doalo do domino efekta, tj. kako bi i svi ostali prestali s isporukama. Tog trenutka bitka je zavraena, konkurencija je uniatena, te je mogue dii cijene, ostvariti ekstra profit i s njime krenuti u osvajanje novog tr~iata na isti na in. Financijski strateaki planovi Jedan od razraenijih meunarodnih strateakih planova je postupak financijske kolonizacije koji odgovara krupnom meunarodnom financijskom kapitalu, a potpuno razara manja nacionalna gospodarstva. Najvei gubitnici u ovom postupku su manji nacionalni poduzetnici, dr~avna poduzea i stariji zaposlenici u takvim poduzeima koji vrlo teako mogu nai posao kad ga jednom izgube. Time i itava dr~ava postaje ekonomski ovisna o stranim tzv. strateakim ulaga ima. Globalni financijski igra i su detaljno razradili ovaj postupak i on je vrlo sli an na inu na koji dileri droge navode naivne na uzimanje droge. Strani krediti na neoprezne dr~ave djeluju upravo onako kako droga djeluje na narkomane. Sve izgleda lijepo dok kredite (drogu) uzimaju, a teaka kriza nastaje nakon ato krediti (droga) prestanu stizati. To je postupak koji traje od 5 do 10 godina, naj eae se dijeli u tri faze, a svaka faza na nekoliko koraka. Napadnuta dr~ava na po etku svake faze dobije kontrolora  savjetnika iz MMF-a koji savjetuje vladu ato treba initi kako bi ekonomski prosperirala. im jedna faza zavrai dolazi novi savjetnik koji djeli savjete, esto suprotne od savjeta koje je djelio predhodnik. Prva faza ovog postupka je izgraena na osnovi «teorije kuhane ~abe», a po inje sa plasiranjem velike koli ine kredita na tr~iate  napadnute dr~ave. Kamata na takve kredite je vrlo promjenjiva i ovisi o LIBOR-u tj. kamatnoj stopi koja odreuje Wall Strit i Londonski City. esto su opravdanja za ove kredite u po etku tvrdnje kako se time slabijim dr~avama poma~e u borbi protiv inflacije i poma~e razvoj. Naime, neodgovorne vlade koje svoje prora unske rashode ne mogu pokriti prora unskim prihodima, taj prora unski deficit rado pokrivaju tiskanjem novca u koli ini daleko veoj od porasta koli ine roba na tr~iatu. Rezultat je inflacija. MMF napadnutim dr~avama nudi rjeaenje toga problema tako ato brani tiskanje novca, a prora unski deficit pokriva kreditom iz inozemstva. Velika ponuda deviza dovodi do pada cijene deviza na tr~iatu napadnute dr~ave, ato dovodi do naglog porasta uvoza roba airoke potroanje i istovremene propasti domae proizvodnje i izvoza. Rezultat je skok iz inflacije u joa gore stanje, tj. u prikrivenu deflaciju. Ako takva hiperponuda deviza du~e traje, pre~ivjeti mogu samo proizvoa i koji imaju jaku carinsku zaatitu. Kako bi takvih bilo ato manje, brine se WTO, organizacija koja nastoji ukinuti carine za sve proizvode koje proizvode multinacionalne kompanije iz razvijenih zemalja. Kako bi strane kompanije mogle preuzeti kontrolu nad gospodarstvom, MMF zahtijeva donoaenje zakona koji omoguuju brzu privatizaciju i liberalizaciju tr~iata kapitala kako bi kapital mogao brzo doi, a u slu aju potrebe u nekoliko dana napustiti lokalno tr~iate. Kako bi lokalna poduzea ato jeftinije kupili, potrebno ih je uniatiti, ato se posti~e i visokim kamatama na kredite. Time se formalno bore protiv inflacije, a zapravo onemoguuju pozitivno poslovanje lokalnih poduzea, izazivaju prikrivenu deflaciju te propast domaih proizvoa a. Na taj na in multinacionalne kompanije na globalnom planu sve viae stje u monopolski polo~aj na svijetskom tr~iatu rada, dok sindikati i sitni poslodavci organizirani na nacionalnoj razini postaju marginalni u sukobu s krupnim meunarodnim kapitalom. Druga faza: Kad veina domaih poduzea propadne, dolazi do vala ste ajeva. Tada strane multinacionalne kompanije po simboli nim cijenama kupuju sve ato imalo vrijedi. U ovoj je fazi pod ucjenama Svjetske banke i MMF-a napadnuta dr~ava prisiljena prodavati i monopolska poduzea te dopustiti slobodno odreivanje cijena ak i monopolskim proizvodima. Devize od takve prodaje poduzea strancima dodatno poveavaju ponudu deviza, ato rezultira daljnjim rastom te aja domae valute, poveanjem uvoza i smanjenjem proizvodnje. Nakon ovoga MMF tra~i otpuatanje dr~avnih uposlenika te smanjivanje socijalnih prava i plaa, formalno zbog smanjenja dr~avnih troakova, a stvarni cilj je nai opravdanje za budui prekid daljnjeg kreditiranja. Ti se zahtjevi proairuju sve dok ne doe do socijalnih nemira, nakon ega dolazi do pada vlasti i bijega kapitala, tj. tree faze prikrivene financijske kolonizacije. U prve dvije faze statisti ki podaci pokazuju kako DBP raste, iako on u stvari opada. To se dogaa zbog toga ato se po meunarodnim ra unovodstvenim standardima DBP mjeri prema ubranim porezima, a porezni prihodi rastu sa porastom zadu~enja. Naime, banke uzimaju kredite u inozemstvu i kreditiraju graane i poduzea, koji kredite koriste za kupovinu. `to se viae kupuje plaa se i viae poreza, pa ministri financija sve uspjeanije pune svoje prora une i hvale se kako DBP raste, nadajui se kako e netko drugi rjeaavati probleme kad krediti prestanu stizati. Trea faza: Kad se strancima proda sve ato imalo vrijedi, MMF obustavlja sve strane kredite te dolazi do nagle nestaaice deviza, nakon ega nastaje panika te se naglo poveava i potra~nja za devizama. Dolazi do domino efekta na financijskom tr~iatu, a rezultat je nagla devalvacija, daleko vea od dotadaanjeg postotka neusklaenosti deviznog te aja, te standard stanovniatva preko noi viaestruko pada. Tek nakon toga novi vlasnici tvornica obnavljaju proizvodnju i zapoaljavanje. Veina napadnutih zemalja dobrovoljno utr ava u pripremljenu zamku viae puta uzastopno, sa stankama od desetak godina.   Geopoliti ki strateaki planovi Kad je cilj geostrateaki neprijateljska dr~ava u strateakom planu napada na nju potrebno je: optimalizirati upotrebu vlastitih resursa, materijalnih, intelektualnih i ljudskih, ato viae potencijalnih saveznika pridobiti na svoju stranu. Nakon toga potrebno je protivnika oslabiti iznutra. Kako bi se to postiglo potrebno ga je zaraziti nekom boleau koja e ga oslabiti. Kao bolest najbolje mo~e poslu~iti neka ideologija koja produbljuje postojee sukobe izmeu lanova te protivni ke zajednice. Zbog toga je potrebno poznavati postojee sukobe u protivni kim redovima kao ato su sukobi izmeu bogatih i siromaanih, nacionalista i internacionalista, rukovodilaca i pot injenih, mladih i starih, muakih i ~enskih, manje i viae obrazovanih. Korisno je poznavati i sve suprotnosti na interesnoj, vjerskoj, nacionalnoj ili rasnoj osnovi, a prikupljanjem ovakvih podataka bave se obavjeatajne slu~be. Za svaku ovu skupinu potrebno je izraditi kolektivni psiholoaki profil na osnovu ega se smialja ideologija kojom bi se ta skupina mogla sukobiti sa drugom skupinom. Uvijek se podupire ideologijski sustav vrijednosti koji je suprotan postojeem veinskom sustavu vrijednosti. Ideologija treba nedovoljno upuene uvjeriti u neku la~, a kako bi se to moglo tu la~ je potrebno umotati u ambala~u od opepoznate istine. Za izradu ideologije najbolje je anga~irati nekog mladog, ambicioznog i frustriranog znanstvenika koji je i sam opsjednut mr~njom prema nekom. Kako bi ga se moglo usmjeravati on mora imati neke slabosti kojima ga se mo~e gurati u odreenom smjeru. Tako izraenu ideologiju potrebno je unijeti u tjelo protivni ke zajednice, a to je najlakae preko medija koji djeluju u samoj protivni koj zajednici. Meu vlasnicima medija i novinarima uvijek je mogue nai agente dezinformatore(vanjski suradnici koji plasiraju ciljane ideje ili sustav vrijednosti u zamjenu za povjerljive informacije, veze ili novac) koji su se spremni prodati, ili koji mrze pojedince iz vlastite zajednice. Preko medija se osim airenja ciljane ideologije treba napadati i sustav vrijednosti, tj. sveukupni nacionalni i kulturni identitet. Paralelno s ovim treba ato viae korumpirati politi are kako se ne bi mogli suprotstaviti realizaciji plana. Kako bi protivnik trajno oslabio najbolje je kad ideoloaki sukob dugo traje, ali da ni jedna skupina ne odnese pobjedu. Ako protivniku uba ena ideologija odnese pobjedu mo~e se prebaciti i na naa teren, a oko te ideologije protivni ka zajednica se mo~e mobilizirati, te postati joa homogenija i ja a. Zato je potrebno meu protivni ke redove ubaciti viae suprotstavljenih ideologija koje se meusobno stalno sukobljavaju, ali ni jedna ne odnosi pobjedu, kako bi se izazvao kontrolirani kaos. Ako postoji viae strateakih neprijatelja meu njih je potrebno ubaciti suprotstavljene ideologije kako bi se uvukli u meusobni sukob i tako oslabile. Dok traje zaraza nekom ideologijom prilikom ostvarivanja geopoliti kog strateakog plana, potrebno je sprije iti prenoaenje zaraze na vlastiti teritorij. Za to je najbolje protivnika stalno optereivati nekim marginalnim problemima oko kojih e se stalno voditi rasprave u medijima, meu politi arima i obavjeatajnim slu~bama, kako ne bi imali vremena baviti se rjeaavanjem ozbiljnih problema i pokuaati uzvratiti udarac istom ili nekom drugom ideologijom. Kako bi se ideoloaki sukob dr~ao pod kontrolom u vrh ideoloakih pokreta ubaciju se agenti provokatori. To su nadprosje no inteligentni pojedinci, psihopatskih osobina s vrlo jakom potrebom za moi. Izabiru se na temelju ovakvog psiholoakog profila, te im se nudi pomo u politi kim karijerama, u zamjenu za informacije ili protuusluge. Poma~e im se, naj eae u politi koj karijeri, uz pomo agenata dezinformatora koji im uklanjaju konkurente u politi koj borbi, a ponekad se konkurente i fizi ki uklanja, ako ne mo~e druga ije. Kad izbiju na vrh organizacija koje vode gura ih se u politi ki radikalizam, kako bi se kasnije, po potrebi mogao nai povod za obra un sa organizacijama koje vode. Osim suprotstavljenih ideologija protivni ke dr~ave se mogu oslabiti i ubacivanjem etni kih (plemenskih, regionalnih ili nacionalnih) sukoba na teritorij protivni kih dr~ava. Kroz povijest su ja e dr~ave obi no nastojale oja ati regionalne osjeaje na teritoriju susjednih dr~ava kako bi takve dr~ave oslabile i naknadno osvojile. U ovom su im obi no na ruku iali razni lokalni voe koji su ~eljeli ato viae oslabiti centralnu vlast kako bi ato viae oja ali svoju regionalnu vlast. Nakon raspada kolonijalnog sustava bivai kolonizatori su granice novih dr~ava ucrtali izvan etni kih granica kako bi nove dr~ave postale viaenacionalne, sa stalnim unutarnacionalnim problemima. Osim toga, u ustave novonastalih dr~ava nastojalo se ubaciti sna~an regionalizam kako centralna dr~ava ne bi mogla efikasno rijeaavati najva~nije dr~avne probleme. Zahvaljujui ovom bivaim kolonizatorima je ostavljena mogunost stalnog izazivanja regionalnnih i etni kih problema uz pomo tajnih obavjeatajnih slu~bi, kako bi njihova javna diplomacija mogla stalno «pomagati» u rjeaavanju ovakvih problema. Na taj na in bivai kolonizatori su ostali gospodari koji bivaim kolonijama upravljaju iz sjene, zahvaljujui kvalitetnom vlastitom strateakom planiranju i nepostojanju takvog planiranja na protivni koj strani. Geopoliti ke strateake napade koordiniraju lobisti ki «klubovi» i njihove poslovne komore koji ih na tajnim sastancima usklauju sa poslovnim strateakim napadima njihovih kompanija i financijskim strateakim napadima koje provode njihove financijske organizacije. Na tim sastancima usklauju se podaci o vlastitim i protivni kim materijalnim i ljudskim resursima, te podaci o promjenama u tehnici, tehnologiji, organizaciji ili politici koji su se promjenili, ili bi se uskoro mogli promjeniti. Nakon svake bitne promjene planovi se iznova usklauju unutar obavjeatajnih slu~bi. Kako bi lobiji kontrolirali obavjeatajne slu~be oni nastoje svoje ljude dovesti u vrh obavjeatajnih slu~bi, dok same slu~be stalno pokuaavaju pridobiti za sebe pojedince iz vrhova pojedinih lobija, tako da je svjetska mo isprepletena izmeu najmonijih lobija i najja ih obavjeatajnih slu~bi. Najja a obvjeatajna slu~ba na podru ju strateakog planiranja je britanski MI6. Ova obavjeatajno sigurnosna slu~ba formalno i ne postoji. Jezgra joj se nalazi u britanskom ministarstvu vanjskim poslova, a klju ni kadrovi dolaze iz britanskog nasljednog plemstva. Slu~ba pod svojom kontrolom ima desetak najva~nijih znanstveno istra~iva kih instituta, nekoliko najva~nijih medija, mnoge humanitarne ili ekoloake udruge graana, te kontrolne pakete dionica u najmanje dvije kompanije u svim djelatnostima. Najva~nije djelatnosti koje kontroliraju su bankarstvo, osiguranje, investicijski fondovi, vojna proizvodnja, visoke tehnologije, zaatitarstvo, nafta, automobilska industrija, kemijsko farmaceutska industrija i sl. U svim ovim djelatnostima kontroliraju najmanje dvije kompanije koje glume meusobnu konkurenciju i koje imaju kontrolne pakete manjih regionalnih kompanija, a koje opet dr~e kontrolne pakete joa manjih nacionalnih poduzea. Kontrolne pakete dionica obi no vode na ime neke fizi ke ili pravne osobe koje potajno slu~e kao maska za MI6. Preko ovakvih kompanija MI6 podmiuje razne dr~avne slu~benike drugih zemalja preko kojih dobivaju unosne poslove, nakon ega mogu lako prikupljati podatke i materijalna sredstva za operacije. Podmieni dr~avni slu~benici obi no misle kako se radi o obi noj korupciji, te i ne znaju kako tajno rade za britance. Preko bankarske piramidalne mre~e koja se sastoji od nekoliko britanskih banaka koje imaju nekoliko podru~nica na svim kontinentima, a koje opet imaju podru~nice u svim susjednim dr~avama, vrlo lako mogu doi do podataka o stanju i prometu na ra unima skoro svih veih svjetskih i nacionalnih kompanija te pojedinaca. Preko osiguravajueg druatva Lojd mogu doi do podataka o tjekovima roba u meunarodnom prometu. Preko revizorskih kua kao ato su »Coopers Lybrand«, »Peat Marwick« i sli nih mogu doi do podataka o poslovanju mnogih banaka i kompanija u svijetu nakon ega podatke mogu iskoristiti za korumpairanje i ucijenjivanje vodeih ljudi u tim sustavima, te jeftinu kupovinu kompanija ili banaka. Preko paramasonskih udruga kao ato u Rotary i Layons mogu doi do podataka o veini druatveno anga~iranih pojedinaca u svijetu. Preko maunarodnih stru nih udruga mogu doi do podataka o svim relevantnim stru njacima svih struka, preko udruge MENSA-e koja ima sjediate u Londonu mogu doi do podataka o svim nadprosje no inteligentnim ljudima svijeta, a preko zaatitarskih kompanija mogu doi do podataka o svim slu~benicima i menaerima u institucijama i kompanijama koje atite. Svi podaci aalju se u institut za strateako planiranje Tavistock gdje se dr~e dosjei viae milijuna najva~nijih ljudi svjeta sa precizno izraenim psiholoakim profilima. MI6 dr~i dvije zaatitarske kompanije GRUP4 i Securutates koje imaju svoje podru~nice u svim dr~avama koje su naj eae vlasni ki maskirane pod imenom svojih terenskih suradnika. Ove podru~nice obi no najviae zarauju uvanjem banaka pod britanskom kontrolom, a tako ste enim profitom korumpiraju najvee politi ke stranke, dr~avne du~nosnike i menaere dr~avnih poduzea, kako bi preuzeli uvanje svih dr~avnih institucija i dr~avnih poduzea. A kad jednom uvari uu na neki objekt vrlo lako mogu doznati ato se dogaa na objektu, tko su najva~niji rukovodioci i menaeri u uvanim objektima, kakvi su odnosi meu njima, koje su im slabosti i ovisnosti, kakav im je privatni ~ivot, seksualne sklonosti, imaju li ljubavnice ili ljubavnike i sli no. uvare povremeno kontroliraju kontrolori od kojih su neki obu eni kako iz uvara, u nevezanom razgovoru izvui informacije na osnovu kojih se u Tavistock institutu mogu izraditi vrlo kvalitetni psiholoaki profili svih va~nih osoba, ili osoba koji bi jednog dana mogli postati va~ni. Medijska i novinarska mre~a koju su stvorili airom svijeta povremeno slu~i za kontrolu nekih informacija, ali im je glavna svrha airenje dezinformacija o osobama ili pojavama, u cilju ostvarenja njihovih strateakih interesa. Razvili su i mre~u za airenje dezinformacija preko interneta, te na svim va~nijim jezicima svijeta redovito prate rasprave na razli itim internet forumima i uklju ivanjem u rasprave nastoje omalova~iti diskutante koji aire istinite podatke o onom ato MI6 ~eli skriti, uz istovremeno airenje dezinformacija o onom ili onima koje ~ele medijski ili politi ki uniatiti.) PAGE  PAGE 3 BäNė¶ļnōpōrō°ō²ōpõö”öžö02@Bdf:%<%ź/ŻŻŻŪŪŁÓÓĪĪĪŪÓÓÓÓÓÓ¬Ó"$ Ę"Š p@ ą°€P šĄ!$`'0*-„dš¤¤`„a$ & F„Š`„Š"$ Ę"Š p@ ą°€P šĄ!$`'0*-„Šdš¤¤`„Ša$ź/j2.3x5z6¬B°BRGTGfGhGjG€G‚G„G†GˆGł÷łł÷÷ī÷åß÷åß÷÷÷„h]„h„ų’„&`#$„Š`„Šgd0LÆ„Š`„ŠzG|G~G€G„G†GˆGśšźęāęhšqļhs(. hs(.0Jjhs(.0JU hšqļ0J3 0&P1Ō°Ņ/ °ā=!°Į"°#ą$n%°°° ÄœH@ń’HNormalCJ_HaJmHnHsHtH uR@R Heading 3$„Š@&`„Š5>*CJ\aJtHL@L Heading 4$„Š@&`„Š>*CJaJtHDA@ņ’”D Default Paragraph FontVió’³V  Table Normal :V ö4Ö4Ö laö (kō’Į(No List JžOJ H3$¤d¤d1$@&G$5CJaJmH sH uØB@Ø Body Text_$ Ę2Š p@ ą°€P šĄ!$`'0*-„Ęd¤c¤c1$7$8$H$`„Ęa$CJOJQJaJmHsHuPC@PBody Text Indent „Š`„Š CJaJtHjR@"jBody Text Indent 2, uvlaka 2 „Š`„Š CJaJtH>P@2> Body Text 2 CJaJtH4 @B4Footer  Ęøp#.)@¢Q. Page NumberĚN’’’’ŗ»1Yyø¹Q€£ČęēpģÜ Ż ę 34FG$%éźÅĘ—!“#µ#z$ū&:)<)Ü*ō/©2Š5Ŗ6«68Æ8Ū;Ü;>>?>D€DŁHŚH†L‡LˆL£L¤LwMxMRRMX\\5\6\×`Ś`!i§lŪn7q8q9qXqYqøq rJrrzz !2†3†‰ž‰õŽ5—¼‘=’V˜X˜©šŖš³š“šµšĄšĮšĀšÅš˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜ 0€€˜ 0€€˜ 0€€˜ 0€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€€˜0€€˜0€€80€€˜0€“#˜0€“#˜0€“#˜0€“#˜0€“#˜0€“#˜0€“#˜0€“#˜0€“#˜0€“#˜0€“#˜0€“#˜0€“#80€€˜0€Ū;˜0€Ū;˜0€Ū;80€€˜0€D˜0€D˜0€D˜0€D˜0€D(0€€˜0€ˆL˜0€ˆL˜0€ˆL˜0€ˆL˜0€ˆLH˜0€ˆLp˜0€ˆLp˜0€ˆLp(0€€p˜0€\p˜0€\˜0€\p˜0€\p˜0€\p˜0€\p˜0€\p˜0€\p˜0€\p(0€€p˜0€9qp˜0€9qp˜ 0€9qp˜ 0€9qp˜ 0€9qˆ˜0€€p˜0€€˜0€€ˆ˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€˜0€€p˜0€€˜0€€˜0€€p˜0€€pMy00ØMy00€My00€@0€€˜@0€€My00œ08–Œ zGˆGR¦Œ,žBäź/ˆGSUV¤„†GT !•!T’•€qaķaśdggkkqq7qX˜`˜a˜b˜c˜m˜©šŖš²šµšæšĀšÅš¹»01XYœxy·¹PQ€¢£ĒČåēopėģŪ Ż å ę 24EG#%čźÄĘ–!—!³#µ#y$z$ś&ū&9)<)Ū*Ü*ó/ō/Ø2©2‰5Š5©6«688®8Æ8Ś;Ü;=>?>~D€DŲHŚH…LˆL¢L„LvMxMŽR‘RLXNX\\4\6\Ö`Ś` i!i¦l§lŚnŪn6q9qWqYq·qøq r rIrJr~rrzz!1†4†œ‰ž‰ōŽõŽ46–—»‘¼‘<’>’U˜X˜Øš©šŖš²šµšæšĀšÅš©šŖšµšæšÅšX˜`˜©šŖšĀšÅš’’Tihopc2 Ante Lauc±/e-†]˜×’’’’’’’’’jÉn@ö“%’’’’’’’’’„8„˜žĘ8^„8`„˜žo()€„„˜žĘ^„`„˜ž.‚„Ų „L’ĘŲ ^„Ų `„L’.€„Ø „˜žĘØ ^„Ø `„˜ž.€„x„˜žĘx^„x`„˜ž.‚„H„L’ĘH^„H`„L’.€„„˜žĘ^„`„˜ž.€„č„˜žĘč^„č`„˜ž.‚„ø„L’Ęø^„ø`„L’.„8„˜žĘ8^„8`„˜žo()€„„˜žĘ^„`„˜ž.‚„Ų „L’ĘŲ ^„Ų `„L’.€„Ø „˜žĘØ ^„Ø `„˜ž.€„x„˜žĘx^„x`„˜ž.‚„H„L’ĘH^„H`„L’.€„„˜žĘ^„`„˜ž.€„č„˜žĘč^„č`„˜ž.‚„ø„L’Ęø^„ø`„L’.±/e-jÉn’’’’’’’’’’’’8Äæ        ņYlŪ        ås(.0LƽUćšqļž‰ķ‰©šÅš’@€Dõ‡|8>LNĚPPPP*P,P.PxP„P P®’’Unknown’’’’’’’’’’’’Gī‡z €’Times New Roman5€Symbol3&ī ‡z €’ArialeDutch801 Rm BTTimes New Roman"1ˆšŠh::›&::›&•ƒO•ƒO!šĮąNj‚‚4d[š[š3ƒQšÜHš’?ā’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’½Uć’’1Tiho Ante Lauc  ž’ą…ŸņłOh«‘+'³Ł0l˜¤°ĄĢŲģ   ( 4 @LT\dā1ssTihofihoiho Normal.dot Ante Lauc2teMicrosoft Word 10.0@FĆ#@“ĶųpćÅ@“ĶųpćÅ•ƒž’ÕĶ՜.“—+,ł®0š hp„Œ”œ ¤¬“¼ Ä Ņā SigurnostO[šA 1 Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ”¢£¤„¦§ž’’’©Ŗ«¬­®Æ°±²³“µ¶·øž’’’ŗ»¼½¾æĄž’’’ĀĆÄÅĘĒČž’’’ż’’’ż’’’Ģž’’’ž’’’ž’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’Root Entry’’’’’’’’ ĄF@妞pćÅĪ€1Table’’’’’’’’ØO WordDocument’’’’’’’’5NSummaryInformation(’’’’¹DocumentSummaryInformation8’’’’’’’’’’’’ĮCompObj’’’’’’’’’’’’j’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’ž’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’ž’ ’’’’ ĄFMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.8ō9²q