ࡱ>  MO@ABCDEFGHIJKL5@x* bjbj22 .L XXgw2222222F DF njjjjjjjj>R2;jj;;22jj YYY;Z2j2jY;YYuV22j^ j +  0 7x!.FF222224j*YD8jjjFF$O FFII PROGRAM NACIONALNOG OPSTANKA Program nacionalnog opstanka odnosi se na razdoblje nakon preuzimanja vlasti, a na in i oblik djelovanja do svrgavanja izdajni ke judeo-masonske i lopovske klike ostaje otvoren prilagodbama okolnostima u dr~avi i u okru~enju. Moglo bi se rei da uvjetno postoje dvije faze programa. Prva faza se odnosi na razdoblje neposredno nakon stupanja na vlast, ustrojavanje i ustoli avanje ministarstava i ministara, preuzimanje kontrole nad svim podru jima relevantnim za funkcioniranje dr~ave, uvid u zate eno stanje i omoguavanje ato bezbolnijeg transfera vlasti u ato je mogue kraem vremenu. Prvu fazu je bitno ato prije zavraiti i osigurati dr~avnu vlast na cijelom teritoriju bez stvaranja ikakvog bezvlaaa ili samovlaaa bilo koga. Druga faza se odnosi na dugoro no ustrojavanje i djelovanje svih dr~avnih resora. U nekim podru jima od vitalne va~nosti za dr~avu odmah se poduzimaju najnu~niji koraci (financije, policija, vojska) i mo~e se rei da se ispreplie sa prvom fazom, barem u po etku dok se ne stabilizacijom vlasti i na tim podru jima ne po inje raditi na dugoro nom planu. Vremenskog ograni enja prakti ki nema i cijeli program se provodi prema smjernicama sve dok se ne postigne stanje visoke razvijenosti gospodarstva i dr~avnog ustroja, dok se ne postigne jedna minimalna sigurnost i samostalnost dr~ave. Najpreciznije ato bi se moglo odrediti bilo bi da e to nastupiti otprilike kada Hrvatska otplati kreditna zadu~enja u koja je dospjela neodgovornom i izdajni kom politikom. Kako je Hrvatska dovedena do pora~avajueg i poni~avajueg stanja postupci koji su potrebni za poniatavanje takvog stanja moraju biti beskompromisni, odlu ni i nadasve djelotvorni. Ne smije se ~ivjeti u uvjerenju da e biti lako i bez odricanja, ali to je jedini na in na koji se mo~e izai iz stanja nacionalne pogibelji. Oni koji obeavaju nekakva laka ili bezbolna rjeaenja ili ne znaju ato govore ili svjesno obmanjuju naciju. Niata ato imalo vrijedi ne posti~e se lako ve se mora ulo~iti puno rada i truda. Ono ato e olakaati sav taj rad i trud biti e to ato e nacija vrlo brzo vidjeti konkretne pomake na bolje i to ne u smislu da e brzo biti gotovo i svima e biti dobro, nego e se vidjeti da se dobro radi i da se dr~ava kree u pravom smjeru. Samo uz takav pozitivan psiholoaki u inak nova vlast e dokazati da se ne razlikuje od ostalih samo po rije ima, nego da i konkretni rezultati potvruju rije i i daju motiv cijeloj naciji da ima povjerenje u vlast i da se nastavi dalje raditi prema dugoro nim ciljevima programa nacionalnog opstanka. Veliki broj neizbje~nih skeptika, maloduanika i kritizera na taj na in, prvim pozitivnim rezultatima, biti e ostavljeno bez argumenata za svoje ponaaanje. Pozitivna svenarodna klima potrebna je zbog postizanja presudnog faktora cijelog programa nacionalnog opstanka  nacionalnog jedinstva. Koliko je va~no poniatiti podijeljenost i jal meu Hrvatima i koliko smo viae sposobniji postii najbolje pokazuje povijest u zadnja dva ratna sukoba na ovom podru ju. Kada su Hrvati bili podijeljeni na dva suprotstavljena tabora i doslovce ratovali jedni protiv drugih nije bilo teako jugokomunisti koj-srpskounitaristi koj koaliciji zasjesti Hrvatskoj za vrat i ostvarivati svoje interese na ra un hrvatskih. Od slabe je pomoi Hrvatima bio tzv. antifaaizam i hrvatski antifaaisti. Ili su sami bili jugokomunisti ki orijentirani ili kao Hrvati nisu imali snage suprotstaviti se. Jednostavno je Hrvatski element bio iscjepkan i kao takav preslab. Koliko su bili jadni vidi se da su autke prihvatili falsificiranje povijesti koje je poprimilo groteskne razmjere i bezo no je poni~avalo sav Hrvatski narod. Jedino se Tuman tvrdoglavo (kakav je ve bio po karakteru) i znanstveno argumentirano suprotstavljao la~ima koje su trebale na Hrvate staviti ~ig vje nog i jedinog krivca za prakti ki sva zla koja se jesu, a i nisu dogodila na ovim prostorima. Tuman je uvidio va~nost povijesne interpretacije za sadaanjost, uvidio je kakve to pogubne dugoro ne posljedice ima i nije se htio s tim pomiriti. Imao je hrabrosti i politi ke mudrosti da se sam postavi kao jedini javni polemi ar sa srpskounitaristi kom znanstvenopovijesnom i politi kom elitom. Zbog ve navedene slabosti Hrvatske komunisti ke elite nastale zbog silnih podjela cijele nacije Tuman je bio uklonjen, a samim time, ato je bio osnovni cilj, i njegovo opiranje i denuncijacija povijesnih la~i. Posve suprotan i zato pozitivan je primjer domovinskog rata kad smo prvenstveno zahvaljujui openacionalnom jedinstvu imali takvu snagu da smo odbili svu ~estinu srpske agresije. Svi strani, a i "domai" vojno-obavjeatajni analiti ari predviali su brzo pokoravanje Hrvatske i o uvanje njima tako mile Jugoslavije. Objektivno gledajui i bili su u pravu, sve je stajalo protiv nas: odnos u naoru~anju, brojno stanje, teako obranjiv oblik Hrvatske, srpska pobuna protiv Hrvatske dr~ave i teritorij pod njihovom kontrolom, meunarodna izolacija, itd. Ono ato je toj analizi nedostajalo bilo je jedinstvo svih Hrvata i neponovljiv nacionalni zanos. Na jedinstvu Hrvata u obrani domovine neprijatelj je slomio zube. Zato svaka inicijativa, svaki pokuaaj da se Hrvatska izvu e iz danaanje porazne i pogibeljne situacije u koju je dovedena loaom, nesposobnom i izdajni kom politikom bivaih i danaanjih vlasti u sprezi sa svojim judeo-masonskim nalogodavcima iz inozemstva zahtijeva nacionalno jedinstvo. Pogotovo stoga ato se radi o puno ja em i puno prepredenijem neprijatelju od Srba. Ve sama injenica da se djeluje nevidljivo, u konspiraciji, sa domaim posluanicima kao isturenim igra ima koji unose pomutnju i razdor u nacionalno tkivo, a sve za ra un svojih sitnih osobnih interesa, pokazuje sve probleme borbe sa takvim protivnikom. No, nema razloga za ~alopojke, nego treba samo znati da se vjerom u Boga i nacionalnim jedinstvom sve mo~e postii i nema te sile, nema te situacije, koja nas mo~e nadvladati ili slomiti. Oblik vlasti i dr~avnog ureenja Za uspostavu jake i stabilne nacionalne dr~ave u kojoj je uspostavljen red, rad i disciplina u korist cijelog puka potrebno je dr~avnoj vlasti dati mogunost da to i ostvari. Zato dr~avna vlast koja preuzima vodstvo nad nacijom mora biti totalitarna sa centralnom ulogom apsolutisti kog vladara kojem su dane sve ovlasti na raspolaganje. Sve ostale varijante u kojima se vladaru na elu dr~ave uskrauju bilo kakvi oblici apsolutisti ke vlasti dovode do razvodnjavanja djelotvornosti programa i samim time do neuspjeha u uspjeanom provoenju istoga. Jedino apsolutisti ka vlast jednog pojedinca mo~e osigurati dr~avnu djelotvornost i ostvarivanje bilo kakvog zacrtanog cilja. Kroz cijelu povijest uvijek su nosioci progresa, kreatori ideja i misli ljudskog roda te pragmati ni izvraioci i lideri naroda, pa posredno i cijelog ovje anstva, bili i ostali pojedinci, individualci koji su sami djelovali prema vlastitim zamislima. Uvijek su to bili konkretni ljudi sa imenom i prezimenom koji su se svojim sposobnostima na bilo kojem podru ju odvajali od uljuljkane i inertne mase. Ljudi koji su imali hrabrosti suprotstaviti se mediokritetstvu veine i nametnuti vlastitu viziju. Mo~e se rei da je ljudski faktor bio presudan u stvaranju povijesti, a samim time odlu ujui je u onome ato se uzima pod sadaanjicom. Svima je zna aj ljudskog faktora poznat iz svakodnevnog ~ivota i nije potrebno zbog toga ulaziti u daleke i opse~ne povijesne analize. Da li e neko poduzee, bolnica, akola, vrti, sportski klub, policijska postaja ili bilo koja organizirana skupina ljudi biti uspjeani u svom poslu isklju ivo je zavisilo o sposobnosti ovjeka koji je bio na elu bilo kao direktor, ravnatelj, zapovjednik ili pod nekim drugim nazivom. To se odnosi na sve druatvene sisteme i ideologije jer je svugdje sve ovisilo kakvom je ovjeku omogueno da preuzme upravljanje nekom cjelinom. Tako je u komunisti koj Jugoslaviji bilo vrlo uspjeanih poduzea koja su bila napredna i u svjetskim mjerilima. Kada se pogleda zaato su bila takva vidi se da je svugdje bio zaslu~an jak i sposoban pojedinac koji je u datim okolnostima znao organizirati i upravljati ljudima i resursima. Druga je stvar ato su to bile rijetke iznimke koje nikako nisu mjerodavan uzorak jugokomunisti kog druatva, ali to je bio i problem tog ustroja ato se ljudski faktor koji je trebao biti sposoban odreivao po ideoloakom i nacionalnom (na atetu Hrvata) klju u. Redovito su baa ti uspjeani pojedinci koji su uspjeli zaobii sve ideoloake prepreke i na djelu pokazati svoju sposobnost bili uklonjeni i optu~ivani za nepodobnost. Jednostavno su sa svojim umijeima ukazivali su na nesposobnost veine ostalih i nu~nost promjena takvog sustava, a to je bila opasnost koju partijska klika nesposobnih karijerista i profesionalnih ideologa nije mogla dopustiti. Smjenjivanjem sposobnih i uspjeanih propadalo je i sve ono ato su uspjeli napraviti, ato je samo joa zavrani dokaz o presudnom utjecaju ljudskog faktora. Bez ovjeka koji zna i ima uvjete ostvariti svoje znanje svi poduhvati su unaprijed osueni na neuspjeh. Istih primjera sa skoro istim obrascem postavljanja podobnih nesposobnjakovia imamo i u cijelom postkomunisti kom, tzv. demokratskom razdoblju neovisne Hrvatske. Niata se nije suatinski promijenilo, ak je i veina aktera ostala istima. Sva pravila o va~nosti ljudskog faktora opet su se potvrdila. Sposobni pojedinci kojima se pru~ila mogunost djelovanja dali su i dobre rezultate, nije im smetalo sve ono ato ostali nalaze kao opravdanje za svoje neuspjehe, a u najveem broju za lopovluk i sve ostale osobne koristi. Veina sastavljena od simbioze mediokriteta, nemorala i pokvarenosti u inila je sve da na bilo koji na in onemogui sposobnima zauzimanje pozicija u druatvu koja bi im trebala pripasti. Stvoren je takav druatveni sistem u kojem su glavne sposobnosti potrebne za napredovanje na druatvenoj ljestvici sposobnosti u varanju, krai, podlosti i svemu sa time povezanim. Kako je svaki ovjek ograni en na odabir svoga zvanja i usmjeravanja svih napora kroz cijeli ~ivot u ovladavanje svojim zvanjem, ako ~eli biti imalo uspjeaan u onome ime se bavi, tako i u takvom druatvenim sustavu sa negativnom selekcijom svako sposoban i vrijedan nema izgleda u su eljavanju sa specijalistima u prevarama i podlostima. Naravno da se takvi nee dati lako ukloniti i zamijeniti sposobnima, moralnima i odgovornima. Svjesni su da u sreenoj dr~avi nikada ne bi postigli materijalni i druatveni status kakav su si uspjeli prigrabiti. Bili bi svedeni na svoju pravu mjeru i od nezamjenljivih monika postali bi "obi ni" ljudi, smrtnici koji se moraju radom i sposobnoau izboriti za svoj status, sve ono ato sa oholoau i prezirom gledaju na narodne mase divei se vlastitoj "pameti" koja im je omoguila nezaslu~eno se izdii nad pukom. Izbor ljudskog faktora bio je presudan i u razvitku kapitalisti kog druatvenog ureenja. Glavna ideologija prisutna u kapitalisti kom sustavu je interes kapitala i na osnovu tog pokazatelja odvija se selekcija podobnih i nepodobnih. Taj na in ima puno svojih nedostataka i u kona nici je poguban za cijelo ljudsko druatvo i ustrojen je prema interesima nosioca kapitala, ali je svojom hladnom, beautnom i racionalnom objektivnoau brojeva djelotvorniji od komunizma i njegovih izvedenica u kadroviranju sposobnih pojedinaca za svoju korist. U Hrvatskoj nacionalnoj dr~avi e interes kapitala biti zamijenjen openacionalnim interesima, a kapital e se koristiti samo kao jedno pomono sredstvo u rukama dr~ave pomou kojega e se obavljati kontrola pojedina ne i sveukupne uspjeanosti. Stoga hijerarhijska struktura dr~ave s vladarom na samome vrhu je preduvijet ostvarivanja programa nacionalnog opstanka. Takvim ustrojem omoguuje se prirodno ustrojstvo druatva na zdravim osnovama, s uspostavom poatovanja prema politici kao cijenjenom umijeu najboljih pojedinaca koje narod mo~e proizvesti u svome korpusu. Prestat e atovanje kulta mase i uspostaviti vrednovanje individualnih sposobnosti na na in da slu~e opem dobru. Nebulozni princip da se izjaanjavanjem mase, kolektiva, dobivaju najbolji odgovori, najbolja rjeaenja jednostavno nema nikakve osnove i slu~i obmanjivanju neuke svjetine za korist judeo-masonskih manipulatora koji su to i nametnuli. U svim oblastima ljudskih djelatnosti odluka se prepuata stru njacima, dokazanim znalcima i autoritetima u svom podru ju, a ne prosjeku i veini unutar mase. Baa politika koja je najzahtjevnija i najslo~enija od svih poslova prepuata se odluci veine. Narod, koji nije autoritet ni u religiji, filozofiji, znanosti, umjetnosti i moralu odjednom to postaje u politici koja obuhvaa sve navedeno. Nije to nimalo slu ajno i despocija mase i cijela demokratska aarada je osigura  protiv dolaska na vlast sposobnog pojedinca koji bi mogao ugroziti judeo-masonske interese. Osoba vladara biti e ta koja e dati obilje~je cijeloj dr~avi. Vladar e biti uzor cijelom narodu po svojoj pravednosti i svojim politi kim sposobnostima. Vladar je onaj pojedinac izaaao iz nacije kojemu je dano povjerenje da tu naciju vodi i usmjerava prema svojim zamislima. Samo jedna osoba mo~e imati kona nu odluku, sveukupnu viziju koju onda slijedi u cijelosti. Da bi se neato moglo ostvariti mora se najprije osmisliti u umu nekog pojedinca. Mora postojati nekakva osnovna vizija. Mo~da bi bilo bolje rei prva vizija ili prva ideja koja daje ili barem pokuaava dati primjerene odgovore vje no promjenljivim i jedinstvenim ~ivotnim okolnostima. Takve su zamisli isklju ivo osobne i individualne. Neki drugi pojedinac mo~e dalje razraditi, poboljaati, upropastiti ili na bilo koji drugi na in upotrijebiti ne iju tuu misao ili samo neki dio, ali to je opet nova individualna jedinstvena kreacija samo tog jednog pojedinca. Ne postoji nekakvo kolektivno ili masovno osmialjavanje, kolektivno stvorene imaginarne misli, ideje ili vizije. Nema nikakvog kolektivnog uma koji nastaje zbrajanjem ili stapanjem pojedinih umova, tu je svaki ovjek jedinstven i neponovljiv. Pojednostavljeno re eno ne mogu se udru~iti i meusobno zbrojiti na tisue glupih i vjerovati da e tako uspjeti svojim pukim zbrajanjem nadmaaiti jednog pametnog i nadarenog pojedinca na podru ju njegovog djelovanja. Ljudska kreativnost jednostavno ne funkcionira na takvom aritmeti kom principu zbrajanja brojeva. Tu se vidi sva slo~enost ljudskog uma, njegova nedoku ivost i superiornost u odnosu na sve ostalo na zemlji. Tzv. umjetna inteligencija, odnosno kompjuteri mogu se povezivati i meusobno zbrajati jer se tako sposobnost cijelog skupa poveava u odnosu na osnovnu jedinicu. Prava inteligencija po iva upravo u nepredvidljivosti i unikatnosti svake jedinke da se poka~e naprednijom nad pukim zbrojem ili prosjekom. U toj misteriji ovjeka o ituje se Bo~je djelo i zato individualnost i razli itost nekog ovjeka treba du~no cijeniti i poativati. Hijerarhijski i elitisti ki ustrojena nacionalna dr~ava upravo cijeni ljudsku posebnost i koristi je za opu korist cijele nacije. U njoj nema i ne mo~e postojati licemjerno i la~no zastupanje i nametanje ideje o opoj jednakosti svih ljudskih bia, unaprijed zadanog ograni enja jednih i neprirodnog uzdizanja drugih kako bi se na silu ostvarila barem gruba prividnost jednakosti svih. Koliko je judeo-masonerija prijetvorna i demonski inspirirana vidi se i po tome da dok stvaraju takvo druatvo sebi u tajnosti prisvajaju status povlaatenih, prosvijetljenih, upuenih u nekakve tajne koje im daju ulogu voditelja ovje anstva. Njihov glavni zadatak je upravo suprotan sa Bo~jom voljom, simboli ki izokrenut kao ato se i kri~ (raspelo) okree naopa ke u sotonisti kim obredima. Liberalna demokracija kao oblik vladanja judeo-masonerije nad narodima uporno ~eli poniatiti ljudsku zadanost ljudske jedinstvenosti, razlike svakog ovjeka od drugog ovjeka. Krajnji cilj je unificirano druatvo, bez razlike meu ljudima, bez razlika u spolu, godinama, rasi, naciji. Jedno druatvo geneti ki programiranih klonova koji e biti samo obi no sredstvo, samo jedan broj, druatvo robova koji slu~e izabranicima judeo-masonerije. Svi smo svjedoci kako se suptilno radi na takvom druatvu, svaki dan malo po malo, i u tzv. svijetu i kod nas u Hrvatskoj. Zagovara se i propagira jednakost spolova, nepopularno je isticati da muakarac i ~ena imaju svaki svoje posebnosti i da nikako ne mogu biti jednaki. Tolerira se i proglaaava najnormalnijim homoseksualnost, travestitstvo, promjena spola, hermafroditizam i svi ostali oblici nastranosti i izopa enosti. Starost i starenje je postalo sramotom i izvode se sve mogue nakaradne djelatnosti da se postigne ideal vje ne mladosti, pobjede ovjeka nad smrti. Djeca se okreu protiv autoriteta roditelja i obitelji te im se daje pravo buntovniatva i prava na nekakve izmialjene slobode. Rase i nacije se sustavno poti u na mijeaanje kako bi nestalo svakog rasnog i nacionalnog identiteta kao da je on sam po sebi loa ili nazadan. Uz religiju, poglavito kraanstvo, rase i nacije postavljaju se kao glavne prepreke uspostavi globalnog mira i pravde. Sugerira se da e tek nestankom rasa i nacija ovje anstvo moi ~ivjeti u ljubavi i miru. S vjerom se dogaa ista stvar. Predla~e se sinkretizam vjera, nova verzija poganskog panteizma, izrastanje nove univerzalne vjere koja e pomiriti sve razlike u zavraenom novom svjetskom poretku. Tako izgleda danaanja etapa prema kona noj slici liberalne demokracije i kapitalisti ke ekonomije kao sredstvima ostvarenja judeo-masonskog novog svjetskog poretka. To je slika ostvarenja Kraljevstva Sotone na Zemlji gdje e se uzdii la~ni Mesija, Antikrist koji e zavoditi ljude svojim la~nim moima. Hrvatska kao nacionalna dr~ava sa autokratskim vladarom na elu mo~e se i mora oduprijeti svim silama Zla koje prekrajaju svijet i ovjeka u njemu prema svojim demonskim planovima. Pravi vladar e znati ato i kako napraviti, imat e nepokolebljivu vjeru u Krista i hrabrost suprotstaviti se svim nedaama i pogibeljima. Suvereni vladar nikada nee svoj narod prepustiti porobljavanju od strane bilo koga, a najmanje judeo-masonskom sotonisti kom poretku. U Ivanovom Otkrivenju (13; 9, 10) piae: "Tko ima uho neka uje: Tko je odreen za ropstvo, ide u ropstvo; tko je odreen da pogine od ma a, od ma a mora poginuti! Na tome se temelji postojanost i pouzdanje svetih." Postavlja se pitanje kako prepoznati i kako izabrati takvog vladara, kako znati da e biti postavljen onaj pravi, a ne neki krivi, la~ni vladar? To se ostavlja onome pojedincu koji se osjea pravednim i dovoljno sposobnim da se poka~e umjeanim i jakim da porazi neprijatelja i zadobije plebiscitarno povjerenje Hrvatskog naroda. Nema tu nikakvog arobnog recepta ili krutih pravila osim pouzdanja u Bo~ju Providnost. Ne postoji u stvarnosti ma  u kamenu koji eka da bude izvu en od strane nekog odreenog, to je samo simboli ki prikaz, jedna metafora koja je opisujui slo~enu proalost postala mit. }ivotna situacija i politi ka zadanost svima su na koncu iste i makar netko imao svu silu medija, novca i sve ostale oblike podrake od judeo-masonerije iza sebe, onaj koji ima sposobnost znati e to poniatiti i nametnuti se. Ako nema umijea, volje i hrabrosti da to ostvari, ako ne mo~e samoga sebe provesti kroz Scile i Haridbe politi ke borbe, kako bi uope mogao voditi jednu naciju? Takav nije ni zaslu~io da bude vladarom, osobito u ovako pogibeljnim i presudnim vremenima. Bolje je onda da mjesto vladara ostane upra~njenim dok ne doe onaj pravi, makar se ekalo i do kraja vremena. Ako bi tako i ostalo onda to zna i da Hrvati kao nacija nisu bili sposobni ili nisu ni zaslu~ili da iznjedre osobu koja bi im branila i obranila njihov nacionalni opstanak. Preuzimajui svu vlast vladar preuzima i svu odgovornost na sebe i mora znati da je za svoje djelovanje kao dr~avni elnik odgovoran zastupati interese nacije kao cjeline, i da ako kao takav na bilo koji na in zastrani, nacija ima pravo i du~nost da ga isto onako kako ga je plebiscitarno prihvatila, plebiscitarno i odstrani sa vlasti. Na in na koji e se to moi napraviti biti e jasniji uvidom u poglavlje koje se odnosi na organizaciju vojske i cjelokupnih oru~anih snaga za samoobranu nacije. Tako se ostvaruje nacionalna demokracija izbora vladara koji preuzima punu odgovornost za svoje djelovanje i postupke. Tu nema odlu ivanja mase o pojedinim pitanjima, ve samo odreivanje jednog jedinog, koji onda svojim umom i ~ivotom odgovara za svoje odluke. Takav naizgled ekstremni i beskompromisni odnos sva vlast  sva odgovornost nu~an je i zbog toga da se od ~elje za vlaau odvrate svi slabi, neodlu ni i mlaki "lideri" ili oni koji bi htjeli na lak na in i bez rizika sebi priskrbiti materijalnu ili kakvu drugu osobnu korist. Takvi koji hoe zadovoljiti svoje ambicije ali nisu spremni za to staviti "glavu na panj" i ako je potrebno snositi odgovornost na vlastitoj ko~i. Politi ka scena je danas prepuna takvih prepredenjaka i savraeno im odgovara sustav parlamentarizma i liberalne demokracije gdje se kona na odgovornost od konkretne osobe s imenom i prezimenom prebacuje na cijeli narod. Navodno je narod sam kriv za sve pogreake jer je, eto, tako sam odlu io birajui na izborima, a ako je pogrijeaio brzo ima priliku ispraviti pogreaku na novom izbornom cirkusu. I tako u nedogled bez ikakvog smisla dolaze i odlaze sa vlasti sve mogue politi ke strukture uvijek ponavljajui istu pri u, dajui prigodna obeanja i uvijek spremna izgovaranja za neuspjehe. Sva se odgovornost svodi na odstupanje sa vlasti u tzv. opoziciju u parlamentu. Pozicija, opozicija, sve stranke u parlamentu, a i najvea veina onih koji nisu uspjeli ui u svoje "svetiate", sve je u svojoj biti isto i nema nikakve suatinske razlike meu svima njima. Prave poluge moi se niti ne nalaze unutar parlamentarnog sustava, nego su diskretno postavljene sa strane i naizgled prepuatene samima sebi. Izvikuju se fraze koje veli aju neophodnost postojanja la~ne neovisnosti financijskog sektora, medija, sudstva, kulture, znanosti, sveu iliata i joa koje ega. U stvarnosti se tako skoro svi segmenti druatva ostavljaju na raspolaganju zakulisnim vlastodracima. Svi ti "neovisni" zapravo su izuzetno "ovisni" i upravljani od strane judeo-masonerije. Stranke i figure se mijenjaju zabavljajui puk, odvla ei pa~nju isticanjem svoje va~nosti i svoje veli ine, a u pozadini kontinuirano nesmetano djeluju isti monici podeaavajui igru prema svojim interesima. Tzv. parlamentarna demokracija je unaprijed izre~irana predstava, a to potvruje i injenica da su programi svih stranaka u biti identi ni. Parlament ak postaje "mjesto gdje se stvara sloboda", a poativanje nerazumljive procedure je svetinja. Realno, parlament je okupljaliate neiscrpnih brbljivaca koji provode isprazna govorni ka nadmetanja u kojima se toliko govori da premaraju narod i u ljudima izazivaju odvratnost prema govornicima. Koliko su ti narodni zastupnici otueni od naroda pokazuje njihovo guranje za parlamentarni nastup u TV prijenosu  uvjereni su da ih ljudi gledaju. Vlast koja je utemeljena na podijeljenosti i vremenskoj ograni enosti parlamentarne demokracije ne mo~e rijeaiti nikakve ozbiljne dr~avne probleme. Stranke su po samoj svojoj naravi sukobljeni dijelovi politi kog korpusa i one samim svojim suparni kim i natjecateljskim postojanjem izravno ugro~avaju nacionalno jedinstvo. Upropaaten meustrana kim i/ili unutarstrana kim razdorima svaki plan upravljanja dr~avom gubi cjelovitost pa postaje nerazumljiv i neostvariv. Parlamentarna demokracija i njeni vrli politi ari najveim se dijelom bave sami sobom umjesto da su zaokupljeni donoaenjem odluka, vladanjem u korist narodnog dobra. Jako dobro mo~emo vidjeti kako se sav anga~man naaih politi ara usmjerava u iscrpljujuim i dosadnim formalizmima, izborima, kampanjama, kadrovskom preslagivanju, imenovanjima, mandatima, frakcionaaenju, aferama, ucjenama, izdajama, razdorima, prepucavanju, ostavkama, itd. Ne treba se onda uditi da se niata smisleno ne radi na rjeaavanju problema u dr~avi i donoaenju odluka. Nema tog ovjeka koji bi mogao imalo uspjeano voditi dr~avu rastrzanu na sve strane, a ova politi ka klika nema niti minimalnu volju neato poduzeti. Komotno se prepuataju da ih okolnosti vode prema svojoj volji i tako narod ostavljaju apsolutno nezaatienim. Bitno im je samo o uvati i "razvijati" demokraciju jer im je to osnovni pokazatelj njihove "uspjeanosti". Posebna je pri a sama cijena, sami troakovi koje narod mora platiti da bi mogao "u~ivati" u demokraciji. To je daleko najskuplji i najnerentabilniji politi ki sustav ikada u povijesti. Zanimljivo je da toliko racionalni kapitalizam u pogledu prekomjernih troakova za demokraciju ne ~ali dati sredstva. Svakako je kona na dobit viaestruko vea od ulo~enoga jer upravo liberalna demokracija omoguuje najbolju despociju kapitala. Procjena minimalnih troakova 12 godina demokracije u Hrvatskoj na svim razinama druatva, zajedno sa financiranjima kampanja, izbora, stranaka, itd., iznosi nekih 10 milijardi kuna. To ne uklju uje potroaenu energiju i vrijeme ljudi, potroaeno u niata, doslovce ba eno u vjetar. Treba se samo uvidjeti koliko se akola, vrtia, bolnica ili bilo ega drugoga moglo napraviti tim sredstvima i trudom. Tolika izdvajanja za odr~avanje sustava koji svojim postojanjem radi protiv naroda koji ga hrani  to je nevjerojatno, doslovce suludo. Takvo ato mo~e proizvesti samo jedno suatinsko zlo, Sotona kao zavodnik cijeloga svijeta. Samo jedan vladar  autokrat mo~e izraditi i provesti tako airoke i jasne planove odupiranja zlu i postaviti ih u red da sve ato postavi ima svoje mjesto i ulogu u mehanizmu dr~avnog ureenja. Zato se cjelokupna uprava jedne zemlje mora povjeriti i skoncentrirati u ruke jedne odgovorne osobe. Bez apsolutnog despotizma nacija ne mo~e opstati, jer ne mo~e se odlu ivanje prepustiti masama nego odgovornome voi tko god on bio. Onaj tko nije ovisan o glasovima na izborima ne mora se ulagivati puku da bi pobijedio na istima i u stanju je vladati suvereno, pravedno i poateno. Zadobivai potreban status nacionalni voa sastavlja Vladu nacionalnog opstanka iji je osnovni zadatak provesti u djelo plan nacionalnog opstanka. Da bi mogao uspjeano sastaviti i kontrolirati Vladu, a i sve ostale dijelove dr~avnog mehanizma, vladar mora biti intelektualno dorastao tako sveobuhvatnom zadatku, mora biti istinski upuen u politiku. Sav uspjeh ili neuspjeh uvelike ovise o tome da li se zna izabrati, kontrolirati i sankcionirati neposredno pod injeno dr~avno vodstvo. Radi se o ve spominjanom ljudskom faktoru, o odabiru najboljih ljudi na potrebna mjesta. Vladar koji nema dovoljno airoke i duboke spoznaje teako mo~e napraviti dovoljno dobar izbor, a ne mo~e se ni nametnuti kao autoritet svojim najbli~im suradnicima. Mora se oslanjati na previae tuih savjeta koje nije u stanju pravilno analizirati, a cjelokupna nesigurnost neumitno se pronosi i osjea u cijeloj dr~avi. Namjerno sam izostavio potrebu stimuliranja dr~avne vrhuake jer sama izabranost i privilegija da se preuzmu visoki dr~avni polo~aji u kriti nom trenutku za naciju mora biti stimulans sam po sebi. Oni koji tako ne osjeaju ili barem uviaju nisu ni podobni da preuzmu tako asne i odgovorne funkcije. O materijalnim stimulansima moi se govoriti tek nakon konkretnih pozitivnih rezultata rada, a nikako ne unaprijed, samim preuzimanjem polo~aja kakva je dosadaanja ustaljena praksa. Skoro svi koji su negdje pri vlasti prvo ato gledaju je kako da najprije zadovolje svoje osobne interese, a tek onda dolazi na red dr~avni posao. To je nedopustivo i vladar mora biti apsolutno dosljedan i nepopustljiv, doslovce nemilosrdan, u sankcioniranju svih onih koji u dr~avnom vrhu zloupotrebljavaju svoj polo~aj protivno opim interesima. Stanje sveope korupcije i svih drugih oblika zlouporabe polo~aja koji danas pro~imaju sve druatvene strukture je neodr~ivo ako se iata ~eli postii, a mo~e se suzbiti jedino ako se krene od samog vrha piramide vlasti. Riba smrdi od glave i svi ovi fingirani pokuaaji da se suzbije korupcija i ostali lopovluk tako da se za javnost ~rtvuju sitne ribe naprosto su tragikomi ni u svojemu jadu. Vladar ako ~eli biti imalo uspjeaan mora sam sebi nametnuti najviae standarde. On sam mora biti primjer i uzor drugima. Vladar mora sve svoje osobne sklonosti ~rtvovati radi svoga naroda. I dok se takva slika vladara mo~e falsificirati i la~no prikazati narodu, najbli~im suradnicima u vrhu to se ne mo~e "prodati" pa se onda ne mo~e prema njima niti nastupati sa potrebnim autoritetom. Ne mo~e se od svojih ljudi neato tra~iti, a da se vlastitim ponaaanjem tako i ne radi. Svako obmanjivanje kratkog je daha i brzo se obija o glavu, a u ovom slu aju krajnja je ~rtva cijeli narod koji bi tako opet bio prevaren od strane onoga kome je dano povjerenje. Po pitanju svoga karaktera najbr~e e se vidjeti da li je vladar pravi ili nije. Vladarevo ponaaanje onda slijede od njega postavljeni dr~avni du~nosnici i prenose dalje na svoje podreeno ljudstvo, koje mu ve pripada ovisno o ministarstvu, slu~bu ili uredu. Na taj na in dobiva se jasna hijerarhijska subordinacija od vrha do najni~ih razina i svatko je dobro svjestan svojih du~nosti i svoje odgovornosti. Jedino se tako mo~e uvesti red i srediti stanje u dr~avi, provoditi stroge ali pravedne represivne mjere protiv onih koji to zaslu~uju, a da se ne izazove revolt meu narodom. Puk vrlo dobro mo~e prepoznati strogu ali pravi nu o insku ruku koja pazi i brine za cijeli svoj narod. Hrvatska vlast biti e prepoznata kao izvraitelj reda u kojemu se nalazi srea i sigurnost ljudi. Za ostvarenje programa nacionalnog opstanka biti e potrebni radikalni zahvati i temeljite promjene u cjelokupnoj organizaciji dr~ave i u svim druatvenim strukturama. Napustiti e se sve dosadaanje zablude i svjesne obmane nametnute od judeo-masonskih ideologa kroz povijest, a kojima je svjetovni cilj sprije iti naravan razvoj nacionalne dr~ave i kona no ih uniatiti da bi se stvorila jedinstvena svjetska vlada u jednoj svjetskoj dr~avi u kojoj ljude nee dijeliti teritorijalne granice ni duhovne razlike. Metafizi ki cilj je izgradnja svijeta bez Boga  Krista, a sa sotonisti kim nadomjeskom koji bi ga trebao izigravati. Jedna od glavnih nametnutih dogmi koje slu~e krajnjim mra nim ciljevima je sekularna dr~ava i sekularizacija cijelog druatva. Sekularizam je obi an eufemizam za izbacivanje Boga Isusa Krista iz ovjeka, neki oblik izokrenutog egzorcizma. U egzorcizmu ovjek zaziva Duha Svetoga da istjera avla, a u sekularizmu Sotona zavodi ovjeka da odbaci Boga. Marginalizacija Crkve i odvajanje dr~ave od Crkve zna e samo to da se dr~ava umjesto po ovjeku od Boga danim sredstvima pravilno ustroji i nekako usmjeri prema pravom cilju u tami neznanja i ograni enosti u kojem ovjek obitava, dr~ava ustrojava i usmjerava prema cilju koji je odredio ohol i samodovoljan ovjek. Umjesto po milosti stvoritelja cijelog svijeta, po buntovnom ograni enom stvorenju. Takva dr~ava i takvo druatvo i ovjek u njemu mogu samo zastraniti i ostvariti sotonisti ku molitvu "kako u paklu, tako i na zemlji". Pojavljuje se cijela horda filozofa, umnih ljudi, ovodobnih pismoznanaca i farizeja koji se natje u tko e bolje izvesti sekularizaciju. Natje u se u zauzimanju ispra~njenog mjesta i ~ele se pod svaku cijenu dokazati kao oni koji su u tome najbolji. Izvode se najrazli itije intelektualne bravuroze, ali nitko nee staviti Boga kao osnovno po elo, kao temeljni princip ljudske egzistencije. Bogu se ne da pravo na prisustvo unutar svjetonazora, tretira se kao nekakva smetnja. ovjek sam sebi uzima sva prava, ljudska su prava postavljena kao jedina i najva~nija. Bogu se pravo negira, oduzima se najobi nijim zanemarivanjem. Filozofi, intelektualci, u eni ljudi najlakae odbacuju Boga i sekulizacija nije njima namijenjena. Sekulizacijom se kroz svakodnevni ~ivot od Boga odvraa priprosti puk, sirotinja radnika i seljaka koji su zbog svog "neznanja i zaostalosti", "primitivnosti" i sli nih umnih racionalisti kih razloga ostali u vjeri prema Bogu i uz Crkvu. Nisu narodne mase prosvijetljene na na in kako na to jesu izabrani graditelji boljeg svijeta i zato ih treba voditi na bilo kakav primjereni na in prema stvaranju novoga ovjeka. Prema judeo-masonskom novom svjetskom poretku u kojem ovjek preuzima bo~anske funkcije. Liberalna demokracija i kapitalizam su prirodni saveznici sekularizacije. Odnos im ima simbiotsku dimenziju i kao u mozgalici o kokoai i jajetu ne mo~e se utvrditi ato je bilo prije. Ono ato je o ito je da judeo-masonski voena francuska revolucija uspijeva u ostvarenju programa odvajanja Crkve i dr~ave i od tada cijeli proces ubrzano i sve radikalnije te e dalje. Komunizam je sekularizaciji dao krajnje brutalnu, otvorenu formu i bio je za kratko vrijeme uspjeaan ali je proizvodio previae mu enika (Stepinac je svakako najzna ajniji), a poznato je koliko mu eniatvo uzdi~e vjeru. Zato je u tom pogledu liberalna demokracija i kapitalizam puno opasniji jer djeluju suptilnije, diskretno, polako ali sigurno. Komunizam je uzeo za simbol pentagram koji u kabalisti koj simbolici zna i snagu, simboli ki je povezan sa snagom aake i pripadajuih pet prstiju, a u judeo-masoneriji se ritualno obla e bijele rukavice za vrijeme rada u lo~ama. Tako komunizam biva brutalan, a demokracija je profinjena u svojim djelovanjima protiv vjere i Crkve. I na tom simboli kom nivou o itava se oblik djelovanja onih koji si prisvajaju simbole. Uklanjanjem vjere i Crkve nastaje praznina u duhovnosti druatva, a u prazninu najbr~e i najdjelotvornije uska e bo~anstvo kapitala stvarajui vjeru u novac. Kapital se uzdi~e kao ishodiate iz kojega se izvodi sva daljnja druatvena struktura. Umjesto da se dr~ava brine oko dobrobiti naroda utemeljenog na kraanskim eti kim i estetskim na elima, dr~ava, odnosno nosioci vlasti, brinu se prvenstveno o dobrobiti kapitala koji je samo sredstvo u rukama antikraanski posveenih klika. Hrvatska nacionalna dr~ava i sekularizacija su nepomirljivi pojmovi i ne mogu zajedno egzistirati. U temeljima, u osnovama Hrvatske mo~e biti samo vjera i pouzdanje u Boga Isusa Krista. U tuma enju i ~ivljenju vjere Crkva ima svoje nezamjenjivo mjesto i ulogu u hrvatskoj dr~avi. Samo tako mo~e se graditi dr~ava i druatvo, a da se ne zaluta u povijesnim bespuima. Nije dovoljno samo uo iti postojanje povijesnih bespua, potrebno je i znati prepoznati izlaz, spasonosno rjeaenje koje postoji za sve nas ljude koji smo zalutali. Da bi se moglo ato lakae razoriti i kontrolirati dr~avu, uvesti pomutnju i podijeljenost u nacionalno tkivo, uvodi se i dogma tzv. trodiobe vlasti na izvranu, zakonodavnu i sudsku. Svakome mora biti jasno da je to najobi nija "podijeli pa vladaj" strategija judeo-masonerije. Putem medijskog monopola i kreiranjem obrazovnog sustava ta se trodioba narodnim masama prikazuje doslovce svetom i bo~anski savraenom, nedodirljivom i nedoku ivom kao da je rije  o svojevrsnom Svetom Trojstvu i koje se kao takvo mora bespogovorno obo~avati. Naglavce je postavljena i dogma prava pojedinca iznad prava zajednice. Navodno se zala~e za najveu moguu brigu o pojedincu i zaatiti pojedinca koji je suprotstavljen zajednici. Imaginarno pravo mora atititi pojedince od interesa zajednice samo zato jer je pravo takvo samo po sebi. Briga o pojedincu i je stvarno autenti na, samo ato se to odnosi na posebne, izabrane pojedince, a puk kojemu se to servira od toga ima mrtvo slovo na papiru. Povezani judeo-masonskom mre~om pojedinci atite tako svoje interese, ili kako oni lijepo ka~u  svoja prava, na ra un cijele zajednice koju su uvjerili da je to sve zbog boljitka svih. U Hrvatskoj dr~avi sa suverenim vladarom takove pri e nee moi proi. Opet treba ponoviti zbog svojeg krajnjeg zna enja da dr~avno ureenje koje ~eli izvraiti ulogu spasa i opstanka nacije mora biti postavljeno na na elima kraanstva sa vjerom u Isusa Krista kao Spasitelja ljudskog roda i Crkvom kao nositeljicom autenti nog tuma enja i navjeatenja Kristovog. Takvim jasnim i jakim ishodiatem zapo inje izgradnja svih ostalih vrijednosti koje dr~ava kao ljudska tvorevina izgrauje. Iz toga se kasnije izvodi cjelokupni gospodarstveni, zakonodavno pravni, odgojni, kulturni, moralni i ini dr~avno-organizacijski ustroj. Iluzorno je o ekivati da nee biti judeo-masonske reakcije na dr~avu i narod koji se usuuje suprotstaviti njima, svjetskim monicima koji su sposobni proizvesti svjetske ratove i danas su ja i nego ikada. U njihovim o ima Hrvatska mo~e biti opasan primjer, presedan koji potvruje da se mo~e druga ije. Taj njihov strah pokazuje koliko im cijelo carstvo stoji na staklenim nogama la~i i boje se da bi mogli sve izgubiti sada kad su doali tako blizu cilja. Strah ih je nacije koja ima vjeru jer to je kona no i najja e oru~ja, ja e od svih nuklearnih projektila, razornije od "pametnih bombi", to je oru~je protiv kojeg nemaju obrane. Od straha e im se roditi mr~nja, mr~nja koja e ih zaslijepiti i obuzeti tako da e izgubiti svaku prisebnost, a takav neprijatelj je slab i ranjiv, ne zna donositi pravilne odluke i sam sebe pobjeuje. Hrvatska mora samo ostati jedinstvena i na zacrtanom putu. Raditi po svojemu i ne dati se pobijediti u vjeri. Ljudi moraju biti sigurni i mirni, ne smije se dopustiti da nas isprovociraju i da nas okrenu jedne protiv drugih. Vlada nacionalnog opstanka i vladar moraju biti spremni na sve oblike kojim e se pokuaati destabilizirati nova vlast, no mora raditi po svojemu planu i prema kona nom cilju. Kao prva odredba ima se bez obzira na sve okolnosti objaviti i po eti trenutno sprovoditi sljedea uredba o provoenju sljedeih mjera: uvoenje izvanrednog stanja u zemlji uvoenje radne obveze za cijelo pu anstvo raspuatanje Sabora, svih skupatinskih tijela i imenovanje povjerenika zabrana rada politi kih stranaka, masonskih lo~a i svih pripadajuih organizacija (Rotary, Lions i sl.), tajnih druatava i sekti zatvaranje granice da bi se onemoguio bijeg odgovornih za izdaju nacije i plja kanje nacionalnog bogatstva uspostava radnih logora u kojima e osueni izdajnici, plja kaai i svi ostali prijestupnici odraditi svoj dug naciji nacionalizacija bankarskog, mirovinskog i osiguravajueg sektora; zatvaranje i raspuatanje burze poniatenje pretvorbe, nacionalizacija zate enog i pravi na preraspodjela u skladu sa nacionalnim interesima otkazivanje suradnje sa Haaakim sudom i poniatavanje svih atetnih ugovora koje su prihvatile prijaanje vlasti protjerivanje svih inozemnih nadzornih elemenata i agentura uvoenje sustava ope solidarnosti i potrebnih socijalnih mjera ugro~enom pu anstvu zabrana poba aja iskazivanje dobre volje za njegovanjem dobrih odnosa sa svim suverenim dr~avama na temelju ravnopravnosti, poativanja suverenosti i ne mijeaanja u unutarnje poslove drugih zemalja. Donoaenjem ovih mjera Vlada nacionalnog opstanka usporedo sa realizacijom istih prelazi na ostvarivanje dugoro nog programa nacionalnog opstanka po resornim ministarstvima prema zadanim smjernicama razvoja. Smjernice djelovanja i organizacija dr~ave i njenih ministarstava Ministarstvo financija Za pravilan ustroj i djelovanje ministarstva financija kao prva stvar mora se spoznati stvarna ekonomska nauka sa posebnom pa~njom na razotkrivanje biti novca i cjelokupnog nov arskog poslovanja. Va~no je i znati da je ekonomija odreena politikom i slu~i ostvarivanju politi kih ciljeva, bili oni javno obznanjeni ili tajni, sasvim je svejedno. Kako iznad politike stoje metafizi ke silnice i politika se odreuje kao misao proizaala iz okultne, magijske, sotonisti ke inspiracije ili kao jedina suprotnost tome, inspiracije od Boga po Duhu Svetomu, tako je i ekonomija kao produ~ena ruka politike zavisna od duhovne (metafizi ke) sfere. Zbog pada ovjeka zlo je kroz povijest preuzelo dominaciju nad ovje anstvom slu~ei se ljudskim slabostima u obmanjivanu i zavaravanju ljudi. Osnovna konstanta koja je prisutna i po kojoj se zlo prepoznaje je la~. Ista ona la~ prisutna joa od zmijinog zavoenja Eve u raju kada je ljudski rod svjesno prevaren zato da bi se prkosilo Bogu i upropastilo ovjeka. ovjek kao da nije iz toga niata nau io i kroz povijest stalno se priklanja la~i i onima koji slu~e toj la~i i tu la~ propovijedaju pod istinom. Cijela ekonomska misao i praksa danaanjice je jedna najobi nija la~, jedna obmana divovskih razmjera. Sakriveni pronosioci te la~i su magovi iz vrha judeo-masonske organizacije koji kroz ekonomiju djeluju na ~ivote ljudi. Koliko je ekonomija la~na, odnosno usmjerena od i prema zlu, vidi se jednostavnim pogledom na svijet, kako je ureen i kakvu je korist ekonomija ljudima stvarno donijela, a koliko je samo nesree prouzro ila. Kada uope spominjem ekonomiju ili ekonomsku misao mislim na ovu, po cijelom svijetu u svim "znanstvenim" i "uglednim" institucijama prihvaenu ekonomiju liberalnoga kapitalizma u svim oblicima. Izmeu svih na sveu iliatima ili bilo kojim drugim institucijama, prihvaenih ekonomskih teoreti ara i ekonomskih misli nema suatinske razlike i sve su viae ili manje nedjelotvorne. Tako se marxizam  komunizam, naizgled potpuno suprotan od liberalnog kapitalizma, u svojim najva~nijim elementima u potpunosti podudara sa temeljnom idejom kapitalizma. Marx se pokazuje kao izuzetno pronicljiv u otkrivanju unutarnjih suprotnosti kapitalizma i pravilno tvrdi da je zato kapitalizam neodr~iv sam po sebi, ali sva se pronicljivost i uope bilo kakva znanstvena analiza kod Marxa gubi kada treba objasniti sam temelj kapitalizma  kapital, odnosno novac i bankarstvo. U povijesno  znanstvenom pristupu novcu i bankama kod Marxa kao osobe sa o igledno vrsnim povijesnim spoznajama i umijeem izvoenja zaklju aka na temelju povijesti jednostavno previa najosnovnije injenice. I to su one injenice kojih je sigurno bio svjestan i koje onda o ito namjerno preauuje ato opet dokazuje da je Marx bio u slu~bi istih onih sila koje su vodile i liberalni kapitalizam. Marx kao da je imao zadau u svoju nedore enu kritiku kapitalizma, i to nedore enu u tom smislu da je suatinski identi na kapitalizmu, privui i obmanuti sve one koji najviae trpe posljedice kapitalisti ke diktature. U tome je i uspio, a posljedice koje su proizaale iz takve "igre" su patnja i smrt na stotine milijuna ljudi. Povijest nepobitno dokazuje da su najveu korist od komunizma ostvarili pripadnici uske skupine ljudi, vlasnici veine kapitala koje je najadekvatnije nazvati judeo-masonskom financijskom oligarhijom. Komunizam je sustav za potrebno osiromaivanje naroda kako bi bogati bili jo bogatiji. Carsku Rusiju prebogatu po prirodnim resursima i ljudskom faktoru mogao je samo komunizam toliko osiromaaiti da internacionalni financijaai za sitne novce mogu sve legalno preuzeti. ak se i uspjelo stvoriti uvjerenje u narodu da bez stranog kapitala ne mogu prosperirati i treba biti zahvalan ato su megabankari odlu ili smilovati se i "pomoi" svojim kapitalom. Sve ekonomske varijacije izmeu kapitalizma i komunizma su dodatno bacanje pijeska u o i i slu~e samo sveopem zbunjivanju i unoaenju nereda. Svima je zajedni ko to da se pozivaju na ekonomiju koju zastupaju kao na znanstvenu disciplinu iako bi se onda i astrologija ili gatanje iz taloga kave mogli isto tako di iti ugledom znanosti. Od institucija slu~beno prihvaene ekonomske misli ne zadovoljavaju najosnovnije uvjete da uu u znanstvenu skupinu. Krajnji ispit valjanosti svake znanosti jest sposobnost njezinih pravila i teorija da predvide ishode. Svi vrli ekonomisti bave se obi nim nagaanjem, nikada ne mogu niata predvidjeti ili isplanirati, ali su zato majstori naknadne analize uzroka stvorenog stanja, a i tu svatko zastupa neku svoju istinu. Ni u analizi se ne mogu slo~iti ili neato znanstveno ustvrditi, ali zato svi imaju ugled znanstvenika i ekonomskog eksperta. Situacija je toliko apsurdna kao kada bi npr. kemi ari razli ito predviali rezultate nekog kemijskog eksperimenta, naknadno razli ito analizirali eksperiment poslije njegove provedbe, cijelo vrijeme svi bili u suprotnosti sa stvarnim posljedicama eksperimenta i uzrocima koji su to prouzro ili, ali bi svi zajedno besramno isticali svoju znanstvenu to nost i tvrdili da su bili u pravu. I nikome to ne bi bilo nerazumno, svi bi ostali na svojim pozicijama od ugleda i zna aja u podru ju kemijske znanosti i sve bi ih se zajedno nazna ivalo kao autoritete u kemiji. Naravno da na podru ju kemije ili bilo koje druge znanosti od neposredne prakti ne primjene tako neato ne mo~e proi zbog materijalne opipljivosti uspjeanosti u savladavanju doti ne nauke. Ekonomija je imaginarna disciplina i slu~i ostvarivanju politi kih ciljeva, uglavnom se to odnosi na ostvarivanje ~eljenog blagostanja, olakaavanja ~ivotne borbe kroz podjelu rada unutar zajednice, organiziranju ljudi u ostvarivanju nekog zajedni kog cilja i tome sli no. Presudno je to ato se sve mo~e relativizirati i tako se ljude najlakae prevari jer nikome nije bilo to no jasno ato treba o ekivati na kraju nekog ekonomskog procesa. Ekonomska la~ je uspjeano iskoristila mogunost relativizacije svega s im je povezana i tako je stavljena u sotonsku slu~bu zavoenja ljudi u svrhu odvraanja od Boga. U kapitalizmu ekonomija ima lik Mamona, bo~anstva novca, bogatstva i bogaenja. Jedno takvo bo~anstvo suptilno ali djelotvorno zauzima glavno mjesto prvo svugdje unaokolo, a zatim unutar samog ovjeka. U vezi sa neznanstvenoau ekonomije i upornom kretanju unutar naizgled suprotnih polova kapitalizam  komunizam (realno to je zatvoreni krug koji po inje sa kapitalizmom a zavraava opet u istoj to ki sa komunizmom) i razlogom zaato nitko do sada nije makar po teoriji velikih brojeva i slu ajnosti doaao do stvarnih, istinskih ekonomskih spoznaja odgovor je u povijesti. Povijest koju su ekonomisti smatrali ispravnom, a i dalje je dr~e istinskom, stvarnom povijeau, je u stvari la~na, falsificirana i zatajena povijest i zato su sve ekonomske spoznaje iz proalosti u temelju krive. Ekonomija se ne mo~e isprobati u laboratoriju. Prostor gdje se ekonomska teorija vidi na djelu je podru je neke suverene dr~ave sa svojom valutom. Politika dr~avne vlasti odreuje (barem bi trebala) koji e se eksperiment primijeniti u tom laboratoriju. Za pravilno o itavanje svih procesa tog ili bilo kojeg drugog eksperimenta i njegovih rezultata neophodno je imati to ne podatke. Ako nam netko daje pogreane podatke o nekom eksperimentu nikada neemo moi spoznati ato se stvarno dogaa i zaato neprestano donosimo krive zaklju ke. U nekom kemijskom pokusu dovoljno je da se o itaju krivi podaci o temperaturi, masi ili bilo emu drugome i uvijek e zaklju ak na osnovi takvih podataka biti pogreaan. Povijest se nalazi izvan dosega matematike te se shodno tome i ekonomija koja je kao takva odreena povijeau ne mo~e matemati ki izraziti (ili obuhvatiti). Matematika je samo sredstvo koje poma~e u povijesnoj analizi ekonomije, u razumijevanju ekonomskih tokova kroz povijest. Ekonomija se mo~e shvatiti, razumijeti, doku iti samo povijesnom analizom, povijesnim pogledom na i kroz nju (ekonomiju) samu. U tom smislu vrlo je korisna Spenglerova definicija povijesti: "Povijest je ukupnost onoga ato nije u odnosu s matematikom.". U ekonomiji je upravo povijest ono ato onemoguuje izlazak iz za aranog kruga zabluda i za la~nu ekonomiju je presudna la~na povijest. La~nu ekonomiju potrebno je razobli iti dio po dio jer je tako velika i tako kompleksno konstruirana da se ne mo~e obuhvatiti jednim pogledom, jednom jednostavnom mialju. Osnovna je stvar u injena izdvajanjem ekonomije iz konteksta u kojem se nalazi. Ekonomija se postavila u vakuum gdje nije va~no kakve su posljedice ekonomskog djelovanja na ovjeka, obitelj, druatvo, naciju, okolia, moral, duhovnost, kulturu te povrh svega vjeru u Boga i slu~enju Bogu ato bi trebalo biti osnovicom ~ivota. Jedino ato je u takvoj izdvojenoj ekonomiji nametnuto kao orijentir ili pokazatelj koristi ili svrsishodnosti ekonomije je kapital. Ako kapital ima koristi, ako se kapital umna~a, onda je sve dopuateno i svi ostali produkti takve ekonomije su nebitni. Kapital je iznad svega, iznad ovjeka i iznad Boga jer u kapitalizmu, u liberalnoj kapitalisti koj ekonomskoj znanosti nema mjesta za Boga. Sekularizam druatvenog ureenja i dogmatska svjetovnost ne priznaju potrebu za poativanjem Bo~jih objava ovjeku. Sekularizmom se nedvojbeno implicira da ovjek mo~e urediti svoj ~ivot onako kako god to hoe i ne mora se nikome klanjati. ovjek je dovoljan samom sebi, sam je svoj Bog, uvijek onakav kakav je trenutno pogodan. U takvo isprazno druatvo kapital se prirodno isti e kao od ovjeka stvoreno i kontrolirano bo~anstvo. Sve se podreuje ato veem rastu kapitala, cijeli svjetonazor, moral, kultura i duhovnost postaju onoliko vrijedni i uope relevantni koliko slu~e interesu kapitala. Takva izokrenuta ekonomija i politika koja ju provodi imaju samo jednog istinskog oponenta, a to je kraanstvo, vjera u Krista Spasitelja i Crkvu kao Isusovu instituciju na ovome svijetu. Prihvaanjem sekularizma kao politi ke dogme ekonomija je stavljena van dosega kraanstva, kraanske etike i kraanskog svjetonazora. Ekonomija je jedno imaginarno bie koje ~ivi zajedno sa ljudima, u svijetu gdje i ljudi ~ive, ispreplie se sa njihovim ~ivotima i danonono je prisutna prakti ki svugdje oko nas. Umjesto da to bie bude podlo~no Bo~jim zakonima i rije i, ekonomsko bie ostavljeno je samome sebi da se razvija bez Boga, da ne bude podlo~no ni Bogu, a ni ovjeku, iako se uvijek prikazuje kao prijatelj i dobro initelj ljudi. Ekonomija od jednog bia postaje zvijer koja pro~dire sve oko sebe, donosi patnju i nesreu ljudima, a sve je tako izvedeno da se ljudi joa viae navode pod injavanju i klanjanju razuzdanoj zvijeri ~elei da im udijeli neato od svoje svjetovne moi koju posjeduje. Ljudi o ekuju i tra~e milost od onoga koji milosti nema, a upravo tako se stavljaju u suprotnost sa istinskim darivateljem milosra. Zvijer ima svoju vjeru, a to je vjera u novac. Ima i svoj pandan Crkvi i sveenstvu, to su banke i bankari. I unutarnja struktura je simetri na. Umjesto Vatikana i Pape postoje ameri ke Federalne rezerve (FED) i predsjednik FED-a koji je vrhovni autoritet kapitalu cijelog svijeta i takoer je na svoj na in nepogreaiv. Kolegij kardinala su guverneri i predsjednici banaka. Ekvivalent svjetovnjaatva su komercijalne banke. Kada crkveni sveenik sagrijeai ide na ispovijed i dobije odrjeaenje. U sistemu Federalnih rezervi bankar koji grijeai, a grijeh je jedino gubitak kapitala, dolazi na diskontni aalter pozajmiti novac. Razni redovi vjerskih misli kao ato su jezuiti, franjevci, dominikanci sukladni su sa ekonomskim pragmati arima, monetaristima, neokejnezijancima i sl. Umjesto poretka sa hijerarhijskim redoslijedom Bog  ovjek  svijet, a ekonomija i kapital samo kao dio svijeta, stvoren je poredak sa po etkom u kapitalu, a Bog je izba en, marginaliziran i potpuno nepotreban. `toviae, predstavlja glavnu smetnju. Umjesto da bude sluga Bo~ji, ovjek je postao rob kapitala. Bankari kao sveenstvo kapitala upravljaju ljudima kao svojom povjerenom pastvom, a milosti ima samo za malobrojne, za inicirane odabranike judeo-masonerije. Glavni dio velike ekonomske la~i je ideologija kapitalizma u kojoj su ljudi navedeni da se meusobno bore za ato vei dio ograni ene koli ine kapitala. Ljudi su doslovce isprogramirani da eznu i vjeruju u bogatstvo i vlastito bogaenje kroz kapital. Bogaenje bi ljudima, barem se tako vjeruje, trebalo ispuniti sav ~ivot, donijeti sreu, mir i svekoliko blagostanje. Racionalnom analizom jasno je svakome razumnome da je koli ina sveukupnog bogatstva svijeta odreena u jednoj kona noj veli ini. Prema tome, nikako ne mogu svi, ili ak samo veina, biti bogati, nego je pojam bogatstva uvijek ograni en na jednu malu manjinu. `to je ta manjina bogatija, ostatak ljudi za tu koli inu bogatstva mora biti siromaanija zato jer se bogatstvo mora nekome zakinuti da bi se nekome drugome dalo. Uzmimo za primjer situaciju da je voda ekvivalent bogatstva i da 10-ero ljudi raspola~e sa 10000 litara vode, 1000 litara po ovjeku. Ako se jedan ~eli istai bogatstvom i preko bogaenja pridobiti mo mora posjedovati viae od 9000 l vode, po mogunosti svu. Onih ostalih 9-ero ljudi postaju ovisni o bogatome stoga ato oni nemaju, a ne zato ato on ima vodu. Da svi imaju dovoljno za svoje potrebe i da jedan odjednom dobije bogatstvo tako da nikome nije oduzeto toliko da padnu u neimaatinu, to stvoreno bogatstvo ne bi podarilo tome pojedincu mo nad ljudima. Kako za kapitalisti ku ekonomiju va~i zakon o o uvanju energije i cijeli je sustav zatvoren, neoboriva je injenica da svako bogatstvo po iva na ne ijem siromaatvu. Vrlo je jednostavno, da bi netko imao viae, netko drugi mora imati manje. Kapital se stvara mjerenjem ljudskog rada i onaj tko viae ili bolje radi trebao bi imati i dovoljno kapitala, barem toliko da nije sirotinja. Zbog ~elje za moi nad ljudima oni koji kontroliraju i poznaju kapital tako da umiju njime manipulirati izvla e bogatstvo iz posjeda veine i stavljaju ga u svoje vlasniatvo. Zakidanje bogatstva masama izvodi se tako da se to bogatstvo nikada niti ne pojavljuje u posjedu veine ljudi. Prvi i najosnovniji stupanj isticanja vlastitog bogatstva i moi koje dolazi po njemu je da sirotinja uvijek ostane sirotinja. Neadekvatnim mjerenjem rada putem kapitala ljudi su zakinuti ve na prvom koraku, a bogati su automatski joa bogatiji. Kapitalizam nije ostao samo na tome ve je i ono bogatstva ato se nalazi u posjedu siromaanih gledao kako na svaki mogui na in staviti u svoj posjed. Krajnja to ka kapitalizma je posjedovanje svega, baa apsolutno svega, ato zna i i stavljanje samog ovjeka, njegovu vrijednost koju stvara, njegov rad, u svoje vlasniatvo. Kada se stvari tako sagledaju ispada da kapitalisti ka ekonomija nije niata drugo nego jedan veliki financijski in~enjering. Nema nikakve suatinske razlike osim u koli ini kapitala i, najva~nije, vremenskom razdoblju u kojem se odvija. I "klasi an" financijski in~enjering i kapitalizam igraju na kartu ljudske pohlepe i lakovjernosti jer u oba slu aja svi koji su uklju eni u prijevaru naivno vjeruju obeanjima o velikom i laganom bogaenju. U oba slu aja skoro svi ostaju oplja kani i prevareni. Razlika je u tome ato je u prvom slu aju obuhvaen relativno mali broj ljudi, relativno mala bogatstva, i traje vrlo kratko jer vrlo brzo "pukne" kada treba veini naivaca isplatiti obeano. Kapitalizam obuhvaa skoro cijeli svijet, sva bogatstva i traje stoljeima. Financijski in~enjering ljude navu e velikim kamatama na depozite. Tolikim da ljudi povjeruju da e se brzo obogatiti bez ulo~enog rada. Radi se o brzom pobuivanju niskih strasti na visoku razinu i ljudi se ponaaaju poput teakih pijanaca. Kapitalizam djeluje puno rafiniranije i elegantno zavodi ljude koristei svoju mo za uspostavu kontrole nad informacijama, institucijama od ugleda, kulturom, obrazovanjem i politikom u cijelosti. Kapital doslovce kupuje one koji su mu potrebni za nametanje njegovih interesa i svaki troaak je malen u odnosu na dobit koja se ostvaruje. Imajui kontrolu nad cijelim druatvom najmanji je problem strpljivo ekati da vrijeme proe i dokazano povranim i zaboravljivim narodnim masama uvijek prodavati istu pri u, samo malo promijeniti ambala~u. Narod ionako misli samo ono ato mu neki autoritet uspije sugerirati. Ako uspije intelektualnu elitu, koja bi trebala biti nekakav narodni mozak, iskvariti i u initi sebi nom ili samodopadljivom te tako upregnuti u svojem interesu, kapital se osigurao od mogunosti da bude "provaljen". Narod uvijek samo slijedi, a judeo-masonerija sa svojim kapitalom i cijelom organizacijom pazi da "voe" budu oni koji slu~e njihovim interesima. Svejedno je da li je to slu~enje svjesno ili nesvjesno. Tako vremenski faktor i sveobuhvatna mo omoguuju da kapitalizam ne "pukne" kao standardni financijski in~enjering. Umjesto da kao varalice pobjegnu sa novcima i ostave naivce koji su se pomamili za brzom zaradom i koji tek tada uviaju prijevaru i tra~e pravdu, kapitalisti ki monici ostaju postojani poput planine i ekaju da vrijeme u ini svoje. Ratni sukobi samo dodatno ubrzavaju stvari u cijeloj pri i i viaestruko su korisni kapitalu. Obezvrjeivanje stvarne vrijednosti valute ima isto svoju ulogu. Nu~no je da se kamata na atednju dr~i uvijek ispod stope pada vrijednosti novca i stvar savraeno atima. Tako se obavlja bogaenje u samoj fazi stvaranja novca i na " uvanju" tueg novca. No sve to izgleda kao obi an sitnia prema bogaenju posuivanjem novca uz lihvarske kamate. Prvo se stvorila nestaaica kapitala, a zatim oni koji su to napravili istovremeno prisvajajui taj kapital za sebe plasiraju ga za visoku cijenu. Stvorila se potra~nja da bi ponuda donijela ato veu dobit, a sama je situacija objaanjena "slu ajnim" ili "prirodnim" tr~ianim kretanjima. Sama proizvodnja novca i cijeli bankarski sektor je apsolutni monopolist na tr~iatu kapitala i nema tu nikakvih slu ajnih kretanja ve je sve vrlo umjeano kontrolirano. Ina e, kamata je sama po sebi nedopustiv oblik stvaranja bogatstva (vidi dodatak 1). Kroz kamatu novac sam stvara nov novac. Bez ikakve podloge u radu tako stvoreni novac stavljen u opticaj oduzima vrijednost rada na cijelom podru ju suvereniteta valute. Novac kao imaginaran proizvod ljudskog uma ija je svrha mjeriti ljudski rad i olakaati razmjenu rada izmeu ljudi matemati ki se poveava i tako se jednostavnom umnom imaginacijom uzima od ne ijeg rada. Kamatom se tako nezaslu~eno uzima bogatstvo od onih koji rade i daje spekulantima, obi nim brojevnim manipulatorima. ak i jedan provalnik obavlja rad, nezakonit i ne astan, ali ipak neato radi dok obavlja provalu i prili no je ograni en fizi kim faktorima koliko mo~e ukrasti. Bankari lihvarenjem ne rade niata, ve, kako se to ka~e, novac radi za njih. Sa brojevima nisu ograni eni u obimu krae jer je sasvim jednako "teako" upisati i uzeti 10 nov anih jedinica ili 10 milijardi nov anih jedinica. ovjek je taj koji je stvorio kapital. Novac je ljudska imaginarna tvorevina isto kao brojevi. U stvari novac, kapital, i jesu samo brojevi. To je shvatljivo poato je ovjek brojeve trebao da izmjeri svijet u kojemu ~ivi, a novcem se mjeri ljudski rad. Papir sa imenom (kuna, dolar, euro  svejedno), a bez broja koji daje mjerilo vrijednosti ne zna i niata. Papir sa brojem, a bez imena, teoretski bi se ak i mogao koristiti kao novac. Novcem se dakle mo~e smatrati papir koji ima broj sa imenom. Broj daje veli inu, a ime govori o kojem se podru ju suvereniteta radi. Novac je broj koji mjeri ljudski rad na nekom podru ju. Zbog primarnog karaktera novca kao broja novac preuzima i svjetsku univerzalnost brojeva. Broj je univerzalan i jedinstven, jednak je svugdje i svakome. Ne postoji posebna hrvatska i posebna srpska ili turska matematika. Brojevi i matematika su danas za sve ljude isti. Kako je Bog pomrsio ljudima jezike i time ih stavio u stanje podijeljenosti i meusobnog nerazumijevanja (to je bilo za korist ljudi jer je ovje anstvo tako zaatieno od dolaska u stanje jedinstva u zlu), tako su brojevi i matematika (odn. numerologija kao vrhunska magijsko-kabalisti ka disciplina) ostali jedinim univerzalnim i svima razumljivim sredstvom sporazumijevanja pomou kojeg odmetnuti i zavedeni ljudi ~ele opet pokuaati ostvariti svesvjetsko jedinstvo, a zbog svoje grijeanosti to je jedinstvo u zlu. Matematika je imala svoj povijesni razvitak i bila je to no usklaena sa samom kulturom i civilizacijom unutar koje je egzistirala. Matemati ka spoznaja je na neki na in odreivala i sam civilizacijski domet te se izvan zadanog matemati kog okvira kulturni mentalitet ovjeka nije ni mogao razviti. Danas je situacija jedinstvena u svjetskoj povijesti jer je matematika kona no postala jedinstvena, globalna, i nema viae razlike u matematici kod razli itih kultura/civilizacija. Do sada tako neato nije niti blizu uspjelo ni jednoj civilizaciji sa pripadajuoj matematikom (ili matematikom sa pripadajuom civilizacijom, ovisno o kutu gledanja). Uvijek je postojalo prostorno ograni enje i na nekom drugom podru ju razvijala se ili tek raala druga ija matematika. Tek je Zapadu uspjelo nametnuti svoju matematiku itavom svijetu i na taj na in obgrliti cijeli svijet. To omoguuje povezivanje i jedinstvo svog ovje anstva. Matematika je jezik, u nedostatku drugoga, kojim se svi po svijetu mogu savraeno razumijeti i time ostvariti nesluene domete u samouzdizanju ovjeka kao pojedinca i ovje anstva kao kolektiva. Mo~e se slobodno ustvrditi da je kroz matematiku ili ak samom matematikom u injen prvi i temeljni korak ka apsolutnoj globalizaciji i pripadajuem Novom svjetskom poretku. Prihvaanjem i primjenom zapadne matematike na opesvjetskom prostoru na neki su na in svi ostali svjetovni (materijalni) procesi globalizacije postali nu~ni sami po sebi, jednostavno proizlazei iz prihvaene matematike. Kao ato "Bosna aaptom padne", tako i svijet postade okupiran od strane onih koji se koriste svojim umijeem upravljanja brojevima, odnosno na brojevima utemeljenom politi ko-ekonomskom sustavu. Da stvar bude gora, Bosna bijaae barem svjesna vlastitog pada, svjesna samog dogaaja, a danaanji svijet misli da se globalizacija tek treba ostvariti, da joa nije za~ivila. U tome i je izuzetna mo tajnih upravlja a cijelog procesa  da ljudi nisu ni blizu svjesni ato se u stvari dogaa u svijetu u kojemu ~ive. Globalizacija je tako postignuta ve relativno podosta dugo, ona je sada samo u procesu zaklju enja prema krutoj materijalnoj formi. Kao u kalup izliveni beton koji se samo joa treba stvrdnuti. Matematika (odn. numerologija kao magijsko-kabalisti ka disciplina) metafizi ki je kalup koji je postavljen, a sustav izgraen na toj istoj matematici je beton koji je prekrio cijeli svijet i joa se samo sreba stvrdnuti te ga tako zarobiti u vrsti stisak. Jedan stisak koji e nagnati cijelo ovje anstvo da teako zastenje od muke kada ga kona no osjeti u punoj snazi dovraenja. Kako je ve re eno novac je u svojoj suatini broj i kao takav sastavni je dio matematike, i to jedan od najvitalnijih dijelova u numeroloako-magijsko-kabalisti kom sustavu zadobivanja apsolutne svjetske moi. I viae od toga, u sustavu pobune protiv Boga i uzdizanja na nebeski tron. Postajui sam sebi svrha, odvojen od rada i u rukama nekolicine novac stvara gigantsku maaineriju koja proizvodi novac. Cilj je poveati bogatstvo prema metafizi koj beskona nosti i tako ostvariti apsolutnu mo. Obi nim broj anim manipulacijama prisvaja se izuzetno bogatstvo i zadobiva se mo, a sve na ra un osiromaaenja nepreglednih masa, stvaranjem ljudske bijede. Smetnja broj anim manipulacijama su razli ita imena koja idu uz brojeve. To nije to su suverene dr~ave stvorene od nacija sa svojom nacijonalnom valutom. Razli itost valuta smetnja je broj anoj prirodi novca i usporava kretanje kapitala. Postojanje razli itih valuta, odnosno dr~ava koje koriste svoje valute, smetnja je samim svojim postojanjem i kapital je usmjeren ukidanju svih ograni enja i zato se moraju uniatiti valute ili dr~ave (nacije). Svejedno je ukine li se prvo valuta ili dr~ava, jedno podrazumijeva drugo. Dr~ava bez vlastite valute nije viae stvarno suverena dr~ava, a ako se ukine dr~ava ukida se i valuta te dr~ave. Svojstvo broja kod novca objaanjava zaato je kapital nadnacionalan, zaato je judeo-masonska financijska oligarhija internacionalna i ato to pokree tzv. "neizbje~ni proces globalizacije". To je ina e jedna od omiljenih fraza kojom razni politi ari, ekonomski "stru njaci" i ostali papagaji naciji opravdavaju svoje postupke ili teze. Narodu se neprestano tupi da je to apsolutna nu~nost, da nema alternative i da tako mora biti jer druga ije ne mo~e. Pogotovo je "sna~an" argument kada se govori kako tako radi cijeli svijet. Zato ato cijeli svijet neato radi treba i Hrvatska slijepo ponavljati od drugih, bez imalo promialjanja o vlastitim interesima i djelovanja u skladu sa njima. Neosporni trend razvoja kapitalizma je reduciranje valuta i uspostava jedne svjetske valute. Hoe li se zvati dolarom ili nekako druga ije nije bitno. Stvaranje i uvoenje eura samo je faza toga procesa. Zna ajna je po tome ato su se stare europske nacije odricanjem vlastitog suvereniteta pokazale nacionalno eutanaziranima. Zapadna druatva izgubila su svoju vitalnost, osnovnu intuiciju i instinkt za samoodr~anjem. Kapital je stvorio takvu kulturu i takav svjetonazor da je moderni ovjek toliko oslabio i doaao pod vlast kapitala. Sada kada je poniatena zadnja psiholoaka barijera poniatenjem europskih nacionalnih valuta nee biti nikakav problem u bli~oj ili daljoj budunosti euro zamijeniti dolarom ili ne im drugim. Nadnacionalni euro i po svojem izgledu pokazuje svu bezli nost, sterilnost i globalisti ku unificiranost. Na euro nov anicama nema ljudskog lika ato prikladno simboli ki prikazuje neljudski karakter kapitalizma i judeo-masonerije od kojih je i stvoren. Dok euro treba obuhvatiti Europski kontinent eventualno se airei i na neke bliske zemlje Afrike i Azije, dolar se po eo slu~beno uvoditi po nekim dr~avama Latinske Amerike sa trendom da preko trgovinskih sporazuma pokrije cijeli ameri ki kontinent. Kriza nedavno izazvana u Argentini upravo je na tragu toga da se nacionalna valuta obezvrijedi i da dolar postane prvo neformalna, a zatim i zakonski regulirana slu~bena valuta. Kada dolar postane valuta u Argentini i sve ostale ju~noameri ke zemlje brzo e u initi isto. Davanje tolikih dolarskih kredita za koje je jasno da se nikada nee moi vratiti mo~e imati smisla samo utoliko da se u prezadu~enim dr~avama izazove tolika potra~nja za dolarom da vlastita valuta postane samo nepotrebna smetnja, da je nitko ne ~eli. Svi e biti gladni dolara, tra~it e se samo dolari jer e se samo njima moi neato kupiti ili prodati, a sama dr~ava biti e najvei potra~itelj dolara. Svi signali koji se diskretno upuuju u vezi sa otpisom dugova (ili samo dijela dugova) prezadu~enim dr~avama povezani su s odricanjem nad valutnom suverenoau i prihvaanjem dolara kao slu~bene valute. Financijska internacionala pokazat e svoju "plemenitost" i otpisati dugove koji su ionako samo apstraktni brojevi upisani u bankarskim knjigama, stvoreni su umjetno kao ista fikcija i nisu nikada bili predvieni za povratak nego za izvla enje nacionalnih bogatstava i kona no pokoravanje cijelih nacija i dr~ava. Za uzvrat e biti dogovorena jedna "sitnica" kao ato je odricanje od vlastite valute i prihvaanje dolara. Od lihvarske eksploatacije zadu~ivanjem prijei e se na neposrednu, direktnu eksploataciju preko monopola na sav novac. Sve e biti prikazano kao velika pomo bogatih siromaanima, izuzetno milosre kakvo povijest ne poznaje, kao humanost bez granica. Otpis dugova bit e prikazan kao velika ~rtva od strane vlasnika kapitala, i to kao ~rtva koja ima za ljude, povrane kakvi jesu, materijalni karakter i zato e se prikazati kao daleko zna ajnijom ~rtvom od Isusovog ~rtvovanja na kri~u zbog ovjeka. Kad svugdje zavlada jedna valuta svijet e biti pod upravom jedne nadvlade, a nekadaanje dr~ave e biti svedene, i to eventualno, na administrativna upravna podru ja. Financijska internacionala koja je poricala i uklanjala nacionalne dr~ave je dr~ava u samom svom vlastitom elementarnom bitku. Svjetska dr~ava e biti jedina mo, a novac ekskluzivna mo. Politika koja je stvorila ekonomski sustav u kojem se sav svijet zadu~uje stranom (to je posebno va~no  stranom) valutom je nevjerojatna u svojoj genijalnosti zla. Dok je sve do sada opisivano ne tako o ita i prili no diskretna prijevara, jedan dobro zamaskirani lopovluk, dotle je drskost kojom se uspostavio obrazac zadu~ivanja stranim novcem bezgrani na. Svi "veliki" ekonomisti, sva sila "stru njaka", profesora sa raznim titulama, "ugledni" gospodarstvenici i bankari, medijski ekonomski analiti ari i komentatori, te naravno, neizbje~ni politi ari koji kao neato znaju i smatraju se sposobnima upravljati dr~avom, svi oni padaju na pitanju zadu~ivanja u bezdan srama i nesposobnosti. Da itko od njih iata imalo razumije Hrvatska, a niti jedna druga dr~ava, se ne bi nikada zadu~ivala stranim novcem na tzv. meunarodnom tr~iatu kapitala jer bi se na svaki pokuaaj zadu~enja svatko od njih morao pojedina no i zajedni ki boriti svom snagom protiv toga. Ovako im svima ostaje da aute, pokriju se uaima i sakriju u neku mra nu rupu, jer su pokazali ato znaju i kakva je korist od njih. Nee svi tako jeftino proi. Oni koji su neposredno izvodili zadu~ivanje Hrvatske kod meunarodnih financijaaa za to e odgovarati zbog veleizdaje. Na osnovu kojih dokaza mogu tako neato tvrditi i ato joa stoji iza rije i? Koji dokazi? Kada se shvati proces stvaranja novca sve je banalno jednostavno. Kako je ve spominjano novac prati ljudski rad, odnosno stvara se na osnovi proizvodnje i rada unutar suvereniteta dr~ave koja ga izdaje. Ako se viae proizvodi, vea je i ukupna nov ana masa. Za sve proizvedeno, za svaki pojedini proizvod, trebala bi postojati adekvatna koli ina novca u opticaju. Osim naknadnim, retrogradnim praenjem rada novac se takoer stvara davanjem kredita. Jednostavno se upiae u glavnu knjigu i pretpostavlja se da e kreditni novac u budunosti biti pokriven radom za koju svrhu je dan. Tako radi monetarno-bankarski sustav u jednoj dr~avi sa svojom valutom, a to ato emisija novca ne prati adekvatno rad i ato je kreditiranje preko banaka usmjereno na potroaa ku kapitalisti ku ekonomiju za pojaanjene zablude uzimanja stranog novca nema zna enja. Bitno je da monetarno-bankarski sustavi tako funkcioniraju po cijelom svijetu i da se novac stvara na taj na in. I kada onda jedna dr~ava sa svojom valutom ode tra~iti pozajmicu od neke druge dr~ave sa svojom valutom ili od privatnih vlasnika kapitala koji posuuju valutu te druge dr~ave (uglavnom se posuuje od privatnih vlasnika, ali to nema veze za tra~itelja zajma), dogodi se to da ovi jedva do ekaju naivca koji tra~i tue novce i odmah daju koliko je potrebno uz dr~avne garancije za povrat kapitala. Prakti ki se dr~ava sama sa zemljom i ljudima nad kojima ima suverenitet stavlja kao hipoteka na kredit. Zaato se kreditni novac daje tako lako? Zato jer se posuivanjem strane valute, i to joa uz kamate koja dodatno izvla i bogatstva neke nacije, mo~e u kona nici kupiti samo ono ato je izmjereno kao rad pod suverenitetom te valute. Davanjem svog novca onaj koji ga daje prakti ki izvozi svoj rad, svoje viakove proizvodnje. Izvozi i prodaje to no onoliko svojeg rada koliko je to izra~eno u novcima. Za dobivenu stranu valutu mo~e se kupiti samo rad koji ta valuta pokriva, odnosno mo~e se samo uvoziti tua proizvodnja. Ali to je samo po etak muka po zadu~ivanju. Nije dovoljno ato smo nepotrebnom posudbom brojeva nepotrebno uvezli tui rad umjesto da sami proizvodimo sve ato mo~emo i primjereno tome stvaramo novac. Strani novac koji smo posudili potroaen je na uvoz i viae ga nemamo, a opet, javlja se problem da nekako moramo dobiti u vlasniatvo te strane novce zato jer ih moramo vratiti natrag posuditelju, a moramo doi joa i do dodatnih stranih novaca za plaanje kamate. Kada se samo to sve zbroji vidi se koliki je razorni u inak zadu~ivanja stranom valutom, a ovdje je joa opisan idealni proces. U praksi kroz povijest sa stranim novcima koji se posuuju redovito se dogaa da se vrlo malo konkretnog korisnog i potrebnoga kupuje i uvozi. Tu~na je stvarnost da se veliki dio nenamjenski potroai na sumnjive poslove u sprezi sa masovnom korupcijom i sve se elegantno "izgubi" i zametne trag po tim istim stranim bankama koje su i posudile taj novac. Nakon kratkog vremena takve samodestruktivne ekonomske prakse posuivanja stranog novca doe se u stanje da dr~ava posuuje i pada i joa vee zadu~enje samo zato da bi mogla platiti dospjele obaveze prijaanjih zadu~ivanja. Zadu~ivanje za otplatu duga novi je zlo in jer se zadu~ivanjem s kamatom otplauje stari dug i kamata te se tako mora na kraju plaati kamata na kamatu. Cijeli pakleni krug zadu~ivanja poveava se eksponencijalnom dinamikom sve do neminovnog krajnjeg stupnja raspada cijelog sustava. Financijska internacionala za sada joa odr~ava na ~ivotu one dr~ave koje su ve kolabirale poput Meksika prije i Argentine danas. Razlog je u sinkronizaciji cijelog globalnog ekonomskog ustroja. Totalni kolaps svjetske ekonomije zbog zadu~enja bit e sproveden na svim dr~avama koje e biti prisiljene doslovce proglasiti ste aj i prijei pod neposrednu upravu financijske internacionale. Sva nacionalna bogatstva, sve vrijednosti, a u prvom redu vlasniatvo nad zemljom pripasti e nekolicini. Onima koji su zavrtili "kolo zadu~ivanja" i samo su obi nim pisanjem brojeva sebi uzeli bogatstvo i mo, a sve ostale osiromaaili i uniatili. Koliko je zadu~ivanje stranim novcem pogubno za sam opstanak dr~ave, za opstanak nacije kao slobodne i suverene nemogue je ne vidjeti i ostati ravnoduaan svakome tko se ozbiljnije posveti razmatranju tog problema. Zadu~ivanjem sve zemlje svijeta upadaju u ambis gurnute od vlastitih ljudi, domaih izdajnika najgore vrste. Nije nama kriva ni judeo-masonerija, ni Srbi, Englezi, Amerikanci ili ne znam joa tko. Sami smo si krivi ato u svojem tijelu uvijek imamo vlastite ljude koji im slu~e, a mi im suludo vjerujemo. Ako nacija ne mo~e izrodititi dovoljno vlastite pameti da ne bude iskoriatavana od tuinaca to zna i da o ito ne vrijedi puno takva nacija. Ako imamo intelektualnu elitu koja samo zna slu~iti stranom gospodaru, zaato onda kriviti onoga kojemu su psii vjerno dotr ali, pokorno zacvilili i veselo mahali repiima kada su potapaani i ba ena im je pokoja koska? Taj tuinac samo je iskoristio ono ato mu je bilo ponueno. I nije to slu aj samo kod nas Hrvata nego se tako svugdje odigravalo, negdje lakae, negdje te~e. O ito je da judeo-masonerija ima potrebno znanje za pokoravanje, mo~e se rei i dresuru nacija i da su umjeano iskoristili tue slabosti koje te iste nacije nisu uspjeli spoznati u samima sebi. Samospoznaja vlastitih nedostataka je uvijek najte~a i tra~i ono ato je svakome najte~e  iskrenost prema samome sebi. Od takve istine svi ljudi zaziru jer im se ne svia niti slutnja o tome kakvi su stvarno i da bi trebali mijenjati sliku o sebi samima. Sliku koju su stvorili po ~eljama, a ne po stvarnosti. Zato i zadu~ivanje Hrvatske pokazuje samo vlastitu slabost. Po elo je sa komunisti kom Jugoslavijom i Titom. Demokratska Hrvatska koja je dovela na vlast HDZ i Tumana i koji su kao navodno nacionalisti ka vlast trebali atititi interese nacije rade upravo suprotno i zadu~uju se joa viae nego jugo-komunisti. To je jedan od apsurda Hrvatske povijesti. Tuman je o ito mislio da je dovoljno ostvariti formalnu neovisnost, uvesti ceremonijalnu suverenost i Hrvatskoj je budunost sigurna. Svakako da je proglaaenje i uspostava Hrvatske dr~ave izuzetan uspjeh ve samo po sebi, pogotovo ako se pogledaju sve okolnosti koje su postojale u okru~enju. Ali, nije sama uspostava dr~ave ni blizu dovoljna. Svaki dr~avnik mora znati kako dr~avom upravljati i graditi je tako da se mo~e odr~ati. To je isto kao ato roenje djeteta nije kraj nego tek po etak brige o djetetu. Ne mo~e se novoroen e baciti u aumu vukovima i biti samozadovoljan ato sad imamo dijete. O djetetu se treba brinuti i znati kako ga odgojiti, izgraditi i postaviti na noge tako da mo~e opstati u nemilosrdnom okru~enju. Izvikivanje parole "Imamo dijete!" tom djetetu nee biti od koristi. Pa dijete ne mo~e ni razumjeti ato to zna i, ono niata ne zna i tra~i puno rada, brige i ljubavi. Danaanji petokraki demokrati koji nisu ni formalni nacionalisti ve otvoreni internacionalisti i postkomunisti ko  neokapitalisti ki frankenaajni izgubili su sve kriterije ato se ti e zadu~ivanja. Sumanuto uzimaju nove dugove i bahato se aepure time kao uspjehom. Isti u kako su bolji jer u~ivaju vei ugled kod davatelja kredita i zato Hrvatska mo~e "dobiti" viae novih dugova. Ne treba uope sumnjati da e i neka nova budua vlast isto se tako nastaviti zadu~ivati. Nitko ne govori imalo ozbiljno o pitanju dugova, ne ~eli se nitko time baviti jer su jednostavno nesposobni osmisliti i ustrojiti sustav koji ne po iva na zadu~ivanju. Ono ato svi ~ele je gola vlast i svu energiju ula~u da pod svaku cijenu zadobe vlast, a ato bi trebalo napraviti sa vlaau nije va~no. Ve e se narod nekako izmanipulirati. Barem toliko da se iskoristi trenutak moi za vlastite sitne interese. Danaanja opozicija sada neato usput prigovara, isto kao i opozicija prije njih, a kada dou na vlast brzo e zatra~iti novac od stranih financijaaa i pokorno im udovoljavati. Takav je obrazac postavljen airom svijeta koji tako gubi svoja nacionalna bogatstva, a stvarnu, potpunu suverenost ne posjeduje. Kroz paukovu mre~u koja je obuhvatila globus judeo-masonska vrhuaka upravlja procesima onako kako je sugerirano sotonskom inspiracijom. Od zna aja je za objasniti u vezi zadu~ivanja da novac koji posuuje financijska internacionala uope nije adekvatno pokriven ljudskim radom, nego se radi o istoj apstrakciji. Odreeno realno pokrie potrebno je u po etnoj fazi zadu~ivanja kada joa nije postignut stupanj da se zadu~uje za otplatu duga. U tu svrhu koristi se pozicija monopolista i podi~e se cijena nafte, vrijednost dolara i zlata. Posueni dolar se najveim dijelom potroai na skupoj nafti o kojoj su uvelike ovisna sva gospodarstva, a koja je pod rigidnom kontrolom "sedam sestara", sedam naftnih kompanija koje diktiraju svoje uvjete na tzv. slobodnom tr~iatu. Kada se doe do zadu~ivanja zbog vraanja duga posueni novci ne moraju viae imati pokrie niti u nafti ili zlatu ve sama zemlja du~nik svojim grcanjem i radom za otplatu glavnice i kamate postaje podloga za novo stvaranje dolara upisivanjem brojeva u du~ni ku knjigu. Dr~ava du~nik prisiljena je vlastiti rad i prirodna bogatstva prodavati u bescjenje samo da bi se namaklo neato dolara za otplatu dijela duga ato je opet uvjet da bi se odobrio novi zajam koji otplauje preostali dio dospjele obaveze. U tom svjetlu vidi se da tzv. "naftni aok" iz 1974. nije nimalo slu ajan i poklapa se golemim zadu~ivanjem dr~ava po cijelom svijetu te je samo ubrzao upadanje u stanje zadu~ivanja za otplatu duga. Sada je svijet dobrim dijelom u takvom stanju i barem za sada zbog tog razloga novi naftni aokovi nisu bili nu~ni. Dugovi strmoglavo rastu, a zadu~ene dr~ave diau doslovce "na akrge" jer je voda ve sve potopila. Novci, a u stvari prazni brojevi, samo se umna~aju i upisuju u du~ni ke knjige. Obavlja se obi na broj ana transakcija bez stvarne materijalne podloge kod davaoca zajma, nego se materijalna podloga uzima kod o ajnog du~nika. Zbog va~nosti dokazivanja sve nebuloznosti zadu~ivanja stranim novcem pokuaati u to objasniti na jednom pojednostavljenom adekvatnom primjeru bliskijem veini ljudi. Zlo zadu~ivanja i la~ koja to podr~ava trebali bi shvatiti ato vei broj ljudi bez velikog obrazovanja i nevi ni mo~da previae nejasnim ekonomskim pojmovima. Za potrebe slikovitog primjera pretpostavit emo da postoje dva duana koji se bave prodajom raznovrsne robe airoke potroanje, nije bitno to no ime, glavno je da su im poslovi sli ni i da su meusobno konkurentni i vlasniatvo su dvojice razli itih osoba. Neka se te osobe zovu Jure i Mate. Oba duana rade unutar iste dr~ave i zapoaljavaju odreeni broj radnika. Oba vlasnika, i Jure i Mate, postigli su dogovor sa svojim radnicima da e im dio plae isplaivati u robnim bonovima kojima mogu kupiti robu u duanu gdje i rade. Jure izdaje svoje bonove koji su va~ei i imaju podlogu u njegovom duanu, a Mate isto tako radi i u svojem duanu. Radnici su bonove prihvatiti jer im je ponuena roba u duanu trebala za njihove ~ivotne potrebe i cijenama je bila u skladu sa okru~enjem. U svakom slu aju nisu se osjeali zakinutima zbog ograni enosti kupovine bonovima samo u njihovom duanu. Sve je bilo u redu dok Jure nije zbog nekog razloga (nije va~no zaato  mo~da je novac prokockao, a mo~da je viaa sila poput poplave odnijela novac) bio u nemogunosti isplatiti radnicima dogovorenu plau. Zbog nekog razloga novca nije bilo, a i ponuda robe u duanu je smanjena. I ato Jure onda radi? Umjesto da objasni zaposlenima situaciju, uvede izvanredne mjere, obavi reorganizaciju, ispravi nedostatke, unaprijedi ono ato treba, a sve u interesu njega kao vlasnika i radnika kao zaposlenih. Zajedni kom interesu koji svima donosi kruh kroz rad. Jure se domialja da krizu rijeai tako da ode kod Mate, svojeg konkurenta u poslu, i od njega zatra~i pozajmicu sa kamatom u obliku bonova iz Matinog poduzea. `to Mate mo~e napraviti doli jedva do ekati iskoristiti takvu priliku i dati Juri svoje bonove u pozajmicu u ato veem iznosu? Mate je ograni en samo svojim zalihama na skladiatu ili mogunoau brze nabave robe. Ako Mate joa zna da je Jure u kroni noj potra~nji za nekim odreenim proizvodom i da e posueni bonovi biti potroaeni za kupnju tog proizvoda, tim bolje za Matu. Pogotovo je Mati idealna situacija ako ima monopol nad tim tra~enim proizvodom. Jure posuene bonove troai bilo na kupnju robe kod Mate ili dajui ih radnicima kao plau ato se opet svodi na isto jer radnici s tim Matinim bonovima mogu ii kupovati samo u Matinom duanu. Kada je tako potroaio posuene bonove Jure se nalazi u joa veoj nevolji jer mora Mati vratiti posueno i joa kamatu na sav iznos. Da bi to uspio mora zakinuti sebe i svoje radnike, prodati vrijednosti koje poduzee posjeduje, pod svaku cijenu to mora uspjeti i zato je prisiljen obezvrijediti vlastiti rad i vlastite vrijednosti jer samo Mate posjeduje i distribuira svojim bonovima i tako mo~e izazvati umjetnu nestaaicu istih ato im podi~e vrijednost, pogotovo ako su tra~eni od nekoga izvan poduzea. Mati sada ovako desperatna Jurina situacija omoguuje da viae uope ne mora imati vlastito materijalno pokrie za tiskane bonove koje posuuje Juri. Pokrie Matinim bonovima donose Jurina obezvrijeena bogatstva pa zato Mate mo~e konstantno umna~ati svoje brojeve koje onda daje Juri u zamjenu za konkretne stvari ili sam rad. Nakon svega i svih nevolja koje su doale nepotrebnim zadu~ivanjem i prodaje dijela svojeg bogatstva u bescjenje Jure umjesto da to uvidi i shvati da se sada nalazi u joa veim problemima nego na po etku, ide kod Mate tra~iti novo, joa vee zadu~ivanje. Jure ograni eno rezonira da je odgodio problem prijaanjim dugom i da je bitno samo trenutno rijeaiti poteakoe ne razmialjajui kuda takva praksa vodi u kona nici. Vrlo brzo Jure i njegov duan propadaju i bivaju preuzeti od Mate. Radnici ostaju bez posla ato opet odgovara Mati jer mo~e tako smanjiti plae svima, i svojim i bivaim Jurinim radnicima koje eventualno ponovo zapoaljava u svojoj sada monopolisti koj poziciji. Ovo je samo simboli ki prikaz ato je to posuivanje tueg novca i u stvarnom ~ivotu nema toga Jure koji bi neato tako napravio protiv osnovnih vlastitih interesa. Ne postoji takav vlasnik koji e ii kod neposredne konkurencije kupovati proizvode na vlastitu atetu. Taj bi morao biti prili no glup i sami radnici bi brzo proku~ili da je takva poslovna politika neodr~iva i poduzee bi se brzo ugasilo. Za Juru nije nikakvo opravdanje eventualna sabota~a od strane Mate, urota Mate koji je potkupio Jurinog poslovou ili poslovnog savjetnika da mu sugerira kako je zadu~ivanje kod Mate izlaz iz poteakoa. Jure je bio ograni en svojim sposobnostima da uvidi najosnovnije stvari od va~nosti za opstanak duana, a Mate je to samo iskoristio. Ako se poslu~io izdajom onih koji su trebali voditi brigu o interesu Jurinog duana to samo zna i da je znao kako ubrzati propast Jure zbog nesposobnosti. Stvar je potpuno identi na i na razini dr~ave i nacije, samo ato se radi o puno slo~enijem sustavu od duana i meuljudskim odnosima. Dr~ava i nacija imaju emotivne vrijednosti koje nadilaze racionalna mjerila. Postoji povijest u kojoj ima krvi i patnje zbog tih ideala i zato je te~e rasprodati suverenost nacije poput nekog duana. Zato se ta degradacija autoriteta vladara i dr~ave te obezvrjeivanje samog pojma nacije obavlja suptilno i polagano, iz generacije u generaciju, bez naglih udara na duboke osjeaje vezane uz svoju obitelj, naciju i dr~avu. Zna judeo-masonerija vrlo dobro kako se to uz pomo kapitala i vremena mo~e postii. Oni koji odlaze po strani novac i zadu~uju dr~avu i cijelu naciju ne mogu biti isti po samoj prirodi stvari. Ili su obi ni glupani ili su izdajice svoga doma i svoga roda. Oni koji o tome aute ili samo mlako prigovaraju nisu niata bolji. Gledaju kako zadr~ati ste enu poziciju i uspjeti napredovati, kako izvui neku ograni enu osobnu korist kojom dugoro no i oni i njihovi najbli~i realno gube. Jednostavno nemaju hrabrosti, nemaju ideala za koje bi bili spremni ui u rizik i neizvjesnost vlastite egzistencije za viae ciljeve. Nema osnovnog samopotovanja i dostojanstva da bi se zlo prozvalo zlim i da se zlikovci imenuju zlikovcima. Oportunizam je toliko laki i sigurniji. trebersko ponaanje i servilnost daju puno bolje izglede za ostvarivanje osobnih koristi jer radije se daju kupiti za mrvice sa stola gospodara. Uz zadu~ivanje stranim novcem blisko je povezan joa jedan "biser" iz prihvaene ekonomije  dr~anje deviznih rezervi. Nevjerojatno je i objaanjenje zaato je potrebno imati devizne rezerve, i to po mogunosti ato vee. Razlog je stjecanje ugleda i povoljnog kreditnog rejtinga na meunarodnom tr~iatu kapitala ato je eufemizam za judeo-masonsku financijsku internacionalu. Zbog ne ega tako proizvoljnog kao ato je ugled dr~e se sredstva na ra unima banaka zato da bi se moglo dobiti joa novih zajmova od tih istih banaka. Svatko tko zdravorazumski razmialja vidi koliko je to van svake pameti. Stvarati ato vee rezerve novca, i to stranoga, da bi se dobilo viae ugleda, viae mjesto na kreditnoj ljestvici i viae dugova kao krunu svega. Vrlo prigodno, mi njima novac odnosno naae narodno bogatstvo, oni nama ugled i dugove. Umjesto da se novac koristi kao mazivo u mehanizmu, da se koristi za opticaj u koju svrhu je i stvoren, novac se povla i iz opticaja i stavlja se tuincu u ruke zbog nekakvog ugleda. Ne samo da je to atetno za dr~avu, nego to dodatno poveava mo meunarodnim financijaaima. Oni taj novac ne dr~e zamrznutim kako nama preporu uju, nego ga koriste u svome interesu. O kolikim se golemim sredstvima radi mo~e se vidjeti ako zbrojimo devizne rezerve svih dr~ava svijeta. Ta koli ina novca stvorena dr~anjem deviznih rezervi dovodi do povla enja novca (veinom dolara) sa svjetskog tr~iata. Kada je novca manje poveava mu se vrijednost i oni koji ga imaju postaju joa bogatiji, joa moniji. Dr~anje deviznih rezervi (zlatnih takoer no o zlatu detaljnije kasnije) je apsolutno nepotrebno i samo atetno. To je neoboriva injenica i isto kao u slu aju zadu~ivanja iz inozemstva stranim novcem sva sila ekonomskih "stru njaka" to previa. Joa se galami na sva usta kako je to dobra stvar, pokazatelj uspjeane privrede, gospodarske stabilnosti i svakakve druge gluparije. Novac je ovjek stvorio da si olakaa razmjenu svoga rada u druatvu gdje postoji specijalisti ka podjela rada. Stvoren je dakle kao sredstvo za opticaj. Brojevi su ljudski misaoni produkt i slu~e ovjeku u spoznaji svijeta kao osnovno mjerno sredstvo. Spoznajama koje su omoguene brojevima ovjek si je olakaao tegobe ~ivota. Brojeve ovjek nije nigdje naaao u svijetu oko sebe, nije aetao livadom ili aumom i vidio broj kako tr i nego je proiziaao iz ljudske imaginacije. Spoznani su iz potrebe i brojevi slu~e ovjeku za razne potrebe. Broj uvijek ostaje u sferi imaginacije kao pomono sredstvo ljudskom umu. Broj sam po sebi, kao pojam ne mo~e niata stvoriti nego samo ovjek stvara slu~ei se brojevima i to svatko razuman zna. Zato je apsurdno da u ekonomiji ~ivi vjerovanje da novac sam po sebi neato stvara. To je joa jedna u nizu zabluda koje su nametnute kao istine. Joa jedna skroz izokrenuta teza. Istina je ta da kapital ne stvara rad, nego rad stvara kapital. Ako imam zemlju, motiku, sjeme i radnu sposobnost ne treba mi broj na papiru da po nem raditi nego u te brojeve na papiru imati sa rezultatima svoga rada. Ako imam suverenost nad stvaranjem novca izvraiti u emisiju novca nakon obavljenog posla prema ubranim plodovima rada. ekati novce, i to joa strane, da bi se po elo raditi nema smisla. Prvi novac u povijesti stvoren je nakon rada i da su ekali novce da bi neato mogli raditi ljudi bi odavno poumirali od gladi. Danas nije niata druga ije ali dr~ava i vlast stalno kuka kako nema novca da se pokrene proizvodnja, da se organizira ljudski rad. Novac nije ni potreban nego je potrebna dr~avni ka sposobnost da se pokrenu narodne mase i novca e biti onoliko koliko se radi i kako se radi. Novac se mora stvarati tako da prati rad ovjeka, ali sav rad, a ne kao ato je sada slu aj samo jedan dio. Sadaanja emisija novca uope ne odgovara sveopim potrebama pa zato i ne mo~e zadovoljiti sve potrebe ljudi. Emisija novca prvenstveno mora biti usklaena s poveanjem stanovniatva, sa raanjem i umiranjem. Jedna ~ena koja nosi dijete u utrobi, porodi se i brine o djetetu, kuha, pere, pegla, isti i sl. obavlja rad. I to izuzetno vrijedan rad, a koji ostaje nepokriven emisijom novca. }ena stvara novu vrijednost, a dijete je jedinstvena, neponovljiva i ekskluzivna vrijednost koja e u budunosti raditi i sama stvarati nove vrijednosti. Kapitalizam ne priznaje taj rad ~ene pod stvaranje novih vrijednosti nego pod troaak zakidajui tako radniku (u ovom slu aju ~eni  majci) naknadu za rad. Djeca jesu potroaa i i troae sredstva u svom razvoju ali to nema veze sa vrijednoau njihovog stvaranja u ljude. To bi bilo adekvatno nepriznavanju stvaranja novih vrijednosti i rada tvornici traktora zato ato se za izradu traktora troai materijal i energija. Naravno da se troai, ali traktor koji se proizvede pokriva te troakove svojim radom na polju i vrijednoau plodova koji se na polju stvaraju. I ne samo da pokriva troakove nego ih i nadmaauje stvarajui viaak vrijednosti koji se onda dalje prerasporeuje prema zadanim politi ko-gospodarskim uslovima djelovanja. Isto je tako i sa raanjem i time stvaranjem novih ljudi koji e svojim radom unutar sustava (dr~ave) viaestruko nadoknaditi troakove koje su u po etku stvorili. Zato Hrvatskoj nee biti ni najmanji problem osigurati materijalne preduslove za provoenje maksimalisti ke natalitetne politike, odnosno politi ko-gospodarskog sustava koji financira sve potrebe obitelji kao temeljne elije u kojoj se stvara i razvija toliko potreban novi ~ivot. Pomou takvih smicalica kao ato je zakidanje u praenju emisije novca i stvarnoga rada cjelokupni hrvatski nacionalni proizvod nije uope realno prikazan. Ne samo hrvatski nego i svjetski, ali prvenstveno se bavim Hrvatskom i naaim problemima. Judeo-masonska financijska oligarhija duboko je svjesna toga i neadekvatan nov ani prikaz rada smialjen je u istim mra nim krugovima. Nepravednim priznavanjem rada i nerealnim praenjem u nov anoj emisiji mase ljudi se osiromaauju da bi mala skupina prigrabila bogatstvo sebi. Bez sirotinje nema bogatih. Bez bogatstva nema niti moi. Osim stvaranja novca praenjem izvraenog rada, novac se stvara predvianjem (osnovanom pretpostavkom) budueg rada. Rije  je o davanju bankarskih kredita, a odnosi se na kreditiranje istom valutom (domaim novcem) koja je suverena na dr~avnom teritoriju. To se ostvaruje tako da slu~benik banke odobrava pozajmicu od npr. 1.000.000 kuna nekom poduzetniku kada je uvjeren da e budua poduzetnikova zarada biti dovoljna za isplatu duga, da e njegova tvrtka ubudue ostvarivati pravu vrijednost za ulo~eni novac, ato opravdava rizik i stvaranje novog novca. Bankar jednostavno otvara kredit od 1.000.000 kuna na poduzetnikovu bankovnom ra unu. Novac se stvara jednostavnim upisivanjem u bankarsku knjigu. Poduzetnik dalje radi sa novcem najnormalnije kao sa svakim drugim. Hipoteke ne slu~e za pokrivanje vrijednosti novog novca nego u prvom redu kao psiholoaki faktor kod poduzetnika da pazi ato radi jer e u protivnom ostati bez imovine pod hipotekom. Novac se ovdje bazira na predvianjima bankara o dogaajima u budunosti. Kako je mogue da takav sistem funkcionira? Kako ne propadne i izazove druatvenu katastrofu? Kratko i jednostavno objaanjenje je: povjerenje. Ljudi vjeruju bankama. Oni vjeruju, a da ne poznaju stvarni mehanizam poslovanja, da e bankari pametno iskoristiti novce. Vjeruju da e banke dobro pozajmiti novac koji se treba vratiti i da e uvijek imati dovoljno novca, tako da mogu u svako doba isplatiti individualnom ulaga u njegov novac kada mu je potreban. Ako mnogi ljudi izgube povjerenje onda svi odlaze u banku da odmah povuku svoj novac i otkrivaju da banka zapravo nema dovoljno novca. Juria na banku obi no se zavraava ste ajem i nema te banke na svijetu koja mo~e izdr~ati juria sama od sebe. Centralna banka brine o stabilnosti i povjerenju u cijeli bankarski sektor i zato poma~e svim bankama kada dospiju u teakoe. Kada je god to mogue u initi e se sve da banka ne propadne, a da do kriznih situacija ne bi uope ni dolazilo centralna banka kroz kontrolu djeluje preventivno. U odr~avanju vjere u bankarski sistem vidi se i razlog sprege kontrole medija od strane kapitala. Bez apsolutne medijske kontrole, monopola nad informacijama koje se upuuju u javnost, judeo-masonerija ne mo~e odr~avati svoj bankarski sektor, a upravo su banke te koje preko monopola nad novcem dr~e medije pod kontrolom. Radi se o obostranoj povezanosti koja banke i medije dr~i vrsto spojenima. Nema nikakve slu ajnosti u tome ato u SAD-u judeo-masonerija sa svojim ljudima dr~i pod neposrednom kontrolom banke i burze sa jedne i medije i filmsku industriju sa druge strane. Jedno i drugo je od vitalne va~nosti i mora biti pod pouzdanim nadzorom. Tu nema nikakvog prepuatanja stvari slu ajnostima tzv. slobodnog tr~iata. Preveliki ulozi su tu u igri da se oslanja na sreu. Cijela mistika novca i svega povezanog sa novcem ulazi u carstvo religije, kako je ve i spomenuto. Misteriozna mo banaka da stvaraju novac, naslijeena od sveeni kih prethodnika iz drevnih hramova, skriva kompleks socijalnih i psiholoakih zna enja. Vlastitim na inom tajnog arobiranja banke upravljaju zastraaujuim socijalnim ritualom, transakcijama toliko monim i zastraaujuim da ih ne mo~e doku iti obi an ovjek. Kulturoloaka realnost novca va~ea je od drevnog doba do doba kompjutera, nema tu zna ajnih razlika. Viae od svega, novac je funkcija vjere. Novac zahtjeva implicitan i univerzalan druatveni pristanak, ato je ve dovoljno misteriozno. Da bi se novac stvorio i upotrebljavao, svatko mora vjerovati i svakom se mora vjerovati. Samo tako bezvrijedni komadii papira dobivaju vrijednost. Kada jedno druatvo gubi vjeru u svoj novac, ono implicitno gubi vjeru i u sebe. Proces pravljenja novca zahtijeva dubok, nepriznat in vjere, tako misteriozan da se lako mo~e pobrkati i Bo~jom silom. To je upravo ono ato se i dogaa u kapitalizmu i ato je neka zemlja naprednija u kapitalizmu i liberalnoj demokraciji kao kapitalisti kom svjetonazoru vee je i otpadniatvo od Boga unutar druatva. Povjerenje javnosti i cijela iluzija postojanosti, moi, nadnaravnosti, sreenosti i uzviaenosti va~ne su za banke. Zato su stari }idovi obavljali svoje bankarske poslove u hramovima, a u Americi i Europi gradile su se banke koje nalikuju na hramove. Vjera u novac, spasenje koje u ~ivot donosi novac, a ne vjera u Boga Isusa Krista, u spasenje koje On donosi svima. To je okultni cilj judeo-masonske financijske oligarhije. Posebno je pitanje vezivanje vrijednosti novca uz neki pojam, neku drugu vrijednost. Iz naslijea proalosti zlato se nametnulo kao pokrie za novac i svi su to zbog op injenosti zlatom prihvatili kao neato normalno. Dolar kao valuta stvorena da pokori i preotme suverenost po cijelom svijetu bio je vezan uz zlato dok je to bilo potrebno. Kada je ta vezanost postala optereenje dolar se jednostavno oslobodio zlatnog standarda i postao vrijednost bez formalne podloge. Financijska internacionala je tako svima pokazala koliko su neke dogme u ekonomiji (u ovom slu aju zlatni standard) obi na iluzija i la~ u njihovoj slu~bi. Kada je to u interesu judeo-masonerije mogue je radikalno (revolucionarno) sve izokrenuti i nastaviti dalje kao da se niata nije dogodilo. Ekonomski "stru njaci" samo su nastavili slijediti nametnutu ekonomsku praksu bez imalo kriti nosti. Kao kod Orwela  "1984" uspjeano su prihvatili pojam dvomisli i nastavili papagajski ponavljati nove "istine". Dolar se sada nalazi u tzv. "fluktirajuem te aju" ato zna i da je vrijednost dolara stavljena u podru je istih broj anih spekulacija. Financijska internacionala je uz monopol nad zlatom zadobila monopol nad naftom tzv. "crnom zlatu" i dolar je stavljen u spekulativni prostor izmeu zlata i nafte. Nafta se nametnula kao zamjena za zlatnu polugu, kao neato opipljivo ato se mo~e kupiti za dolare. Opipljivo, a k tome u cijelom svijetu tra~eno i nu~no za svakodnevni gospodarski ~ivot. Nikada nije formalno slu~beno objavljeno vezivanje dolara uz naftu, ali za to nema potrebe i zaato bi se ograni avali u spekulacijama ako nije potrebno. Nafta povezuje sve svjetske ekonomije i pomou nje obavlja se kontrola i utjecaj na cijelo svjetsko gospodarstvo. Zlato je potiho gurnuto u stranu, diskretno je izgubilo svoju nekadaanju va~nost, a u zbilji se joa viae gomila unutar uskog kruga monika. Ne treba sumnjati da e zlato imati svoju ulogu kada doe pravi trenutak za novi udar na svjetsko gospodarstvo. Bitno je vrijeme u kojem se monetarni udar dogodio. Tada je u procesu ekspanzija Izraela i poraz arapskih dr~ava ato je "garancija" o uvanja naftnog monopola. Ratom iz 1967. Izrael se dokopao Jeruzalema i ostatka teritorija koji cionisti smatraju da im pripada. "Yomkipurski rat" iz 1973. bio je vrhunski podeaen rat koji je Izraelu donio joa teritorija, kona ni poraz svim susjednim arapskim dr~avama, poraz kojim je pokazana sva vojna superiornost Izraela i uzaludnost vojnog sukoba od strane Arapa. Izrael je dokazao da ima sva prava na sve ato posjeduje jer ima silu koju nitko ne mo~e osporiti. Ima silu koja mu daje pravo. Navodno iznenaenje i uhvaenost Izraela "na spavanju" ne mogu se ozbiljno prihvatiti. Izrael je bio tako "iznenaen" i "nepripremljen" da je navukao Arape na mali prostor i pomeo ih prvo iz zraka, a zatim i sa kopna u samo nekoliko dana. Joa su u blizini, zlu ne trebalo, "slu ajno" bile velike ameri ke pomorske snage sposobne za zra ne i kopnene udare. Cijeli rat je slu ajan kao ato slu ajno umjeani boksa  protivnika stavom navede na udarac, eskivira ga, i kontraudarcem koji koristi nalet protivnika istoga obara na pod. U vezi sa monetarnom politikom i dolarom Yom-kipurski rat bio je savreno opravdanje, savren razlog za dizanje cijena nafte. Jednim udarcem ubiti to vie muha je strategija koju judeo-masonerija, a i svaki sposoban strateg, izvodi uvijek kada djeluje i kroz cijelu povijest je prisutan takav pristup. Iza isturenih zna enja, medijski prenapuhanih dogaaja, kroz zavjetrinu se provuku uistinu va~ne stvari. Po pravilu je sve prepuno podudarnosti i slu ajnosti koje se stvore baa onda kada je to potrebno. Zavraetkom cijelog procesa ukidanja zlatne podloge ostvarena je situacija gdje su sve druge valute posredno ili neposredno vezane uz dolar i uklju ene u spomenuto tr~iate fluktuirajuih te ajeva. Drugim rije ima, svi su vezali svoje konje uz jedna kola i kuda ta kola krenu svi slijede. Ko ijaa vozi kola ondje gdje mu gospoda putnici nalo~e. Gospoda koja su zatvorena u kolima i koji se ne pokazuju u javnosti. Umjesto da svatko svoju valutu vodi prema vlastitim interesima, svi su se stavili u pokornu slu~bu interesima dolara. Ako se fenomen stupidnosti u baratanju vlastitim novcem analizira kroz povijest mo~e se vidjeti da vezivanje svoje valute uz dolar ne treba toliko uditi. U biti je zlato zamijenjeno dolarom, a i jedno i drugo je suatinski jednako promaaeno. Ovo drugo neato viae e koatati sve nas, ali koga je viae briga za to? Kroz cijelu europsku povijest razni vladari, lokalni i kontinentalni, plemstvo u cjelini, a kasnije i tzv. graanska elita, nisu znali niata ili su znali krivo o novcu i financijama. Bila im je nedoku iva misterija stvaranja novca i koliko je tu drskosti i obmanjivanja potrebno, kolika se vjera tra~i za novac. Osim toga aristokracija se stvarala iz ratni kog stale~a koji je u sebi nosio i cijenio sasvim druga ije vrijednosti, mentalni sklop koji te~i prema uzviaenim ciljevima, prema idealu otjelovljenom u viteatvu gdje se cijenila hrabrost i iskrenost. Nov arstvo je bilo intuitivno prezirano od vladajueg stale~a i prepuateno je nedostojnim podanicima da se njime bave. Cijela vladajua kasta se u svojoj samozaljubljenosti toliko "uzdigla" da nisu spoznali najbanalnije injenice o novcu i potrebi vladara da upravljaju i novcima ako ~ele suvereno vladati svojom zemljom i podanicima. Jedino ato su znali je da im je novac potreban i da ga nikada nemaju dosta. I tko je uzet za brigu o novcima? Kome je aristokracija povjerila nov arstvo? Nikome drugome nego putujuem }idovu koji nema dr~avu, naciju i vjeru do svoje ~idovske. Koji nema zemlje i ne radi na njoj nego se bavi trgovinom, vje no uzima od drugoga i nikada se nee asimilirati, uklopiti u narod domaina. Uvijek ostaje strano, tue tijelo ravnoduano prema ikome osim sebi i svojima. }idov je povezan sa svojim sunarodnjacima mre~om koja se podvukla pod okriljem religije, a koja je bila samo paravan za organiziranje dr~ave u dr~avi. I ato je }idov dao kao osnovu, kao podlogu novca? Nije dao zemlju i rad ato je jedino primjereno nego je kao pronicljivi pragmati ar nametnuo za podlogu novca ono ime je kao nomad bezzemljaa sam najviae raspolagao  zlato. Kao nomadi }idovi su bili upueni na sakupljanje zlata i trgovinu. Dobit od trgovine pretvarali su u zlato koje se lako prenosi, lako oblikuje i kod svih ljudi je cijenjeno zbog svoje rijetkosti, misti ne postojanosti, vje ne ljepote i zavodljivog sjaja. Zlato ima sposobnost da zavede, o ara, u ljudima pobudi ono za ato misle da je ljubav. }idovi su sa zlatom uvijek na svakom podru ju mogli neato kupiti ili prodajom raznih roba uzeti zlato u zamjenu. Zlato je svugdje bilo opeprihvaeno i moglo se iskoristiti. Prakti ki, osim estetske i zanemarive industrijske, zlato nema nikakvu drugu vrijednost. Nema egzistencijalne nu~nosti za zlatom u nikakvoj prakti noj primjeni. U odnosu na korist koju ljudi imaju od npr. ~eljeza ili obi nog drva zlato je bezvrijedno. Vrijednost koju je zlato dobilo u zapadnoj civilizaciji je ista imaginacija, vrijednost je stvorena u ljudskom umu zaslijepljenom moi koje zlato pru~a u druatvenoj zajednici. U civilizaciji predkolumbovske Amerike zlato je druga ije do~ivljavano i nije bilo nosilac gospodarstva. Gospodarstvo nije ovisilo o zlatu kao ato je bio slu aj u Europi gdje je zlato ve postalo osnovom svakog rada. Domoroci su bili zapanjeni europskom pomamom za zlatom. Doslovce su mislili da bijeli doaljaci jedu zlato. Nisu mogli shvatiti ato bi drugo moglo ljude u initi tako pohlepnim za zlatom, mislili su da e bijeli ljudi valjda umrijeti od gladi ako ne pojedu malo zlata. Zlato je skroz kontraproduktivno za zdrav razvoj gospodarstva i pravednu raspodjelu bogatstva. Zlato nikad nije moglo, niti ne mo~e, zadovoljiti potrebnu emisiju novca i zbog tog raskoraka vlasnici zlata su si prisvajali tui rad koji je ostao neregistriran. Pronala~enje i kopanje zlata iz zemlje nikako ne slijedi ljudski rad, niti po koli ini, niti po dinamici iskapanja zlata. Svjetske rezerve zlata, pronaene i nepronaene, kona ne su i kako se na tome mo~e temeljiti novac koji je prikaz rada u brojevima, a brojevima nema kraja? Dok je ovjeka biti e i rada i to samo sve veega zbog porasta broja stanovniatva i tehnoloakog multipliciranja ljudskih radnih mogunosti. Zlato to nikako ne mo~e zadovoljiti i dobro je to znano judeo-masonskom vrhu. Tu spoznaju planiraju i iskoristiti jer e iscrpljivanjem resursa na koje je preko dolara oslonjeno cijelo svjetsko gospodarstvo (zlato ili nafta, svejedno, istovremena nestaaica ima joa ja i u inak) samo dodatno viaestruko porasti mo onima koji imaju nagomilane rezerve istoga. Cijela kapitalisti ka ekonomija je u temelju bila krivo postavljena u svojemu suatinskom dijelu  novcu i nov arstvu. Usmjerenje na zlato kao osnovu novca, a ne rad ovjeka. Zato se kroz povijest dogaa doticanje bogatstva, odnosno zlata kao sinonima bogatstva, kao nametnute vrijednosti, u ruke jedne vrlo uske, meusobno krvno povezane judeo-masonske financijske aristokracije. Zakidajui cijeli svijet sebi su omoguili povlaatenu poziciju apsolutnih bogataaa, jedinog monika koji sve ljude zajedno nadmaauje u svome bogatstvu. Ta mo je u biti iluzorna, imaginarna i zasnovana na ljudskom krivovjerju da neato vrijedi, ne shvaajui da vrijednost daju upravo oni sa svojim vjerovanjem u tu vrijednost. Vidi se to i po tome ato usprkos silnome bogatstvu koje u brojevima prelazi enormne iznose koji ovjek ne mo~e ni objektivno shvatiti (znamo ato mo~emo napraviti sa 100 kuna, ali sa 10010 kuna ve gubimo tu spoznaju), judeo-masonerija ipak joa ne mo~e djelovati otvoreno, koristiti mo jednostavno i brzo, nego se koristi moi malo po malo, diskretno uzimajui ono ato zna i stvarnu mo  dr~avni i nacionalni suverenitet, vlast ovjeka nad ovjekom i kao temelj svega posjedovanje zemlje, apsolutno vlasniatvo nad zemljom. Sve ljude mora se liaiti vlasniatva nad zemljom i svi moraju biti svjesni da se nalaze na tuem posjedu i da su u milosti vlasnika. Da je mo novca koju posjeduju stvarna i realno upotrebljiva onako kako se prikazuje ne treba sumnjati da bi bila odmah i upotrijebljena. Sve bi se pokupovalo, svijet bi se uredio onako kako ~ele i stvar bi bila zavraena. Razlog ato se tako ne postupa je u saznanju da bi takvom brzopletoau sruaili i razotkrili iluziju koju su tako dugo, tako uporno i tako umjeano gradili. Iluziju o bogatstvu izra~enom u brojevima i zlatu, iracionalno vjerovanje u stvarnost tog bogatstva, moguu realnu naplatu brojeva i zlata "materijalizacijom" u konkretne vrijednosti. Cijeli kapitalisti ki ustroj stoji na staklenim nogama vjere u la~ i obmanu. Ljudi su dovedeni u stanje masovne hipnoze i treba ih dobro prodrmati da bi se probudili. Ako se ne mo~e potresti i probuditi svijet, mo~e se jedna mala Hrvatska. Barem za po etak. Kada bi financijska internacionala pokuaala naplatiti sav novac i zlato koje posjeduje ustanovilo bi se da je stvoreno bogatstvo bez stvarnog pokria. Godinama se sakupljala apstrakcija i previae se tog nestvarnog novca iz proalosti nalazi u ukupnoj sumi danaanjice. Slu~io je i prije, a slu~i i danas, da se drugi dr~e u siromaatvu kako bi doalo do izra~aja vlastito bogatstvo. Zato se i novac iz akumulacije prakti ki ne dira da se ne poremeti tr~iate i dospije van kontrole. Novac koji se izdvaja i stavlja na tr~iate malen je u odnosu na svoju ukupnu masu. Novci koji se daju za kredite su novci, odnosno rad, izvu eni od tra~itelja kredita. Isisavanje bogatstva obavlja se preko banaka i burza, sve je legalizirano, sve se legitimno neprimjetno radi kroz "ugledne" institucije i sa "znanstvenim" ekonomskim objaanjenjima. Dovoljno je iz povijesti uzeti par primjera te analizirati nov ane tokove i svugdje se o itava isti obrazac. U Weimarskoj Njema koj novac koji je plaan na ime ratnih odateta vraao se u obliku kreditnih zadu~enja. U Meksiku se novac koji su meksi ke banke polagale u strane banke, prvenstveno ameri ke, vratio kao kreditno zadu~enje. I kod nas u Hrvatskoj isti je slu aj. Novac je netragom "nestao" i svi oni koji bi trebali biti odgovorni i znati mu ui u trag prave se nevjeati sve prepuatajui zaboravu vremena. Jedna od rijetkih korisnih stvari ato su ostale naslijeene od komunisti ke Jugoslavije je bankarski sistem koji je pod strogim nadzorom sredianje banke, bivae NBH a danas HNB. U tome sistemu nije mogu iznos kapitala van dr~avnih granica bez znanja i sudjelovanja centralne banke. Barem se tako nije smjelo raditi i HNB je bio odgovoran za kontrolu svih banaka rade li prema propisima. Ispiranje mozga parolama o nu~nosti reforme financijskog sektora u skladu sa svjetskim/europskim standardima ili o potrebi razvitka tr~iata kapitala sa priklju ivanjem na globalno tr~iate dovelo je do ukidanja i zadnje prepreke (smetnje) u plja ki Hrvatske. Rezultat su posluani ki prihvaeni zakoni koji "oslobaaju" kapital od kontrole HNB i idu na ruku lakaem i netransparentnijem iznoaenju hrvatskog kapitala, hrvatske muke i rada, u tue ruke, a da bi nam onda ti isti koji su sugerirali kako treba ustrojiti sistem mogli nama prodati naa vlastiti kapital sa lihvarskom kamatom. Nije nikakva slu ajnost procjena iznosa izneaenog kapitala koja se iznosom skoro podudara sa iznosom hrvatskih zadu~enja na tzv. tr~iatu kapitala. Kao ato je bilo uraeno u Njema koj, Meksiku, Brazilu, Argentini i ostalim dr~avama airom svijeta, tako je "odigrano" i u Hrvatskoj. Ova danaanja sramota od predsjednika koja se odaziva na ime Stipe Mesi i jedinu sposobnost koju posjeduje je aarmantno obmanjivanje nacije isto je tako aarmantno i uglaeno bacao iz rukava obeanja o nekakvim istragama i povratu izneaenog novca. Strani nalogodavci dopustili su mu obeavati narodu ato god hoe, ali kada je ispunio svrhu i ugrabio poziciju strani gospodari su njemu i svim ostalim domaim slugama jasno dali do znanja da su novci zabranjeno podru je istraga. Kako e se opravdati pred ljudima njihov je problem. Uostalom, fingiranje da neato rade i upravljaju nacijom glavni im je posao. Glavna zadaa domaih izdajnika je pri anje praznih pri a, obmanjivanje i izluivanje zdrave pameti narodu tako da strani gospodari mogu raditi ato im se prohtje i ato je u njihovom univerzalnom judeo-masonkom interesu. U vezi s ekonomijom jedan od vitalnih interesa tih struktura zla je svakako sveope osiromaaivanje naroda i stavljanje ovjeka u ropski polo~aj. Poseban je slu aj sa tzv. prljavim novcem  zaradama ostvarenim kroz sve mogue nelegalne kriminalne aktivnosti poput u prvom redu trgovine narkoticima, a zatim kockanje, prostitucija, pornografija, krijum arenje, iznuivanje, reketarenje, zelenaaenje i razne druge djelatnosti. Ono ato je zna ajno je da se kriminalom ubiru enormne svote gotovog novca, isti stavlja u slu~bu kriminala gdje odlazi van dosega dr~avnog aparata. injenica da se radi o gotovini od velikog je zna aja jer gotovina je u financijskom sklopu najcjenjenija, ima veu vrijednost od ostalih oblika novca iako je formalno jednako imati gotovinu ili bilo ato drugo. Gotovina u pravilu ne prelazi 5-10% ukupne koli ine novca sa trendom sve veeg smanjivanja gotovog novca u opticaju. Gotovina ima najveu stopu obrta (izmjene) u toku godine i tu se krije odgovor kako je relativno mala koli ina gotovine dovoljna za potrebe ekonomije. Bankama je u interesu smanjiti udio gotovine jer se tako novac du~e zadr~ava u njihovom posjedu, a ako se gotovina ne mo~e smanjiti mo~e se skrenuti sa podru ja namijenjenog za opticaj gotovine. To se deaava razvojem kriminalnog ekonomskog sektora koji preuzima unutar sebe veliki dio gotovine u opticaju stvarajui nestaaicu na legitimnom ekonomskom podru ju. Takvim razvojem dogaaja poveava se dobit banaka koje posti~u sveobuhvatniju kontrolu i utjecaj nad druatvom, a poveava se i mo vlasnika kapitala koji uvijek mogu zatra~iti ~eljenu koli inu gotovine i upotrijebiti je na "presuaenom" tr~iatu. Ako se obrati pa~nja na sam kriminal koji zarauje i stvara time prljavi novac, jer taj tzv. prljavi novac morao je jednom biti " ist" i iz legale prijei u ilegalu, svakome razumnom mora biti jasno da je kriminal "blagoslovljen" iz najviih vrhova judeo-masonske piramide. Razvoj kriminala i svega sa njim povezanog upropatava cijelo drutvo i ljude u njemu. Motivi za poticanje kriminala nisu samo ekonomske nego i duhovne prirode, a to to se sve uklopilo u ekonomske interese vlasnika kapitala samo je prirodni spoj svega ato je zlo i pokvareno. Kapitalizam stvara bijedu meu masama, a kriminal tu ljudsku bijedu dodatno iskoriatava vraajui kapitalu sve ato uspije ljudima joa dodatno uzeti. Svi postaju joa siromaaniji, joa ovisniji o kapitalu i joa viae podlo~niji kriminalu. avolji tragovi su tu o iti i onaj koji tu ne prepoznaje rukopis iz pakla slijep je i pored o iju ato ih ima. Sami kriminalci, ma koliko visoko bili pozicionirani na hijerarhijskoj ljestvici svojih kriminalnih struktura nikada nisu ti koji imaju kona nu rije  ili neku veliku mo kako se to ~eli prikazati, posebno kroz sredstva informiranja ili popularnu kulturu kao ato su filmovi, glazba i romani. Svi ti veliki "bossovi" su potroana roba u potpunosti zavisna od suradnje sa bankarskim sektorom. Napuhavanje zna aja ima za svrhu upravo usmjeravanje pa~nje svjetini od stvarnih poluga moi. Ti isti bankari vlasnici kapitala upravljaju i politi arima, a preko njih i cijelim dr~avnim aparatom, prema potrebi koristei jedne za eliminaciju drugih. Da nema banaka i njihove sprege sa kriminalom sav ogromni novac koji se "ubere" ne bi imao kamo ii, kriminalci ne bi imali kuda sa svojom zaradom. Imali bi hrpe novca, a ne bi ih mogli iskoristiti izvan svojih lokalnih okvira. `to narko bossu vrijede stotine miliona dolara u njegovom podrumu? `to mu vrijede ako ne mo~e dolarima ui u regularno tr~iate gdje se proizvode vrijednosti koje su stvarno i kupljive? On mo~e samo slijepo vjerovati bankaru kojemu je dao novce da e ga ovaj "priklju iti" u tr~iate tamo gdje za te novce mo~e neato i dobiti. Zar itko pametan mo~e tvrditi da kada npr. narko-novac iz SAD doe u banke na raznim Djevi anskim, Kajmanskim i sli nim otocima taj novac tamo i ostaje? Te banka sa tim novcem mogu napraviti samo ono ato sve banke i rade sa novcem koji imaju  staviti ga u uporabu. Kako koli ina novca daleko prelazi mogunosti privrede u takvim dr~avicama novac se mora staviti tamo gdje se neato radi, a to se onda lijepo naziva ulaganjem na meunarodnom financijskom tr~iatu i u globalnoj ekonomiji. To su ti famozni (izmeu ostalih, jer vei udio ima fiktivni novac stvoren prije opisanim modelom zadu~ivanja stranim novcem) strani ulaga i od ugleda, kapital koji nam je kao neophodan. Najvee banke i najvee investicijske kue su upravo i najvei korisnici (pera i) prljavog novca. Poato se radi o gotovini, i to u ogromnim iznosima, to se takav sustav zarade izuzetno kontrolira i nema tu slu ajnosti. To ato se Hrvatska i ostale dr~ave uklju uju u razne programe protiv "pranja" prljavog novca slu~i upravo odr~avanju monopola i povlaatenog polo~aja onih koji na tome najviae zarauju. Supervizori i koordinatori svih tih programa su oni koji i vode cijelu igru, a sve su lukavo osmislili da vide ne potkrada li njih netko iz vlastitih redova i zato da se prika~u poatenima. Koliko je kriminal va~an judeo-masoneriji pokazuje upletenost dr~avnih institucija najja e svjetske sile i glavnog svjetskog kriminalca SAD-a. Ameri ka vojska, CIA, FBI, NSA, DEA i razne druge organizacije imaju svaka svoju ulogu u svjetskom kriminalu, a ameri ko ministarstvo vanjskih poslova mora atititi te interese nameui po cijelom svijetu razne licemjerne standarde i uvijete. Najvea svjetska praonica prljavog novca nalazi se upravo u SAD-u, na Wall Streetu, sakrivena iza velebnih zdanja koja isti u "ugled" i mo. Svjetska sila SAD-a i njezini politi ari koji se prave velikim pravednicima i braniteljima ovje anstva su najobi niji kriminalci, siled~ije koje teroriziraju slabije i ako netko poka~e malo neposluha koriste se sva sredstva u svrhu pokoravanja. Svijet i svi narodi dovedeni su u stanje da se moraju tiho i pokorno pristati porobiti. Demokracija nije tolerantna prema onima koji su glasni i odlu ni u borbi za svoju samostalnost. Neovisnost nacionalnih dr~ava nije u skladu sa demokracijom i globalnom kapitalisti kom potroaa kom ekonomijom, a sve ato se ne uklapa mora biti eliminirano, o tome nema niti rasprave. Takvo je pravo lice demokracije, kapitalizma, liberalnih sloboda svake vrste, la~nog humanizma, ljudskih prava i svega pripadajuega. Na psiholoakoj razini bankama i bankarima kriminal je nu~an zato jer se tako meu ljudima i u druatvu stvara nesigurnost, strah od gubitka bogatstva, prvenstveno novca. Jedino sigurno mjesto koje se nudi jesu banke. Barem je tako sugerirano cijelim politi kim sustavom kojim upravljaju upravo te iste banke. Kontrolirajui i organizirajui kriminal banke dodatno ubrzavaju opi kolaps druatva, moralno propadanje ljudi koje dovodi i do slabljenja obrambenih instikata i openito svake volje za odupiranje zlu. Ulaziti u sve detalje kriminala i svega sa njim povezanog nema potrebe. Potroaile bi se stranice i stranice, a da bi se joa uvijek obradilo samo djeli cjeline. Dovoljno je shvatiti suatinsku, organsku povezanost na duhovnoj sferi i silama koje motiviraju sve uklju ene, a putevi novca i sve ato se i kako se novcem slu~i sveope zlo samo su tragovi u snijegu kojima vidimo kuda je zvijer proala. Dr~ava koja ~eli biti stvarno suverena ne dopuata nikome da joj zakida suverenitet, a organizirani kriminal svake vrste je dr~ava u dr~avi i po tome nedopustiv. Na kraju, ili kriminal nadvlada dr~avu, ili dr~ava kriminal. Nema druge, jer jedan je svojim smislom suprotstavljen drugome i zato Hrvatska nee unutar sebe nositi karcinom koji e je razoriti nego e brzo i djelotvorno stati tome na kraj bez ikakvih kompromisa. U Hrvatskoj nema mjesta za strane i domae kriminalce, nitko od njih nee moi ruaiti nacionalnu opstojnost kao ato je dosad nesmetano raeno. Ta vremena moraju biti proalost do kraja svijeta i vijeka. Vladar koji nije dosljedan u borbi protiv kriminala prakti ki dopuata da netko drugi njega samoga okrade, a onaj vladar koji se koristi kriminalom za vlastito bogaenje ili zbog nekih drugih interesa, taj samoga sebe potkrada. I jedno i drugo pokazatelji su nesposobnosti za vladanjem, najbla~e re eno, jer prisutna je i velika doza neshvatljive gluposti. Kako mogu ljudi koji ine politi ku elitu, koji imaju vlast nad narodom, a i sami su doali iz tog istog naroda (barem velika veina  udio }idova, Maara, pa ak i Srba bio je uvijek manjinski u vlasti), nemilice plja kati i iskoriatavati vlastiti narod zbog svojih sitnih kratkotrajnih probitaka? I joa sve to raditi u slu~bi i za interes tuinca. Takva glupost meni je neshvatljiva i mo~e se objasniti samo kao dio sveopeg misterija zla. `iriti bijedu meu ljudima zbog vlastite pohlepe isto je kao i ubiti vlastite roditelje i ukrasti im novce. Oni koji to rade mogu biti samo demonski inspirirani i voeni. Zato se i skoro sva politi ka elita danaanjice stvara u sotonskim radionicama judeo-masonerije gdje se magijskim ritualima inicijacije meu sve pripadnike tajnih druatava zaziva demonska inspiracija. Nije bitno radi li se o lanovima ni~ih stupnjeva hijerarhije koji uglavnom nisu ni svjesni sotonskog vrha. Pristajanjem na inicijaciju svaki pojedinac otvorio je sva vrata svoje duae i omoguio useljavanje zloduha. Dok se narod ne oslobodi takvih vladara i takve vlasti proizaalih iz predvorja pakla nee ni mir ni pravednost imati izgleda za ostvarenje. Vlast mo~e na narod prenijeti samo onaj duh kojeg i sama ima, ato je vidljivo kroz povijest. Hitler je prenio otvorenu i discipliniranu brutalnost, Churchill je prenio licemjerje i prijetvornost kojom su Englezi sami sebi povjerovali kako su pravedni, Mussolini je na Talijane prenio napuhanost iza koje se krila maloduanost i obi na pompa, Staljin je prenio istu dozu straha, a De Gaul umialjenost o vlastitoj veli ini i zna aju. Naravno da povijest nije tako banalna nego je slo~ena iz sveukupnog ~ivljenja svih ljudi. Svaki ovjek je jedna povijest za sebe. Tako i navedeni likovi nisu sami vladali i djelovali nego je i svaki njihov suradnik davao i svoj pe at, svoju inspiraciju, a lideri su bili "samo" glavni nosioci, dominantni simboli odreenog prostora i vremena. Simbolika je prisutna i na ovim prostorima. Bezo ni la~ljivac Miloaevi imao je i takav narod, kolebljivi, kalkulantski i naivni Izetbegovi isto tako, a Tuman je bio odlu an, autoritaran, nedore en i nervozan. Odlu an u stvaranju Hrvatske dr~ave na na in kako je to zamislio. Makar bi se provedbi moglo nai puno prigovora suatinska je stvar da se dr~ao svoje vizije i koncepcije bazirane na meunarodnoj diplomaciji kao njemu najva~nijeg imbenika u rjeaavanju sukoba i da je uspio stvoriti dr~avu Hrvatsku. Vojna komponenta je uvijek bila podreena diplomatskom faktoru. Od zauzimanja vojarni, preko ~rtvovanja Vukovara, do zastoja pred Banja Lukom. Tuman je jednostavno tako zacrtao svoje djelovanje na nezavisnosti i nije odstupao od toga. Bio je odlu an i to je prenio na narod koji je isto tako fanati no htio dr~avu. Autoritarnost Tumana kao dr~avnika omoguila mu je nesmetanu provedbu svoje politike istovremeno dr~ei naciju na okupu u najte~im ratnim danima. Hvala Bogu da Hrvatsku nisu vodili neki od danaanjih demokratskih mlakonja jer bi bila sva prilika za opi raspad i kaos. Nedore enost je proizaala upravo iz oslanjanja na drugoga i podlo~nosti tuinskim interesima koji nisu bili i Hrvatski interesi. Hrvati u BiH trpe sve posljedice nedore enosti, jednostavno ih nema, nigdje nisu svoj na svome. U bitnom bla~em obliku nismo ni mi u Hrvatskoj suvereni koliko bi trebali biti, ali u odnosu na sudbinu BiH Hrvata nama je joa i dobro. Nedore enost Tumana u Hrvatskoj vidi se u sluganskom odnosu prema svim moguim tuinskim emisarima i slijepo vjerovanje kako oni najbolje znaju nama rei ato je u naaem interesu. Tumanova nedore enost koju je donekle korigirala njegova autoritarnost, demokratski fanatici koji su ga naslijedili dodatno su za inili neospornom izdajom svakog nacionalnog interesa. Nervoza je kod Tumana doala zbog frustracije uzrokovanih nedore enoau u cijeloj politici, unutarnjoj i vanjskoj. Nervoza je preala i na naciju, ato je bilo dobro u Oluji kada je nacija nestrpljivo ekala oslobaanje okupiranih teritorija. Loae je bilo u svemu ostalome i nervoza je dovela do uniatenja nacionalnog jedinstva, a to opet oslabilo (umrtvilo) sposobnost odupiranja neprijateljima koji sustavno rade na zatiranju nacije. Ono ato je Hrvatsku spasilo i kompenziralo Tumanove inspiracije koje zbog njegovog masonstva nisu bile dobre bilo je duhovno vodstvo Crkve u Hrvata sa kardinalom Kuhariem na elu. Tumanove dobre namjere, kojima se zloduh masonerije koristi u krivom voenju ljudi, bile su Bo~jom miloau ipak na kraju ostvarene u korist Hrvatske, uz veliki otkup u krvi hrvatskih mu enika. Udaljio sam se sa same teme poglavlja gledano usko, ali sve ima veze sa svim pa mi je izgledalo prikladnim ui u neke naizgled nevezane detalje. U problematici zlata u ekonomiji nalazi se joa jedan pojam, u Bibliji opisan pri om o zlatnom teletu. }idovi su pod Aronovim vodstvom sakupili sav zlatni nakit i od njega izlili kumira u obliku zlatnog teleta. Zagonetka pri e o zlatnom teletu nikada nije objaanjena. }idovi su se strogo kao ni jedan drugi narod pridr~avali monoteisti kog atovanja svog Jahve, iji kipovi uope nisu postojali. Kako su odjednom mogli zapasti u jednu vrstu idolopoklonstva i time navui na sebe bijesnu srd~bu osniva a svoje religije, Mojsija? Jer, ak i kad je Mojsije uniatio zlatno tele i zapovjedio Levijevim sinovima da za kaznu poubijaju 3000 Izraelaca, sklonost prema sli nim zabludama i poganstvu i dalje se odr~ala u }idovskom narodu. Uzrok ~idovskog krivovjerstva kroz cijelu povijest krije se u infiltraciji strane, poganske krvi u ~idovsko bie upravo u Mojsijevo vrijeme. Radi se o Kalebitima, egipatskim sveenicima i vjernicima sun anog kulta iz Hijerakonopolisa. Oni ulaze u redove plemena Benjamina, veim djelom sastavljenog od Amonaca koji su takoer egipatskog porijekla, sa kojima tijekom dalje povijesti dijele duhovnu i svjetovnu vlast nad }idovima. Tvore politi ku i religijsku elitu (Kalebiti i Benjaminci). Sve dobiva viai smisao ako se uvidi metafizi ka veza }idovske odabranosti od Boga i samim tim odabranosti }idova od Sotone da bi se usprotivio Bo~joj volji na najoholiji na in. Kako je Bog izabrao }idove za provedbu svoje volje, tako se i Sotona okomio na }idove za provedbu svojega paklenog plana. Kalebiti su iskoriateni kao sredstvo provedbe toga sotonskog plana jer su po svojem djelovanju u Egiptu dokazali svoju izopa enost, svoju potpunu predanost Sotoni. Kalebiti su prinosili godianje ~rtve paljenice u hramu u Hijerakonopolisu, otkud su potjecali, popraene seksualnim orgijama. Tada je dolazilo do homoseksualizma izmeu vjernika muakaraca i "sveenika pasa" odjevenih u ~enske haljine, dok su se neudate djevojke odavale hramskoj prostituciji. Takve su se svetkovine odr~avale i u Hramu posveenom Jahvi u Jeruzalemu, gotovo itavo vrijeme od izgradnje Hrama cca 996. g. pr. Kr. do 620. g. pr. Kr. Ina e Hram, znan kao Salomonov hram, ima isti tlocrt i namjeataj kalebitskog hrama u Hijerakonopolisu, otkud su Kalebiti potjecali. Taj Salomonov hram danas u svojim lo~ama grade masoni, duhovno simboli ki i svjetovno materijalni izgradnjom svojeg novog svjetskog poretka. "Sveenici psi", sveti hramski homoseksualci q'deaim, bili su Kalebiti. O njima se govori u P. Z. gl. 22:5 kad se daje zabrana muakarcima da nose ~ensku odjeu i u P. Z. 23:18 kad se zabranjuje da bude svetianih bludnica meu izraelskim kerima i svetianih bludnika meu izraelskim sinovima, te se zabranjuje davanje i primanje uplata bludni ke plae i pasjeg novca u blagajnu hrama. Pod tim se mislilo na svete hramske prostitutke q'deaot i na Kalebite, "sveeni ke pse", tj. svete hramske homoseksualce q'deain i na njihove nov ane doprinose hramu. Posebne su prostorije u Jahvinom Hramu bile odvojene za svete hramske homoseksualce i svete hramske prostitutke. Imajui takve spoznaje na umu sama po sebi namee se pretpostavka da je Kalebitski element iskoristio Mojsijevu odsutnost i potaknuo stvaranje zlatnog teleta. Potaknuo otpadniatvo od Boga koje je ostalo vje no prisutno unutar }idova i zavelo ih pod demonski utjecaj. I u samom pojmu zlatnog teleta kriju se neki odgovori i objaanjenja danaanjice. Zlatno tele stvoreno je sakupljanjem svog zlatnog nakita, predmeta od zlata iza kojih je stajao rad zlatarskog majstora koji je neki predmet oblikovao. Bacanjem na jednu gomilu, taljenjem, i stapanjem u jednu masu rad se poniatio, a stvorena je jedna samosvrhovita cjelina kojom raspola~e malobrojna izabrana skupina  u ovom slu aju Kalebiti kao nametnuto ~idovsko sveenstvo. Simbolika teleta pokazuje da je to samo po etak, jedan rani (mladi) stupanj koji je tek roen i kroz vrijeme izrast e u monoga bika, simbola nesputane snage. Tele mora postati ato ja e i vee, a to je mogue samo ako se ugrabi i pretopi svo zlato svijeta, tako uniati ljudski rad koji jedini daje vrijednost zlatu i tako biva poveana mo danas ve naraslog zlatnog bika sastavljenog od zlatnih poluga u bankarskim trezorima. Kroz cijelu povijest upravo se to i radi sakupljanjem zlata sa svih strana svijeta i taljenjem u bezli ne zlatne poluge koje se samo gomilaju jedna na drugu. Uvoenje papirnatog novca omoguilo je povla enje zlatnog novca iz opticaja i prelazak istoga u ruke bankara. Zlatnici kao novac bili su samo meufaza, jedno suptilno grabljenje zlata i topljenje istoga u jednake unificirane oblike, lako asocijativne i prirodno bliske brojevima. Papirnati novac samo je ostavio brojeve, a povukao zlato dublje u d~epove judeo-masonerije. Zlatnici su imali svoj smisao u povijesnom razdoblju kada je dr~ava bila na niskim civilizacijskim razinama, a ljudi su imali izoatreniju intuiciju i moralo im se ponuditi neato konkretno kao novac. Razvojem dr~ava i druatva u cjelini, razvojem tehnologije koja je poveala produktivnost rada stvorili su se uvjeti za papirnati novac, za brojeve same po sebi. Objaanjenje koje se ljudima nudilo bila je prakti nost u poslovanju ato je stvarno i injenica. Nije bilo re eno da e na toj prakti nosti najveu korist izvui banke i bankari, a airoke mase ljudi dobit e samo iluzije. Zlatno tele naaeg vremena tako je postala hrpa zlatnih poluga koje su same sebi smisao, nemaju nikakvu drugu svrhu osim da se kroz istovrsnost poluga bogatstvo mo~e broj ano izraziti i tako prebaciti na podru je misaonih spekulacija. U judeo-masonske blagajne slila su se bogatstva cijelog svijeta i postala predmetom slu~bi njihovim interesima. Nu~na stvar u tom procesu je taljenje zlata. Tako se poniatava tui rad i stvara siromaatvo koje dodatno isti e bogatstvo i mo izabranih. Da su tone zlatnih predmeta ostavljene u svome izvornom obliku u kojem su naeni teoretski bi bogatstvo vlasnika trebalo biti joa vee. Kao primjer uzmimo zlato Inka i da se u blagajne judeo-masonerije zlato sakupljalo u svojem obliku koji su mu dale Inke sveukupna vrijednost zlata bila bi vea zato jer danas 1 kg sa uvanih zlatnih relikvija Inka ima viaestruko veu vrijednost od 1 kg zlata iz zlatne poluge. Da je i sve ostalo sa uvano u izvornom umjetni kom obliku i sakupljene gomile zlata imale bi veu vrijednost i vlasnici bi bili bogatiji, ali judeo-masonski vrh znao je kako iz zlata izvui joa veu dobit uniatavanjem ranijeg rada i prividnim gubitkom na vrijednosti predmeta koju posjeduju. Poznavali su, a poznaju i danas, nepatvorenu ekonomiju koju uvaju kao najstro~u poslovnu tajnu, a svijet obmanjuju raznim ekonomskim besmislicama. Zlato se otapalo stoga ato se onda mo~e zlatom manipulirati, prvenstveno prilikom davanja zajmova i kamatarenja. Onaj koji posjeduje zlato mo~e istu masu zlata kroz brojeve prodati viae puta, a da zlato ostane u njegovom vlasniatvu. Ne samo to, nego mu se koli ina zlata joa i poveava zbog "rada" koji vrai kamata. Takoer je zna ajan u inak koji jednoobrazna masa zlata obavlja na um zajmotra~itelja. Kada bi zlato bilo u nekakvoj estetskoj formi zajmotra~itelj bi mogao po eti obraati pa~nju na samu kakvou umjetni kog djela, na kakvou ljudskog rada i sam primarni zna aj ljudskog rada. Izgubila bi se spekulativna i manipulativna sposobnost preko zlatnih poluga, a ostala bi sa uvana vrijednost ljudskog rada. Otapanjem zlata u poluge nestaje takva opasnost i kod davanja zajmova sve se mo~e hladno i precizno izmjeriti i izraziti u brojkama, i onda elegantno posuditi brojeve  apsolutne i nepromjenjive. Nema bojazni od uvianja relativnosti vrijednosti zlata samoga po sebi, a uniatava se i vrijednost minulog rada. Sva mo mora biti u rukama judeo-masonerije, u ovom slu aju to je mo koje zlato ima nad ljudima. Rast zlatnog teleta u zlatnog bika taljenjem zlata ima upravo tu svrhu. Vezivanje vrijednosti papirnatog novca uz zlato jedino je tako i bilo mogue ostvariti: stvaranjem bezli ne zlatne mase koja e biti jednakovrijedna u svim svojim dijelovima, na taj na in povezana sa brojevima i pogodna za sve vrste manipulacija na podru ju imaginarnih misaonih procesa. Sva pa~nja u dosadaanjem razmatranju ekonomije, odnosno financija kao presudnog (temeljnog) faktora ekonomije, bila je usmjerena na banke i bankarski sustav koji je pod kontrolom judeo-masonerije i istovremeno preuzimanje kompletne politi ke moi od strane istih sila zla. Novac donosi politi ku mo, politika se koristi u slu~bi novca i tako se lavina kotrlja i uzajamno poveava kotrljajui se kroz povijest. Banke su primarni servis kapitala, ali banke su samo jedan stup judeo-masonske moi u svijetu. Banke su stup zadu~en za magijsku kontrolu nad kapitalom putem brojeva i tako magijskom zadobivenom moi. Osnovni grijeh bankarstva i pokazatelj prezira prema Bogu i ovjeku je kamata, upotreba kamate kao sredstva za ostvarivanje nezavrijeenog bogatstva. Drugi stup na kojemu se uzdi~e judeo-masonska velevlast nad ljudima u materijalnom svijetu jesu burze. Burza je institucija koja je formalno ustrojena neato kasnije u odnosu na banke, ali bit manipulacija u trgovini koje su prisutne na burzama bile su oduvijek u upotrebi. Prvi put osnovana u Antwerpenu 1531. burza brzo postaje nezamjenljivo sredstvo pokoravanja svijeta pod kapu novog svjetskog poretka. Suatina burze je neograni ena trgovina svime zamislivim. Burza je koncentrirana trgovina. Iskazivanjem svih vrijednosti brojevima kroz dionice postigao se isti u inak kao i kod novca: sve je preneseno na polje broj anih spekulacija i time je manipulatorima iz pozadine omogueno zgrtanje bogatstva bez rada, a istovremeno zakidanje narodnih masa za plodove njihovog stvarnog rada. Nema slu ajnosti ni u vremenu stvaranja burze jer je u razdoblju otkrivanja novog svijeta i velikom ekspanzijom cjelokupne svjetske trgovine stari na in umjetnog dizanja i obaranja cijena zakulisnim dogovorima trgovaca postao neprakti an i nedovoljno djelotvoran. Burza je jednu svima o itu ne asnu i prevarantsku djelatnost dovela na razinu legitimnog lopovluka. Pod maskom slobodnog tr~iata, tzv. tr~iane ekonomije, a u stvari demona liberalizma koji daje la~nu slobodu kroz slobodu la~i, stvorena je institucija koja slu~i istim gospodarima koji upravljaju bankarstvom i koji svjesno slu~e Sotoni. U judeo-masonskoj la~noj ekonomiji burza ima ulogu vampirski isisati svu dobit i sav tehnoloaki progres tako da se sve usmjeri od ljudi prema judeo-masonskim blagajnama. Ljudske mase ne smiju dobiti ono ato im radom stvarano i pripada, nego ih treba dr~ati na najmanjem minimumu, po mogunosti u totalnoj bijedi tako da svi budu ovisni o milosti izabranih gospodara. Glavni grijeh burze, odnosno burzovnog sustava, je neprimjerena dobit od trgovine (prilog 2). Trgovac kao posrednik ima pravo na naknadu za svoj rad posredovanja, ali ovo ato je postignuto burzama je upravo avolski izokrenuto: radnik, proizvoa , dobiva neku malu naknadu, a trgovac (burzovni meaetar) grabi sebi veinu. Dva stupa prisutna su i imaju veliki zna aj u masonskoj simbolici. Nalaze se na istoku kod ulaznih vratiju u masonski hram i da bi se ualo u hram mora se proi izmeu stupova. Stupovi imaju svaki svoje ime: Boak i Jazim, a simboli ki su povezani tzv. kraljevskim lukom koji pokazuje da jedna viaa sila po iva iznad njih i da se sa visine prenosi djelovanje bilo kojeg oblika na stupove i preko njih na svijet na kojemu stupovi vrsto stoje. Kraljevski luk povezivanjem stupova njih dodatno stabilizira i osigurava im usklaenost i postojanost, ato je logi no jer isto kako jedan um bolje upravlja obim rukama nego ato bi bio slu aj kada bi sa svakom rukom upravljao zaseban um i onda se pokuaalo uskladiti rad ruku, tako se i stupovima bolje upravlja iz jednog centra. Dva stupa na ulazu u masonski hram prisutna su u znaku za dolar ($). Dvije paralelne crte odnose se na stupove Boak i Jazim. Dvije crte, dva stupa, zajedno sa slovom S odreeni su da simboliziraju dolar. Slovo S ima jasnu i neposrednu simboliku. S je i vizualno i zvu no vezan uz zmiju. Simbol za dolar se stoga ita kao zmija koje se obavija oko dva stupa, Boaka i Jazima, kree se i uzdi~e prema nebu, prema nebeskom prijestolju i Bo~anskoj moi. Uzdi~e se oslanjanjem na judeo-masoneriju, na one koji su kroz vrata uali u slu~bu pakla, na one koji stoje na zemlji, ~ive u istom materijalnom svijetu kao i svi ostali ljudi radei kao sluge zla protiv ovjeka i protiv Boga. Simbol dolara pokazuje i da se kroz vrata i izmeu stupova ne mo~e proi, a da se ne bude obuhvaen zmijskim zagrljajem. Ne mo~e se ui u masonsku lo~u, a da se ne slu~i avlu, da mu se ne predaje duaa. Pristankom na inicijaciju i ulazak u lo~u zna i zagrljaj smrti i la~i, zagrljaj suatoga zla i ovjek koji se ne odrekne svojega masonstva, iskreno obrati i odbaci Sotonu, biva u zmijskom zagrljaju odvu en ravno u pakao. To je simbolika dolara koji kao zmija obavija cijeli svijet upirui se i uzdajui se na dva masonska stupa. Dolar, a posredno vezivanjem uz dolar i sve ostale valute, obuhvaa i spaja sve druatvene strukture, sve razine vidljive i nevidljive moi, sve krugove kroz koje se djeluje na svijet i kroz koje se upravlja svijetom. Prvi i naju~i krug je magijski krug. To su probrani pripadnici najviaih stupnjeva inicijacije bilo u masoneriji ili nekim drugim tajnim udrugama. Svima im je zajedni ko svjesno klanjanje i atovanje Sotone i odbacivanje Boga Isusa Krista. Oni su ti koji su stvarno upueni u pravo lice svojeg gospodara i koji ine sve da bi upropastili ovjeka pod svaku cijenu. Drugi krug djelovanja je kroz kulturu, kulturno stvaralaatvo, ukratko sve ato slu~i zadovoljavanju ljudske potrebe za ne im duhovnim, nematerijalnim, uzviaenim. Zato magovi kroz kulturu ulaze u ljudske duae i izvode svoje magijske rituale. To ato ljudi toga nisu svjesni ini njihovo djelovanje efikasnijim jer nema otpora unutar samog ovjeka. Trei krug djelovanja na ljude jesu mediji, tzv. sredstva javnog priopavanja ili informiranja makar bi pravilan naziv bio sredstva javnog obmanjivanja i dezinformiranja. Mediji imaju ulogu prenoaenja magijskog izra~enog u kulturi na najaire narodne mase. I samo ime im govori ato rade  oni su mediji, prijenosnici poruke sa jednog na drugo mjesto. Poruke iz pakla preko medija dolaze se objaviti svima na svijetu. Kakve su to poruke jasno je kada se uvidi da je la~ osnovni princip, sam temelj medijskih informacija. etvrti i zadnji krug upravljanja ljudima je politika. Ekonomija i financije su sastavni dio politike i ovisni su o politi kom sustavu. Iz politike kao najaireg ili najni~eg stupnja upravljanja ljudima dolazi novac kao okultno sredstvo kreirano do u najsitnijeg detalja u prvom, magijskom krugu. Novac je neki oblik povratne sprege koja kroz vandimenzionalni prostor spaja najairi politi ki krug i konkretan materijalni svijet na koji politika djeluje sa magijskim krugom i duhovnim svijetom iz kojeg proizlazi. Novac dalje djeluje na kulturu i medije stvarajui svoj krug utjecaja na sva etiri navedena kruga. U danaanjem materijalnom svijetu, u svakodnevnom ~ivotu unutar kapitalisti kog politi kog i ekonomskog sustava ulogu dva stupa nosioca dolarske zmije imaju banke i burze. Kapital (dolar) obavija se oko oba stupa, prelazi sa jednog na drugi poveavajui se prema apsolutu, prema bo~anskoj beskona nosti. Zmija kapital nije nigdje oslonjena na zemlju nego stoji uzdignuta u zraku, u prostoru van materijalne stvarnosti. Upravo se zato i slu~i bankom i burzom kao stupovima koji su postavljeni vrsto na zemlji i koji predstavljaju poveznicu imaginarnog sa materijalnim. Banke i burze, bankari i brokeri su upravo to  materijalno koje se slu~i imaginarnim, a sami su u slu~bi gospodaru koji ne obitava na ovome svijetu. Slu~e samome avlu i tako mu omoguuju posredni utjecaj na cijeli svijet. Kroz svoje sluge Sotona obmanjuje i kvari svijet i ljude u njemu, uzdi~e sebe na Bo~je prijestolje i ~eli se prikazati kao sam Bog zahtijevajui i navodei ljude da ga takvime i atuju. I masonska simbolika kraljevskog luka koji nadsvouje i povezuje stupove dajui im stabilnost i usklaenost pokazuje da se kontrola i upravljanje svime ato stupovi predstavljaju obavlja sa jednog izdvojenog i sakrivenog mjesta. Na simbolu dolara izostavljen je kraljevski luk iznad stupova, nije prikazan javno na uvid svima, makar i simboli ki. To zna i da i oni koji obnaaaju funkciju koju predstavlja kraljevski luk isto tako moraju ostati sakriveni od o iju neupuenih, neiniciranih u tra~ene stupnjeve masonerije. Oni koji se nalaze na toj poziciji kraljevskog luka imaju sve imbenike kraljevske moi: nasljeuju svoje mjesto po roenju, strogo praenom krvnom linijom, nisu podlo~ni volji ljudi nego svoju volju nameu ljudima, u slu~bi su onoga kojega oni atuju kao jedinoga i svemoguega Boga i rade ono ato im je taj njihov bog, odnosno Sotona, dao kao inspiraciju. Po rezultatima njihovog djelovanja najbolje se o itava demonska inspiracija: ratovi, glad, siromaatvo, bolesti i smrt kao vje ni pratilac zla. Te tajne kraljevske loze upravljaju samovoljno svojim podanicima kako su nekad kraljevi kraljevali nad ljudima. Njihovi podanici su svi oni koji su se pod inili i poklonili utjecaju i moi kapitala, a koji je magijsko sredstvo u rukama probranih avoljih slugu. Uspostava burze ima svoj puni smisao u kontekstu dugotrajnog povijesnog rada na uspostavi kraljevstva Sotone na Zemlji, onoga ato se uljepaano naziva Novim svjetskim poretkom. Kroz burzu, zajedno sa bankama, ostvarili su se uvjeti za izgradnju tzv. Nove Atlantide  novog globalnog carstva koji e pokoriti i pod jednu vlast staviti sav svijet. Dr~ava danas znana kao SAD produkt je jednog smialjenog i dugotrajnog procesa. Na samom po etku sve je bilo usmjereno uzdizanju Engleske i kasnije Britanskog imperija koji e biti neposredni izvraitelj projekta. Glavni preduvjet je bio odvajanje dr~ave odnosno vladajue elite od papinstva. Bilo kakav utjecaj Pape i katoli ke crkve na svjetovnu vlast nije dolazio u obzir jer naju~i krug judeo-masonerije u svojem okultizmu iz kojega crpi inspiraciju ne trpi prisustvo Duha Svetoga u dr~avnomu tijelu. Radi se o nepomirljivosti i nesnoaljivosti Dobra i Zla, ljubavi i mr~nje unutar uskog prostora politi kog odlu ivanja doti nog dr~avnog vrha. Engleska postaje savraeno mjesto za ukorjenjivanje zla odvajanjem od katoli ke crkve i stvaranjem nekakve svoje, dr~avno voene paracrkve za vladavine Henrika VIII. Prava suprotnost Engleskoj je `panjolska sa kraljevskom kuom duboko povezanom sa Rimom. Osim toga u `panjolskoj se upravo dogodio progon }idova koji se nisu htjeli pokrstiti, a oni koji su ostali prihvativai kraanstvo to su veinom napravili la~no, isto formalno zbog o uvanja posjeda. Tajno su i dalje nastavili masovno prakticirati krivovjerstvo, rabinski judeizam koji ne priznaje Isusa Krista kao Mesiju i Spasitelja. I famozna `panjolska inkvizicija koja je povijesnim la~ima prikazana kao institucija koja je proganjala nedu~ne i pravoljubive poatenja ine bez ikakvog razloga u povijesnoj istini sasvim druga ije izgleda. Fama o masovnom progonu vjeatica i stvaranju iznuenih priznanja od nekih ~ena, a ato je prva asocijacija uz katoli ku i apanjolsku inkviziciju nema nikakve stvarne osnove. `panjolska inkvizicija bavila se prvenstveno otkrivanjem heretika, la~nih kraana koji su tajno prakticirali krivovjerje, i bila je u tome prili no uspjeana. Najveim dijelom se radilo o }idovima koji su se la~no prikazivali kraanima. Najdjelotvorniji u njihovom razotkrivanju bio je toliko oblaeni Torquemada, a bio je djelotvoran u svome poslu i to mu je priskrbilo reputaciju kakvu ima danas. Otkrivao je la~no pokratene }idove kako izigravaju zakone koje su javno prihvaali. }idovi koji su zbog toga nastradali sami su tra~ili nevolju, nije ih Torquemada prisilio da la~no svjedo e kraanstvo nego su sami svjesno iali na izigravanje propisa zbog materijalne pohlepe. Oni }idovi koji nisu bili la~ni kraanski obraenici ostavljani su na miru i uglavnom ih inkvizicija nije progonila, ak su bili prisutni na kraljevskom dvoru kao financijski savjetnici  ato e na kraju i dovesti do propasti apanjolskog imperija jer se i tada naivno vjerovalo ekonomskim savjetima kao ato se i danas neodgovorno radi sluaajui destruktivne savjete financijske internacionale. Torquemada je na elu apanjolske inkvizicije samo dosljedno sprovodio dr~avne i crkvene zakone. Kada je kruna i inkvizicija zaklju ila da se svi pokrateni }idovi dr~e svojih starih vjerovanja, sve ih je na kraju protjerala. Prvi i drugi val protjerivanja kretao se u dva pravca: veliki broj prema Istanbulu u Otomanskom carstvu i manji, ali bogatiji, u tadaanju apanjolsku pokrajinu Nizozemsku. Judeo-masonerija je u `panjolskoj vidjela neprijatelja kojemu se mora osvetiti i zbog osobnih razloga, a cijelo kraanstvo sa Papom moralo se oslabjeti. To se upravo i dogaa. }idovi ulaze u Otomanski dvor i organiziraju financije, a cijelo carstvo se pokree na daljnje osvajanje kraanskih zemalja. Iz Nizozemske se putem banaka i burzi veliki apanjolski katoli ki imperij dovodi u stanje vje nog nedostatka kapitala i prezadu~enosti. Bankari i burza izvukli su svu dobit i u apanjolskoj dr~avi uspostavili razorni privredni tijek. `panjolska je uspostavila svoje ogromno kolonijalno carstvo i iz kolonija izvla ila ogromna sredstva, a sve to nije bilo dovoljno da dr~ava zdravo funkcionira zato jer je sva dobit odlazila u judeo-masonske ruke preko bankovnih i burzovnih spekulacija. U povijesti se isti e propast slavne armade kao uzrok sloma `panjolske, ali to je samo bio kona ni udarac koji je oborio oaamuenog diva. Da su `panjolci znali raditi sa novcem, da nisu svoju suverenost dali neprijatelju, mogli su ponovo bez problema izgraditi deset novih armada. Osim toga, poraz koji su do~ivjeli od Engleza prouzro en je djelovanjem tada ve dobro razvijene judeo-masonske apijunske mre~e koja je davala Englezima presudne informacije. Oduvijek je informacija bila imbenik u sukobu, bilo ratnom, ekonomskom, diplomatskom, sportskom ili bilo kojem drugome. Oni koji danas otkrivaju toplu vodu i teoretiziraju o informaciji kao novitetu u ratovanju i o nekakvoj novoj dimenziji ratiata samo pokazuju svoje neznanje. Suatina je nepromijenjena, a ono ato je razli ito je tehnologija ratovanja u svim njegovim dimenzijama. U slu aju `panjolske judeo-masonska organizacija se pobrinula da na sve mogue na ine uniati jedno katoli ko kraljevstvo koje je bilo glavna smetnja njihovim daljnjim planovima. Dok se iz `panjolske sva dobit izvla ila u trgova ka druatva i banke u Nizozemskoj, a kasnije se sve veinom preselilo u Englesku, sakupljeno blago se slijevalo. Tako je prvo Nizozemska postala pomorska trgova ka velesila dodatno poveavajui bogatstvo banaka, a od Engleske se stvara nova svjetska sila. Dok je cijeli kontinent gorio u ratnim sukobima, Engleska se neometano razvija, prvenstveno gradei mornaricu. Elizabeta I (1558-1603) vladala je dugo, umjeano i uspjeano prvenstveno stoga ato je imala judeo-masonsku podraku u svim strateakim dr~avnim poslovima. U stvari, veliko je pitanje koliko je bila stvarno suverena i samostalna, a koliko je bila samo isturena figura kojom su upravljali monici iz pozadine. Najvjerojatnije je stvarno imala dovoljno mudrosti da uvidi da se mora pouzdati u odreene ljude i raditi prema njihovim napucima kako bi zadr~ala prijestolje. Ti isti ljudi iz pozadine, taj mra ni magijski krug Sotoninih poklonika trebao je upravo takvoga vladara koji je svjestan svoje ograni enosti i ovisnosti o njima, pa je doalo do prirodne simbioze. Veza Elizabete I s judeo-masonskim magijskim vrhom vodi preko dr. Johna Deea (1527.-1608.). Dr. Dee je bio veliki arobnjak koji je igrao zna ajnu ulogu na druatvenom planu. On je pravi predstavnik svog razdoblja, renesansni humanist i znanstvenik koji kroz znanost ~eli doku iti tajne i razrijeaiti misterije, arobnjak, rozenkrojcer i kabalist koji komunicira s demonima. Dr. Dee svojim radom djeluje na povijesti Europe kao sudionik velike antikraanske urote. Sudjeluje u zavjeri protiv Marije Tudor, katoli ke pretendentice na prijestolje suprotstavljene protestantskoj Elizabeti. Nakon njezine smrti Elizabeta I naru uje da joj dr Dee magijski odredi najpovoljniji trenutak krunidbe. Dee putuje cijelom Europom, izvodi magijske obrede po dvorovima, plete nevidljivu mre~u antirimske zavjere s njema kim kne~evima, eakim husitima, talijanskim humanistima, libertinima i arobnjacima. Obavlja se duhovna okupacija, priprema terena za svjetovne dogaaje, za englesku premo i krvave revolucije. Europske okrunjene glave mahom dolaze pod utjecaj magova, prihvaaju razne talismane s kabalisti kim znacima, sudjeluju u okultnim obredima i tako se ve~u oni i njihovo podru je vlasti pod utjecaj pakla. Sudbina koja ih je ubrzo zadesila pokazuje koliko su bili obmanuti i zavedeni. Djelatnost dr. Deea na izgradnji Novog svjetskog poretka izra~ena je najbolje u podnaslovu njegovih dnevnika koji su objavljeni 1659. gdje stoji da dokumenti izra~avaju te~nju "da se promijeni opa vladavina u veini svjetskih dr~ava i kraljevina." Koliko je Elizabeta bila upuena u tajne strukture vlasti i vladanja teako e se moi doznati, ima nekih pokazatelja da se i sama bavila okultizmom, ali sve ostaje na razini spekulacije i na koncu nije niti presudno. Neosporno je da su se na geostrateakom polju figure poslo~ile tako da `panjolska propadne, a Engleska se uzdigne. Bilo je samo pitanje vremena da se cijeli proces dovrai, odnosno trebalo je strpljivosti i upornosti. Engleska se postepeno uzdizala i stvorio se imperij pod imenom V. Britanija. panjolska je propala u jedno relativno polaganoj, ali sigurnoj agoniji, a cijeli kontinent je postepeno doveden u stanje odnosa snaga znanog pod nazivom politika ravnote~e snaga suprotstavljenih strana. Kroz daljnju povijest do danas Engleska je uvijek bila onaj faktor koji je donosio prevagu, onaj koji je odlu ivao tko e biti pobjednik, a tko pora~en. Iz svakog sukoba Engleska je izlazila sa novim ratnim plijenom, svaki put sve monija. Kroz stoljea se bez imalo principijelnosti osim gledanja vlastitih interesa mijenjalo savezniatvo. Onaj tko je ju er bio zakleti neprijatelj, danas je najbolji prijatelj, i obratno. U svemu je najviae zapanjujue koliko je to puta tako "odigrano", a da dr~avnici kontinentalnih sila nisu iz toga niata nau ili nego su iali na ruku takvoj politici. Zanemarili su neposrednu proalost i dogaaje koji su jasno govorili tko uvijek izvla i najveu korist, a tko je gubitnik. Zato nisu ni mogli spoznati kuda to u kona nici vodi i da e cijeli Kontinent biti pokoren od Britanskog monika (kasnije anglo-ameri kog), odnosno njihovih zakulisnih gospodara. Uspostava 13 kolonija u Sjevernoj Americi, njihovo formalno osamostaljivanje 1776. i postepeno stvaranje svjetske sile dovoljno mone da preuzme ono ato je V. Britanija uspjela ostvariti i da nastavi airiti svoju mo sve dok ne bude pokoren cijeli svijet, sve je samo proces koji ide kroz povijest prema svom dijaboli kom planu. Engleska, odnosno V. Britanija nije bila pogodna za kona no ostvarenje planiranog svjetskog carstva prvenstveno zbog svoje teritorijalne i ljudske ograni enosti. Za takav grandiozni projekt koji se ostvaruje generacijama kroz viae stoljea trebalo je stvoriti novu dr~avu i novu naciju. Trebalo je stvoriti Novu Atlantidu koja e imati svu grandioznost stare, propale Atlantide, bila ona mit ili stvarnost svejedno je. Dr~ava i nacija tzv. Nove Atlantide gradi se po mjeri judeo-masonerije, po svim njihovim idealima i te~njama koje zastupaju. Dr~ava koja proklamira apsolutnu slobodu, slobodu od svega, a napose od grijeha i od Boga. Slobodu koja ovjeku daje nekakvo pravo da radi ato god mu se prohtje, bez ikakve odgovornosti osim samome sebi. To je demonska sloboda koja ovjeku sugerira da je on Bog. To je la~na sloboda koja ovjeka porobljava i u takvoj dr~avi nad ljudima umialjenima i vrsto uvjerenima da su slobodni teror sprovode nevidljivi monici slu~ei se apsolutizmom kapitala kao nametnutog i svugdje opeprihvaenog bo~anstva. Stvara se nacija koja to nije, nacija novog svjetskog poretka koja je sastavljena od ljudi iz cijelog svijeta, a upravljana od tajno izabrane i povlaatene manjine. Namee se svjetonazor u kojemu cijeli svijet u SAD-u postaje jedna nacija, a ako je to mogue, ako se to i ostvaruje, onda se i ostatak van SAD-a mo~e pretvoriti u jednu globalnu naciju. Kulturna i medijska agresija koja se neprestance vrai od strane SAD puno su opasnije od kasnije politi ke agresije do koje po mogunosti ne treba ni doi u vidljivom obliku znanom kao rat i vojna okupacija. Ako kultura, mediji i dolar uspjeano djeluju vojna intervencija nije potrebna, ~rtva sama stavlja okove na sebe i dobrovoljno postaje robom. ak su i sretni jer misle da im je dana sloboda od strane porobitelja, kakva li apsurda. Samo jedna ogromna (najvea) gospodarska i vojna sila svijeta mo~e biti nositelj takvog projekta. Samo SAD mo~e generirati toliku kulturnu, medijsku i financijsku masu dovoljnu da obuhvati cijeli svijet. Ovaj sa~eti povijesni pregled stvaranja tzv. Nove Atlantide u liku SAD-a, a sve u sklopu burzovne tematike ima za cilj pokazati koliko je sve slo~eno i kako sve ima veze sa svim, uvjetno re eno. Ne mo~e se ekonomija pratiti nezavisno od politike i od cjelokupne povijesti. Ako se ~eli shvatiti ekonomiju, ekonomsku misao, onda je bitno uvidjeti kako je u povijesti sve imalo odreenu ulogu, a isto tako ima i danas. Putem naizgled sporednih stvari kao ato su banke i burze oni koji su njima upravljali odlu ili su koja e dr~ava propasti, a koja opstati. Da su `panjolci bili imalo umjeaniji u financijskim poslovima nikada se ne bi upleli u pogubni ekonomski model i pali u du~ni ku polaganu smrt. Da su znali uvati svoje bogatstvo ne bi postali sirotinja koja moli okolo za novac od onih istih koji su im ga i izvukli. Ima tu i Bo~anske pravednosti koja je kaznila one koji su pod maskom kraanstva i u ime Isusa Krista plja kali i nanosili nepravdu drugim narodima. Narodima koji su bili slabiji i na ni~em stupnju razvitka tako da ih je bilo lako orobiti. Providnost je dala da kraanstvo ostane i uhvati korijene u Novom Svijetu, a oni koji su u to ime otimali ka~njeni su vlastitom propaau. Pobijedio ih je i uniatio napredniji i umjeaniji lopov, onaj koji je bio u direktnom, svojom voljom ~eljenom odnosu sa Sotonom. Kako su `panjolci lagano pokorili i orobili narode kojima su civilizacijska dostignua ondaanjeg Zapada bila nedoku iva tajna, tako je i judeo-masonerija slu~ei se V. B. i SAD-om pokorila i orobila `panjolce, a i ostale narode, kojima su judeo-masonske civilizacijske spoznaje i metode bile tajna. Za nas, za Hrvatsku, a i za svakog drugog, osnovno je iz povijesti znati izvui korisne spoznaje svojom glavom, svojom pameu, nikakvim ponuenim la~ima koje nam nude avolje sluge, navodno za naae dobro. Ako smo imalo pametni imat emo vjeru u Boga koji e nas prosvijetliti i izvesti na pravi put, a ako smo kao nacija blesani ostati emo u mraku neznanja i la~i. Svi se nalazimo izmeu krajnosti i mo~emo odabrati samo jednu mogunost, dobru ili loau, spasenje ili propast. Burza je institucija stavljena u slu~bu kreatora i upravitelja burze. Burza nije nikakva kockarnica gdje odlu uje srea, nema kod burze iracionalnog poslovanja, kapital nije nikada prepuaten slu aju i nema na burzi pravednosti i jednakopravnosti za u esnike burzovnog poslovanja. Bajke o burzovnom poatenju i koristi za sve od rada burze mogu se pri ati po sveu iliatima i u medijima, mogu se programirati mase tzv. znanstvenika i kvazieksperata koji e raditi kao serviseri la~ne ekonomije i za to biti masno nagraeni jer e oni neuku svjetinu uvjeravati i objaanjavati kako je burza odli na stvar. Burza stvarno i je odli na, ali samo za njih, a na ra un te iste svjetine. Istina je ta da je burza strogo upravljana i sva burzovna kretanja stavljena su u slu~bu to no odreenih interesa. Sam smisao burze nije niata drugo nego koncentracija sve trgovine na jednom mjestu i izra~avanja robe (vlasniatva, proizvodnje, usluga) u brojevima koji se u slu aju burze nazivaju dionicama. Burza ne samo da uzima trgovinu nego je i sama viaestruko generira, stvara dodatnu, potpuno nepotrebnu trgovinu koja je sama sebi svrha, odnosno, poveavajui trgovinu do krajnosti poveava se i dobit od trgovine, a smanjuje se dobit proizvoa u za korist posrednika. Kao i u slu aju novca kada je ostvaren prikaz rada kroz brojevnu imaginaciju, sve mogunosti manipulacije su tako postale prakti ki neograni ene. Burza je koncipirana da slu~i isklju ivo vlasnicima velikih koli ina kapitala, tzv. krupnom kapitalu. Burza se povinuje krupnom kapitalu samim postupkom ulaska ili izlaska kapitala sa burze. Kada kapital ulazi i kupuje, cijene onoga ato kupuje rastu po inerciji, a kada izlazi cijene isto tako padaju. Takvo bogaenje je ista spekulacija, jedna najobi nija apstrakcija bez ikakvog temelja u radu, ali zato se spekulacija na burzi naplauje na tuem radu jer nekakvu podlogu u materiji ti apstraktni brojevi ostvaruju kupovinom konkretnih dobara. Kako je dakle spekulacija u nutrini burzovnog rada, i to spekulacija na predvianju buduih dogaaja koji odreuju kretanja na burzi, jasno je da onaj tko raspola~e kapitalom zna kada e ga staviti ili povui i ne mora niata slijepo nagaati. Judeo-masonska financijska oligarhija zna to no ato e se dogoditi i na osnovu toga je u nedosti~noj prednosti nad ostatkom financijskih spekulanata koji prije ili kasnije propadaju, a zajedno sa njima i bogatstva airokih narodnih masa, cijelih nacija ili dr~ava. Od osnivanja burze pa do danas uvijek se ponavlja takav isti obrazac, promijenjen samo u nekim sporednim i neva~nim detaljima. Kada se utjecaju kapitala na kretanja na burzi pridoda politi ka mo koju ostvaruje ne samo kapital, nego i cijela judeo-masonska globalno umre~ena struktura i na taj na in omoguen pristup informacijama pa i samo utjecanje na klju na zbivanja omoguuje ostvarivanje dodatne spekulativne dobiti, onda je na taj na in krug oko burze u potpunosti zatvoren i preostaje samo da financijska internacionala umjeano koristi ste enu i bri~no izgraenu poziciju. Da to itekako dobro znaju najbolje potvruje povijesni primjer tzv. burzovnog sloma iz 1929. godine. Viae od deset godina spekulativni balon je rastao na burzama i to toliko da je dostigao izuzetne brojevne vrijednosti. Kada je krupni kapital odlu io prvi je povukao svoj udio prodajom dionica po najveoj cijeni i tako sebi osigurao veliko bogatstvo u dolarskim brojevima, a svi ostali su zbog strmoglavog pada vrijednosti dionica dobili samo sitnia. Klju na je spoznaja u tome tko je kupio te tada spekulativno obezvrijeene dionice i dao taj sitnia izbezumljenim vlasnicima dionica. Sve ato je ikoliko vrijedilo, imalo stvarnu materijalnu podlogu, za sitne novce, za dolare koje su dobili tako da su prvi prodali dionice i pokrenuli lavinu, kupili su isti ti vlasnici krupnog kapitala, judeo-masonska financijska internacionala. Nakon toga uspjenog "pothvata" kojim su preuzeli cijelu industriju i poljoprivredu ide se na punu eksploataciju zadobivenog, a to je kroz rat i ratnu privredu. Zato je i Hitler, odnosno njegova stranka NSDAP, bio financiran od strane judeo-masonskih bankarskih krugova. To nije ve iste 1929. godine jedan od Warburga izravno pregovara sa Hitlerom i dogovara financiranje NSDAP-a koji je bio u financijskoj krizi i politi koj stagnaciji. Sa Wall Streeta i preko M. Normana, guvernera Engleske banke uz suradnju sa Schachtom koji je bio glavni ovjek unutar Njema ke za sakupljanje stranog i domaeg novca. Na taj na in omogueno je pokrivanje troakova uzdr~avanja SA i SS odreda kao i financiranje izbora koji su Hitlera doveli na vlast. "Projekt Hitler" bio je nu~an zato jer je Hitler bio siguran rat, a rat je nu~nost kapitala u bankama i burzama. Samo totalnim ratom kapital e se najviae oploditi i dodatno ugrabiti mo kojoj te~i u apsolutu. Istovremeno se i Japan takoer dovodi u situaciju u kojoj je rat neizbje~an, a famozni napad "iznenaenja" na Pearl Harbor bio je neophodan zbog mobilizacije ameri ke javnosti i prikazivanja japanske opasnosti. Koliko je burzovni slom ili rast fiktivan ili apstraktan pokazuju primjeri izuzetno rijetki ali zato zna ajni kada su ljudi nakon rata pronalazili stare dionice iz 1929., a koje su bile zametnute ili tada toliko bezvrijedne da su zaboravljene. Oni koji su ih posjedovali makar i malo sada su postali izuzetno bogati jer je rat i ratna proizvodnja viae nego stostruko poveala vrijednost imovine. Na osnovu tih omjera mo~e se samo naslutiti koliko je financijska internacionala zaradila svojim programiranim ratom preko svojih banaka i burzi po cijelom svijetu. Na jednom pojednostavljenom primjeru mo~e se vidjeti kako je ta burzovna manipulacija iz 1929. funkcionirala. Na po etku se pretpostavi da neko poduzee ima 1000 dionica od kojih svaka vrijedi 100 dolara pa je ukupna dioni ka vrijednost 100.000 dolara. Bilo je dovoljno da se posjeduje samo jedna dionica da bi se zaradilo bogatstvo, samo ako se posjeduju informacije kada dolazi krah. Burzovni balon se umjetno napuhavao do apsurda ato je samo potaklo airoke mase da po nu ulagati svoj novac i ostale vrijednosti na burzu. Ona dionica od 100 dolara sada je vrijedila 100 puta viae, punih 10.000 dolara, a cijelo poduzee 10 milijuna dolara. Svi su bili oduaevljeni jer su mislili da su se realno obogatili i da e se tako nastaviti do u nedogled. Sve je, kao i uvijek, bilo dodatno smirivano ekonomskim bajkama uglednih ekonomista k tome joa i nobelovaca i neizostavnih politi ara. Kada je doalo do kraha svi su odjednom postali jako pametni, ali to masama koje su ostale bez svega nije puno pomoglo. Krah je bio tako velik da je sada ona jedna dionica od 100 dolara pala na 10 dolara ili ak i manje. Cijelo poduzee na burzi je vrijedilo 10.000 dolara. Onaj tko je na vrijeme unov io dionicu kada je vrijedila 10.000 dolara mogao je kupiti cijelo poduzee i tako joa stotinjak sli nih koja su bila na burzi. Oni koji su bili na suprotnoj strani i sve izgubili prodali su svoje bezvrijedne dionice da bi taj dan mogli kupiti kruh, a i to ako su imali sree da im sprega banka/burza nije sve uzela po prije zakonom reguliranom automatizmu kojim vjerovnik raspola~e imovinom du~nika kad isti propadne. Meutim, to je samo po etak velike igre jer se sada mora nekako iskoristiti silno materijalno vlasniatvo do kojeg se doalo preko kraha burze. Najbolji na in je rat, i to ato vei, razorniji i ato zastraaujui. Samo totalni rat mo~e mobilizirati mase radnika da udarni ki rade za malu naknadu. Samo jedna diaboli ka figura poput Hitlera mo~e kod ljudi izazvati strah u mjeri da se plaae za egzistenciju i ~ivot, a pogotovo kada medijska propaganda sve joa dodatno potencira. Samo ratno razaranje mo~e biti potroanja koja zna i potra~nju i u kapitalizmu je presudna za rast profita. Svaki potopljeni brod od strane njema kih podmornica predstavlja potroaenu robu koja e se morati ponovo proizvesti i naravno naplatiti. `to je viae brodova tonulo to je industrija viae profitirala. Takvim sustavom kroz ratnu proizvodnju na globalnoj razini one, nakon sloma burze, bezvrijedne dionice opet su se podigle na visoku razinu, ali ovaj put s pokriem u proizvodnji i u rukama judeo-masonske financijske internacionale. Gospodarska kriza pokrenuta 1929. na burzama zajedno sa pripadajuim joj II. svjetskim ratom bio je magijski poduhvat paklenih razmjera i magijsko vrhovniatvo judeo-masonerije niata nije prepuatalo slu aju u provedbi. Vidi se to i iz izbora operativca kojega su postavili da vodi SAD  F. D. Rooswelta. On je bio tako dobro upuen u cijelu operaciju da je bio nezamjenjiv u tako osjetljivim trenucima za provedbu plana. Ina e toliko nepopustljivo i dogmatsko pridr~avanje ustava i zakona koje se barem javno proklamira i popularizira svim sredstvima nije bilo prepreka da se Roosweltu omogui joa jedan predsjedni ki mandat. Tzv. neovisno sudstvo, zakonodavstvo, mediji, financije (FED)  svi odreda skladno su radili prema volji judeo-masonskog vrha i za interese kapitala. Roosweltu se izvanredno, dok SAD nisu ni u ratnom sukobu, odobrava dodatni mandat i to bez ikakvih problema. Rooswelt je zajedno sa svojom "suprugom" Eleanor koja je po svemu znanome moderna, novodobna vjeatica, tvorio okultnu bra nu vezu izmeu maga i pripadajuih mu klanskih vjeatica. Franklyn i Eleanor zajedno su bili jedno dvospolno bie koje je bilo u potpunosti posveeno slu~enju Sotone. Uronjenost u Zlo manifestirala se na njihovim tijelima kao ato se kod svih magova i vjeatica manifestira prakticiranje okultizma na vanjatini maga ili vjeatice. Njemu su obamrle noge i tijelo mu je trunulo, a njoj se izobli ilo lice i glas. Muakarac je izgubio snagu, a ~ena ljepotu, upravo ono za im oboje najviae ~ude u svojoj tjelesnoj biti. Racionalistima ne mo~e biti nikako jasno kako se stvari mogu na taj na in povezati i rastuma iti. Nije im jasno zato ato im je srce otvrdnulo i slijepi su na istinu i ne ~ele je priznati niti kada im se o ito prika~e. Nije njima jasno ni zaato je Nitche koji je u svojim djelima vikao da je Bog mrtav izgubio razum kojim je dosegnuo filozofske vrhunce ili zaato je Steven Hawkings koji je dosegao vrhunce u materijalnoj znanosti i nagovijestio da e znanstveno/matemati ki dokazati da nema Boga izgubio svoje materijalno tijelo. Filozof (duhovnik) Nitche gubi razum, znanstvenik (materijalist) Hawkings gubi tijelo, a obojica u svojoj oholosti negiraju Boga u svojoj domeni. Za racionalisti ke slijepce sve je to i dalje nebitno i samo puka slu ajnost. Upravo zbog tjelesne odvratnosti koju zadobivaju intenzivnim slu~enjem Sotoni magovi iz vrha judeo-masonerije ne obavljaju javne poslove gdje su izlo~eni pogledima svjetine nego se sakrivaju u tami anonimnosti i na polo~aje, prvenstveno politi ke, postavljaju ljudstvo iz ni~ih stupnjeva inicijacije koje uglavnom nije ni svjesno kome stvarno slu~e i vode se samo za svojim po~udama. Franklyn i Eleanor Roosewelt su jedna od rijetkih iznimki od tog pravila. Iznimka su koja je u injena zbog va~nosti povijesnog trenutka uzdizanja Nove Atlantide  SAD-a kao neospornog svjetskog monika koji preko banaka i burzi preuzima zastarjeli i prevladani imperijalni model V. Britanije i omoguuje stvaranje cionisti ke Izraelske dr~ave sa kona nim ciljem ponovne izgradnje Hrama u Jeruzalemu. Hrama u kojemu e stolovati i biti okrunjen judeo-masonski kralj cijelog svijeta. Porobljavanje preko banaka i burzi viaestruko je isplativije od klasi nog kolonijalizma jer nije potrebno dr~ati vidljivu silu na terenu da otima bogatstva naroda. Svaki vojnik skupo koata i smanjuje dobit, a brojevnim spekulacijama preko banaka i burzi svjetska blaga se neizmjerno djelotvornije i jeftinije slijevaju u blagajnu Siona. Sustav izvla enja bogatstva preko burzovnih spekulacija je banalno jednostavan. Burzovni spekulanti zarauju ogromna bogatstva pukim igranjem brojevima. Danas je to dovedeno do jednostavnog ukucavanja preko informati kih sustava. U sekundi mogu se zaraditi milijuni, milijarde ili bilo koja brojka, esto se izgovara financijaaka mantra "nego je limit" koja pokazuje stvarne pretenzije kapitala i kroz te rije i progovara zloduh koji nadahnjuje kapitalizam. Za te brojeve koje je burza "zaradila" uzimaju se konkretni materijalni proizvodi ili usluge, svejedno. Iz podru ja apstraktnoga, nepostojeega osim u svijesti ljudi, brojevi se spuataju, uzemljuju u materijalnu stvarnost. To materijalno ato uzimaju stvoreno je ljudskim radom i za to koliko brojevi uzimaju svojim vlasnicima, netko mora biti uskraen za tu otetu materiju. Najbanalniji primjer je kada apekulant sebi kupi kuu, automobil, jahtu ili bilo ato drugoga. `pekulant je brojevima koje je uzeo sa burze kupio ono za ato je netko morao raditi u rudniku, na oranici, u tvornici, na gradiliatu, na brodu, u luci, na ~eljeznici, akoli, bolnici i sve ato je povezano sa izradom nekog predmeta, a u druatvenoj podjeli rada sve je meusobno isprepleteno. Zato apekulant sustavno osiromaauje sva druatva, sve dr~ave i narode koji su stavljeni u burzovnu mre~u. Netko biva osiromaaen viae, netko manje, ovisno o poslu koji obavlja i dr~avi u kojoj ~ivi. Svakako najgore prolaze najni~e plaeni poslovi koji su fizi ke naravi i dr~ave tzv. treeg svijeta koje su donedavno bile otvoreno kolonizirane. Neato viae mrvica, i to taman onoliko koliko se najmanje mo~e dati, ostaje seljacima i radnicima u tzv. razvijenim dr~avama. U oba slu aja se preko kapitala od ljudi stvara roblje, a razlika je samo u tome u kakvom se logoru nalaze  boljem ili loaijem. Da li robuju za novi automobil i namjeataj koji dobiju na kredit ili za bicikl i aaku ri~e. Burza ne samo da izvla i bogatstvo od ljudi, nego ima i funkciju sprje avanja dolaska bogatstva kao ploda ljudskog rada do ljudi. Burza tako "pumpa" siromaatvo meu ljude. To se odigrava tako da se burzovnim spekulacijama suzbija dobit od tehnoloakog napretka ovje anstva. Kada se pogleda koliko je tehnologija i znanost uznapredovala kroz povijest i koliko se enormno poveala proizvodnost i produktivnost mo~e se vidjeti samo to da ono ato se naziva opim ~ivotnim standardom ljudi viaestruko zaostaje za napretkom proizvodnje. Takva disproporcija ostvarena je otimanjem preko burzovnih spekulacija. Ta tvrdnja najbolje se mo~e dokazati na primjeru graditeljstva i paralelnim promatranjem razvoja graevinske tehnologije i razvoja financijskog sektora, poglavito burzi. Graditeljstvo je pogodno zato ato su ostali sa uvani graevinski poduhvati iz proalosti koji su svima vidljivi i tako se teoretiziranje mo~e provjeriti na vlastite o i. injenica je da je graditeljstvo od antike do modernog doba u svojoj suatini ovisilo i bilo ograni eno ljudskim tjelesnim limitima. Sve je ovisilo o napornom radu velikog broja ljudi. Odreenog napretka je bilo u razvoju organizacije, kvalitete alata i materijala, projektiranju i sl., ali izmeu gradnje koloseuma i renesansnih katedrala nema bitne razlike. Tek u 20 st. kroz nagli razvoj znanosti i tehnologije industrijskom revolucijom dolazi do suatinskog napretka u graditeljstvu. Proizvodnost se uveava upotrebom motornih vozila (kamiona, bagera, mjeaalica, itd.), kranovima, alatima (npr. jedna obi na buailica), novim materijalima i metodama te svima ostalim novitetima. Treba samo usporediti koliko bi ljudi po predindustrijskim metodama bilo potrebno uposliti za prijevoz 10 t kamenih blokova, a da sve bude obavljeno jednakom brzinom i pouzdanoau. Jedan kamion srednje veli ine zamjenjuje na stotine ili tisue ljudi i stvara ljudima nedosti~nu brzinu smanjujui vremenski faktor u graditeljstvu. Ista je stvar i sa svim ostalim tehnoloakim dostignuima. Kada se sve zbroji i sinergijski uvea dobije se rezultat gdje se proizvodnost graevinarstva danaanjice u odnosu na proalost mjeri poveanjem u stotinama tisua, ako ne i u milionima. Konkretno bi to zna ilo da bi gradnja stambenih, poslovnih, prometnih, kulturnih i svih drugih potrebnih graevina morala zadovoljiti sve ljudske potrebe, poveati plae, a smanjiti radno vrijeme radnika. No od toga nema skoro ni ega, sve je blokirano i usisano burzama. Da nema burzovne krae svi bi ljudi morali imati kvalitetno zadovoljene stambene i sveukupne urbane potrebe bez veeg problema, radom cijelog druatva i pravednom diobom stvorenoga. Ako se u proalosti moglo na primitivan na in graditi i ispunjavati ak i visoke graditeljske zahtjeve kojima se i danas divimo, onda mnogostruko djelotvornija moderna tehnologija mora barem pribli~no recipro no uveati izgradnju u danaanjici. Mora, ali to ne ini stoga ato se dobar dio tehnoloakog napretka "izgubi" burzovnim spekulacijama. Ako je na spori i zastarjeli na in sagraen grad kao npr. anti ki Rim onda se danas mora moi brzo napraviti na stotine gradova adekvatnih Rimu, odnosno mo~e se graditi samo joa bolje, raskoanije, prostranije, funkcionalnije i trajnije. Situacija u otima ini tehnoloakog napretka dovedena je do apsurda u kojemu odrastao i razvijen ovjek ostvaruje jednaki rad (odnosno prima jednaku naknadu za rad u vidu plae) kao i kada je bio malo dijete, a nitko ne primjeuje tu o itu proturje nost, odnosno nitko ne uvia da gazda koji daje plau razliku u produktivnosti nastaloj odrastanjem djeteta u ovjeka uzima sebi. Najveu korist od industrijskog razvoja izvla e burze i banke. Umjesto da znanstveni progres slu~i poveanju bogatstva i blagostanja svih ljudi, cijelog druatva, u ovom primjeru progres u graditeljstvu, narodne mase namjerno ostaju uskraene i osiromaaene zato da bi judeo-masonska financijska oligarhija dr~ala sirotinju u svojoj nemilosti. Na taj na in burze "upumpavaju" siromaatvo meu ljude, dr~e ih u bijedi i ne daju im izai iz svojeg zagrljaja. Da nekim slu ajem burza nije izvukla tehnoloaki napredak ljudi bi imali rijeaeno barem svoje stambeno pitanje i ve bi bili neovisniji i slobodniji od jarma kapitala. Imali bi neato svoje ato ima vrijednost, donosi neku osnovnu ~ivotnu sigurnost i ne bi im mogao beautni lihvar guliti ko~u sa lea i ~ivjeti na ra un tue muke. Kao i na primjeru graditeljstva ista se stvar odnosi i na tehnoloake dosege na svim ostalim podru jima. Gdje je nestala dobit koju donosi informati ka revolucija koja podi~e produktivnost na joa viaestruko veu potenciju? Poboljaanje standarda kvalitete ~ivota je tako mizerno skoro kao da nema nikakve razlike u produktivnosti u radu sa ili bez kompjutera, kao da je sve ostalo isto. Plae i kupovna mo radnika i seljaka ostale su iste ili su se ak i smanjile. Razlika izmeu pred  i post  informati kog doba je razlika izmeu pjeaa enja i putovanja avionom, a opet nam putovanje u oba slu aja traje jednako. Sve je to, kako se ka~e, "popapala maca". Burza je spekulacijama izvukla i neprestance izvla i sve ato ovjek smialja kako bi si olakaao ~ivot i zadovoljio svoje materijalne potrebe. Veliki burzovni lomovi povezani su i sa industrijskim progresom. Onaj iz 1929. progutao je elektrifikaciju, motorizaciju, graditeljstvo, pokretnu traku i ostale inovacije, a zadnji veliki iz 1987., koji je po broj anom iznosu vei od sloma iz 1929., progutao je tadaanji dolazak informatizacije u industriji. Iza sloma iz 1929. slijedio je II. svjetski rat, a iza sloma iz 1987. joa br~e (ipak se svijet u meuvremenu "ubrzao") zapo inje III. svjetski rat. Prvo 1990. ratom u Zaljevu, zatim 1991. ratom na podru ju bivae komunisti ke Jugoslavije, pa ratom u e eniji, ratovima uzdu~ i poprijeko Afrike, Azije i Latinske Amerike, sa kona nom eskalacijom u agresiji na Afganistan i objave rata cijelom svijetu u vidu fantomskog "rata protiv terorizma". Svi su sukobi redom isprovocirani i nisu nikakva spontana slu ajnost. Sadam Husein je nasjeo na ameri ki mamac i "zagrizao" Kuvait, Miloaeviu je dano odobrenje za agresiju na Hrvatsku i srpsku imperijalisti ku politiku, a kada je odradio "posao" prili no nedjelotvorno, posebno u zatiranju Hrvata i Crkve na ovim prostorima, dobio je ulogu ~rtvenog jarca i vrhovnog zlo inca, jedinog odgovornog. e enske pobunjenike poticale su naftne kompanije preko CIA-inog obavjeatajnog servisa, isto kao ato je i sam Bin Laden CIA-in u enik, isprogramiran da nesvjesno poslu~i judeo-masonskim globalnim interesima. Onaj koji ne uvia realno stanje III. svjetskog rata zato ato oblik sukoba nije istovjetan onima iz proalosti i zato ato se ne dogaa pred samim kunim pragom samo pokazuje svoju sljepou i beautnost prema ljudskim patnjama uzrokovanih ratom koji je danas naizgled daleko, a sutra opet tu, kod naae kue. Kada jedna tragi na figura poput Busha mlaega oholo govori da tko nije sa njime i njegovima automatski je protiv i mora biti uniaten. Kada tako drsko uzima Kristove rije i i primjenjuje ih na svoju Sotonsku judeo-masonsku kliku i sve njihove sluge, onda je stvarno doalo vrijeme da se izabere. Tko je gdje i tko je sa kim. Svatko pametan izabrati e pobjedni ku stranu Krista i Crkve i nee biti impresioniran kojekakvim " udesima" i zavoenjem Zmije. Hrvatska mora ostati vjerna Kristu, Crkvi i Petrovom nasljedniku makar zbog toga bila i zbrisana sa Zemlje. Upravo bi takvo mu eniatvo Hrvatske Hrvatima dalo posebne milosti kakve dobivaju svi mu enici za Krista. Kona ni trijumf nad Zmijom, zavodnicom ljudi, i nagrada koja slijedi vjernima iznad su svake prolazne ovozemaljske muke i trpljenja. Ogrezlima u nevjeri upravo je to oslanjanje na Bo~ansku vje nost i onostranost nepojmljiva. Oni ne mogu shvatiti kako se netko mo~e ~rtvovati za neato ato vjeruje, a ne mo~e to okom vidjeti i rukom osjetiti. U toj nevjeri i utonuu u materijalnu ispraznost krije se njihov poraz jer kada kona no vide vjeru na djelu raspasti e im se njihov racionalizam kao kula od karata. Tehnoloakim napretkom jedino se okoristila judeo-masonska financijska oligarhija, odnosno njihove ustanove: banke i burze. Financijski monopolisti u potpunosti koriste sva tehnoloaka dostignua za rad svojih ustanova te tako uspijevaju izvla iti plodove ljudskog rada u svoje vlasniatvo. Sve ono ato moderna tehnologija omogui ljudima za poveanje proizvodnje i produktivnosti ta ista tehnologija omoguuje judeo-masoneriji da kroz sustav koji su izgradili sve prigrabe sebi, a ljudima ostave ne minimum potreba za ~ivot, nego manje od toga. Svjesno je time svjetina osuena da se kao gladni vukovi meusobno bore za ba ene kosti, proklinjui jedni druge i umna~ajui spiralu mr~nje i rata. Danas je cijeli svijet umre~en bankama i burzama i 24 sata dnevno, bez prekida, kapital neprestano "radi" svoju okultnu zadau. Zlo, Sotona, u svome duhovnom svijetu radio je i radi takoer neprestano, uvijek vrebajui ~rtve. Zemlja i svi ljudi na njoj uhvaeni u mre~u kapitala sada do~ivljavaju i pro~ivljavaju neprestano materijalno djelovanje koje novac ostvaruje. Lukavo je to upropaatavanje ovjeka osmialjeno i provedeno. Prvo se humanizmom, renesansom i racionalizmom uniati sve duhovno vrijedno u ovjeku. To nije uniati se vjera u Krista, i Crkvu kao jedine duhovne i po tome svake druge vrijednosti. Tako duhovno prazan ovjek onda se ve~e za materijalne ispraznosti. Kako je stvoren sustav u kojemu se sve mjeri novcem i novac je postao ekvivalent svakom materijalnom dobru te je nestalo razlike u poimanju imanja novca ili imanja bilo ega materijalnoga, onda se preko monopolisti ke kontrole nad novcem ovjeka upropaatava i dovodi u stanje ropstva, stanje o aja i svake podlo~nosti djelovanju Sotoninih demona koji opsjedaju ljudsku duau, jer duaa i je glavni cilj u cijeloj "igri". Svo bogatstvo i sva vlast svijeta niata ne vrijede i zna to avo vrlo dobro i svime se time slu~i da ugrabi to vie ljudskih dua i tako prkosi Gospodinu. Zato je burzovna spekulacija postala vremenski konstantna i zato se nacionalne barijere koje jo postoje neprestance rue ili barem zaobilaze pod svaku cijenu jer smetaju "radu" kapitala. Tu je trend kristalno jasan: ukidanje svih dr~avnih, valutnih i nacionalnih prepreka te stvaranje jednog jedinstvenog i monopolnog svjetskog tr~iata kapitala i robe. Formalno e se ukinuti sve dr~ave. Ostvariti e se cilj liberala, komunista, anarhista i svih ostalih nadnacionalnih i panreligijskih utopista. Ono ato e ostati, ili ato bi po planovima trebalo ostati bile bi globalne institucije koje bi u biti imale sve zna ajke dr~ave i dr~avnog suvereniteta. Sav suverenitet koji danas, makar veinom samo formalno, ali ipak se smatraju nosiocima suvereniteta, imaju dr~ave (veinom nacionalne ili nastale nacijom), preuzele bi globalne institucije u vlasniatvu i pod kontrolom nekolicine samoodabranih monika. Ljudima se u tome pogledu ispire mozak i programira ih se na posluano prihvaanje takvoga obrasca. Organiziraju se i preko raznih "znanstvenih" skupova, simpozija, okruglih stolova i ostalih "umnih" i "uglednih" prikaza javno nagovjeauje, prakti ki prori e (ali sa "znanstvenim" temeljem), sva sila politi kih, ekonomskih i socijalnih teorija ili, joa gore, tvrdnji. Sve se sustavno medijski prati i sugestivno plasira kao nu~nost takvog razvoja ovje anstva jer navodno samo se tako mo~e ostvariti ope svjetsko blagostanje, sveopi mir i pravda, te svakakve druge priFV7X79::N:>>v* x* h4KU hCA,H*hCA, hCA,5h MhCA,5CJ$aJ$FHJLNPRTVX **r0t0V5$|h]|^h`a$gdCA,|h]|^h`gdCA,$|h]|^h`a$gdCA,x* V5X566666666666666666666666777$|h]|^h`a$gdCA,777 7 777R7T7V7X7Z7;;AAnOpOYY] ]Fa|h]|^h`gdCA,$ & F|h]|^h`a$gdCA,$|h]|^h`a$gdCA,FaHa2c4ceexhzhlloo||XZz|dftv$|h]|^h`a$gdCA,v <>vxvxFHtv$|h]|^h`a$gdCA,BD$&  <>vx(*!"$ $))**$|h]|^h`a$gdCA,*^,`,--./n//0123X4455T6v67799999$ & F|h]|^h`a$gdCA,$|h]|^h`a$gdCA,99::::::::J:L:N:P:;;$B&BHCJC$ & F|h]|^h`a$gdCA,$|h]|^h`a$gdCA,$ & F|h]|^h`a$gdCA,$|h]|^h`a$gdCA,JCxPzP"X$X\h^hDkFkXuZuxxyyzz{{02$|h]|^h`a$gdCA, ĘƘ\^<> $|h]|^h`a$gdCA,rt:<<>LN(*$|h]|^h`a$gdCA,DF   " J!L!""$$|h]|^h`a$gdCA,$$z)|)h-j-x1z155;;AAHHMMWWZZ\\^^__$|h]|^h`a$gdCA,_aaffjjoolrnr{{ʍ̍֏؏֖ؖޛ$|h]|^h`a$gdCA,ޛ*+npJLİưhj>@xzbd$|h]|^h`a$gdCA,8:TVLNPR "02p$|h]|^h`a$gdCA,pr   ! 68pr^`24jl""`$b$j(l(++/$|h]|^h`a$gdCA,//4477::VBXBHHzL|L6O8OHVJV ] ]ddffiixpzp$|h]|^h`a$gdCA,zpOrPr|w~w||~|ЀҀ̇·ĐƐ "қԛHJ\^$|h]|^h`a$gdCA,TVFHjl,.^`xzfh$|h]|^h`a$gdCA,(*JLFH`bd$f$==EEOOwwڊ܊XZ$|h]|^h`a$gdCA,46 HJ$&DFXZ "$|h]|^h`a$gdCA,vx:<:<(*&&D+F+99BBH$|h]|^h`a$gdCA,HH|L~LOO\\BeDezF~H~(* ">@ܠޠ$|h]|^h`a$gdCA,~`bfh&(  z$|h]|^h`a$gdCA,z|RT 77@@,F.F6H8HNN[[PcRcdd{{H~J~$|h]|^h`a$gdCA,xz,.RT>@HJ(*\^$|h]|^h`a$gdCA,4624t v     j l   B' D' 3 3 > > H@ J@ D D $|h]|^h`a$gdCA,D J J hN jN W W ^ ^ f f p p Pt Rt & ( ކ l n ʎ ̎ 8 : | $|h]|^h`a$gdCA,| ~ Ʃ ȩ , .     4 6 X Z   $|h]|^h`a$gdCA,   | ~ ,# .# B/ D/ n8 p8 JA LA E E jI lI L L pN rN P P Q $|h]|^h`a$gdCA,Q Q DT FT `W bW Y Y \ \ xj zj tl vl m m q q u u y y } } ځ ܁ f h $|h]|^h`a$gdCA,h ^ ` j l P R P R T V h j z | ί Я   t v L $|h]|^h`a$gdCA,L N  . 0           $|h]|^h`a$gdCA,   F H @ B (" *" p$ r$ <& >& T' ' ( ( |( ~( ( ( t* v* x* $ & F|h]|^h`a$gdCA,$|h]|^h`a$gdCA,,1h/ =!"#$% @@@ CA,NormalCJ_HaJmH sH tH DAD Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k(No ListgwL #$%&'()*+,    no9:ijklmnopqrstuvwxyz{|}~##((**,,--..<0=0u2v233i:j:,?-? D D=E>EEEGG2M3M:Z;Z\\__KaLaccee}i~illDnEn#q$qss[v\vwwyyC|D|~~YZ;<MN/0ߒh~_,֖*;˜ØĘŘ %&'(<=./CD¸øJKpqտֿ\]bc{|BCuv|}9:[\[\^_^_YZghrs    @ A klR S ""''J)K)M*N*C+D+++,,w/x/q1r133657599A=B=??CADABBCC~EEkGlGII*M+MbPcPQQTT&U'UVV_X`X6Z7ZJ[K[\\gbhb\c]cddeehh}j~jll"n#nooGqHqUtVtQuRuvvyy{{}}c~d~:;JKLFGZ[ĉʼn`ayz[\`a~VWhiƣǣOP|}ghz{ijOPUV`a78!"Z[gh67qrtu?@NO  [ \ ]^##77AAHH!J"JKK:N;NOQPQRRSSMWNWyXzXWZXZ;_<_``ldmd3f4fmm.p/pqvrvfzgz}}HIȉɉ?@qr͑Αij67̮ͮgh%&GH!"de|}CDTUgh78&'Z[  !"  ""$$$$P'Q'((--33::GGHH>K?K;RZ?ZEaFabbfcgcddhhii l lmmqrrttuuww||~~hi*+12IJNO;<JKpqvwjk[\34tu78^_>?wxhi:;  uvABFG    O!P!##g$h$))++++T,U,J-K-O0P06 6;;>>@@IIYMZMP PSSDWEW [![bb7e8e6l7loo8q9quu | |OP_`uvtuST>?DzȲ'(»EF&'()89|}bcc d 4 5  ! M N   ghef  ##^'_'**`-a-S/T///334477::;;@@rCsCFFKKQMRMvQwQ S!SUUVVZ Z\\]]__ d!d9h:hjiw000000000000000000p00p000000p0p0p0p0p0p0p0p00p0000p00p0p00p0p000p0p0p0p0p0p0p0p0p 0p0p0p0p0p0p0p00p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p000p0p00p0p000p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p000p0p0p0p0X0p0p0p0p0p000p0p000000000000000000000000000000000000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0  0  0  0 0000000 00000000 0Ř0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000M900iwM90x* V57Fav*9JC$_ޛp/zpHdczJzD |  Q h L  x* x* ^6 / 7  8 9 : <; |< = > <? |@ A B <C |D E F <G |H I J <K |L M N <O |P Q R <S |T U V <W |X Y Z <[ |\ ] ^ < _ | `  a  b ?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]< ))pNN//--00aJw___``aaހހ    ]"::99 'V@V@VVmmvvVwVw{{((1!!33&&!!=wFNciw  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]BX*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagscountry-region8\*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsCity9^*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsplace ^^\^^^X^X^\\^\^\^^\\^\^^\X^^\^^\^^X^X^X^X^X^XX^^X^X^X^X^X^^^^\^\^\^\^\^\^X\^^^\^\^\^^\^X^\^^^^5@AIJPTVW`afgrsy} !"$%,-45:@HJNOSW]^`ajkuv{| %&,-./;<?@KLUV\_bceflmst{} #$&'01=>?@JKOPXY_chistvw~  ./5678:;>?IJLMTU[\^_ijoq{|!"*+01:;DEFGSTZ\ijmtyz %)6789FGMNVW[\^_ghjkwx~    $()./1289CDMORSWXabijnors{|  !$%(),-./3489;?BCEFLMQRVW^_hioprsxyz~        $ % + 1 6 7 9 : B C E I K L U V X Y ` a e f h i q s w x z { | }       $ % - / 5 6 : ; F G O Q \ ] ^ _ h i k l o p u w | }        & ' 2 3 ; > I J S U [ \ ^ _ d e n o | } ~           # $ 3 4 : ; < = E F N O T U [ \ b c g h l m r s      ! " # + , 7 9 < = ? @ D E I J Z [ g h k l o p v w { |  )*./12;<EFNOPQXY[\fgjksty{    &')*3478;<@DHLMNRS[\^_cdnpvwyz   !"*+-145<=@AGHMNWXZ[op !$%',348:;<CDLMNO\]ghlpuv~  "$'(.235;=OP[\fgijnoz{   !&'/178>?EFNOUVWXafnoxz  ()+,237;?@EFQSXY`acgopvwyz  *+-.89BCMNWYabghkosvz{"#+,-.47ABGKNOQRWX^_efmnvx !"&')*.04578ACGHKLPQ[\_`g   ()+,45;<@AJKMQRSZ\`ahinost|}   '(*+/067@AEFKLRSabhios%&'(459:@AJKPRVW]^fgmnpqxy  !#$()2389BCLNTUW[_`ijoprsyz{|#$*+,-67?@FHLPTUWXZ[bcinvyT[\`abckpuvxy}~Ŝǜ˜֜ל&(-.0156<=ABHIPTX^eflmyz|}ȝ֝ܝݝ  "#./79BGLMOPSTXYabhiklrsz{}~žƞǞΞϞ؞ٞ  #$-.0167@AFGKLPQY[^_cdhnsvßğ˟ϟџٟߟ   "#)*+,35:@CDFJQRYZbcnowxyz~Ƞɠˠ̠͠ѠӠԠ֠ %&'(019:ABIJNOSTVW\]bhnoyz|ġšѡҡݡ    #'(./7:CDJKMNRSWX\_efoptuwx}~ɢʢ͢΢բآ  !"#()2478:;?@CDIJTU]^fgnopquvz{£ãͣΣףأ٣ڣ   ,-./<AHIPQ[\^_nopqz{ŤƤǤȤ̤Фפؤݤ "#'(/0238BFJUV_`ijnoquz{ȥɥҥӥե֥ۥܥ   !%&)*/0459:>?GIKLPTVW]^ijswæĦЦѦ֦צ "$/01289?AFGMNTX_bjkpqrs{|ŧƧȧɧѧҧ٧ڧߧ  $%'+4567BCJKMTY]fgopyz~Ũƨʨ˨ͨΨרبڨۨ  %*1248>?HIWXabfgijuxɩʩҩө۩ܩީߩ#&239;?@FGPQUVbcdeprvw|}ªêʪ̪ЪѪӪԪުߪ )*126:?@FGJKQU[\^_demnpqwxz~īʫ˫ҫӫ ;lDlElGlHlMlNlOlPlVlWlYlZl`lalflhljlklqlrlzl}lllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllmm mmmmmm'm)m3m4m6m7m>m?mGmHmMmNmYmZm]m^mdmemfmgmimjmsmtmymzm|m}mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmnnn n n nnnn n(n+n1n2n4n5n?n@nHnInPnQnTnVnYnZn\n]nanbninjnonpnrnsnunvnxnynnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnoo o oooo"o&o'o-o.o0o1o2o3o>o?oAoBoJoKoLoMoQoUo[o\oaobohoiokoloqorotouo{o|ooooooooooooooooooooooooooooooooopp p ppppp(p)p*p+p2p3p;pvKvMvRvYv]v^vfvkvpvyvzv}vvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvw w wwwww%w&w+w.w5w6w?w@wEwFwGwHwPwQwRwSw[w\wcwiwTV^`$&tvor 7 9 i k T    @ D zXZmp#018[(*QprGH]_uv% !!!!"M#####1$=$[$$$$%"%%%&&N'P'(((T)e)g)**)+++++,,--L.N...//=0011T1V1(2*222223333394:4`444575{5~596<666O7Q78888E9G9999h:j::::;<= ===%>>>>T?V????;@<@@^AaAAA B BBBHCfCCC DDDD]E_EFFFF/G2GGG1H3HoH&IIILIIIKKLLNN&OOOOPPkQnQQQRRSST[TdTUUUUU]VVVVW.X2XxXXXYYYTZVZZ}[~[ \[\_\\\]]w^y^^3_4____`W`X````babbbb`caccc|d}ddWeZeleoefffgig)h+hIhMhhhii\j_jkkklmmmmEnnnnnoooooppppEqGqrrrr%s*ssstttt v"vbvdvvIwJwwwwxIyyy5z8zZzzz{l{n{{||B|D||||}}H~~~~~Xx{_bԁցQ>@VW abefщ} #ikz{@Bӎ4npvx.hj;F+-dg 7~ "sv#%;=ikMZ[ƨȨac֩<'*8:ŭǭٮۮ ϰѰذ'GJFGACkWZضڶJ·"$øIKF6ü45 BDÿſֿ[+PRHJba _Vwzz\^=?T@CKL _arCy99;BEmp}8:zmq24TV?EF}~"$ '(+Y\CEfwiw333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333-:4a4fwiwiw Ante Laucഔ$#X@fZe))nND o 1o ^o `1hH. ^`hH. pp^p`hH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. ^`hH. ^`hH. ^`hH. PP^P`hH.,,^,`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHo  ^ `OJQJo(hH  ^ `OJQJo(hHll^l`OJQJ^Jo(hHo<<^<`OJQJo(hH  ^ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`o(. \ ^ `\o(..808^8`0o(...808^8`0o(.... ^`o( ..... ^`o( ...... `^``o(....... `^``o(........ pp^p`o(.........))nN#X@Ȋ PSAKT)#0UVL؟lp        j#J$S#CA,4KnO!W&I@03DMZ\q  AL+M+P+T+X+Z+[+c+t+u++++++++++++++++++++D+E+Q+X+Z+_+`+f+i+j+p+z+}+~+++++gw@@@@0@h@n@@@@@@@@@$@,@4@:@@@V@X@x@@@@ @ @"@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@$@N@V@@@t@@@@@@@@@$@ @@@@@@@@@ @@@@@ @@@@@ @@v@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial;SimSun[SO?5 z Courier New;Wingdings"1 hݚfu  !4tt3QHP)?)CA,"II PROGRAM NACIONALNOG OPSTANKA Ante Lauc   Oh+'0 ( D P \hpx#II PROGRAM NACIONALNOG OPSTANKArI     Normal.dotA Ante LaucA5teMicrosoft Word 10.0@@>(=@՜.+,0  hp|    tA #II PROGRAM NACIONALNOG OPSTANKA Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./12345679:;<=>?NRoot Entry F@dP1Table*WordDocument.L SummaryInformation(0DocumentSummaryInformation88CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q