ࡱ> rtqM Ơbjbj== .WWfNl$$  } u0g g Antinomija: privatno  druatveno i osvrt na problem vlasniatva U ovom osvrtu, pored nekih novih misli, ponovit u i neke stare tvrdnje. No to ponavljanje nee biti neato loae, nego, ataviae, dobro, jer u time istaknuti va~nost onih tvrdnji, a sam tekst dobiti e na jasnoi i preglednosti. Ve sam na viae mjesta rekao da je uspostavljanje privatnog vlasniatva bilo uvoenje pravde u ovaj svijet. Privatno je vlasniatvo, naime, sudbinu vlasnika i njegovog vlasniatva vezalo u jedno, tj. u inilo vlasnika ovisnim o tome koliko se revno i uspjeano brine o svom vlasniatvu. Perspektivan i dobar, ili uspjeaan bio je, na elno i openito gledajui, onaj odnos kroz kojeg je vlasnik gledao da, pomou svog poslovanja i svojeg vlasniatva, svoje interese ostvari ato boljim zadovoljavanjem potreba ili prohtjeva drugih pripadnika druatva. Takav je odnos prema predmetu vlasniatva i prema drugim subjektima bio korijen druatvenosti i izvanredno sna~an motor civilizacijskog napretka. Privatno vlasniatvo etablirano je druatvenim ili politi kim zakonom, odnosno zakonima. Prvi poznati zakonici: Hamurabijev, Mojsijev, Harondin, Solonov i drugi nisu, doduae, sami uspostavili privatno vlasniatvo, nego su samo, u pismenoj formi i juridi kom kodifikacijom, potvrdili vrijednost i va~enje narodnih obi aja koji su ga ve odavno bili uspostavili. No privatno vlasniatvo nije bila nekakva savraeno funkcionalna i beskonfliktna druatvena institucija. Iako je ono bilo, kako sam upravo rekao, uvoenje pravde u ovaj svijet, ono je takoer znalo, na potpuno bezrazlo~an, nepravedan na in, suprotno svojoj naravi, bacati u bijedu razne individue i grupe ljudi. Taj njegov in - kako sam upravo rekao  nije proizilazio iz njegove vlastite naravi, jer je ono bilo pravdotvorno, nego iz gluposti ili pokvarenosti njegovih vlasnika, zloupotrebe vlasni kih prava i ope nesavraenosti ljudi i meuljudskih odnosa . Platon je vjerojatno bio prvi, ili jedan od prvih mislilaca, koji je uo io da privatno vlasniatvo stvara probleme i nepravde i zatra~io da se ono ukine i zamijeni druatvenim, ili  zajedni kim . On nigdje nije izrijekom naveo da privatno vlasniatvo uzrokuje nepravde, ali je o igledno da je to bila jedna od klju nih premisa ili pretpostavki na kojoj se temeljio njegov zahtjev za ukidanjem privatnog vlasniatva i uspostavljenjem dr~va utemeljenih na druatvenom, tj.  zajedni kom vlasniatvu. Aristotel je - kako je poznato, a kako sam i ja sm istaknuo  rekao da bi takva dr~ava (zasnovana na druatvenom vlasniatvu) ubrzo propala jer se o druatvenom vlasniatvu nitko ne bi htio brinuti. Takoer je rekao da bi takve dr~ave funkcionirale loaije od postojeih, i to zbog toga ato bi druatveno, odosno zajedni ko vlasniatvo stvorilo viae nesuglasica, mr~nje i neprijateljstava meu ljudima nego privatno. Rimsko pravo utemeljeno u pravnom iskustvu ima izreku: Communio est mater rixarum  zajedni ko vlasniatvo je majka svaa. injenica da privatno vlasniatvo, pored pravde stvara i nepravde. te opojna primamljivost ideje druatvenog vlasniatva, koja je bila proiziala iz njegovog idili nog prikazivanja, urodili su i mnogim masovnim pokretima za stvaranje dr~ava ili druatava bazirnih na druatvenom vlasniatvu. No niata se od svega toga nije uspjelo odr~ati. Tokom viae od dvije tisue godina, politi ka je praksa uvijek potvrivala Aristotelovo mialjenje. Klju na potvrda zbila se propadanjem komunisti kih ili tzv. socijalisti kih dr~ava, koje su se, tokom dvadesetog stoljea, bile rasprostranile u velikom dijelu svijeta. Sukobom tih dviju neosporno istinitih, ali suprotnih, kontrarnih krit+ka - kritike privatnog i kritike druatvenog vlasniatva - stvoren je horizont i zatvoren krug ovjekovog razumijevanja vlasniatva, i to u formi jedne velike i bolne druatvene i civilizacijske antinomije, kojoj se ni danas, izvan ove knjige, koliko mi je poznato, ne nasluuje rjeaenje. Zbog te je antinomije u zadnjih dvije tisue godina proliveno mnogo krvi. Stvarno, produktivno rjeaenje te antinomije  kako sam ve viae puta rekao  nije: niti u odr~avanju postojeeg privatnog vlasniatva, niti u stvaranju druatvenog, a niti pak u popravljanju ljudi, nego u stvaranju umjetnog, odnosno virtualnog vlasnika. No, da se joa nakratko vratimo poznatom privatnom vlasniatvu i problemima koje ono stvara. Ovo vlasniatvo obi no se definira kao isklju ivo pravo raspolaganja predmetom vlasniatva. A smo to  isklju ivo , diskreciono pravo temelji se na tri momenta: JUS UTENDI, JUS FRUENDI i JUS ABUTENDI  pravo upotrebe, pravo u~ivanja plodova ili koristi, i pravo zloupotrebe svog vlasniatva. JUS UTENDI  pravo isklju ive, ekskluzivne upotrebe ili koriatenja odreenog komada vlasniatva nema u sebi nekih problemati nih momenata koji bi nas zanimali. To je prosto isklju ivo pravo upravljanja svojim vlasniatvom  pravo koje isklju uje (excludo, 3. clusi, clusum) ili liaava (privo 1. avi, atum) tog istog prava svaku drugu osobu, odnosno sve druge osobe, uklju ujui ak i smo druatvo ili dr~avu. Skoncentrirajmo se stoga najprije na ono posljednje pravo  JUS ABUTENDI  pravo zloupotrebe ili nesvrsishodne upotrebe. O igledno je da postupanje po tom pravu ini atetu svima koji ovise o vlasniatvu s kojim se tako postupa, a takoer se ini ateta ili uniatava sam predmet vlasniatva. Budui da ~ivot ovjeka ovisi upravo o njegovu vlasniatvu, krajnji rezultat je bijeda ili propast, ponajprije vlasnika, ali esto i svih onih koji su ovisili o upropaatenom komadu vlasniatva. Abuzivnom upotrebom vlasniatva, i oni dospijevaju u bijedu, ali bez svoje krivnje. No, s druge strane, ovo pravo  pravo na abuzivnu upotrebu vlasniatva  najprije i najviae upropaatava same loae, nespretne, nemarne, rasipne ili nesposobne vlasnike, a njihovo vlasniatvo predaje u ruke onih sposobnijih, koji e ga razvijati i uveavati. JUS ABUTENDI je, dakle, pored ve re enog, ujedno i instrument selekcije meu privatnim vlasnicima, instrument koji uklanja loae a favorizira, i prote~ira dobre vlasnike. No prijeimo na slijedei moment  JUS FRUENDI. Na temelju prava JUS FRUENDI ~ivi privatni vlasnik ima ekskluzivno pravo raspodjele plodova ili koristi od rada s odreenim vlasniatvom. Pri tome on mo~e postupati, pravedno, dobrohotno ili svrsishodno, ili pak suprotno tome, gramzivo, lakomo ili sebi no. Takvom, sebi nom, gramzivom, nepravednom ili nesvrsishodnom raspodjelom dobara, on nepravedno dr~i u bijedi sve ljude koje zapoaljava na svom imanju, odnosno vlasniatvu, a to je zlo, odnosno jedna od temeljnjih druatvenih nepravdi zbog koje je privatno vlasniatvo najviae izialo na loa glas i zbog koje su nastale brojne pobune i pokreti protiv njega, a i te~nja za tim da se uspostavi druatveno. Na abuzivnu upotrebu prava JUS FRUENDI vratit emo se odmah nakon slijedeeg pasusa u kojem u rei joa rije  dvije o pravu JUS ABUTENDI. Jasno je da se uspostavljanjem druatvenog vlasniatva ne mo~e ukinuti ili zakonom zabraniti ono pravo, tj. to nije mogunost JUS ABUTENDI, jer, budui da nitko svjesno ili hotimice ne upropaatava svoje vlasniatvo, ono ne proizlazi iz zlih namjera ili zle volje, nego prvenstveno iz poslovnih nesposobnosti koje nisu, niti mogu biti predmet nekog zakona. S druge strane, niti poslovna se sposobnost ne mo~e niti zapovijediti nekakvim zakonom. Najviae ato se mo~e (a ato smo mi gore i propisali), jest to da se poslovna nesposobnost brzo detektira i da se upravljanje poduzeima, kapitalom ili imanjima brzo i lako oduzme iz ruku nesposobnih vlasnika ili managera i preda u ruke onim pretendentima na njihova mjesta koji bi mogli biti sposobniji. Time moment JUS ABUTENDI ne bi bio ukinut ili iskorijenjen, nego samo sveden na vrlo malu, relativno nekodljivu mjeru. Evo nas ponovo kod prava JUS FRUENDI, kako smo bili i obeali. Mnogi su plemeniti reformatori i veliki mislioci smatrali da bi se uspostavljanjem druatava baziranih na druatvenom vlasniatvu ukinula abuzivna upotreba prava JUS FRUENDI, odnosno nepravedna raspodjela dobara. No praksa tih druatava obistinila je ono Aristotelovo proro anstvo koje je tvrdilo da takvo o ekivanje nije osnovano. Iako je pravedna raspodjela bila jedan od najva~nijih ciljeva komunizma ili socijalizma, mnogi danas ~ivui ljudi bili su svjedoci i ataviae u esnici nepravedne primjene prava JUS FRUENDI, tj. nepravedne i nesvrsishodne raspodjele dobara ato ih je stvaralo druatveno vlasniatvo. Mo~e se ak rei da je tu raspodjela bila nepravednija ili manje svrsishodna nego u zemljama zasnovanim na privatnom vlasniatvu, i da je upravo ili najviae zbog toga doalo do kulturnog, tehnoloakog i uope civilizacijskog zaostajanja komunisti kih zemalja za kapitalisti kima i njihove kona ne propasti. Nesvrsishodna raspodjela stvorenih dobara, naime, odbijala je sve zaposlenike od svrsishodne upotrebe vlasniatva i brige o njemu, odnosno od svrsishodnog i produktivnog koriatenja prava JUS UTENDI. Za razliku, od privatnog i od druatvenog vlasnika, umjetni vlasnik ima isklju ivo mogunost pravednog i svrsishodnog plaanja rada. Zakon o kontroli efikasnosti rada managera zapovijeda da rad zaposlenih mora biti plaen to no srazmjerno veli ini doprinosa kojeg oni svojim radom dodaju opem druatvenom dobru i napretku. Preplaivanje i potplaivanje tretiralo bi se kao kazneno djelo. Krajnja namjera odredbi koje propisuju takvu raspodjelu nije samo ispravljanje nepravdi koje se, na podru ju prava JUS FRUENDI ine u zemljama ija su druatva utemeljena na privatnom i druatvenom vlasniatvu, te ato bolji ~ivot produktivnih radnih ljudi, nego i to da sve ljude motivira na ato je mogue br~i, bezbolniji i svrsishodniji razvoj druatva i civilizacije  na optimalnu upotrebu prava JUS UTENDI, tj. predmeta vlasniatva, kako od strane managera, tako i od strane prostih radnika, zaposlenika. Klju na i najva~nija svrha takve raspodjele jest ostvarivanje onih, esto spominjanih, ultimativnih ciljeva vrste. Bez toga, bez mogunosti njihova ostvarenja, nikakva pravda i nikakvo blagostanje, a niti najugodniji mogui ~ivot ne bi imali nikakvog smisla. Isti princip primjenjuje se i u slijedeem zakonu, Zakonu o kontroli efikasnosti vlasti, jer je tu, na razini upravljanja dr~avom, iznimno va~no da se vlast ato lakae uzima iz nesposobnih ruku; da se upravlja ato produktivnije, tj. svrsishodnije; te da se dobra raspodjeljuju ato pravednije i svrsishodnije, odnosno ato stimulativnije. To bi eto bili oni glavni zadaci radi kojih je zamialjen tzv. umjetni privatni vlasnik, odnosno ovaj novi, razvijeniji oblik privatnog vlasniatva. Ovdje bi mo~da trebalo definirati sam pojam vlasniatva. Iz dosadaanje ljudske prakse i onoga ato smo mi rekli o tome proizlazi da je vlasniatvo, koje nam se na prvi pogled ini isklju ivo nekakvom institucijom, ustvari, preciznije i oatrije gledajui, prvenstveno pravno-politi ka, ekonomska ili organizacijska metoda kojom se ljude motivira, stimulira ili pak prisiljava na stvaranje i razvijanje i optimalno koriatenje umjetnog bia i njegovih usluga. A umjetno bie, pak, kako smo ve puno puta rekli, nije niata drugo do neophodno, bievito sredstvo za ostvarivanje onih ciljeva koji bi trebali dati smisao ovom teakom i mu nom ovjekovom opstanku. Najboljom se mo~e smatrati ona metoda, odnosno onaj oblik vlasniatva koji u sebi sadr~i najviae motivacijskih, a najmanje onih opresivnih momenata, prisile. Mo~da je takoer va~no rei da nije mogue nekakvo vlasniatvo bez tih opresivnih momenata. Vlasniatvo, naime, ili zakon koji ga propisuje mo~e npr.: dozvoljavati isklju ivo motivacijski vlasni ki odnos, no time on, nehoti no ili implicite, ali nu~no zabranjuje svaku prisilu. A svaka zabrana jest nekakva opresija, prisila. DURA LEX, SED... LEX!  zakon je tvrd, a> je... zakon. `to bi ljudski ~ivot bio bez njega? Da svijet, odnosno kozmos nije zapravo vidljivi logos, bio bi prosti kaos. A kad bi suvremeni ljudski svijet bio pojava, odnosno ozbiljenje nekog vrijednog nomosa, ne bio ovako anarhi an, beznadan i frustrativan. Ve smo gore rekli da je va~no da se onaj, motivacijski odnos odnosi na ato vei broj temeljnih druatvenih subjekata, A, B i C, a i onih ne-temeljnih, pa se time viae ne moramo baviti. No da se vratimo na po etak ovog osvrta. Tamo je bilo re eno da su zakonima koji su uspostavili privatno vlasniatvo prethodili obi aji koji su ga uhodali i uveli u svakodnevnu druatvenu praksu. I umjetni vlasnik nastaje na osnovu zakona, uspostavlja se zakonom. No zakoni o kontroli efikasnosti rada managera i kontroli efikasnosti vlasti nemaju tako uglednu i staru prethodnicu kao oni koji su ~ivu, fizi ku osobu u inili vlasnikom, ve smo jednu koja je teako uo ljiva, pa e im, ak i ako su dobro zamialjeni trebati puno vremena da steknu povjerenje i postanu uobi ajena druatvena praksa. No ovi zakoni imaju jednog vrlo monog saveznika, a to je potreba, nu~da. Ona je, usprkos protivljenju cijelog svijeta, mnogim vrijednim idejama i stvarima pomogla da postanu klju na dobra kojima se ovjek danas slu~i. Vratimo se opet nakratko u povijest, tj. to nije proalost, pretpovijest. Prvi oblik ljudskog vlasniatva bilo je takozvano zajedni ko vlasniatvo. Ono se prakticiralo u neolitskoj civilizaciji u kojoj je priroda  radila i  brinula o ovjeku i svim ostalim ~ivim biima. Tako da se sm ovjek nije morao mnogo brinuti, ni o  svom , zajedni kom vlasniatvu, a niti o svom opstanku. No kad se, nakon poprili nog broja tisua godina ovjekov opstanak po eo temeljiti na proizvodima njegovog vlastitog rada i brige, zajedni ko, neolitsko vlasniatvo postalo je nefunkcionalno i bilo je zamjenjeno privatnim. (Ovdje emo se vjerojatno zapitati: zaato se ovjek istrgnuo iz krila prirode i upustio u povijesnu, tj. ontogeni nu avanturu, i osudio se na vlastiti rad, muku i brigu - zbog koje i kakve misije ??? Ali, tome se ne mo~e raspravljati na ovome mjestu. Naae je da budemo svjesni toga da se nalazimo usred te avanture i da pokuaamo otkriti najbolji mogui, produktivan izlaz ili rjeaenje, odnosno metodu koja e nas dovesti do ostvarenja onih ultimativnih ciljeva ljudske vrste  ciljeva radi kojih je i doalo do ove ontogeni ke avanture.) Sve do Platonovih kriti kih misli u  Dr~avi , privatno je vlasniatvo bilo neato neupitno, prirodno,  normalno . I dan danas ono je jedna od temeljnih druatvenih institucija koja je neupitna mnogim glavama, i koja, (joa uvijek ???), (u dovoljnoj mjeri ???), (zadovoljava ???) ljudske potrebe i potrebe razvoja civilizacije. No pojava krititke privatnog vlasniatva i sve u estaliji, krvaviji i masovniji pokuaaji njegovog ukidanja i uspostavljanja druatvenog, u zadnjih dvije tisue godina - te na kraju pojava komunizma, koji je bio svjetsko-povijesni pokret - ukazuju na to da poznati nam oblici privatnog vlasniatva ipak viae ne odgovaraju potrebama daljnjeg razvoja civilizacije, barem ne u potrebnoj, odnosno zadovoljavajuoj mjeri. S druge strane ove tragi ne antinomije, druatvena i politi ka praksa, koja je takorei nepogreaiv sudac, pogotovo ako se promatra u du~em vremenskom periodu, pokazala je da ni druatveno vlasniatvo ne zadovoljava tu potrebu, i da se ono ne mo~e smatrati unapreenjem ili poboljaanjem institucije vlasniatva, nego, ataviae njenim kvarenjem. Pa~ljiva analiza idej druatvenog vlasniatva pokazuje da to ne treba biti ni najmanje udno, jer je tzv. druatveno vlasniatvo ustvari, razli itim, lijepim i krasnorje ivim,  znanstvenim frazama prikriveno zajedni ko, neolitsko vlasniatvo. Ono (druatveno vlasniatvo) nije moglo opstati, jer se prirodno bie, priroda viae nije mogla brinuti o njegovu opstanku, a zakoni koji su ga uspostavili, ni jednog ovjeka nisu stvarno obvezivali na to. Tako je, usprkos tome ato je proizialo iz ~arke te~nje za napredovanjem, uspostavljanje druatvenog vlasniatva bio jedan veliki civilizacijski regres. Mi ~ivimo u vremenu u kojem se tra~i takav oblik vlasniatva koji e biti adekvatan druatveni - vlasni ki - temelj za druatvene odnose koji e moi nastaviti razvoj civilizacije. Ve smo bezbroj puta rekli da je taj novi, poboljaani oblik vlasniatva umjetni privatni vlasnik. On ne podlije~e Aristotelovu prigovoru da e propasti zato ato se nitko nee brinuti o njemu, a zbog ega je, kako smo ve pokazali, doista i propalo druatveno vlasniatvo. Umjetni privatni vlasnik je ovjekova tvorevina koja je zadobila potpunu bievitost  sposobnost samoodr~anja i to upravo kroz sposobnost da se sama brine o sebi i svom razvoju. U praksi, ta se sposobnost potpuno ozbiljava etabliranjem ova dva zakona: Zakona o kontroli efikasnosti rada managera i Zakona o kontroli efikasnosti vlasti. Njih se mo~e gledati i sa druge strane i rei slijedee: da e oni ljudskoj vrsti, te raznim individuama, grupama, klasama, nacijama, generacijama ili drugim subjektima dozvoljavati da ~ive toliko dobro, sigurno, smisleno i slobodno koliko dobro budu slu~ili svom vlasniatvu, (umjetnom biu), na kojem temelje svoju specifi nu, ljudsku, ontogeni ku egzistenciju. Za samog umjetnog vlasnika mo~e se rei ostaje privatan, jer prava JUS UTENDI, JUS FRUENDI i JUS ABUTENDI ostaju isklju iv, ekskluzivan posjed zakona. No umjetni vlasnik mo~e se, u stanovitoj mjeri, smatrati i druatvenim, jer mo~e se tvrditi da posredstvom tih zakona druatvo de facto i de iure postaje vlasnik svih dobara na koje se zakoni odnose. Kroz te zakone, ono (druatvo) daje mogunost svim subjektima koji ga ine - individuama, grupama, poduzeima, profesijama, slojevima, klasama, nacijama, generacijama itd.  daje im, dakle, mogunost da ostvaruju svoje vlastite, partikularne interese (ali isklju ivo na na in kojim se istovremeno ostvaruju i interesi, odnosno ciljevi druatva ili vrste), te vrsto pravo da za svoju djelatnost budu nagraeni srazmjerno veli ini svog doprinosa opoj druatvenoj ili ljudskoj dobrobiti. No ovo mialjenje o druatvenoj prirodi umjetnog vlasniatva mo~e se osporavati tvrdnjom da druatvo nije i ne mo~e biti vlasnik umjetnog bia, nego da je ono (druatvo) instrument, organizam kojim se umjetno bie slu~i da bi ostvarilo svoje ciljeve i ciljeve ljudske vrste. S obzirom na to status vlasnika ne mo~e se pripisati druatvu nego umjetnom biu. U prilog tom mialjenju govori i injenica da bi odnosi koji bi se, prema vlasniatvu uspostavili ovim zakonom, tj. umjetnim vlasnikom, bili najsli niji onima koji ve postoje unutar suvremenog privatnog vlasniatva, s tom razlikom da bi bila isklju ena, tj. onemoguena abuzivna upotreba prava JUS FRUENDI, a pravo JUS ABUTENDI svedeno na minimalnu mjeru. Stoga je  usprkos mogunosti da se kod umjetnog vlasniatva i druatvo - kako smo gore rekli - mo~e smatrati svojevrsnim vlasnikom  stoga je, dakle, kako se ini, ipak uputnije smatrati ga jednim oblikom privatnog vlasniatva. Ono ne liaava - non privat - onih prava neke neodreene osobe, nego samo one koje ta prava loae ili atetno koriste. Privatnost je, dakle, ovdje sredstvo brze i efikasne selekcije ili oslobaanja od loaih upravlja a ili radnika. No izgleda da je najbolji naziv ipak umjetni vlasnik, jer etabliranjem ta dva zakona umjetno bie - koje se mo~e smatrati opim ovjekovim vlasniatvom - postaje svojim vlasnikom. Ve sam puno puta rekao da je to najbolji, tj. za sada i jedini poznati, na in na koji se umjetno bie mo~e samo brinuti o sebi i svom daljnjem razvoju, te o ostvarenju ciljeva ljudske vrste. Ali gledano sa pravnog glediata to nije ono ato je presudno, nego slijedee. Kad govorimo o umjetnom vlasniku onda podrazumijevamo da vlasni ka prava JUS UTENDI, JUS FRUENDI i JUS ABUTENDI prestaju biti ovjekova prava a postaju prava umjetnog bia, kapitala. Pravo JUS UTENDI daje mu mogunost da se koristi ljudskim radnim i upravlja kim sposobnostima i njihovim djelovanjem. Na temelju prava JUS FRUENDI raspodjeljuje dobra i dobit ~ivim subjektima, srazmjerno veli ini rezultata njihova rada, a za sebe zadr~ava samo toliko koliko mu je potrebno za samoodr~avanje i razvoj. Pravo JUS ABUTENDI koristi kao test radnih i upravlja kih sposobnosti onih ljudi ijim se sposobnostima koristi. Za razliku od ~ivog privatnog vlasnika, umjetni vlasnik ne mo~e koristiti ovo pravo kao instrument ili mogunost samouniatavanja. @|~DFxzr z P npJ~& 8 N b !!\"p"""#2#$$$%%%<&''')))))**(*56B*\]phB*aJmH phsH  B*ph5B*\aJmH phsH 56>*B*\]ph5B*\phL~Fz p"$%'*`/2328F9?~@"BC*I2L&P$`a$$a$Ơ(***.&.^/`////00022330828D9F999*:<:;;z<<?@|@~@AAA B"BCC CFCG(I*III2JJ0L2L\NlN$P&P*R,RRRTTHUxUUU|WWXlX_@___0a2ab5B*\aJmH phsH 5B*\phB*aJmH phsH  B*phV&P,RTU[@__2ab*dHghimqw~ f$tZbĠƠ$`a$bb(d*d^d~ddddJeeeFgHghhiikkmmmmnno@oqqqq.rAntinomija: privatno  druatveno i osvrt na problem vlasniatvaPetrusPetrusOh+'0$ 4@ \ h t?Antinomija: privatno drutveno i osvrt na problem vlasnitvantiPetrusietretrNormaliPetrusi2trMicrosoft Word 9.0o@F#@@W @՜.+,0( hp|  bo!cO ?Antinomija: privatno drutveno i osvrt na problem vlasnitva Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXZ[\]^_`bcdefghjklmnopsRoot Entry Fau1TableYWordDocument.SummaryInformation(aDocumentSummaryInformation8iCompObjjObjectPoolaa  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q