Pregled bibliografske jedinice broj: 281133
Bioetičko tematiziranje ljudskog umiranja: Umiranje u procjepu medicinskog tehnicizma i ontoantropološkog 'personizma'
Bioetičko tematiziranje ljudskog umiranja: Umiranje u procjepu medicinskog tehnicizma i ontoantropološkog 'personizma' // Crkva u svijetu, 40 (2005), 1; 29-62 (podatak o recenziji nije dostupan, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 281133 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Bioetičko tematiziranje ljudskog umiranja: Umiranje u procjepu medicinskog tehnicizma i ontoantropološkog 'personizma'
(Bioethical thematic appreciation of human dying: Dying in a cleft-stick of medical tehnicism and ontoanthropological 'personism')
Autori
Matulić, Tonči
Izvornik
Crkva u svijetu (0352-4000) 40
(2005), 1;
29-62
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
Tehnika; Tehnicizam; Medicina; «;; Personizam»;;; Smrt; Umiranje; Čovjek; Duh; Etika; Kršćanstvo
(Technology; Tehnicism; Medicine; "Personism"; Death; Dying; Man; Spirit; Ethics; Christianity)
Sažetak
Članak se bavi analizom stanja svijesti o umiranju i smrti u kontekstu suvremene medicinske znanosti i kliničke prakse, s jedne, te suvremene filozofsko-antropološke rasprave o statusu osobe, s druge strane. Članak u prvom dijelu sintetički ukazuje na niz uzroka koji su doveli do osiromašenja individualne svijesti o smislu umiranja i smrti u društvu, te o nekim negativnim posljedicama s obzirom na fundamentalno razumijevanje umiranja i smrti. U drugom dijelu se pobliže, mada ne iscrpno, analizira stanje suvremene medicine kao grane prirodne znanosti u sprezi s tehnikom te njezine reperkusije na stanje kliničke liječničke prakse. Dvije su glavne reperkusije toga stanja: primat tehnike nad etikom i primat materijalnoga nad duhovnim. Takvo stanje navodi na zaključak da je na scenu već nastupila ideologija tehnicizma koja se hrani elementima materijalizma. Treći dio članka se bavi bioetičkim tematiziranjem ljudskog umiranja, a promišljanja se fokusiraju na kritičku analizu negativnih učinaka radikalnog obračuna s ontološkom cjelovitosti čovjeka, raslojavajući to jedinstvo na biološki i duhovno-etički element. Ta se pojava sintagmatski naziva ontoantropološki « ; ; ; personizam» ; ; ; pri čemu pojam « ; ; ; persopnizma» ; ; ; označava oduševljenje osobom u duhu postmodernističkog zaborava metafizike osobe. Kao odgovor na takvu demoliranu onoantropologiju, koja svoje korijene pruža u humusu ideologije tehnicizma i materijalizma, u nastavku, tj. u četvrtom dijelu članka promišlja se o nekim dimenzijama kršćanske vizije čovjeka s kojima se pokušava pokrpati ono što je poderano u suvremenim bioetičkim raspravama. Već se jedan pokušaj otkriva kao poticaj za ispravno vrednovanje pristupa umiranju i smrti dostojne čovjeka kao osobe, tj. kao jedinstvenog duhovno-tjelesnog bića. Na kraju, umjesto zaključka, donosi se kratko promišljanje koje upućuje na srž kršćanskog shvaćanja umiranja i smrti.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Teologija
POVEZANOST RADA