Naslov
Benediktinci na sjevernom Jadranu i utemeljenje opatijskog samostana
(The Benedictines on the Northern Adriatic and the Foundation of the Monastery in Opatija)

Autori
Jurković, Miljenko ; Maraković, Nikolina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni

Skup
Opatijske crkvene obljetnice

Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 17.11.2006. - 19.11.2006

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
benediktinci; sjeverni Jadran; kasna antika; rani srednji vijek; umjetnost; arhitektura
(benedictine order; northern Adriatic; late antiquity; early middle ages; art; architecture)

Sažetak
Benediktinski su redovnici već od razdoblja kasne antike i ranoga srednjega vijeka, a onda osobito u razdoblju romanike, igrali ključnu ulogu u promicanju kulturnih vrijednosti na prostorima sjevernoga Jadrana. Često su upravo benediktinski samostani bili nositelji novih umjetničkih stremljenja, i tako oplemenjivali prostore današnje Hrvatske novim arhitektonskim koncepcijama i stilskim inovacijama u figuralnim umjetnostima. Tome su posve logično pridonijeli uvijek živi kontakti s matičnim samostanima, od kuda su pristizale nove ideje i svježe kreativne snage. Prva benediktinska sjedišta utemeljena su na istočnoj obali Jadrana već tijekom 6. stoljeća, u doba Justinijanove vladavine. Iako od tih najranijih benediktinskih investicija nije mnogo preostalo (crkva Sv. Marije Formose danas je poznata iz relativno skromnih ostataka), poznat je njihov popriličan broj, a neka od svjedočanstava sačuvana u dokumentima matičnih samostana govore o vremenu njihova osnutka, kao i njihovome značaju za razvitak lokalnoga umjetničkog stvaralaštva. Za karolinšku su vlast benediktinski samostani značili primarno uspostavljanje čvrstih političkih uporišta na novoosvojenim prostorima, a jedan od najreprezentativnijih i najbolje istraženih samostanskih kompleksa iz toga razdoblja je Sveta Marija Velika kod Bala. Najveći će međutim uzlet benediktinska arhitektura i umjetnost na ovim prostorima doživjeti tijekom reformama obilježenog 11. stoljeća, kada će benediktinski redovnici čitavom Evropom pronositi novi, univerzalni stil, poznat pod već uvriježenim nazivom « ; prve romanike» ; . Neki od značajnijih spomenika toga razdoblja su crkva i samostan Sv. Petra u Osoru te Sv. Mihovila nad Limskim kanalom. Manji broj samostana nastat će tijekom 12. stoljeća, a tome će razdoblju pripadati većina samostana izgrađenih na otoku Krku. Opatijski samostan Sv. Jakova zapravo je jedini samostan istočno od rijeke Raše koji se sa sigurnošću može pripisati srednjovjekovnim benediktincima. Podignut je po svoj prilici tijekom 12. stoljeća, u doba kada se podiže velik broj benediktinskih samostana na području Istre. Poznat je pod nizom različitih imena (Sv. Jakov ad Palum, Sv. Jakov u Preluku, Sv. Jakov u Voloskom, ili Sv. Jakov na Kvarneru), a moguće je da su ga podignuli grofovi Waldsee. Današnji grad Opatija svoje ime duguje upravo ovome srednjovjekovnome benediktinskome samostanu, jer je mjesto nekada zvano Opatija Sv. Jakova.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA