Naslov
Interleukin-18 – medijator sistemskog juvenilnog idiopatskog artritisa.
(Interleukin-18 as a mediator of systemic juvenile idiopathic arthritis.)

Autori
Jelušić, Marija ; Tambić-Bukovac, Lana ; Lukić, Ivan Kresimir ; Prohić, Avdo ; Dubravčić, Klara ; Malčić, Ivan ; Batinić, Drago

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Paediatria Croatica / - , 2006

Skup
VII. Kongres Hrvatskog pedijatrijskog društva

Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 05.10.2006. - 07.10.2006

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
juvenilni idiopatski artritis; IL-18; IL-10; ELISA
(juvenile idiopathic arthritis; IL-18; IL-10; ELISA)

Sažetak
Uvod: Juvenilni idiopatski artritis (JIA) višesustavna je autoimunosna bolest. Unatoč mnogim istraživanjima ključnih medijatora u JIA-u, imunopatogeneza je još nepoznata. Cilj rada bio je istražiti ulogu IL-18 i IL-10, predstavnika proupalnih i protuupalnih citokina. Ispitanici i metode: U istraživanje je bilo uključeno 81 dijete s dijagnozom JIA (31 s oligoartikularnim, 33-ero s poliartikularnim i 17-ero sa sistemskim tipom JIA) i 18-ero djece kontrolne skupine. U svih bolesnika uzeta je venska krv u aktivnoj fazi i u remisiji bolesti. U 16-ero bolesnika s oligoartikularnim tipom uzeta je i sinovijalna tekućina. Koncentracije citokina IL-18 i IL-10 izmjerene su pomoću komercijalnih kitova ELISA. Rezultati: Serumske razine IL-18 u bolesnika sa sistemskim tipom JIA bile su značajno povišene u odnosu prema drugim tipovima JIA u aktivnoj fazi (medijan raspon: 6240, 1600 &#8211; 78750 pg/ml) i u remisiji bolesti (1615, 513 &#8211; 3270 pg/ml) (ANOVA, p<0, 05), dok nije nađena značajna razlika između bolesnika s oligoartikularnim i poliartikularnim tipom JIA i kontrolne skupine. Razina IL-18 u sinovijalnoj tekućini (217, 89 &#8211; 1245 pg/ml) nije se razlikovala od razine IL-18 u serumu (255, 89 &#8211; 4342 pg/ml) bolesnika s oligoartikularnim tipom JIA. Remisija bolesti karakterizirana je visokim razinama IL-10 u bolesnika sa sistemskim JIA-om (ANOVA, p<0, 05 vs. druge skupine), dok u aktivnoj fazi nije nađena značajna razlika. U sinovijalnoj tekućini razina IL-10 (28, 8 ; 1.6 &#8211; 67, 6 pg/ml) značajno je viša od one u serumu (3, 0 ; 0, 0 &#8211; 32, 7 pg/ml) (t-test, p<0, 05). Zaključak: Navedeni rezultati govore u prilog važnoj ulozi IL-18 u patogenezi sistemskog tipa JIA, stoga vjerujemo da bi biološki pripravci koji neutraliziraju IL-18 bili mnogo djelotvornija terapija, nego ona koja se postiže danas dostupnim anticitokinskim pripravcima. Uloga IL-10 u patogenezi JIA nije do kraja razjašnjena. Rezultati pokazuju da su limfociti u upalom zahvaćenom zglobu glavni izvor IL-10, prema tome IL-10 je važan u lokalnoj (artikularnoj), a ne sustavnoj reakciji.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti

POVEZANOST RADA