Naslov
Liječenje neuropatske boli
(Treatement of neuropathic pain)

Autori
Mikula, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Gdje smo u neurologiji 2005? Medicina temeljena na dokazima / - Zagreb, 2005

Skup
Gdje smo u neurologiji 2005? Medicina temeljena na dokazima

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 03.12.2005

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
neuropatska bol; dijagnostika; liječenje
(neuropathic pain; diagnostics; therapy)

Sažetak
Bol je jedan od najčešćih razloga zbog kojih pacijenti traže medicinsku pomoć. Uslijed boli, nastaju gubici u vidu smanjene radne produktivnosti, velikih troškova za medikamentozno i druge metode liječenja, te drastično smanjenje kvalitete života bolesnika. Neuropatska bol nastaje uslijed oštećenja živčanog tkiva tj. perifernih živaca ili središnjeg živčanog sustava. Najčešći je tip kronične ne-maligne boli. Farmakoterapija predstavlja osnovni način liječenja. Bol je krakterizirana osjećajem žarenja, elektriciteta, ekstremne hladnoće, odrvenjelosti i trnjenja. Etiološki, uzroci su izrazito brojni, a uključuju mehaničke, kemijske, biološke i druge čimbenike. Prema teoriji "vrata za bol", oštećenje perifernih živaca ili korjenova živaca koji se spuštaju iz leđne moždine, dovodi do gubitka inhibicije živčanih impulsa na "vratima" u lednoj moždini, što uzrokuje bol. Mehanosenzitivnost, spontane aktivnosti i pojačan odgovor na beta-adrenergičke agoniste i stimulaciju simpatičkog sustava, takoder doprinose pogoršanju boli. Druge vrste neuropatske boli su centralno uvjetovane, kao npr. kod postinzultnih bolnih sindroma, medulopatija i multiple skleroze. Neuropatska bol se opisuje kao: električna, žareća, ledeno hladna, smrzavajuća, trgajuća, mravinjajuća, probadajuća. Nastup boli je odgoden neko vrijeme nakon ozljede. Znakovi uključuju senzomu disfunkciju, može i ne mora biti prisutna mišićna slabost, alodiniju (bol kao reakcija na uobičajeno bezbolne stimuluse, e.g., dodir, toplina, hladnoća), hiperpatiju (prejako reagiranje na blage stimuluse, kao što je bockanje, koja se pogoršava pri svakom izlaganju). Dok je prvi cilj terapije ublažiti bol, ciljevi trebaju ostati realistični. Bolesnici se često nadaju "izliječenju", ali to nije uvijek moguće. Moguće je da se liječenjem i ne postigne potpuno oslabadanje od boli . Realističniji je cilj smanjiti bol do razine na kojoj se može tolerirati. Uspješno liječenje treba popraviti kvalitetu života. To uključuje i sposobnost pacijenta da se brine za sebe i da komunicira s dmgima. Specifični ciljevi trebaju definirati aktivnosti koje bolesnik želi obavljati ukoliko se uspostavi kontrola boli. Učinkovito liječenje obično kombinira nefarmakološko i medikamentozno liječenje. Transkutana električka stimulacija živca (TENS) često se koristi da pojača učinak farmakoterapije. Primjenjuju se kožne elektrode u blizini pogodenih živčanih završetaka, da bi se primjenilo blage električne impulse, koji blokiraju prijenos bolnih signala do mozga. Akupunktura je korištena kod dijabetičke polineuropatije s djelomičnim uspjehom. Druge tehnike uključuju fizkalnu terapiju, okupacijsku terapiju, biofeedback, relaksaciju, meditaciju i hipnozu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA