Naslov
Novosti u liječenju moždanog udara
(The updates in stroke therapy)

Autori
Vargek Solter, Vesna

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Gdje smo u neurologiji 2005? Medicina temeljena na dokazima / Demarin, Vida - Zagreb : Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, 2005

Skup
Gdje smo u neurologiji 2005? Medicina temeljena na dokazima

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 03.12.2005

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Moždani udar; dijagnostika; terapija
(Stroke; diagnostics; therapy)

Sažetak
U liječenju ishemičkog moždanog udara tijekom ove godine i dalje se najveća pažnja posvećivala istraživanjima iz područja neuroprotekcije, reperfizzije te homeostaze Od posljednjeg simpozija na Klinici za neurologiju KB "Sestre milosrdnice" trombolitička terapija s rekombiniranim aktivatorom tkivnog plazminogena za akutno liječenje ishemičkog moždanog udara ušla je u svakodnevnu praksu. U proteklih 15 mjeseci liječeno je 12 bolesnika( 6 žena i 6 muškaraca). Prosječne životne dobi 63.godine. Najmlađi bolesnik imao je 43 g a jedna bolesnica 81g. NIHSS je kod 2 bolesnika bila viša od 18, kod 6 bolesnika izmedu 8i 16, a kod 2 od 5-7. Nakon završenog liječenja Bartxel-ov indeks od 8 bolesnika bio je viši od 87, kod 2 bolesnika bio je 70, a dva bolesnika su preminula . Oba bolesnika s nepovoljnim ishodom su bili visoke živome dobi ( (81 g i 75g). Na kontrolnom CT-u mozga učinjenom nakon 24 sata niti kod jednog bolesnika nismo nije bilo komplikacija u smislu inracerebralnog krvarenja. Unatrag godinu i pol u stručnoj literaturi pojavio se niz radova koji bacaju novo svjetlo na razumijevanje primarnih hipertenzivnih moždanih krvarenja. Posebna ispitivanja vezana su uz nove pretpostavke o patofiziologiji ranog povećanja volumena krvarenja. Godinama se smatralo da krvarenje vezano uz intracerebralno krvarenje je završeno u minutama nakon nastanka i da je pogoršanje u neurološkom statusu unutar prvog dana nakon ICH uzrokovao edemom i "mas" efektom oko krvarenja. U skorije vrijeme podaci iz patoloških studija te CT- praćenjem i analizom zaključeno je da je porast hematoma uzrokovan ultra- ranim, krvarenjem u oštećeno tkivo oko hematoma. Patogeneza ranog porasta volumena hematoma je slabo razumljiva. Vremenski slijed i moguće značenje patofizioloških procesa ostaju i dalje nejasni i predmet su daljih istraživanja Tri su dokazana prediktora za loš ishod kod intracerebralnih krvarenja. To su volumen hematoma, prisutnost intraventrikularnog krvarenja, te stupanj pogoršanja svijesti. Od svih ovih faktora volumen hematoma pokazao se kao najvažniji pokazatelj trideset dnevnog preživljavanja nakon intracerebralnog krvarenja. Podaci istraživanja koji ukazuju da se naknadno krvarenje može dogoditi u nekoliko sati od početka krvarenja važni su za razumijevanje potrebe primjene rane hemostatske terapije koja bi mogla minimalizirati volumen hemtoma i poboljšati ishod. . Činjenica je da bolesnici s intracerebralnim krvarenjem dolaze ranije od bolesnika s ishemičkim moždanim udarom, jer je klinička slika često dramatičnija , praćena povraćanjem, glavoboljom te poremećajem stanja svijesti. Sprječavanje rasta hematoma može smanjiti učestalost neurološkog pogoršanja, prevenirati rano pogoršanje zbog povećanja volumena hematoma i kasnijeg uzrokovanog perihematomskim edemom. Ispitivani su razni hemostatski agenski kao svježe smrznuta plazma, protrombin kompleks , faktor IX koncentrat. Najbolje rezultate postiglo je liječenje s rekombiniranim aktivatorom faktora VII ( rVlla), koji se do sada primjenjivao kod bolesnika s hemofilijom. Ispitivanje je provedeno na 399 bolesnika u Kliničkim centrima 20 zemalja , među kojima je bila i Klinika za neurologiju KB "Sestre milosrdnice" u Zagrebu Ispitivani su samo oni bolesnici koji su unutar tri sata od nastupa intracerebralnog krvarenja bili hospitalizirani, dijagnosticirani ( CT mozga) te primili terapiju: placebo, 40ug/kg fVIIa, 80 ug/kg rVIIa ili160 ug/kg. Rezultati istraživanja pokazali su da nije došlo do smanjenja volumena hematoma kod bolesnika koji su primili placebo, u grupi koja je primila 40 ug/kg rVll a smanjenje je bilo za 3, 3 ml., u grupi koja je primila 80 ug/kg smanjenje hematoma bilo je za 4, 5 ml. , a u grupi s 160 ug /kg smanjenje je iznosilo.5, 8 ml .Što se tiče mortaliteta i on je značajno bio manji u grupi bolesnika koji su primili rVlla. iznosio je oko 50 %. u odnosu na 69 % kontrolne grupe.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA