Naslov
Imunološke reakcije na antimikrobne lijekove
(Immunological reactions on antimicrobial drugs)

Autori
Artuković Marinko, Čvorišćec Branimir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Znanstveni simpozij Imunološke reakcije na lijekove / - Zagreb, 2006, 11-12

Skup
Znanstveni simpozij "Imunološke reakcije na lijekove" povodom 45. obljetnice utemeljenja Akademije medicinskih znanosti Hrvatske

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 26.04.2006

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
alergijske reakcije; penicilin; cefalosporini; sulfonamidi
(allergic reaction; penicilin; cephalosporin; sulphonamids)

Sažetak
Lijekovi su najčešći i najvažniji ksenobiotici, koji mogu uzrokovati neželjene reakcije u raznim organskim sustavima. Zbog učestalosti predstavljaju značajan javno zdravstveni, ekonomski, a naročito medicinski problem. Ta problematika u dnevnoj medicinskoj praksi stalna je pratilja liječnika svih zdravstvenih razina, a posebno korisnika. Prema definiciji, nuspojava lijeka je svaka neželjena reakcija na lijek primjenjen u pravoj indikaciji i terapijskoj dozi. Nuspojave na lijekove su česte, ali samo 6do10% je uzrokovano imunološkom reaktivnošću. Prema podacima SZO kroz 20 godina registrirano je blizu 50 000 alergijskih reakcija na beta-laktame (peniciline, cefalosporine, kapbapeneme), od kojih je "rush" imalo 72%, urtikariju 16%, šok 5.3% te angioedem 2.3%. U istom razdoblju fatalni ishod je imalo 2.2% slučajeva. 2003. godine predložena je od Europske akademije za alergologiju i kliničku imunologiju revidirana klasifikacija alergijskih bolesti, prema kojoj se preosjetljivost na lijekove dijeli u dvije skupine, tj. alergijske i nealergijske reakcije na lijekove, s tim da se alergija na lijekove dijeli na onu posredovanu s IgE i onu koja to nije. S ovom podjelom u odnosu na raniju prva skupina predstavlja anafilaktički tip, a druga sadrži sve tri ostale alergijske reakcije po Coombsu i Gellu. U procjeni naravi nuspojave na lijekove važno je odgovoriti o kojem se obliku reakcije radi: intoleranciji, idiosinkraziji, alergijskoj reakciji na lijek ili pseudoalergijskoj reakciji. Intolerancija opisuje nuspojave uzrokovane predoziranjem lijeka, odnosno nepredviđeno farmakološko djelovanje (sinergizam, interreakcija lijekova). Idiosinkrazija opisuje genetski predodređenu nepredvidivu reakciju na lijek, vezanu uz metaboličku ili enzimatsku deficijenciju, ili histaminoliberaciju. Alergijska reakcija na lijek definira se kao imunološki posredovana reakcija, karakterizirana specifičnošću, prijenosom protutijela ili limfocita i recidivom pri ponovnoj ekspoziciji. Lijek djeluje kao hapten, koji tek vezivanjem na proteine plazme postaje antigeničan. Pseudoalergijska reakcija označava reakciju s istim kliničkim znacima kao alergijska, ali bez imunološke specifičnosti (nespecifična aktivacija komplementa ili direktno vezanje za mastocitne receptore). Klinička slika alergijske reakcije na lijekove može se manifestirati od monosimptomatske do polisimptomatske, lokalne, generalizirane do sistemske, blage do fatalne koja završava anafilaktičkim šokom. Pri tom je zahvaćen jedan ili više organskih sustava. Najčešće se radi o promjenama kože i sluznica, zatim promjenama gastrointestinalnog sustava (dijareja, povraćanje, grčevi), dišnog sustava (edem larinksa, bronhospazam), te kardiovaskularnog sustava (tahikardija, aritmije, hipotenzija, poremećaj hemodinamike). Od svih lijekova betalaktamski antibiotici zauzimaju najznačajnije mjesto među alergijskim reakcijama na lijekove. Zajednička im je karakteristika da posjeduju betalaktamski i tiazolidinski prsten čiji se dijelovi nakon cijepanja povezuju s proteinima seruma (haptenizacija) i tako postaju kompletan antigen. Incidencija imunoloških reakcija na penicilin u populacijskim studijama iznosi 0.7 do 10%. Od značaja su dvije alergogene komponente penicilinske molekule: major (peniciloil polilizin) i minor (hidrolizirani produkt benzilpenicilina). Najčešći induktori anafilaktičkih reakcija su prirodni G benzilpenicilin, ampicilin i cefalosporini. Zbog bojazni od razvoja anafilaktičkog šoka s mogućim smrtnim ishodom vlada strah od penicilinske alergije, iako je ona objektivno niske učestalosti. Stoga se obično nakon svake nuspojave traži ispitivanje preosjetljivosti. U postupku testiranja, nakon detaljne anamneze, slijedi testiranje glavne determinante penicilinskog antigena (PPL) u koncentraciji 20-120 nmol/l u pricku i intrakutano. Slijedi testiranje s odležanim benzilpenicilinom 10000 j/ml u pricku i intrakutano. Ako nije dobivena pozitivna reakcija, daje se fenoksimetilpenicilin 250 mg per os, te drugog dana 50000 do 100000 j i.m. benzilpenicilina. Doza se postupno povisuje do terapijske. Bolesnici s pozitivnim provokacijskim testom ne mogu uzimati peniciline. Kliničke studije pokazuju da 4-10% alergičnih na penicilin imaju alergijsku reakciju na cefalosporine (slična molekularna struktura penicilina i cefalosporina). Na pojavu cefalosporinske alergije značajan utjecaj ima intezitet ranije alergijske reakcije na penicilin. Cefalosporini mogu biti učinkovita zamjena za penicilin u osoba s dubioznom ili blagom anamnestičkom reakcijom na penicilin, ali ih treba izbjegavati u osoba koje su doživjele tešku ranu reakciju s penicilinom. Među češće induktore alergijskih reakcija među antimikrobnim lijekovima spadaju sulfonamidi, s incidencijom 2-4% (50-60% kod bolesnika s AIDS-om). Za razliku od betalaktamskih antibiotika, čije molekule nakon vezanja postaju antigeni, para spojevi se moraju prethodno metabolizirati da bi se vezali za nosač, i tek tada postaju antigenični. Tako se sulfonamidi procesom acetilacije metaboliziraju i ekskreiraju, a oksidacijom se hapteniziraju i uzrokuju alergijske reakcije. Prema nekim autorima zbog moguće unakrižne reakcije savjetuje se oprez kod korištenja furosemida i tiazidskih dijuretika. Iako interpretacija naravi nuspojave na lijek na temelju anamnestičkih te in vitro i in vivo testova nije jednostavna, kao niti svrstavanje kliničkog fenotipa prema vrsti imunološke reakcije, valika većina pacijenata s anamnezom imunološke reakcije na antimikrobne lijekove može nakon alergološke evaluacije, koja uključuje kožne i provokacijske testove, sa sigurnošću upotrebljavati adekvatnu antibiotsku terapiju u budućnosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA