Pregled bibliografske jedinice broj: 278652
Mogućnosti i granice suvremene znanosti. Epistemološke i etičke analize iz teologijske perspektive
Mogućnosti i granice suvremene znanosti. Epistemološke i etičke analize iz teologijske perspektive // Bogoslovska smotra - Ephemerides theologicae Zagrabienses, 76 (2006), 2; 285-333 (podatak o recenziji nije dostupan, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 278652 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Mogućnosti i granice suvremene znanosti. Epistemološke i etičke analize iz teologijske perspektive
(Possibilities & limitations of modern science. An epistemological & ethical analysis from a theological perspective)
Autori
Matulić, Tonči
Izvornik
Bogoslovska smotra - Ephemerides theologicae Zagrabienses (0352-3101) 76
(2006), 2;
285-333
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
moderna znanost; autonomija; mogućnosti znanosti; granice znanosti; drugi vatikanski koncil; teologija; kršćanstvo; crkva; etika
(Modern science; Autonomy; Possibilities of science; Limits of science; Council; Theology; Christianity; The Church; Ethics)
Sažetak
Doprinos poduzima gotovo nemoguću misiju. Ta je spoznaja već razvidna iz ambicioznog naslova doprinosa "Mogućnosti i granice suvremene znanosti". U tom smislu su potrebna neka jasna razgraničenja, a najvažnije se tiče teologijskog pristupa u obradi ove teme. U tu je svrhu doprinos podijeljen u šest zasebnih, ali međuovisnih paragrafa koji, slijedeći unutarnju logiku izlaganja, pokušavaju ponuditi jedan sintetički prikaz povijesnog i suvremenog problema granica i mogućnosti znanosti s dodatnim tematskim i sadržajnim razgraničenjima i pojašnjenjima. U prvom dijelu autor ističe polazište svojih promišljanja, a to je koncilska sinteza stanja duha i svijesti suvremenoga svijeta i čovjeka. U drugom dijelu autor poduzima korake u smjeru dokazivanja istinitosti jednog povijesnog, ali i doktrinarnog paradoksa, gledajući iz suvremene perspektive, a to je kršćansko ishodište moderne znanosti zajedno s nužnim biblijskim i teološkim pojašnjenjima. Imajući na umu taj paradoks, autor u trećem dijelu doprinosa daje vlastitu analizu Akvinčevog nauka o znanosti i autonomiji, ali to čini u svjetlu novijega crkvenoga nauka. Razlog tome leži u htijenju da se pokaže kako novovjekovni nesporazumi između Crkve i njezine teologije, s jedne, te netom rođene moderne znanosti, s druge strane, nisu u početku bili motivirani ni autentično vjerskim ni znanstvenim, nego većinom društvenim, institucionalnim i političkim razlozima. Posljedično, autor u četvrtom dijelu doprinosa pokušava pokazati da noviji crkveni i teološki nauk o autonomiji stvorenoga svijeta i o dužnoj autonomiji pojedinačnih znanosti i umjetnosti nije nekakva nova objava, nego je samo ispravno i kontekstualno tumačenje i razumijevanje poruke već sadržane u Objavi, a koju je već bio shvatio sv. Toma u govoru o znanstvenosti teologije i autonomije drugih znanosti. Peti dio doprinosa bavi se realnim mogućnostima suvremene znanosti u svjetlu čitavog niza ozbiljnih i zabrinjavajućih problemskih izazova. Utoliko se otvara prostor za lakše i suvislije razlikovanje između čiste i primijenjene znanosti, a što posebno dolazi do izražaja u šestom dijelu doprinosa u kojemu autor daje neka načelna, epistemološka pojašnjenja u etičkom vrednovanju znanosti i znanstvene djelatnosti.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Teologija
POVEZANOST RADA