Naslov
Liječenje povišenog krvnog tlaka u akutnim neurološkim bolestima

Autori
Kadojić, D.

Izvornik
Liječnički vijesnik (0024-3477) 128 (2006), 11-12; 351-356

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, stručni

Ključne riječi
hipertenzija-komplikacije; farmaloterapija; Hipertenzivna encefalopatija-atiologija; patofiziologija; farmakoterapija; Cerebrovaskularni poremećaji-etiologija; patofiziologija; farmakoterapija; Antihipertenzivi-terapijska upotreba
(Hipertension-complications; drug thearapy; hypertensive encefalopathy-etiology; physiopathology; drug theapy; Cerebrovasclar disorders.etiology; physiopathology; drug therapy;; Antihipertensive agents-therapeutic use)

Sažetak
Arterijska hipertenzija vodeći je čimbenik rizika za cerebrovaskularne poremećaje. Opasnost od moždanog udara višestruko raste u hipertoničara, a rizik je veći što je krvni tlak viši. Odgovarajuće antihipertenzivno liječenje jedan je od najvažnijih specifičnih ciljeva u primarnoj i sekundarnoj prevenciji cerebrovaskularnih bolesti. Prema literaturnim podacima, primjerenim antihipertenzivnim liječenjem moguće je smanjiti učestalost moždanog udara za oko 40%. Dugotrajna arterijska hipertenzija potiče razvoj aterosklerotskog procesa i djeluje nepovoljno na cjelokupnu moždanu vaskulaturu. Njezino djelovanje, međutim, osobito je štetno za male moždane arterije u području kapsule internae, ponsa i cerebelluma koje predstavljaju “ locus minoris resistetiae” cerebralne cirkulacije. Ove arterije odvajaju se od većeg arterijskog stabla pod pravim kutem (npr. aa. lenticulostriatae), te se krvni tlak u njih prenosi izravno iz većeg arterijskog stabla potičući razvoj hijaline degeneracije i nastanak tzv. Charcot-Bouchardovih mikroaneurizmi. Začepljenjem ovih arterija nastaju mali ishemijski udari, tzv. lakunarni infarkti, a prsnućem mikroaneurizmi nastaju “ tipična” hipertenzivna intracerebralna krvarenja. Moždani udar klinički je sindrom koji uključuje više vrsta cerebrovaskularnih događaja, različitih po svojim etiološkim čimbenicima i patofiziološkim mehanizmima nastanka. S obzirom da aterosklerotske promjene na cerebralnim arterijama znatno češće rezultiraju suženjem ili začepljenjem moždanih arterija, ishemijski cerebrovaskularni incidenti znatno su češći negoli hemoragijski. Ishemijski moždani udar javlja se u 80-85% slučajeva i može biti trombotičke, embolijske ili hemodinamske naravi. Hemoragijski moždani udar javlja se u 15-20% slučajeva i manifestira se kao intracerebralna hemoragija tipične ili atipične lokalizacije te subarahnoidalna henoragija.. Našim istraživanjima provedenim na području istočne Hrvatske utvrdili smo slijedeću zastupljenost pojedinih podtipova moždanog udara: ishemijski moždani udar zabilježen je u 82.31% slučajeva od čega infarkti velikih arterija u 22.31%, lakunarni infarkti u 33.08%, kardioembolijski udari u 19.23%, infarkti ostalih uzroka u 2.31% i infarkti neutvrđenog tipa u 5.38% slučajeva ; hemoragijski moždani udar zabilježen je u 17.69% slučajeva, od čega intracerebralno krvarenje u 16.15% i subarahnoidalno krvarenje u 1.54%. Terapija krvnog tlaka u slučaju akutnih neuroloških bolesti kao što su ishemijski cerebrovaskularni inzult, subarahnoidalno krvarenje, intracerebralno krvarenje i hipertenzijska encefalopatija, značajno se razlikuje od antihipertenzivnog liječenja u drugim bolestima ili izoliranim hipertenzivnim krizama. U spomenutim akutnim neurološkim bolestima velika se pozornost mora posvetiti očuvanju cerebralnog perfuzijskog tlaka (koji predstavlja razliku između srednjeg arterijskog tlaka i intrakranijalnog tlaka). Kada je u pitanju moždani infarkt, u cilju maksimalnog očuvanja neuroloških funkcija povišeni krvni tlak treba snižavati postupno kroz nekoliko dana. Međunarodno preporučenim normalnim vrijednostima krvnog tlaka valja težiti tek u kroničnoj fazi, odnosno, 2-4 tjedna poslije ishemijskog cerebrovaskularnog događaja. Ova temeljna preporuka (sporo snižavanje RR-a, isprva na više vrijednosti) ne odnosi se na slučajeve gdje su prisutne i druge opasne popratne bolesti kao što su: srčana insuficijencija, edem pluća, tahikardija, treperenja pretklijetke. U ovih se bolesnika brzina snižavanja krvnog tlaka i izbor antihipertenziva određuje i prilagođava individualno. Idealan antihipertenziv za snižavanje krvnog tlaka u akutnim neurološkim bolestima treba imati slijedeće osobine: točno vrijednosno i vremensko upravljanje krvnim tlakom, da nema rebound-fenomena, da ne izaziva efekt premašivanja s inicijalno jakom hipotenzijom, da nema djelovanje na srčani mišić te da ne pogoršava intrakranijski tlak. Budući da preko tri četvrtine bolesnika s akutnim moždanim udarom prilikom prijemu u bolnicu ima arterijsku hipertenziju, od velike je važnosti da liječnici primarne zdravstvene zaštite, koji se prvi susreću s bolesnikom oboljelim od akutne neurološke bolesti te specijalisti neurolozi, internisti itd. koji provode liječenje ovih bolesnika poznaju i provode naoptimalniju i na znanstvenim dokazima utemeljenu antihipertenzivnu terapiju. Hrvatsko društvo za neurovaskularne poremećaje Hrvatskog liječničkog zbora i Hrvatsko društvo za prevenciju moždanog udara u tom su smislu dale odgovarajuće smjernice koje je nužno poznavati i provoditi u svakodnevnoj kliničkoj praksi.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA