Naslov
Tri vile arhitekta Lava Kalde u Ljubljani
(Three villas by architect Lav Kalda in Ljubljana)

Autori
Radović Mahečić, Darja

Izvornik
Acta historiae artis Slovenica (1408-0419) 12 (2007), 12; 99-108

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Lav Kalda; Ljubljana; Zagreb; arhitektura secesije; međuratno razdoblje
(Lav Kalda; Ljubljana; Zagreb; Art Nouveau architecture; period between two World Wars)

Sažetak
Arhitekt Lav Kalda (1880., Bilovec, Češka - 1956., Zagreb, Hrvatska) svojim opusom svjedoči da je Zagreb na prijelazu 19. u 20. stoljeće bio gravitacijsko središte za graditelje i arhitekte. Obrtnu školu Kalda je završio u Brnu, formirao se u projektno-izvođačkom atelijeru “ Pilar, Mally i Bauda” u Zagrebu, a studirao je kod Friedricha Ohmanna na Akademie der bildenden Künste u Beču. U Zagrebu je proveo cijeli radni vijek djelujući od 1908. do 1922 s Ivanom Štefanom, a od 1922. do 1939. samostalno. Pripada generaciji hrvatskih arhitekata koja je Zagrebu dala velegradsko obilježje i dokazala da domaći arhitekti mogu profesionalno i kvalitetno odraditi svaki arhitektonski zadatak. Svojim bogatim opusom dao je doprinos stambenim i poslovnim zgradama, obiteljskim kućama i industrijskoj arhitekturi ponajprije grada Zagreba. U generaciji hrvatskih arhitekata koja je na scenu stupila u razdoblju secesije, Kalda se spominje u slijedu nakon Viktora Kovačića, Ede Šena, Stjepana Podhorskog, Vjekoslava Bastla, te Ignjata Fischera, a po suzdržanim i elegantnim oblicima nerijetko se svrstava uz predstavnike njemačke škole secesije Dionisa Sunka i Rudolfa Lubynskog. Zajedničke karakteristike svih njegovim građevina jesu logičnost, praktičnost, solidnost, elegantna monumentalnost, vješta kompozicija i visoka razina izvedbe. Iako se u međuratnom razdoblju postupno kretao od reduciranog secesijskog oblikovanja u kakvom je formiran, prema apstraktnom formalnom arhitektonskom jeziku, u potpunosti ga nikad nije uspio prihvatiti. Posredstvom obiteljskih veza Kalda je početkom 1930-ih godina u novoreguliranoj ljubljanskoj četvrti Gradiškom predmestju, koja je bila zamišljena kao Villen-Viertel, podigao tri obiteljske vile: vilu Antloga (Hajdrihova 24, 1932.-1933.), najamnu vilu Papež (Teslova 23, 1933.-1934.) i obiteljsku vilu Rozman (Jamova 18, 1936.), koje se do sada nisu navodile kao dio njegova opusa. Unatoč skučenosti parcela uspio je unutar zadanih okvira, vještim rasporedom prostorija, s orijentacijom soba ponajprije prema suncu, te spretnim smještajem samih kuća na nevelikim parcelama, ostvariti logičnu, racionalnu, otmjenu i jednostavno detaljiranu arhitekturu. Njegove tri ljubljanske vile tako svjedoče o tzv. “ drugoj” liniji, tj. o paralelnim zbivanjima u arhitekturi između dva svjetska rata, koja nije u naslijeđe ostavila samo beskompromisnu modernu arhitekturu funkcionalizma.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

Napomena
Sažetak na hrvatskom i engleskom.

POVEZANOST RADA