Naslov
Peptička ulkusna bolest
(Peptic ulcer disease)

Autori
Katičić, Miroslava

Izvornik
Medicus (1330-013X) 15 (2006), 1; 39-62

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, stručni

Ključne riječi
peptični ulkus; simptomi; etiologija; patogeneza; dijagnostika; terapija; Helicobacter pylori; nesteroidni antireumatici; NSAR
(peptic ulcer; symptoms; aetiology; pathogenesis; diagnostics; therapy; Helicobacter pylori; nonsteroidal antiinflammatory drugs; NSAIDs)

Sažetak
Peptična ulkusna bolest karakterizirana je oštećenjem sluznice gornjeg probavnog sustava sa sklonošću stvaranja defekata – ulkusa (hrvatski: čir, vrijed), koji prodiru kroz muskularis mukoze, a nastaju autodigestijom te iste sluznice agresivnim djelovanjem želučanog soka (želučane kiseline i pepsina). Peptični ulkusi mogu nastati na svim dijelovima probavnog trakta gdje postoji aktivnost želučanog soka, poglavito na jednjaku, želucu ili dvanaesniku. a rijetko su mogu naći i u proksimalnom jejunumu, te u ileumu u području Meckelova divertikla. Prirodni tijek bolesti kreće se od potpunog zacjeljenja ulkusa i bez liječenja, do razvoja komplikacija sa značajnim morbiditetom i mortalitetom, kao što su krvarenje i perforacija. Najčešći uzroci peptične ulkusne bolesti su: infekcija s bakterijom Helicobacter pylori, konzumiranje nesteroidnih antrireumatika (NSAR) i kronični stres. Postoji i niz drugih dobro definiranih uzroka peptičnih ulkusa koji su znatno rijeđi, ali, s padom prevalencije H. pylori infekcije u razvijenim zemljama, postaju sve uočljiviji. Procjenjena godišnja incidencija peptičnog ulkusa varira između 0, 1-0, 3% u neinficiranoj, do 1% u H. pylori inficiranoj populaciji. Životna prevalencija ulkusne bolesti također je viša među H. pylori inficiranim osobama (prosječno 10-20%, prema 5-10% u općoj populaciji). Prvi korak u liječenju ulkusa je otkrivanje postojanja H. pylori infekcije ili uzimanja NSAR. Liječenje započinje eradikacijom H. pylori infekcije u svih inficiranih osoba. Kamen temeljac terapije svih neinficiranih bolesnika je uporaba antisekretornih lijekova, također prihvatljiva i kao terapija održavanja u određenih bolesnika. Ako je to moguće, nužno je prekinuti uzimanje svih ulcerogenih lijekova kao što su NSAR i salicilati. Ne postoji potreba za posebnim dijetalnim ograničenjima, bolesnicima se samo preporuča izbjegavanje one hrane koja im uzrokuje dispeptične smetnje. Tijekom posljednja dva desetljeća, razvojem djelotvornih protusekretornih medikamenata (blokatora H2-receptora i inhibitora protonske pumpe) i eradikacijom H. pylori infekcije, moguće je djelotvorno spriječiti recidiviranje uglavnom većine ulkusa. Operacija je u liječenju ulkusne bolesti danas izuzetno rijetko potrebna – uglavnom samo pri liječenju po-život-opasnih komplikacija agresivne i uznapredovale bolesti koje nije bilo moguće riješiti primjenom konzervativnih metoda.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA