Naslov
Anakoreti, cenobiti, monasi i patrijarsi Ivana Krstitelja Rangera: ikonografija Istoka i Zapada u konstrukciji pavlinskoga identiteta nakon Tridentskoga sabora
(Anacortes, cenobites, monachs and patriarchs of the Ioannes Baptista Ranger: Iconography of the East and West in the Construction of the Paulist Identity after the Council of Trent.)

Autori
Cvetnić, Sanja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni

Skup
Pamćenje i historija u srednjoistočnoj Europi

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 19.01.2006. - 22.01.2006

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Ivan Krstitelj Ranger; slikarstvo; XVIII. st.; ikonografija; pavlini; identitet
(Ioannes Baptista Ranger; painting; 18th century; iconography; Paulists; identity)

Sažetak
Anakoreti, cenobiti, monasi i patrijarsi Ivana Krstitelja Rangera: ikonografija Istoka i Zapada u konstrukciji pavlinskoga identiteta nakon Tridentskoga sabora. Ikonografiju XVII. i XVIII. stoljeća obilježile su promjene starih i uvođenje novih svetaca, kultova i obrazaca kojima se oblikovao identitet Rimokatoličke crkve. Na nju su najviše utjecale odluke Tridentskoga sabora (1545.-1563.), djelatnost novoga reda Družbe Isusove (Societas Iesu, isusovci), i traktati o doličnim odabirima likovnih i arhitektonskih sadržaja i načina (Giovanni Andrea Gilio, Gabriele Paleotti, Carlo Borromeo, Johannes Molanus). Stara redovnička zajednica pavlina (paulini), koju je prema predaji osnovao sv. Pavao prvi pustinjak (Paulus primus eremita), poslijetridentske naputke o povratku izvorima kršćanstva i starijoj tradiciji protumačila je naglašavajući svoj pustinjački identitet i veze s kršćanskim Istokom. U pavlinskoj ikonografiji XVIII. stoljeća, a posebno u djelima pavlinskoga slikara Ivana Krstitelja Rangera (Ioannes Baptista Rangger) za matičnu crkvu pavlinskoga reda u Lepoglavi, oživljavaju sveci često prikazivani u bizantskoj umjetnosti, ali iznimno rijetki u novovjekoj zapadnokršćanskoj ikonografiji. Zbog njihove neobičnosti Ranger ih redovito identificira natpisima – S. Simeon Stilita, S. Hilarion, S. Macarivs, S. Arsenivs, S. Theodorvs, S. Barlaam et Josaphat, S. Paphnutivs, S. Epicteivs et Astion – slijedeći u tom postupku savjet iz poslijetridentskoga traktata (Paleotti). Povratkom svetaca s Istoka u vlastiti imaginarij, pavlini se predstavljaju kao nositelji pamćenja zajedništva Crkve, a ujedno i &raquo ; nadomještaju&laquo ; nedostatak suvremenih svetaca iz vlastita reda. Sveci koji su ikonografski bili zanemareni nakon raskola Istočne i Zapadne crkve, novim raskolom s protestantima koji ne priznaju svetačke kultove uopće, vratili su se, sada kao dio pavlinskoga identiteta.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA