Naslov
Likovni i pisani izvori za slikane medaljone s čudima Majke Božje Remetske Ivana Krstitelja Rangera u Remetama
(Visual and Written Sources for the Painted Medallions Depicting Miracles of Our Lady of Remete by Ivan Krstitelj Ranger at Remete)

Autori
Cvetnić, Sanja

Izvornik
Radovi Instituta za povijest umjetnosti (0350-3437) XXIX (2005), 29; 187-200

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Ivan Krstitelj Ranger; zidno slikarstvo; XVIII. stoljeće; Remete; ikonografija; hodočašće.
(Ioannes Baptista Ranger; mural painting; 18th century; Remete; icongraphy; pilgrimage.)

Sažetak
Na svodu pod pjevalištem i na zidovima ulaza u nekoć samostansku crkvu pavlinskoga reda, Ivan Krstitelj Ranger naslikao je izvorno pedeset i devet medaljona, od kojih je sačuvano njih četrdeset i pet. Posvećeni su historijatu čuda vezanih uz hodočasničko središte Majke Božje Remetske koje se u toj crkvi nalazi. Prikazani događaji datirani su od » oko 1250.« do 1747. godine, pa se s posljednjom određuje i datum njihova dovršetka. Autorica utvrđuje dio Rangerovih izvora u rukopisnom popisu remetskih čuda koji je vjerojatno napisao prior remetskoga samostana Jakov Jurišević i naslovio ga Mater amabilis (1665.), a pobraja devedeset i četri čuda od početaka do godine zapisa, te u Pharmacopæ a coelestis (1672.), historijatu sa sto i šesnaest čuda u XVII. stoljeću, od 1600. do 1670. godine, koje je prior olimskoga samostana Andreas Eggerer tiskao u Grazu. Eggererovo djelo ilustrirano je s šesnaest bakroreza, jednim naslovnim i petnaest prizora koji likovno tumače čuda. Ranger ih je također koristo, kao predložak ili tek kao nadahnuće, i to u rješenjima okvira medaljona i dekoracije, i u likovnoj naraciji. U vrijeme početka Rangerova rada na osliku remetske crkve, koje je datirano i natpisom s kronogramom (1745. godine), prior samostana u Remetama bio je Hrizostom I. Križ (izabran u kolovozu 1743.), a provincijal je bio Nikola Benger (također izabran 1743.), koji također spominje remetska čuda u povijesti reda Annalium eremi-coenobiticorum (1743.), tiskanoj u Požunu. Vrhovni general pavlinskoga reda od 1739. do 1745. bio je Andrija IV. Mužar, i sâm u mladosti poglavar remetskoga samostana (1719.-1721. i 1729.-1731.), te se u spomenutom nizu imena mogu identificirati pavlini koji su 1745. godine s Rangerom razradili program remetskih oslika. Propagandna namjena slikanih medaljona i njihova javna uloga, uvjetovali su izbor čuda i pojedinih likovnih tumačenja. Premda su spomenutim pisanim izvorima zabilježeni događaji u kojima su protagonisti najveće plemićke obitelji, njih Ranger ne spominje na tako javnu mjestu. U prikazu demonskih figura prilagođuje svoj likovni govor široko razumljivoj ikonografiji iz starije likovne tradicije, pa tako srodna tumačenja zloduha nalazimo u dva i pol stoljeća ranijim drvorezima Albrechta Dürera (1493.), jer je njihova ikonografska nepromijenjenost u slikanim medaljonima osigurala jasnoću pastoralne pouke o važnosti brige za dušu, svojevrsnoj Ars bene moriendi, koju oni također nose. Ipak, Ranger je i u skučenom prostoru niskoga crkvenoga ulaza, sputan velikim brojem zadanih medaljona i programatskim zadatcima, našao način način da pokaže vještinu baroknoga iluzionističkoga slikara, koju je potvrdio u Olimju, Lepoglavi, Belcu, Donjoj Voći i na drugim velikim oslicima crkvene nutrine. U Remetama je slikane stucco-okvire i ukrase osjenjenio bačenim sjenama, čiji smjer je logičnom odnosu spram stvarnih izvora svjetlosti, vrata i prozora. Osim toga, raskošnije je dekorirao i tako naglasio medaljone u središnjoj osi. Napori pavlinskoga reda oko promocije hodočasničke crkve u Remetama okrunjeni su papinskom bulom s oprostima koju je Benedikt XIV. podijelio svetištu 1747. godine.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA