Pregled bibliografske jedinice broj: 272626
Transplantacija matičnih krvotvornih stanica u liječenju malignih limfoma - kada i kako?
Transplantacija matičnih krvotvornih stanica u liječenju malignih limfoma - kada i kako? // Zbornih radova 3. Hrvatskog onkološkog kongresa s međunarodnim sudjelovanjem
Zagreb, 2006. (pozvano predavanje, nije recenziran, sažetak, stručni)
CROSBI ID: 272626 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Transplantacija matičnih krvotvornih stanica u liječenju malignih limfoma - kada i kako?
(Haematopoietic stem cell transplantation in the treatment of malignant lymphomas - when and how?)
Autori
Nemet, Damir
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni
Izvornik
Zbornih radova 3. Hrvatskog onkološkog kongresa s međunarodnim sudjelovanjem
/ - Zagreb, 2006
Skup
3. Hrvatski onkološki kongres s međunarodnim sudjelovanjem, Zagreb
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 15.03.2006. - 18.03.2006
Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje
Vrsta recenzije
Nije recenziran
Ključne riječi
Transplantacija krvotvornih matičnih stanica; maligni limfomi
(Haematopoietic stem cell transplantation; malignant lymphomas)
Sažetak
TRANSPLANTACIJA MATIČNIH KRVOTVORNIH STANICA U LIJEČENJU MALIGNIH LIMFOMA - KADA I KAKO? Damir Nemet Zavod za hematologiju, Klinika za unutarnje bolesti, Klinički bolnički centar Rebro, Zagreb Značajan broj bolesnika s ne-Hodgkinovim limfomima (NHL), a također i s Hodgkinovom bolešću (HB) ne može se izliječiti konvencionalnom terapijom u standardnim dozama. Tijekom zadnje dvije decenije u velikoj je mjeri definirana uloga terapije visokim dozama s transplantacijom autolognih matičnih krvotvornih stanica (ATKS) u liječenju malignih limfoma. Randomiziranim kliničkim istraživanjima dokazano je da je ATKS superiorna konvencionalnoj terapiji u bolesnika s kemosenzitivnom bolešću u relapsu kako u pogledu dužine života bez znakova bolesti tako i u pogledu ukupnog preživljenja bolesnika. Za ovu grupu bolesnika autotransplantacija je postala standardan pristup liječenju. Brojne novije studije ukazuju da je ATKS u prvoj remisiji također poboljšava preživljenje bolesnika s bolešću visokog rizika prema internacionalnom prognostičkom indeksu (IPI). Također je u novije vrijeme znatno smanjena toksičnost liječenja. Zahvaljujući boljoj tehnologiji transplantacije, naročito primjeni matičnih stanica iz periferne krvi te boljoj podržavajućoj terapiji tijekom protekle decenije smrtnost nakon ATKS u NHL značajno je reducirana i kreće se oko 5% što je uz smanjenje troškova liječenja dodatni argument za primjenu ATKS u ovoj grupi bolesnika. Transplantacija autolognih matičnih stanica trenutno je standardan pristup liječenju i preferira se nad transplantacijom alogenih matičnih stanica. Međutim, u tijeku su studije koje trebaju dalje evaluirati ulogu transplantacije alogenih matičnih stanica u liječenju limfoma kao i posebne pristupe autotransplantaciji. To se odnosi na dvokratnu (double/tandem) transplantaciju, tehnike "čišćenja" transplantata, tehnike mobilizacije matičnih stanica i protokole intenzivne terapije uz transplantaciju. Kod alotransplantacije pokušava se iskoristiti graft-versus-tumor učinak transplantacije alogene koštane srži bilo uz mijeloablativnu terapiju ili kao ne-mijeloablativna (tzv. mini) transplantacija. Klinička istraživanja zadnjih godina usmjerena su ka novim pristupima kojima se nastoji smanjiti incidencija relapsa bolesti nakon transplantacije koji je još uvijek relativno visok. U tom smislu značajan napredak postignut je primjenom imunoterapije prije, tijekom ili nakon transplantacije. Posebno je u tom smislu istraživana primjena monoklonskih protutijela anti CD20 (Rituximab) čime se postiže poboljšanje rezultata same visokodozne terapije i transplantacije. U liječenju malignih limfoma i dalje su nužna daljnja klinička prospektivna i kontrolirana istraživanja. Osim bolje selekcije bolesnika i primjenu ATKS u ranijim fazama bolesti nužno je povećanje antitumorskog učinka liječenja. Mogućnosti daljnjeg pojačanja djelotvornosti visokih doza kemoterapije su ograničene obzirom da je ona već na granici prihvatljive toksičnosti. Stoga se brojne novije studije bave primjenom imunoterapije nakon transplantacije u fazi minimalne ostatne bolesti. Tu spadaju alfa interferon ili interleukin-2 sa ili bez LAK stanica te druga monoklonska protutijela uz već spomenuta anti CD20 protutijela (Rituximab). Specifična monoklonska protutijela vrlo su djelotvorna u dijelu bolesnika bilo samostalno ili vezanih za radioaktivni izvor u obliku radioimunokonjugata (radioimunoterapija).
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti