ࡱ;   !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry  !"#$%&'()*+,-./012345679:;<=  FMicrosoft Word-Dokument MSWordDocWord.Document.89qGGGHHJHKKKKK2LM:MMMO [vvDefault$a$A$1$*$7$5$3$ 5B*phOJQJCJmHsHPJnH^JaJ_HtHBA@BAbsatz-StandardschriftartHHWW-Absatz-Standardschriftart::Footnote CharactersH*<<WW-Footnote Characters6U!6 Internet Link B* ph>*818Endnote CharactersH*:A:WW-Endnote Characters2&Q2Footnote anchorH*0*a0Endnote anchorH*.Br. Text body x /q List^J@@Caption xx $CJ6^JaJ]&&Index $^JHHFootnote^]` $CJaJ y |(| *H2 !$""$('(+f+",,.k/1113&4.4:4J445 558`9:; <<<<#=4=R=?@B%C:CHC1DDtF-HHH JJKL*M"OhOPPRRsUmV WXZhZ[``fhhjlQm^n#o>qzr sssttxbzz}}~>~Bǂʹ  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmno(6Sgm+Ip 3Js7Jo7\.@Qbt'8Jq  : W l " H \ 4 I ^ u   = f { $7LMʹ2vl=EPWp_fmK|i28x:VFSlYn_fflmʹʹPGTimes New Roman5Symbol3&ArialOLucida Sans Unicode5Tahoma5Tahoma"nhiEiE'0Oh+'0 p x 45@:@0:@L@OGoran HutinecM 0mCaolan70,M lf*>4rd|s rR ^ R ODJECI EPIDEMIJE "`PANJOLSKE GRIPE" 1918. GODINE U HRVATSKOJ JAVNOSTI Epidemija apanjolske gripe sna~no je uzdrmala hrvatsko druatvo u drugoj polovini 1918. godine, i imala velikog odjeka u hrvatskoj javnosti tog vremena. Meutim, zbog istovremenih korjenitih politi kih promjena dugoro no je u kolektivnoj memoriji hrvatskog naroda ostala u sjeni politi kih zbivanja, te u hrvatskoj povijesnoj znanosti nije ostavila dubljeg traga. Mjere zaatite od epidemije bile su kratkoro ne, bez sustavnog napora na podizanju zdravstva ili popravljanju higijenskih prilika egzistencijalno ugro~enog stanovniatva. Epidemija nije suzbijena ljudskom aktivnoau, ve se povukla prirodnim putem, jednako nenadano kao ato je i izbila. klju ne rije i: epidemija, apanjolska gripa, Hrvatska, Dr~ava Slovenaca Hrvata i Srba, 1918. Epidemija gripe koja je 1918. i prvih mjeseci 1919. godine poharala itavi svijet smatra se dosad najte~om i najopasnijom pandemijom modernog doba. Izbila je na zasad neutvren na in u vojnim bazama u Sjedinjenim Ameri kim Dr~avama u travnju 1918., te bila prenijeta u Europu transportima koji su prevozili ameri ke vojnike na bojiata Prvog svjetskog rata. U Europi se razbuktala, a potom proairila i na ostatak svijeta uzrokujui smrt izmeu 20 i 40 milijuna ljudi - viae od broja poginulih u svjetskom ratu koji je te godine ulazio ve u etvrtu godinu. Bolest je imala velikog utjecaja na voenje rata u Europi, budui da su potkraj ljeta u zaraenim vojskama oboljeli mnogi vojnici, paralizirajui izvoenje ratnih operacija. Pojedine jedinice njema ke vojske izgubile su i do 20 % svojeg ljudstva, pa je na taj na in ubrzan slom njema ke obrane i zavraetak rata. Uzro nik zaraze nije bio poznat i pandemija je potaknula ugro~eno stanovniatvo da se na najrazli itije, ponekad i posve nepotrebne na ine pokuaava obraniti od zaraze, uklju ujui i intezivno puaenje cigareta i jedenje luka. Vlade dr~ava u kojima je epidemija uzela maha pokuaavale su ograni avanjem kretanja, obustavom rada akola, kazaliata, kinematografa i drugih javnih okupljaliata ubla~iti epidemiju. Meutim, sve te mjere nisu ak niti usporile airenje bolesti. Kraj rata, raspad velikih srednjoeuropskih dr~ava i stvaranje novih praeno burnim druatveno-politi kim previranjima prevladalo je nad oprezom. Masovna okupljanja i proslave pogodovale su airenju zaraze, koja je mnoga podru ja poharala u nekoliko navrata. Iako je najveeg traga u kolektivnoj memoriji ostavila u Sjevernoj Americi i Europi, najte~e je poharala Indiju gdje je smrtno stradalo viae od 10 milijuna ljudi. Epidemija je i u Hrvatskoj imala teake posljedice. Meutim, u hrvatskoj je historografiji za razliku od svjetske dosad malo pa~nje posveeno toku i posljedicama te epidemije. Kako je epidemija svoj vrhunac na podu ju Hrvatske dostigla upravo u posljednjem tromjese ju 1918. godine, kada je slom Austro-Ugarske, formiranje Dr~ave Slovenaca, Hrvata i Srba i njeno priklju enje Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca usmjerilo tok hrvatske povijesti za cijelo XX. stoljee, nu~no je analizirati odjek izbijanja epidemije u hrvatskim zemljama, saznanja koja je o njoj imala hrvatska javnost, njeno airenje na Hrvatsku i utjecaj na dugoro na druatvena kretanja. PRVE VIJESTI O EPIDEMIJI Epidemija gripe 1918. godine najpoznatija je pod kolokvijalnim nazivom "apanjolske gripe". Taj naziv nije posve to an, budui da je bolest izbila i proairila se iz ameri ke vojne baze u Kansasu. Meutim, tada joa pojedina na oboljenja nisu prepoznata kao dio vee i opasnije epidemije sve do trenutka kad bolest nije prenijeta u Europu. Ni ta bolest vjerojatno ne bi privukla pa~nju svijeta, zabavljenog dogaajima na bojiatima prvog svjetskog rata i ruskom revolucijom da nije svom snagom izbila u `panjolskoj i zahvatila golem udio pu anstva, uklju ujui i sam dr~avni vrh. Prvi spomen gripe u hrvatskom tisku jest lanak o izbijanju zaraze u `panjolskoj u Hrvatskoj rije i s kraja svibnja: "Neka tajanstvena upala crijeva epidemi ki vlada u `panjolskoj. ... Ministar predsjednik, ministar financija, ministar pomorstva, ministar nastave te veliki broj visokog inovniatva i sva sila pu anstva ve su oboljeli. ... Dosada je bolest lije nicima posve nepoznata." Vidljivo je kako je u prvim tjednima epidemije narav bolesti bila nepoznata, pa se govori o "tajanstvenoj", "misterioznoj", "zagonetnoj" ili neodreenoj "priljep ivoj" bolesti koja hara `panjolskom. Pored toga, o ito je kako je hrvatsko druatvo u tom trenutku joa uvijek vrsto hijerarhizirano, s jasno odreenim sustavom vrijednosti u kojem visoka dr~avni ka du~nost automatski poveava va~nost pojedinca koji je vrai, pa je zato novinarima vrlo va~no istaknuti bolest ministara prije ostatka bolesnog apanjolskog naroda. ini se kako je list vladajue Hrvatsko-srpske koalicije bio u mogunosti zaobii odredbe o zabrani koriatenja vijesti novina dr~ava neprijateljskih Austro-Ugarskoj, i prije ostalih listova izvijestiti o izbijanju epidemije. U Austro-Ugarskoj je naime od izbijanja neprijateljstava bilo zabranjeno itanje tiska i prenoaenje vijesti preuzetih od agencija s podru ja zemalja Antante. Unato  zabrani, veina hrvatskih listova je povremeno preuzimala i takve vijesti, pri emu cenzura o igledno nije striktno provodila zakonske propise u slu ajevima koji nisu imali otvoreno politi ke konotacije. Tek nakon objave tih vijesti u Hrvatskoj rije i i ostali listovi po inju izvjeatavati o epidemiji u `panjolskoj - Obzor javlja da je i sam apanjolski kralj obolio "...od bolesti zagonetnih simptoma, koja se airi po itavoj `panjolskoj, te je spopala 30 % pu anstva." Iz nastavka lanka vidljivo je da u tom trenutku unato  brzini airenja bolesti i velikom broju zara~enih nitko nije o ekivao da e epidemija imati ozbiljnih posljedica. Novinar Obzora prenosi vijest agencije Reuters kako "...lije nici ne uzimaju te bolesti baa odviae ozbiljno." S druge strane, pravaaka Hrvatska dr~ava tek u srpnju izvjeatava o airenju epidemije, i to na prostoru Njema ke, pri emu preuzima izvjeataje njema kih listova. Taj je list zbog svojih radikalnijih politi kih stavova mnogo eae cenzuriran nego npr. re~imska Hrvatska rije , pa je mogue kako se uredniatvo lista nije htjelo dodatno kompromitirati pred cenzorima izravnim kraenjem zakona o tisku. No, hrvatska javnost je iz drugih izvora dobivala barem neke informacije o kretanju epidemije i njenom prerastanju u pandemiju. Pritom posve iste jezi ne konstrukcije koriatene u raznim listovima pokazuju kako je redovito rije  o podacima preuzetim posredstvom stranih, vjerojatno avicarskih novina. Po etkom lipnja znalo se da je bolest zahvatila itav Pirenejski poluotok, da je u Barceloni oboljelo viae od 20000 stanovnika, a u provinciji i preko 30% pu anstva. Slu~beno nije bio poznat nijedan smrtni slu aj uzrokovan tom zagonetnom boleau, za koju se sumnjalo da je malteaka ili dengue groznica prenijeta u `panjolsku iz Sjeverne Afrike. Vjerojatno su na takve apekulacije utjecale vijesti kako je oboljela sva apanjolska vojska u Maroku. Iako je ve tada smrtnost od bolesti bila velika, hrvatska javnost je tu informaciju saznala tek sredinom lipnja. "Misterijozna bolest mnogo je dugotrajnija, nego se je ispo etka dr~alo i u mnogim slu ajevima svraava smru. Otkako je poaast buknula znatno je posko io broj pomora..." Ipak, u citiranom lanku nema izraza straha, ve olakaanja jer se inilo kako bolest jenjava, te je i sam apanjolski kralj ozdravio. U sljedea dva tjedna nije bilo novih vijesti o epidemiji, da bi po etkom srpnja bilo jasno kako epidemija nije proala, ve se naprotiv proairila i na teritorij Centralnih sila. Javljano je o izbijanju epidemije nalik na "apanjolsku bolest" u Nrnbergu i Mnchenu, uz prve naznake kako je rije  o dotad nepoznatoj varijanti gripe. "`panjolska bolest koja nije niata drugo nego influenca sve viae preotima mah, tako da se mo~e govoriti o poaasti. ... Ne mo~e se utvrditi to an broj oboljenja, ali je prema pribli~nom ra unu oboljelo oko 1500 osoba." Osobito su bili ugro~eni oni koji su boravili u veim grupama, budui da se bolest airila zrakom. "Naro ito oboljuju radnici, te ~eljezni ko osoblje ... zbog airenja bolesti prijeti opasnost telefonskoj slu~bi i poatanskom prometu." Istovremeno su vrlo rijetke vijesti o airenju epidemije u zemljama Antante. Vjerojatno je cenzura, kako na strani Antante, tako i Centralnih sila uzrok toj praznini. O na inu na koji je epidemija prenesena u Srednju Europu u hrvatskim listovima nije bilo ni rije i, iako je posve jasno kako bi bolest iz `panjolske do Njema ke morala proi i preko Francuske. Pisalo se kako je bolest prenesena u Njema ku "na nerazjaanjen na in". Hrvatska rije  je usputno spomenula airenje epidemije na Englesku, a Obzor izvijestio o airenju epidemije u zarobljeni kim logorima u Engleskoj kamo se bolest navodno proairila iz `kotske. Kako tad gripa joa uvijek nije uzela maha u Hrvatskoj, javnost se njome bavila naj eae na senzacionalisti koj razini. Ona je smatrana neugodnom, ponekad smrtonosnom boleau, no nije bilo nikakvih naznaka panike ili poduzimanja opse~nih mjera zaatite od njenog airenja. Hrvatska je javnost u tom trenutku posve zaokupljena svjetskim ratom. `IRENJE EPIDEMIJE NA HRVATSKU Prve naznake airenja epidemije gripe na Hrvatsku potje u s po etka srpnja. U lanku "`panjolska influenca u Zagrebu?" Hrvatska rije  nagaa o mogunosti da se bolest proairi i na hrvatsko podru je. U to je vrijeme epidemija ve harala cijelim podru jem Srednje Europe. Zabilje~ena su oboljenja u Berlinu, Be u i Budimpeati, a otprilike dva dana ranije i u Zagrebu. Iako je Obzor nekoliko tjedana ranije izvijestio o velikom broju smrtnih slu ajeva u `panjolskoj, list vladajue stranke je ipak pokuaao umiriti javnost pisanjem kako "...sama bolest nije opasna, te su slu ajevi smrti izvanredno rijetki. U `panjolskoj gdje je viae stotina hiljada obolilo na toj bolesti zabilje~eno je tek nekoliko smrtnih slu ajeva. U Zagrebu je obolilo neko 30 vojni kih i nekoliko civilnih osoba." Istra~ivanja obdukcijskih nalaza zagreba kih mrtvozornika potvruju kako se prve slu ajeve gripe u Hrvatskoj doista mo~e smjestiti u taj period, no istodobno su novinari potcijenili opasnost i previdjeli injenicu kako mnogi oboljeli nisu umirali od same gripe, ve komplikacija koje su pratile bolest - naj eae upale plua i dianih puteva. Listovi pokuaavaju primiriti javnost pisanjem kako bolest nije pretjerano opasna, ato je vjerojatno imalo kontraproduktivni u inak - manji oprez graana i br~e airenje bolesti. Iako su ve u srpnju postojale naznake opasnosti od izbijanja epidemije vlasti su vrlo malo u inile da to sprije e. ini se kako su i u Hrvatskoj, kao i ostatku svijeta, vojnici bili izvor epidemije. Oni su boravili na malom prostoru u velikim grupama, a uz to u etvrtoj godini rata mjere zaatite protiv bolesti imale su sve slabiji u inak na premorene i slabo hranjene vojnike. 9. srpnja javljeno je o izbijanju bolesti meu austro-ugarskim vojnicima u Po~egi, i njenom airenju meu civile, a nedugo zatim i u Sarajevu gdje je ubrzo oboljelo gotovo 3000 osoba. Odmah potom sli ne vijesti stigle su iz Dalmacije, no ini se kako je tu bolest u prvo vrijeme imala manje uspjeha nego u Bosni. U Splitu je zabilje~eno 40 oboljelih od apanjolske gripe. No, organizirana reakcije dr~ave izostaje sve do kraja kolovoza. Tek su tad lokalne vlasti po ele izdavati proglase o na inima spre avanje zaraze, te stro~e propise o prijavljivanju zara~enih. U toj prvoj fazi airenja epidemije bilo je razmjerno malo smrtnih slu ajeva, iako je postotak zara~ene populacije bio velik. U kasnijoj fazi epidemije, kad je smrtnost od "apanjolske gripe" dosezala vrhunac, hrvatski su se listovi gotovo s nostalgijom prisjeali srpnja i kolovoza 1918. godine kad je gripa "... u formi ... u kojoj se tad bila rasprostranila itavom Evropom posmatrana openito nekom bagatelom, a njezine su se ~rtve brzo oporavile", a pored toga "...kad se je i u nas po ela pojavljivati bolest, bilo je dosta onih, koji nisu htjeli vjerovati u nju, tvrdei da je to samo obi na nahlada, dok su ju drugi posve olako uzimali." Tad su slu ajevi gripe "... koji se kod nas pojaviae, bili ... u istinu veoma lake naravi. Bio je to osjeaj umornosti u tijelu, bol glave i nogu i osjeaj slaboe. Osim toga dizala se jako temperatura, ato je trajalo dva tri dana i onda bez ikakovih posljedica prestalo. Na takvoj vrsti apanjolske influence obolilo je bilo kroz zadnja dva tri mjeseca gotovo 80 do 90 posto ljudi u Zagrebu, a i provinciji". Do kraja rujna se inilo kako e epidemija osim manjih neugodnosti proi bez ozbiljnjijih posljedica. Povremeno je javljano o airenju bolesti u Ugarskoj i `vedskoj gdje je pedesetak osoba podleglo, no novinske stupce i dalje su punile uglavnom vijesti o novom zamahu ratnih zbivanja, sve izra~enije propitivanje politi ke budunosti Hrvatske, potreba ju~noslavenskog ujedinjenja i eventualna reakcija Austro-Ugarske na takav rasplet. PRVI VRHUNAC EPIDEMIJE: LISTOPAD 1918. `panjolska gripa puni je zamah u Hrvatskoj postigla u listopadu 1918. godine. U toj je fazi bolest imala mnogo te~e posljedice nego u po etku epidemije. Ve od po etka mjeseca novine izvjeatavaju o ja anju epidemije u Europi. Javljeno je o airenju bolesti u Budimpeati, Padovi gdje "...je ve progutala tisue ~rtava...", Pragu, Ljubljani te `panjolskoj. Bolest je velikom brzinom zahvaala akole, pa je u svim veim gradovima Austro-Ugarske nastava prekinuta. U Zagrebu je ta mjera poduzeta 10. listopada, a dan kasnije i u Osijeku i Sarajevu. Ve prije toga pojavili su se prvi slu ajevi smrti od gripe u Hrvatskoj. 2. listopada javljeno je iz Gline kako bolest u tom kraju "nemilo hara i". Zdravstveni odsjek Odjela unutarnjih poslova Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske vlade 5. listopada obavijestio je sve kotarske i gradske uprave o epidemiji i na inima spre avanja njenog airenja. Lokalne vlasti su trebale graane uputiti kako se bolest "...zrakom airi ... i da tom airenju veoma pogoduje sticanje ljudi..." i pozvati puk "da u slu aju oboljenja ne postupa svojim ~ivotom lakoumno, da smjesta legne u krevet, po mogunosti da se pozove lije nik i da se strogo dr~i njegovih odredaba, nakon prestanka vruine da sveudilj ne ustaje i ne izlazi iz kue niti da ne radi do posvemaanjeg ozdravljenja, jer e time najlaglje dosko iti moi raznim nemilim i vrlo teakim posljedicama (komplikacijama) ove bolesti, kao ato je upala plua i drugih ustroja tijela.". Pored toga, kotarske oblasti i gradska poglavarstva trebala su izvijestiti o mortalitetu od gripe ili njenih komplikacija, i to odmah za rujan, a ubudue do svakog 10. u mjesecu. Meutim, sve loaija prometna povezanost zemlje prouzrokovana slomom Austro-Ugarske i akcijama zelenog kadera, te birokratska tromost inovni kog aparata doprinijeli su posvemaanjem neuspjehu ove naredbe. Vrlo su rijetki kotarevi i gradovi izvijestili Odsjek za zdravstvo u skladu s naredbom, a neki od njih i nakon nekoliko mjeseci se ~ale kako uope nisu primili spomenutu naredbu, pa je Povjereniatvo za zdravstvo Narodnog vijea Slovenaca, Hrvata i Srba koje je preuzelo nadle~nosti prijaanjeg Odsjeka za zdravstvo bilo prisiljeno nekoliko puta ponoviti zahtjev. Najpotpunije su naredbu ispunili najisto niji hrvatski kotarevi. Iz Iloka je javljeno o 30 smrtnih slu ajeva, iz Vukovara 27 a najte~e su boleau pogoeni Zemun, gdje je u listopadu prijavljeno viae od 3000 oboljelih i gotovo 300 smrtnih slu ajeva, te Stara Pazova s 408 smrtnih slu ajeva. S drugih hrvatskih podru ja sa uvani su podaci iz Broda na Savi, gdje je od gripe umrlo 30 osoba, Vara~dina s 27 te Slunja s 4 smrtna slu aja. Nepotpuni podaci mogu se objasniti raspadom Austro-Ugarske i stupanjem Hrvatske u sastav Dr~ave Slovenaca, Hrvata i Srba, nakon ega je doalo do zastoja u radu mnogih javnih slu~bi koje se smatralo manje va~nima u vrijeme presudnog politi kog preokreta. Isto tako, mnogi kotarevi nisu mogli skupiti tra~ene podatke zbog nedostatka lije nika, npr. u samoborskom kotaru "...broj oboljelih, ozdravljelih i preostalih ne mo~e se ustanoviti, jer bi za to ustanovljenje kraj te rasprostranjenosti epidemije i gorovitih predjela kotara samoborskoga bilo potrebito sudjelovanje od barem 4-6 lie nika, do im fakti no postoji samo jedan". Jedan od uzroka nedostatka lije nika svakako je svjetski rat, jer su lije nici vrlo rano mobilizirani za potrebe vojske, a ona nije pristajala na zahtjeve civilnih vlasti da otpusti lije nike zbog potreba civilnog stanovniatva. U statistikama o kretanju zaraznih bolesti vrlo se rijetko spominje gripa. ini se da su inovnici esto birokratski nastavili upisivati podatke prema rubrikama predvienim u ranije tiskanim formularima, prema kojima se pratilo samo zaraze kozica, boginja i dizenterije. Iz Vara~dina je javljeno kako se "...medju izkazani od gri~e oboljelih i umrlih osoba nalaze nesumnjivo mnogi slu ajevi, koji se etiolo~ki nemogu ubrojiti u dysenteriju, nego su to jama no slu ajevi influence sa klini nim pojavi srdobolje." Tek u studenom se u ponekom takvom formularu mo~e nai rukom dopisana rubrika o kretanju zaraze influenze spanice, influenze pulmonie ili hispanee. Novinski lanci govore o mnogo te~oj situaciji nego ato bi se dalo naslutiti iz arhivskih izvora, osobito u ruralnim podru jima. "U selima oko Vara~dina ... je zavladala ta bolest svom snagom. Smrtni su slu ajevi na dnevnom redu." "Iz pokrajine sti~u vijesti, da u nekim krajevima bolest tako hara, da su itava sela obolila, a smrtnih slu ajeva da ima dosta. Iz Dalmacije dolaze takodjer sli ni glasovi." Tjedan dana kasnije stanje nije niata bolje - "...u selima imade ve mnogo ~rtava ove bolesti. Tako nam javljaju iz samoborskog kraja, da su ondje ve itave zadruge oboljele....Iz okolice Zagreba dolaze pred bolnicu milosrdne brae puna kola bolesnika. ...U Splitu ima oko tisuu bolesnika, tako da lije nici jedva dospijevaju da pohode svoje pacijente. ... Bude dnevno u Splitu po 8 do 10 sprovoda." Bolest "...osobito hara u raznim manjim mjestima i selima, pogotovo u onima, gdje se ne mo~e tako lako doi do lije ni ke pomoi. Zato tamo i vlada medju narodom silan pomor." U Kraljevcu na Sutli "...imade u dva mjeseca u mjestu viae mrtvih, no ato ih je znalo biti u godini dana. Od strane oblasti poduzete su sve mjere da se ovoj poaasti stane na put, ali je mnogo i sam svijet kriv, koji nee da se dr~i oblasnih propisa i preporuka." Teako haranje gripe "koja mori mladi svijet" u ruralnim krajevima ostavilo je traga u knji~evnosti, kao i memoaristici. Brojna svjedo anstva o posljedicama epidemije sa uvana su s podru ja Zagreba. Tu je zaraza vrhunac dosegla sredinom listopada. "Ako sutra ne izadje Hrvatska dr~ava, onda je to znak da su svi njezini suradnici obolili od apanjolske influence. I danaanji broj uredjen je samo po jednom suradniku, koji je poslije podne takoer po eo pobolijevati od iste." Osim toga bolest je pogodila i pola redakcije Obzora, a zagreba ko Druatvo za spasavanje (prete a Hitne pomoi) takoer je prekinulo rad jer su oboljeli svi lanovi, "...od direktora do pomonika i aofera...". Obzor dan kasnije moli svoje pretplatnike da sami podignu svoj primjerak lista u redakciji budui da je "...skoro polovina naaih raznosa a obolilo od apanjolske groznice i ostalo kod kue." ini se kako je i tad dio stanovniatva potcjenjivao opasnost, "...ljudi joa uvijek ne vjeruju da je navalila i na nas epidemija, poput kuge, i da to nije nikakova lagana influenca ve bolest koja kosi ~ivote. Odasvud se javlja porast ove bolesti, pa se ini da smo joa daleko od vrhunca." Epidemija je teako pogodila i dr~avnu ~eljeznicu, koja je bila prisiljena reducirati broj voznih linija. Specifi nost pandemije gripe 1918. godine bilo je, za razliku od veine drugih zaraznih bolesti, to da je bolest naj eae ugro~avala osobe u punoj ~ivotnoj snazi. Danas se vjeruje kako je uzrok tome bila poja ana reakcija imunosnog sustava oboljele osobe, koja je naj eae rezultirala smru - imunosni sustav napao bi zara~ene stanice, no zajedno s njima bile bi uniatene i zdrave stanice. Kako je imunitet mlaih osoba ja i od drugih starosnih skupina, i smrtnost je bila najvea u toj dobnoj grupi. Taj simptom, ali ne i njegov uzrok, uo ili su i zagreba ki novinari, uz opasku kako je u Hrvatskoj specifi no i eae obolijevanje ~ena od muakaraca, "...i to zbog toga jer se ~ene manje uvaju te u bolesti obavljaju kune poslove." Sudei prema bolni kim statistikama po kojima je vrlo malo ~ena lije eno od "apanjolske gripe", a smrtnost u toj populaciji bila mnogo viaa nego u muakaraca, takvo simplificirano objaanjenje ne stoji. Vjerojatnije je nepovoljan socijalni polo~aj ~ena u odnosu na muakarce imao veeg utjecaja od njihove nepa~nje i "slabijeg uvanja" od bolesti. U listopadu hrvatske dnevne listove zapljuskuje poplava osmrtnica, iz kojih nije uvijek jasno je li umrla osoba podlegla gripi, no esta konstatacija o "...kratkoj i teakoj bolesti..." svakako upuuje na tu mogunost. Od gripe su umrle mnoge poznate osobe, uklju ujui i urednika gospodarskog dijela Obzora Roberta Heumera, sestru Ante Trumbia Mariju Dvornik, te mnogih drugih lije nika, u iteljica, inovnika, sveenika i svih drugih slojeva stanovniatva. Epidemija je izazvala zazor od skupina koje su smatrane najrizi nijima, pa su tako zagreba ki fijakeristi izbjegavali prevoziti lije nike. Gradsko poglavarstvo je bilo prisiljeno stati tome na kraj odlukom da gradski fijakeri "imaju bezuvjetno, ako su na stajaliatu, na svaki zahtjev lije nika se odazvati", jer su lije nici "... kojih je broj ratom smanjen, obnemogli, jer uslijed pomanjkanja prijevoza moraju svoje lije ni ke du~nosti obavljati veim dijelom pjeake i jer se ustru avaju fijakeristi voziti lije nike ne samo po cjeniku, ve i uz obeanje veeg honorara." Hrvatski listovi su sredinom listopada preporu ivali oatrije mjere protiv airenja epidemije, uklju ujui i zabranu okupljanja veeg broja osoba. "Ne valja danas posjeivati mjesta gdje se skuplja mnogo ljudi, kao ato su kazaliata, kina i kavane." Samo dan kasnije isti je list joa radikalniji - "Ako ovo dalje potraje, zatvorit e se i svi kinematografi i kazaliata. A jednako se mora misliti i na crkve." Hrvatska dr~ava objavljuje pismo zabrinutog itatelja "...da se toj nemiloj bolesti stane na put zatvaraju se akole, a kinematografi koji su upravo leglo njezino - ti se puataju na miru." Tvrdi da bi se kinematografi trebali "...ne samo u Zagrebu, ve po cijeloj zemlji smjesta zatvoriti, a onome kome je ~ivot mio i drag, ako je sebi prijatelj, ne bi smio podnipoato u kinematograf." S druge strane, epidemija nije uspjela paralizirati baa sva podru ja ljudske djelatnosti, pa su tako spretni Obzorovi akviziteri reklamnih poruka u vrijeme najvee smrtnosti od gripe izmijenili dotadaanju propagandnu poruku jedne marke mineralne vode iz rujanskog "...Franz Josef gorka voda uredjuje djelovanje ~eludca i crijeva, o~ivljuje izmjenu tvari i osvje~uje krv..." u listopadski "...kod epidemija pru~a uporaba naravne Franz Josef gorke vode izvrsne usluge...". Sli no tome, u jeku epidemije lansirana je i reklamna kampanja za konjak koja je uz slogan "...najbolja zaatita protiv apanjolske groznice jest Keglevichev konjak!" potrajala do kraja studenog. Nisu sa uvani podaci koji bi potvrdili, ali niti opovrgli istinitost tih tvrdnji, no one svjedo e o tome da je usprkos te~ini situacije dio stanovniatva zadr~ao vjeru u budunost i optimisti ki pristupao dogaajima. Skori slom Austro-Ugarske naglo je prekinuo zaokupljenost hrvatske javnosti vijestima o "apanjolskoj gripi". U posljednjem tjednu listopada kad je i sam opstanak Austro-Ugarske doaao u pitanje, zabrinutost zbog opasne bolesti is ezla je pred nadom u povoljno rjeaenje hrvatskog politi kog pitanja. Vijesti o bolesti naglo ustupaju mjesto izvjeatavanju o aktivnostima Narodnih vijea, kako u ju~noslavenskim, tako i zapadnoslavenskim predjelima Monarhije, no to nipoato ne zna i da je i epidemija prestala. Iz peatanskih novina s kraja listopada 1918. saznajemo o naglom nastupu euforije zbog raskidanja veza s Ugarskom i Habsburgovcima, ali i potvrdu nesmanjenog haranja gripe - "...neka se mad~arsko opinstvo kona no probudi iz svog optimisti kog sna i neka uzme na znanje nepobitnu istinu: Hrvatska se u svakom pogledu otcjepljuje od Ugarske ... Niti grasiranje apanjolske bolesti ne mijenja niata na injenici, da je u Zagrebu svaki ovjek zadovoljan i sretan. ...ovdje pokazuje svaki veselje pobjedonosnog rata." Podaci o mortalitetu u Zagrebu pokazuju kako je po etkom studenog 1918. gripa po ela jenjavati, pa je broj umrlih od te bolesti i njenih komplikacija smanjen sa stotinjak na etrdesetak osoba tjedno. LA}NO ZATI`JE I NOVI VAL BOLESTI: STUDENI-PROSINAC 1918. U studenom i prosincu novine ne donose lanke o epidemiji jednako u estalo kao u prethodnom razdoblju. To se mo~e objasniti brojnim zbivanjima vezanim uz prekrajanje politi ke organizacije Srednje Europe i svrstavanje ju~nih Slavena u novu dr~avu. Dalekose~nost tih zbivanja, nesigurnost oko uvjeta ujedinjenja Dr~ave SHS i Kraljevine Srbije, talijanska okupacija jadranske obale i opa nesigurnost u ruralnim podru jima pridonijele su smanjivanju pa~nje posveene epidemiji. Redovitije se piae samo o mortalitetu u Zagrebu. Istovremeno i u arhivskoj grai nestaju svjedo anstva o toku epidemije. Uzrok tome je prestrukturiranje javne uprave po centralisti kom na elu koje je zapo eto nakon uspostave Kraljevstva SHS. Podaci o kretanju zaraze za mjesec studeni pisani u prosincu i sije nju su sa uvani, no za kasnija razdoblja nema nikakvih podataka osim novinskih lanaka. O ito je u to vrijeme epidemija ve smatrana proaloau, pa su naredbe tad ve nepostojeeg Narodnog vijea Dr~ave SHS vezane uz problem epidemije gripe jednostavno ignorirane. Po etkom studenog mortalitet od gripe se nakratko smanjio, ato je u javnosti potaklo nadu da je najgora faza poaasti proala. Dotad esto isticane mjere opreza su s druge strane preko noi postale neprihvatljivima - od graanstva ne samo da se viae nije tra~ilo suzdr~avanje od boravka u veim grupama, nego su ak poticana masovna okupljanja i demonstracije kao znak podrake Narodnom vijeu i ju~noslavenskom ujedinjenju. U takvom ozra ju epidemija se ponovno razbuktala u joa veoj mjeri nego u listopadu. Iz obavijesti o mortalitetu u Zagrebu mo~e se raspoznati kako je nakon privremenog opadanja u prva dva tjedna studenog smrtnost od gripe i s njom povezanih oboljenja dosegla svoj novi vrhunac u drugoj polovini studenog i prvoj polovini prosinca. U Zagrebu je 1918. godine tjedno umiralo u prosjeku 60 stanovnika. U najte~em razdoblju epidemije taj broj je porastao na viae od 200 osoba, s vrhuncem u drugom tjednu prosinca kad se broj umrlih u Zagrebu penje na 264. ini se kako je najvei broj oboljelih i umrlih bio meu ratnim zarobljenicima i vojnicima, kako bivaim austro-ugarskim, tako i novopridoalim srpskim. Oni su bili smjeateni u velikim skupinama po vojarnama, a djelomi no i po vagonima ostavljenim na sporednim kolosijecima ~eljezni kih pruga, pa je meu njima postojala najvea vjerojatnost airenja zaraze. 13. studenog 1918. u Zagrebu je pokopano "...30 vojni kih osoba, koje su podlegle toj bolesti." Veliku smrtnost u vojnika, koji su inili najvei udio evidentiranih smrtnih slu ajeva od apanjolske gripe potvruje izvjeataj pro elnika zagreba kog zdravstvenog odsjeka, koji je ustvrdio kako je na podru ju grada od 1. rujna do 30. studenog 1918. godine umrlo 388 osoba kojima je kao uzrok smrti utvrena influenca, od toga 90 graana i 298 vojnika. Vojnici su inili preko 75% zabilje~enih smrtnih slu ajeva od epidemije gripe. Naravno, ti podaci se ne mogu smatrati potpunima jer su mnogi umrli civili ostali neevidentirani, pa ak i neprijavljeni kao bolesni. Bolnice ionako optereene ratnim stradalnicima sad postaju pretrpane "uslijed vladajue epidemije". Iz provincije Narodnom Vijeu pristi~u molbe da slanjem lije nika pomogne lokalnim vlastima u suzbijanju epidemije, no NV je zaokupljeno drugim poslovima i svu odgovornost za spre avanje airenja zaraze i lije enje oboljelih prebacuje na joa uvijek postojee ~upanije. U skladu s propagiranom politikom ujedinjenja ju~nih Slavena pisalo se i o potrebi pomoi Srbiji: "`panjolska influenca je po ela harati po izmorenom od rata narodu, stotine i tisue ginu..." Pritom se apeliralo na lije nike, bolni are i bolni arke koji bi u slavenskom duhu trebali dobrovoljno krenuti u pomo ugro~enoj brai. Lije nici-povratnici iz vojske otpuateni nakon prekida neprijateljstava tad su ve donekle olakaali polo~aj malobrojnih lije nika koji su se ve nekoliko mjeseci sami borili protiv epidemije. Pritom su mnogi od njih, kao npr. mladi vara~dinski lije nik uposlen nepuna 3 mjeseca prije smrti pali "...~rtvom svog zvanja ... jer je lije e druge od apanjolske bolesti i sam od nje obolio i podlegao joj." Mnogi su od umrlih sretno pre~ivjeli bojiata Prvog svjetskog rata, da bi po zavraetku sukoba podlegli gripi. U osmrtnicama objavljenim u toku studenog i prosinca mogu se pronai potresna svjedo anstva poput "...u etvrtak se vratio ... obolivai na putu od apanjolske groznice koja ga je u tri dana oborila u grob." U nekim slu ajevima cijele obitelji razorene su zarazom - "... pred mjesec dana umrije mu aogor, pred deset dana sestra, a sada obori apanjolska influenca i njega." Bolest je i dalje ometala normalizaciju ~ivota, pa je tako u Zagrebu nakratko prekinuta opskrba krumpirom "...radi bolesti i pomanjkanja osoblja" u gradskom aprovizacionom uredu. ini se kako je epidemija imala i utjecaja na dnevnopoliti ka zbivanja. Rad Odbora Narodnog vijea u Suaaku bio je ote~an zbog zaraze njegovih lanova gripom. Sli na je situacija bila i u pojedinim odjelima vlade Dr~ave SHS. Sredinom prosinca, kad je bolest ponovno izgubila zamah Hrvatska rije  je rezimirala dotadaanji tok epidemije rije ima "...Od nekoliko dana po ela je opet popuatati u Zagrebu apanjolska bolest, koja je nastupila epidemi ki u tri razne periode. `panjolska je bolest naime u Zagrebu prvi put nastupila dosta bezazleno, te su smrtni slu ajevi bili vrlo rijetki, tako da nitko nije tu novu bolest ozbiljno shvaao. Drugi put nastupila je u mnogo te~oj formi. Bolesnici su dobivali upale plua s gnojenjem, te su veim dijelom umrli. Trei je puta apanjolska bolest nastupila u joa goroj formi. U toj periodi dobivali su bolesnici delirij, a u mnogo slu ajeva je nastupila i jaka duaevna poremeenost. Mortalitet je u toj periodi bio najja i. Ima nade da e bolest koja je ve sad po ela jenjavati sasvim iz eznuti im nastupi suho hladno vrijeme. No mogue je, da e se pojaviti i etvrta perioda ove teake bolesti, koja e biti joa ozbiljnjija nego su bile dosadaanje." Tu viae nema ni traga potcjenjivanju epidemije kao na po etku njenog airenja. KRAJ EPIDEMIJE U drugoj polovini prosinca 1918. godine, posve u skladu s gore navedenom procjenom Hrvatske rije i smrtnost od gripe u Zagrebu, a vjerojatno i u ostatku Hrvatske za koju ne raspola~emo nikakvim podacima, naglo opada. Do po etka 1919. smrtnost u Zagrebu pada tempom od gotovo 50% tjedno, da bi se sredinom sije nja 1919. godine stabilizirala na uobi ajenih aezdesetak slu ajeva tjedno. Iako su se i u kasnijem periodu pojavljivali sporadi ni slu ajevi "apanjolske gripe", mo~e se zaklju iti kako je epidemija airokih razmjera u Hrvatskoj prestala krajem 1918. godine, jednako iznenadno kao ato je i zapo ela. Samo u Zagrebu je u nepuna etiri mjeseca odnijela viae od 700 ~ivota, a na itavom podru ju Hrvatske vjerojatno viae desetaka tisua. Za to nu procjenu broja stradalih nedostaju to ni i pouzdani statisti ki podaci. Osobito je manjkava statistika smrtnosti od gripe u ruralnim podru jima. Mogue je samo pribli~no procijeniti ukupan broj ~rtava. Tu je od velike pomoi sa uvana dokumentacija vojne uprave Bosne i Hercegovine, koja omoguava pribli~nu rekonstrukciju toka epidemije u BiH u listopadu 1918 godine. U prvom tjednu tog mjeseca od gripe je u BiH oboljelo preko 2000, a umrlo 110 osoba, u drugom tjednu oboljelo 9507 a umrlo 688 osoba, u treem tjednu zabilje~eno je 13398 oboljelih i 1231 umrlih osoba, a u etvrtom 16675 oboljelih i 1888 umrlih. Prema tome, samo u listopadu 1918. godine na podru ju BiH od gripe je oboljelo viae od 40000, a umrlo oko 4000 osoba. Pritom su najte~e stradali Hrvatskoj bliski kotari Banja Luka, Cazin, Bosanski Novi i Br ko, pa se mo~e pretpostaviti kako je u Hrvatskoj udio stradalih u ukupnom broju stanovnika mogao biti u pribli~no istom omjeru. Prema rezultatima popisa stanovniatva iz 1910. godine BiH je imala 1898000 stanovnika, odnosno pribli~no dvostruko manje od Hrvatske u danaanjim granicama (3460600 stanovnika). Koristei tu analogiju, mo~e se zaklju iti kako je u listopadu 1918. godine broj stradalih od "apanjolske gripe" u Hrvatskoj dosegao pribli~no 8000 ljudi. Ako se tome pribroje umrli u ranijim i kasnijim mjesecima, broj stradalih mogao bi iznositi izmeu 15000 i 20000 osoba. Valja napomenuti kako su svi ovi podaci nepotpuni, ponekad ograni eni samo broj umrlih u kotarskim srediatima gdje je postojala zdravstvena infrastruktura. Zagreba ki listovi javljaju kako "u Bosni itave kue ostaju puste. Protumjere se ne poduzimaju nikakove, jedino gradovi, kao sjediata kotarskih oblasti, mogu se donekle osigurati jer se tamo nalaze lije nici." Jednaka je situacija bila i u Hrvatskoj. Ukoliko je to na pretpostavka da su brojevi navedeni u ovim popisima znatno manji od realnog broja umrlih, procjenu od 15000-20000 stradalih u Hrvatskoj valja uzeti kao donju granicu broja ~rtava epidemije gripe 1918. godine. Cijela je hrvatska javnost po etkom 1919. ve bila posve svjesna razmjera tragedije koja je pogodila svijet. Obzor prenosi ocjenu britanskih lije nika kako "...postoji razlog za vjerovanje da je na itavom svijetu posljednje ove etvrt godine umrlo od prilike 6 milijuna ljudi od apanjolske bolesti i od upale plua." ZAKLJU AK `panjolska gripa je u Hrvatskoj ostavila dubokog traga. Iako je u po etku smatrana bezopasnom, na vrhuncu svog puta kroz hrvatske zemlje nemilice je kosila ~rtve u svim socijalnim, spolnim, dobnim i etni kim skupinama stanovniatva. Po intenzitetu, brzini airenja i posljedicama koje je prouzro ila mo~e se ubrojiti meu najte~e epidemije zabilje~ene u hrvatskoj povijesti. Iako trajanjem i smrtnoau stanovniatva nije u rangu srednjovjekovnih ku~nih zaraza, po broju oboljelih je vjerojatno najte~a epidemija neke bolesti u hrvatskoj povijesti. Suvremenici su procjenjivali kako je od gripe u drugoj polovini 1918. oboljelo gotovo 90 % stanovnika Hrvatske. S druge strane, nagli pad opreza i ignoriranje opasnosti meu ugro~enim gradskim stanovniatvom krajem listopada i u studenom 1918. godine, unato  teakim posljedicama izlaganja zarazi kojih su svi stanovnici Hrvatske nesumnjivo bili jako dobro svjesni dodatno potvruje entuzijazam i visoke nade u bolju budunost koje su graani Hrvatske gajili nakon sloma Austro-Ugarske. Sve mjere koje su sredinom listopada poduzimane da se bolest suzbije imale su slab u inak zbog nagle promjene politi kog ustroja Srednje i Jugoisto ne Europe. Masovna okupljanja povodom okon anja rata, osamostaljenja Hrvatske od Ugarske i stvaranja Dr~ave SHS onemoguila su uspjeaniju borbu protiv zaraze. Valja istaknuti kako su sli ne pojave po okon anju rata zabilje~ene u gotovo svim zemljama pogoenim zarazom, pa tu Hrvatska ne predstavlja nikakav izuzetak. Tok i posljedice epidemije daju dodatna objaanjenja stanja u Hrvatskoj po okon anju Prvog svjetskog rata. U to je vrijeme Hrvatska u socijalnom smislu duboko podijeljena zemlja. Modernizacijski procesi zahvatili su vee gradove, i naj eae ih tek povrano okrznuli, dok najvei dio stanovniatva i dalje ~ivi na selu, u siromaatvu i posvemaanjoj oskudici. Nemo, a esto i nebriga dr~ave da aktivnije pomogne selja koj populaciji u suzbijanju epidemije jasno je pokazala da izmeu urbanog i ruralnog stanovniatva postoji veliki jaz, kojeg e pokuaati premostiti tek Radiev selja ki pokret dvadesetih godina. U trenutku izbijanja epidemije dolazi do apsurdne situacije u kojoj su zagreba ki novinari bolje upoznati sa kretanjem epidemije u drugim europskim prijestolnicama nego u selima tek nekoliko kilometara udaljenim od Zagreba. Epidemija je takoer pokazala da je Prvi svjetski rat imao viaestruko negativne posljedice za Hrvatsku. Ne samo da je prouzro io velike izravne gubitke stanovniatva, ve je iscrpio i druge resurse - gripa se nezaustavljivo airila zbog manjka lije nika zauzetih na bojiatima, a ograni eni bolni ki kapaciteti bili su popunjeni ranjenicima i nisu u potpunosti mogli biti iskoriateni za lije enje oboljelih od gripe. Pored toga, brojni vojnici okupljeni u vojarnama bili su lake mete za razbuktalu gripu. Pritom valja naglasiti da su meu vojnicima najrizi nija skupina s najveim brojem smrtnih slu ajeva bili novopristigli srpski vojnici. ini se kako je zapovjedniatvo srpske vojske u ~urbi da ato br~e zaposjedne teritorij Dr~ave SHS vrlo malo pa~nje posveivalo smjeataju i komforu vlastitih vojnika. Epidemija gripe u Hrvatskoj takoer jasno ocrtava realna ograni enja zagreba kog Narodnog Vijea. Iako je to tijelo preuzelo vrhovnu vlast na cijelom teritoriju Dr~ave SHS, u stvarnosti je imalo vrlo ograni ene mogunosti intervencije u rjeaavanju svakodnevnih problema, osobito u izoliranijim dijelovima zemlje. Njegove su se aktivnosti naj eae ograni avale na izdavanje zapovijedi lokalnim jedinicama vlasti naslijeenim iz Austro-Ugarske, s vrlo malim mogunostima samostalne akcije. Slu ajevi ozbiljnog naruaavanja u inkovitosti organa Narodnog Vijea u trenucima kad su pojedini njihovi slu~benici pobolijevali od gripe i bili nesposobni za rad svjedo e da je dezorganizacija upravnog sustava u listopadu i studenom 1918. godine dosegla visok stupanj. To pokazuje da je prioritet Narodnog Vijea Dr~ave SHS bilo politi ko preureenje ju~noslavenskog prostora, dok je na drugim podru jima sve ovisilo o individualnom zalaganju i afinitetima pojedinaca. Analiza mjera poduzetih protiv airenja bolesti ukazuje i na stupanj zdravstvene zaatite hrvatskog stanovniatva 1918. godine. Jasno je kako razli ite druatvene skupine nisu imale jednaki pristup lije ni koj pomoi. Lije nici joa uvijek uglavnom posluju putem kunih posjeta, ato poskupljuje lije enje pa ga samo imunji slojevi mogu platiti. Bolest je tad joa uvijek bila duboko u sferi privatnog, pa su se esto vijesti o ne ijem obolijenju probijale u javnost tek nakon smrti bolesnika. To je takoer onemoguavalo vei stupanj zdravstvene zaatite, a napose bolni kog lije enja ~enske populacije i direktno uzrokovalo veu smrtnost meu ~enama. Epidemija apanjolske gripe sna~no je uzdrmala hrvatsko druatvo u drugoj polovini 1918. godine. Meutim, zbog istovremenih korjenitih politi kih promjena dugoro no je ostala u sjeni politi kih zbivanja te u kolektivnoj memoriji hrvatskog naroda, kao ni u hrvatskoj povijesnoj znanosti nije ostavila dubljeg traga. Mjere zaatite od epidemije bile su kratkoro ne, bez sustavnog napora na podizanju zdravstva ili popravljanju higijenskih prilika egzistencijalno ugro~enog stanovniatva. Epidemija nije suzbijena ljudskom aktivnoau, ve se povukla prirodnim putem, jednako nenadano kao ato je i izbila. Tek e kasniji druatveni razvoj Hrvatske omoguiti ravnopravnu i uspjeanu borbu protiv zaraznih bolesti. IZVORI: a) arhivska graa 1. Hrvatski dr~avni arhiv (HDA), Odsjek za zdravstvo Odjela unutraanjih poslova Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske vlade (OZ) 83, rujan 1918. - velja a 1919. b) novine 1. Hrvatska dr~ava(Zagreb), svibanj 1918. - velja a 1919. 2. Hrvatska rije (Zagreb), svibanj 1918. - velja a 1919. 3. Obzor(Zagreb), svibanj 1918. - velja a 1919. LITERATURA: a) lanci 1. Medicinska enciklopedija sv.III (1968), ur. Ante `ercer, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krle~a 2. BANAC, Ivo (1992) "I Karlo je o'ao u komite": nemiri u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918, u: asopis za suvremenu povijest 24/3, Zagreb: Hrvatski institut za povijest 3. FATOVI-FEREN I, Stella `AIN, Snje~ana (1991), `panjolska gripa kao uzrok smrti u gradu Zagrebu, u: Lije ni ki vjesnik 11-12, Zagreb: Hrvatski lije ni ki zbor 4. KOLAR - DIMITRIJEVI, Mira (1993), Gospodarsko-socijalni rad Narodne vlade Narodnog Vijea Dr~ave SHS 1918. godine, u: Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 26, Zagreb: Zavod za hrvatsku povijest 5. Okrugli stol "Dr~ava Slovenaca, Hrvata i Srba", Zagreb, 22.5.1992. u: Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 26, Zagreb: Zavod za hrvatsku povijest b) knjige 1. BARRY, John M. (2004) The Great Influenza: The Epic Story of the Deadliest Plague In History, New York: Penguin Books 2. BARTULOVI, }eljko (2004) Suaak 1919 - 1947, Rijeka: Dr~avni arhiv Rijeka i Adami 3. DAVIES, Pete (2000), The Devil's Flu: The World's Deadliest Influenza Epidemic and the Scientific Hunt for the Virus That Caused It, New York: Holt & Company 4. GETZ, David (2000) Purple Death: The Mysterious Flu of 1918, New York: Holt & Company 5. GOLDSTEIN, Ivo (2004), }idovi u Zagrebu 1918 - 1941, Zagreb: Novi Liber 6. KOLATA, Gina (2001), Flu: The Story Of The Great Influenza Pandemic, New York: Touchstone 7. KOREN I, Mirko (1979), Naselja i stanovniatvo SR Hrvatske: 1857-1971, Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti 8. KRIZMAN, Bogdan (1977), Raspad Austro-Ugarske i stvaranje jugoslavenske dr~ave, Zagreb: `kolska knjiga 9. KRIZMAN, Bogdan (1989) Hrvatska u prvom svjetskom ratu: hrvatsko-srpski politi ki odnosi, Zagreb: Globus 10. MILANOVI, Bo~o (1992), Istra u XX. stoljeu, Pazin: Istarsko knji~evno druatvo "Juraj Dobrila" Croatian society was utterly devastated by the Spanish flu epidemic in the second half of 1918, which gravely impacted Croatian society of the time. However, fundamental political change, occurring at the same time as the epidemic, caused it to remain in the shadow of political events for a very long time, just like it did in the collective memory of the Croatian people and leaving only a slight presence in Croatian historiography. Measures against the flu were only short-term, without systematical improvements of the public health conditions or the level of hygiene concerning people who were barely surviving. The epidemic wasn t suppressed by humans, but it naturally withdrew as quickly and suddenly as it broke out. Keywords: the epidemic, the Spanish flu, Croatia, the State of Slovenes Croats and Serbs, 1918 Medicinska enciklopedija sv.III (1968) Epidemijom apanjolske gripe dosad su se detaljnije bavili uglavnom ameri ki histori ari - BARRY 2004, KOLATA 2001, GETZ 2000, DAVIES 2000. BARRY 2004, 96. Hrvatska rije (Zagreb), 29. V. 1918. isto Obzor(Zagreb), 30. V. 1918. Hrvatska rije (Zagreb), 3. VI. 1918. Obzor(Zagreb), 6. VI. 1918. isto, 30. V. 1918. isto Hrvatska dr~ava(Zagreb), 3. VII. 1918 Hrvatska rije (Zagreb), 3. VI. 1918. Obzor(Zagreb), 6. VI. 1918. Hrvatska rije (Zagreb), 13. VI. 1918. isto Hrvatska rije (Zagreb), 1. VII. 1918. Obzor(Zagreb), 3. VII. 1918. Hrvatska rije (Zagreb), 3. VII. 1918. isto, 1. VII. 1918. isto, 4. VII. 1918. Obzor(Zagreb), 24. VII. 1918. Hrvatska rije (Zagreb), 4. VII. 1918. isto FATOVI-FEREN I, `AIN (1991), 445. Hrvatska rije (Zagreb), 9. VII. 1918. isto, 15. VII. 1918. Hrvatska dr~ava(Zagreb), 17. VII. 1918. FATOVI-FEREN I, `AIN (1991), 446. Obzor(Zagreb), 10.I.1919. Hrvatska rije (Zagreb), 9. X. 1918. isto isto, 5. VII. 1918. Obzor(Zagreb), 27. IX. 1918. Hrvatska dr~ava(Zagreb), 1. X. 1918. isto, 2. X. 1918. Hrvatska rije (Zagreb), 7. X. 1918. Obzor(Zagreb), 5. X. 1918. Hrvatska dr~ava(Zagreb), 7. X. 1918. Obzor(Zagreb), 10.X. 1918. Hrvatska rije (Zagreb), 11. X. 1918. Obzor(Zagreb), 11. X. 1918. Hrvatska rije (Zagreb), 2. X. 1918. FATOVI-FEREN I, `AIN (1991), 446. Hrvatski dr~avni arhiv (dalje HDA), Odsjek za zdravstvo Odjela unutraanjih poslova Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske vlade (dalje OZ) 83., 65.676/1918. isto, 850/1918. i 1209/1918. isto, 40/1919. isto, 1247/1918. isto, 295/1918. isto, 230/1918. isto, 1423/1918. isto, 14003/1918. isto, 255/1918. isto, 11578/1918. isto, 1305/1918. Hrvatska rije (Zagreb), 15. X. 1918, Obzor(Zagreb), 15.X.1918. HDA, OZ 83., 557/1918. isto, 500/1918. isto, 777/1918. isto, 1513/1918. Hrvatska dr~ava(Zagreb), 18. X. 1918. Hrvatska rije (Zagreb), 9. X. 1918. isto, 15.X.1918. Obzor(Zagreb), 27. X. 1918. Slavko KOLAR 1995, Svoga tijela gospodar, 68. ...nova se "apanjolska bolest po ela strahovito airiti. U mnogim su kuama le~ali svi lanovi obitelji, a mrtva ko je zvono ~alosno javljalo smrt, katkada i po viae puta na dan." MILANOVI 1992, 57. Hrvatska dr~ava(Zagreb) 11. X. 1918. Obzor(Zagreb), 12. X. 1918. isto, 13.X. 1918. Hrvatska rije (Zagreb), 14. X. 1918. Obzor(Zagreb), 19. X. 1918. BARRY 2004, 103-106 Hrvatska rije (Zagreb), 9. X. 1918. isto, 14. X. 1918. HDA, OZ 83 /1918. Hrvatska rije (Zagreb), 16. X. 1918. Obzor(Zagreb), 23. X. 1918. FATOVI-FEREN I, `AIN (1991), 446. Hrvatska rije (Zagreb), 14. X. 1918. isto, 15. X. 1918. Hrvatska dr~ava(Zagreb), 17. X. 1918. Obzor(Zagreb), 8. IX. 1918. isto, 19. X. 1918. isto isto, 22. X. 1918. Hrvatska dr~ava(Zagreb), 12. XI. 1918. detaljnjije o zbivanjima u Hrvatskoj i Dr~avi SHS krajem 1918. godine u: KRIZMAN (1977), KRIZMAN (1989), Radovi ZHP 26 (1993); o raspadu organizirane vlasti i neredima unutar Dr~ave SHS u: BANAC (1992), GOLDSTEIN (2004) Obzor(Zagreb), Hrvatska dr~ava(Zagreb), XI.-XII. 1918. Hrvatska rije (Zagreb), 24. XII. 1918. isto, 13. XI. 1918. isto, 4. XII. 1918. HDA, OZ 83, 54/1918. isto, 161/1918. Hrvatska rije (Zagreb),26. XI. 1918. isto, 25. X. 1918. isto, 6. XII. 1918. Obzor(Zagreb), 8. XII. 1918. isto, 6. XI. 1918. BARTULOVI 2004, 426. KOLAR-DIMITRIJEVI1993, 215. Hrvatska rije (Zagreb), 17. XII. 1918.  isto, 12. I. 1919.  Obzor(Zagreb), 23. II. 1919.  HDA, OZ, 1314/1918.  isto, 1439/1918.  isto, 1414/1918.  isto, 1608/1918.  isto  KOREN I 1979, xiv  Obzor(Zagreb), 9. XI. 1918.  vidi biljeaku 63  isto, 10. I. 1919.  \ ^ ` <>^""$$%%%%&&P&R&)-.".$...//:1F122緢{{{{{t{{ \5]6jU0J0J\5 \5]6\5\5\fHq 5(jU0J0J\fHq 5fHq \5"jU0J0JfHq "jU0J0JfHq fHq CJ5aJ\CJ5aJ\-2<2Z2H3J34.4,:.:::;6=8=@>B>.@0@F@H@T@V@BBdDfDGGGGHHJHRH\H>I@IFIKKKKK2LM:MMMO(OPRRRTRTUPW>Z@ZZZD\F\]]PaRabb f ff@gBgggzi|iikkLlNl\l^ltlvl\5B*ph5\\5OJQJjU0J0J\5 \5]6\5TvlllmmnnnnBoDoVqqqqqVuXuvvyy2{4{8{||4|6|,}.}}}F~H~h~j~~~\^bbd(JLPtvbdčZ\"$LNV~xjU0J0J\]56 \]56jU0J0J\]56 \5]6 \5]6jU0J0J\5\5J™̙<>TV\DFТҢ.:Z\ڰܰ< иҸ HFBDnp.0FH|~@Blnt \5\55\ \5]6\5jU0J0J\5Wlrt24 "|~$&,       &(,.02Fht&\5]fHq 6B*phjU0J0J&\]fHq 56B*ph7jU0J0J\]fHq 56B*ph&\]56fHq B*ph 65]\ \]56jU0J0J\]56 \5]6 \5]6-x &@.N3788888888 9:b:d:j:x:~::::::;";$;`;f;p;;;;;;;;$<&<2<<<=ƻƻƻƻƻܬ.\aJ5CJB*ph]6fHq \aJ5CJB*ph]6\aJ5CJB*ph]6\5B*ph]6\5B*ph]6]6B*ph\5]6B*ph\5B*ph65]\ \]56 65]\,==>>?^?R@@@zAABBB&BXBBCRCtCCCDEиpXIиI\aJ5CJB*ph]6.]aJfHq 6CJB*ph\5.]aJfHq 6CJB*ph\5.B*phCJ65fHq aJ]\.\aJfHq 5CJB*ph]6.\aJfHq 5CJB*ph]6.\aJ5CJB*phfHq ]6.\aJ5CJB*phfHq ]6EE:EEEE,FVFFFGFGGHJHHHIIII"JJJ>P@PPииРphcchcchcchc^^F.B*phCJ65fHq aJ]\CJaJaJCJaJCJ]6.aJCJ\]fHq 56B*ph.\aJfHq 5CJB*ph]6.\aJfHq 5CJB*ph]6.\aJfHq 5CJB*ph]6.\aJfHq 5CJB*ph]6.B*phCJ65fHq aJ]\PQ0Q2Q>QNQPQfRhRRRRRRRRRRSS SVNVpVrVVVVVVVWW4WDWdWfWWWWWWW]6]6jU0JOJQJ]W.X0X:XJXdXfXXXXXXXXXXY Y"Y@YPYlYnYYYYYYYYYZZ4ZDZbZdZnZ~ZZZZZZZZ[ ["[>[N[l[n[[[^\\\\8]:]Z]\]~]]]]]]]] ^^.^0^V^X^z^|^^^^^^^^*_,_L_N_n_p_\5]6]6jU0JOJQJ[p________`*`,`N`P`Z`j````````Nbzb|bbbbbbbcc&c(cDcTcrctc~cccccccd d"dHdJdrdtddddddddddBeDe`epeeeeeeefff f>f@fffhfrftfffffff \5]6 \5]6]6]6jU0JOJQJWff~ggghhhhhhhii4iFifihiiiiiii j j(j8jVjXjjjjjjjjjkkkxkzkkkkkkkkll2l4l^l`lllllllll m mm(mFmHmlmnmm]6]6fHq ]6fHq jU0JOJQJI \ ^ ` s_^]`dh$a$^]`dh$a$^]`d$a$^]`d$a$^]`d$a$^]`d$a$^]`dh$a$^]`dh$a$<>p);FIKKs_^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$KKKK2LPWfzi|is_^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$|ii8{bV\s_^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$Hts_^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$ ,.02s_^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$2Fhx &@.N38s_^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$888888 9:b:d:x:oooo,^,]`dh$a$ ^]`dh$a$ ^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$^]`dh$a$ x::`;;;;;<>^?@BB&BCCEEEVF^]`dh$a$ ^]`dh$a$^]`dh$a$ ;^;]`dh$a$ VFGHHIJJ>P@PPNQfRRRRSjSSSS^]`d$a$^]`d$a$ ^]`dh$a$ S&TrTTTUTUUUV2VpVVVWdWWW.XdXXXX YlYlYYYZbZZZ [l[[\8]Z]~]]]] ^.^V^z^^*_L_n_n___*`N```zbbc&crccc dHdrdddBeeef>fffffrfffhifiiii jVjjjjk