Naslov
Ljubav prema nacionalnom kao pasija
(Love to national as passion)

Autori
Markešić, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Pasionska baština 2004., Muka kao nepresušno nadahnuće kulture - Vukovar kao paradigma muke, Zbornik radova 4. međunarodnoga znanstvenog simpozija / Jozo Čikeš - Zagreb : Udruga Pasionska baština, Zagreb, 2005, 257-269

Skup
4. međunarodni znanstveni simpozij, Muka kao nepresušno nadahnuće kulture - Vukovar kao paradigma muke, Pasionska baština 2004

Mjesto i datum
Vukovar, Hrvatska, 22.04.2004. - 25.04.2004

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
ljubav; nacija; pasija
(love; nation; passion)

Sažetak
Autor je idući u ovom radu od Niklasa Luhmanna, Ivana Pavla II. i preko njegovih posjeta RH i BiH pa sve do bosanskih franjevaca i njihove aktivne umiješanosti u gotovo sva zbivanja u BiH, želio pokazati kako ljubav prema nacionalnom i religijskom ne mora ni u kojem slučaju biti nešto opasno, nazadno i rušilačko, već neprestani poticatelj prijelaza iz razdoblja potpunoga nečinjenja u razdoblje pune stvaralačke poduzetnosti, usprkos svim nevoljama. Na temelju shvaćanja pasije kao aktivno-stvaralačke ljubavi koju nalazimo kako kod Pape Ivana Pavla II. u njegovu odnosu ne samo prema hrvatskomu, već i prema drugim narodima i vjerozakonima, tako i kod bosanskih franjevaca tijekom cijele njihove povijesti (i u njihovim ulogama vojnih kapelana u ratu u BiH od 1992. do 1995.), može se u odnosu na Vukovar i njegovu patnju i ljubav koja je iz te patnje proizlazila, postaviti sljedeće pitanje: je li istinsko darivanje Vukovara, koje je bilo potpuno altruistično, koje nije očekivalo ništa zauzvrat, nagrađeno našom ljubavlju kojima je to darivanje omogućilo da jesmo danas u državi o kojoj su stoljetne generacije hrvatskoga naroda mogle samo sanjati i priželjkivati? Odnosno: je li bezuvjetna ljubav i proživljena patnja koju je grad Vukovar sa svojim braniteljima tijekom srpske agresije iskazao prema cijeloj Hrvatskoj, vraćena istom mjerom, ili je na djelu bijeg od dobrote, od razumijevanja? Nije li, ipak, u ovom slučaju, na djelu bijeg Hrvatske (bolje rečeno: hrvatske vlasti) od osjećaja zadovoljstva i sreće koju joj je donijela ljubav i proživljena patnja branitelja i stanovnika Vukovara? Uz to, ljubav je i medij kako osobne tako i neosobne komunikacije, ona je simbolički kod pomoću kojega je moguće iskazati vlastite stavove prema temeljnim vrijednostima. U tom je smislu izgovaranje riječi Vukovar predstavljalo ne samo u vrijeme opsade, nego i kasnije, onaj posebni način govora u Hrvatskoj, onu posebna semantika ljubavi, onaj simbolički kod, pomoću kojega se moglo i može uspostaviti komunikaciju. U takvom bi razumijevanju značenja i važenja Vukovara, u razumijevanju značenja i važenja njegove stvaralačke aktivne patnje tijekom velikosrpske okupacije, u razdoblju mirne reintegracije, a danas možda najviše, bilo potrebno ispitati vlastitu savjest u pogledu naše osobne, pojedinačne odgovornosti za neuzvraćenu ljubav onoj ljubavi koja je prerasla u pasiju i kojom nam je omogućeno stjecanje i posjedovanje slobode i slobodne države Hrvatske.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Sociologija

POVEZANOST RADA