Naslov
Doprinos vjere izgradnji kulturnog identiteta
(Contribution of bilief to forming of cultural identity)

Autori
Markešić, Ivan

Izvornik
Vrhbosnensia : časopis za teološka i međureligijska (1512-5513) 6 (2002), 1 (2002); 9-34

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
kultura; vjera; identitet
(cultur; bilief; identity)

Sažetak
Vjera unutar bilo kojeg svjetonazorskog entiteta u stanju je u pozitivnom smislu povezati sadašnje naraštaje s prošlim naraštajima, a prije svega radi naraštaja budućnosti. U tom se smislu vjera javlja kao polazna i kao završna poveznica identiteta dotične zajednice ili društva. Najstrožije analize materijalnih dokumenata u društvima kršćanske civilizacije pokazuju da se ne može mimoići ulogu Katoličke crkve u izgradnji zasebnih etničkih identiteta. To se posebice odnosi na male i manje narode, kao što je na primjer hrvatski narod, kojima je jedino mudrost Katoličke crkve omogućila da opstanu kao posebnosti u okviru vjerske općenitosti (katholicitas). Oni, zapravo, pokazuju kako nema nikakva paradoksa u tomu da Katolička crkva može bjelodano zagovarati globalnu općenitost na temelju nauka Evanđelja, a istodobno stoljećima štititi identitet malih naroda, jer je to upravo u potpunom skladu s temeljnim postavkama novozavjetnih zasada, na temelju kojih je Katolička crkva postala velikim čuvarom baštine ljudskih naraštaja. Kulturni identitet hrvatskoga naroda, koji je stjecan stoljećima i njega je u bitnomu obilježila katolička vjera i njezin nauk, ali i socijalna sredina u kojoj se formirao, i to kroz tri temeljna procesa jedne zajednice: življenje, djelovanje i stvaranje. Kršćanska je vjera, a to smo mogli vidjeti čak iz samo kratkih naznaka o djelovanju nabiskupa Stadlera i fra Julijana Jelenića, ostavila toliko dubok pečat u baštini tradicije, ali i u svijesti svakoga pripadnika ove vjere, da se pripadnici te vjere prema tomu i danas identificiraju. Ovdje se zapravo od davnina živjela koncilska poruka kako treba uvažavati i druge kulture i njihove tradicije, kako se u dodiru s tim kulturama može graditi svoj vlastiti vjerski, nacionalni i kulturni identitet. Upoznavajući i usvajajući nauk Katoličke crkve u procesu primarne socijalizacije, katolici su mogli svoj već tako stečeni identitet upoznati ne samo kao posebnost nego kao posebnu vrijednost u neposrednom upoznavanju drugih (vjerskih, nacionalnih i kulturnih) identiteta na prostotru gdje su živjeli i gdje i danas žive.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Sociologija

POVEZANOST RADA