ࡱ> 5@ (]bjbj22 .XXv*`jjjj.zn4:$:$:$8r$%L(O<v%v%"%%%%%%MMMMMMM$dPRRM%%%%%M%%N = = =% %%M =%M =\ =h>cK7M%j%  W:$v3$;LMN0(OMLS:PS$7MS7Mt%% =%%%%%MM:$<":$mr. sc. Dragan Damjanovi Filozofski fakultet Odsjek za povijest umjetnosti Ivana Lu ia 3 10 000 Zagreb Kapela Svetog Nikole u Osijeku, arhitekta Juliusa Herrmanna Klju ne rije i: Osijek - historicizam, neobizantska arhitektura, neoromanika, neorenesansa, arhitekt Julius Herrmann, Stevan Todorovi Uvod U rijetko je kojem hrvatskom gradu u drugoj polovini 19. stoljea sagraeno tako puno sakralnih objekata kao u Osijeku. Glavni je razlog tomu brojnost raznovrsnih konfesija koje su se meusobno natjecale u podizanju ato brojnijih i ato raskoanijih bogoslu~nih graevina, te meusobno natjecanje triju povijesnih jezgara grada (Gornjeg, Donjeg i Nutarnjeg grada, odnosno Tvre). Osijek je tako postao jedini hrvatski grad u kojem su u drugoj polovini 19. i po etkom 20. stoljea podignute tri ~idovske kultne graevine (dvije sinagoge i jedna grobljanska kapela). Ni ostale vjerske zajednice nisu zaostale za }idovima. Sagraeno je sedam katoli kih sakralnih zdanja: tri grobljanske kapele, jedna gradska u Donjem gradu (Snje~ne Gospe), velika ~upna u centru Gornjeg grada, te dvije kune kapele (u dje a kom sjemeniatu u Tvri i u sirotiatu u Gornjem gradu). Nadalje, podignuta je jedna evangeli ka crkva, te pravoslavna kapela o kojoj je i rije  u ovom lanku. Mnoge od ovih graevina (ponajprije gornjogradska sinagoga, te ~upna crkva Svetih Petra i Pavla) spadaju u najzna ajnija djela hrvatske arhitekture historicizma ato, s jedne strane, jasno govori o gospodarskoj snazi tadaanjeg Osijeka, a s druge, koliko je jaka bila te~nja nadmaaivanja drugih konfesija. Gradnja kapele Svetog Nikole na pravoslavnom groblju u Donjem gradu direktno proizlazi iz spomenutog konteksta. Iako do sada uope nije bila istra~ivana od strane povjesni ara umjetnosti radi se o izuzetno zanimljivom i kvalitetnom arhitektonskom ostvarenju, ne samo na lokalnoj razini. Njezina monumentalnost i zanimljivost rjeaenja ubrajaju je bez sumnje u najzna ajnije primjere grobljanskih kapela historicizma u Hrvatskoj uope. Zaklada brae Kosti Nakon ato je na Donjogradskom groblju, preciznije re eno njegovom katoli kom dijelu, podignuta 1867.  1869. godine kapela Uzviaenja Svetog Kri~a, meu pravoslavnim se donjogradskim stanovniatvom vrlo brzo javila ~elja za podizanjem objekta sli ne namjene. Nedostatak sredstava gradnju je meutim poprili no odgodilo. Zakladu za gradnju kapele stvaraju braa Stevan i ore Kosti, bogati trgovci iz Donjeg grada, ijim e novcem na kraju graevina gotovo u cijelosti biti i podignuta. Zaklada je utemeljena nakon smrti drugoga brata, ora Kostia (11. 8. 1808  23. 11. 1874.), u studenom 1874. godine. Oporukom je ostavljeno 10.000 forinti u svrhu gradnje kapele i potpore siromaanim u enicima pu ke akole u Donjem gradu. Rije  je o, za ono vrijeme, zna ajnom iznosu pa su se u novinstvu odmah razvile rasprave kako e novac biti rasporeen. Osje ka Narodnost, list na srpskom jeziku i irilici agitirala je da se vei dio novca upotrijebi za akolovanje siromaanih, a manji dio za gradnju. Da li je ova rasprava urodila plodom ostaje nepoznato budui da se zaklada brae Kosti uope ne spominje sve do po etka podizanja kapele. Kako je krsna slava obitelji Kosti bio sveti Nikola i kapela je imala biti, prema oporuci, posveena istom svecu. Neposredno prije zavraetka objekta javile su se, meutim, te~nje, da se graevina posveti svetom knezu Lazaru, u skladu s oja anom nacionalnom svijesti, tim prije ato je tzv. ljetnom svetom Nikoli ve bilo posveeno niz pravoslavnih crkava u osje koj okolici (u Bijelom Brdu i Tenji) zbog ega je dobar dio donjogradskih pravoslavaca odlazio na kirvaje u ta mjesta, pa se stoga ne bi na odgovarajui na in mogao proslavljati crkveni god osje ke kapele. Posveta pak tzv. zimskom svetom Nikoli jednako tako nije bila odgovarajua jer bi prosina ka hladnoa sprje avala ljude u posjeivanju crkvene slave. Usprkos ovakvim prijedlozima, na posljetku je ipak ispoatovana ~elja brae Kosti, te je kapela posveena svetom Nikoli. Novac brae Kosti stajao je neiskoriaten gotovo puna dva desetljea. Ulo~ena u atedionice grada Osijeka, glavnica je vremenom znatno narasla, ato je i omoguilo podizanje ovako reprezentativnog objekta. Gradnja je kapele najavljena ve po etkom o~ujka 1892. godine, no tek je u drugoj polovini istog mjeseca Srpska pravoslavna opina na elu s predsjednikom graevnog odbora Vasom Mua eviem zatra~ila dozvolu zidanja, koju joj je nekoliko dana kasnije Gradsko poglavarstvo i dodijelilo. Kako je mjesto gdje se podizala kapela bilo od ranije namijenjeno u tu svrhu, te se na tom zemljiatu nisu vraila pokapanja, nije bilo nikakvih zapreka, te su radovi na izgradnji mogli odmah zapo eti. Gradnja je napredovala nevjerojatno brzo. Iako je bilo rije , za jednog osje kog graditelja, o konstruktivno relativno zahtjevnoj gradnji, s obzirom na veli inu kupole, ve su krajem lipnja iste 1892. godine, dakle samo tri mjeseca nakon po etka gradnje, mogla biti posveena tri kri~a postavljena na tornjie, odnosno kupolu kapele. Preostalo je joa ~bukanje i unutraanje ureenje objekta. Do kada je ono bilo zavraeno, na~alost, ostaje nepoznato. Teako je ustanoviti zaato osje ko novinstvo ne javlja o ovom dogaaju. Vjerojatno se s posvetom graevine ekalo do ureenja unutraanjosti. Ikonostas je postavljen 1894. godine pa je vjerojatno tada zavraeno bar osnovno opremanje kapele. Oblikovno rjeaenje kapele Izrada projekata za izgradnju kapele, kao i izvedba gradnje, povjerena je domaem osje kom graditelju Juliusu Herrmannu, koji ju je to no po projektima i izveo. Rije  je o jednom od najzna ajnijih osje kih arhitekata samog kraja 19. stoljea. U gradu je djelovao relativno kratko, okvirno od oko 1890. do oko 1897. godine, ostvarivai meutim velik i zanimljiv opus. Djela mu odlikuje oblikovni jezik visokog historicizma u koji po inju sve viae ulaziti i pojedini elementi kasne faze toga stila (kupole na stambenim zgradama, plasti nost fasade, itd.). Julius Herrmann projektira u osnovi jednu longitudinalnu graevinu kri~nog tlocrta, s naglaaenim sredianjim dijelom iznad kojega je postavljena visoka kupola. Sredianji, kvadrati ni prostor kapele proairuje na sve etiri strane; bo no gradi kvadrati ne istake, prema ulaznom dijelu postavlja neku vrstu narteksa, te trijem uokviren s dva tornja na uglu, dok je svetiani dio zaklju en prili no airokom polukru~nom apsidom. U skladu s pravilima pravoslavne crkve kapela je orijentirana u smjeru istok  zapad s ulazom na zapadnoj i svetiatem na isto noj strani graevine. Cjelokupna povraina fasade kapele dinamizirana je, kako je uobi ajeno u arhitekturi historicizma fugama, plitkim vodoravnim kanaliima, ime se u ~buci imitira vrsta raa lambe karakteristi na za graevine u kamenu. U donjim dijelovima zida prevladavaju neoromani ki, a u gornjim dijelovima neorenesansni elementi. Tako pravokutne istake (transept) sredianjeg dijela kapele raa lanjuje sa slijepim arkadama ispod strehe, a zid otvara s neorenesasnom biforom, s u ~buci izvedenom imitacijom okulusa. Slijepe arkade po ivaju na konzolicama rijeaenim u vidu stiliziranog lista, ato se mo~e tuma iti kao joa jedan medijevalni element. Poput transepta i apsida je zavrena u gornjem dijelu slijepim arkadama. Fasada joj je podijeljena lezenama na tri djela od kojih je svaki otvoren s po jednom monoforom. Na svaki je apsidalni prozor, kao i na bifore transepta, te na dio okulusa tambura i monofore lanterne, postavljena dekorativna reaetka od kovanog ~eljeza. Glavno je pro elje tripartitno rijeaeno, te asocira u odreenoj mjeri na rjeaenja sinagogalnih graevina. Na uske uglovne dijelove postavljeni su tornjii s kupolom. `iroki sredianji dio otvara se kao trijem natkriven lukom, koji povezuje dva tornja. Konzole ovog luka, kao i glavni portal rijeaeni su u nekoj vrsti neoromani kog stila. Na tornjevima prevladavaju neorenesansni elementi. U zoni zabata donji kvadrati ni dijelovi tornjeva zavraavaju klasicisi kom entabalturom, arhitravom, frizom s triglifima i praznim metopama, iznad kojeg je sna~no istaknut vijenac. Gornji je dio tornjeva oktogonalan, otvoren naizmjeni no okulusima i monoforama te zavraen kupolom.  Zanimljivo je kako su svi elementi kapele, iznad spomenute entablature na tornjevima, izrazito klasicisti ki  i u sredianjem, a ne samo u bo nim dijelovima graevine. Tako vanjski zid centralnog pravokutnog dijela graevine zavraava vijencem s glifovima, dok je na tambur kupole postavljena klasicisti ka entablatura s arhitravom, frizom, s triglifima i metopama, na koje naizmjeni no postavlja ili okuluse ili njihovu imitaciju u ~buci, a iznad kojega je vijenac. Kupola, pokrivena olovom, zavraava lanternom otvorenom nizom malih lu nih prozora, a raa lanjenom samo s fugama u ~buci. Oblikovno rjeaenje tambura kupole preuzeto je iz rane renesanse, posebno od Bruneleschijevih kupola sa sli nim okulusima (npr. kapela Pazzi u Firenci). Kupola kapele Svetog Nikole nije la~na, kulisna kupola, uobi ajena u arhitekturi historicizma, pa njezina visina izvana odgovara visini u unutraanjosti.  Kupola po iva na pandativima iznad sredianjeg, kvadrati nog, prostora kapele kojeg arhitekt Herrmann otvara na sve etiri strane velikim lukovima postavljenim na mramorizirane polustupove s jednostavnom rijeaenim kapitelima. Rije  je o izuzetno elegantnom rjeaenju, koliko je za sada poznato, bez premca u tadaanjoj hrvatskoj arhitekturi. Na bo nim stranama lukovi se otvaraju prema pravokutnim udubljenjima, nekoj vrsti transepta, pokrivenog ba vastim svodom. Isti lukovi otvaraju sredianji prostor prema apsidi, pokrivenoj konhom i prema predvorju, narteksu, koji je zaklju en kri~nim svodom. Stilsko rjeaenje koje Julius Herrmann primjenjuje gradei kapelu Svetog Nikole u cijelosti se poklapa s tendencijama koje obilje~avaju neobizantske historicisti ke sakralne gradnje u Monarhiji, to nije re eno na airem podru ju Srednje Europe. Kako arhitektura isto nog kraanstva u tom trenutku joa dobrim dijelom nije bila istra~ena, bar ne na na in kako je to u injeno sa srednjovjekovnom zapadnoeuropskom arhitekturom, rjeaenja koja su arhitekti primjenjivali pri projektiranju objekata za pravoslavne (i grkokatolike) pokazivala su nevjerojatnu raznolikost. Na osnovi osobnih, naj eae oskudnih, znanja o bizantskoj arhitekturi svaki je arhitekt oblikovao osobni stav ato je taj stil zapravo. Za Hermana Bolla, kako pokazuju njegovi brojni realizirani projekti za pravoslavne (Saborna crkva u Pakracu, parohijalna u Zagrebu, manastir Grgeteg u Srijemu) rije  je o mjeaavini elemenata romanike, ranokraanske arhitekture te ranohistoricisti kog Rundbogenstila. Njegov suvremenik Janko Holjac, u enik, kao i Boll, Freidricha von Schmidta, koristi pak, pri graenju pravoslavnih i grkokatoli kih crkava, ruski stil. Za Vladimira Nikolia, srijemskokarlova kog arhitekta (autora pala e Maksimovi u Osijeku) rije  je pak o mjeaavini bizantskih, romani kih i maurskih elemenata. Postoji ipak odreena pravilnost, svi se ovi arhitekti u traganju za Bizantom obraaju na one dijelove zapadnoeuropske (u slu aju Holjca i isto noeuropske) arhitektonske tradicije koji su Bizantu najbli~i - dakle romanici, renesansi. Kada se ka~e najbli~i, misli se ponajprije na oblik luka  i bizantska umjetnost kao i romani ka ili renesansna koristi isklju ivo obli luk (Rundbogen), za razliku od ailjatolu ne (Spitzbogen) gotike, te se veza ovih stilskih epoha u onodobnoj literaturi redovito naglaaavala. Kojim se dakle arhitektonskim stilovima obraa Julius Herrmann u vlastitoj potrazi za Bizantom? Romanici i renesansi, stvarajui pritom osobnu interpretaciju ovog stila, kako su to inili ve spomenuti drugi arhitekti u Hrvatskoj i Monarhiji. Julius Herrmann pose~e za jezikom oblika kojim sam raspola~e kao be ki ak, dakle za formama zapadnja kih stilova, koje primjenjuje u svim elementima arhitektonske raa lambe, prilagoavajui ih svojim osnovnim znanjima o bizantskoj arhitekturi. Stilsku je slo~enost kapele uo ilo ve ondaanje novinstvo. Dok osje ki listovi na njema kom jeziku Die Drau i Slavonische Presse govore kako je kapela sagraena u romani kom stilu, zagreba ki Srbobran isti e kako je rije  o bizantskoj graevini, isti ui ak da se radi o prvoj sakralnoj graevini podignutoj u spomenutom stilu na podru ju arhidijeceze Karlova ke. Iako je rije  o longitudinalnoj graevini kupola svojom veli inom toliko dominira nad tijelom kapele da stvara dojam kako je rije  o centralnom objektu. Pojava kupole nije slu ajna budui da se ona do~ivljavala u to vrijeme kao element karakteristi an ponajprije za bizantsko graditeljstvo, bez obzira na injenicu da je izuzetno esto koriatena i u zapadnoeuropskoj arhitekturi. Poveznica se s bizantskom arhitekturom u slu aju Herrmannove kapele ne ostvaruje samo postavljanjem kupole, nego i njezinom proporcionalnom dominacijom nad tijelom crkve, ime se stvara sna~an dojam kako je rije  o centralnoj, a ne longitudinalnoj graevini. Kupola dominira i svojom airinom i svojom visinom od ak 18 metara. Kao kupolna graevina kapela Svetog Nikole predstavlja zanimljiv i kvalitetan primjer ne samo unutar povijesti arhitekture historicizma u Osijeku, ve i u povijesti hrvatske arhitekture 19. stoljea uope, budui da je tada kupolnih crkava sagraeno vrlo malo i uglavnom je, kao i u osje kom primjeru, rije  o grobljanskim kapelama. Kao prva usporednica odmah pada na um Bollova pravoslavna kapela Svetog Petra i Pavla na Mirogoju u Zagrebu, graena kronoloaki paralelno s kapelom u Osijeku 1892.-1893. godine. Rjeaenja do kojih dolaze Julius Herrmann, odnosno Herman Boll bitno su druk ija. Vee su sli nosti osje ke kapele s mnogo kasnijom Bollovom katoli kom crkvom Krista Kralja, na ulazu u Mirogoj, ponajprije zbog toga ato je ona podignuta u neorenesansnom stilu. Graenje kupole na kapeli naialo je na veliko zanimanje graanstva, osobito stru nih osoba, budui da se ovaj graevni element, ina e rijetko pojavljivao u Osijeku. U povodu posvete kri~eva na tornjiima i kupoli, odnosno zavraavanju konstruktivno najzahtjevnijih dijelova graevine, skupili su se 24. lipnja 1892. na donjogradskom groblju, na Herrmannov poziv, svi osje ki in~enjeri i arhitekti kako bi razmotrili konstruktivne i estetske osobitosti nove graevine. Ovaj je dogaaj unutar povijesti osje ke arhitekture od velike va~nosti budui da je pri tome dogovoreno osnivanje prvog druatva osje kih graditelja, na elu s in~enjerima Herrmannom i Pogorelcem. Donesena je odluka da e se udru~enje sastajati svake subote nave er u kr mi pod mostom s ciljem razmatranja problema u osje kom graditeljstvu i struci uope. Na kapeli je prili no dobro do danas sa uvana originalna arhitektonska oprema  vrata, kri~evi, spomenute reaetke prozora, pa ak i originalni oluci iz 19. stoljea, koje svakako treba nastojati sa uvati budui da su danas doista prava rijetkost. Na spoju krova i zida na lijevoj strani oluka nalazi se izuzetno zanimljiva spojnica u vid neke vrste stiliziranog pehara(?), nesumnjivo rad kojeg domaeg osje kog obrtnika. injenica da se stilski rjeaava i tako uobi ajen uporabni dio graevine jasno svjedo i o visokim estetskim kriterijima postavljenim pred graditelje i izvoa e pri izgradnji kapele. Mogue je kako je, uz graditelja Herrmanna, klju nu ulogu u visokoj kvaliteti rjeaenja kapele odigrao i Vaso Mua evi, koji je u mnogo navrata, djelujui kao gradski zastupnik, postavljao vrlo visoke kriterije pri nabavljanju nove urbane opreme u gradu. Ikonostas i unutraanje ureenje kapele Svojim unutraanjim ureenjem, sa uvanim oslikom i ikonostasom kapela Svetog Nikole pravi je historicisti ki Gesamtkunstwerk. Kako je ve spomenuto, joa uvijek nije u potpunosti jasno kada se pristupilo opremanju graevine. Poznato je tek kako je ikonostas rad srpskog slikara Stevana Todorovia (1832.  1925.), to nije re eno, po svoj prilici, njegove radionice. Na osnovi podataka iz posljednje monografije o ovom slikaru, ini se da su ikone za kapelu Svetog Nikole nastale 1894. godine. Pomalo je neuobi ajeno, meutim, kako se ovi radovi uope ne spominju u prvim njegovim (auto)biografijama s kraja devedesetih godina 19. stoljea, a u kasnijim, objavljenim nakon slikareve smrti, da. Izbor Stevana Todorovia, a ne nekog lokalnog majstora, jasno svjedo i kako je osje ka pravoslavna opina u svakom detalju ureenja kapele imala vrlo visoke te~nje. Ovaj je umjetnik bio tada meu najcjenjenijim slikarima ikonostasa uope. Hrvatska Zemaljska vlada na elu s Isom Kranjavijem anga~irala ga je, na preporuku episkopa Mirona Nikolia, na izradi ikonostasa (sa }ivkom Jugoviem) za Sabornu crkvu u Pakracu, dakle na jednom od najveih restauracijskih poduhvata u nas u 19. stoljeu uope. Vjerojatno se potaknuta pripremama za pakra ku restauraciju i pravoslavna opina u Osijeku obratila na ovog slikara. Radi se o vrlo plodnom i u ono vrijeme popularnom slikaru koji je izradio bezbrojne portrete, historijske scene, pejza~e s povijesnim graevinama, te djela sakralne tematike, i za katoli ku i za pravoslavnu crkvu. Sveukupno je izveo, u cjelini ili djelomi no, ikonostase 31 crkve, pri emu su mu esto bili pomaga i ~ena Poleksija, slikari Nikola i Milisav Markovi, te ve spomenuti }ivko Jugovi. Stevan Todorovi se akolovao 1849.  1853. u Be u najprije na Akademiji likovnih umjetnosti, a potom u privatnoj akoli Ferdinanda Georga Waldmllera. Kratko se akolovao i u Mnchenu, 1853-4, a nakon toga je radio u ateljeu, odnosno akoli Karla Rahla 1854-6. Pou cima dobivenim na akolovanjima po srednjoeuropskim centrima ostat e vjeran do smrti, redovito posezajui za (tr~iano) uspjeanom kombinacijom kompozicija preuzetih iz nazarenskog slikarstva, koje spaja s bidermajerskim i romanti arskim elementima. Posao koji je dobio u Osijeku nije bio velik. Na ikonostasu je prvotno bilo postavljeno sedam slika, od kojih danas postoji joa pet. Dvije centralne ikone, Blagovijesti (Navjeatenja)  Anela i Bogorodice, nestale su za vrijeme Domovinskog rata. Ikonografski raspored ikona na ikonostasu u potpunosti odgovara uobi ajenim kanonima pravoslavne crkve. U tzv. carskim dverima, vrataacima u sredini ikonostasa, postavljene su ve spomenute nestale ikone Blagovijesti. Njima sa strane nalaze se tzv. prijestolne ikone Hrista i Bogorodice s Hristom u naru ju. Ikonostas se u donjem dijelu nastavlja i na zidnu povrainu trijumfalnog luka, gdje su postavljena dva daljnja sveta ka lika, Sveti Nikola, kojemu je kapela posveena, te Sv. Jovan Prete a (Sveti Ivan Krstitelj).  Kako je rije  o relativno malom objektu s niskim svetiatem nije se mogao podii visoki tip ikonostasa, tako da se iznad donjeg reda ikona nalazi luneta samo s jednom kompozicijom, Tajnom (Posljednjom) ve erom, koja se i ina e, prema ikonografskim pravilima, redovito postavlja u drugi red ikonostasa, u sredianjem dijelu, iznad Blagovijesti. Na vrh je postavljeno, isto tako uobi ajeno, slikano raspee. Nazarenski elementi Todorovievog slikarstva jasno se uo avaju i na svim ikonama osje kog ikonostasa iako je rije  o kasnom njegovom djelu, nastalom gotovo pola stoljea nakon odumiranja nazarenske slikarske akole. Osobito se nazarenski pou ci jasno razabiru na Tajnoj ve eri. Dobra kompozicija prili no neuobi ajenog rjeaenja, s jednim apostolom koji se nazire kako odlazi u pozadinu, i fizionomijama lica apostola i Hrista te blagim tonovima boja vu e porijeklo iz nazarenskog slikarstva. Arhitektonsko rjeaenje ikonostasa nije izvedeno prema planu Juliusa Herrmanna, ato ne treba uditi budui da je do njegove realizacije o ito doalo znatno poslije zavraavanja graevine. Specifi nost ikonostasa jest nedostatak arhitektonskih elemenata  nema uobi ajenog reda stupova izmeu ikona u donjem dijelu koji pridr~avaju entablaturu, ato je posljedica injenice da nije bilo puno prostora na raspolaganju. Izvedeno rjeaenje teako je stilski okarakterizirati, dijelovi ornamentike su neobarokni, dijelovi neorenesasni, dok etverolisti na frizu pripadaju medijevalnom oblikovnom govoru. Osobito je bogato rijeaena ornamentika obaju bo nih vrata, koja su ostavljena u sredini djelomi no otvorenim, kako bi se pru~ao pogled u svetiani dio graevine. Povraine izmeu slika i ornamenata su mramorizirane. Teako je rei da li je rije  o nekoj kasnijoj intervenciji ili je takvo bilo i originalno rjeaenje. Kapela Svetog Nikole sa uvala je do danas i bogati unutraanji oslik. Nesumnjivo se radi o kasnijem presliku izvornog oslika (iz vremena nakon Drugog svjetskog rata). Osobine dekorativnog dijela oslika, plavo zvjezdano nebo kupole i lanterne, ornamenti na tamburu, lukovim  L P p | ^ b l p N Z d p l&n&&&`'b'$(0(v)򲫲䲏|xq h87h"hGh2}h"6]h2}h"0Jjh2}h"0JUhxh2}h"mHsH h2}hx h2}h"h2}h"CJaJ hw{h"hw{h"mHsHhw{h"5CJ\aJ h"CJ$hK h4h"h"CJ\aJ,4\L N P p  < ^ ` b l n p \p#p#p#p#p#Yp#p#p#p#p#p#p#p#p#$`a$$a$$a$$a$$a$2\f\&]l b',,2.2b2d26,;BGNSaveThmsfzp#p#p#p#p#p#gd87 $`a$gd$a$ $`a$gd87$`a$$a$v)x)t*v*6+8+,.,f,h,,,f/h/21j1z1111*2,2.2b2d2R66666;;==>>BB:ENE:FxFGGXIZI ":LN`prJhJFHԅnp؆چ܆ ƊȊ$&>@p|ЎҎؐڐ`bΓ*xʼʥʼʼʥʡʡʡʖʥʏʡʥʥʥʖʋʋʏʡhE h2}hK h2}h"mHsHhK jh2}h"0JUjh80JUhxh2}h"6] h2}h" h"CJ$h2}h"CJaJh2}h2}CJaJ h87h87h87hCJaJ6 "prކԎ֒Ĕژ؟lnprp#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#$`a$$a$$a$gd87”ܖ (Ɨȗ̘Иؘ֘BRRTVFHtv@B&(46".:Hlr巬hh"6h2}h"mHsHh2}h"CJaJ h"CJ$Ujh0JUhx h2}hxjh2}h"0JUhE h2}h"jhh0J<UhK h8a, zidovima i svodovima kapele s motivima u kojim nalazimo i barokne biljne vitice i srednjovjekovne pletere, standardni su repertoar historicisti kih dekoracija unutraanjosti graevina. Teako je rei da li je danaanja mramorizacija velikih povraina zida te stupova u unutraanjosti jednako tako vjerna izvorniku. Ako je prvi oslik i uklju ivao u sebe mramorizaciju ovih povraina, upotrijebljene boje sigurno nisu bile tako intenzivne. Figurativni dio oslika: ponajprije evanelisti na pandativima, po svoj su prilici, nastali kao rezultat kasnije poslijeratne intervencije, na ato upuuje njihovo vjerno oponaaanje bizantskih srednjovjekovnih uzora koje gotovo ne mo~emo susresti u historicizmu. Ako se uope izvode figurativne kompozicije u zidnom osliku tadaanjih pravoslavnih crkava u Hrvatskoj onda su one oblikovnim elementima mnogo bli~e zapadnoeuropskom na inu slikanja negoli je to slu aj ovdje. Ostaje pitanje kada je postavljen niz slika u tamburu. Kako ih veina nosi krune vjerojatno je rije  o svetim vladarima iz loze Nemanjia. Raspoznaju se tek, po atributima, ikone Svetog cara Konstantina i carice Jelene, te Svetog Stevana. Zanimljivo je kako je rije  o platnima koja su nalijepljena na povrainu zida, a ne o zidnim slikama. Zaklju ak Nakon ruaenja velike donjogradske parohijske crkve Vaznesenja Bogorodice, titular koje je bio sukladan obli~njoj katoli koj crkvi Uznesenja Marijina, u Drugom svjetskom ratu, kvalitetnog primjera barokne arhitekture s jednim od najboljih ikonostasa 18. stoljea u Hrvatskoj uope, kapela Svetog Nikole na donjogradskom groblju postala je najzna ajnijim povijesnim objektom kojim raspola~e srpska pravoslavna zajednica u Osijeku. Drugi je svjetski rat pre~ivjela zahvaljujui pretvaranju u grko-katoli ku crkvu. Kako se grko  katolici slu~e gotovo istim obredom kao pravoslavni, ni u unutraanjosti ni u vanjatini kapele nisu u injene nikakve promjene. Ikonostas je sa uvan u cijelosti i in situ. Kapela vjerojatno nije bila u veoj mjeri obnavljana od svoje izgradnje, osim ve spomenutog premazivanja oslika u unutraanjosti i eventualnih kozmeti kih prekre avanja vanjatine, pa je stoga potpuna kvalitetna obnova hitno potrebna. Njome bi se ponajprije trebala popraviti kupola koja je u kriti nom stanju, te vratiti i izvorni oslik u unutraanjosti. Bizarna je injenica, da, barem po podacima osje ke Uprave za zaatitu kulturne baatine, ovaj klju ni objekt osje kog historicizma joa nije pod zaatitom kao spomenik kulture. Literatura: Dragan Damjanovi: Stilsko rjeaenje arhitekta Janka Holjca za gradnju pravoslavne Saborne crkve u Plaakom i grkokatoli ke ~upne crkve u Petrovcima, Prostor, Znanstveni asopis za arhitekturu i urbanizam br. 12 (2004), 1 (27), Zagreb, 2004., str. 67  75. Dragan Damjanovi: Zgrada poate i telegrafa u Osijeku, pitanje stila i autorstva, Anali Zavoda za znanstveni i umjetni ki rad u Osijeku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti br. 19., Zagreb  Osijek, 2003., str. 41 - 70. Miodrag Jovanovi: Srpsko crkveno graditeljstvo i slikarstvo novijeg doba, Druatvo istori ara umetnosti Srbije, Beograd-Kragujevac, 1987 Miodrag Jovanovi: Srpsko slikarstvo u doba romantizma 1848  1878; Novi Sad, Matica srpska, 1976. Vanja Kraut: Steva Todorovi (1832  1925); }ivot i crta ko delo, Zbornik za likovne umetnosti Matice srpske, br. 18., str. 103  130., Novi Sad, 1982. Nikola Kusovac, Milena, Vrbaaki, Vera, Gruji, Vanja Kraut: Stevan Todorovi: 1832-1925, Beograd, Narodni muzej, 2002. Olga Maruaevski; Iso Kranjavi kao graditelj, Druatvo povjesni ara umjetnosti Hrvatske, knjiga XXXVII, Zagreb, 1986. Dejan Medakovi: Steva Todorovi, Srpski slikari XVIII  XX. veka, likovi i dela, Matica srpska, Novi Sad, 1968. Milorad Miakovi, Istorija zvona srpskih pravoslavnih crkava u Osijeku; Prilog prou avanju istorije grada Osijeka, Glasnik, Slu~beni list srpske pravoslavne crkve, Beograd, god. LX, br. 11., novembar 1979., str. 244-261. Josip Juraj Strossmayer, Stolna crkva u Djakovu, Zagreb, 1874. Stevan Todorovi: Autobiografija, Godianjak Srpske kraljevske akademije, br. XII., 1898., str. 189  207. Stevan Todorovi: Autobiografija, Nau na izdanja Matice Srpske, knjiga X., Novi Sad, 1951. Ludwig H. Heydenreich, Architecture in Italy 1400  1500, Yale University Press, Pelican History of Art; New Haven and London, 1996. Piotr Krasny, Architecture of the Ruthenian Greek Catholic Church in the Habsburg Monarchy, ca 1770  1914.; Centropa, A Journal of Central European Architecture and Related Arts, Volume 3, Number 3, New York, September 2003., str. 195  207. Izvori: Novinski: *** Tagesneuigkeiten , Die Drau, Osijek, Nr. 97., 13. 12. 1874., str. 3 *** Zur Bauthtigkeit , Die Drau, Osijek, Nr. 26., 1. 3. 1892., str. 2 *** Zur Bauthtigkeit in Essek , Die Drau, Osijek Nr. 35., 22. 3. 1892., str. 2 ***  Die Kosti sche Grabkapelle auf dem unterstdter griech. - or. Friedhofe , Die Drau, Osijek, Nr. 75., 26. 6. 1892., str. 2-3 ***  Die Capelle am serbischen Friedhofe , Slavonische Presse, Osijek, Nr. 74., 26. 6. 1892., str. 3 *** Ein Techniker-Verein in Essek , Die Drau, Osijek, Nr. 75., 26. 6. 1892., str. 2-3. *** Gesellige Zusammenkunft der Techniker Esseggs , Slavonische Presse, Osijek, Nr. 74., 26. 6. 1892., str. 4 P.v.k.:  Osijek (Slavonija), 13. (25.) junija , Srbobran, Zagreb, br. 48., 19. 6. (2. 7.) 1892., str. 3. *** Osveatenje kapele , Srbobran, Zagreb, br. 45., 12. (24.) 6. 1893., str. 2. Arhivski: Dr~avni arhiv u Osijeku (DAOS), Fond br. 6., Gradsko poglavarstvo Osijek (GPO) Sa~eci: Krai sa~etak (abstract): Kapela Svetog Nikole u Osijeku, sagraena 1892., jedan je od najzanimljivijih historicisti kih sakralnih gradnja ne samo u ovom gradu nego i u cijeloj Hrvatskoj. Rije  je o kupolnoj crkvici sagraenoj u posebnoj varijanti neobizantske arhitekture koju domai arhitekt Julius Herrmann oblikuje kri~ajui elemente renesanse i romanike. Ikonostas u kapeli djelo je slikara Steve Todorovia. Du~i sa~etak (za prijevod): Meusobno natjecanje brojnih konfesija koje su ~ivjele u Osijeku u drugoj polovini 19. stoljea (katolika, pravoslavnih, }idova, evangelika i kalvina), dovelo je do toga da je ovdje podignuto viae sakralnih objekata nego u bilo kojem drugom hrvatskom gradu. Konfesije su se natjecale ne samo brojnoau ve i reprezentativnoau graevina, pa ne treba uditi ato je pravoslavna kapela Svetog Nikole, sagraena 1892. godine na donjogradskom groblju, jedan od najzanimljivijih historicisti kih sakralnih gradnji ovog tipa u cijeloj Hrvatskoj. Podignuta je kao grobnica brae ora i Stevana Kostia, bogatih trgovaca iz Donjeg Grada. Rije  je o kupolnoj crkvici sagraenoj po projektu domaeg osje kog in~enjera Juliusa Herrmanna u posebnoj varijanti onodobnog shvaanja neobizantske arhitekture - u kombinaciji oblikovnog jezika renesanse i romanike. Zapadnoeuropski se stilovi u raznim mjeaavinama u to vrijeme redovito koriste pri izgradnji objekata za pravoslavne budui da se joa uvijek nije dovoljno znalo o bizantskoj srednjovjekovnoj arhitekturi, kako pokazuju projekti Theophila Hansena u Be u, Vasyla Nahirnyija i drugih arhitekata u Galiciji, te Hermanna Bolla i Janka Holjca u Hrvatskoj. Unutraanjost kapele izrazito je reprezentativno rijeaena. Svi zidovi i svodovi prekriveni su dekorativnim oslikom s nekoliko figurativnih polja (evanelisti na pandativima, te srpski svetitelji u tamburu kupole). Ikonostas u kapeli, podignut 1894. godine, djelo je vrlo plodnog srpskog slikara Steve Todorovia, akolovanog u Be u i Mnchenu u bidermajersko  nazarenskom krugu, kako se jasno mo~e uo iti i na osje kom ikonostasu. Od izvornih sedam ikona do danas je sa uvano pet. Dvije, centralne, na tzv. carskim dverima, koje prikazuju Navjeatenje nestale su u posljednjem ratu. Uz pojedina ne svece u donjem dijelu ikonostasa (Isus, Bogorodica, Sveti Ivan Krstitelj i Sveti Nikola), u gornjem dijelu ikonostasa, iznad carskih dveri, stoji kompozicija Posljednje ve ere, nesumnjivo najkvalitetnije djelo na ikonostasi. Uz slike kvalitetno je rijeaena i rezbarija ikonostasa. Popis i izvori ilustracija: Julius Herrmann, Tlocrt kapele Svetog Nikole u Osijeku, 1892., DAOS, GPO, Zbirka nacrta Julius Herrmann, Projekt za glavno pro elje kapele Svetog Nikole u Osijeku, 1892., DAOS, GPO, Zbirka nacrta Julius Herrmann, Projekt za bo no pro elje kapele Svetog Nikole u Osijeku, 1892., DAOS, GPO, Zbirka nacrta Julius Herrmann, Perspektivni pogled na glavno i bo no pro elje kapele Svetog Nikole u Osijeku, 1892., DAOS, GPO, Zbirka nacrta Julius Herrmann, Uzdu~ni presjek kapele Svetog Nikole u Osijeku, 1892., DAOS, GPO, Zbirka nacrta Julius Herrmann, Popre ni presjek kapele Svetog Nikole u Osijeku, 1892., DAOS, GPO, Zbirka nacrta Kapela Svetog Nikole, pogled na glavno i bo no pro elje; fotografija: Dragan Damjanovi, 31. 12. 2005. Kapela Svetog Nikole, pogled na bo no pro elje i svetiate; fotografija: Dragan Damjanovi, 18. 4. 2005. Kapela Svetog Nikole, ikonostas; fotografija: Dragan Damjanovi, 14. 4. 2006. Kapela Svetog Nikole, Detalj ikonostasa, Posljednja (Tajna) ve era, djelo Stevana Todorovia; fotografija: Dragan Damjanovi, 14. 4. 2006. Kapela Svetog Nikole, Detalj ikonostasa, Sveti Nikola, djelo Stevana Todorovia; fotografija: Dragan Damjanovi, 14. 4. 2006. Kapela Svetog Nikole, unutraanjost. Pogled iz narteksa na ju~ni zid; fotografija: Dragan Damjanovi, 14. 4. 2006. Kapela Svetog Nikole, unutraanjost, ju~ni zid broda, pandativi, tambur i dio kupole; fotografija: Dragan Damjanovi, 14. 4. 2006. Kapela Svetog Nikole, unutraanjost, kupola; fotografija: Dragan Damjanovi, 14. 4. 2006.  *** Tagesneuigkeiten , Die Drau, Nr. 97., 13. 12. 1874., str. 3;  Der hiesige jungst in der Unterstadt verstorbene Brger Georg Kosti hat testamentarisch ein Legat von 10.000 fl. . W. zu dem Zwecke bestimmt, da davon vorerst eine Kapelle auf dem hiesigen serbischen Friedhofe erbaut werde, der etwaige Rest aber dem Untersttzungsfonde fr arme Normalschler zu Gute kommen soll. Die hiesige  Narodnost spricht anllich dessen den frommen Wunsch aus, da nur der kleinste Theil der legirten Summe fr die Kapelle, der wietaus grere Theil aber fr der Untersttzungsfond verwendet werde, da es weit besser sei Lebende zu untersttzen als in einer todten Kapelle das Geld hineinzustecken. Datumi roenja i smrti ora Kostia preuzeti su s natipsa na kapeli: ( ((((( (((((( (((((((( (( (((( (((( ((( (((((( ((((((( (((((((( ((((((( ( ((((((((( ((((. ( ((. ((((( ((((( ((((( ((((((( *11. VIII. 1808. 23. XI. 1874.. Uz ovaj, s druge strane ulaza na kapelu stoji joa jedan natpis koji se u cjelini nije mogao pro itati, ali donosi samo podatke da je kapela sagraena 1892. i da je posveena svetom Nikoli.  Kao u bilj. 1; Vijest se nije mogla provjeriti u samoj Narodnosti budui da ove novine nisu sa uvane u fondu NSK u Zagrebu niti u Heremoteci Muzeja Slavonije. U Muzeju Slavonije sa uvan je samo jedan broj, iz ljeta 1872. godine.  P.v.k.: Osijek (Slavonija), 13. (25.) junija, Srbobran, Zagreb, br. 48., 19. 6. (2. 7.) 1892., str. 3.  *** Zur Bauthtigkeit , Die Drau, Osijek, Nr. 26., 1. 3. 1892., str. 2.  DAOS, Fond br. 6., GPO, Dosje br. 2330-1892., Dopis predsjednika graevnog odbora, Vase Mua evia na Gradsko poglavarstvo od 18. o~ujka 1892.: Istu vijest nalazimo i u osje kom novinstvu:  Die hiesige serbische Kirchengemeinde ist beim Magistrate um die Bewilligung des Baues einer Grabkapelle am gr. or. Friedhofe aus dem Legate der vor circa 16 Jahren verstorbenen Brder Kosti eingeschritten... , prema: *** Zur Bauthtigkeit in Essek , Die Drau, Osijek Nr. 35., 22. 3. 1892., str. 2.  DAOS, Fond br. 6., GPO, Dosje br. 2330-1892., Dopis GPO-a br. 3864 od 24. o~ujka 1892.  DAOS, Fond br. 6., GPO, Dosje br. 2330-1892., Povjerenstveni zapisnik od 23. 3. 1892.  ***  Die Capelle am serbischen Friedhofe , Slavonische Presse, Osijek, Nr. 74., 26. 6. 1892., str. 3.  Motiv je vjerojatno preuzet iz rane renesanse (npr. Palazzo Medici, Firenca), no jednako se mo~e promatrati i kao neoromani ki element, uostalom rana je renesansa crpila dio svojeg oblikovnog jezika upravo iz romanike.  Kao npr. u slu aju kupole akova ke katedrale.  Ispod ovog prostora nalazi se grobnica obitelji Kosti.  To nije bi bilo rei, kako je rije  o vrlo malom prostoru da je rije  o svodu, a ne luku.  Dragan Damjanovi: Stilsko rjeaenje arhitekta Janka Holjca za gradnju pravoslavne Saborne crkve u Plaakom i grkokatoli ke ~upne crkve u Petrovcima, Prostor, Znanstveni asopis za arhitekturu i urbanizam br. 12 (2004), 1 (27), Zagreb, 2004., str. 67  75.  Miodrag Jovanovi: Srpsko crkveno graditeljstvo i slikarstvo novijeg doba, Druatvo istori ara umetnosti Srbije, Beograd-Kragujevac, 1987., str. 119.  Josip Juraj Strossmayer, Stolna crkva u Djakovu, Zagreb, 1874., str. 9-10.  Vjerojatno. Nije se moglo sa sigurnoau potvrditi da je Julius Herrmann zavraio akolovanje u Be u, ali ako i nije rije  o ovom gradu, sigurno je kako se akolovao u nekom drugom centru na podru ju Srednje Europe.  ***  Die Kosti sche Grabkapelle auf dem unterstdter griech. - or. Friedhofe , Die Drau, Osijek, Nr. 75., 26. 6. 1892., str. 2-3; isto i u: ***  Die Capelle am serbischen Friedhofe , Slavonische Presse, Osijek, Nr. 74., 26. 6. 1892., str. 3   Crkvica ova bie za cijelu karlova ku mitropoliju prva bogomolja sagraena u pravom vizantijskom slogu, kao ato su se nekad za vremena srpske slave i moi podizale zadu~bine neumrlih srpskih vladara. , prema: P.v.k.: Osijek (Slavonija), 13. (25.) junija, Srbobran, Zagreb, br. 48., 19. 6. (2. 7.) 1892., str. 3. Tvrdnja ne stoji budui da je niz upravo grobljanskih kapela ve bio podignut u neobizantskom stilu na tlu arhidijeceze, kao Hariaeva kapela ne groblju u Zemunu.  I na akova ku je katedralu kupola postavljena ponajprije iz te~nje da se arhitekturalnim elementima pribli~i ova graevina bizantskoj arhitekturi i na taj na in naglasi izgledom prvostolnice uloga biskupije kao mosta izmeu istoka i zapada.  Za vrlo sli nim su arhitektonskim rjeaenjima esto posezali npr. graditelji grko-katoli kih crkava na podru ju Galicije i sjeverne Ugarske, osobito nakon 1880. kada po inje njihova potraga za posebnim nacionalnim stilom. Crkva u KuryBovki, arhitekta Vasyla Nahirnyija, tada najzna ajnijeg graditelja unijatskih crkava, osobito podsjea na osje ku kapelu. Prema: Piotr Krasny, Architecture of the Ruthenian Greek Catholic Church in the Habsburg Monarchy, ca 1770  1914.; Centropa, A Journal of Central European Architecture and Related Arts, Volume 3, Number 3, New York, September 2003., str. 201.  *** Die Capelle am serbischen Friedhofe , Slavonische Presse, Osijek, S. P. Nr. 74., 26. 6. 1892., str. 3.  Naj eae, iako ne isklju ivo, pravoslavnim, kako potvruju Stanieva i Paunovieva kapela u Vukovaru, mirogojska pravoslavna kapela, itd.  Kao i u osje kom slu aju i ova je kapela podignuta ponajprije kao monumentalna obiteljska grobnica  Judita pl. Kukolj podigla ju je za svoga mu~a Petra Kukolja, prema: *** Osveatenje kapele , Srbobran, Zagreb, br. 45., 12. (24.) 6. 1893., str. 2.  ***  Die Kosti sche Grabkapelle auf dem unterstdter griech. - or. Friedhofe , Die Drau, Osijek, Nr. 75., 26. 6. 1892., str. 2-3.  O ovom dogaaju Drava izvjeaatava:  Wir constatiren mit Vergngen, da ber Anregung der Herren Ober-Ingenieur Pogorelac und Ingen. Herrmann die Techniker Esseks beschlossen haben, einen eigenen Verein zu grnden, in welchem alle das technische Leben unserer Stadt berhrenden Fragen fachmnnisch ventilirt und besprochen werden sollen. Vorlufig finden Zusammenknfte der Mitglieder statt und werden an die Herren Ingenieure Esseks dieszbezglich specielle Einladungen ergehen. Wir erwarten von diesen neugegrndeten Vereine noch manchen Nutzen fr die Bauthtigkeit unserer Stadt und wnschen ihm aufrichtigen Herzens ein glckliches Gedeihen. , prema: *** Ein Techniker-Verein in Essek , Die Drau, Osijek, Nr. 75., 26. 6. 1892., str. 2-3. Slavonische Presse pak isti e:  Bei einer Gelegenheit wurde die Nothwendigkeit des imgeren Zusammenschlusses der in Essegg domizilirenden Ingenieure und Architekten besprochen. Die bei der Betheiligung der Kapelle anwesend gewesenen Herren kamen berein, jeden Samstag Abend im Garten des Gasthauses zur Draubrcke sich zu versammeln und die in Essegg gewi vielfachen und interessanten technischen Fragen im Fachkreise einer freien Besprechung zu unterziehen. Wir begren diesen Entschlu der hiesigen Techniker und versprechen uns fr die Entwicklung unserer Stadt einen mchtigen Impuls eben aus dem berufensten Kreise, aus dem Kreise der Pioniere des Fortschrittes, der Ingenieure und Architekten. , prema: *** Gesellige Zusammenkunft der Techniker Esseggs , Slavonische Presse, Osijek, Nr. 74., 26. 6. 1892., str. 4.  U zvonicima kapele stajala su dva zvona, manje s natpisom: Salili su ga braa Ruepprecht u Pe uhu 1894. i likom Svetog Nikole i vee s irilskim natpisom (( ((((( (((((, ((((((( ( (((((( ((((((( (((( ((((((( ((((((((( ((((((( (( ( ((((((( ((((((((((( (((((( (((( (((((((( 1894., Milorad Miakovi, Istorija zvona srpskih pravoslavnih crkava u Osijeku; Prilog prou avanju istorije grada Osijeka, Glasnik, Slu~beni list srpske pravoslavne crkve, Beograd, god. LX, br. 11., novembar 1979., str. 260. Kako o zvonima autor lanka Miakovi govori u perfektu vjerojato ve krajem 70  tih nisu viae postojala. Ne navodi se koji je izvor za natpise na zvonima.  O ulozi koju je Vaso Mua evi odigrao u gradnji secesijske zgrade osje ke poate govori lanak: Dragan Damjanovi: Zgrada poate i telegrafa u Osijeku, pitanje stila i autorstva, Anali Zavoda za znanstveni i umjetni ki rad u Osijeku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti br. 19., Zagreb  Osijek, 2003., - str. 41 - 70.  Kusovac Nikola; Vrbaaki, Milena; Gruji, Vera; Kraut, Vanja: Stevan Todorovi: 1832-1925, Beograd, Narodni muzej, 2002., str. 123, 190, 207. Izvor podataka bio je dr. Milorad Miakovi iz Osijeka.  Todorovi, Stevan: Autobiografija, Godianjak Srpske kraljevske akademije, br. XII., 1898., str. 189  207; ni u neato kasnijem lanku ne spominje se rad na ikonostasu u Osijeku: *** Pedesetogodianjica slikarskog rada Stevana Todorovia, Brankovo kolo, Srijemski Karlovci, br. 25 i 26., 22. 6. (5. 7.) 1900., str. 800  812.  Todorovi, Stevan: Autobiografija, Nau na izdanja Matice Srpske, knjiga X., Novi Sad, 1951., str. 82.  Olga Maruaevski; Iso Kranjavi kao graditelj, str. 142, Steva Todorovi, Autobiografija, 1898., str. 203. slikanje je Todorovi obavio sa }ivkom Jugoviem.  Stevan Todorovi, Autobiografija, 1951., str. 82.  Vanja Kraut, Steva Todorovi (1832-1925); }ivot i crta ko delo, Zbornik za likovne umetnosti Matice srpske br. 18., Novi Sad, 1982., str. 104.  Niz slika kojega posjeduje i osje ka Galerija likovnih umjetnosti  Vanja Kraut, n. dj., str. 109.  Prenoaenje ikonostasa na donje dijelove trijumfalnog luka nije rijetkost. Sli na je situacija na primjer s ikonostasom Ivana Tiaova u Sabornoj crkvi u Plaakom.  Kako je Herrmann zamislio ikonostas jasno se vidi na popre nom presjeku projekta za kapelu.  Prema podacima iz ve citirane monografije o Todoroviu kapela je preslikana 1986. godine. Kusovac Nikola; Vrbaaki, Milena; Gruji, Vera; Kraut, Vanja: , n. dj., str. 207.  Oslikavanje kapele ovakvim motivima poticao je i onodobni tisak.  Samo bi zidove hrama iznutra valjalo ukrasiti likovima Srba svetitelja ili slikama iz ~ivota sv. Save, npr. kao ato je neumrli vladika Gruji molovao crkvu manastira Kuve~dina. Tada bi ova bogomolja viae nali ila kakvom manastiru, nego prostoj grobljanskoj kapeli. A to sobom zahteva i sam atil crkve.  Prema: P.v.k.:  Osijek (Slavonija), 13. (25.) junija , Srbobran, Zagreb, br. 48., 19. 6. (2. 7.) 1892., str. 3.  Pojava ovih svetaca ne kosi se s tezom da slike prikazuju srpske vladare, budui da je Sveti Stevan bio zaatitnik dinastije Nemanjia, a za obitelj se dr~alo da potje e od cara Konstantina.  Crkva je sagraena 1743.  1750/51; sruaena je 1942. godine, prema: Milorad Miakovi, Ruaenje crkava i uniatavanje crkvenog inventara u Arhijerejskom namesniatvu osje komu, u: Crkva, Kalendar Srpske pravoslavne patrijaraije, Beograd, 1991., str. 67.  Milorad Miakovi, Ruaenje crkava i uniatavanje crkvenog inventara u Arhijerejskom namesniatvu osje komu, u: Crkva, Kalendar Srpske pravoslavne patrijaraije, Beograd, 1991., str. 70. Podatak je preuzet iz sjeanja autorovog oca, dugogodianjeg osje kog paroha Lazara Miakovia PAGE  PAGE 12 Sl. 1. Sl. 2. Sl.3 Sl. 4 Sl.5 Sl. 6 Sl. 7 Sl. 8. Sl. 9. Sl. 10., 11 Sl. 12, 13, 14 r.0JrR`bt@B (&Dj~ƾƾ泬泚h2}h"5CJ$\aJ$h9yhh2}h"6]mHsHh h8h"h2}h"mHsHh8mHsHh8h2}h"\h2}h"6\h2}h"6] h2}h" h"CJ$h2}h"5CJaJ3L^$TB* F~ |p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#$ & Fa$$a$ $ & Fa$gd8$ & Fa$~z|*0$bdvx~$28:JLǼǢDžzh_5CJ\aJ h2}CJ$h"5CJ$\h2}h"5CJ(\aJ(h5CJ(\aJ(h2}h"CJaJmHsHh2}h"CJaJ h"CJ$hh2}hmHsHh2}h"mHsH h2}h"h"h2}h"5CJ\aJ0|*xz|~2468:JL&p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#tp#tp#p#p#p#p#p#p#p#p#p#$`a$$h^ha$$ & Fa$$a$$ & Fa$$<& :&8RT`l`l". (ƻ~oh"hVCJaJmHsHh"hVCJaJ!jh"hV0JCJUaJh2}h"mHsHh2}5CJ\aJhw{5CJ\aJh5CJ\aJ h2}CJ$ h_CJ h4CJh2}h"CJh_ h2}h" h"CJ$h2}h"5CJ\aJ&& RTt8rhp#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#$ & Fa$$a$hlv B0\^& !#z'b).. 01p# $7$8$H$a$gd$a$gd$a$gd$ & Fa$    " $ & ( * , . 0 2 4 6 8 : ƸrdVH: jh"hVCJaJ j4h"hVCJaJ j0h"hVCJaJ j@h"hVCJaJ j#h"hVCJaJ jh"hVCJaJ j&h"hVCJaJ j"h"hVCJaJ j:h"hVCJaJ jFh"hVCJaJh"hVCJaJ jh"hVCJaJh"hVCJaJmHsH"h"hV6CJ]aJmHsH: < > @ B D F H J L N P R T V X Z \ ^ Ⱥwi[Mw? jNh"hVCJaJ j"h"hVCJaJ j&h"hVCJaJ j,h"hVCJaJ jh"hVCJaJh"hVCJaJ jHh"hVCJaJ jh"hVCJaJ j>h"hVCJaJ j(h"hVCJaJ j4h"hVCJaJ j*h"hVCJaJ j@h"hVCJaJ jBh"hVCJaJ^ ` b d f h j l n p r t v x z | ~          ˽ˡ򓅓˅wi[M jBh"hVCJaJ j,h"hVCJaJ j0h"hVCJaJ j:h"hVCJaJ j$h"hVCJaJ j@h"hVCJaJ j(h"hVCJaJ j*h"hVCJaJ j>h"hVCJaJh"hVCJaJ j<h"hVCJaJ j"h"hVCJaJ jDh"hVCJaJ                         Ⱥwi[䡬[M[? j>h"hVCJaJ jlh"hVCJaJ j"h"hVCJaJ jPh"hVCJaJ j@h"hVCJaJ jDh"hVCJaJ jHh"hVCJaJh"hVCJaJ j(h"hVCJaJ j,h"hVCJaJ jTh"hVCJaJ j&h"hVCJaJ j4h"hVCJaJ jRh"hVCJaJ                         ˽ٓمwiw[M? j,h"hVCJaJ j?h"hVCJaJ j*h"hVCJaJ j(h"hVCJaJ jDh"hVCJaJ j8h"hVCJaJ j4h"hVCJaJ j$h"hVCJaJ j@h"hVCJaJ j:h"hVCJaJ jFh"hVCJaJh"hVCJaJ j"h"hVCJaJ j>h"hVCJaJ        TBVvx˽ٓwiaWSLSWS@jhV0JCJU hV6]hVjhV0JUhVCJaJ jh"hVCJaJ j4h"hVCJaJ jHh"hVCJaJ jFh"hVCJaJ j7h"hVCJaJ j"h"hVCJaJ jlh"hVCJaJ jDh"hVCJaJ j@h"hVCJaJ jkh"hVCJaJh"hVCJaJx  *BDF02\^^`  $ & ( !!!####P%z'|'hhV6]hV6]mHsH hhVhV6CJ]hVmHsHhVjhV0JUhV6CJ]mHsHjhV0JCJUhVCJmHsH hVCJ=|'b)d)--.. .... 0 0f1h11112 233 3,363R3T38889V>j>p>H?J?L?@@@@@@@@@@ׯׯׯ׼~ jhV j&hV j"hV j:hV jFhV j@hV j%hVhV6CJ]mHsHhV6CJ]hVmHsHjhV0JUhVCJmHsHhhVCJ hVCJjhV0JCJUhV.13J?pDFH KKLMMN*OlOPlQRVXZ0\2\D\F\H\`\h]h&`#$$a$gd$a$gd@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@Ľٯ٨Č~wpi j:hV j8hV j=hV jPhV j(hV j&hV jhV j<hV j"hV jBhV j4hV j\hV jHhV jFhV j,hV jRhVhV j`hV jzhV j0hV j@hV j#hV)@@@@@@@@@AAAAA A AAAAAAAAAA A"A$A&A(A*A,A.A0A2A4A6A8A:AĽ~wpib j$hV j(hV jzhV jRhV jhV j6hV j,hV jXhV j>hV jBhV j<hV j8hV jFhV j4hV j2hV jhV jDhV j*hV j@hV j&hVhV jhV j"hV&:AA@ABADAFAHAJALANAPARATAVAXAZA\A^A`AbAdAfAhAjAlAnApArApDrDXEEFFFFG>H@HHHĽҡĚ҉҂}҉uuhVmHsH hV\ hV6\jhV0JU j*hV j@hV j'hV jHhV jhV j4hV j,hV jBhV j"hVhV jzhV j8hV jFhV j>hV jhV j:hV)HH KKKKrLLMMMMNN*O,OlOnOPPlQnQDRRRRRRLSNSPSUUUUUVVVVXXZZ0\2\4\@\B\D\H\J\V\X\\\^\`\d\f\ؽ߯߹hV0JmHnHu hV0JjhV0JUh1hV6]mHsHhVmHsHhVmHsH hV6]hVjhV0JU hVCJjhV0JCJU:`\b\d\f\v\\\\\\\\\]$]&](]$ & Fa$h]hf\h\v\x\\\\\\\\\\\\\\\\\]]$]&](] h2}h"h1hVjhV0JU,1h. A!"#$n% @@@ NormalCJ_HaJmHsHtH>@> Heading 1$@& 5CJ$\D@D Heading 2$$@&a$ 5CJ$\DA@D Default Paragraph FontVi@V  Table Normal :V 44 la (k@(No List 8B@8 Body Text 5CJ0\>@>  Footnote TextCJaJ@&@@ Footnote ReferenceH*0>@"0 Title$a$CJ(4 @24 Footer  p#.)@A. Page NumberNC@RN Body Text Indent$`a$CJ$B'@aB iComment ReferenceCJaJ<@r< i Comment TextCJaJ@j@qr@ iComment Subject5\H@H i Balloon TextCJOJQJ^JaJT 6:dX9#W$F%-**, .o/(0122>44719):<>7?m?cAhCClD0EG:L PTU'VxW!  !"#$%&'()*YA: C 7 Z O."|vp !_""1##$'$$'%%'x(t)** korisnikZV u#%,2`FkHO!kkkkkkkkkkk&F'F'F(F(F)F)F*F*F+F+F#*19BO_b!.L[ij/01678.6 g f12\Xw#%,.*02539<<<<<<<o?AjCkEbFmHKMyOTlUmUwUxUyUCZDZEZFZRZSZTZS[3\\]].^^__0```zambnbobpbxbybbbbccccKddezeeeeeee&f'f(f)f*f2f3fMfNfggggggl pppppppppppppp6p7pppfqqGrrsxssQttAuuvuz]{{|}V~~%_SvkJ>2ŔΖ{Mޙ"CCԝȠР֠ݠ"0000000000000000000010101 01010100000000000000000000000p0000<p0<80<080<0<0<0<0<@0<0<0<@0<0<0<0<0<0<0mU0mU0mU0mU0mU0mU0mU0mU0mU 0mU 0mU 0mU 0mU 0mU 0mU 0mU 0mU 0mU 0 mU 0 mU 0 mU 0 mU 0 mU0mU0mU0mU0mU0mU0mU0mU 0mU 0mU 0mU 0mU 0mU 0mU 0mU 0mU 0mU0mU0mU0mU0mU0mU 0mU0mU0mU0mU0mU0mU0mU0mU0mU0mU0mU0mU0mU0mU0mU0mUh0mU0mU0mU0mU0mU0mU0mU0mU0mU0mU0mU0mU0mU0mU0mU0mU 0mU 0mU 0mU 0mU 0mU 0mU 0mU 0mU 0mU 0 mU 0 mU 0 mU 0 mU 0 mU@0p@0p@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@08@0@0@0@0@0@0@0@0p@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@00ԜMy00My00My00@0@0My000ۜ@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@00  v)[r: ^    x|'@@:AHf\(]UYZ[]|&h1`\(]VX\&]W !!-.KLZ[hj/168T V W Y 68:<35df12KLY\XZVX ""##9#;#u#w#W$Y$F%H%%%&&&&))-*/***Q,T,z,|,,,--:-;-Y-Z- . ...;/4@4446 6779 9193999):+:<<<<<<<<4=6=>>>>7?9?l?o?cAeAAAAAhCjCCCCDlDnD0E2EEEEEFF F$FNFOF`FbFGGGGGGSHTHhHmHIJDJEJ:LeAeye~eeeeeeef!f&f*f2f3fMfNfggggggmm~nnnnnnnnnnoo pp6p7prrvv"vxxyyyyszwzzzzz]{_{{{||||||}}}}V~X~~~%'_aOQ GIMNQUlntuz{|}u}jn58JL>@rs@ARU()67%&%&‘Ƒ04ђGÔǔwx ̖Жy}Ԙ֘MOޙ"$/1AECEۛߛ35bdstҝ֝9:Ǡɠ̠͠ϠѠՠנڠ۠ܠޠ "-.KLZ[hj.158-.5 6 f g ef02[\WXv#w#%%,,..)0*022552939<<<<n?o?AAiCjCjEkEaFbFlHmHKKMMxOzOTTkUmUvUyUBZFZQZTZR[S[2\3\\\]]]]-^.^^^____/`0`````yazalbpbwbybbbccddyezeeeee%f*f1f3fLfNfggggll pp5p7pppppeqfqqqFrGrrrsswsxsssPtQttt@uAuuuvvvvyzy|yytzwz\{_{{{||}}U~X~~~$'^aRUuxkmIL=@14Ĕǔ ͖Жz}LOݙ!$BEBEӝ֝ǠɠϠѠՠנݠޠ"jm<<IJmUyUFZTZ__}``pbbbbcccdde2e`eee*f3fggNnnp7pssossHtQttt8uAuuuvvv||}} 2Ζ4ԝǠȠϠРՠ֠ܠݠ"v"Dragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan korisniktkж rk }\w5l'glm6Hj,n*Nh^`.h^`.hpLp^p`L.h@ @ ^@ `.h^`.hL^`L.h^`.h^`.hPLP^P`L.k^`ko(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L. ^`56o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.j,nlm}lm8T 05l' rk tk@w0|Tީ        hK 487;:8V"1x2}iGw{q/9ye_E@vvvv #$-5>DEFILPP!00 0(0,02060@0B0D0F0N0P0b0r00000000UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z ArialO WP CyrillicASymbol5& zaTahoma"i0FQ=eru!r4du 9 3AH(?"GNeorenesansna kapela Svetog Nikole u Osijeku arhitekta Juliusa HermannaDragan Damjanovic korisnik$      Oh+'0(< P\ x  HNeorenesansna kapela Svetog Nikole u Osijeku arhitekta Juliusa HermannaeorDragan Damjanoviclaragrag Normal.dota korisnika19rMicrosoft Word 10.0@&P @. g@kV=e՜.+,04 hp   DraganruA HNeorenesansna kapela Svetog Nikole u Osijeku arhitekta Juliusa Hermanna Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FO) W1TableSWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q