Pregled bibliografske jedinice broj: 269620
Kapela Svetog Nikole u Osijeku, arhitekta Juliusa Herrmanna
Kapela Svetog Nikole u Osijeku, arhitekta Juliusa Herrmanna // Osječki zbornik, 28 (2007), 205-216 (podatak o recenziji nije dostupan, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 269620 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Kapela Svetog Nikole u Osijeku, arhitekta Juliusa Herrmanna
(Chapel of St. Nicolas in Osijek, Work of the Architect Julius Herrmann)
Autori
Damjanović, Dragan
Izvornik
Osječki zbornik (0473-4882) 28
(2007);
205-216
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
Osijek; historicizam; neobizantska arhitektura; neoromanika; neorenesansa; arhitekt Julius Herrmann; slikar Stevan Todorović
(Osijek; historicism; byzantine-revival; renaissance-revival; romanesque-revival; architect Julius Herrmann; painter Stevan Todorović)
Sažetak
Međusobno natjecanje brojnih konfesija koje su živjele u Osijeku u drugoj polovini 19. stoljeća (katolika, pravoslavnih, Židova, evangelika i kalvina), dovelo je do toga da je ovdje podignuto više sakralnih objekata nego u bilo kojem drugom hrvatskom gradu. Konfesije su se natjecale ne samo brojnošću već i reprezentativnošću građevina, pa ne treba čuditi što je pravoslavna kapela Svetog Nikole, sagrađena 1892. godine na donjogradskom groblju, jedan od najzanimljivijih historicističkih sakralnih gradnji ovog tipa u cijeloj Hrvatskoj. Podignuta je kao grobnica braće Đorđa i Stevana Kostića, bogatih trgovaca iz Donjeg Grada. Riječ je o kupolnoj crkvici sagrađenoj po projektu domaćeg osječkog inženjera Juliusa Herrmanna u posebnoj varijanti onodobnog shvaćanja neobizantske arhitekture - u kombinaciji oblikovnog jezika renesanse i romanike. Zapadnoeuropski se stilovi u raznim mješavinama u to vrijeme redovito koriste pri izgradnji objekata za pravoslavne budući da se još uvijek nije dovoljno znalo o bizantskoj srednjovjekovnoj arhitekturi, kako pokazuju projekti Theophila Hansena u Beču, Vasyla Nahirnyija i drugih arhitekata u Galiciji, te Hermanna Bolléa i Janka Holjca u Hrvatskoj. Unutrašnjost kapele izrazito je reprezentativno riješena. Svi zidovi i svodovi prekriveni su dekorativnim oslikom s nekoliko figurativnih polja (evanđelisti na pandativima, te srpski svetitelji u tamburu kupole). Ikonostas u kapeli, podignut 1894. godine, djelo je vrlo plodnog srpskog slikara Steve Todorovića, školovanog u Beču i Münchenu u bidermajersko – nazarenskom krugu, kako se jasno može uočiti i na osječkom ikonostasu. Od izvornih sedam ikona do danas je sačuvano pet. Dvije, centralne, na tzv. carskim dverima, koje prikazuju Navještenje nestale su u posljednjem ratu. Uz pojedinačne svece u donjem dijelu ikonostasa (Isus, Bogorodica, Sveti Ivan Krstitelj i Sveti Nikola), u gornjem dijelu ikonostasa, iznad carskih dveri, stoji kompozicija Posljednje večere, nesumnjivo najkvalitetnije djelo na ikonostasi. Uz slike kvalitetno je riješena i rezbarija ikonostasa.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam, Povijest umjetnosti, Religijske znanosti (interdisciplinarno polje)
POVEZANOST RADA
Projekti:
130-1301080-1079 - Hrvatska umjetnost od klasicizma do postmoderne (Maković, Zvonko, MZOS ) ( CroRIS)
Ustanove:
Filozofski fakultet, Zagreb
Profili:
Dragan Damjanović
(autor)