Naslov
Kada prestati s umjetnim održavanjem vitalnih funkcija cerebrovaskularnih bolesnika?
(When to stop with artificial lifesupport in patients with cerebrovascular incident)

Autori
Demarin, Vida

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Palijativna skr u Hrvatskoj i svijetu Sažeci i članci s Prvog kongresa palijativne skrbi Hrvatske 2006. / Jušić, Anica - Zagreb : Hrvartsko društvo za hospicij/palijativnu skr, HLZ, 2006

Skup
Prvi kongres palijativne skrbi Hrvatske 2006.

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 05.10.2006. - 07.10.2006

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
umjetno održavanje vitalnih funkcija; moždani udar
(artificial lifesupport; stroke)

Sažetak
Medicinska i patofiziološka definicija smrti uvelike se prornijenila tijekom dvadesetog stoljeća. Središte pažnje pomaknutoje sa "stanja srca" prema "stanju mozga". Promjene u stavovima počele su kada je počelo eksperimentalno proučavanje povišenog intrakranijskog tlaka. Tada su opisani bolesnici koji su preminuli zbog zastoja disanja, a ne zbog prestanka rada srca. Klinička opservacija vodila je zaključku da se u ovakvim slučajevima disanje prekida, a srce nastavlja kucati. Tek 1968. godine Ad hoc komitet Harvardskog medicinskog fakulteta sačinio je prijedlog preporuka o moždanoj smrti. U početku se upotrebljavao termin "nepovratna korna", što je katkad uzrokovalo zabunu s obzirom da "ireverzibilna koma" označava sasvim drukčiji klinički entitet. Konferencija Kraljevskog medicinskog društva 1976. godine predložila je zakonik prema kojem smrt moždanog debla znači smrt mozga. Kod nekih bolesnika s cerebrovaskularnim bolestima, osobito onih s masivnim intrakranijskim krvarenjima, velikim ishemijskim moždanim udarom i subarahnoidalnim krvarenjem, dolazi do povišenja intrakranijalnog tlaka iznad vrijednosti sistemskog arterijskog tlaka s posljedičnim prekidom moždane cirkulacije, što rezultira smrću mozga a da srce i dalje radi. Da bi se proglasila smrt mozga, moraju biti zadovoljeni propisani klinički kriteriji i potvrdni testovi. U situacijama kada se nedvojbeno utvrdi smrt mozga može se prekinuti s umjetnim održavanjem vitalnih funkcija cerebrovaskularnih bolesnika, ali samo u svrhu transplantacije organa. Dok su odredene situacije umjetnog održavanja vitalnih funkcija cerebrovaskularnih bolesnikajasne i za njih postoje jasne smjernice, npr. postupci s bolesnicima koji su potencijalni donori organa, brojnije su situacije za koje još nemamo jasnih smjernica ni općeprihvaćenih rješenja, npr., do kada umjetno održavati vitalne funkcije cerebrovaskularnih bolesnika.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA