ࡱ>    q`.bjbjqPqP Px::u~+-;/CCCCxOxOxO(P \\tC4_a"aaa^ethXit$h  1Clee^ll hBhBaa>KKKlhBahBla:KlKKhBB,Ka_ `{1xOo_KstT0K""K"Cc'iljrKj\:kWiii  viiillllCCC xOCCCxOCCChBhBhBhBhBhB sveu iliate u zagrebu filozofski fakultet Ivana Lu ia 3 Martina Grahek Ravan i Bleiburg i  kri~ni put u historiografiji, publicistici i memoarskoj literaturi Magistarski rad Mentor: prof. dr. sc. Ivo GoldsteinZagreb, 2006. UVOD Ishod Drugoga svjetskoga rata nazirao se ve krajem 1944. godine, kada Zapadni saveznici, potpomognuti jedinicama Crvene armije s istoka, zaokru~uju svoje napredovanje. Opim nadiranjem rasipaju se snage Treeg Reicha, koje su dr~ale liniju obrane na podru ju Gr ke. Njihovo povla enje prema zapadu pratio je i veliki dio Hrvatskih oru~anih snaga (HOS) i civila. Dana 9. svibnja 1945., potpisana je opa kapitulacija vojske Treeg Reicha, s kojom je slu~beno zavraen Drugi svjetski rat. No, rjeaavanje pitanja geopoliti kih odnosa i dominacije na ovim prostorima (posebice onima koji su pripadali pora~enoj strani), kao i pitanje pravednog odnosa prema pripadnicima pora~enih snaga, ostali su i dalje otvoreno pitanje i velika obaveza ratnih pobjednika. Pismeni dogovori, na koje se esto poziva i prema kojima je trebalo regulirati postojee stanje, te izvraiti svoju  moralnu obavezu , potpisani su na politi kim konferencijama, odr~anim i prije zavraetka ratnih operacija. Prekidom sukoba, zapisana rije  trebala je  za~ivjeti , no ini se da je i ovaj put sama provedba bila ote~ana ili mo~da upitna. U taj kontekst nu~no je smjestiti dogaaje s kraja Drugoga svjetskog rata i neposredno nakon zavraetka ratnih operacija, koji su danas poznati pod nazivom Bleiburaka tragedija. Ovaj naziv obuhvaa: opkoljavanje i zarobljavanje postrojbi Treeg Reicha i vojske NDH na prostoru Celje  Slovenjgradec  Dravograd  Bleiburg, izru ivanje zarobljenika iz logora Viktring (Vetrinje) kraj Klagenfurta, te dogaaje koji su uslijedili du~  kri~nog puta tj. na  maraevima smrti . U kona nici postavlja se pitanje koliko je vojnika (Hrvatske oru~ane snage, slovenski domobrani, srpski i crnogorski etnici i Kozaci) i civila stradalo u ova tri izolirana slu aja. Prema tome, svibanj 1945. godine, iako vremenski kratko razdoblje, svojom dogaajnicom predstavlja jednu od emotivnijih i zamraenijih tema hrvatske, slovenske, boanja ke, srpske i crnogorske historiografije. Spomenuti dogaaji dugi niz godina bili su zakriveni  velom autnje , dok su prili no jednostrane interpretacije  slu~bene jugoslavenske historiografije, uglavnom nudile tek  pogled s pobjedni ke strane . Svaki spomen obilje~en je tek kao  obra unavanje s narodnim neprijateljem , te je u takvom svijetlu svako pitanje eti ke odgovornosti za mnoge zlo ine, bilo nepotrebno i gotovo bespredmetno. S druge strane, u osnovi vrijedni napori hrvatske, slovenske i srpske emigracije, koja je nastojala razjasniti spomenute dogaaje, te prikupiti dokumente, donose nam uglavnom iskaze svjedoka, koji su esto nabijeni emocijama (i mr~njom) i iji nerijetko disonantni tonovi onemoguuju sveobuhvatno sagledavanje ove problematike. Devedesetih godina proalog stoljea, tema Bleiburga i  kri~nog puta postaje sve prisutnija, javlja se veliki broj naslova (historiografski, memoarski, ~rtvoslovi i romansirani sadr~aji, te razni feljtoni, napisi i lanci objavljeni u razli itim asopisima, novinama i dnevnom tisku), koji nastoje popuniti praznine. Neki od njih zaista predstavljaju vrijedan doprinos, no veina produkcije mo~e se svrstati pod nazivnik memoarske publicistike i prigodni arske literature. Stoga je u takvom ozra ju prili no teako rekonstruirati proalu stvarnost. Upravo ta injenica ostavlja mnogo prostora, pa je spomenuta problematika vrlo esto popraena razli itim ideoloakim nabojima. Cjelokupni problem potrebno je sagledati na dvije razine, od kojih prva predstavlja politi ku komponentu, kao nezaobilazni dio dogaaja, te drugi, i ne manje va~an moralni segment odgovornosti za brojne po injene zlo ine. Kao kona ni cilj postavlja se to no utvrivanje broja stradalnika i ~rtava bleiburakih i poslijebleiburakih dogaaja, do kojih nije mogue doi na osnovi improvizacija, ve isklju ivo uz pomo stvarnih pokazatelja uvratenih u interdisciplinarnu analizu. Ovim pregledom nastojat u podatke iz postojee literature uklopiti u viae-manje poznatu kronologiju i na neki na in sistematizirati i evaluirati u smislu ocjene njihove znanstvenosti i relevantnosti podataka koje donose. Kroz brojnu literaturu pokuaala bih prikazati odnos prema spomenutim dogaajima (s obzirom na razdoblja kada se javljaju), ocijeniti i izdvojiti najzna ajnije radove, te prikazati u kojim aspektima i koliko pridonose rasvjetljavanju ove problematike. Takva analiza ukupne produkcije o Bleiburgu i  kri~nom putu nudi osnovu za daljnja istra~ivanja, otvara neka nova pitanja i sugerira mogue odgovore. Daljnja istra~ivanja, potkrijepljena dokumentima i arhivskom graom ponuditi e vjerujem cjelovit, znanstveni pregled dogaaja iz svibnja 1945. godine. PREGLED VA}NIJIH historiografskih, publicisti kih i memoarskih NASLOVA O BLEIBURGU I  KRI}NOM PUTU Bleiburg i  kri~ni put , kao nezaokru~eni problem, tema su velikog broja knjiga, zbornika, priloga i napisa, koji proizlaze iz jugoslavenske (socijalisti ke) historiografije, publicistike i memoaristike, iz emigrantskih (hrvatskih, slovenskih i srpskih) krugova, te nakon devedesetih godina dvadesetog stoljea i od strane brojnih domovinskih autora. Osim toga korisne naslove nalazimo i u stranim (njema ka, britanska i talijanska) historiografijama. S obzirom da je pregled literature i tema ovoga rada, u uvodnom dijelu navela bih tek neke najosnovnije naslove, ija objavljivanja su predstavljala zna ajan doprinos ili pomak u istra~ivanju dogaaja iz svibnja 1945. godine. Prvi napori pri razjaanjavanju i rasvjetljavanju bleiburakih dogaaja u injeni su meu hrvatskom emigracijom, koja je zapo ela s prikupljanjem iskaza i svjedo anstava o ovoj temi. Pri a o Bleiburgu ponajprije je proairena po zemljama apanjolskog govornog podru ja, gdje su prihvaeni hrvatski emigranti nakon Drugoga svjetskog rata. Zamisao o izdavanju knjige javila se u okviru Hrvatsko-Latinskoameri kog kulturnog instituta (Instituto Croata Latinoamericano de Cultura), osnovanog 1960. u Buenos Airesu. Glavnu inicijativu pri razjaanjavanju bleiburakih dogaaja dao je publicist Ivo Bogdan, ijim je nastojanjem 1963. godine, u Buenos Airesu objavljena  La Tragedia de Bleiburg . Na gotovo etiristotinjak stranica objavljen je veliki broj dokumenata, veinom iskaza sudionika tih dogaanja. Iste godine sadr~aj je objavljen i kao etverobroj u okviru revije  Studia Croatica . Dugotrajna autnja prekida se takoer, 1960. godine, kada je na komemoraciji petnaeste obljetnice bleiburakih ~rtava u SAD-u (Cleveland) osnovan Odbor za istra~ivanje bleiburake tragedije, na elu s Ivanom Johnom Prcelom. Njihovim zalaganjem 1970. (Philadelphia), te kasnije 1995. godine (Pittsburgh) objavljena je vrijedna knjiga  Operation Slaughterhouse. Eyewitness Accounts of Postwar Massacres In Yugoslavia , iji su autori John Ivan Prcela i Stanko Guldescu. Po etni dio knjige ine uvodni tekstovi glavnih urednika i suradnika, dok vei dio predstavljaju dokumenti. Nadopunjeno, hrvatsko izdanje, pod naslovom  Hrvatski holokaust (priredili John Ivan Prcela i Dra~en }ivi) objavljeno je 2001. u Zagrebu. etiri godine kasnije objavljeno je i drugo izdanje knjige  Hrvatski holokaust II , koje je uredio John Ivan Prcela. Brojna nastojanja da se objavi knjiga o bleiburakoj tragediji na hrvatskom jeziku, ostvarena su 1976. (Mnchen-Barcelona), kada je u izdanju Knji~nice Hrvatske revije objavljena  Bleiburaka tragedija hrvatskog naroda (ur. Franjo Nevisti i Vinko Nikoli). Osnovu ove knjige ini apanjolsko izdanje iz 1963., nadopunjeno novim iskazima i dokumentima. Knjiga je polu ila veliki uspjeh, te je ve nakon godinu dana (Mnchen-Barcelona 1977.) objavljeno njeno drugo izdanje, iji je urednik Vinko Nikoli. Uz manje dopune domovinsko izdanje istoimene knjige objavljeno je i 1993. u Zagrebu. Veliki doprinos pri rasvjetljavanju dogaaja s kraja Drugoga svjetskog rata u emigraciji (i kasnije) u injen je u okviru asopisa  Hrvatska revija koji su 1951. godine pokrenuli Antun Bonifa i i Vinko Nikoli. Razli iti prilozi (od eseja do proze), nude nam brojna sjeanja, postavljaju, joa uvijek aktualna pitanja, te nude raznolike odgovore. Osim ovog asopisa vei broj zanimljivih lanaka pronalazimo i u  Novoj Hrvatskoj (London) i  Drini (Madrid). Meu izdanjima Knji~nice Hrvatske revije, svakako valja izdvojiti zbornik  Bleiburg: uzroci i posljedice , objavljen 1988. (Mnchen-Barcelona), u spomen etrdesete godianjice bleiburake tragedije. Veliki broj znanstvenih priloga (analiza i povijesnih tekstova), prigodnih radova (uspomena i svjedo anstava), te literarnog i slikovnog materijala, okupljenih pod uredniatvom Vinka Nikolia i danas predstavlja zna ajan doprinos prou avanju bleiburake tragedije. Radi toga je i ovaj naslov (neznatno ispravljen i dopunjen) objavljen nanovo 1998. u Zagrebu. Vrijedan prilog pri rasvjetljavanju ove teme predstavljaju knjige Ante Belje  Yugoslavia. Genocid. A Documented Analysis/Jugoslavia, genocid. Dokumentarna analiza (Sudbury 1985.),  Yu  genocid. Bleiburg, Kri~ni put, Udba (Zagreb  Toronto 1990.),  Yu  genocide. Bleiburg, Death marches, Udba (Yugoslav secret police) (Toronto  Zagreb 1995.), u kojima autor donosi najzanimljivije isje ke iz dotada objavljene literature, te kroz njih prati kronologiju dogaanja. Pri sagledavanju ukupne problematike, va~no je spomenuti brojne radove jugoslavenske slu~bene historiografije i vojne literature koja se bavi posljednjim danima Drugoga svjetskog rata na podru ju Jugoslavije. Veliki broj autora, poput Narcise Lengel-Krizman, Fikrete Jeli-Buti i Bogdana Krizmana piae prema postojeim okolnostima. Va~an pregled dokumenata vezanih uz zavrane operacije nude nam  Zbornici dokumenata i podataka o narodnooslobodila kom ratu jugoslavenskih naroda u izdanju Vojno istorijskog instituta (Beograd 1949.-1986.), posebice tom XI. (Zavrane operacije za osloboenje Jugoslavije, knjiga 1.-4.), te tom XII. (Nema ka dokumenta, knjiga 1.-4.). Veliki dio literature opisuje zavrane operacije na podru ju Hrvatske i Slovenije, tj. dogaaje na austrijsko-slovenskoj granici, no tek manji dio spominje sporne bleiburake trenutke. Iz brojnih naslova izdvojila bih knjigu  Zavrane operacije za osloboenje Jugoslavije 1944.  1945. (Beograd 1957.), te zbornik  Za pobedu i slobodu  Zavrane operacije za osloboenje Jugoslavije (u esnici govore) (Beograd 1986.). Vei broj osoba koje su sudjelovale u zavranim operacijama ostavio je memoarske zapise, u kojima je, vidno prisutan prili no jednostran prikaz dogaaja, ne spominjui kasnije sudbine mnogih zarobljenika. Tako je primjerice Milan Basta 1963. (Zagreb), prvi iz redova pobjednika, objavio knjigu  Rat posle rata. Pavelievi generali se predaju . Vrijedno svjedo anstvo ostavio je i zapovjednik Tree armije Kosta Na u knjizi  Pobeda (Zagreb 1980.). Koristan prilog predstavlja i knjiga  Kona no osloboenje (Sjeanja i obrade) Petra S. Brajovia, objavljena 1983. u Zagrebu. Mo~da najrelevantnije podatke donosi nam knjiga Mladenka Colia  Pregled operacija na jugoslovenskom ratiatu 1941. 1945. , objavljena u Beogradu 1988. godine. Nove pomake pri razjaanjavanju bleiburake problematike predstavljaju istra~ivanja britanskog povjesni ara Nikolaia Tolstoya. Njegovi radovi prvenstveno se bave sudbinama Kozaka i Vlasovaca, koji su se u svibnju 1945. godine predali Britanskoj armiji, no oni ujedno predstavljaju i nezaobilaznu literaturu kada se govori o brojnim savezni kim postrojbama Treeg Reicha s prostora Jugoslavije (domobrani i ustaae iz NDH, slovenski domobrani i pripadnici raznih srpskih i crnogorskih etni kih skupina). Prvi korak predstavljala je knjiga  The Victims of Yalta , objavljena 1977. i 1986. u Londonu, dok je podosta pa~nje privukao zanimljiv lanak  The Klagenfurt Conspiracy  War Crimes & Diplomatic Secrets objavljen u asopisu  Encounter (London 1983.), u kojem Tolstoy postavlja tezu o postojanju  zavjere skovane u Klagenfurtu, prema kojoj je mnoatvo vojske i civila s podru ja Jugoslavije, izru eno Titu. Sveobuhvatnu analizu izru enja u svibnju 1945. Tolstoy obrauje u knjizi  The Minister and the Massacres (London 1986.), koja je zbog velike aktualnosti 1991. (Zagreb) prevedena na hrvatski pod naslovom  Ministar i pokolji. Bleiburg i Ko evski Rog 1945. . U knjizi, piaui o izru enjima navodi dva slu aja i dvije nepovezane odgovornosti (predaja 15. svibnja 1945. na Bleiburakom polju i postupna izru enja iz logora Viktring), te glavnu odgovornost za izru enja pripisuje Haroldu Macmillanu (ministar  rezident britanske vlade pri savezni kom zapovjedniatvu za Sredozemlje, kasnije britanski premijer) i Tobyu Lawu (lord Aldington). Tolstoyeve spoznaje pokrenule su itav projekt, potaknut od britanskog Ministarstva obrane, koji je 1988. godine (London) rezultirao spisom  Interim Report on An Enquiry Into the Repatriation of Surrendered Enemy Personnel to the Soviet Union and Yugoslavia From Austria in May 1945 and the Alleged 'Klagenfurt Conspiracy' (Prethodni izvjeataj o jednom istra~ivanju u vezi s izru enjem zarobljenog neprijateljskog osoblja Sovjetskom Savezu i Jugoslaviji iz Austrije, u svibnju 1945. i o navodnoj  klagenfurtskoj zavjeri ), iji su autori brigadni generali Anthony Cowgill i Teddy Tryon-Wilson, lord Thomas Brimelow, te povjesni ar Christopher Booker. Tzv.  Cowgillov izvjeataj , kojem je bila namjera obraniti ugled britanske vojske, obradio je Darko Beki u lanku  'Slu aj Bleiburg': nova istra~ivanja, nova iskuaenja , objavljenom u  asopisu za suvremenu povijesti (god. 21., br. 1-3, Zagreb, 1989.) i tako otvorio pitanje Bleiburga i  kri~nog puta u hrvatskoj historiografiji. Sam autor navodi kako je cijeli projekt ostao  ambivalentan , nastojei odgovornima prikazati osobe na niskoj diplomatsko-vojnoj hijerarhiji. Od devedesetih godina proalog stoljea bleiburaki i poslijebleiburaki dogaaji privla e mnogo pa~nje, stoga je u posljednjih petnaestak godina objavljen veliki broj naslova (Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora), koji nastoje pribli~iti i pojasniti dogaaje s kraja Drugoga svjetskog rata. Prvi pomak predstavlja zbornik (ur. Mirko Gr i)  Otvoreni dossier: Bleiburg (Zagreb 1990.), u kojem su prikupljeni, svi tada aktualni prilozi, neka dostupna svjedo anstva, te brojne fotografije. Za samo tri tjedna kompletna naklada bila je rasprodana, pa je ubrzo objavljeno drugo, dopunjeno izdanje. Kao nastavak istra~ivanja 1991. godine (Zagreb) objavljena je i knjiga Borisa Vlaaia i Aleksandra Vojinovia,  Kri~ni put , u kojoj je prikupljen vei broj svjedo anstava, koji su nedugo prije toga objavljeni u asopisu  Start (1990.). Valja spomenuti zbornike koji su objavljeni povodom odr~avanja Meunarodnih znanstvenih simpozija o Bleiburgu i  kri~nom putu . Godine 1993. (Zagreb), objavljen je prvi zbornik  U Bleiburgu iskra (ur. Jozo Marevi). Koncepcijski, pod istim uredniatvom, prate ga zbornici  Od Bleiburga do naaih dana (Zagreb 1994.) i  50 godina Bleiburga (Zagreb 1995.). Iste godine, u Zagrebu su objavljeni i zbornici  Bleiburg 1945.-1995. (ur. Anelko Mijatovi), te  Spomenica povodom 50-te obljetnice Bleiburga i Kri~nog puta 1945.  1995. (ur. Mirko Valenti). Svi ovi naslovi donose itav niz znanstvenih, prigodni arskih i autobiografskih priloga koji su potrebni i korisni pri istra~ivanju. Osim ovih naslova, zanimljive su joa razli ite monografije, ~rtvoslovi i prilozi koji se bave pitanjem broja ~rtava, brojne kronologije i sinteze, enciklopedije i leksikoni, te najbrojnija memoarska literatura. Pokuaavajui sumirati ukupnu literaturu, sistematiziranu u tri cjeline, namee se razmialjanje kako je hrvatsko iseljeniatvo, barem ato se ti e ove teme, odradilo  veliki posao . Bleiburaka tragedija godinama je predstavljala bitan dio nacionalnog identiteta oko kojega se okupljalo iseljeniatvo. Brojni naslovi objavljeni u emigraciji, iako svojim sadr~ajem naj eae memoarske prirode, donose veliki broj izvornih sjeanja i svjedo anstava. Veinu njih zabilje~ili su  obi ni ljudi koji su pro~ivjeli svibanj 1945. Jedan (manji) dio odnosi se i na zapise koje su sastavili pripadnici politi kog, vojnog i kulturnog vrha NDH. Svi oni nastoje spomenute dogaaje istrgnuti zaboravu vremena, te glasnije progovoriti o dugo preauivanim dogaajima iz same zavranice Drugoga svjetskoga rata. Iako je i meu samom emigracijom (raseljenom po cijelom svijetu) postojao niz nerazjaanjenih probleme i nesuglasica, dokumentarnost ovih sjeanja ima svoj nepobitni zna aj pri ukupnom istra~ivanju ove problematike. Osim toga, va~no je spomenuti, kako je iseljenicima, u to vrijeme bila dostupna i neka, doduae, rijetka literatura engleskog i njema kog govornog podru ja, koja je u svojim istra~ivanjima doticala i okolnosti stradanja na Bleiburgu i du~  kri~nih putova . Unato  velikim zalaganjima, ipak je izostala znanstvena obrada ove teme. Tome se ne treba mnogo uditi s obzirom da je za takvo ato trebalo konzultirati i ina e nedostupnu grau koja se nalazila u jugoslavenskim arhivima. Literatura objavljena u Jugoslaviji svakako nije pripomogla rasvjetljavanju ukupnog problema, ve ga je uporno pokuaavala prikriti. Historiografska literatura objavljena u tom razdoblju nije izlazila van interesnih okvira odreenih od strane politi kog sustava. Brojna literatura koja opisuje zavrane operacije uglavnom ne navodi okolnosti stradavanja, ve daje samo sumarne podatke koji tek indirektno upuuju na sporne dogaaje. S druge strane sjeanja pripadnika JA koja su objavljena u viae navrata, spominju bleiburake dogaaje, nudei  pobjedni ku perspektivu . No, bez obzira na opi dojam ova literatura nudi dio informacija (barem ato se ti e broja ~rtava, kao jednog od najva~nijih pitanja ukupnog problema) koje se moraju konzultirati ukoliko se ~eli objektivnije raspravljati i zaklju ivati o broju ~rtava i stradalnika. Po etak devedesetih i  novo vrijeme otvorili su prostor za konkretnija istra~ivanja. U po etku je jasno vidljiv ujedinjeni rad domaih autora i emigracije, koja je cijelo vrijeme boravka u iseljeniatvu, kroz Bleiburaku tragediju ia ekivala ponovnu uspostavu samostalne dr~ave. Po etni zanos rezultirao je i nekim danas zanimljivim radovima, koji su probijali dugovremenu autnju. Dio do tada nedostupne, emigrantske literature do ekao je i svoje domovinsko izdanje. Brojna sjeanja ponudila su velike mogunosti (re)interpretacija, no ipak veliki dio njih poslu~io je tek kao sastavnica probuenog nacionalnog ponosa. O Bleiburgu su pisali povjesni ari, novinari, knji~evnici, politolozi i svi oni koji su  poznavali temu. U prvih pet godina odr~avani su skupovi o Bleiburgu i  kri~nom putu , no kako je vrijeme odmicalo jenjavao je, ini se i ~ar za  znanstvenim obra unom . Dio tada iznesenih teza, kasnije je korigiran ili barem ubla~en. No, bez obzira, poslijeratna dogaanja i dalje su tema velikog broja novih naslova, koji ipak nisu, barem do sada, ponudili sustavan i cjelovit znanstveni prikaz. Na istom tragu ostala su i djelovanja (ili barem nastojanja) brojnih Komisija i udruga, koje o ito nisu imale dovoljnu potporu dr~ave. Prema svemu, ini se da nije postojala (ili ne postoji) prava namjera da se potra~e to niji odgovori, ostavljajui tako prostora za uvijek prisutne dnevnopoliti ke manipulacije. Prema tome, u postojeem stanju brojna emigrantska (i kasnija) memoaristika, koliko god historiografija bila esto podozriva prema njoj, predstavlja jedne od rijetkih izvora (primarnih ili sekundarnih) za ovu temu. I, ma koliko bi mi voljeli vjerovati, dosadaanja istra~ivanja (uz pojedine izuzetke) nisu se izdigla puno iznad spomenute granice. O pojedina nom zna aju i doprinosu svakog naslova, pri znanstvenoj analizi ove problematike detaljnije u iznijeti kroz kronoloaki pregled dogaaja. POVLA ENJE ORU}ANIH SNAGA NDH I CIVILA U SVIBNJU 1945. Politi ke i ratne prilike u Europi koncem 1944. godine ozna ene su nadiranjem protuosovinskih savezni kih snaga. Pobjeda kod Staljingrada (velja a 1943.), obilje~ila je definitivni prelazak inicijative na savezni ku stranu, ato je omoguilo njihovo daljnje nastupanje na svim ratiatima. Od lipnja 1943. napredovanje se nastavlja u Italiji, godinu dana kasnije u Normandiji, a od kolovoza 1944. i u ju~noj Francuskoj. Ove operacije, od jeseni 1944., prati i ope napredovanje u zapadnoj Europi. Koncem 1944. savezni ke snage ve su bile na njema kim granicama u Belgiji i Francuskoj, te u Italiji nadomak doline rijeke Po. Na isto nom bojiatu Crvena armija napredovala je kroz Bjelorusiju, Ukrajinu, od ljeta 1944. kroz Rumunjsku i Bugarsku, te od jeseni 1944. kroz Maarsku, ehoslova ku, te kroz Jugoslaviju do Beograda. Va~an imbenik bio je i raspad njema ke bojianice u Gr koj, kao i povla enje njema ke skupine armija E kroz Makedoniju, Albaniju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu sve do Zagreba i dalje na zapad. Po etkom svibnja 1945. godine kraj Drugoga svjetskog rata bio je samo pitanje dana. Izbijanjem Crvene armije na Odru i Nisu, te~iate operacija usmjereno je u berlinskom pravcu. U nizu operacija Crvena armija zauzela je Be  (13. IV.), te u kona nici Berlin (2.V.). Na kona ni ishod upuivali su i uspjesi Zapadnih saveznika u borbi protiv Nijemaca u Italiji (29. IV. u Veneciji je potpisana kapitulacija tamoanjih njema kih snaga), kao i na zapadnoj bojianici u Njema koj i Austriji (zauzimanjem Mnchena 28. IV. i Linza 5.V.). Takva konstelacija sila i odnosa uvelike je odredila politi ki i ratni polo~aj Nezavisne Dr~ave Hrvatske u to vrijeme. Uspjeanom vojnom napredovanju prethodili su i politi ki dogaaji tj. konferencije (sastanci) savezni kih elnika. (npr. Moskovska konferencija u listopadu 1943., Teheranska konferencija u prosincu 1943., konferencija u Dumberton Oaksu kolovoz-listopad 1944., konferencija u Quebecu u listopadu 1944., te mo~da najzna ajnija, za ovo pitanje, konferencija u Jalti na Krimu, u velja i 1945. godine). Cjelokupno stanje, kao i injenica da je NDH jedina u Europi do ekala po etak 1945. kao saveznica Treeg Reicha (Italija je kapitulirala u rujnu 1943., Rumunjska u kolovozu 1944., Bugarska i Finska u rujnu 1944., a Maarska u prosincu 1944.) utjecalo je na su~avanje podru ja NDH, posebice od jeseni 1944. godine.  U o~ujku 1945. sovjetsko-njema ka bojianica protezala se linijom Odra  Slova ke Rudne planine  Esterg  Blatno jezero  uz, i kroz podru je NDH  Drava  Dunav  Bosut  uae Drine  Br ko  Doboj  Sarajevo  Banja Luka  Biha  Gospi  Karlobag. Sve br~im napredovanjem Zapadnih saveznika, linija bojianice na prostoru NDH zna ajno se su~avala, zaokru~ujui prostor izmeu Bilogore, rijeka Ilove i Une te prilaza Karlovcu. Potkraj rata Hrvatske oru~ane snage (HOS) sastoje se od pet vojnih zborova: I. zbor, u ijem su sastavu 2., 5. i udarna divizija, general Ante Moakov, II. zbor sastoji se od 1., 17. i 18. divizije, pod zapovjedniatvom generala Vjekoslava Luburia, III. zbor obuhvaa 3., 7., 8. i 9. diviziju, pod zapovjedniatvom generala Artura Gustovia, IV. zbor kojim zapovijeda general Josip Metzger sastoji se od 3., 6. i 15. divizije, te posljednji V. zbor u ijem su sastavu 10., 11. i 13. divizija generala Ive Heren ia. Izvan zborova ostala je 16. divizija (doknadna), kao 1. posadna divizija Zagreba. O broj anom stanju HOS-a krajem 1944. i po etkom 1945. godine postoje razli ite, viae ili manje utemeljene procjene. Prve podatke o sastavu i broj anom stanju HOS-a ostavljaju nam profesionalni vojnici, general Fedor Dragojlov i Vjekoslav Vran i. Prema njima, krajem 1944. broj ukupnih snaga iznosio je 209.000 ljudi (od ega je 114.000 ustaaa, 38.000 domobrana i 10.000 oru~nika). Dragojlov nadodaje, kako je stvarno stanje uslijed nedostatka nadopuna iznosilo 179.000 ljudi (150.000 boraca i 29.000 u pri uvi). Ovakve, te ponekad viae podatke preuzima i navodi vei dio emigrantske literature. `irok raspon procjena donose nam i neki noviji naslovi. Primjerice, Zdravko Dizdar na osnovu razli ite arhivske grae navodi kako se u o~ujku 1945. u oru~anim snagama nalazilo oko 230.000, a na samom kraju rata oko 200.000 ljudi. Za razliku od tih podataka Mladenko Coli navodi da je 1945. bilo 130.000 pripadnika oru~anih snaga NDH. Meu novijim procjenama Davor Marijan spominje kako je od kraja 1944. stalno prisutno smanjenje snaga NDH, ato potvruju i obavjeatajni podaci Glavnog ataba NOV i PO Jugoslavije, od 9. prosinca 1944., prema kojima hrvatske divizije NDH (osim 14. i 15.) iznose oko 91.000 ljudi. Prema tome Marijan zaklju uje kako  brojno stanje cjelokupnih oru~anih snaga NDH (& ) nije moglo biti vee od 100.000 ljudi.  Svi ovi podaci vrlo esto su proturje ni i zapravo nam nude tek okvirnu procjenu. Zavraetku operacija Drugoga svjetskog rata na podru ju Jugoslavije u proljee 1945., uz ope napredovanje saveznika na svim bojianicama, prethodio je i preustroj Narodnooslobodila ke vojske Jugoslavije (NOVJ), koja je u po etku 1945. godine preimenovana u Jugoslavensku armiju (JA). Za kona ni obra un postrojene su I., II., III. i IV. armija, koje su, kako se navodi obuhvaale 700.000 boraca. Pomagale su ih i ostale partizanske postrojbe, kao i sovjetska Crvena armija i Bugarska narodna armija. Generalatab JA razrauje operativni plan, ve u velja i 1945. u Beogradu, na sastanku maraala Josipa Broza Tita i zapovjednika savezni kih snaga u Italiji feldmaraala Harolda Alexandera. Postignut je sporazum i s maraalom Viktorom Tolbuhinom, te je sve potvreno na sastanku odr~anom od 26. velja e do 2. o~ujka, kada se Maraal J. Broz Tito sastaje sa zapovjednicima etiriju jugoslavenskih armija. Pred JA Maraal J. Broz Tito je postavio zadatak da:  oslobodi jugoslovenske narode na njihovoj cjelokupnoj etni koj teritoriji zaklju no sa Istrom, Slovena kim primorjem i Koruakom i okru~i, prinudi na kapitulaciju ili uniati glavne snage okupatora i njihovih suradnika, koje su se u prolee 1945. godine zatekle na prostoru Zagreb  Maribor  Celovec (Klagenfurt)  Trst. Predvieno je da se grupnim snagama probije front u Lici i Sremu, a zatim energi nim i smelim nadiranjem levog krila (4. armija) uz jadransku obalu ka Trstu, So i i gornjem toku Drave i desnog krila (3. armija) dolinom Drave ka Koruakoj, uz istovremeno jake napade s fronta (ka liniji Zagreb  Karlovac i dalje ka Sloveniji) i uz maksimalno anga~ovanje snaga u pozadini neprijatelja, da se zatvori obru  oko okupatorskih i kvislinakih trupa u oblasti Julijskih Alpa i Karavanki i prisile na kapitulaciju.  O zavranim operacijama JA postoji obilna literatura u jugoslavenskoj historiografiji. Veliki dio naslova obrauje borbe na podru ju Slovenije, kao  kona ni obra un s narodnim neprijateljem , dok dogaaje s austrijsko-slovenske granice vrlo rijetko spominje. Neke interesantne podatke pru~aju nam i sjeanja samih sudionika, dok nam veliki broj korisnih dokumenata donose  Zbornici dokumenata i podataka o narodnooslobodila kom ratu jugoslavenskih naroda , posebice tom XI koji opisuje zavrane operacije i tom VI u kojem su objavljeni njema ki dokumenti. Zavrane operacije zapo ela je IV. JA pod zapovjedniatvom generala Petra Drapaina u pravcu Istre, preko Primorja i Like, da bi izbila na So u i prodrla u Austriju. Ko a Popovi zapovijedao je II. JA iji je smjer bio k Uni i Kupi, s kona nim smjerom prema Zagrebu. Prva JA Peke Dap evia dobila je nalog da nastupa preko Save i Drave (Srijemski front), kao i III. JA pod zapovjedniatvom Koste Naa, koja je nastupala od Donjeg Miholjca do Dalja, meurije jem Save i Drave, prema Zagrebu i Mariboru, sve do Klagenfurta, gdje se trebala spojiti s IV. armijom. Ofenzivu je inilo viae meusobno povezanih i usklaenih operacija (li ko-primorska, sarajevska, srijemsko-slavonska, rije ko-traanska, karlova ka) i akcija kod Zidanog Mosta, Celja, `oatanja, Slovenjgradeca, Dravograda, te Bleiburga. Pod utjecajem prikazanih ratnih prilika, uslijed nedostatka naoru~anja i streljiva oru~ane snage NDH naale su se u nezavidnom polo~aju na koje je djelovalo i ope povla enje njema kih postrojbi iz Gr ke i s Balkana (od 1. rujna 1944.), uslijed kojeg se na prostoru NDH naalo pribli~no 400.000 njema kih vojnika (250.000 glavnina i 150.000 zalaznica). Skupina armija E pod zapovjedniatvom general-pukovnika Alexandera Lhra povla ila se iz Gr ke, preko Bugarske, Albanije i velikog dijela Jugoslavije. Doaavai do Sarajeva, daljnji put nije viae bio toliki problem, jer je u sredianjoj i sjeverozapadnoj Bosni bilo dovoljno njema ke vojske i hrvatskih oru~anih snaga, pa je tako Lhr uspio spojiti skupinu armija E s ostalim snagama njema ke vojske na Jugoistoku. Pitanje Bleiburga, pa tako i povla enja sve donedavno nije bilo prisutno u njema koj historiografiji, no vei broj sjeanja potvruje spomenute brojke i sam raspored snaga. Napredovanjem partizanskih jedinica (Crna Gora, Srbija, Hercegovina, Dalmacija), praenih jedinicama sovjetske i bugarske armije i povla enjem oru~anih snaga NDH, zapo inje povla enje stanovniatva iz raznih krajeva BiH, te ju~nih dijelova Hrvatske. Prema sjeanjima veliki broj ljudi napuata svoje domove iz straha, ali i zbog neslaganja s novom vlasti. Veina njih povla i se prema Zagrebu, pa odatle dalje na zapad, o ekujui zaatitu Zapadnih saveznika. Ve u listopadu 1944. zapo inje povla enje vojske NDH iz Dubrovnika, Trebinja i Peljeaca. Ulaskom partizanskih jedinica u Dubrovnik (25. i 26. listopad), zapo elo je uhiivanje uglednijih ljudi,  koji su mogli smetati uspostavi nove vlasti . Svi su, bez sudske osude likvidirani na oto iu Daksi, te Rojnica nadodaje  Dubrovnik je po etak svraetka, po etak Bleiburga . Prema franjevcu Lucijanu Kordiu padom Mostara (15. velja e)  zavladao je noni strah, obra unavanje, osveta i pokolji. Gdje god su partizani dospjeli, po eli su s pauaalnim likvidiranjem ljudstva, zatvorima i kaznama bez ikakva, pogotovo nepristrana, pravedna suda.  Putujui iz Posuakog Gradca, preko Broanca i Cerovih Dolaca,  stvorila se itava masa bjegunaca . Te izbjeglice Vinko Nikoli opisuje kao one  koji su napuatali svoja boraviata joa prije, nego su u njih ulazili partizani (& ) Narod je bje~ao u pravoj panici pred samim glasinama o dolasku partizana, koji su preuzimali pojedina mjesta u najkrvavijoj i najokrutnijoj sili i zlo inu.  S druge strane Narcisa Lengel  Krizman navodi kako prema Zagrebu  po inju pristizati sve vei broj neprijateljskih vojnih snaga, a uz njih naviru i grupe civilnog stanovniatva u bijegu pred partizanskim snagama, zbog svog dotadaanjeg protunarodnog rada ili zavedene ustaakom propagandom.  U posljednjem vlaku koji je napustio Mostar naaao se i Ivo Rojnica. Du~ puta  Nijemci su skidali telefonske ~ice, tovarili kuhinje, bolni ka i sanitetska ureenja. Sve je bilo u pokretu.  Put je dalje vodio preko Ivan Planine, gdje je po etkom o~ujka uspostavljena linija obrane pod zapovjedniatvom Vjekoslava Luburia. Za vrijeme boravka na Ivan Planini Ante Ljerki svjedo i kako je priliv vojnika s juga bio u stalnom porastu. S vojskom povla io se i  dio hrvatskog pu anstva, te sav upravni aparat . Vjekoslav Vran i, u svojim sjeanjima, opisuje povla enje iz Mostara i Konjica, u kojem  (& ) je ostao mali broj gradjanskog pu anstva, jer se je sve povuklo prema Sarajevu. Nitko ih nije silio da napuste svoje domove, pa su ostali samo starci i starice (& ) . Krajem travnja uslijedilo je pra~njenje Sarajeva i napuatanje Ivan Planine, te povla enje na sjever prema Savi. Na putu iz Sarajeva Ivo Rojnica opisuje kako se svi povla e  Nijemci i civili, ~ene s djecom, starci i starice s torbom, naprtnja om, vreom ili kov egom . Svoje  puteaestvije iz Visokog (nedaleko Sarajeva) opisali su i u enici franjeva ke gimnazije, koji su napredovanjem partizana  a ti su bili poznati po svojoj surovosti, zlo inima i nedjelima , krenuli prema Zagrebu. S jedinicama NDH povla ile su se i pripadnici albanskih nacionalista, te crnogorski sljedbenici Sekule Drljevia. O samoj pripremi povla enja nema mnogo spomena, tek Nikola Paveli navodi kako je  ono bilo organizirano po strogu programu vojne taktike za povla enje . No, injenica je, kako navodi Vladimir `klopan da je iole bolje organizirano povla enje bilo teako ostvariti, s obzirom da su velike kolone civila koje su bje~ale na zapre~nim kolima zaguaile proto nost prometnica. Prisjea se,  slika tih kolona je bila stravi na, jer su putem ostajala mnoga vozila i ubijene ~ivotinje pa i ljudi, ato je joa viae stvaralo paniku meu ljudima.  Jedini iskaz zapovjednika povla enja Vjekoslava Luburia prvi put je objavljen u knjizi  Operation Slaughterhouse . U svojim sjeanjima naglaaava, kako je bez obzira na postojee uvjete vladao  visok moral naaih postrojbi i graanskog pu anstva . Dio puta od Ivan Planine proaao je i opisuje Ante Ljerki, koji navodi da su za povla enje bila uglavnom tri razloga:  popuatanje Nijemaca, nestaaica streljiva i prisutnost ruskih i bugarskih trupa u zaleu preko Drave.  Isti pogled nudi i Vjekoslav Luburi, pripisujui glavnu odgovornost Nijemcima koji su napustili Hercegovinu bez prijaanjeg dogovora s vojnim vlastima u tom kraju. Tra~enje krivice u nekom drugome kao da predstavlja odreeno pravilo kada se postavi pitanje odgovornosti. O ekivanje naglih promjena u zavranici Drugog svjetskog rata, iji se ishod ve puno ranije nasluivao, bilo je uzaludno. Ia ekivanje  novog naoru~anja predstavljalo je tek varljivu nadu, a vremenski okviri nisu ostavljali prostora za zna ajnije promjene (ukoliko je i bilo pravih naznaka). U postojeim uvjetima, s postupnim napredovanjem jedinica JA, Vlada NDH donijela je odluku o povla enju vojske. S vojskom se povla io i odreeni broj civilnog stanovniatva, iako je konkretnije brojke teako utvrditi. Veliki dio iskaza potvruje strah koji je zavladao pri partizanskom zauzimanju pojedinih krajeva. Cjelokupno stanje, bez obzira na pojedine iskaze, zasigurno nije omoguilo organizirano povla enje prema unutraanjosti, pa se Zagreb, kao kona no odrediate velikog dijela kolona esto opisuje kao  prava koanica ljudstva, kao da se cijela Hrvatska u njega slegla.  Vinko Nikoli navodi kako je tih dana grad bio utrostru en, te da je brojao do milijun stanovnika. Druga iju procjenu nam nudi Narcisa Lengel  Krizman koja navodi, kako se prema sjeanjima pre~ivjelih aktivista, u samoj zavranici rata, u gradu naalo  gotovo 500.000 civilnog stanovniatva , dok obavezna prijava cjelokupnog stanovniatva na u~em podru ju grada, nakon rata govori o 450.000 stanovnika. Ljubo Miloa u svojoj izjavi navodi kako se je po zauzeu Sarajeva stanje u Zagrebu i ostalim krajevima naglo pogoraalo.  Naro ito iz Bosne dolazila je mno~ina izbjeglica u Zagreb kada se za njih ve nije imalo stanova.  Na sveukupno ozra je uvelike je, kako navodi Ivan Koauti, utjecala velika prisutnost njema ke vojske, pogotovo u okolici Zagreba (Sljeme). Stjepan Slipac puno neodreenije navodi kako je velika masa vojske i civila  bila na nogama, odlu na da krene put cilja.  Za razliku od toga Narcisa Lengel  Krizman, navodi kako je  Zagreb tada pru~ao gotovo pani nu sliku , dok su  njema ke jedinice, koje bi stizale u Zagreb, nastavljale odmah pokret dalje, ato je bio znak da Nijemci ne namjeravaju braniti Zagreb.  O prisutnosti razli itih vojnih formacija na airem podru ju Zagreba svjedo i i Vjekoslav Vran i koji je krajem travnja kod Sesveta susreo jedinice crnogorskih federalista koje su se s obiteljima povla ile  da bi izbjegle sigurnoj smrti od pobjeanjelih komunista.  Posljednja planirana njema ko-NDH linija obrane bila je tzv.  Zvonimirova linija ( Postav Zvonimir ) ija je izgradnja otpo ela u jesen 1944. i koja se trebala od Karlovca protezati prema Dugom Selu, Vrbovcu, Kri~evcima, Koprivnici i prema Dravi, gdje bi se vezala na polo~aje Druge njema ke tenkovske armije u Maarskoj. Ovoj liniji obrane davao se veliki zna aj, u smislu kona nog okupljanja snaga i pru~anja otpora neprijatelju. No, Erich Schmit Richberg s pravom zaklju uje, kako u travnju 1945. spomenuta linija nije nigdje dovraena, a najveim dijelom nije niti zapo eta.  Du~e oru~ano odr~avanje ove linije, ote~alo bi snadbjevanje stanovniatva i vojske koji se nalaze sjevero-isto no od tog pravca.  ini se da je i ovo bila joa jedna varljiva nada koja u svom po etku nije imala mogunosti za odr~anjem. U okolici i ju~no od Koprivnice stajale su 11. zrakoplovna i 22. pjeaa ka divizija, I. hrvatski zdrug, XXI. Planinski zbor s 181. divizijom, te III. i II. zbor. Pred Dugim Selom bila je njema ka 41. divizija, odakle se prema zapadu nastavlja XV. planinski zbor, 104. lova ka jedinica, 7. SS divizija, 372. divizija, te IV. i V. zdrug. Trea JA osvojila je Koprivnicu 5. svibnja, Ludbreg 6. svibnja, Vara~din, Vara~dinske Toplice i Kri~evce 7. svibnja. Prva JA zauzela je podru je azme i Kutine, a u borbama od 1.  7. svibnja zauzet je Karlovac. Stanovniatvo Zagreba bilo je zabrinuto razvojem dogaaja i pozivima da sudjeluju u utvrivanju grada. Ve 1944. godine izraen je plan za obranu grada koji je predviao tri zone: I. zona  Remete, Gra ani, Bukovac, Dubrava, Savica do Leskovca, Stenjevec, Podsused; II. zona  Maksimir, Kanal, Horvati, Rudea, Kustoaija, `estinski Dol, Mirogoj, Donji Bukovac; III. zona  predvieno povla enje snaga iz II. zone, u unutraanjost grada prema Gornjem gradu i Tuakancu. Prema Bogdanu Krizmanu zagreba ko stanovniatvo temeljito je  sabotiralo te radove , te je izgradnja tekla sporo i slabo, pa je zavraen tek temelj zamialjenog plana. Vlada NDH pokuaala je u viae navrata uspostaviti kontakt sa Zapadnim saveznicima i tako si u kona nici rata osigurati bolji polo~aj. U samoj zavranici rata (po etkom travnja 1945.) vlada NDH (putem Glavnog stana Poglavnika) vodi pregovore s izaslanicima etnika Dra~e Mihailovia, koje predvodi Svetomir uki. Pred kraj rata Mihailovieva je namjera bila povui se u Novo Mesto, stupiti u kontakt s ujievom i Jevevievom grupom u Istri, te nastaviti put u Italiju i tra~iti pomo Zapadnih saveznika. Na pregovorima je tra~en nesmetan prolaz etni kih jedinica preko teritorija NDH, te pomo u hrani, municiji i lijekovima. U cjelokupnom stanju plan nije uspio, pa stoga niti pregovori nisu imali smisla. Hrvoje Matkovi navodi kako su etni ki emisari posjetili dr. Vladka Ma eka i nadbiskupa Alojzija Stepinca, nadajui se moguoj posredni koj ulozi. U isto vrijeme vode se pregovori i s ljubljanskim biskupom Gregorom Ro~manom i generalporu nikom Lavom Rupnikom. Oni su 21. travnja 1945. poslali zajedni ki memorandum u kojem zagovaraju okupljanje svih postojeih snaga, kako bi se stvorila antikomunisti ka koalicija. Zanemarivanjem dotadaanjih netrpeljivosti i razlika nastojala se organizirati zajedni ka borba antikomunisti kih snaga, kako bi se dobila podraka Zapadnih saveznika (u koju se je joa naivno vjerovalo), koji su upravo tada koordinirano izvodili zavrane operacije s JA. Zadnjih tjedana pred povla enje, nastojala se sastaviti  demokratska vlada , pri emu su sudjelovali zagreba ki nadbiskup Alojzije Stepinac i dr. Vladko Ma ek. Ma ek je zatra~io, da mu zapovjedniatvo vojske zajam i ustaljenje bojianice barem na dva tjedna, kako bi mogao preuzeti i preurediti vladu, te zatra~iti zaatitu Zapadnih saveznika. To nije bilo mogue izvesti, stoga je propao i taj pokuaaj spaaavanja dr~ave, ato potvruje i Danijel Crljen navodei da  su to bili zadnji pokuaaji spaaavanja u stanju koje nije mnogo obeavalo. Prikazane ratne operacije, praene povla enjem velikog broja ljudstva i dogaajima u Njema koj (30. travnja Hitler je po inio samoubojstvo) potaknule su politi ko i vojno vodstvo NDH s Poglavnikom Paveliem, da na sjednici Glavnog vojnog sto~era, 1. svibnja 1945. razmatra mogunost opeg povla enja. Partizanskim nadiranjem prema Karlovcu i predajom njema kih snaga u Italiji 2. svibnja 1945. (odlu eno na pregovorima sa saveznicima u Caserti), general Lhr (od 26. o~ujka 1945. vrhovni zapovjednik Jugoistoka, a od 28. o~ujka i operativni zapovjednik snaga Treeg Reicha i oru~anih snaga NDH) isti dan obavjeatava Pavelia o nemogunosti obrane Zagreba i povla enju njema kih postrojbi prema Sloveniji, gdje e nastaviti borbu na crti Maribor  Celje. Na nonoj sjednici 3./4. svibnja, vlada NDH odlu ila je uputiti Memorandum (spomenicu) Zapadnim saveznicima u Caserti s pozivom da savezni ke snage uu u NDH. Memorandumom, iji je autor Ivo Bogdan, nastoji se odrediti polo~aj NDH u novo postavljenom odnosu snaga. Njegov sadr~aj sastavljen je u duhu Atlantske povelje prema kojoj se govori o pravu svakog naroda na nacionalnu slobodu i ravnopravnost. To pravo pripada i NDH koja je  nastala u ratu, ali ne i zbog rata , koristivai  povoljno vanjskopolititi ko stanje, no ne predstavlja konstrukt stranih sila.  Pokuaavajui svrstati hrvatski narod u  zapadni kontekst , kojem kako se navodi pripada prema civilizacijskim tekovinama, i povezati ga s Velikom Britanijom i SAD esto se navode banalni primjeri poput pripadnosti i djelovanja jugoslavenske (hrvatske) trgova ke mornarice u interesu zapadnih sila. U istom kontekstu spominje se i brojna emigracija hrvatske provenijencije u SAD-u i zemljama tadaanjeg Britanskog Carstva. Odlu eno je, da e za jedan primjerak Memoranduma biti zadu~ena dva ameri ka zrakoplovca, koji su se nalazili u hrvatskom zarobljeniatvu, dok e drugi primjerak nositi izaslanici vlade NDH, ministar Vjekoslav Vran i, te kapetan bojnog broda Andrija Vrkljan. Slijedei dan izaslanstvo je krenulo, zajedno s Memorandumom kojeg su potpisali, predsjednik vlade NDH Nikola Mandi i 18 ministara. Misija nije ispunjena, V. Vran i i A. Vrkljan su zarobljeni i nakon toga smjeateni u logore Meste i Forli u Italiji, u kojima saznaju za dogaaje od 15. svibnja 1945. Neslavno je zavraio i pokuaaj dr. Vladimira Koaaka da sudjeluje na pregovorima ministra vanjskih poslova Treeg Reicha, grofa Johanna Ludwiga Schwerin  Krosigka sa Zapadnim saveznicima, 4. svibnja, u Flensburgu, na kojima je trebao zastupati interese NDH. Kada je Lhr, 4. svibnja obavijestio zapovjedni sto~er HOS-a o povla enju njema kih postrojbi prema Sloveniji i Austriji, vlada NDH s Paveliem na elu naala se pred pitanjem ato u initi? Postojala su dva mialjenja: pru~iti otpor (u vidu Krbavske bitke ili se povui u aume i voditi gerilsku borbu) ili se povla iti. Jedan od spominjanih smjerova za povla enje bio je preko Istre u Italiju, s obzirom da taj dio bojianice nije bio pod jakim pritiskom, te se o ekivalo kako e njema ka bojianica na tom podru ju sama pasti. Drugi razlog koji se navodio je injenica da bi tim putem doalo do manjeg zaguaenja prometnica, s obzirom da bi se tuda povla ile snage NDH i slovenska vojska.  Za razliku od toga Ljerki navodi kako bi odstupanje preko Istre bilo du~e, bez pogodnih putova, te bi lijevi bok povla enja bio neobranjiv. Drugi smjer prema zapadu, preko Austrije tj. Koruake, za Ljerkia je bio logi niji, jer se tuda povla e i Nijemci  na koje su Hrvati bili u svakom pogledu oslonjeni.  I sam Poglavnik borio se izmeu te dvije struje. Navodno je  na predzadnjem sastanku Glavnog Stana pitao nazo ne generale, da li su zato da se obnovi Krbavska bitka.  Oni koji su se zalagali za borbu dijelili su se u dvije skupine: prva je zastupala povla enje prema Istri, gdje bi se povezali sa zapadnim silama, te bi u, kako se vjerovalo, skorom sukobu zapadnih sila i Sovjetskog Saveza imali svoju aansu. ini se kako jedini V. Luburi navodi  nitko nije bio tako naivan da misli da e zapadne demokracije u initi ono ato smo mi stvarno ~eljeli  opremiti nas topniatvom, tenkovima i zrakoplovima, koje smo trebali da zaustavimo Ruse od napredovanja prema zapadu.  Druga skupina zastupala je mialjenje da se treba povui u aumu i tamo pru~iti otpor. Vodstvo NDH (premda su mialjenja bila podijeljena) na sjednici odr~anoj 4. svibnja odlu ilo se za povla enje s 5. svibnjem 1945. General Dragojlov u izlaganju navodi:  Temeljem stanja, koje je postojalo, hrvatska vojska, pod predsjedanjem Poglavnika, odlu ila je 5. svibnja povui se prema Zapadu, u Klagenfurt u Austriji, kamo se je `ef dr~ave zaputio 7. svibnja popodne. Donesena je ova odluka, jer nije izgledalo povoljno prolijevati 'u zadnjoj bitci i zadnju kap krvi' i na taj na in staviti narod u joa te~i polo~aj. Odlu ilo se je nastaviti s planom, kako bi se mladoj hrvatskoj vojsci od oko 200.000 boraca, koji su u NDH vidjeli svoj ideal, spasio ~ivot.  U noi s 5. na 6. svibnja postrojbama je poslana zapovijed  Povla ite se preko Celja Englezima u susret . Zapovjednikom povla enja imenovan je general uro Gruji. Narcisa Lengel  Krizman isti e kako je ustaaka propaganda utjecala na civilno stanovniatvo da im se priklju i u ato veem broju na putu u emigraciju. Na takav na in, kako navodi, htjela je pred saveznicima pokazati kako ima potporu veine naroda. Nadalje opisuje kako je plan evakuacije civilnog stanovniatva imao slijedei raspored: a) prisilna evakuacija svih sumnjivih osoba registriranih po redarstvu; b) prisilna evakuacija inovnika; c) dobrovoljna evakuacija ustaaa i njihovih obitelji i d) dobrovoljna evakuacija svakog tko to ~eli. Ante Ljerki opravdava odluku za povla enje, te navodi da bi nastavak borbe protiv partizana, saveznika Britanije, Amerike i SSSR-a stavilo vojsku NDH kao pobunjenike izvan zakona. Takoer, povla enje,  kao manje zlo vidi i Zvonimir Dusper, prema kojem bi daljnje pru~anje oru~anog otpora, zna ilo joa vea stradavanja i uniatenja brojnih gospodarskih dobara. O odlukama vodstva NDH raspravlja i Josip Aleksi, te navodi da je trebalo vojsku staviti na raspolaganje zapovjednicima, kojima ne bi palo napamet povesti postrojbu Britancima u susret. S druge strane Dragutin Kamber u svojim memoarima iznosi kako je odluka o povla enju bila loa izbor, jer se kako ka~e  nije radilo o izboru izmeu dobra i zla, ve izmeu zla i gorega.  Odgovornost i krivce za  bleiburaku katastrofu tra~i i Petar Bareza. On navodi da su Poglavnik i vlada sami likvidirali NDH, kada su se odlu ili na povla enje. Odvoenjem oru~anih snaga gubi se svaka mogunost za daljnje  krojenje svoje sudbine . Prema autoru, odluku o povla enju potaknula je injenica, da bi ~ivot u planinama bio te~ak, te da bi mnogi pojedinci izgubili vlast i va~nost. Ovakvom odlukom vlade NDH, nije dana prednost dr~avi, nego pojedincima  mialjenje je autora. Sli no iznosi i Stjepan Bu za koga je Bleiburg:  niata drugo, nego logi an zavraetak cjelokupne Pavelieve fatalne djelatnosti od po etka do kraja.  Sli no navodi i Vjekoslav Luburi:  Bio sam uvjeren da je Vlada donijela vrlo pogreanu odluku, ali kao vojnik ja sam samo mogao slijediti zapovijed svojih pretpostavljenih.  Nadalje, iznosi opravdanu sumnju u blagonaklonost Britanaca i Amerikanaca pri povla enju i o ekivanju zaatite. Povla enje sa  Zvonimirove linije kretalo je u slijedeim pravcima: I. zbor pod zapovjedniatvom Ante Moakova u smjeru Vara~din  Ivanec  Krapina  Rogatec  Celje (106 km); II., III. i IV. zbor s generalom Josipom Metzgerom u pravcu Zagreb  Novi Dvori  Rogatec  Celje (116 km); V. zbor i general Ivo Heren i Samobor  Zidani Most  Celje (124 km). Prethodnicu povla enja inio je V. zbor generala A. Moakova, dok su zalaznica povla enju bile snage generala V. Luburia. Zanimljivo je kako je u posljednjem broju novina  Hrvatski narod od 6. svibnja 1945., objavljen govor Ante Pavelia izre en 3. svibnja, na sastanku lanica }enske loze, u kojem navodi  Budite uvjerene, mi emo za posljednju stopu hrvatske zemlje i hrvatske dr~ave uprijeti sve sile i sve snage i ~rtve ulo~iti, da sa uvamo i najmanji dio Nezavisne Dr~ave Hrvatske.  Pripremajui posljednji broj novina  Nova Hrvatska , u kojima je trebala, prema uputama Ive Bogdana, biti uvratena i  jedna va~na obavijest (prema naznakama radilo se o ulasku nekih lanova HSS-a u vladu, no niata nije precizirano), no kako ona nije stigla, broj je zaklju en, sa zanimljivom intonacijom uvodnika iz pera glavnog urednika Vilima Peroaa, koji razmialja o nu~nosti opstanka dr~ave, kao najviaeg zakona. ini se kako se i u samoj zavranici o ekivala neka  zna ajna promjena ili se frazama obmanjivala javnost. Vinko Nikoli navodi, tog dana  bilo je u zraku neato straana (& ) svi u nekoj trci, nitko se ne osvre ni na koga, nitko nikoga ne pozdravlja, a kamoli da se zaustavi. (& ) Niata joa ne znamo sigurna. (& ) Nu, kako se uje bit e ve eras pokret.  Vrlo sli no prisjea se i Stjepan Slipac,  Nisu nam rekli kuda emo ii, kada emo prijei i hoe li nas igdje itko do ekati i prihvatiti.  Vlada NDH, visoki dr~avni du~nosnici, crkveni dostojanstvenici i predstavnici kulturnog ~ivota napustili su Zagreb 6. svibnja. Za uvanje reda i mira u Zagrebu Paveli je zadu~io uru Kumi ia (ravnatelj saborske kancelarije), dok je vojnim snagama zapovijedao general Vjekoslav Servatzy. Bo~idar Kavran, zapovjednik Glavnog ustaakog stana u svojoj izjavi takoer potvruje kako je vijest o povla enju stigla iznenada, te se uputio Poglavniku, koji ga je zadu~io da  preuzme posao oko izbjeglica. Od generala irila Dande dobio je, kako navodi deset kamiona i vee koli ine benzina. Nakon toga sazvan je sastanak svih ustaakih du~nosnika iz Zagreba i onih iz provincije koji su bili u Zagrebu, te im je saopena odluka o povla enju u roku od 24 sata. Viae podataka o samim dogaajima pru~aju nam izjave lanova vlade, koje koristi Bogdan Krizman, kada rekonstruira zadnje dane NDH i povla enje vrha dr~ave. Nikola Mandi u iskazu navodi:  Dne 6. V. 1945. ujutro oko 7 sati saopio mi je poglavnik telefonom da odlazimo iz Zagreba istog dana oko 4 sata posle podne. Poglavnik je odredio i to u vezi sa njema kim poslanikom da e nas put voditi na Krapinu, Rogaaku Slatinu, Maribor, Celovac na Turracherhhe i da je tamo naae odrediate sa nekim ve unapred spremljenim hotelima. Poglavnik i vojska trebali su poi naknadno.  Iste podatke navodi i Danijel Crljen koji je 6. svibnja 1945. obavijeaten kako se isto poslijepodne (u 4 sata) povla e Vlada i Glavni ustaaki stan. Istog dana iz Zagreba je krenuo i Vladko Ma ek s obitelji. U svom ~ivotopisu  In the struggle for freedom Ma ek vrlo kratko spominje odlazak, navodei uglavnom samo najosnovnije. U njegovoj pratnji bio je Branko Peaelj koji je svoje dojmove objavio u lanku  S Predsjednikom Ma ekom u emigraciju . Dana 6. svibnja 1945. Zagreb je napustio i Duaan }anko intendant HNK (1941.  1943.). O Poglavnikovom povla enju ostao je vei broj svjedo anstava. Zasigurno va~an dio predstavlja prilog Jere Jareba  Sudbina posljednje hrvatske dr~avne vlade i hrvatskih ministara iz Drugog svjetskog rata . U njemu navodi kako su dr. Ante Paveli i aesnaest ministara napustili Zagreb 6. svibnja poslijepodne. Poglavnikova kolona 6. svibnja predve er stigla je u Nove dvore, kraj Zapreaia. Sljedei dan (7. svibnja) u Nove dvore pristigli su lanovi Glavnog stana Poglavnika. Isti dan, oko 18.15 sati poglavnikova kolona napustila je Nove dvore i krenula prema Rogaakoj Slatini, gdje je stigla oko 21 sat. Upravo tada je, prema izjavi Ivana (Ice) Kirina, zadu~enog za organizaciju kolone sigurnosne slu~be, ista krenula iz Zagreba prema Novim dvorima. U utorak 8. svibnja od 9 do 11 sati, u Rogaakoj Slatini odr~ana je posljednja sjednica Glavnog stana Poglavnika. Pola sata nakon toga kolona je krenula preko Maribora prema Wolfsbergu i Klagenfurtu. U Pavelievoj pratnji bio je Erich Lisak (ravnatelj Ravnateljstva za javni red i sigurnost), koji u sasluaanju navodi da je sjednica 8. svibnja odr~ana povodom obavijesti da e Trei Reich kapitulirati i na isto nom bojiatu, pred Rusima. U sto~er generala Alexandera Lhra (}alec nedaleko Celja), radi dogovora stigao je ministar oru~anih snaga NDH Nikola Steinfel, no uvai za kapitulaciju navodi  postao je svaki razgovor iluzoran (& ).  Na osnovu toga, Paveli se odlu io na daljnje povla enje u smjeru Koruake, a zapovjedniatvo nad vojskom, do predaje Britancima, prepustio je Vjekoslavu Luburiu. Jere Jareb nadodaje kako je to bio  posljednji Paveliev in kao vladara hrvatske dr~ave i posljednja zapovijed, koju su zapovjednici hrvatskih vojnih jedinica dobili na terenu.  O samim pregovorima pred kapitulaciju viae nas obavjeatava Ernest Bauer, koji navodi da se joa 6. svibnja, na zapovjedni kom sastanku u Grazu (s maraalom Albertom Kesselringom i generalom Maximilianom de Angelisom) general-pukovnik Alexander Lhr usprotivio kapitulaciji, no s obzirom na opi polo~aj oru~anih sila Treeg Reicha druge mogunosti nije bilo. U prilozima na ovu temu Bauer se oslanja na knjigu J. Diakowa, osobnog pobo nika, i zapovjednika skupine armija E, Alexandera Lhra. U svojoj knjizi Diakow kao va~an sudionik dogaaja, ne spominje da je Lhr, u noi 7./8. svibnja telefonski obavijestio Pavelia o njema koj kapitulaciji i polo~io natrag u njegove ruke zapovjedniatvo nad vojskom NDH. Uz Antu Pavelia iala je i Dolores Bracanovi ija sjeanja  S Poglavnikom na povla enju podosta emotivno opisuju tek samu dogaajnicu ne dovodei u pitanje niti jedan segment. Ilustrirajui ukupno stanje navodi  osijetila sam tek sada, da idemo iz Hrvatske. Kolona je krenula. Mnoatvo naroda, more  bujica! Sve je izprepleteno: samovozi, pjeaaci, selja ka kola i dvokolice. Idu starci i djeca, ~ene i muakarci. Idu seljaci i radnici, djeca i intelektualci.  Sli an dojam  opeg exodusa 6. svibnja opisuje i Ivo Rojnica.  U~asan prizor. Zna se, da u ovakvoj tragediji ne mo~e biti reda, ali ovdje se je sve vidjelo (& ) Automobili, kamioni, selja ka kola, starice, starci, ~ene, djeca, ranjenici, vojnici (& ).  O daljnjem kretanju Ante Pavelia obavjeatava nas i Ilija Peruaina (zamjenik zapovjednika Sigurnosne slu~be), te navodi da je kolona iz Rogaake Slatine krenula prema Celju, no nakon nekih 6 km Poglavnik je promijenio smjer prema Mariboru. Pristigavai u Spielfeld, presvla e se u graanska odjela, te Paveli nastavlja dalje, bez pratnje, prema Klagenfurtu. To podru je bilo je puno partizana, stoga je odreen pravac prema Judenburgu, a odatle prema Salzburgu, koji je zauzela Crvena armija, stoga se grupa (Paveli i njegov sin, dr. F. Niedzielski, D. Bracanovi, E. Lisak, V. Rebernaak i I. Kirin) odlu ila dalje u aumu. Nakon viae dana, preaavai rijeku Enns, uali su u ameri ku ratnu zonu, gdje se je Poglavnik predao. Veina izbjeglica krenula je iz Zagreba 7. svibnja 1945. Istog dana u sklopu Prosvjetne bojne, na povla enje je krenuo i Danijel Crljen. Iz dnevnika saznajemo:  Poslije Vrap a, utonula su naaa kola u pravu rijeku velikog mnoatva. (& ) Dokle mi je oko dopiralo naprijed i natrag, crnila se je cesta zakr ena vojnicima u manjim ili veim postrojbama ili osamljenima, civilima obaju spolova i svake dobi, automobilima, kolima, biciklima (& ).  Isti opis ostavio je i Tomislav Koaevac navodei da se vidjela samo cesta puna zapre~nih kola, vojnika i civila, izmeu kojih su jedva kr ile put pojedine vojne jedinice kao i motorna vozila. Stjepan Slipac, kora ajui u koloni, postao je  samo bezna ajni dio bezna ajne i bezobli ne mase svijeta koja se kretala viae inercijom nego voljom.  Svog puta preko rnomerca, Vrap a, susedgradskog mosta i Zapreaia prema Sloveniji prisjea se Miljenko Peri, koji navodi kako se je najvei dio zbjega kretao pjeake ili motornim vozilima. Na povla enju su se naale kolone HOS-a, njema ke vojske, te graanstva. Izgledalo je da je svako uvjeren kako e se u najviae 48 sati susresti s Englezima i staviti im se na raspolaganje. Putovi su bili zakr eni raznim teakim vozilima, koje je vojska ostavljala iza sebe. Istu nadu izra~avaju sjeanja domobranskog natporu nika Branimira Vidmara  (& ) Izgleda da je svatko uvjeren, da emo u najduljem roku od 48 sati susresti se sa Englezima i staviti im se na raspolaganje, a kako je to tvrdila propaganda joa prije polaska iz Zagreba. Vjerojatno, da je upravo radi toga i poalo prema Sloveniji toliko graanskog svijeta pjeaice, ni ne slutei (& ).  Posljednje vojne postrojbe NDH Zagreb su napustile 8. svibnja (istog dana u grad ulaze partizanske jedinice), povla ei se preko Sljemena i Podsuseda i tako obilazile grad. U samoj zalaznici, s Vjekoslavom Luburiem kojem je nareeno da onemogui bilo kakav otpor, kako bi se sa uvao grad, naaao se i Nikola Paveli, koji iznosi  bio je to grad tuge i pustoai, s rijetkim prolaznicima, odnosno stanovnicima, koji su u kuama o ekivali teake nadolazee dane.  Prazne ulice 8. svibnja spominju i iskazi objavljeni u knjizi  Hrvatski holokaust . S druge strane Aleksandar Vojinovi u knjizi  Zlo in je bje~ao na zapad , koncipirajui itala ki  dopadljiv tekst, opisuje 8. svibnja kao  Najdu~a no Zagreba u Drugom svjetskom ratu. Samo joa jedna no i jedno jutro do  slobode. Grmljavina topova sve bli~a, kao da nailazi proljetna oluja.  Prema viae navoda s radio postaje pro itan je proglas kojim se obavjeatava da su partizanske jedinice u predgraima, te da se ne izlazi na ulice, ali i da graanstvo  uva grad od ruaenja, paljevine i plja ke, da ne dozvoli ogor enom neprijatelju da ga odvodi sa sobom.  Joa 9. svibnja vodile su se ~estoke borbe 181. njema ke divizije i pripadnika 7., 8. i 9. divizije HOS-a s partizanima (I. JA), sjeveroisto no od Zagreba i po Zagreba koj gori, nakon ega su u Zagreb uale prve ete X. korpusa. Nakon ulaska JA u Zagreb, na Zagreba koj gori naaao se i Stanko Lasi. U svojim zapisima opisuje:  Jugoslavenska je armija tog dana uala u Zagreb, ali ovdje joa idu vojske, svakakve. Ni u koga ne mo~ea imati povjerenja, posvuda mrtvi ljudi. Nailazimo na sebi sli ne vojnike i civile, naoru~ane, pri aju jedni drugima tko je sve stradao, svi se skrivaju od ustaaa i partizana, jer ovi, jedni i drugi, iste, likvidiraju.  Istog dana (9. svibnja) predstavnik Generalataba NOV i PO Jugoslavije general-major Rade Hamovi pozvao je na sastanak komandante I., II., i III. JA s ciljem da se  razradi plan za likvidiranje neprijateljske grupacije u severozapadnom delu Jugoslavije . Odlu eno je da se ne pregrupiraju snage, ve da se krene u napad, kako bi se ispresijecala neprijateljska grupacija. Dio kolona krenuo je prema Rogaakoj Slatini, meu njima naaao se i Ivo Rojnica, koji navodi da su taj dio puta preali bez ikakvih smetnji. Sli ne navode potvruju i sjeanja Branimira Vidmara koji ne spominje nikakve sukobe na ovoj dionici puta. Sli ni zapisi opisuju i put do Zidanog Mosta, pa tako Nikola Paveli navodi kako su sukobi s partizanima u ovoj fazi bili rijetki. Ovakvo mialjenje potvruje i Vinko Nikoli, prema kojem partizani nisu izravno napadali kolone, nego su se organizirali kako bi ih presjekli u daljnjem napredovanju.  Kadkad smo se morali boriti da se u ograni enim brojevima odupremo partizanskim postrojbama koje su pokuaavale zaustaviti naae povla enje. No, veinom tog vremena nismo bili ometani.  Manji problemi nastupili su kod i nakon Zidanog Mosta. Luburi navodi kako je povla enje do Zidanog Mosta u prvom redu bila vojna operacija, no kasnije je nastupilo teako odr~avanje reda,  (& ) Nijemci su bili glavni krivci za takvo stanje. Oni su u blizini Zidanog Mosta koncentrirali ne samo konvoje, koji su pratili dvanaest ili etrnaest njihovih divizija, nego takoer i vozila koja su pripadala stotinama i viae jedinica. (& ) Seoska kola stajala su pokraj  tigar -tenkova. To je bio najveli anstveniji kaos ato ga se mo~e zamisliti (& ) razvikana njema ka stega potpuno se srozala.  U koloni se naaao i fra Oton Knezovi, on takoer za sporost u kretanju optu~uje njema ke ko ijaae koji su unosili nered u, ionako veliku  bezglavost . Nadodaje:  Da nije bilo tih Nijemaca, mi smo mogli stii posve lako u englesku zonu i izbjei partizanski obru  oko nas.  Kako se napredovalo,  kolone i nizovi ljudstva bili su mnogobrojniji tako, da se je esto puta moralo putovanje i povla enje prekidati; zastajati i ekati (& ). Mjestimi no, ali rijetko, bilo je i okraaja s jugoslavenskim partizanima.  Zbog zakr enosti putova, kako navodi Aleksi, nareuje se uniatavanje teakog naoru~anja. Osiguranje povla enja, pod vodstvom generala Rafaela Bobana i Vjekoslava Luburia, omoguilo je daljnje napredovanje prema Celju. Sam Luburi navodi kako je pri raa iaavanju ceste prema Celju izveo  nekoliko 'izleta' uzdu~ obje strane glavne ceste, e da poubijam i raspraim partizanske skupine koje su pokuaavale napadati naae kolone na povla enju. Nakon toga nalo~io je pojedinim zapovjednicima da kolona krene prema Celju kroz aumu i upravo tada, kako navodi u sjeanjima  nepobjediva vojska po ela se osipati . O stanju u IV. operativnoj zoni obavjeatavaju Petar Brajovi i Milan Basta. Prema naredbi Glavnog ataba Slovenije od 2. svibnja 1945., IV. operativna zona dobila je zadatak  da izvrai koncentraciju cijele divizije na sektoru Smrekovec  }elezna Kapela (& ) . Nedugo nakon toga stigla je i dopuna:  Nijemci kapitulirali pred anglo-ameri kim snagama u Italiji, Tirolu i Koruakoj. Odmah uputite 14. diviziju u Koruaku prema Celovcu sa zadatkom da zaposjedne Celovec i ostale naae oblasti u Koruakoj. Izvijestite o izvraenju. Tito.  Glavni atab Slovenije naredio je 14. udarnoj diviziji da ato prije ue u Koruaku i zaposjedne Klagenfurt, dok je `tabu IV. JA nareeno da s dvije divizije krene pravcem Tolmin  Trbi~  Villach (Beljak). S obzirom da se nije moglo poslati dvije divizije, posebno je osnovan Motorni odred koji je trebao preko Bazovice, Ajdova ine, Tolmina, Kranjske Gore i Villacha stii do Klagenfurta. Uz to odlu eno je kako e jedna brigada 14. divizije napredovati prema Dravogradu, a druge dvije prema erni i }erjavu. Otpor kod Dravograda bio je prejak, pa su partizanske jedinice preusmjerene prema dolinama Koprivne i Lepene. Nakon kraih sukoba s njema kim jedinicama, 6. svibnja, 14. udarna jedinica uala je u Koruaku. U Klagenfurt su zajedno sa Zapadnim saveznicima 8. svibnja, uali Kokraki i dio Koruakog odreda, te 2. brigada  Ljubo `ercer . Pri takvom rasporedu jedinica, Basta navodi kako u `tajerskoj nije bilo dovoljno njihovih snaga, te da je na ruku neprijatelju iala injenica da su bili nedovoljno obavijeateni o stanju i broju neprijateljske kolone. Isto iznosi i general Kosta Na u knjizi  Pobeda .  (& ) uope nismo imali podatke o tome da je na putevima preko Zagorja i `tajerske joa gotovo kompletna skupina armija E sa sto hiljada Pavelievih ljudi i desetak hiljada etnika iz Crne Gore.  Na podru ju Celja 9. svibnja nalazili su se dijelovi Kozjanskog, Kamniako-zasavinskog odreda i dijelovi jedne brigade Korpusa narodne odbrane. Dijelovi I. i II. armije na ovo podru je su pristigli tek 11. svibnja. Uzevai sve ovo u obzir, ine se opravdanim opisi koji navode kako u prvoj fazi povla enja nije dolazilo do veih vojnih sukoba. Celje je predstavljalo voriate putova i raskri~je kojim je zbjeg trebao proi. U Celju (9. svibnja), prema jugoslavenskoj historiografiji zapo inje  aest dana rata posle rata . Naime, tog dana (u 00.00 sati) stupa na snagu kapitulacija Nijemaca pred partizanima. Pregovore s maraalom J. Brozom Titom trebao je voditi sam general Lhr. Ernest Bauer u svojim prilozima isti e da je Lhr u tom smislu djelovao ve 7. svibnja, no tek dva dana kasnije dvojica predstavnika 14. partizanske divizije dolaze u Lhrov sto~er u }alec, te ga prate do Topolaice, sjediata IV. partizanske operativne zone. Prije kraja pregovora IV. partizanska zona napustila je Topolaicu, pa su pregovori bili prekinuti. Nakon toga Lhr je nastojao stupiti u vezu s Britancima, te dogovoriti predaju. Britanci su poslali samo poruku da se glavni sto~er skupine armija E premjesti u Griffen kod Velikovca (Vlkermarket) u Koruakoj. Po dolasku nije bilo novijih poruka, stoga se Lhr 12. svibnja odlu io na daljnje napredovanje prema Bleiburgu. U pono istog dana nastavljeni su pregovori s partizanima IV. operativne vojne zone, a 13. svibnja dogovoreno je da se sve njema ko oru~je (uklju ujui i teako) preda ju~no od Drave (sjeverno od Drave bilo je britansko okupaciono podru je). Kapitulacija njema kih snaga provedena je pojedina no i pod nazorom lokalnih zapovjednika. Objaanjavajui ovako dugu kapitulaciju Lhr navodi, da su partizanski odredi ~eljeli dobiti na vremenu i tako sprije iti prelazak austrijske granice. Istu taktiku potvruje i Petar Brajovi:  Naai su drugovi znali da nee moi du~e da pru~aju otpor neizmjernoj koloni tenkova i automobila. Bilo je neophodno uspostaviti kontakt i pregovarati.  Brajovi iscrpno opisuje pregovore koji su u viae navrata voeni s Lhrovim predstavnicima, te naglaaava Lhrovo inzistiranje da se probije prema Austriji, s ime se, prema Lhrovim navodima slo~io i maraal J. Broz Tito. Nakon  igre ma ke i miaa pregovori su nastavljeni u Topolaici, gdje je bio Glavni atab zone. Od pregovara a  s pobjedni ke strane sudjelovali su potpukovnik Matev~ Hace, politi ki komesar Zone Ivan Dolni ar i Petar Brajovi, a s njema ke strane general Alexander Lhr i general-major Erich Schmidt  Richberg. Nakon  nadmudrivanja , u kojem je naravno odlu ujuu ulogu odigrala partizanska dovitljivost, Lhr je potpisao tekst o bezuvjetnoj kapitulaciji svih raspolo~ivih snaga skupine armija E Jugoslavenskoj armiji. Potpisana kapitulacija zasigurno je ote~ala probijanje izbjegli kih kolona, koje su se iz razli itih smjerova (iz Rogaake Slatine, iz Zidanog Mosta i dio iz Maribora) kretale kroz celjsku dolinu. Joa 9. svibnja partizanske snage nisu bile toliko jake, no nadolazeim poja anjem, partizani su svoju 16. diviziju uputili da razoru~a Nijemce, dok je 17. divizija bila zadu~ena za zbjeg. O stanju u Celju obavjeatava Danijel Crljen:  Na ulazu u Celje prolazimo ispod slavoluka s natpisom: }ivio Tito  }ivjela Narodno  oslobodila ka vojska. udi me, da je itav. Toliko je naaih ispod njega proalo. (& ) Nad obli~njom tvornicom vije se ogromna crvena zastava. Upadljiva je, visoko iznad sviju. Neka se zna tko je novi gospodar. (& ) Naaa je kolona zastala usred Celja i ne mi e se ve preko sat vremena.  Brojne partizanske zastave spominje i Oton Knezovi, te navodi kako su u Celju voeni pregovori. Posredovanjem generala Vjekoslava Servatzya dogovoreni su pregovori s partizanima u vijenici. Prije ulaska hrvatski predstavnici razgovarali su o nalo~enoj predaji oru~ja, kao uvjetu za daljnje povla enje. Na pregovorima s partizanske strane sudjelovali su, Emilija Gabinec (tajnica celjskog Okru~nog narodnooslobodila kog odbora) i joa dva muakarca. Rije  je uzeo Crljen, poslanik Vlade NDH:  (& ) Tra~imo od vas jedino, da nas pustite mirno proi kroz Sloveniju.(& ) Vi nam morate dati jamstvo, da nas vaai odredi nee napadati, jer je to u vaaem vlastitom probitku. Budemo li puateni na miru, povla iti emo se mirno, kao i do sada, nu, ako nas na bilo kojem odsjeku napadne neka vaaa jedinica, poduzet emo na cijelom podru ju, kojim prolazimo, najte~e represalije.  Na odgovor, da treba pri ekati upute i ovlaatenja iz Ljubljane, Crljen je reagirao:  (& ) ne ~elimo niti zanoiti u Celju iz vama razumljivih razloga. Zato je elo naae kolone ve dobilo nalog za pokret, te, ako se dogodi kakav incident, naaa e odmazda po eti ovdje u samom Celju.  Nedugo zatim bio je gotov tekst, koji je glasio:  slobodan sprehod oboru~ani vojaaki sili ustaaov, domobrancev in rnogorcev z teritorija celjskega okro~ja v smeri Frankolovo . Potpisali su ga, u ime partizana Emilija Gabinec, u ime Vlade NDH generali Vladimir Metikoa i Vjekoslav Servatzy, te dr. Krivokapi u ime Crnogoraca. Petar Brajovi, takoer navodi kako su ustaae tra~ile nesmetan prolazak kroz Celje ili e u protivnom zapaliti grad. Ovakve uvjete odbila je, kako navodi Milica Gabrovec Lenka, pa je nastavljeno s prikupljanjem snaga na podru ju Celja. Stanje u Celju postaje sve te~e (10. svibnja), a pogotovo u noi od 10. na 11., kada partizanima dolaze znatna poja anja. O  krvavoj celjskoj noi izmeu 10. i 11. svibnja piae Ante Ljerki i navodi kako se u Celju  stiaala ratna buka, da je nadomjeste zlo ini, plja ke, mu enja i ubijanja.  Grad je pun raznih vozila i izbjeglica, koji onemoguavaju promet i nadzor u gradu. Odba eno njema ko oru~je kupile su prema iskazima i osobe iz izbjegli kih kolona, te partizanske jedinice. Veliku gu~vu i brojnu partizansku vojsku na prolasku kroz Celje spominje i Boako Dragievi u prilogu  Ostali su uza me najvjerniji prijatelji . Josip Aleksi, prisjeajui se  celjske drame , navodi kako se na periferiji neprekidno vode borbe. Dolaskom poja anja, Petar Brajovi navodi  Naai bataljoni su zaposjeli prilaze gradu i po eli ga istiti od Nijemaca i ustaaa. Atmosfera u gradu bila je veoma napeta. Stalno su izbijale manje arke s pojedinim grupama ustaaa. Gradu su sa svih strana pristizale nove kolone Nijemaca, ustaaa i etnika.  Dio izbjeglica koje su kasnije stigle do Celja bio je razoru~an i smjeatan u logore. Potvrde o razoru~anjima na podru ju Celja nudi nam i Petar Brajovi koji navodi kako je 12. svibnja razoru~an atab 18. ustaake divizije. U posljednjoj skupini koja je preala celjski most, prije nego ato su ga partizani digli u zrak, bio je Ivo Rojnica. U svojim sjeanjima o tome zabilje~io je:  krenuli smo prema Celju i proali ga. Neato dalje zaustavili smo se na poljani. Iz daleka ulo se je pripucavanje. Mi nismo bili napadnuti. Dok smo tako stajali, odjekne velika detonacija u Celju. (& ) Neki su stigli iz Celja i ispri ali, da je most dignut u zrak i da viae nijedna kolona ne mo~e prijei.  U Celju je izgubljena svaka veza s glavnim zapovjedniatvom hrvatske kolone u povla enju, stoga je izabrano novo zapovjedniatvo na elu s generalom Ivanom Heren iem i vojni kim vijeem, koje su sa injavali nazo ni generali i glavnosto~erni asnici. Ipak, ini se da  (& ) pri polasku iz Celja nitko viae nije spominjao ato nam je slijedei cilj, a kako je bilo injeno do Celja.  Od Celja izbjegli ka kolona kree se, uglavnom, u dva smjera: prema Dravogradu, kamo je krenula glavnina vojske i veliki dio civila, te prema Mariboru. U Maribor su 5., 6. i 7. svibnja upuivani izbjegli ki vlakovi, kao i vlakovi s ranjenicima. Prugom Zagreb  Zidani Most  Celje  Maribor krenulo je 40 vlakova s ranjenicima i medicinskim osobljem. Prema iskazima u ranjeni kim kompozicijama bilo je i pripadnika Ustaake mlade~i i pomone slu~be Poglavnikovog tjelesnog zdruga (PTS). Vlakovi su zaustavljeni ve u Celju, a kasnije i u Mariboru. O sudbini ranjenika koji su se povla ili vlakovima i mariborskim pokoljima viae svjedo anstva pru~a nam knjiga  Hrvatski holokaust . Veina njih navodi kako su do Maribora dugo putovali, te kako su ih slovenski ~eljezni ari (namjerno) zadr~avali na svakoj stanici. Milan Maruai piaui o transportima ranjenih i nepokretnih vojnika iz bolnice Poglavnikovog tjelesnog zdruga u Krajiakoj ulici i bolnice Rebro navodi kako je  putujua giljotina bila  mukotrpno putovanje, zastoji, ekanja, kreni pa stani, pa se vrati nazad, ~eljezni ka manevriranja&  i tako sve do Celja. Koristan prilog za razjaanjavanje sudbine ranjenika (iz Sredianje vojne bolnice i Ope bolnice u Ljubljani, bolnice Golnik i muake bolnice Milosrdne brae u Kandiji kraj Novog Mesta), pri njihovom povla enju svakako je zbornik  Brez milosti  ranjeni, invalidni in bolni povojni ujetniki na slovenskem . Prema podacima, transporti etirima sanitetskim vlakovima iz Ljubljane, (oznake N, D, S i O) krenuli su u razdoblju od 5. do 8. svibnja, u smjeru Medvode Kranj Podnart Radovljica Lesce, gdje su vlak napustili svi pokretniji (ostalo oko 150 bolesnika). Od tuda su krenuli prema Jesenicama, koje su zauzeli partizani (10.-11.svibnja). Milan Basta takoer navodi kako su u Maribor 9. svibnja s Bugarima uali i jedan bataljun Prekomurske brigade i njezin artiljerijski divizion, dok je idueg dana u grad doala i 51. vojvoanska divizija, te preuzela komandu mjesta. Time je presje ena jedna od odstupnica izbjegli koj koloni koja ostaje bez mnogo izbora. Basta nadodaje kako je dva do tri dana nakon osvajanja Maribora na ~eljezni ku stanicu stiglo je oko 30 vagona  ranjenih ustaaa i Nijemaca. (& ) Kad su se pojavili naai borci oru~ana pratnja kompozicije otvorila je na naae vatru. Pratnja je brzo savladana, a ranjenici su smjeateni u bolnicu.  `to se to no dalje dogaalo, zbog nepotpunosti podataka prili no je teako rekonstruirati. Prema zapisima i u daljnjim operacijama JA osjea se prili na neobavijeatenost o pravom stanju snaga koje su se povla ile na prostoru Slovenjgradec  Dravograd. Tek se kasnije utvrdilo, kako Basta navodi, da se radilo o 150.000 neprijateljskih vojnika. Dana 10. svibnja, politkomesar 14. divizije Ivan Dolni ar obavijestio je atab III. JA o stanju na podru ju Celja. Prema obavijesti, jedinice 51. vojvoanske divizije dobile su naredbu o napredovanju prema okupacijskoj zoni u Austriji. Dolaskom ataba u Maribor tek 12. svibnja izgubljena su dva dana, te je zbog toga bilo ote~ano  pravovremeno zatvaranje obru a oko neprijatelja.  Tada je general Kosta Na izdao novu zapovijed, prema kojoj 17. divizija ima odmah krenuti iz Slovenske Bistrice, preko Mislinje, Doli a do Dravograda, te da se 51. divizija ima uputiti ~eljeznicom iz Maribora prema Dravogradu, kako bi poja ala snage 6. brigade 36. divizije. Od jutra 12. svibnja zapo inje prijevoz prema Dravogradu, kamo rukovodstvo 51. divizije sti~e isti dan. U noi 12./13. svibnja na prostor Dravograda sti~e i 12. proleterska brigada, te se tako zatvara vrst obru  u sjeverozapadnom dijelu Jugoslavije. Prema svemu, ne udi Titova depeaa namijenjena I. i III. JA od 13. svibnja u kojoj stoji:  Zamjeram vam ato ste usporili gonjenje i protjerivanje neprijatelja ka sjeverozapadu. Gro njema kih i kvislinakih snaga prelazi granicu i predaje se Englezima. Nareujem da hitno presije ete sve veze prema Austriji i ne dozvolite da se neprijateljske snage izvuku (& ) . `tabu III. JA je nareeno  Prvo, hitno presijecite sve veze za Austriju i sprije ite povla enje njema kih i kvislinakih trupa. Pomozite Slovencima u razoru~avanju Nijemaca.  Iste podatke prenosi i Kosta Na, kojem je maraal J. Broz Tito u telefonskom razgovoru rekao  neprijatelj se ipak izvla i. To ne smijea dopustiti. (& )  Na u sjeanjima navodi:  Trebalo je ~uriti. Zlo inci ni po koju cenu ne sme da pobegnu neka~njeni!  Veina kolona kree se u smjeru Slovenjgradeca i Dravograda. Od Slovenjgradeca do Dravograda svega je 12 kilometara i to cestom uz rje icu Mislinju, a od Dravograda do granice svega 4 kilometra, odnosno sveukupno 10 kilometara od Dravograda do Lavamnda (Labot), prvog mjesta iza austrijske granice. Zbog sve ja eg okru~enja zbjega, zakr enosti putova i uskih prilaznica, kolona prema Slovenjgradecu sporo je napredovala. Slikovito ovaj dio puta opisuje Branimir Vidmar, koji naaavai se na raskri~ju triju cesta navodi  ravno naprijed vodila je cesta prema `oatanju i Dravogradu, na lijevo prema Zidanom Mostu i Ljubljani, a desno takoer prema Dravogradu, ali preko sela Vitanje i Slovengradec. Ova posljednja bila je u~a od ostalih.  Kreui se tjesnacem, Crljen navodi:  Pred nama se cestom i poljem uz cestu ispru~ila itava kozja ka divizija (u sklopu njema ke vojske). Pred njom su se, prema sabranim obavijestima, nalazile druge njema ke jedinice, koje su ekale, da se kod Dravograda predadu i budu razoru~ane. Ljudski zid, u koji smo udarili, bio je neprobojan, zbog svoje dubine i kompaktnosti, te nije moglo biti govora o napredovanju, ni milom ni silom.  Gu~vu na ovom dijelu puta opisuje i Jure Zovko, stoga ne udi da se i Josip Aleksi prisjea teakog napredovanje prema Slovenjgradecu (11. do 13. svibnja). Koncentriranjem partizanskih snaga dolazi do sukoba, te Nikola Mandi opisuje da je zaatitnica odvojena od glavne kolone. Nadalje, prisjea se kako je uslijedila dvosatna borba, nakon ega je kolona nastavila dalje. Prema Ljerkiu, upravo ta isprekidanost kolone pogodovala je napadima partizanskih jedinica, koje su kod Hude Luknje presjekle kolonu. Oko ceste le~ale su  ljeaine hrvatskih vojnika i neato njema kih, civila, ~ena i djece, te konja i ~ivotinja. Petar Brajovi opisujui gu~vu kroz Mislinjsku dolinu navodi kako je 12. svibnja na prostoru Gornjeg Doli a i Hude Luknje doalo do oatrih sukoba s jedinicama 17. divizije. Nakon ato su  ustaae odbile predaju , borbe su nastavljene i 13. svibnja, kada je doalo do protunapada snaga NDH, te su jedinice JA privremeno napustile Turjak i Tolski Vrh. Nakon ato su pristigla poja anja (6. proleterska, 2. krajiaka i 15. majeva ka brigada), krenuo je protunapad JA, i njihove jedinice sutradan su uale u Slovenjgradec. Dio zbjega, ne uspjevai se pomaknuti prema Dravogradu, jer su veliki dio puta kolone nepokretno stajale, zarobljen je na licu mjesta. Daljnjim nadiranjem o ekivao se rasplet dogaaja  u rajonu Dravograda , gdje su se ve nalazile bugarske jedinice. Po dolasku, snage 51. divizije rasporeuju snage, 7. brigada: Tolsti Vrh  Otiaki Vrh (ju~no od Dravograda); 8. brigada: Stra~iaki Vrh  Farna Vas  Breznica  Kovaak; dok 6. brigada 36. divizije zaposjeda polo~aje jugoisto no od Dravograda. Drveni most na lijevoj obali Drave branio je 2. bataljun Prekmurske brigade, dok su ~eljezni most s desne strane branili dijelovi 12. brigade. Sa uvati mostove  bio je va~an zadatak naaih snaga , navodi Basta. Jedinice NDH i dio graanstva koji su se uspjeli probiti do Dravograda prije zavranog zaokru~enja podru ja (11.  12. svibnja), svjedo e kako se na dravogradskom polju okupila velika skupina civila, te razni rodovi vojski (njema ke, ukrajinske, koza ke, hrvatske, maarske). Bugarske jedinice zauzele su mostove, no unato  tome kolone su krenule dalje i preale na austrijsko dr~avno podru je, na Klagenfurtsku poljanu, kod Lawamnda, kamo su pristigli i lanovi vlade NDH. Nikola Paveli navodi.  Svak je htio doi ato prije u ruke zamialjenih spasitelja, tj. Engleza i Amerikanaca.  Rojnica nadodaje:  Rekli su nam da se Englezi nalaze pred nama, oko 20 km, udaljenosti.  Jedna od tih kolona pristigla je ve 14. svibnja na prostor rne na Koroakem, uslijed velike nadmoi, prema dnevniku 3. bataljuna 7. brigade propuatena je u smjeru Klagenfurta. Prelazak u britansku zonu veina izbjeglica do~ivljava kao spas i sigurnost.  Dugotrajno iskuaenje u tami sada im je izgledalo poput prolaska kroz dolinu smrti. ' inilo se da u tome divnom kraju sa svih strana sja i odjekuje veli anstvena, blistava rije  ~ivot.   Kasnijim dolaskom do Dravograda, Crljen navodi kako se prema koza kim obavijestima u gradu nalaze Bugari pod zapovjedniatvom maraala Tolbuhina, dok Dravogradski most dr~e partizani i razoru~avaju sve jedinice koje sti~u. Prisjea se kako su general Vladimir Metikoa i on poslani da izvide stanje na mostu. Tamo susreu posadu slovenskih partizana i tra~e je, na osnovu dogovora u Celju slobodan prolaz za oru~ane snage NDH. Dok je suprotna strana tra~ila upute  u pozadini , bugarska konji ka jedinica preuzela je uvanje mosta. Drugi dan, na pregovore s Bugarima otposlani su generali V. Servatzy i V. Metikoa, te D. Crljen. Bugarski general navodi da se njegove jedinice nalaze pod vrhovnim zapovjedniatvom sovjetskog maraala Tolbuhina i da moraju konzultirati svoje saveznike Engleze, te da se pregovori odgaaju za sutradan. U takvom stanju  Sve viae sazrijeva misao, da treba pokuaati sreu, izbjegavai prijelaz preko Dravograda, to viae ato smo skepti ni s obzirom na uspjeh naaih razgovora s trojnom komisijom. Iz pozadine sti~u, meutim, neprekidno nove mase izbjeglica i vojske (& ).  Slijedei dan, na putu za pregovore bugarski asnik predlo~io je da kolona krene prema Bleiburgu, jer ako krenu na Dravograd bugarska vojska e ih (prema nalogu) zaustaviti. Pregovori su nanovo odgoeni, jer britanski predstavnik iz Klagenfurta nije mogao doi na vrijeme. Prema Crljenu Bugari su pokazali interes za zdravstveno stanje i pitanje prehrane izbjegli ke kolone. Takovo dr~anje Bugara uzrokuje, objaanjava Crljen, njihovo neprijateljstvo prema partizanima. O  separatnim pregovorima s Bugarima opairno piae i Milan Basta, navodei kako su bugarske jedinice iskoristile injenicu da su pristigle dva dana ranije na podru je Dravograda. Basta navodi:  Na naae iznenaenje, general Viktor Atanasov je poslije toga hladno izjavio da bi se ustaae sigurno Bugarima radije predale jer, s obzirom na zakrvljenost u etverogodianjoj borbi, ne ~ele da sa predaju jugoslavenskim partizanima.  Prema tome, Basta zaklju uje kako ne bi bilo nikakvo udo, da je bugarski oficir sugerirao pregovara ima NDH da se probijaju preko Bleiburga. Pregovorima u Dravogradu partizani su dobili na vremenu, jer se kolona morali boriti, da otvori put prema Bleiburgu i Klagenfurtu.  Za hrvatsku vojsku bila su to nenadoknadiva dva dana.  Istog dana (12. svibnja), nastavlja Crljen, u sto~er je stigao ultimatum 51. vojvoanske divizije kojim se tra~ila kapitulacija i bezuvjetna predaja u roku jednog sata. Ultimatum je odbijen, te je odlu eno da se udari preko drvenog mosta, zaobie Dravograd i nastavi prema Bleiburgu. Prema Sreti Saviu, atab 51. divizije uputio je ultimatum ustaako  etni koj grupaciji, prema kojem se tra~i bezuslovna predaja i polaganje oru~ja do 10 sati 13. svibnja. Kako spomenute grupacije nisu u zadanom roku polo~ile oru~je, jedinice 51. divizije, oja ane 6. brigadom 36. divizije i 1. Tomai evom brigadom 14. slovenske divizije su  preale u opati napad u pravcu Slovenjgradeca.  }estoke borbe, unato   teakim gubicima, koje je ova neprijateljska grupacija trpela vodile su se itavi dan. Opisujui dravogradsku dolinu zanimljivo je sjeanje prema kojem se na prisutno mnoatvo (veinom graani, ~ene i mala djeca)  s obli~njeg brda sasula vatra strojopuaaka i topova. Nastao je nezapameni kaos. (& ) Prevrnuta kola, lokve krvi, rasuta nepomi na tjelesa, jauci ranjenika (& ). Basta takoer navodi da je naro ito  bio te~ak okraaj oko ~eljezni kog mosta, koji je dva puta bio nadomak neprijateljske ruke.  }estok otpor, kako se navodi pru~ila je 8. divizija pukovnika Frane Sudara, koja je dva puta osvojila mostove, ali ih nije uspjela zadr~ati i uspostaviti mostobran na lijevoj obali Drave. U tom proboju  zarobljeno je preko stotinu partizana (& ) partizani su uz pomo bugarskih trupa, poja ali paljbu iz topniatva, te je borba bila prihvaena, i s naae strane je bilo gubitaka u ljudstvu par stotina. Nekim naaim jedinicama uspjelo je djelomi no slomiti napad neprijatelja i postaviti mostobran za Dravograd (desna obala Drave op.  a.).  O proboju Crljen nastavlja:  Pucaju u kolonu. Bje~ite ljudi s ceste ! (& ) Nije proaao sat vremena od po etka bitke, a ve su prvi ranjenici stigli u zgradu zapovjedniatva (& ) Naai su ve u partizanskim rovovima. Poslije pola ure oatre pripremne vatre poletjeli smo na juria. Nije doalo do prave borbe prsa u prsa, jer nas partizani nisu smjeli ni do ekati u rovovima. (& ) Kolona kona no mo~e krenuti preko mosta. Odlu eno je uputiti naprijed sve pjeaake, a vozila tek sutradan. Cijelu no tekla je pored nas rijeka izbjeglica. Tromo, potiateno, beskona no.  Pri prelasku ~eljezni kog mosta, koji su nadzirale jedinice JA trebalo je proi brisani prostor od oko 200 metara,  ne mislimo ni na ato. Vidimo samo cestu i most pred nama (& ) po injemo prijelaz u najveem moguem trku (& ) preskakivali smo mrtve i ranjene (& ).  Za Franza Schramla  bile su to posljednje juna ke borbe Hrvata, svijetao primjer slave i asti, vjernosti i hrabrosti.  Sreta Savi u vezi ovih sukoba navodi kako je pred pad mraka neprijatelj  sa nesrazmerno nadmonim snagama, izvraio protivnapad na celom frontu i uspeo da potisne 6., 12. i delove 8. brigade na levu obalu r. Drave, gde su ove zauzele dominantne polo~aje sa kojih su bili tu eni svi prilazi reci Dravi. Naro ito su bili dobro branjeni prilazi postojeim mostovima preko kojih je neprijatelj uporno pokuaavao da pree.  Basta nadodaje kako su 7. i 8. brigada 51. divizije, kao i dijelovi 1. brigade 14. divizije, branili podru je Guatanj (Ravne na Koroakem)  Poljana i tako bili rasporeeni na preairokom podru ju.  Poslije oatre borbe neprijatelj je izvraio prodor prema Pliberku (& ) Obrana nije imala potrebne dubine; nedostajalo je snaga. (& ) Sada nam je, posljednjeg dana rata, neprijatelj uspio razdvojiti diviziju na dva dijela.  Prema Basti, neprijatelj je uspio zauzeti neato terena, ali se nije probio, jer su snage JA uspjele odr~ati mostobran na desnoj obali i oba mosta. Gotovo istovremeno, 7. brigada 51. divizije i  Tomai eva brigada 14. divizije, nakon kraeg otpora, razoru~ale su njema ku 104. diviziju na podru ju Poljana  Bleiburg. Prema Nau, 13. svibnja, na podru ju od Dravograda do Bleiburga, JA je imala skoro 15.000 boraca, dok je izmeu Ravne na Koroakem i Bleiburga bilo viae od 1.500 vojnika Tomaieve brigade. 51. divizija imala je preko 9.000 boraca, a najbrojnija je bila 6. vojvoanska (3.107 boraca) i dr~ala je Otiaki vrh. S obzirom da se pitanje snaga nije moglo definirati na ratnom polju, pokuaalo se probleme rijeaiti pregovaranjem. Jugoslavenska historiografija, ponajviae Basta, navodi kako je, da bi dobila na vremenu ustaaka komanda poslala na pregovore pukovnika Franu Sudara, koji je navodno priznao da je doaao pod la~nim imenom, nakon ega je razoru~an i zarobljen. Ante Ljerki potvruje kako se, da se dobije na vremenu, u estalo pregovaralo, te navodi bezuspjeaan susret generala Slavka `tancera s Francom Severom, na elnikom operativnog odsjeka 14. divizije. Navodno niti jednom prilikom nije prihvaen uvjet za predaju, ve se odlu ilo napredovati dalje. Ante Ljerki navodi, kako je vojno vodstvo NDH uvidjelo da je nemogue zauzeti mostove, pa e i daljnje napredovanje prema Lawamndu tj. Klagenfurtu biti teako, stoga je odabran sporedni, du~i put dolinom rijeke Me~e, preko Ravne na Koroakem i Poljana do Bleiburga. Da bi se to onemoguilo, 7. i 8. brigada otposlane su na podru je ispred Bleiburga. Ujutro 14. svibnja odr~ano je savjetovanje s komandantima brigada JA na tom podru ju, te je odlu eno da sve snage poduzmu novi opi napad ju~no od Dravograda. Istog dana iz pravca Maribora sti~e 12. divizija, koja zajedno s 51. divizijom ima zadatak okru~iti neprijatelja sa sjevera. Sa zapadne strane pru~a se 16. divizija, dok je 14. divizija zaposjela mostove kod Ruda, Velikovca, Grabsteina i Klagenfurta. S obzirom da su snage NDH i dalje pru~ale otpor, u napadu su sudjelovale i jedinice 17. divizije iz smjera Slovenjgradeca. Napredovanjem, 51. divizija zauzela je Poljane i Ravne na Koroakem, te je tako u potpunosti zatvoren prolaz prema savezni kim trupama. U Titovoj depeai Peki Dap evii i Ko i Popoviu stoji,  U borbama sa ustaaama Kosta sa jednom divizijom zatvorio pravac na liniji Dravograd  Guatanj, s jednom divizijom napada Slovenj Gradec. Banda se uporno brani (& ) i nastoji po svaku cenu da se spasi i preda Englezima. Potrebno je da sve vaae snage energi no i brzo dejstvuju u pravcu `oatanj  Poljane. (& ) Poduzmite sve potrebno da se postigne uspjeh.  Josip Aleksi, takoer se sla~e, kako oko Dravograda i u dolinama rijeke Me~e i Mislinje partizani uspijevaju u potpunosti stegnuti obru . U takvom stanju itava grupacija koja se naala na podru ju Dravograda zarobljena je i oduzeto joj je naoru~anje. U depeaama Titu, Na navodi da se nastavlja razoru~anje u Dravogradu i kolone se usmjeravaju u pravcu Maribora. Jedno od sjeanja navodi:  (& ) Nitko nije znao odgovoriti zaato se ne ide dalje. (& ) dolina kraj Dravograda (& ) bila je nabijena ljudstvom, kao u ogromnom logoru. Iznenada kao grom iz vedra neba padne zapovijed: Neka sva hrvatska vojska odlo~i oru~je.  U sjeanjima nema konkretnih brojki o zarobljenima, ve se spominje kako se na polju nalazila velika masa vojske, iji je broj bilo teako odrediti. esto se naglaaava kako se kod predaje naaao i general V. Servatzy. Neka od sjeanja navode kako su u trenutku predaje iznad dravogradskog polja kru~ili britanski avioni. Zvonimir Grubiai u svojim memoarima navodi kako je kolona kod Dravograda naiala na Britance, koji im nisu dopustili da preu preko mosta.  Engleski zrakoplovi prelijeu preko naaih glava, tenkovi se vide. Streljiva je jako malo, a o hrani da i ne govorimo.  Kod Dravograda je, kako se navodi 51. vojvoanska divizija zarobila i 8  10.000 crnogorskih etnika koji su se povla ili zajedno sa snagama NDH. Dio kolona koji se prije ukupnog zaokru~enja uspio probiti dalje, krenuo je dolinom Me~e, preko Poljana do Bleiburga. Na cijelom putu dolazilo je do manjih sukoba, no kona ni obra un uslijedio je 14. svibnja na podru ju Poljane i 15. svibnja na airem podru ju Bleiburga ( rna  Me~ica  Kovaek  Koautnik). Zadr~avanjem jednog dijela vojske u borbama kod Poljane,  glavnina ustaako  etni ke grupacije doprla je do Bleiburakog polja, ju~no od Bleiburga.  U prije spominjanim depeaama Na, takoer napominje:  (& ) U toku ju eraanjeg dana preko granice u reonu Blajburga  Pliberk prebacio se jedan deo ustaaa, joa neustanovljene ja ine.  Basta opisuje kako su se  potpuno podivljale ustaae probijale preko planina do granice, usput palei sve ato im je bilo na dohvat ruke. O povla enju i spomenutim bitkama Brajovi navodi da su to,  zadnji vei sukobi u drugom svjetskom ratu na tlu Europe , nakon kojih su 3. bataljun Tomai eve i 3. bataljun Zidanaekove brigade zatvorili put prema Bleiburgu. O ovom sukobu na podru ju Poljane obavjeatava Oton Knezovi, te navodi kako su zapadnu stranu polja zatvorili partizani, pa se dalje nije moglo. U tom daljnjem povla enju sudjelovao je Miljenko Peri, koji navodi kako se napredovanjem preko Prevalja i Poljane izvla i jedan dio zbjega.  U opoj zbrci dio izbjeglica ne znajui kuda se kree, stigao je  na veliku poljanu ispunjenu ljudstvom, zapre~nim vozilima, stokom, kamionima, topovima i drugom ratnom opremom. (& ) Odsjaj ognjeva oko kojih se okupljaju ljudi daju cijeloj slici pomalo sablasan izgled.  Na tom putu Crljen navodi joa neke sitnije okraaje, no uskoro  elo naae kolone doprlo je do polo~aja neke engleske jedinice. Naai se zaustavljaju, ekajui naloge. General Heren i s joa nekim asnicima ~uri naprijed, da stupi u dodir s Englezima.  Dolaskom na Bleiburg Ljerki zavraava:  zavraavalo se je povla enje. Glavna skupina bila je zaustavljena na Bleiburgu, a jedno veliko mnoatvo na Dravogradu. Tako se je silna emigracija  nakon osam dana potucanja, gladi i borbe  na 15. svibnja bila slegla, zaaavai jedan  dva kilometra u Austriju, nedaleko mjestanca Bleiburg.  Prema Basti, ovaj  proboj je izvraen samo djelomi no. Neprijatelj nije imao daha da izdr~i do kraja u svom napadu.  Ulaskom izbjegli ke kolone 3  4 km u austrijski teritorij kolona je imala namjeru predati se saveznicima, jugoslavenske snage bile su prisiljene ekati poja anje, s obzirom na injenicu da su razdijeljene neprijateljom i rijekom Dravom. Na raskri~ju Hrust nalazile su se jedinice 7. i 8. brigade, koje su zaustavile neprijateljsku kolonu. Komandni atab organiziran je  pola kilometra od ela neprijateljske kolone.  Na nadodaje kako su od jutra 15. svibnja sve jedinice 14. i 51. divizije u~urbano utvrivale svoje polo~aje s lijeva i s desna od ceste Poljane  Hrust  Bleiburg. Za vrijeme sastavljanja ultimatuma, kojim tra~e predaju, u atab je u pratnji partizanskog oficira stigao savezni ki oficir i obavijestio da komandant ~eli razgovarati u svezi s predajom ustaako-domobranske vojske. Savezni ke snage pristigle su u Hrust u zoru 15. svibnja, pa su se  na raskrsnici ~eljezni ke pruge i ceste naale tri vojske.  U zborniku  Oslobodila ki rat naroda Jugoslavije 1941.  1945. opisani su zadaci koje je JA imala u kona nici Drugoga svjetskoga rata. U sklopu savezni kog plana za ofenzivu, JA imala je zadatak osloboditi zemlju, ali i koordinirati snage s operacijama III. ukrajinskog bojiata u Maarskoj i anglo  ameri kih trupa u Italiji. Glavni pravac nastupanja bio je Beograd  Zagreb  Ljubljana  Beljak (Villach). Du~ Jadrana i dolinom So e prema Koruakoj nastupala je IV. JA, dok su III. i I. JA nadirale izmeu Drave i Save u istom smjeru.  Time su snage nema ke balkanske grupacije, zajedno s ostatcima kvislinakih formacija, bile u Sloveniji zarobljene ili uniatene.  Na opisujui bitku  za uniatenje i zarobljavanje neprijateljske grupacije , navodi kako se radi o velikom vojni kom i politi kom uspjehu, u kojem je glavnina  Pavelieve vojske zarobljena, a znatan dio je ubijen u borbi. Osim toga, uniatena je i grupacija etnika, koja je takoer pokuaala izbjei zarobljavanje.  Ustaae, a i etnici borili su se na ~ivot i smrt da se probiju iz naaeg obru a, ali im to nije uspelo.  Maraal J. Broz Tito, 15. svibnja 1945. izdao je pohvalu vojnicima Tree armije za izborenu pobjedu i potpuno izvraenje postavljenog zadatka:  Brzim i energi nim nadiranjem (& ) trupe naae Tree armije presjekle su otstupnicu ostatcima njema kih i ustaako- etni kih bandi i zaokru~ivai ih na podru ju Slovenj Gradec  Guatanj (Ravne)  Pliberk  Dravograd, poslije trodnevnih ~estokih borbi razbile ih i prisilile na kapitulaciju. Njihovim nastojanjem, navodi, zarobljene su posljednje neprijateljske snage i ostaci njema ke grupacije feldmaraala Lera, stoga  pohvaljujem hrabre trupe naae Tree armije pod komandom general-lajtnanta Koste Nadja, pukovnika Branka Petri evia i pukovnika Vukaaina Subotia.  U kona nici, ini se da je zavranica Drugoga svjetskoga rata i pozicija pobjedni kih sila, koliko god bila o ekivana, za vlasti NDH bila prili no iznenaenje. Politi ko i vojni ko vodstvo NDH nije bilo  doraslo prili no slo~enim vremenima. Vjera u postojanje nekog  tajnog oru~ja i odr~avanje tzv.  Zvonimirove linije vezala je vladu NDH za njezinog saveznika, Trei Reich, do samoga kraja. Sve to utjecalo je da su posljednja nastojanja za prebacivanje u sto~er zapadnih sila (ukoliko je takva mogunost uope postojala), stigla prekasno. U takvom, pomalo nezavidnom stanju donesena je odluka o povla enju koja predstavlja klju ni dio cjelokupnih dogaaja. U mnogih autora i danas je aktualno pitanje da li bi se nastavljanjem borbe i pru~anjem otpora promijenio stav saveznika prema sudbini NDH. Malo je vjerojatno da bi to iata promijenilo s obzirom da saveznici nisu priznavali NDH, lanicu Sila osovine, pa se u skladu s time nisu niti bavili njenom sudbinom. ini se da su najva~nije odluke ipak donesene mnogo ranije, za konferencijskim stolom. Samo povla enje nije bilo popraeno svim odgovarajuim politi kim i vojnim pripremama, te je ubrzo postalo jasno kako e ono biti teako izvedivo, s obzirom na veliki broj prisutnog graanstva s raznim vozilima. Zakr enost putova uzrokovala je i velika koli ina odba ene njema ke mehanizacije i naoru~anja. Osim toga, vlada NDH na elu s Poglavnikom Antom Paveliem, u klju nim trenucima, krenula je prema ameri koj okupacijskoj zoni, tra~ei spas, o ito, samo za sebe.  Kapetan nije potonuo s brodom. Prvi je pobjegao s kormila (& ) , te je tako izostala i psiholoaka sigurnost vojske i naroda da su njegove  voe s njima, spremne podijeliti sudbinu. Politi ki kraj Nezavisne Dr~ave Hrvatske zapo inje kada njezino politi ko vodstvo napuata dr~avni teritorij i kada prestaju s radom dr~avne i politi ke institucije, dok vojni ki kraj predstavlja predaja na Bleiburakom polju. PREGOVORI NA BLEIBURGU 14. I 15. SVIBNJA 1945. Druga, kratka epizoda, ukupnih bleiburakih dogaanja zapo inje 14. svibnja, na Bleiburakom polju gdje su se naale tri vojske britanska, jugoslavenska i vojska NDH. Uz vojne snage NDH kod Bleiburga se naaao i vei broj civila, o ijem broju nije mogue niata to nije utvrditi, no sigurno je da su se svi oni nadali (o ekivali) zaatiti Zapadnih saveznika. Svaka od prisutnih strana, o ekujui za sebe povoljno razrjeaenje prili no kompliciranog stanja, krenula je na pregovore koji su odr~ani na Bleiburakom polju, u dvorcu grofa Thurn  Valsasina. Podaci o pregovorima koji su voeni 14. i 15. svibnja 1945. dostupni su, uglavnom iz svjedo anstava petorice sudionika: Patricka T. D. Scotta, Danijela Crljena, Ivana Heren ia, Milana Baste i Ivana Kova ia Efenke. S britanske strane pregovore je vodio brigadni general P. T. D. Scott, zapovjednik 38. irske pjeaa ke brigade. Dogaaje od 1. svibnja do srpnja 1945., kao i pregovore na Bleiburgu opisao je u lanku objavljenom ubrzo nakon samih dogaanja, dok su drugi dio Scottovih sjeanja naslovljenih  Balkan Troubles objavili J. Jareb i I. Omr anin. P. T. D. Scott bio je glavni izvor podataka lordu Nicholasu Bethellu za knjigu  The Last Secret. Forcible Repatriation to Russia 1944-1947 , koja opisuje sudbine Kozaka potkraj i nakon Drugoga svjetskog rata. Za tematiku Bleiburga najva~nije je poglavlje  The Croats and the Cossacks (Hrvati i Kozaci). Prema spomenutim sjeanjima, predve er 14. svibnja u zapovjedniatvo 38. irske pjeaa ke brigade stigao je  hrvatski asnik za vezu i obavijestio kako se britanskim polo~ajima kod Bleiburga pribli~avaju  dvije skupine hrvatske vojske, od kojih svaka broji oko 100.000 ljudi , za koje Scott referira da su se  o ito borili na krivoj strani . Prema navodima vojnu skupinu  pratilo je oko 500.000 civila , koji su bje~ei od  Titova re~ima htjeli ui u britansko podru je,  kako bi se predali i stavili pod britansku zaatitu.  O prvim kontaktima s Britancima, kao i pregovorima sa strane NDH obavjeatava Danijel Crljen koji je svoja sjeanja objavio u nekoliko navrata. U dnevniku iz 1945., Crljen iznosi, kako je 14. svibnja, po dolasku pred britanske jedinice, u krugu generala i visokih asnika vladalo neobi no, optimisti ko, gotovo sve ano raspolo~enje. U britansko zapovjedniatvo, kao tuma  i asnik za vezu, poslan je domobranski poru nik Deutsch-Maceljski. Po njegovu povratku, kao izaslanici za pregovore odreeni su generali Ivo Heren i i Mirko Gregori.  Prijem je bio vrlo lijep, skoro srda an. Naai su generali saopili majoru, da su doali predati vojsku engleskim jedinicama i staviti pod njihovu zaatitu gradjansko pu anstvo.  Prema Crljenu, britanski asnik zahtijevao je da se obustavi daljnje napredovanje  jer da se iza njegove jedinice nalaze partizani, a budui da se spuata no, moglo bi doi do incidenata, koje on svakako ~eli sprije iti. U daljnjem razgovoru izaslanicima NDH je, kako navodi re eno da e sutra moi bez zapreka krenuti dalje.  Mo~emo zadr~ati oru~je, a ako imamo teakih ranjenika, major nam sugerira, da ih naaim kolima odmah uputimo u Klagenfurt.  Iste pregovore spominju i sjeanja Ivana Kova ia Efenke, zapovjednika 14. udarne divizije JA, koji navodi  (...) predstavnici ustaake vojske molili su komandanta brigadira T. P. Skota da im omogui da se predaju britanskoj vojsci.  Scott u svojim sjeanjima, kako je prije navedeno, spominje dolazak tek jednog  hrvatskog asnika za vezu, ali i nikakvo izaslanstvo. To no je da se britanski general bojao sukoba, s obzirom da su se partizani utaborili  vrlo blizu Hrvata i bili su spremni napasti ih . Obje su se strane, kako navodi,  mrzile na mrtvo . Scott je, navodno, malo znao o jugoslavenskoj politici i o tome  tko koga voli u ovom dijelu Europe . Bio je uvjeren kako e pristizanje tolikog broja osoba stvoriti velike probleme na njegovom podru ju. Ipak, u dnevniku navodi kako mu je  referirajui ovaj mali problem oko Hrvata viaem zapovjedniatvu (ne navodi se kojem), re eno kako ne dolazi u obzir predaja Hrvata britanskim jedinicama;  oni su se borili protiv Jugoslavena, poma~ui Nijemce i sukladno tome moraju postati jugoslavenski zarobljenici.  Ova odluka je u skladu s dogovorom koji je Ivan Kova i Efenka postigao na sastanku s majorom D. C. Owenom, aefom angloameri ke vojne misije pri atabu IV. operativne zone, 14. svibnja 1945. Svojim dolaskom Efenka je tra~io da se  insistira preko komande 5. britanskog ekspedicionog korpusa da ne ometa predaju ustaaa, etnika i drugih kvislinga ju~no od Pliberka jedinicama Jugoslovenske armije. ini se da to za Owena nije predstavljalo problem, s obzirom  da se jedinice Jugoslovenske armije iskreno bore za opatu savezni ku stvar antihitlerovske koalicije, i nastojao je, u njegovim mogunostima, da naaim jedinicama uka~e svu pomo.  Shodno tome i ovaj put e u initi sve ato je u njegovoj mogunosti, da se  ustaake i ostale kvislinake snage predaju jedinicama Jugoslavenske armije . Prema tome, dogovoreno je kako e njih dvojica sutradan poi u komandu 5. britanskog korpusa. Prema dnevniku 38. irske pjeaadijske brigade, pod nadnevkom 15. svibnja 1945. (11. 15. A. M.) navedena je operativna instrukcija br. 6 koja se ti e Hrvata i prema kojoj je  a) Emigriranje naroda u toku sa svrhom predaje britanskoj Armiji. Broj ano stanje oko milijun i pol sada se pribli~ava Bleiburgu, uklju uje dva Korpusa od pribli~no 100 000 svaki, stigli su, ali im manjka streljivo.; b) Odbijena je njihova predaja i oni ne smiju prijei staru austrijsku granicu. Tako ih se je obavijestilo i opomenulo, da namjeravamo upotrijebiti oru~je da provedemo naau odluku.  Pitanje je da li je na instrukciju utjecao sastanak Ivana Kova ia  Efenke i majora D. C. Owena, koji je odr~an u komandi 5. britanskog korpusa, 15. svibnja prije podne. Kova i Efenka ponovno je inzistirao na suradnji u slamanju ustaakog otpora, nakon ega je general C. F. Keightley izjavio da e snagama JA ukazati svu pomo, rekavai  da e sve formacije koje su se pogreano predale Britancima vratiti Titovim snagama . Nadalje, Efenka se prisjea kako mu je savjetovao da ode u Grabstein, gdje se, kako navodi, nalazilo sjediate (vjerojatno) 38. irske pjeaadijske brigade. Stigavai u komandu, protestirao je zbog ometanja predaje, komandant te jedinice (navodi se da je to vjerojatno bio komandant 38. irske brigade brigadir P. T. D. Scott) je s  tenkovima i samohodnim topovima, u oklopnim atapskim kolima, zajedno s Ivanom Kova iom Efenkom krenuo kako bi izvidio stanje na podru ju Bleiburga. Zanimljivo je primijetiti kako Efenka u svojim sjeanjima (koja su pisana nakon dogaanja u svibnju) ne zna to no tko je bio komandant kod koga je protestirao, te navodi kako bi to mogao biti Scott, upravo ona ista osoba s kojom e kasnije sjediti za pregovara kim stolom, i stoga se mo~e upitati kako je mogue da zapravo nije znao o kojem britanskom asniku se radi? Ipak, prema svemu sudei, ini se da je ponuena predaja britanskim jedinicama odmah 14. svibnja odbijena, te je naglaaeno kako e se ta odluka podr~ati vojnom silom. Zanimljivo je (i upitno) kako je Crljen zabilje~io, druga ije podatke, prema kojima e kolona moi sutra krenuti dalje, te dodaje:  Obrativai se meni, zamoli me general Heren i, da se vratim kroz kolonu i da saobim svijetu novu vijest, da mu se malo podigne duh. Neki su, zara~eni optimizmom lakovjernih, pomislili da je kraj naaoj kalvariji. Nitko nije slutio, da je to tek uvod u najte~i dio naaeg kri~nog puta, po etak pravog rasipanja i smrti (& ).  Scott, dalje navodi:  Kriza je dostigla svoj vrhunac 15. svibnja. U postojeem stanju nije bio siguran koliku e pomo imati njegove jedinice ukoliko se, kako navodi, Hrvati ne predaju Jugoslavenima, koji su s druge strane odlu ni poduzeti sve mjere pri zarobljavanju. Doaavai na Bleiburg oko 12. 30.,  povezao sam se svojim kolima ravno u prostor izmeu obje vojske i zapo eo pregovarati. Vremenski ova dogaanja se poklapaju s navodima koje nam pru~a Efenka o njegovu posjetu (vjerojatnom!) zapovjedniku u Grabsteinu, no u Scottovu zapisu ne nalazimo potvrdu da je za vrijeme svog obilaska britanski general imao ikakvu pratnju, a posebice se ne navode nikakvi partizanski asnici. Scott opisujui nastavlja:  U po etku je izgledalo da su skloni ignorirati ga i stvar rijeaiti borbom. No, Scott navodi: 'Bo~jom sreom slu ajno se pojavio neki avion, a ja sam rekao: 'Vidite li vi onaj avion'. Ja sam ga upravo pozvao svojim radioaparatom. To je izvia ki avion, no drugi e biti bombarderi. Tako, ako ne uautite i ne poete kui, to je ato e vam se dogoditi. Bit ete bombardirani! Razjasnio sam im, ako zapo nu borbu da u udariti na sve bez razlike. Ustvari, imao sam dva ovjeka i jednog momka, da to u ine, no oni to nisu znali.  Nakon vo~nje uokolo Scott je otiaao u sto~er u dvorcu izvan mjesta, odakle je pozvao partizanske predstavnike i predstavnike NDH. U svom dnevniku za 15. svibnja Crljen navodi  S engleske strane dolaze kola. U njima je naa asnik za vezu Deutsch  Maceljski, koji je sino prilikom prvog dodira ostao u engleskom zapovjedniatvu. Ozbiljan je i loaeg raspolo~enja: ' ini se da se dr~anje Engleza od sino promijenilo i da ne sluti na dobro. (& ) Doali su jutros neki njihovi asnici iz Klagenfurta, a sreo sam i neke partizanske asnike u engleskom sto~eru. Saobeno mi je, da danas dolazi engleski general iz Klagenfurta i da e primiti naae izaslanike u 1 sat popodne.  Mogue je da su spomenuti partizanski asnici upravo Ivan Kova i Efenka i njegova pratnja, koji su to jutro bili u Bleiburgu. Ovakvo odvijanje dogaaja podr~ava i sam Efenka, koji zaklju uje  svakako da je ovakvom razvoju situacije pridonio energi ni protest ataba 4. operativne zone i ataba 14. udarne divizije kod engleskih komandi.  Unato  tome, ini se kako je to samo joa jedna u nizu nedefiniranih injenica kada se obrauje ova tema. S obzirom da je kona no odreeno kako e se ipak odr~ati pregovori, Milan Basta navodi kako je u komandu koja se nalazila u Hrustu, stigao savezni ki oficir (Amerikanac jugoslavenskog porijekla, lan Savezni ke misije pri Glavnom atabu NOV i PO Slovenije) i obavijestio o  predaji ustaako-domobranske vojske . U njegovoj pratnji bio je Ivan Kova i Efenka. Efenka je kako navodi zajedno s D. C. Owenom krenuo u Bleiburg, gdje se nalazio komandant 38. irske pjeaadijske brigade, te ga zamolio da prisustvuje pregovorima izmeu ustaake komande i jugoslavenskih jedinica. Sa partizanske strane pregovore e voditi on i Milan Basta, jer u pregovorima koji su voeni prije podne nije niata postignuto. Scott je obeao da e organizirati pregovore na Bleiburgu, te se Efenka vratio i obavijestio Milana Bastu. Prema ovakvom prikazu proizlazi kao da je Efenka postavljao uvjete u vezi pregovora, ato ne proizlazi iz Scottovih sjeanja, a ini se i malo vjerojatnim. Nakon svega, ipak su uslijedili pregovori. S jugoslavenske strane poali su Milan Basta i Ivan Kova i  Efenka, koji su se prethodno dogovorili, kako e pregovore voditi Basta, poato Efenka nije dobro poznavao  srpskohrvatski jezik , s time da e se obojica konzultirati prije prihvaanja svakog novog prijedloga. Efenka je Basti pripomenuo, da se na pregovorima ne dr~i kao politi ar, nego kao vojnik, ato je ovaj i u inio. S druge strane u izaslanstvo NDH odreeni su I. Heren i, V. Servatzy, V. Metikoa i D. Crljen. Oba izaslanstva spominju kako su stigli do dvorca u kojem se nalazio britanski sto~er. Basta se prisjea kako je oko dvorca bilo puno savezni kih oficira.  Pustili su nas da uemo ne zadr~avajui nas, i po tome se vidjelo da su nas o ekivali . Smjestivai dva izaslanstva u odvojene prostorije, Scott je pozvao svakog od njih posebno na razgovor u nadi, da e nai mirno rjeaenje. Po dolasku Basta je bio iznenaen vidjevai u  uglu velikog mramornog predsoblja trojicu ustaakih generala. Kasnije je pristigao joa jedan. Ovaj susret nismo o ekivali. Nismo pretpostavljali da su predstavnici Pavelieve vojske ve uhvatili kontakt i nudili predaju savezni kim jedinicama. (& ) Ustaake glaveaine su se potrudile da ostvare ovaj kontakt najbr~im putem jer im je gorilo tlo pod nogama.  Prema nalogu prvi su uali pregovara i JA. Basta navodi da je prijem bio vrlo srda an,  savezni ki , te je on iskoristio priliku i navodno protestirao zbog prisustva predstavnika NDH. Basta navodi kako je general zapo eo svoje izlaganje prema kojem se pred partizanskim jedinicama nalazi  300.000 neprijateljskih vojnika (& ) Ta vojska, iz razumljivih razloga, ne ~eli da se preda vama. `taviae ona je spremna da u slu aju neuspjeha ovih pregovora nastavi borbu. Meutim rat je ve zvani no zavraen i nema nikakvog smisla dalje prolivati krv. Oni ~ele da se predaju nama, a poato smo mi saveznici mi emo kasnije stvar lako rijeaiti. . Isti nastup britanskog generala potvruju i sjeanja Ivana Kova ia Efenke koji, kako bi naglasio zna aj svoje misije istog jutra, nadodaje kako je Scott na zahtjev ataba IV. operativne zone doveo tenkove i samohodna orua, kako bi  prisilili ustaaku komandu da se preda jedinicama Jugoslavenske armije.  Scottovi zapisi ne spominju da je on izlo~io bilo kakvo broj ano stanje snaga koje su se bile voljne predati (osim toga on je upuen kako se pred njegovim jedinicama nalaze dva korpusa, svaki od 100.000 vojnika), ve se prisjea da su oba predstavnika JA bila vrlo mlada. Glavni pregovara  (za kojeg navodi puno ime i in) odmah po dolasku energi no je iznio svoj stav, prema kojem je odlu eno  napasti Hrvate bez odlaganja , te da je izdao naredbe prema kojima e  bitka zapo eti za pola sata . Scott, dodaje  njegova namjera je bila poraziti Hrvatsku vojsku na bojnom polju , i u tome nije zahtijevao nikakvu vojnu pomo, ve je nadodao kako su njihova poja anja na dolasku. Britanski general je potvrdio kako je  likvidacija hrvatske vojske jako po~eljna , no ini se, kako bi se stanje rijeailo na zadovoljavajui na in ( satisfactorily achieved ) kad bi se Hrvate navelo da polo~e svoje oru~je. Scott navodi kako se komesar slo~io i odgodio napad za pola sata. Basta navodei da je nenaviknut na ovakve pregovore  brzo i nervozno iznio , kako neprijateljske jedinice  nemaju viae od 30.000 ljudi, (tada sam stvarno vjerovao da ih nema viae, meutim tek kasnije se ispostavilo da je u toj posljednjoj grupaciji bilo oko 100.000 Pavelievih vojnika, ne ra unajui etnike, ni one koje smo ranije zarobili.) . U izlaganju dodaje kako neprijatelj  koji je etiri godine uz pomo okupatora ~ario i palio u naaoj zemlji , u vlastitom interesu preuveli ava broj svojih vojnika, te da  on nema snage za borbu jer je desetkovan, demoraliziran i pritisnut sa svih strana naaim snagama . Kao prema Scottovu izvjeau, Basta je rekao  imam izri ito nareenje - rekao sam na kraju - da preuzmem neprijateljsku vojsku i da je snagama koje mi stoje na raspolaganju prisilim na kapitulaciju ukoliko to ona poslije svih pretrpljenih poraza ne u ini sama bez otpora. Kao vojnik du~an sam da to nareenje poatujem i u inim sve da ga izvraim, bez obzira na sve okolnosti.  Ovaj problem je, kako navodi,  isto jugoslovenska stvar koju e njihove snage same rijeaiti, uz ~elju da im saveznici ne ine smetnje. Basta, objaanjavajui svoj dolazak ka~e  Ovamo sam doaao radi dogovora da bi se to najbolje i ato bezbolnije izvrailo . Nakon svega dodaje da kapitulacija treba zapo eti  jedan sat poslije povratka na frontu (bilo je oko 14 sati). Scott je, upoznat s ovim uvjetom, smatrao kako nije mogue izvraiti organiziranu predaju tako brzo, na ato je Basta odgovorio  va~no je da predaja otpo ne u najkraem moguem roku, a ona mo~e posle toga da traje, ako treba, i nekoliko dana , jer kako navodi  pobijeenog i razoru~anog neprijatelja nije teako voditi; te~e je s njim ratovati.  Nakon toga general je zamolio da se pregovara i JA povuku u drugu sobu, dok ne doe do zaklju nih pregovora. ini se da je prvi dio pregovora zavraio u dobrom raspolo~enju meu saveznicima, pri emu je general Scott estitao Basti na dobro organiziranoj i u inkovitoj vojsci. Predstavnike JA za pregovara kim stolom tada su zamijenila trojica pregovara a NDH. Prema Crljenovim zapisima u sobu su uali general I. Heren i i on, dok Scott navodi kako je pristiglo njih desetak, predvoenih generalom i komesarom. U sobi je ostao i prevoditelj, ameri ki vojnik jugoslavenskog porijekla koji je doaao s izaslanicima JA. On je, prema Scottovim rije ima zadr~an kako bi mogao prenijeti Jugoslavenima o emu se raspravljalo. ini se da se britanskom generalu nije pretjerano svidjela delegacija NDH, koja je bila puno stro~ijeg dr~anja.  Uaavai pozdravljamo vojni ki. Nema rukovanja ni predstavljanja. Saznavai tko predvodi naae izaslanstvo, engleski general ponudi generalu Heren iu mjesto za stolom, i sam mu sjedne nasuprot, ledjima prema nama, koji ostadosmo stajati. Izmedju njih je stajao ameri ki asnik kao tuma .  Nakon ato je dobio znak general Heren i je zapo eo:  'Dolazimo po nalogu Poglavara Nezavisne Dr~ave Hrvatske i hrvatske dr~avne vlade, da se predamo i stavimo pod zaatitu zapadnih saveznika.' Na ovaj istup, navodi Crljen  engleski general uzvrati brzo i suho, da nas engleska vojska ne mo~e primiti, da bi s nama trebalo postupati kao s ilegalnim banditima, jer smo po ugovoru o primirju trebali ve prije osam dana polo~iti oru~je pred partizanskim jedinicama, a mi smo nastavili s borbom. General Heren i je navodno dobacio  da su za Nezavisnu Dr~avu Hrvatsku partizani razbojni ke bande, na ato ga engleski general presje e:  'Oni su naai saveznici.' Ovakav po etak, ako je to an, uzrokovao je kratku tiainu nakon ega je za rije  zamolio Crljen.  'Gospodine generale, mi znademo, da postoje meu Saveznicima utana enja o izru enju vojnika. Meutim, kod nas se ne radi samo o vojsci, nego i o graanskim osobama, koje su dobrovoljno napustile zemlju, da bi se kao politi ki emigranti sklonili u inozemstvu. Obi aj je svih kulturnih zemalja, da primaju i atite politi ke izbjeglice. Tu zaatitu i mi o ekujemo od pobjedni kih sila Velike Britanije i Sjedinjenih Ameri kih Dr~ava.' General Scott prili no je oatro odgovorio kako su to  'politi ka pitanja, u koja ja kao vojnik ne mogu ulaziti.' Nato je Heren i naglasio, kako to i jest politi ki problem  'jer se radi o mnoatvu naroda, koji bje~i pred komunizmom i mi molimo, da se zatra~e upute od politi kih foruma za naa slu aj.' Prema Scottu, on ima  'sasvim precizne naloge od generala Alexandera, a on je sigurno dobio potrebne politi ke upute od predsjednika vlade gospodina Churchilla.' General Heren i u svojim sjeanjima (komentarima) koje je iznio u travnju 1975., povodom izlaska knjige lorda Nicholasa Bethella, potvruje kako je na sastanku posebno naglasio, da je povla enje politi ka stvar i stoga je tra~io posredovanje maraala Alexandera. U istoj knjizi Scott je kasnije naveo kako u ovoj kompliciranoj situaciji  dodatni problem bio je ato je njegova jedina veza s viaom vlasti bio radio-prijemnik na njegovim kolima, no i taj je funkcionirao samo privremeno, i nije bilo mogue podastrijeti stvar maraalu Alexanderu, kako je hrvatski pregovara  ~elio, pa je stoga Scott morao sam tra~iti rjeaenje stvari.  Prema svemu sudei otvoreno je pitanje da li je Alexander bio obavijeaten o pravom stanju stvari i s koje to no razine je doala operativna instrukcija od 15. svibnja u 11 i 15 prijepodne. ini se kako je britanski general, iako s manjkom informacija samouvjereno vodio daljnje pregovore, pa tako Crljen navodi  na svako daljnje inzistiranje  Englez je neumoljiv , stoga Crljen iz straha da se razgovor ne zaklju i ponovno dodaje  'Nije mogue da Englezi, makar i neprijatelji, izlo~e ovo silno izbjegli ko mnoatvo zlo inima partizana'.  Prili no o ekivano Scott je odgovorio  'Naai saveznici partizani priznaju meunarodne ugovore i obvezali su se postupati prema meunarodnim zakonima, tako da se vaa svijet nema ega bojati od njih. Vi niste trebali narod zastraaivati svojom propagandom i navesti ga, da napusti zemlju bez potrebe.'  Scott takoer potvruje kako je re eno da je u toku  'emigracija cijele hrvatske nacije', jer je zaklju ila, da je nemogue ~ivjeti pod komunizmom , te  'da e radije umrijeti ovdje gdje jesu, borei se do zadnjeg ovjeka, nego predati se bilo kakovim boljaevicima.'  U daljnjem razgovoru Scott se prisjea kako ih je upitao u koju zemlju namjeravaju emigrirati, no oni o tome nisu imali nikakvu predod~bu. On im je kazao, da  nigdje u ratom uniatenoj Europi ovolika mno~ina ne bi se mogla smjestiti i hraniti. Takav pokret mogao bi se provesti nakon bri~nih priprema. Bez obzira na sve predstavniatvo NDH izjavilo je:  oni bi bez dvojbe umrli od gladi, nego se predali Titu.  ini se da viae nije bilo prilike za daljnju diskusiju, pa Crljen navodno, prili no pateti no (ili o ajno) nastupa:  'Nema sumnje, gospodine generale, da e prije ili kasnije izbiti sukob izmeu kulturnog svijeta i boljaevizma, iza kojeg e ostati ili kulturni svijet ili boljaevizam. Mi ~alimo, ato smo doali prerano, da od kulturnog svijeta tra~imo zaatitu protiv boljaevizma, te e zbog toga hrvatski narod morati pretrpjeti najte~u katastrofu u svojoj povijesti.  General je tek uzvratio kako e uslijediti pregovori u prisustvu sve tri strane. Njegovu odluku o prekidu pojedina nih pregovora zasigurno je potakla poruka koju je poslao partizanski komesar i naglasio kako  nee dulje ekati i da bitka mora po eti.  Vidjevai kako se stanje razvija general Heren i  ga je upozorio, da smo izaslani ravno njemu te da nemamo vlasti s bilo kim drugim razgovarati, na ato je Englez odrezao: 'Zaato ste uobe dolazili, ako nemate potpune punomoi?', i zaklju io razgovor . Prema predstavnicima NDH ovako je zavraio prvi dio pregovora, no Scott u svom dnevniku tvrdi kako je Hrvatima dao tri vrlo jasne ponude i pet minuta, da donesu odluku. 'Prvo, da se imaju predati Jugoslavenima i da u ja (Scott  op. a.) upotrijebiti svoj utjecaj  premda neslu~beno  da osiguram, da se s njima ispravno postupa. Drugo, da ostanu gdje jesu i da ih Jugoslaveni napadnu. Tree: da pokuaaju napredovati u britansku zonu.'  ini se kako je Scott posljednju mogunost htio svakako izbjei, jer je ona  njega i njegove ljude suo avala s najstraanijim problemima, kako politi kim, tako i administrativnim . Stoga je naglasio da e, ako krenu prema britanskim linijama,  'biti napadnuti ne samo od Jugoslavena, nego i sa svom te~inom britanskih i ameri kih zra nih i kopnenih snaga i sa sva im za im bi mogao posegnuti.' U tom slu aju 'bit e bez sumnje uniateni'. Prema Scottovim sjeanjima on je mislio,  da e biti teako za jugoslavenske partizane, da pobiju tako veliki broj ljudi, i sumnjao je, da bi to oni i htjeli. Scott je bio mialjenja, da bi veliki broj ljudi pre~ivio, ako bi slijedio 'o evidno razumnu prvu alternativu.'  Scottovi su nalozi bili jasni i bez emocija. Vojska NDH i njima pridru~eni civili bili su neprijatelji, a jugoslavenski partizani su bili saveznici. Shvativai kona no, navodi Scott, da je njihov polo~aj beznadan,  Hrvati su pristali na predaju , te nadodaje da su izabrali neko drugo rjeaenje  morali bi umrijeti, pa ato onda?  Scottovu tvrdnju o tri mogunosti Heren i smatra posve neistinitom, te tvrdi kako je postojala samo jedna mogunost, a to je   polo~iti oru~je i predati se! U takvim okolnostima tra~io je par sati za predaju, jer njih trojica nisu mogli odlu ivati o predaji pa su se htjeli posavjetovati s drugim generalima. I taj pokuaaj je kako smo ranije vidjeli propao. Iako je prili no teako iz ovako opre nih iskaza utvrditi ato je zapravo bilo re eno i kako su stvari bile postavljene, zanimljivo je kako izaslanstvo NDH esto navodi da ono ne mo~e odlu ivati o pojedinim pitanjima, dovodei onda u pitanje i smisao njihove delegacije. U ia ekivanju  kona nih pregovora , Basta se prisjea kako mu je u jednom trenutku Efenka pokazao na cestu kuda su prolazile 12. proleterska brigada i artiljerijska brigada 51. divizije, koje su pristigle iz Dravograda.  To su naai, to su naai  povikao sam punim glasom. (...) Bitka za vrijeme je dobivena! Pobjeda je tu, na domak nas!  Ubrzo nakon toga, Basta i Efenka pozvani su natrag i obavijeateni kako zapo inju kona ni pregovori, za vrijeme kojih je Kova i Efenka tek jednom neato bezna ajno primijetio. Scott spominje kako je zamolio prevoditelja da ukratko objasni o emu je bilo govora s predstavnicima NDH, dok Basta s druge strane navodi kako o svemu tome nisu uli niti jednu rije , te da nisu znali u kojem smjeru pregovori idu. Prema Basti, Scott je tek rekao  prije nego ato ponovno uu neprijateljski predstavnici, mi saveznici sjest emo s ove strane.  Na drugi krug pregovora priklju uju se i I. Heren i i D. Crljen. ini se da je izaslanstvu NDH stanje bilo prili no jasno, te je zanimljiv zapis u kojem Crljen navodi  ulazim s osjeajem osuenika, koji vrai absurdni pokuaaj, da promijeni neopozivu osudu. (& ) Da li smo mi ovdje ve bespravni zarobljenici ili joa uvijek slobodni parlamentarci? (& ) Ne zna i li ulazak u ovu sobu stupanje u predvorje smrti?  Nesigurnost je primijetio i Basta koji je izlo~io tekst uvjeta kapitulacije, prema kojem  - Ostaci vaae ustaako - domobranske vojske nalaze se u bezizlaznoj situaciji. Opkoljeni ste sa svih strana jakim snagama Jugoslovenske armije. (...) Mi vas sada mo~emo prisiliti na bezuslovnu predaju ili uniatiti. Na ovaj sektor su pristigle i stalno pristi~u naae sve~e snage. U vaaem je interesu i interesu spasavanja izbeglog naroda, koga ste poveli u emigraciju, da pristanete na kapitulaciju bez otpora. U ime komande 51. divizije Tree jugoslovenske armije tra~im vaau bezuslovnu kapitulaciju. Rok za predaju je jedan as po vaaem povratku u jedinice tj. najdalje do 16 asova. Znak za predaju je dizanje bele zastave. Sama predaja trajae dok ne preuzmemo celokupno ljudstvo i oru~je. O izvesnim detaljima emo se dogovoriti na licu mesta.  Cijelo vrijeme izlaganja kako navodi Crljen, britanski general nije niata govorio, pa je Basta nastavio:  Izbeglo stanovniatvo vratiti emo kuama; celokupna vaaa vojska bie, u slu aju da pristanete na bezuslovnu kapitulaciju, sprovedena u zarobljeni ke logore; prema pripadnicima vaae armije e se postupati po meunarodnom pravu o ratnim zarobljenicima; svim oficirima i vojnicima e biti ostavljena najnu~nija sprema; generali mogu da ostave svoje posilne i li no naoru~anje do daljeg. Ukoliko se nastavi s ratnim operacijama, Basta naglaaava kako ih nee  atiti meunarodno pravo o ratnim zarobljenicima (pitanje je da li je to pravo spomenuto samo radi britanskog generala ili ga se uistinu mislilo pridr~avati), ve e ih tretirati  kao odmetnike iju e likvidaciju pomoi i naai saveznici . ini se da to nije bilo potrebno posebno naglaaavati, jer iz svega prije re enog vrlo jasno proizlazi kako su Britanci imali namjeru podr~ati svoje saveznike, JA. Sukladno tome, prema Scottovu mialjenju  'uvjeti predaje bili su prili no fair' . Nakon ovakvih uvjeta Heren i se, kako navodi, obratio britanskom generalu (dok Basta u svojim sjeanjima navodi kako se obratio njemu titulirajui ga kao gospodine komesare), te iznio  mi tra~imo, da nam se dadu 24 sata vremena , jer je nemogue obavijestiti sve jedinice i izvraiti predaju u roku jednog sata. On se bojao da bi pojedine grupe mogle nastaviti s pru~anjem otpora, na ato je Basta odgovorio kako e se svaki pojedina ni otpor, ukoliko se prihvati opa kapitulacija, kao takav i tretirati. Predstavnici NDH pokuaavali su dobiti na vremenu, te uklju iti britanskog generala navodei kako se u koloni nalazi  nepregledno mnoatvo vojske i graanskih osoba. I sam Scott navodi kako mu se zadani rok inio prili no kratak, pa je predlo~io da se kapitulacija ima izvraiti u roku dva sata. Basta je kategori ki odbio ovaj prijedlog obrazla~ui kako je jedan sat dovoljan, jer  'vi zapovijedate organiziranom vojskom i sigurno imate svog zamjenika, kojemu trebate samo poru iti nalog za predaju.' Basta navodi kako je  drugi pregovara  prekinuo razgovor i uzbueno rekao britanskom generalu  da mu historija nikada nee oprostiti ako dozvoli da 300.000 Hrvata padne u ruke neprijatelju koji e ih uniatiti. Prema svemu sudei, nakon ovakva istupa Scott je izgubio strpljenje i obratio se Basti:  'Gospodine komandante, moji tenkovi su vam na raspolaganju.' Ovakav nastup iznenadio je ak i Bastu (a vjerojatno mnogo viae i predstavnike NDH) koji navodi kako se general time  definitivno stavljao na naau stranu, . Nakon toga  oba ustaaka oficira su autke, oborenih glava, poala prema izlazu.  Prema Crljenu, Basta se zahvalio i otklonio ponudu, a Heren i je zatra~io da britanska komisija bude prisutna pri izru enju. Navodno je Scott upitao Bastu da li to smatra potrebnim i nakon ato je predstavnik JA to odbio, Britanac je zaklju io  vi nemate ato tra~iti. To je stvar samo naaih saveznika, ukoliko ~ele naau prisutnost, te nadodao ukoliko predaja ne bude izvraena  mi emo vas poslije jednog sata po eti bombardirati.  Jedini ustupak predstavljala je odgoda ultimatuma koji je nastupao za 20 minuta, tj. nakon ato se predstavnici NDH ne vrate do svojih jedinica. Po izlasku obavijeateni su generali V. Metikoa i V. Servatzy  imamo rok od jednog sata za predaju partizanima. Englezi peru ruke od svega i podpuno nas prepuataju njima. Idemo ~urno natrag.  Prema iskazima i navodima predstavnika NDH u pregovorima, Scottovo prikazivanje bleiburakih pregovora ima neto nosti u pogledu  sporazuma o predaji partizanima. Heren i tvrdi, da Hrvati nisu  pristali na predaju . ini se da je smatrao kako su prisiljeni s obzirom da je Scott rekao, ako za jedan sat ne po nu predaju, da e poslati tenkove i avione. Osim toga, nije to no, isti e Heren i, da bi se Hrvati predali partizanskom komesaru.  Mi s partizanima nismo direktno razgovarali, nego smo odgovarali engleskom generalu. Zanimljivo je da su Britanci svoju ulogu do~ivjeli  posredni ki tj. oni su samo  pomagali u pregovorima oko predaje Hrvata Jugoslavenima, tako da za ove Hrvate Britanci nikada nisu bili izravno odgovorni.  Nadalje Heren i takoer primjeuje, kako partizani nisu niata obeavali, ve je britanski general obeao ljudski postupak. Uz jamstvo generala Scotta, da e se poatovati sva meunarodna prava zarobljenika i ranjenika, jer je hrvatska vojska bila izmijeaana s mnoatvom djece, ~ena i staraca, dakle bila je nesposobna za normalnu borbu, njezini predstavnici su pristali na predaju. Suprotno tome Scott navodi kako su  Titoisti obeali, da e civili biti vraeni u Hrvatsku, a s vojnicima da e se postupati kao s ratnim zarobljenicima, 's izuzetkom politi kih zlo inaca (political criminals), kojima e suditi savezni ki sudovi, uspostavljeni da se bave s tom stvari' . No, i on sam dovodi u pitanje provedbu tih odredbi  zasigurno, kada jednom budu izvan britanskog dosega, nee biti nikoga, koji bi proveo u djelo dogovor, ili ak znao, da li ga se pridr~avalo. Scott navodi, da je od jugoslavenske strane dobio  osiguranje, da e svi biti repatrirani i da e se za njih brinuti, no da li se je toga pridr~avalo ili ne, ja to zapravo ne znam, da li su bili svi pobijeni. I ne bih se udio, kada bi bili pobijeni.  Basta dalje spominje, da je, ne znajui za nedugo zavraene pregovore u atab na pregovore, doaao general Slavko `tancer, koji je potom obavijeaten, da su upravo prije 20 minuta zavraili razgovori s predstavnicima NDH i Zapadnih saveznika, na kojima je odlu eno  da se ustaako-domobranske jedinice imaju predati ovoj komandi i jedinicama koje se nalaze pred njima. (...) `tancer je nakon ovoga stao mirno, pozdravio, odgovorio da prihvaa uslove i zatra~io da ga se otpusti.  Istog dana u `tab je pristigla ~ena i donijela pismo prema kojem se  Jugoslavenska vojska u Otad~bini iz Crne Gore i Starog Rasa , obraa savezni kom komandantu s molbom da ih prihvati i pru~i politi ki azil do ponovnog povratka u domovinu. Basta je kratko odgovorio  Doali ste baa gde treba , nakon ega je djevojka pobjegla. U razgovoru o predaji vojske dvojica pregovara a odreenih od strane crnogorskih etnika naveli su da je prisutno 7 - 8.000 osoba iji je komandant bio Pavle uriai. Nakon pregovora obojica su s Bastom obiali zarobljenike, te priopili  (...) mi smo kona no izgubili rat. Rat su dobili naai protivnici i nama ne preostaje niata drugo nego da se predamo novoj jugoslavenskoj armiji.  Zadovoljan zavraetkom pregovora Kova i Efenka rekao je Basti, da moraju biti oprezni, jer ako  ustaae ne izvjese bijele zastave to no u odreeno vrijeme, treba ih napasti. U skladu s time otiaao je u svoje jedinice da organizira razoru~anje neprijateljskih snaga. Basta u kona nici zavraava:  tako je 15. maja 1945. godine izmeu 16 i 16.30 asova prestao organizovani otpor neprijatelja i time je zavraen drugi svetski rat na teritoriji Jugoslavije.  O Bleiburgu, pa tako i o samim pregovorima postoji opse~na literatura, no u ovom slu aju ona se uglavnom poziva na gore opisana svjedo anstva, koja su nam ostavili pregovara i. Ova sjeanja pru~aju nam prili an broj podataka i daju sliku opeg ozra ja, no jednako tako vrlo esto su obojena emocijama i kao takva prili no nepouzdana za to no utvrivanje injenica. Da li se vojska NDH praena civilima predala Britancima ili Jugoslavenskoj armiji, pitanje je tuma enja trostranog ina i njegova u inka na pregovorima u bleiburakom dvorcu 15. svibnja 1945. Naime, predstavnici NDH nude predaju Britancima, koji ponudu otklanjaju i prenose je na partizane, a oni prihvaaju britansku odluku, da se pred njima polo~i oru~je. Nakon svega, ini se u esnici bleiburakih pregovora, tuma ili su dogaaj svatko na svoj na in, tj. onako kako je to njima odgovaralo. Britanski general cijelo vrijeme se pozivao na upute viaeg zapovjedniatva, s kojim je kako kasnije navodi, jedina veza bio radio-prijemnik koji je povremeno funkcionirao, te da je prema tome rjeaenje morao tra~iti sam. Osim toga zanimljiva je njegova tvrdnja prema kojoj mu nije poznato ato se kasnije dogodilo s  hrvatskom vojskom . S druge strane izaslanici NDH nigdje ne definiraju, kako je ipak prema svemu sudei, ve 14. svibnja odbijena predaja izbjeglica koje su se naale na Bleiburgu. Britanska armija i jugoslavenski partizani bili su saveznici, pa sukladno tome navedena odluka i ne za uuje previae. Osim toga pri odreivanju uvjeta kapitulacije re eno je da e se poatovati sve odredbe meunarodnog prava o ratnim zarobljenicima, no istina je nije se niata znalo o njihovim provedbama. Bastina sjeanja, kao trei dio ukupnog mozaika predstavljaju zna ajan doprinos, no nemogue je ne primijetiti  pobjedni ki stav koji se provla i kroz cijeli tekst. Prema izlo~enom vidljiva su brojna nesuglasja, razli iti prikazi istog dogaaja ili samo nastojanje da se uveli a vlastita prisutnost. Za cjelokupno sagledavanje ove problematike, va~no je objavljivanje i analiza britanskih dokumenata. Prema britanskim propisima embargo s najveeg dijela diplomatskih spisa, kao i dijela dokumenata Ministarstva rata skida se nakon 30 godina. Dok se dio najpovjerljivije dokumentacije, vojne i obavjeatajne naravi, zadr~ava pod embargom 75 godina. Prema tome u slijedeih 15 godina nee se imati uvida u kompletnu arhivsku grau, ato e i dalje ostaviti prostora za razli ite  slobodnije interpretacije. Prema tome pred historiografijom ostaje niz otvorenih pitanja koja ekaju, kona no, to ne i pouzdane odgovore. IZRU ENJE ORU}ANIH SNAGA NDH I CIVILA U SVIBNJU 1945. Pitanje izru enja velikog broja vojske i civila u svibnju 1945. godine sastavni je dio i va~no pitanje sveukupne bleiburake tragedije. Zaatita Haaake i }enevskih konvencija, ije su potpisnice bile i Jugoslavija (pozivajui se na meunarodnopravni kontinuitet s Kraljevinom Jugoslavijom, koja je }enevskim konvencijama pristupila 20. svibnja 1943.) i NDH (od 20. sije nja 1943.), zakonske odredbe o pravima zarobljenika, kao i dogovor u Jalti (Krim) u velja i 1945., klju ni su trenuci za prou avanje ove problematike. Odredbe Haaake konvencije ( O zakonima i obi ajima kopnenog rata ) iz 1899. i 1907. u potpunosti su preuzete odgovarajuim }enevskim konvencijama od 27. srpnja 1929. godine, o poboljaanju sudbine ranjenika i bolesnika u vojskama na bojnom polju i o postupanju s ratnim zarobljenicima. Kao takve predstavljaju meunarodni pravni akt kojim je u toku Drugoga svjetskoga rata odreen status i postupanje prema ratnim zarobljenicima. Prisjetimo se kako je sam Basta diktirajui uvjete kapitulacije naveo da e se prema svima postupati  po meunarodnom pravu o ratnim zarobljenicima . Prema tim odredbama ratnim se zarobljenicima smatraju svi vojnici i oficiri zarobljene vojske, kao i pripadnici dobrovolja kih i policijskih odreda ato nose oznake pripadnosti vojnoj formaciji, te civili koji bi se uklju ili u ratni sukob, a poatuju ratne zakone i obi aje, kao i civili koji se ne bore, ali su u okviru pora~ene vojne snage. Od trenutka zarobljavanja ratni su zarobljenici u vlasti neprijateljske sile, a ne jedinica koje su ih zarobile ili su za njih zadu~ene ( l. 2.). Zemlja, u ijoj se vlasti nalaze ratni zarobljenici, mora se brinuti za njihovo uzdr~avanje ( l. 4.). Zarobljene osobe zadr~avaju svoja graanska prava i ne smiju biti izlo~eni nasilju i maltretiranju ( l. 3.). Osobe su du~ne otkriti svoj identitet, a prema pravima mogu zadr~ati predmete osobne uporabe, osim oru~ja, vojne opreme i vojnih dokumenata ( l. 5., 6.). Odredbe jasno govore o transportiranju zarobljenika i njihovu smjeatanju u logore. Prema njima, dopuateno je zarobljenike pjeake evakuirati u logore, i to u etapama od 20 kilometara na dan. Zarobljenici se trebaju smjeatati u zgrade ili barake, koje omoguuju sve higijenske i zdravstvene uvjete. Osim toga, to no je propisana prehrana, te svi ostali uvjeti potrebiti za ljudski odnos prema zarobljenicima. `to se ti e ka~njavanja odreeno je kako vojni ke i sudske vlasti zemlje koja dr~i ratne zarobljenike mogu kazniti onim mjerama koje su predviene za ista djela protiv vojni kih osoba njihove vojske. Ista je du~na, po zavraetku ratnih operacija, omoguiti povratak ratnih zarobljenika u domovinu. Niti jedne od odredbi spomenutih konvencija ne spominju da li dr~ava ima pravo silom vratiti zarobljenike u njihovu domovinu, protivno njihovoj volji. injenica jest da }enevske konvencije propisuju kako ratne zarobljenike treba atititi  protiv ina nasilja , te u svojoj osnovi predstavljaju humani aspekt u kojem repatrijacija predstavlja pravo, a ne du~nost zarobljenika. U takvom svjetlu koncept  prisilnih repatrijacija ne postoji unutar odredbi meunarodnog humanitarnog prava. Meutim, ini se da ideje meunarodnog humanitarnog prava nisu bile zna ajan faktor za konferencijskim stolom u Jalti (4. do 12. velja e 1945.), kada je prema dogovoru potpisanom, izmeu sovjetske Vlade i britanskog Commonweltha (Velika Britanija tek je kasniji potpisnik), te izmeu sovjetske vlade i SAD-a, odlu eno da se sve zarobljene osobe koje su pripadale neprijateljskim grupacijama, i podr~avale Trei Reich, izru e onoj zemlji, protiv koje su slu~beno ratovale. Iako je dogovor postignut samo sa Sovjetima, i zahtijevao je repatrijaciju svih sovjetskih graana (predaja se nije odnosila na  bijele tj. caristi ke emigrante), podr~ao ga je, prema Michaelu McAdamsu, koji je obraivao utjecaj jaltskih zaklju aka na bleiburaku tragediju,  svaki Staljinov atienik, uklju ujui Josipa Broza Tita . Vrlo jasan stav savezni kih vlada u pogledu ka~njavanja ratnih zlo ina potvren je ve na Moskovskoj konferenciji odr~anoj od 19. do 30. listopada 1943., kada su ministri vanjskih poslova Velike Britanije, Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Ameri kih Dr~ava, donijeli deklaraciju o odgovornosti zemalja Sila osovine, za po injene zlo ine tijekom rata. Ona se odnosila na sve zemlje koje je okupirao Trei Reich. Deklaracija je potvrena na Teheranskoj konferenciji (28. studeni 1943.), konferencijama u Jalti i Potsdamu (17. srpnja do 2. kolovoza 1945.), te postala osnovni meunarodni zakon na osnovu koga e odgovarati ratni zlo inci nakon rata. Odgovornost se odnosi i na sve ratne saveznike Treeg Reicha, kao i domae pomaga e koji su u svojim zemljama, djelovali u slu~bi osvaja a i inili zlo ine. U proljee 1945. veliki problem za savezni ku vojsku predstavljalo je nadiranje Jugoslavenske armije u Julijsku krajinu i Koruaku. Ovaj problem predstavlja ishodianu to ku za projekt, tj. radi se o spisu  Prethodni izvjeataj o jednom istra~ivanju u vezi s izru enjem zarobljenog neprijateljskog osoblja Sovjetskom Savezu i Jugoslaviji iz Austrije, u svibnju 1945. i o navodnoj 'klagenfurtskoj zavjeri' , iji su autori brigadni generali Anthony Cowgill i Teddy Tryon-Wilson, lord Thomas Brimelow, te povjesni ar Christopher Booker. Spomenuti izvjeataj obradio je 1989. Darko Beki u lanku  'Slu aj Bleiburg': nova istra~ivanja, nova iskuaenja . Prema  Cowgillovom izvjeataju , klju ni trenutak predstavlja ve 19. travnja 1945., kada je Harold Macmillan, (ministar-rezident britanske vlade pri Savezni kom zapovjedniatvu za Sredozemlje, politi ki savjetnik feldmaraala Harolda Alexandera) javio ministru vanjskih poslova Sir Anthonyu Edenu, da je feldmaraal Alexander jako zabrinut  zbog Titova presizanja na Julijsku Krajinu , te da problem treba razrijeaiti dok je  velika Anglo-ameri ka sila na raspolaganju. Na veliki broj  antititovih snaga koje se povla e iz zemlje upozorio je 28. travnja i Sir Ralph Skrine Stevenson, britanski ambasador u Beogradu. Potaknut time, Eden aalje zabiljeaku Winstonu Churchillu i u njoj navodi  ini se da e 'antititovci' Savezni kom zapovjedniatvu ponuditi 'svoje usluge', ato je 'vrlo neugodno'. Ne znam kako bismo mogli opravdati suradnju s tim jedinicama koje su do sada otvoreno suraivale s Nijemcima [...]' . Prema tome, Eden predla~e da se one razoru~aju i smjeste u izbjegli ke logore. Churchill je 30. travnja odgovorio da antipartizanske snage  treba razoru~ati i smjestiti u izbjegli ke logore , ato su 2. svibnja podr~ale i SAD. Istog dana britanski Generalatab upozorio je generala Alexandera na veliku mogunost sukoba sa snagama JA. Bez obzira na stanje, Alexander je 3. svibnja obavijestio 15. armijsku grupu da  ne dolazi u obzir nikakva suradnja ni pridru~ivanje kvislinakih jedinica iz Jugoslavije savezni kim snagama u slu aju sukoba.  Na sastanku koji je uslijedio 8. svibnja, J. Broz Tito je odbio povui jedinice iz Julijske krajine i Trsta. Stoga je dva dana kasnije odlu eno da se Titove snage vojnom akcijom izbace iz spomenute regije. Meutim provedba tih operacija nije bila mogua jer su vojni zapovjednici bili uvjereni da savezni ke jedinice nee podr~ati obnovu borbi, jer se radi o snagama koje su donedavno bili njihovi saveznici. U isto vrijeme predsjednik Truman nije podr~ao aktivnosti na Balkanu s obzirom da traje rat na Dalekom istoku, te je strahovao od Sovjetskog Saveza, kao Titovog saveznika. Napetost u odnosima s JA uskoro se proairila i na Koruaku. Ve 4. svibnja 1945. britanski veleposlanik u Beogradu obavijestio je, da je izdana zapovijed o pokretanju 14. divizije (oko 5.000 boraca) prema Austriji tj. Klagenfurtu, ato je potvrdio i glavni `tab savezni kih sila 7. svibnja 1945. Ovakvo djelovanje bilo je suprotno odredbama Moskovske deklaracije i dogovoru iz Jalte, kada je odreeno da e se nova austrijsko-jugoslavenska granica formirati prema onoj iz 1937. godine, te da e spomenuto podru je biti podijeljeno na tri okupacijske zone (britanska, ameri ka i sovjetska). S obzirom da Sovjeti nisu odgovorili na ovaj prijedlog inilo se iluzornim da savezni ke snage o ekuju njihovu pomo pri rjeaavanju ovog, sve o itijeg problema. Zaoatravanjem stanja Macmillan je 9. svibnja zatra~io savjet od Londona, treba li zatvoriti jugoslavensko-austrijsku granicu i  izbaciti pristigle Titove prethodnice. Generali Charles Keightley i John Harding bili su pristalice vojnih akcija protiv snaga JA, dok se Alexander pozivao na rjeaenje problema na  najviaoj razini . Ve 10. svibnja Winston Churchill zatra~io je da se jugoslavenske jedinice povuku iz Koruake, ato je potvrdio i feldmaraal Alexander, 11. svibnja u pismu maraalu J. Brozu Titu navodei,  Jugoslavenske snage u `tajerskoj i Koruakoj mogu samo zamrsiti situaciju i u initi moj zadatak te~im.  O tome dovoljno ilustrativno govori prili no cini an stav J. M. Addisa, prema kojem  ne bi bilo loae ukoliko bi se stvari razvijale tako da ustaake i belogardisti ke sile svojim otporom na kratko zadr~e Tita, recimo oko Ljubljane i Zagreba, kako bi savezni ke sile iz Italije mogle relativno lako okupirati Julijsku krajinu i Koruaku.  Va~nost ovih sukoba potvrdio je i R. S. Stevenson koji je rekao  Ne mislim, da je previae alarmantno ili nemogue, ali ini se da su sada u pitanju interesi budueg mira u jugozapadnoj Evropi.  ini se da je pristizanje velikog broja vojske i civila na Koruaku u samoj zavranici rata predstavljalo veliko optereenje, koje se je nastojalo ato prije rijeaiti. Dostupni dokumenti, koji se ine podosta selektivnima, nude nam samo djelomi no rjeaenje. Prema tome to na dogaanja i pravo rjeaenje bleiburakog pitanja krije se negdje izmeu politi kih dogovora, operativnog stanja na samom podru ju Koruake i ne manje va~nih odredaba meunarodnog humanitarnog prava. Prema odluci savezni ke Vrhovne komande u Italiji, odluci Britanske vlade koja se usuglasila s ameri kim State Departmentom, Osma britanska armija izdala je 3. svibnja operativnu naredbu u svezi jugoslavenske nacionalne snage u Sloveniji i Julijskoj krajini. Naredba br. 1465. spominje  etnici, Mihailovieve trupe, i drugi disidenti Jugosloveni, bie smatrani kao predato osoblje i sa njima e se postupati shodno tome. O krajnjem raspolaganju sa ovim osobljem odlu ie se na nivou vlada.  Kako su stvari, kao ato znamo, kasnije krenule druk ijim tijekom, ova problematika privukla je pa~nju nekih istra~iva a, koji su pokuaali uz rijetke dostupne dokumente popuniti praznine i rekonstruirati pravu sliku o izru enjima. P. T. D. Scott u svojim sjeanjima navodi:  Koliko sam ja mogao vidjeti, u slijedea 24 sata, sve pripreme vezane uz predaju i evakuaciju, Jugoslavenska vojska izvraila je brzo i u inkovito.  Izgleda kako je to bila i glavna namjera s obzirom na prili ni  mete~ koji je vladao tih dana. N. Bethell u intervjuu za  Novu Hrvatsku navodi kako su mu britanski oficiri s kojima je razgovarao rekli  da su im oni dani nakon svraetka rata bili gori nego same borbe. Morali su se suo avati s problemima s kakvima vojnici obi no nemaju posla (& ).  Nadodaje kako odluka o repatrijaciji  Jugoslavena nije donesena na Jalti, ve  na temelju razvitka dogaaja, no sigurno da je bila na injena razlika izmeu etnika i ustaaa. Donesena odluka, kako navodi, bila je politi ke naravi, te asnici nisu bili previae upueni. Povrh svega,  Tito je smatran saveznikom, iako je Saveznicima u ono vrijeme zadao mnogo jada.  Problem  anomalija pri izru enju sovjetskih graana, u odnosu na jaltski sporazum uo io je i Nikolai Tolstoy bavei se prisilnim repatrijacijama, prilikom sastavljanja knjige  Victims of Yalta . Isti slu aj, kako navodi ti e se i Jugoslavena koji prema naredbi od 3. svibnja nisu trebali biti izru eni. Tra~ei poveznice, kako je vjerovao  tajnog zadatka zapo eo je detaljnija istra~ivanja prema dostupnim britanskim dokumentima (Foreign Office i War Office). Prve postavke o postojanju tzv.  klagenfurtske zavjere u cjelokupnim dogaajima oblikovao je u lanku  The Klagenfurt Conspiracy. War Crimes & Diplomatic Secrets . Nakon tri godine objavljena je i kompletna studija  The Minister and the Massacres , koja je zbog svoje aktualnosti 1991. prevedena na hrvatski i objavljena pod naslovom  Ministar i pokolji. Bleiburg i Ko evski Rog 1945.  Tolstoy je u knjizi optu~io Harolda Macmillana (kasnije premijer), za sudjelovanje u ratnom zlo inu, pa je protiv njega i njegova istomialjenika Nigela Wattsa, autora pamfleta  Ratni zlo ini i uprava Winchester Collegea , pokrenut sudski postupak. Dana 30. studenog 1989. engleski sud presudio je da Tolsoy mora platiti nov anu kaznu od milijun funti, a knjiga  Ministar i pokolji je zabranjena. Iako je u svojim tezama koje iznosi u knjizi, Tolstoy ponekad vrlo selektivan, te donosi mo~da i upitne zaklju ke ovi radovi predstavljaju jedine sveobuhvatne studije i pokuaavaju dati odgovor. Prema tome ovaj cijeli slu aj ipak je pridonio razjaanjavanju i bacio je  novo svijetlo na pitanje izru enja. Tolstoy piaui o bleiburakoj tragediji razdvaja dva ina izru enja i dvije nevezane odgovornosti, te njihove posljedice. Prvi dio izru enja odnosi se na predaju pripadnika HOS-a, te mnogih civila, 15. svibnja 1945. na Bleiburakom polju. Druga skupina obuhvaa postepeno predavanje  Jugoslavena (Slovenaca, Hrvata, Srba i Crnogoraca) iz logora Viktring u britanskoj okupacijskoj zoni. Odlu ujue osobe u tom trenutku bili su, prvi komandant savezni kih snaga na mediteranskom dijelu, feldmaraal Harold Alexander, koji je zapovijedao snagama u ju~noj Austriji. Sjediate mu je bilo u Caserti kraj Napulja. Komande su upuivane kroz 15. vojni odsjek (general Mark Clark) u Firenzi, do britanske 8. armije (general Sir Richard McCreery), iji je glavni ured bio u sjeveroisto noj Italiji, blizu Udina. Ona se sastojala od dva korpusa; 13. korpus (general John Harding), koji je bio u Trstu i uz rijeku Isonzo, te 5. korpusa (poru nik-general Sir Charles Keightley), koji je okupirao ju~nu Austriju, te prije spominjani Harold Macmillan. Ve 11. svibnja J. Broz Tito je otvoreno dao do znanja da pola~e prava na Koruaku u koju je pristigla velika masa izbjeglica, iju su predaju slijedeeg jutra trebale prihvatiti jedinice Grenadirske garde. Veina izbjeglica usmjerena je prema selu Viktring, gdje je prema procjenama 13. svibnja smjeateno oko 35.000 ljudi. Radi sve gorih odnosa s J. Brozom Titom (12. svibnja  pristi~u poja anja JA na podru je Klagenfurta), Macmillan je zapisao u svoj dnevnik kako je u slu aju sukoba, prema kalkulacijama potrebno  11 divizija , te da se ne zna da li e J. Broza Tita podr~ati Rusi. U nezavidnoj situaciji Alexander i Macmillan zajedni ki su odlu ili da potonji otputuje u sjediate 8. armije i 13. korpusa, na razgovor s generalima Richardom McCreeryem i Johnom Hardingom, kako bi im pru~io  potpunu sliku situacije.  Prilikom sastanka s Hardingom u Monfalconeu, saznao je za teako stanje u kojem su britanske i jugoslavenske jedinice gotovo pomijeaane, no  taj nesigurni polo~aj mo~e dr~ati tjednima ako treba, dok pregovori ne uznapreduju i ne budu donijete odluke na razini vlade.  U svom izvjeataju Foreign Officeu Macmillan navodi kako se namjeravao vratiti 13. svibnja, ujutro, no neplanirano je produ~io putovanje u Klagenfurt i sastao se s generalom Keightleyem. Vjerojatni povod putovanju predstavljalo je pitanje o jugoslavenskim i koza kim izbjeglicama, koje su se u proteklih nekoliko dana predale 5. korpusu. O samom sastanku ostali su samo zapisi iz Macmillanovog dnevnika, s obzirom da njegovi stariji asnici, brigadir Toby Law (lord Aldington) i Tyron  Wilson negiraju da su bili prisutni na sastanku. Macmillan, u svom dnevniku, koji Tolstoy uvelike citira, navodi  da zbrka bude joa vea, na tisue takozvanih ustaaa i etnika, veinom sa ~enom i djecom, pani no bje~e u ovo podru je pred napredovanjem Jugoslavena. Ti izrazi, ustaae i etnici, ozna avaju sve, od gerilskih snaga Slovenaca, Hrvata i Srba koje su se borile protiv Tita, a koje su stvorili, naoru~avali i snabdijevali Nijemci, pa do ljudi koji-bilo zato ato su rimokatolici ili pristalice konzervativne politike ili iz bilo kojeg drugog razloga-nisu gajili nikakve simpatije prema revolucionarnom komunizmu (). Prema Tolstoyu, navedeni posjet doveo je do velikog obrata u odnosu s Jugoslavenima. Do tada Keightley ih je, u skladu s naredbom Glavnog ureda savezni kih snaga (AFHQ), od 3. svibnja, u kojoj se spominje, da etni ke postrojbe, kao i ostali  jugoslavenski disidenti trebaju biti tretirani kao ratni zarobljenici, dok e  o njihovu uklanjanju odlu iti dr~ava , namjeravao poslati na sigurno. Tolstoy navodi kako je Macmillan otputovao na vlastitu inicijativu, s obzirom da je Alexander nalo~io da posjeti atabove 8. armije i 13. korpusa, ato potvruje injenica da u svom izvjeataju Foreign Officeu od 14. svibnja ne spominje odlazak u Klagenfurt. Na povratku Macmillan je posjetio i generala McCreerya u Trevisu, kako bi ga, prema Tolstoyu pridobio za izru enje izbjeglica, te da bi se usuglasili potezi 8. armije i 5. korpusa. Za ovakve zaklju ke nisu nam dostupni svi dokumenti, pa bi ovakva situacija predstavljala, ini se tek jednu od mogunosti. Slijedei dan Macmillan je odr~ao sastanak s generalom Robertsonom, Alexanderovim izvranim administrativnim asnikom. Iako o tome u Macmillanovim dnevnicima niata ne piae, postoji dopis koji je, 14. svibnja kasno nave er, otposlao Alexander C. Kirk (ameri ki politi ki savjetnik pri AFHQ-u). Prema njemu general Robertson zatra~io je suglasnost Washingtona,  da zapovjedniku britanske Osme armije poaalje brzojav koji ga ovlaauje da 28.000 Kozaka, uklju ujui ~ene i djecu, izru i maraalu Tolbuhinu, te koji mu nala~e da veliki broj otpadni kih jugoslavenskih trupa, izuzev etnika, izru i jugoslavenskim partizanima.  Prema izjavi generala Robertsona,  takav je postupak preporu io Macmillan, koji je ju er razgovarao sa zapovjednikom Osme armije. Na pitanje jesu li Rusi zatra~ili da se ti Kozaci izru e Robertson je odgovorio odri no i dodao 'ali vjerojatno e to uskoro u initi.' Generala Robertsona pitali smo takoer i kakvu definiciju ' etnika' predla~e, ali je o tome imao vrlo neodreeno mialjenje. (& ) Glavni administrativni oficir izrazio je razo aranje zbog toga ato se, kako se ini, u toj to ki ne sla~emo s njim dodavai da je suo en s teakim administrativnim problemom jer ima na brizi stotine tisua njema kih ratnih zarobljenika, te da se trenutno ne mo~e baviti time tko hoe, a tko nee biti izru en Rusima i partizanima i strijeljan. Rekao je da taj brzojav mora poslati unato  naaoj nesuglasnosti.  Robertson, kako Tolstoy navodi, nije dobio o ekivanu potvrdu Alexandera Kirka, koji je zatra~io savjet vlade SAD-a. Joseph Grew, (vraitelj du~nosti dr~avnog sekretara SAD-a) 15. svibnja odgovorio je, da podr~ava Kirkov stav  kojim odri ete suglasnost Robertsonovom brzojavu, pa Vas molimo da obavijestite SAC [vrhovnog zapovjednika savezni kih snaga] o naaem vrstom uvjerenju da se takvo planirano kraenje dogovorene anglo-ameri ke politike ne mo~e opravdavati administrativnom svrsishodnoau.  Ove dokumente, kao niti openiti stav SAD-a  Cowgillov izvjeataj uope ne spominje, pokuaavajui prikriti o ito neslaganje pri donoaenju odluka. Prema Tolstoyu, upravo to neslaganje izmeu SAD-a i britanskih politi kih savjetnika potaknulo je Robertsona da se obrati Macmillanu. Prema svemu, 14. svibnja Robertson je uputio naredbu Osmoj armiji, u kojoj se navodi:  sve Ruse treba izru iti sovjetskim snagama na dogovorenom mjestu koje ete utvrditi na lokalnom dogovoru s glavnim atabom maraala Tolbuhina. Sukladno tome  treba poduzeti korake koji e osigurati da savezni ki ratni zarobljenici iz ruske zone zauzvrat budu istodobno preba eni k nama , te u kona nici  svo ljudstvo utvrena jugoslavenskog dr~avljanstva koje se predalo a slu~ilo je u njema kim snagama treba razoru~ati i predati jugoslavenskim snagama.  Zanimljivo je kako se u ovoj formulaciji, pa makar i vrlo uopeno radila razlika meu pripadnicima jugoslavenskih zarobljenika. Ove naredbe, za koje prema Tolstoyu Alexander nije znao sve do 21. svibnja, odnosile su se na izbjeglice (Kozake i Jugoslavene) koji su ve bili smjeateni u savezni kim logorima. Nove okolnosti predstavljala je vijest koju je 13. svibnja u atab 5. korpusa donio general Schmidt-Richberg i obavijestio da se ukupna snaga generala Lhra  u ijem je sastavu bilo 300.000 Nijemaca i 200.000 Hrvata kretala iz Jugoslavije.  Drugi dan sredianji ured 5. korpusa procijenio je  da se predalo oko 300.000, ratnih zato enika, osoblja i izbjeglica u dijelu pod nadzorom Korpusa, dok se daljnjih 600.000 kretalo iz Jugoslavije sjeverno, u smjeru Austrije. (& ) Ako se toliki broj ljudi stvarno pojavi, situacija u svezi hrane i dovoljnog broja stra~ara postati e kriti na.  Prosljeujui izvjeataj 15. armijskoj skupini McCreery navodi kako je od Keightleya zatra~io da  prihvati oboru~ane jedinice i razoru~a ih im prijeu granicu (& ) Zamolite AFHQ da pitaju Tita koliko bi neprijatelja eventualno ~elio prihvatiti. Predlo~ite da Hrvati budu Titova parada . Povrh svega 14. svibnja nave er general Scott javio je kako se njegovim jedinicama pribli~avaju dva korpusa od 100.000 ljudi, te pola milijuna civila. Prema uputama ataba nije se znalo ato u initi sa spomenutim snagama. O ekujui odluku 8. armije, re eno je da  ih se zadr~i ju~no od Drave . Upoznat s opim stanjem Scott je, kako je objaanjeno u prijaanjem poglavlju, donio odluku o daljnjim operacijama. O iglednu zabrinutost i administrativnu neodr~ivost ovakvog stanja odra~ava i Robertsonova izjava  (& ) imao sam na brizi stotine tisua njema kih ratnih zarobljenika, i u to se vrijeme nisam mogao baviti time tko hoe, a tko nee biti izru en Rusima i partizanima i strijeljan.  U isto vrijeme (14. svibnja) Tito aalje depeau atabovima I., II., III. i IV. armije, kao i glavnim atabovima Hrvatske i Slovenije, te u njoj tra~i da se poduzmu  najenergi nije mjere da se po svaku cijenu sprije i ubijanje ratnih zarobljenika i uhapaenika od jedinica, pojedinih organa i pojedinaca. Ukoliko postoje meu zarobljenicima i uhapaenicima takva lica koja treba da odgovaraju za djela ratnih zlo instava, predavati ih na revers vojnim sudovima radi daljnjeg postupka.  Spomenutu depeau dobili su na uvid brigadir Anthony Cowgill i Nikolai Tolstoy koji je komentirao da se radi o o iglednoj krivotvorini.  (...) Bio je to, naprotiv, komad papira ispisan pisaim strojem, bez ikakvih indikacija odakle potje e  ne samo ato nije nosio Titov potpis nego se ak ni formalno nije radilo o pravom nareenju.  Ovaj dokument nije objavljen u zbornicima dokumenata JA, koji su ina e, ini se prili no to ni i potpuni. Jedinu dostupnu verziju pronalazimo u zapovjedi koju je 29. travnja, III. armija uputila `tabu XVI. divizije, s obzirom da se naredba od 6. prosinca 1944. ne sprovodi u potpunosti, te je ponovno zatra~eno da se sa zarobljenicima ima postupati po meunarodnom pravu, dok e se za svako odstupanje s odgovornim licima  najstro~ije postupati . S obzirom na dokumente kojima raspola~emo teako je potvrditi bilo iji stav, no ipak se ini da je i ovom prilikom Tolstoy bio isuviae oatar. U cjelokupnim dogaanjima nezaobilazna je i uloga feldmaraala Alexandera, iju odgovornost Tolstoy konstantno svodi na najmanju moguu mjeru. Navodno je prema njegovim nalozima 14. svibnja general William Morgan otposlao poruku zapovjedniatvu SHAEF-e, prema kojoj  moli pomo u prihvaanju i formiranju logora pod vaaom kontrolom (& ) Broj nije definitivan, ali radi se o oko 500.000 ljudi.  Ovaj prijedlog zbog velikog broja izbjeglica o ito nije prihvaen, a svako Alexanderovo budue djelovanje Tolstoy opravdava injenicom da je feldmaraal krivo obavijeaten o nadolazeem mnoatvu koje se ve predalo Britancima, 15. svibnja poslao poruku Osmoj armiji, prema kojoj se  oko 200.000 Jugoslavena koji su slu~ili njema kim oru~anim snagama predalo u njegove ruke. Htjeli bismo ih odmah vratiti snagama maraala Tita. Bili bismo zahvalni kada bi se maraal J. Broz Tito slo~io da svojim zapovjednicima naredi njihov prihvat i da u suradnji s glavnim zapovjednikom 5. korpusa ustanovi veli inu kontingenta i mjesto na austrijskoj granici ju~no od Klagenfurta radi njihova povratka u Jugoslaviju.  Vicemaraal avijacije Lee dostavio je poruku Titu, nakon ega je Kabinet maraala Jugoslavije odgovorio:  Maraal se sla~e u potpunosti sa prijedlogom feldmaraala g. Aleksandera i izra~ava mu zahvalnost. Napred pomenutih 200.000 preuzee `tab III armije kome su izdate potrebne instrukcije. Slobodni smo Vas umoliti, da nas obavijestite, gde bi se sastala komisija za prijem zarobljenika sa delegatima odreenim od feldmaraala g. Aleksandera za primopredaju.  Ovaj Alexanderov in, samo potvruje njegov dopis Eisenhoweru  (& ) za mene je osnovno da oslobodim svoje linije komunikacija od ovog optereenja. Bojna gotovost mojih jedinica ve je zna ajno naruaena (& ) . U istom tonu Alexander se obraa i Churchillu navodei  (& ) Moram o istiti palubu u toj oblasti.  Tolstoy opravdavajui feldmaraalov korak navodi kako je bio krivo obavijeaten o predaji, pa prema tome nije moglo doi do izru enja, pri emu njegova naredba postaje  neoperativna . No, ovakva ponuda stvorila je, kako navodi  nepostojeu predaju na koju se (unato  drugom cilju) odnosila Robertsonova naredba od 14. svibnja. Osim toga dovodi u pitanje pravilnu obavijeatenost o nadolazeim kolonama i snagama koje su ve smjeatene u savezni kim logorima. U kona nici i sam Tolstoy zaklju uje kako je  teako ocijeniti u kojoj je mjeri taj nesporazum bio klju na pogreaka, a koliko korisna prevara.  Druga iji pogled na Alexanderovu odgovornost nudi nam pismo R. M. B. Chevalliera (aef Ju~nog odjeljenja Foreign Officea) od 11. rujna 1951. Ono je odgovor na upit britanske ambasade iz Madrida kako da reagira na lanak u novinama u kojem se britanska vlada optu~uje da je  povla enje jugoslavenskih snaga (& ) dobila u zamjenu za izru enje velikog broja Hrvata i Slovenaca Titu. Chevallier je odgovorio da je izru enje obavljeno  po uputstvu vrhovnog savezni kog zapovjednika za mediteransko ratiate, na osnovi stava da su se ti ljudi borili na njema koj strani protiv savezni kih jedinica Maraala Tita i zato bili tretirani kao ratni vojni zarobljenici.  Isti stav dijeli i Christopher Booker, jedan od autora  Cowgillova izvjeataja , koji navodi da su izru enja potvrena od strane vojnih komandanata na podru ju Koruake, kao i osoba na najviaoj politi koj funkciji. Nakon Kirkova protesta podr~anog od State Departmenta, te s obzirom da je proalo kriti no razdoblje, Alexander je 17. svibnja McCreeryu poslao novu zapovijed. Prema njenim odredbama, etnici i jugoslavenski disidenti koji su uali u podru je pod savezni kom kontrolom, trebaju se tretirati kao razoru~ane neprijateljske jedinice, te ih evakuirati u britansku koncentracionu zonu Distone.  Uklju ujui 11.000 ve smjeatenih u Distoneu, vjerujemo da ih ima ukupno 35.000.  Slijedei dan Kirk je obavijestio State Department i prema njemu se inilo kao da viae ne postoji mogunost nasilne repatrijacije, te da su se usuglasila mialjenja AFHQ-a s mialjenjem SAD-a i Velike Britanije. Alexander je stupio u kontakt s Eisenhowerom, tra~ei pomo u razmjeatanju i prehrani oko 220.000 zarobljenika, koji su se nalazili u Austriji (109.000 Nijemaca, 46.000 Kozaka, 15.000 Maara, 25.000 Hrvata i 24.000 Slovenaca). Veliki broj ljudi dovodi u pitanje  operacijsku efikasnost , te mnoge  administrativne okolnosti , te u brzojavu moli da Eisenhower u svoje podru je primi Nijemce i Kozake. Dva dana kasnije stigao je odgovor, koji se u  Cowgillovu izvjeataju ne uzima u obzir, a prema kojem se navodi:  Kako bismo pomogli u svim moguim operacijama snaga AFHQ-a u Austriji protiv Jugoslavena, spremni smo prihvatiti gore navedene neprijateljske vojnike u statusu 'razoru~anih neprijateljskih snaga'.  ini se da je 155.000 Nijemaca i Kozaka bilo manje optereenje u odnosu na pola milijuna ljudi za koje je Morgan, tri dana ranije tra~io smjeataj. Istog dana (17. svibnja) Alexander je poslao i drugi brzojav, namijenjen Zdru~enom generalatabu, tra~ei smjernice za  kona no razmjeatanje sljedeih triju klasa . U tekstu navodi da se radi o  50.000 Kozaka, uklju ujui 11.000 ~ena, djece i staraca; prema procjeni oko 35.000 etnika, od kojih je 11.000 ve preba eno u Italiju, te 25.000 njema kih i hrvatskih jedinica . Za svaki navedeni slu aj bi,  povratak u domovinu bio fatalan za njihovo zdravlje.  Odbor Zdru~enog generalataba sastao se 18. svibnja da razmotri Alexanderove zahtjeve. U odgovoru od 26. svibnja tra~i se da se Kozaci, prema jaltskom sporazumu, izru e Sovjetima. U pogledu etnika sla~u se da ih se tretira kao i one u Julijskoj krajini, te da ih se ne izru uje u Jugoslaviju. HOS su u druga ijem polo~aju od etni kih jedinica:  Radi se o oru~anim snagama hrvatske dr~avice koju su stvorili Nijemci, i premda nikada nismo upoznali vladajuu garnituru NDH, hrvatske su trupe regularne snage kvislinake vlade koja djeluje po njema kim nareenjima. (& ) Zbog toga smo skloni izru iti hrvatske jedinice u Austriji Titovim snagama. Takav bi potez Titu svakako bio drag i to bi mu pokazalo da ga u nekim stvarima smatramo doista regularnim i odgovornim saveznikom.  U kona nici, ukoliko se vladi SAD ne svide preporuke, slo~iti e se da se Hrvati tretiraju kao i etnici. Amerikanci jesu prigovorili, isti ui injenicu  da izmeu ameri ke i britanske vlade postoji dogovor da antipartizanske jugoslavenske snage, osobito Hrvate, ustaae i slovenske belogardejce valja razoru~ati i smjestiti u izbjegli ke logore.  Ovaj stav samo potvruje odluku od 3. svibnja, prema kojoj je sve osobe jugoslavenske nacionalnosti pod britanskom nadle~noau trebalo razoru~ati i smjestiti u izbjegli ke logore. O njihovoj prisilnoj repatrijaciji nije bilo govora, ak niti prema sporazumu s Jalte. U razdoblju od 14. do 16. svibnja, pojavila se opasnost od najezde velikog broja Hrvata, koji bi uz prisustvo jedinica JA predstavljali optereenje za 5. korpus. Zalihe koje su posjedovali ne bi bile dovoljne za zbrinuti toliki broj izbjeglica, pa Tolstoy zaklju uje da se nije  mogla poklanjati pretjerana pozornost takvim sitnicama . S obzirom na to, Alexander je odobrio izru enja (kojih su poateeni etnici, vjerojatno oni koji su se nalazili u Palmanovi), no kada je opasnost proala poniatio je Robertsonovu uputu od 14. svibnja, te nalo~io da niti jedan Jugoslaven ubudue ne bude izru en. Ovakvu  pozadinsku situaciju, koja ini sastavni i vrlo va~an dio slike emigrantska literatura ne spominje. Pitanje je da li je to zbog injenice da im takav prikaz ne bi iaao u prilog ili zato jer  obi nom ovjeku , iji memoari su nam dostupni, koji strahuje za svoj ~ivot, nikakva politi ka pozadina ne mo~e biti utjeha. Veliko mnoatvo vojnika i civila okupljenih na Bleiburakom polju, 15. svibnja 1945., o ekivalo je vijesti od svojih vojnih i civilnih predstavnika, koji su pregovarali s Britancima. Prema navodima ve oko podneva polje su nadlijetali avioni, a savezni ki tenkovi su zatvorili prilaz Bleiburgu. Oko etiri sata pro ula se vijest o bezuvjetnoj kapitulaciji, te je stigla naredba da se poskidaju nacionalne zastave i na njihova mjesta, da se istaknu bijele zastave i pripremi oru~je za predaju.  Osim toga su se ve i partizani pribli~avali i pojavljivali na samom polju.  U pomalo kaoti nom stanju jedan dio vojske uniatavao je oru~je i vozila, drugi su se organizirani u manjim skupinama pokuaali probiti preko Karavanki, dok su trei planirali povratak u domovinu. Svaka odluka i odgovornost bila je osobna, vojni ke prisege su razvrgnute i svatko je tra~io spas. Crljen navodi:  Nema jasne predo be o tome, ato treba u initi. Usprkos mnoatvu, koje nas okru~uje, ini mi se, da se svatko osjea sam, pritisnut o zid i suo en s propaau, upuen na svoje misli i odluke. (& ) Neki su mialjenja, da treba izvraiti organiziranu predaju, koja bi nam osigurala zaatitu medjunarodnog prava. Drugi smatraju, da nas od partizanskih zlo ina ne e niata zaatititi, kao ni do tada. Prvi na to uzvraaju, da e se Englezi zacijelo brinuti za sudbinu onih, koje oni sami izru uju, dok e bjegunci, nakon predaje, biti sasvim sigurno stavljeni izvan zakona.  Za Crljena, (kao i za Heren ia) jedini izlaz predstavlja odlazak u aumu, te se priklju uje ustaakoj satniji, pod zapovjedniatvom bojnika Antuna Vrbana.  Samih nekoliko minuta nakon mog dolaska, ve smo u pokretu probijajui se u Karavanke. Nad Bleiburakim poljem prijetei lete engleski zrakoplovi.  Naaavai se pred odlukom Sreko Karaman, pomalo cini no komentira:  Tako je to, moja gospodo H. i C. ve su u aumi... Zaokru~im pogledom naokolo i zaustavim se na vrhovima Karavanki. Da mi se je domoi onih obronaka! Bla~eni oni, koji su ve tamo u Austriji. `to nismo i mi napustili Zagreb u subotu, mjesto u ponedjeljak... Padaju s improviziranih koplja crveno-bijelo-plave boje, a uzdi~u se na njih bijele ponjave...  S Crljenom na Bleiburakom polju razgovarao je i fra. Oton Knezovi koji uvai za predaju navodi,  Svak se pita, komu emo polo~iti oru~je. Englezima ili partizanima? Svi smo bili uvjereni da su pregovori uspjeli i da emo se predati Englezima. (& ) Netko se razoru~ava, a netko ne zna, ata e.   Uspomene jednog od pre~ivjelih prema kojima je nakon vijesti o predaji, masa vojnika krenula prema izlazu iz kotline, kreui se izmeu tenkova i kroz apalir engleskih vojnika,  (& ) pretvarajui se tako pomalo u nemonu ljudsku masu, umornu i ojaenu. Ali mislili smo bolje je i ovako, nego ato gore. To su Englezi. Mi smo njihovi zarobljenici. Nedugo nakon odbacivanja oru~ja na putu su ugledali nekoliko naoru~anih partizana, iji broj se stalno poveavao. Smiljena prijevara bila je na dijelu u svom punom jeku. Jer engleskih vojnika bivalo je sve manje u naoj blizini, da ih za nepun sat posve nestane s vidika. () Englezi su nas ipak predali partizanima. S rezultatima pregovora bili su upoznati uglavnom samo generali i asnici, kojih kako se navodi ubrzo nije niti bilo na polju. Taj nedostatak vodstva bio je jako primjetan;  da je koji asnik imao viae sabranosti i inicijative mogao je znatno ljudstvo da dobro povede, no najgore je ustvari bilo, da su zapovjednici i viai asnici ustanovivai prevaru bili sasvim izgubili glave.  Veliki dio mnoatva nije bio upoznat s ishodom pregovora, te je pola~ui oru~je pred partizanskim i engleskim jedinicama, vjerovao da ide u savezni ke logore.  Opazivai partizane kojima se  a ne Englezima  moramo predati, nastalo je neopisivo zaprepaatenje i razo aranje medju nama, tim viae ato je bilo sve u ~ivoj protivnosti s onim bajkama o Englezima i borbi protiv komunizma.  Milan Basta navodi kako mu je javljeno s polo~aja  da se bijele zastave viju kao ' adori' i da su prekrile polje i okolne bre~uljke svuda gdje se nalazio neprijatelj. (& ) Neprijateljski vojnici kao da su se utrkivali tko e se prije predati.  Pitanje je da li je to bilo baa tako, s obzirom da, prema jednom dijelu sjeanja, zarobljenici nisu do isteka dogovorenog roka za predaju istaknuli bijele zastave. Radi toga,  Na ustaaku kolonu sa naaih polo~aja zapucaae mitraljezi i minobaca i. Dejstvovalo se nekih petnaest do dvadeset minuta, a tek onda su ustaae istakle bijele zastave, ato je zna ilo da se predaju.  Prema podacima, 3. bataljun Zidanaekove i 3. bataljun Tomai eve brigade po eli su vatrom te im nanijeli najmanje 16 mrtvih. Franci Strle rekonstruirajui daljnje dogaaje navodi da nije bilo  nikakve topni ke pripreme , a  taj masakr, da ga tako nazovem, napravili su puakomitraljezi aarci. Uvijek velim, imali smo idealne polo~aje i kratku udaljenost, a pred sobom gomilu...  Nadalje tvrdi da je rok za predaju neprestano odgaan, pa  su na sjeveru doline Britanci tenkovima jurnuli na ustaae da bi ih natjerali na povla enje (radilo se o pokuaaju proboja) i predaju, a zapovjednik 3. bataljuna Tomai eve brigade je vidio kako 'tri britanska tenka ak gaze ustaae na elu kolone', 'takvim postupkom' bili su zaprepaateni slovenski partizani, 'iako su mrzili izdajnike' . Meu svjedo anstvima tek jedan iskaz, ne navodei to no mjesto, potvruje  da su engleski tenkovi uali u akciju protiv nas , ato je nagnalo mnoge na predaju oru~ja i bijeg. O prisutnosti britanskih tenkova na sjevernoj strani polja piae i Zvonimir Zori, no on, za razliku od prethodnika ne navodi da je s te strane pru~an bilo kakav otpor, dok je s drugih strana, s obli~njih proplanka i auma, sa sve etiri strane zapo ela jaka pucnjava po velikoj masi ljudi, koji su se nalazili na poljani.  Dolje na poljani je nastao pravi pakao. Vatra je neprestano rigala iz tisua cijevi svih kalibara, uz stravi an vrisak ranjenika, ~ena i djece te rzanje prestraaenih konja. Mrtvi i ranjeni padali su kao snoplje. Na poljani je nastalo pravo grotlo pakla, pravi masakr. On potvruje da su spomenuti napad izveli pripadnici I. Tomai eve i XI. Zidanaekove brigade, te 51. vojvoanska divizija iz sastava 3. armije JA. Sli ne podatke pru~aju nam sjeanja Teodora Pavia, koji se prisjea da su  britanski tenkovi potiskivali uskomeaanu masu prema jugu, a avioni spitfire kru~ili su nad glavama. Odjednom iz aume se za uo atektaj mitraljeza. Partizani su pucali u masu, uglavnom isuviae gustu za mogui bijeg. (& ) Za tren toliko je ljudi ubijeno da su partizani po eli lutati meu pre~ivjelima i s o itim ih u~itkom po eli nasmrt mlatiti, udarati i klati.  Prema nekim sjeanjima bijele zastave su bile ve uzdignute, kada su zapo eli rafali  Dvjestotinjak metara ni~e meci su kosili ljude, tijela su padala hrpimice.  Iz ovakvih podataka zapravo je vrlo teako odrediti ato se to no dogaalo na Bleiburakom polju. Da li je mnoatvo na vrijeme izlo~ilo bijele zastave ili nije, joa je jedan detalj pri kojem je jasno vidljiv neujedna en stav koji se provla i kroz literaturu. O ito je doalo do kraeg napada JA, o ijim posljedicama je nemogue pouzdao govoriti. Prema svemu sudei, u ovim sukobima bilo je ~rtava, no da li su one tako brojne kako opisi upuuju, teako je vjerovati, no i ovo pitanje tra~i precizniji odgovor. vraih podataka o organiziranoj predaji i mjestu gdje je ona izvraena na podru ju Bleiburga teako je pronai s obzirom da je predaja uklju ivala i kolone koje su se naale u dolini Me~e tj. oko Prevalja i Guatanja. Kazimir Kova i navodi da je mjesto okupljanja za asnike bilo u  jednoj zgradi poljoprivrednog gospodarstva , te da je na tom mjestu vidio generale `tancera, Servatzyja i Metikoaa. Prema Basti, general Slavko `tancer bio je jedan od prvih neprijateljskih generala, pukovnika i viaih oficira, koji su se okupljali oko samog ataba (Hrust). Do 18 sati oko ataba skupilo se oko  dvanaestak viaih ustaakih oficira, veinom generala.  Za razliku od Kova ia on se prisjea kako se general Servatzy predao tek idueg dana, tj. 16. svibnja. Veina sjeanja opisujui predaju navodi tek prili no uopeno:  Kad smo doali blizu samog mjesta, kuda se vrai predaja, vidimo gdje se uglavnom predaju civili, starci, ~ene i djeca. Meu njima neato vojnika i po koji mladi oficir ( ini se to nim kako su glavne osobe, kako je re eno, razmialjajui samo o svojoj sudbini napustile zarobljeni ko mnoatvo). Predaja je trajala do predve er (prema nekim navodima do 18 sati), nakon ega je nareeno da se nastavlja drugo jutro u 8 sati. Predano osoblje poredalo se u  beskrajnu kolonu, u etveroredove.  Prema nekim navodima civili su svrstani na lijevu, dok su vojnici stavljeni na desnu stranu kolone. Iako su pregovori zavraili Bastu je mu io problem  kako ovu ogromnu masu svrstati u zarobljeni ku kolonu i uputiti natrag u zemlju. (& ) Veliki broj civila, selja ka kola, ratna tehnika i ostali kra na putu to znatno ote~avaju.  U zarobljeni koj koloni 16. svibnja naala se  Galerija tipova, ratnih komandanata i vojnih funkcionera NDH, generala, pukovnika i drugih oficira (& ). Svi oni prolazili su kraj raskri~ja Hrust, na putu da  pred narodnim sudom odgovaraju za po injena djela. Na popisu zarobljenih spominju se general Tomislav Serti, potpukovnik Vladimir Metikoa, pukovnik Mirko Gregori, pukovnik Bogdan Majeti, general Franjo Dola ki i dr. Prema svemu jedinice JA, kako Basta priznaje, o ekivao je  te~ak zadatak , no  Sve dok neprijateljska soldateska ne bude razoru~ana i dok se cjelokupna ne nae na naaem teritoriju, ne mo~emo biti sigurni u ~eljeni ishod pregovora.  Puno eksplicitnije komentare nudi Ivan Kova i Efenka prema kojem je gadan zadatak,  kako svu tu ~gadiju sprovesti u Jugoslaviju! Zadatak je bio te~ak i odgovoran. Trebalo je, kako navodi, sprije iti da bilo tko pobjegne, te je trebalo ato prije zapo eti sa razoru~avanjem.  Banda je o ajna, ali baca oru~je; mo~da koji zlikovac i pobegne, ali je veina generala ve pod stra~om!  Pripremajui sprovoenje Basta je naglasio pripadnicima 12. proleterske brigade  da pripreme borce na strogo vojni ko dr~anje i disciplinu. Moraju izdati izri ito nareenje i objasniti svojim borcima da ne sme biti nikakvih greaaka u odnosu prema zarobljenicima. Ta mogunost bi postojala ako ne bismo izvraili prethodne pripreme s obzirom na injenicu da e u koloni biti okorelih i poznatih ustaakih zlikovaca. (& ) Neka objasne svome ljudstvu da e naaa vlast ispitati stepen sva ije krivice i da e oni koji su okrvavili svoje ruke nevinom krvlju odgovarati pred narodnim sudom i biti zaslu~eno ka~njeni. Upozorio sam ih da budu oprezni i da ne dozvole da neprijatelj be~i iz kolone. (& ) U svakom slu aju od naaeg nareenja koje se bazira na odlukama zajedni kih pregovora ne sme se nikako odstupiti.  Odlu eno je da e zarobljeni ka kolona biti upuena preko Bleiburga, Lipica, Labota.  U toku noi prei e svi na austrijsku teritoriju, maraovati uzdu~ same naae granice i teako e moi da primete da se skoro neosetno vraaju u Jugoslaviju. Ve izjutra vei deo kolone e biti na mariborskoj komunikaciji, gdje e ih prihvatiti naae jake snage kod Dravograda. Predani generali trebali su biti vraeni istim putem kuda se kolona povla ila (Prevalje  Guatanj  Dravograd), a pratili su ih dijelovi 8. brigade.  Pred zoru se vratio motociklista sa izvjeatajem da su kamioni uspeano preali na teritoriju Jugoslavije i da je velika zarobljeni ka kolona duboko zaala u naau zemlju marairajui prema Mariboru. Najzad nam je laknulo pri duai.  U istom smislu zaklju uje i Na  Predaja glavnine ustaako-domobranskih divizija zbijenih na cesti Dravograd  Ravne  Prevalje  Pliberk po ela je u 16.30 asova 15. maja 1945. godine (& ) Likvidirane su poslednje neprijateljske snage u Jugoslaviji.  Rijeaivai napeto stanje u razdoblju od 14. do 16. svibnja, pred britanskim jedinicama ostalo je pitanje manjeg dijela osoba koje su se prije 15. svibnja 1945. predale britanskoj vojsci, te bile smjetene u logore namijenjene za raseljene osobe. Logori za ratne zarobljenike osnovani su u Klagenfurtu, Krumpendorfu, Tschlingu, Rossegu, Ferlachu, Viktringu, Maria Saalu, Tamswegu, Grafensteinu, Vlkermarktu, Griffenu i Wolfsbergu. Nikolai Tolstoy navodi  kada se viae tisua Hrvata uspjelo skloniti, vrata su se vrsto zatvorila. Mnogi su izbjegli povratak s onima koji su u Bleiburgu bili vraeni, dok su se ostali skupljali na raznim mjestima uzdu~ granice. Bezbrojni su potonuli, a ostali su se raspraili po zarobljeni kim logorima u Griffenu, Roseggu, Klagenfurtu, Tamswegu i drugdje. `esta oklopna divizija dr~ala je u ono vrijeme oko 11.000 Hrvata, a joa su mnogi bili zato eni u podru ju 46. pjeaa ke divizije.  Kao ato je re eno, osim ovih skupina, 12. svibnja Britanci su prihvatili formalnu predaju izbjeglica koje su se probile do Klagenfurta. Izbjegli ka kolona (prema Tolstoyu oko 35.000 ljudi) krenula je prema zaravni nedaleko sela Viktring, gdje su Britanci dozvolili da se podigne logor. Tolstoy citirajui jednog britanskog oficira navodi  u jednom trenutku ta se kolona, zajedno s konjima i kamionima, zalihama i ~enama, protezala desetak milja du~ ceste prema Viktringu.  Razli ite procjene potvruje i obavijest koju je 15. svibnja, 5. korpus poslao atabu Osme armije, navodei kako se u njihovu zarobljeniatvu nalazi  46.580 Kozaka, 4.443 bijelih Rusa, 25.000 Hrvata i 25.000 Slovenaca . Prema svemu sudei ove izbjeglice su, i prije  nadolazeeg vala od 14. do 16. svibnja predstavljale problem u savezni kim odnosima izmeu J. Broza Tita i Britanaca. Prisjetimo se kako je Ivan Kova i Efenka protestirao kod `taba 5. korpusa, radi prihvaanja izbjeglica i ometanja predaje. Ne treba izgubiti iz vida da je svaki manji nesporazum mogao pridonijeti, tada izglednom sukobu meu saveznicima. Prema izjavi Anthonya Croslanda, obavjeatajnog oficira u atabu 6. oklopne divizije od 11. svibnja, ini se da su britanske snage bile stanoviata da se izbjeglice moraju predati J. Brozu Titu, ali  u praksi oni se Titu ne ~ele predati pa i dalje prodiru u naae podru je. (& ) Kad su prvi put stigli ovamo, stav ataba prema prihvaanju formacija suo enih s Titom koje se ~ele predati bio je uglavnom pozitivan.  Zanimljivo je ato se kao razlog navodi  uroeno britansko gnuaanje prema moguem pokolju , te injenica da se Titove snage uvla e u podru ja koja su Britanci ve okupirali (Istra). ini se da  inat nije bio dovoljan u praksi, jer  Tito je bio napast, ali ne baa nepodnoaljiva, zbog toga se neprijateljstvo prema njemu ubla~ilo.  Kako bi se razjasnio problem prihvaenih izbjeglica (koliko je to mogue), potrebno se vratiti na 12. svibnja (prihvaena predaja kod Klagenfurta), kada je Alexander nalo~io Macmillanu da 13. svibnja posjeti generala Keightleya i upozna ga sa stanjem u zoni. Na sastanku su iznesene pojedinosti o grupama koje su se predale Britanskoj vojsci, pa se prema popisu spominju  (& ) gerilske snage Slovenaca, Hrvata i Srba koje su se borile protiv Tita, a koje su stvorili, naoru~ali i snabdijevali Nijemci (& ) To su (I) slovenski domobranci pod zapovjedniatvom generala Krennera; (II) hrvatski ustaae i domobrani, meu kojima se nalazi i divizija stacionirana u Eisenkappeli sastavljena od 7.000 ljudi i 3.000 prateih civila; (III) dvije pukovnije srpskih dobrovolja kih odreda pod zapovjedniatvom pukovnika Tatalovia. IV. ljudi koji  bilo zato ato su rimokatolici ili pristalice konzervativne politike ili iz bilo kojeg drugog razloga  nisu gajili nikakve simpatije prema revolucionarnom komunizmu, pa su stoga proglaaeni faaistima ili nacistima. Radi se vjerojatno o heterogenoj masi civila, uglavnom Slovenaca, koji su pobjegli preko Karavanki pred naletom Titovih partizana. V. ~ene i djeca koji pani no bje~e pred napredovanjem Jugoslavena.  Upravo na te skupine odnosila se Robertsonova naredba od 14. svibnja kojom se tra~i izru enje svih Rusa sovjetskim snagama, dok se jugoslavenskoj armiji treba izru iti svo ljudstvo jugoslavenskog dr~avljanstva koje je slu~ilo je u njema kim snagama. Komandant Petog britanskog korpusa C. Keightley, problem jugoslavenskih nacionalnih snaga smjeatenih u logoru Viktring predao je na elniku ataba, brigadiru Tobyu Lawu. Tolstoy navodi da su se 15. svibnja u komandi, smjeatenoj u Klagenfurtu sastali Toby Law i komesar Ho evar iz Devetog korpusa. Kasnije je Law izvijestio da je postavio pitanje o stanju oko Bleiburga, na ato je predstavnik JA odgovorio da je njihova  (& ) namjera bila da opkolimo Hrvate na prijevoju koji vodi u Austriju i da ih potom razoru~amo. Rekao je da se jugoslavenske trupe na liniji s Hrvatima kod Bleiburga nee povui prema jugu, a ja sam rekao da je zapovjednik korpusa naaim trupama naredio da ne prelaze granicu. Smatrali smo da Jugoslaveni mogu pobijediti, razoru~ati i nadzirati Hrvate u tom podru ju. Ako netko pobjegne u Austriju, uhitit emo ga, razoru~ati, smjestiti u logor i poslije vratiti u Jugoslaviju. Puk. Ho evar se slo~io.  Slijedeeg dana Law je izvijestio Osmu armiju o postignutom dogovoru. Prema ve izlo~enom opisu, donesena odluka slijedila je upute koje je istog dana (pod prijetnjom nadolazeeg vala Hrvata) izdao feldmaraal Alexander, pa se mo~e smatrati u skladu s politikom AFHQ-a. No, samo dva dana kasnije Alexanderova odluka je opozvana i zabranjeno je svako daljnje izru ivanje. Osim toga repatrijacija dogovorena 15. svibnja zapo ela je tek etiri dana kasnije. Ovakav razvoj Tolstoy objaanjava kao nastavak operacije koja je zapo ela na Bleiburgu. Ovo objaanjenje prili no je  nategnuto , jer ini mi se da se ovdje nije radilo o nikakvoj uroti, ve je jednostavno trebalo rijeaiti opasnost od sukoba meu saveznicima. U skladu s tim 15. armijska grupa, prema nalogu iz Caserte intenzivirala je pripreme za operaciju  Beehive (P elinjak) kojom se trebalo izbaciti Titove jedinice iz Koruake. Tako je 14. svibnja, u Beograd otposlana poruka prema kojoj se obustavlja svaka daljnja savezni ka pomo JA, dok je 17. svibnja poslana i anglo-ameri ka nota kojom su Zapadni saveznici odbili Titov zahtjev da se Jugoslaviji prizna status okupacijske sile u Koruakoj, te zahtijevali povla enje jedinica JA. Kao kona na potvrda mo~e poslu~iti i Alexanderova poruka Churchillu, prema kojoj  Moram o istiti palubu u toj oblasti . Unato  zabrani izru ivanja, zapovjednik brigade Law izdao je 17. svibnja divizijskim zapovjednicima tajnu naredbu.  Svi Jugoslaveni u podru ju korpusa bit e izru eni Titovim snagama ato je prije mogue (.) te e snage biti odmah razoru~ane, ali im se ne smije rei odrediate (.) organizaciju izru enja koordinirat e ovo zapovjedniatvo zajedno s [komunisti kim] jugoslavenskim snagama (.) vremensko trajanje izru enja ovisiti e o [logisti kim] poteakoama jugoslavenskog prihvaanja (.) fmns bit e odgovoran za pratnju osoblja do to ke odreene naaom naredbom na kojoj e biti predani Titovim snagama (.).  Odreenje u Robertsonovoj zapovijedi od 14. svibnja, prema kojoj treba izru iti samo  osobe jugoslavenskog dr~avljanstva koje su bile u slu~bi njema kih snaga , nazna ava da je postojala namjera (pa makar i povranog) razvrstavanja, dok se u naredbi 5. korpusa tra~i izru enje  svih jugoslavenskih dr~avljana. Pitanje je da li je ova promjena bila razlog zaato ova naredba nije proslijeena Osmoj armiji. Jedinice koje su primile naredbu svjedo e o neredu koji je ona uzrokovala. Izbjeglice su i dalje odbijale predaju, a oni koji su joa posjedovali naoru~anje (ju~no od Drave) prijetili su sukobima, pa je u dogovoru sa zapovjednicima JA odlu eno da e se britanske jedinice povui s mosta i odnijeti njegov sredianji dio, dok e se nenaoru~anima rei kako se vlakovima upuuju u Italiju. Kada je lord Aldington u intervjuu za  Start upitan zaato je zarobljenicima re eno da idu u Italiju, on je odgovorio  Nisam im ja to rekao. Moja je naredba bila jasna  da im se ne smije rei kamo idu [& ] (tko je to rekao). Ja to ne znam. Znam samo da se proairila ta glasina da idu u Italiju. Nitko ne zna, niti je sudski proces pokazao, tko je Jugoslavenima dao tu informaciju (& ).  Slijedeeg dana, 18. svibnja Nigel Nicholson saznao je od ataba `este oklopne divizije, da e  divizija u sljedeih dvanaest sati pokuaati organizirati transport ostatka Slovenaca i Srba iz viktrinakog kaveza ili ih pjeaice uputiti u Jugoslaviju.  Istog dana, atab III. JA dobio je nalog za povla enje na predratnu jugoslavensku granicu tako,  da se cjelokupni zaplijenjeni ratni material s te prostorije izvu e na naau teritoriju, bez obzira na to koliko e vremena to izvla enje materijala trajati.  Zasigurno je brzina povla enja ovisila i od preuzimanja zarobljenika, pa je prema tome pukovniku oki Ivanoviu, stavljena na raspolaganje jedna brigada, radi prijema  ratnih zarobljenika jugoslavenske nacionalnosti i pregovora za predaju ustaaa i etnika, koji su se predali savezni kim trupama. Ove jedinice imaju zadatak sprovesti zarobljenike  gde to odredi pukovnik Ivanovi.  Istog dana ukinut je i glavni atab Slovenije, a komanda za cijelo to podru je prenesena je na IV. JA koja je bila pod zapovjedniatvom Peke Dap evia. Nave er 19. svibnja u Keightleyev atab stigao je pukovnik Ivanovi iz III. JA. Glavna tema razgovora bilo je izru enje ostatka Slovenaca i Srba, s obzirom da je problem repatrijacije Hrvata dogovoren na sastanku s Ho evarom. Kosta Na navodi kako je Ivanovi sigurno nastupio rekavai da je, ako se poka~e nu~nim, spreman pribjei novom sukobu  da mu se izru e jedinice etnika i ustaaa.  Prve klauzule postignutog dogovora odnose se na evakuaciju jugoslavenskih trupa iz austrijskog podru ja, najkasnije do 21. svibnja u 19 sati. Drugi dio sporazuma odnosi se na  povratak jugoslavenskih dr~avljana . Prema njemu 5. korpus vratiti e  sve jugoslavenske dr~avljane s podru ja korpusa koji su se u vojnoj opremi borili s Nijemcima, te njihove sljedbenike. To uklju uje: ustaae, domobrane, etnike, nedievce, belogardijce (& ). Evakuacija se odnosi na 10.000 osoba, koje e se preko Rosenbacha (Podro~ca, Podroa ica) predati IV. JA, te oko 5.000 osoba koje e preko Bleiburga i Lavamnda preuzeti III. JA. Prema ovoj naredbi evakuacija se odnosila na  sve jugoslavenske dr~avljane , ak i etnike. Formulacija  sljedbenici odnosila se na veliki broj civila. Prema naputku  ako se civili mogu klasificirati kao 'logorski sljedbenici', mogu pratiti vojnike u Jugoslaviju. Logorski sljedbenik je onaj 'kome ~ivot ovisi o vojniku' . Iako se u ovakvim odnosima mo~e initi da su brojni zarobljenici izru eni, kako bi se JA povukla iz Koruake, ipak dokumenti ne potvruju ovakvu tezu, pa ona i nije prihvaena u literaturi. Osim toga, ve je prema izlo~enom vidljivo da je zapovijed o izru enju donesena dva dana prije sporazuma s jugoslavenskom stranom, koja o itim oatrim zahtijevanjem izru enja nije niti znala za postojanje odluke o repatrijaciji. Prva faza repatrijacije trajala je od 19. do 24. svibnja, zna i nakon Alexanderove odluke o zabrani izru enja (17. svibnja). ini se, kako Tolstoy navodi, da su svi bili uvjereni kako putuju u Italiju. Radi toga nije ostalo puno zapisa koji nam govore o dojmovima zapovjedniatva Osme armije u svezi s repatrijacijom. Tek 21. svibnja McCreery obavjeatava Glavni savezni ki sto~er, kako se javljaju pitanja o tretmanu razli itih nacionalnosti oboru~anih i civilnih skupina, te ukoliko je mogue da se poaalje izaslanik koji bi pripomogao pri iznalasku rjeaenja. U Alexanderovu odgovoru, drugog dana, navodi se da  zapovjedniatvo razmatra strateake odluke o problemima . Ovakvim razvojem Osma armija poslala je novi dopis u kojem se referira na Robertsonovu naredbu, prema kojoj su voeni pregovori o izru enju izmeu 5. korpusa i III. i IV. JA.  Veliki broj ve izru en oko 50.000 joa uvijek u podru ju 5. korpusa. (& ) Imajte na umu da je najbitnije da se taj dogovor nastavi i da se sve jugoslavenske vojne snage izru e Jugoslavenima, s obzirom da, III. JA sada  postavlja pitanje repatrijacije svih jugoslavenskih dr~avljana, uklju ujui ratne zatvorenike smjeatene po logorima, prisilne-radnike, kao i etnike.  Prema tome tra~i se hitno ovlaatenje da se sve te osobe izru e. Zanimljivo je kako Milovan ilas za ueno komentira  Da budem otvoren  mi nismo nikako mogli razumjeti zaato su Britanci insistirali da nam vrate te ljude. Vjerovali smo, gledano u ideoloakom kontekstu koji je prevladavao u to vrijeme, da e Britanci imati mnogo razumijevanja za te izbjeglice, budui da su izbjegli iz komunizma.  Tra~enje novih naputaka jest pomalo udno s obzirom da je vrlo jasno definirano tko treba biti izru en, ve 19. svibnja na sastanku Keightley  Ivanovi. Iz Glavnog sto~era je potvreno da se svi jugoslavenski dr~avljani iz podru ja Osme armije vrate Jugoslavenima,  osim ako treba upotrijebiti silu; tada postupiti u skladu s AFHQ 77268 od 17. (svibnja; Alexanderova naredba  op. a.).  Istog dana, 23. svibnja u AFHQ je stigao i Alexanderov brzojav (odgovor na McCreeryev zahtjev), prema kojem e 25. svibnja stii oficir AFHQ, koji je ovlaaten da raspravlja o takti kim prijedlozima. Prema njima  nijedan Jugoslaven u rukama savezni kih jedinica nee se izravno vratiti u Jugoslaviju ili biti izru en jugoslavenskim jedinicama protiv svoje volje. Pod  nijedan spadaju etnici, ustaae, Hrvati, Slovenci, ostale izbjeglice, te civili uklju ujui ~ene i djecu. Svi oni trebali bi se smjestiti na pogodna koncentraciona podru ja, te razdijeliti vojnike i civile. Oni koji su se borili protiv J. Broza Tita biti e tretirani kao ratni zarobljenici ili predani neprijateljski vojnici (klasa A), dok su svi ostali svrstani u kategoriju  izbjeglica (klasa B), koje e biti smjeatene u izgnani ke logore u Italiji. Istu odluku podr~ao je i Alexander Kirk, koji je cijelo vrijeme isticao takav slu~beni stav ameri ke vlade. ini se da ovi prijedlozi nisu bili izvrana naredba, pa je McCreery proslijedio onu kojom se treba izvraiti izru enje jugoslavenskih dr~avljana, pa je tako `tab 6. oklopne divizije nastavio s evakuacijom 24. svibnja. Zanimljivo je da se i u  Cowgillovu izvjeataju navodi kako je u slu aju predaje jugoslavenskih dr~avljana, nakon 23. svibnja doalo do  raskoraka izmeu onog ato je Peti korpus smatrao da treba u initi, i onog ega su viae komande, do AFHQ u Caserti, bile potpuno svjesne, odnosno spremne, na tom stupnju odobriti.  Osim toga nemogue je ne zapitati se kolika je odgovornost samog McCreerya u spomenutim dogaajima, Tolstoy prili no blago zaklju uje  da je bilo ljudi koji su imali viae mogunosti od McCreerya da shvate injenice i onih koji nisu shvatili ato im se pred nosom zbiva.  Za daljnja istra~ivanja i sam Tolstoy navodi da nije bilo podataka, pa ako uzmemo sve u obzir, ini se da je cijeli Tolstoyev konstrukt podosta  klimav tj. selektivan. S druge strane u  Cowgillovom izvjeataju kao  (...) privatnom istra~ivanju [...] provedenom u odsutnosti slu~bene istrage , koje je  udomilo britansko Ministarstvo obrane, navodi se tek  operativna nu~nost , te se ini kako se svaka (eventualna) odgovornost pripisuje osobama na relativno niskoj diplomatsko-vojnoj hijerarhiji. Neke smjelije tvrdnje u potrazi za  krivcem onemoguuje nam nedostupnost dokumenata. Prema navodima prva izru enja zapo ela su ve 10. svibnja na podru ju Weldena. Grupa od oko 500 vojnika podijeljena je, te je jedan dio odveden u Villach, a drugi je razoru~an na podru ju Spitala i nakon toga takoer vraen u Villach. Nakon toga svi zajedno odvedeni su u Arnoldstein, na austrijsko-jugoslavenskoj granici, gdje su i izru eni. Istim putem 16. svibnja izru eni su i pripadnici Pavelieve stra~e kojima su se pridru~ili i civili, iji se broj ne spominje i zapravo se daju aturi podaci, te su takve  skupine ukrcane u teretne vagone i izru ene. Za ova prva izru enja Tolstoy navodi da su izvoena  ad hoc prema lokalnim prilikama. S obzirom na nepostojanje bilo kakve ope naredbe ini se da su jedinice imala dovoljno  slobodnog prostora , pa je to bila prednost za zarobljenike koji su u ovim prvim fazama eae bje~ali. Drugu skupinu inilo je oko 130 lanova vlade NDH, koje je Britanska vojna policija pokupila u Tracher Bergeru. Dr. Nikola Mandi, dr. Julije Makanec i dr. Pavao Canki preba eni su 17. svibnja iz logora Spittal na kolodvor Rosenbach, gdje je iz Wolfsberga pristigao i doadmiral Nikola Steinfel, te su od tuda vraeni u Jugoslaviju. U istoj skupini izru en je i dr. Mile Budak, dok je dr. Mirko Puk izru en par dana kasnije. Tek svjedo anstvo Philipa Bruttona iz 3. velake garde navodi kako je predao  oko stotinu lanova bivae hrvatske vlade sa ~enama i djecom. Vozili smo ih iz Be a u povorci kamiona (& ) i prebacili na vlak koji je ekao da ih povede na dugo i nesigurno putovanje u Jugoslaviju.  Spominju se i kasnija izru enja dr. Mehmeda Alajbegovia, te }ivana Kuve~dia, no ona nisu popraena nekim detaljnijim podacima. Daljnjim naredbama ini se da su izru enja puno organiziranija, pa je tako ve 17. svibnja Prva gardijska brigada obavijeatena da izbjeglice ostaju na podru ju Rosenbacha, dok e idui dan Titov viai oficir preuzeti Hrvate.  Korpus e srediti prijevoz vlakom ili cestom radi njihova daljnjeg prebacivanja.  Prema naredbi od 18. svibnja odreeno je da se svi  Hrvati poaalju u podru je Rosenbacha radi ukrcavanja za Jugoslaviju. Tranzitni logor trebalo je organizirati  ne preblizu Rosenbacha, jer ~rtve ne smiju znati svoje odrediate.  `tab `este oklopne divizije obavijestio je 18. svibnja da e  pokuaati organizirati transport ostataka Slovenaca i Srba iz viktrinakog kaveza ili ih pjeaice uputiti u Jugoslaviju.  Planirani nacrt odgoen je jer je tunel Rosenbach bio optereen transportom Hrvata koji su istog dana (18. svibnja) krenuli u dvije skupine iz Krumpendorfa, a meu njima se navodno nalazio i general Tomislav Serti. Prema spomenutim odredbama, 19. svibnja zapo ela je evakuacija oko 2.000 osoba iz dva logora na obali Wrtherseea (Krumpendorf), koji su predani na stanici Maria Elend.  Hrvati do samog trenutka izru enja nee biti upozoreni o svojoj sudbini, dopustili smo im da vjeruju kako njihovo odrediate nije Jugoslavija, ve Italija.  ak je pri polasku iz logora britanski pukovnik odr~ao govor i istaknuo da e u Italiji biti  preformirani i obu eni u nove uniforme i spremljeni za nove zadatke.  Kao novi zadatak navodi se borba protiv komunizma za koju e dobiti novo moderno oru~je. Mo~da su prvi transporti i krenuli u Italiju, ato je teako tvrditi, no injenica jest da pri takvom obeanju nije bilo opiranja pri izru enju.  U vagone smo uali dragovoljno i bez ikakvih sumnji, jedino smo vagone morali dupkom napuniti kao kutije sardina.  ini se da je vjera u saveznike bila velika,  poali smo veselo u vagone s pjesmom i kitili smo vagone u znak veselja da smo spaaeni.  Trunak sumnje javljao bi se kada su Britanci zatvarali vagone ali  nismo tome mnogo pa~nje posvetili, jer smo smatrali da smo engleski zarobljenici i da tako mora biti . Isti scenarij odigravao se i pri izru enjima od 22., te 25. svibnja. U istom smjeru, s istom nadom, kako se vjerovalo krenuo je 19. svibnja i vei broj izbjeglica iz logora Grafensteina. Prva dva dana u kamione su utovarena vojna lica, dok je 21. krenuo prevoz graanskih osoba. Meu prvima ujutro krenule su obiteljske grupe, dok su kao posljednji oko jedanaest sati krenuli sveenici i bogoslovi. Cijela kolona usmjerena prema Bleiburgu, praena je britanskim tenkovima i vojnom policijom. Po dolasku, navodi se da su ih Britanci pretra~ili i uzimali im imovinu, pod izgovorim  Bolje da nama dadete nego partizanima . Predve er kolona je dovedena na ~eljezni ku stanicu i predana partizanima. Posljednja kolona (500 do 800 osoba) napustila je logor u Grafensteinu 23. svibnja. I oni su vjerovali kako idu u smjeru Udina, dok ih na ~eljezni koj postaji nisu preuzele jedinice JA. O aj koji bi nastao kada bi zarobljenici shvatili da se vraaju u Jugoslaviju najbolje opisuje sjeanje jednog britanskog asnika:  Kad ih je voza  lokomotive na nekom slavenskom jeziku obavijestio o odrediatu, ljudi su po eli grabiti naae oru~je i na koljenima nas moliti da ih ubijemo!!  Druga iji je slu aj s zarobljenicima, meu kojima je bio Ilija Peruaina, koji su stigli do Wolfsberga, gdje su primljeni u britansko zarobljeniatvo, te ubrzo preba eni u obli~nji Sankt Stefan. Predve er 16. svibnja, stigla je obavijest o pokretu najavljenom za 8 sati drugog dana, pri emu e sva vojska biti razoru~ana. U to no odreeno vrijeme vojska je krenula prema raskrau Klagenfurt - Lawamnd, ato je znak da je krajnje odrediae bila Jugoslavija. Na brojne molbe protiv izru enja britanski asnik je izjavio  (& ) da u toku dana ne emo biti izru eni; te, kona no, da put do Lawamnda vodi kroz aumice i sela, a da ni on niti njegovi vojnici niata ne vide.  ini se da je vei broj zarobljenika iskoristio ovu priliku, jer je u transportnim vozilima bilo sve viae mjesta. Stigavai do Lawamnda, Peruaina je otiaao na razgovor s zapovjednikom britanske vojske, te je molio da se masa ljudi ne izru i, ve da ih se primi pod britansku zaatitu. Na osnovu toga odlu eno je da e sutradan biti izru ena samo vojska, dok civili koji ne ~ele u Jugoslaviju ostaju pod britanskom zaatitom. Pukovnik je nadodao  (& ) svi oni, koji se smatraju ugro~enima, imadu itavu no vremena, tu je auma, te  pokrivai o i rukom  dodao: - moji vojnici niata ne vide.  Drugog jutra kolona je svedena na petinu po etne, tj. sastojala se od tek nekih 600 osoba. Kona no 18. svibnja, malo prije 10 sati engleskom pukovniku je pristupio dopukovnik JA Tomi, koji je bio zadu~en za primopredaju Hrvata. Predaja je uklju ivala svakoga tko se smatrao vojnikom, dok su oni koji ne ~ele dobrovoljno u Jugoslaviju trebali istupiti na drugu stranu. Oko 450 do 500 osoba, veinom ~ena i djece pristalo je na predaju, dok je veina izabrala ponuenu britansku zaatitu. Svi civili smjeateni su u britanski vojni logor u Lawamndu (ato prema britanskim vojnim propisima predstavlja iznimku), ne bi li ih zaatitili od etiri partizanske ete koje se nalaze u gradu. Iako o ovakvim slu ajevima ne postoji viae zapisa, vjerojatno je da su britanski asnici ponekada  progledali kroz prste i zaobiali nareenja. Veliki dio sjeanja opisuje njihovo neslaganje s politikom izru enja.  Cijeli je pothvat vrlo nedoli an, a britanske trupe pokazuju krajnje gaenje u izvraavanju naredbi. Joa nije poznato koji viai ciljevi le~e iza ove odluke.  Vrlo esto neslaganje se odnosi na obmanjivanje u pogledu odlaska u Italiju, pa je tako pukovnik Robin Rose Price iz Tree velake garde prokomentirao kako se radi o naredbi  (& ) najgore dvoli nosti  da Hrvate koji misle da idu u Italiju predamo njihovim neprijateljima, tj. Titu u Jugoslaviju.  Bili su to problemi s kojima se vojnici nisu esto sretali,  To nije bila vojna akcija (vojnik prema vojniku), to je nadilazilo naaa vjerovanja i razum.  Spomenute dogaaje poru nik 3. velake garde Philip Brutton, opisuje kao  vrlo mu ne . Ovakvi stavovi vjerojatno su posljedica neslaganja s partizanskim jedinicama koje u o ima saveznika esto djeluju  nedisciplinirani i nepouzdani . No, bez obzira na osobne stavove i pitanje savjesti postojala je zapovijed koju je trebalo provesti. Kako su se izru enja Hrvata bli~ila kraju (23. svibnja), tako se je prema dogovoru otvorio prostor za transport Srba i Slovenaca iz viktrinakog logora. Poslijepodne, 23. svibnja atab `este oklopne divizije poslao je  shemu za sutraanju evakuaciju Srba i Slovenaca , prema kojoj je britanski zapovjednik u viktrinakom logoru izdao slovenskim, hrvatskim i srpskim zapovjednicima nalog za pokret. Prema njemu  Sve slovenske i sve srpske trupe manje od 50 ljudi (& ) krenuti e sutra, 24. svibnja u novu zonu.  Pri tom je naglaaeno kako e jedinice biti preba ene u Italiju. Vijest je primljena s oduaevljenjem i u logoru je zavladala velika ~ivost. Rano ujutro 24. svibnja  O ekivanje obeavajue budunosti bilo je dovoljno da nas uznese u nadzemaljski svijet.  Po dolasku britanskih kamiona, odlu eno je da po 25 osoba ide u kamion. Prvo se je ukrcao II. puk Srpskog dobrovolja kog korpusa i Operativni atab korpusa na elu sa potpukovnikom Radoslavom Tataloviem. Konvoj je bio gotov oko devet sati. Kolona je bila okru~ena tenkovima, a Britanci oko konvoja bili su pod punim naoru~anjem. Prije pokreta potpukovnik Tatalovi upitao je britanskog majora (William Johnson):  Gospodine majore, kuda idemo? Major je odgovorio:  U sastav vaaih jedinica u Italiju. Tatalovi je dodao:  Na asnu re , gospodine majore?  Na asnu re !  Duga ka kolona krenula je prema Klagenfurtu, no najednom kolona staje i britanski vojnici zapo inju pretres. Nakon pola sata kolona nastavlja put prema ~eljezni koj postaji Maria Elend. Dolaskom na stanicu Vladimir-Vlada Ljoti (sin Dimitrija V. Ljotia) uo je da je pruga prema Tarvisiu izvan pogona, te da je vjerojatni put prema Jugoslaviji. Zarobljenici se ukrcavaju u vagone, oficiri u zaseban putni ki, a svi ostali u sto ne vagone. Poato se vagon napuni vrsto se zaklju avaju svaka vrata, no  joa uvek se veruje da su to samo mere obezbeenja, jer je engleski oficir dao asnu re  da se vrai transportovanje u Italiju.  Cijelo vrijeme kompozicija je bila bez lokomotive, tek se u posljednjem trenutku priklju ila lokomotiva usmjerena prema Jesenicama (Jugoslavija). Nakon ato je zatvorena kompozicija, na stanicu je izaalo oko 30-40 naoru~anih partizana koji su usko ili u oficirske vagone. Meu njima naaao se i Branislav Todorovi (komandant 3. ete, 1. bataljuna Vojvoanske brigade, 16. udarne divizije) koji navodi da je zarobljenicima lagano o njihovu kretanju, pa su se vojnici sakrili u stanicu sve dok je trajalo ukrcavanje i dok vrata vagona nisu bila zatvorena. Kada su se pojavili partizani, zavladala je panika, neki su vikali Hura za Engleze, ne dajte nas, pobit e nas&  . Prema uputstvima koje je dobio tog dana preuzeto je oko 1.500 zarobljenika smjeatenih u 30 vagona, te posebna dva za oficire. S prvim transportom evakuirana je i domobranska komora (oko 40 osoba) zajedno s arhivom svih slovenskih jedinica u logoru Viktring. Kolona je vlakovima upuena prema Rosenbachu. Istog dana Jo~e Sladi  obavijestio je generala Franca Krennera da je jedan domobranac preobu en u civilno odijelo, na povratku iz Rosenbacha govorio:  'Naaa komora i srpski dobrovoljci bili su ukrcani na vlak kod Podroa ice i otpremljeni u Jugoslaviju.'  Ove vijesti general Krenner je odbacio navodei da stvaraju zabunu meu zarobljenicima. Drugog dana operacije Nicholson je zapisao kako je spreman novi vlak u kojem e transportirati 1.650 Srba. Zanimljivo je kako u drugoj to ci upozorava kako bi moglo biti nevolja  jer su lokalni stanovnici obavijestili Srbe o njihovu pravu odrediatu . Jedan od naloga predla~e da se evakuacija ubrza, te se sada u svaki vagon ukrcava 80 do 90 ljudi. Ubrzanje pri izru enju vidljivo je iz naredbe pristigle iz Klagenfurta 26. svibnja, prema kojoj se do 31. svibnja (u slijedeih pet dana) svi slovenski domobrani moraju pripremiti za ukrcavanje u kamione, koji e ih ekati na livadi izmeu glavne ceste i po etka logora. Da bi dobio detaljnije obavijesti Krenner je otiaao u Klagenfurt, gdje mu je re eno da se jedinice prema nalogu prebacuju na Svetu Jelenu kod Rosenbacha. Osim toga Britanac je dodao  Kuda ete odatle ii, nije mi poznato, no  kao vojnik, on mora izvraavati svoja nareenja, pa se nada da e general Krenner sa svoje strane u initi isto.  Prve konkretnije vijesti o dogaajima na ~eljezni koj postaji Maria Elend, u sve prazniji logor, 26. svibnja donio je Vladimir Ljoti koji je uspio pobjei iz prvog transporta. Doaavai u logor zatekao je joa samo slovenske skupine koje su se spremale za sutraanju evakuaciju. Po dolasku ispri ao je majoru Vuku Rupniku ato se to no dogaa pri izru enjima. Prema njegovim sjeanjima slovenska delegacija (general Krenner, Mirko Bitenc, dr. Franc Bajlec) nije ga primila naro ito prijateljski. Vjerujui Britancima, nije dozvoljeno da se aire nikakve alarmantne vijesti. No, istu pri u o izru enjima potvrdio je i ore Jovanovi koji se u logor vratio u noi izmeu 26. i 27. svibnja. Upravo tada prema  Cowgillovom izvjeataju , saznalo se o pokoljima. ini se da su britanski asnici ipak bili upueni ato se dogaa, te su poneki otvoreno i protestirali, iako se nije moglo postaviti pitanje o provedbi naredbi. Taj stav najbolje ilustrira naredba generalmajora Murraya, kojom je nakon ato su 27. svibnja  svi Hrvati, srpski etnici, slovenski etnici i 600 slovenskih domobranaca transportirani iz ovog logora na novo podru je , istakao generalu Krenneru, da mora izvraiti naredbu.  S tim transportom otpremljeni su tehni ki i ~andarmerijski bataljun s civilnim izbjeglicama (oko 600 osoba). ini se da slovenska delegacija nikako nije prihvaala injenicu da se zarobljenici vraaju u Jugoslaviju. Nesigurnost je potvrdio i Jankot Marinaak koji je u razgovoru sa ~eljezni arom kod Rosenbacha saznao ( moglo bi se rei da transporti idu kroz tunel, ali to ne mogu tvrditi ) da Britanci izru uju zarobljenike partizanima. U slijedea dva dana vraalo se joa osoba s istim pri ama, konkretno u noi izmeu 27. i 28 svibnja vratila su se tri srpska oficira, koji su posvjedo ili da se transporti upuuju kroz tunel u Jesenice gdje ih preuzimaju partizani. Unato  svemu, 28. svibnja krenuo je i novi transport pod zapovjedniatvom majora Mehleta. U slijedea dva dana zavladala je panika u logoru, pa su neki zarobljenici pobjegli, no i dalje su vlakovima zarobljenici transportirani prema Rosenbachu. Dana 29. svibnja Marko Bajuk zapitao je majora Barrea, zapovjednika civilnog logora  Da li je mogue da se transporti naae vojske uru uju titovcima? Odgovor je glasio  Pa zar mo~ete i pomisliti da bi Englezi tako neato mogli u initi? Isto pitanje majoru Johnsonu postavila je i gospoa Graparjeva. I njegov odgovor je bio  Pa zar mo~ete sumnjati u nas?  Istog dana dr. Jo~e Basaj (predsjednik Slovenskog nacionalnog komiteta) posjetio je generala Keightleya koji je  s indignacijom odbacio informaciju o izru enju izbjeglica i zaprijetio je ozbiljnom kaznom svima koji aire takve glasine.  Unato  obeanjima, 29. svibnja izru eni su III. slovenski puk Maksa Kunstlja i artiljerijska divizija Jelka Ho evarja. Nove vijesti koje je u logor donio Ivan Dr ar, kao i joa neka svjedo anstva o izru enjima partizanima takoer su prihvaena s nevjericom. Radi toga je 30. svibnja krenula nova izvidnica, koja se je istog dana vratila s pora~avajuim vijestima za brojne zarobljenike u logoru. Bez obzira na to, istog dana iz Viktringa je transportiran II. puk pod zapovjedniatvom Vuka Rupnika koji je uspio pobjei iz transporta u Bleiburgu. Zanimljivo je kako se u  Cowgillovu izvjeataju navodi da je britanska vojska tada po prvi put upotrebila silu. Iz navedenog transporta pobjegao je Janez Jane~, koji je na sastanku sa lanovima Narodnog odbora za Sloveniju (Jo~a Basaj, Franc Bajlec, Celestin Jelenc, Marko Kranjc, Demitrij Weble i Marjan Zajc) potvrdio brojne prijaanje iskaze o izru enjima. Tek tada je odlu eno da posebno izaslanstvo ode u logor i obavijesti ato se dogaa, te da preporu i preostalim domobranima da se presvuku u civilna odjela. Meu prvima doaao je  general Krenner presvu en u civilne hla e, a imao je joa vojni ku bluzu, uaao je u auto i autke otiaao.  Vidjevai ukupno stanje zapovjednici zapo inju razvrgavati vojni ke prisege i savjetuju svojim vojnicima da svatko nae svoj spas. Prema svemu sudei novi nemir meu preostalim logoraaima unijela su svjedo anstva trojice Srba su koji su pobjegli iz Radovljice. Unato  svemu, 31. svibnja krenuo je i posljednji transport SNV koji se kretao u dva smjera, prvi preko Rosenbacha, Jesenica, `t. Vida u Ko evje i drugi preko Bleiburga u Teharje. Britanska armija poslala je 31. svibnja nareenje prema kojem se tra~ilo izru enje civila. Nareenje je poslano poru niku Amesu, koji ga je trebao proslijediti majoru Barreu. Izbjeglice su trebale biti spremne slijedeeg dana oko 5 ujutro. Dr. Meraol doznavai za ovu namjeru, obratio se Barreu i upitao ga:  Istina je, zna i, da Britanci vraaju izbjeglice Jugoslaviji, na mu enje i smrt? Prije su tamo slali vojnike, a sada je red na nama civilnim izbjeglicama. Do sada nismo mogli vjerovati da su Britanci sposobni lagati i varati, ali injenice potvruju ovo zaista sramotno djelo.  Na sastanku im je poru nik Ames predo io naredbu prema kojoj se  1. srpnja iz logora treba transportirati 2.700 slovenskih civilnih izbjeglica. Njih 1.500 biti e kamionima odvezeno na ~eljezni ku postaju u Bleiburgu, dok e drugih 1.200 biti poslano na postaju Sv. Helena. Odatle e obje grupe dalje krenuti vlakovima.  uvai nareenje Meraol je reagirao  Britanci, zna i, zaista aalju slovenske izbjeglice u Jugoslaviju, komunistima u ruke, koji ih prema posljednjim izvjeaima ubijaju. Vaae nareenje je dokaz, domobrani su vraeni u Jugoslaviju, unato  svim nijekanjima i izvjeatajima da su oni poslani u Italiju. (& ) Zahtijevam majore Barre, da poduzmete sve mjere kako se ovo ne bi dogaalo i ubudue.  Barre protivei se nalogu, uputio se zajedno s Meraolom u sredianjicu Korpusa s molbom za posredovanje. inilo se da je Barre bio uvjeren da se zarobljenici transportiraju u Italiju, pa je u razgovoru s majorom Johnsonom upitao Zato nisam bio obavijeten, koliko ima istine u ovome? Johnson nije htio nita priznati, ni potvrditi niti zanijekati. Zbog toga mi je bilo vrlo teko i bilo mi je potrebno dvije godine da prijeem preko injenice da je britanska vojska na taj na in postupala sa mnom. Ne mogu kriviti Britaniju kao zemlju, ali zasigurno mogu te ljude.  Pri kraju sastanka dr. Meraol pozvan je da ue, te je major Johnson obavijestio  Odlu ili smo da civili nee biti poslani u Jugoslaviju protiv njihove volje. Samo oni koji ~ele, trebaju ii. Veliku ulogu pri donoaenju odluke o neizru ivanju imao je John Selby  Bigge, djelatnik Crvenog kri~a koji je u suradnji s dvojicom pripadnika quakerske  Prijateljske ambulantne jedinice (Friends Ambulance Unit  FAU), uvidio da je po injena velika greaka, te je u skladu s time protestirao pri `tabu Osme armije protiv izru enja. Na osnovu toga general Keightley donio je odluku da se raseljene osobe nee izru ivati i otkazao transport 6.000 osoba predvien za 1. lipnja. Major Barre usmeno je prenio naredbu poru niku Amesu, koji je zatra~io da se iste ve eri dostavi popis osoba koje bi se dragovoljno vratile u Jugoslaviju. Popis koji je sastavio dr. Meraol brojao je oko 200 osoba i one su prema dogovoru izru ene 3. srpnja. Slijedeeg dana (4. srpnja) u logor je oko 11 sati stigao feldmaraal Alexander. Razgovarajui s dr. Meraolom istakao je da e pomoi zarobljenicima. Pri kraju dana poru nik Ames primio je naredbu o  novom vojnom postupku u svezi Jugoslavena koji e vrijediti ubudue : 1) Jugoslavene se viae ne smije vraati u Jugoslaviju niti predavati jugoslavenskim trupama protiv njihove volje. 2) Jugoslaveni koji su se oru~jem borili protiv Tita biti e smatrani zarobljenicima i poslani u logor Viktring na raspolaganje. ekati daljnja uputstva. 3) Sve ove ljude smatrat e se raseljenim licima i biti e kona no preba eni prema Italiji. 4) Vetrinjski logor nee biti ispra~njen.  Odredbe od 4. srpnja samo potvruju ono ato je major Johnson nalo~io po pitanju izru enja slovenskih civila ve 31. svibnja. Prema posljednjim odlukama zaatiene su sve jugoslavenske izbjeglice u logorima i izvan njih.  Cowgillov izvjeataj navodi kako ova odluka predstavlja zadnji segment s kojim je zavraio  slu aj Bleiburg . O dogaajima u Koruakoj obavjeatavao je dr. Miha Krek, predsjednik jugoslavenskog dobrotvornog druatva u Rimu. Prve podatke o izru enjima Krek je prikupio od pre~ivjelih svjedoka, pa je ukupni memorandum 7. lipnja 1945. uputio pomoniku britanskog ministra vanjskih poslova Richardu Lowu, premijeru Churchillu, kao i savezni kom vrhovnom komandantu za Sredozemlje, i tako ostavio trag u britanskoj dr~avnoj arhivi. Nakon 55 dana, to nije 31. srpnja odgovorio mu je na elnik Alexanderova `taba, general Charles Morgan. U odgovoru je istaknuo da su predani samo oni koji su se borili uz sile Treeg Reicha. Repatrirane su one osobe koje su tretirane kao  predano neprijateljsko osoblje .  Nijedan Jugoslaven koji nije nosio oru~je protiv saveznika  i nije klasificiran kao 'raseljeno osoblje' nije bio predat protiv svoje volje.  Za razliku od Morgana, Richard Low nije niata odgovorio na memorandum. Prvi pomak dogodio se kada je memorandum zaprimio J. M. Addis, koji je vlastoru no zapisao:  Predaja Slovenaca i ostalih grupa od strane Osme armije u Austriji Titovim snagama bila je jedna u~asna greaka ( a ghastly mistake ). Dalja predaja bila je odmah obustavljena, im je za nju doznao savezni ki Vrhovni atab. Ali u toku jedne nedelje, krajem maja, ovi nesreni ljudi bili su poslati preko (austrijske) granice od strane britanskih vojnika da budu poklani od Titove armije. (& ) Nema sumnje da onde nije doalo do kasapnice velikih razmera i nikakva razlika nije pravljena.  Slijedei korak u inio je major Guy Lloyd koji je 25. kolovoza poslao pismo pomoniku ministra vanjskih poslova Philipu Noel-Bakeru, prema kojem navodi da je nu~no provesti istragu o navodima koji se spominju u Krekovom memorandumu. Lloyd navodi da su prikupljena svjedo anstva straana i da ih je  nemogue ignorirati bez protesta . Noel-Baker, kao i njegov prethodnik nije niata odgovorio, pa je novi korak predstavljao elaborat o predaji koji je 21. rujna izradio J. M. Addis i ostavio ga svom nasljedniku Johnu R. Colvilleu. Elaborat je trebao biti dokumentirani izvjeataj o izgonu zarobljenika, no i sam priznaje da pri njegovoj izradi nedostaju neki klju ni dokumenti, te zaklju uje  Mi smo tek kasnije saznali da su ti nesreni Hrvati i Slovenci koji su istjerani iz Koruake bili do poslednjeg poklani od Titovih trupa po prelasku jugoslovenske granice.  J. R. Colville navodi da se u razrjeaenju ovog  nezgodnog problema nije napravio nikakav napredak. Ministarstvo rata ne raspola~e novijim informacijama, no mialjenja je da bi se trebala pokrenuti nova istraga o pitanju odgovornosti za brojna izru enja. Bez obzira na sva nastojanja Noel-Baker 25. studenog 1945. napisao je:  Neu odgovoriti majoru Guy Lloydu bez pristanka ministarstva rata, te je stigao naputak  'niata dalje ne poduzimati . Na tome je stala svaka daljnja istraga, pa su mnoga pitanja ostala bez odgovora. Pokuaavajui utvrditi to an broj izru enih osoba u knjizi  Vetrinjska tragedija navodi se da je to prili no teako, s obzirom da je s prvim transportom predana ukupna arhiva SNV-a. Prema rukopisu  Kri~ev pot slovenskega domobranstva u razdoblju od 27. do 31. svibnja izru eno je 11.100 oficira i pripadnika SNV. Pribli~ne izra une izraene na procjeni da je svaka eta imala 150 vojnika, svaki bataljun po etiri ete, svaki puk po etiri bataljuna, s tim da je u svakom puku bilo oko 2.500 osoba, kao i neke pomone jedinice, donosi brojku od oko 10.000 izru enih vojnika i par stotina civila. Pretpostavlja se da je od tog broja oko 9.000 vojnika ubijeno. Prema novijim istra~ivanjima taj broj je neato uvean, pa je prema tome izru eno 12.402 osobe, od kojih su 10.553 ubijene. Ovakve procjene, koje se kreu izmeu 8.000 i 11.000 podr~ava i veina literature, te se ini da se one mogu smatrati prili no to nima. Sli ne podatke donosi i B. M. Karapand~i navodei da je od 24. do 29. svibnja, iz vetrinjskog logora izru eno  3.000 srpskih dobrovoljaca, 12.000 slovenskih domobrana s porodicama, 250 crnogorskih etnika i 2.500 Hrvata.  Zanimljive broj ane podatke donosi nam i sporazum izmeu generala Keightleya i pukovnika Ivanovia (19. svibnja) kojim e 5. korpus vratiti ukupno 18.585 zarobljenika. Od tog broja ve je predano 3.010 osoba. Ovaj broj otprilike se podudara s podacima iz  Zbornika dokumenata , prema kojima su jedinice 11. brigade 26. divizije, u razdoblju od 17. do 22. svibnja od britanskog korpusa preuzele 3.100 zarobljenika. U nastavku istog dokumenta navodi se da je ista jedinica 21. svibnja razoru~ala i  2000 ustaaa i domobrana . Procjenjujui ukupan broj izru enih osoba, Corsellis navodi da je do 30. svibnja iz raznih logora izru eno  26.339 Jugoslavena u uniformama na podru ju Klagenfurta, prema podacima Petog korpusa (njihova analiza je bila 12.196 Hrvata, 8.263 Slovenaca, 5.480 Srba i 400 Crnogoraca).  Iste podatke donosi nam i  Cowgillov izvjeataj  Iako su broj ani podaci podosta fragmentarni mogue je da ova ukupna procjena, s obzirom da je ipak  slu~bene prirode , predstavlja najbli~i mogui okvir. Pitanje izru enja veeg broja vojske i civila u svibnju 1945. u javnosti predstavlja jedan od klju nih trenutaka ovih poslijeratnih dogaaja. Kao i svaki povijesni dogaaj treba ga promatrati u kontekstu opih dogaanja. Kao ato sam u uvodu navela ovaj problem je spoj politi kih, pravnih i vojnih segmenata koji se ne smiju ispustiti iz vida. Prema politi kim dogovorima i sporazumu u Jalti ve je unaprijed ozna en polo~aj i sudbina poslijeratnih zarobljenika. No, treba napomenuti da se te odredbe odnose na sovjetske graane koje je prema dogovoru trebalo izru iti Crvenoj armiji. Pripadnici snaga NDH, kao i ostali  jugoslavenski dr~avljani nisu spominjani u tom dogovoru. Gotovo sve izbjeglice krenule su prema zapadu, nadajui se da e ih atititi odredbe meunarodnog humanitarnog prava (}enevske konvencije), kojima se regulira status ratnih zarobljenika. Iako je mo~da bilo i pretjerano o ekivati bilo kakav povlaaten polo~aj s obzirom da su te snage gotovo etiri godine ratovale na strani (pod okriljem) snaga Treeg Reicha, ne mo~e se zaobii injenica da prema odredbama humanitarnog prava ne postoje prisilne repatrijacije. Posebice to dolazi do izra~aja ako se uzme u obzir da je u izru enju sudjelovao veliki broj civila. Uz to obavezno se postavlja pitanje kome su se izbjegli ke kolone zapravo predale, no kako je prije re eno, ini se da je i taj segment objaanjavan  prema potrebi . Otegotnu okolnost po zarobljenike predstavljala je okupacija Koruake (i Julijske krajine) od strane JA. U ovakvim  napetim odnosima meu saveznicima, koji su u jednom trenutku bili pripravni na vjerojatne nastavke vojnih operacija i daljnje sukobe, dolazak velikog vala izbjeglica nije predstavljalo olakaanje za Britansku vojsku. Pitanje njihovog smjeataja, opskrbe, prehrane i medicinske pomoi bili su gotovo neizvedivi u postojeim uvjetima. Pa je prema tome, problem  operativne okolnosti imao zna ajan utjecaj na ukupno stanje. Svijest o nu~nosti izru enja bila je potaknuta injenicom da se u koloni naaao i veliki broj ratnih zlo inaca, o ijem ka~njavanju su savezni ke vlade zauzele vrst stav. Osim toga dobivai potvrdu da e se prema zarobljenicima pravilno postupati, Britanci nisu samu provedbu dovodili u pitanje. Ipak ini se da na zapadu civilizacijski i ideoloaki sklop, barem pretpostavlja, druk iji postupak sa zarobljenicima. Prema tome vrlo je vjerojatno da je britanskom vojniku bilo nezamislivo da se likvidacije mogu sprovoditi bez valjanog sudskog postupka. Iako je moralna odgovornost zna ajna, u usporedbi s  operativnom i administrativnom nu~nosti ona nije imala veeg utjecaja. Pitanje odgovornosti dugo je izbjegavano, dostupni dokumenti su selektivni, pa prema tome i najopairnije studije (kojih nema mnogo) na ovu temu nude tek djelomi nu sliku. U istom tonu predstavlja se i  Cowgillov izvjeataj , koji nastoji eventualnu odgovornost spustiti na ato ni~u zapovjednu razinu, no gotovo je nemogue zamisliti da u donoaenju ovako va~nih odluka nisu sudjelovale najviae vojne i diplomatske osobe.  KRI}NI PUT Sredinom svibnja 1945. veina vojnika koji su se borili protiv partizanskih jedinica, polo~ila je oru~je i nakon dogovorenog i provedenog izru enja veliki broj zarobljenika naaao se u rukama jedinica JA. U to vrijeme partizanske jedinice paralelno su okupljale dio snaga na pograni nom podru ju Austrije i u dijelu Italije, kako bi sprovele naredbu Generalataba, prema kojoj je trebalo okupirati navedene krajeve. Istovremeno, trebalo se osloboditi velikog broja zarobljenika koje su Britanci izru ili. Veliki dio zarobljenika strijeljan je (ili na drugi na in pogubljen) na podru ju Slovenije dok su pre~ivjeli uvrateni u kolone, nastavili put povratka kroz Jugoslaviju. Putem su provjeravani u brojnim usputnim tranzitnim i sabirnim logorima, te se poneke izdvajalo, strijeljalo ili likvidiralo na zajedni kim stratiatima ili u masovnim grobnicama. Pre~ivjeli su upuivani u brojne zarobljeni ke logore. etveroredne kolone cijelim putem pratili su sprovodnici JA. Zbog svih mukotrpnih trenutaka koji su uslijedili (mu enja, izgladnjivanja, plja kanja i ubijanja) dogaaji su prozvani i poznatiji kao  kri~ni put ili  maraevi smrti . Masovne likvidacije predanih pripadnika HOS-a, slovenskih domobrana, etnika i Kozaka izvodile su se bez ikakvog suenja ili istrage. Na podru ju bivae Jugoslavije evidentirano je 460 masovnih grobnica, u kojima su pogubljeni vojnici i mnogi civilni zarobljenici. Masovne grobnice mogu se podijeliti u etiri skupine: kraake jame, rudarska okna, protutenkovski i borbeni rovovi, te obi ne jame koje su sami zarobljenici iskopali. Prva pogubljenja uslijedila su u Sloveniji, ubrzo nakon predaje i izru enja. Istra~ivanja su utvrdila slijedee masovne grobnice: Ko evski Rog, Tezno kraj Maribora, krematorij u Slovenskoj Bistrici, Huda jama kod Laakog i dr. Na podru ju Hrvatske to su: Zagreba ka gora, Maceljska gora, Jazovka, Kalnik kod Kri~evaca, Novi Marof, kraj Bjelovara, azme, Jasenovca, Siska, Gline, Karlovca, Ogulina, Oto ca, Gospia, Knina, te brojna, manja grobiata du~  kri~nih putova . U Bosni i Hercegovini vea gubiliata nalaze se uz Kozaru i oko apljine. Na podru ju Slovenije organizirani su prvi vei zarobljeni ki logori u Mariboru, Celju, Kranju, `ent Vidu, `kofjoj Loki i Slovenjgradecu. Cijelom du~inom puta, posebice u veim mjestima tj. gradovima (Zagreb, Karlovac, Osijek) osnivani su novi zarobljeni ki logori. Svi oni mogu se podijeliti u tri skupine: tranzitni, sabirni i radni. Tranzitni su bili samo prolazna okupljaliata, odakle su osobe prema postojeim kriterijima, upuivane u sabirne logore. U njima su zarobljenici dijeljeni prema raznim kategorijama (vojnici-civili, asnici-vojnici, ustaae-domobrani), kao i prema okruzima i kotarevima iz kojih su potjecali. Tek nakon kompletne  obrade pre~ivjeli su upuivani u radne logore. Tranzitni i sabirni logori nestaju tijekom 1946. godine, dok se radni zadr~avaju sve do 50-ih godina (posebice u isto nim krajevima Jugoslavije). Osim ovakve podjele, do sredine srpnja 1946. svi postojei logori mogli su biti otvorenog ili zatvorenog tipa, nakon ega svi radni logori postaju zatvorenog karaktera. Prema nekim podacima 1946. na podru ju Hrvatske nalaze se 62 logora (npr. Samobor, Kanal, Maksimir, Jankomir, Bjelovar, urevac, Karlovac, emernica, Sisak, Petrinja, Kutina, Popova a, Novska, Slavonska Po~ega, Pakrac, Naaice, Vinkovci, Virovitica, Slatina, Osijek i dr.). Slovensko  austrijska granica pru~ala se vrhovima Karavanki, a dvije dr~ave povezivalo je nekoliko prometnica (cestovnih i ~eljezni kih). Od istoka prva je bila Bad Villach  Jezersko  Kranj, te Loibital  Podljubelj  Tr~i  Kranj. Veliki broj zarobljenika prebacivan je ~eljezni kom prugom Klagenfurt  Rosenbach  Hrua ica  Jesenice. Tim smjerovima, u pravcu Dravograda usmjeravana je velika veina zarobljene vojske i civila. Velika veina ljudi 15. svibnja 1945., nakon zavraenih pregovora nalazila se u okolici Bleiburga, odakle vode dva glavna puta povratka. Jedan vodi na sjevero-istok u pravcu Lawamnda i grani nog prijelaza Labot, dok drugi ide preko prijelaza Holmec na Poljane, Prevalje, Ravne na Koroakem. Oba puta sastaju se u Dravogradu, odakle se razdvajaju dva pravca kretanja. Prvi: Bleiburg Dravograd Slovenjgradec Velenje Celje, odakle jedna kolona ide prema Zagrebu, a druga prema Krapini i odatle dalje za Zagreb. Drugi: Bleiburg Dravograd Maribor  Ptuj  Vara~din  Koprivnica  Virovitica  Slatina  Naaice  Osijek. Od Osijeka jedan dio zarobljenika upuivana je prema Belom Manastiru, Somboru, Subotici i Novom Sadu, te preko Zemuna u Beograd. Od Beograda prema isto noj i ju~noj Srbiji, sve do Makedonije. Drugi dio tjeran je iz Osijeka preko Vukovara, Vinkovaca, Srijema do Srijemske Mitrovice. Od tuda se grupe razdvajaju i jedna kree prema `apcu i zapadnoj Srbiji. Drugi dio pre~ivjelih tjeran je dalje u Vojvodinu, preko Pan eva i Vraca za Belu Crkvu, dok su trei upuivani iz Osijeka preko akova za Slavonski `amac i Bosnu. Trei: gornji tok Save, preko Jesenica, Ljubelja i Kranja za Ljubljanu. Od tuda kri~ni put jednim dijelom ide prema Zagrebu, drugim prema Novom Mestu i Karlovcu, a trei prema Ko evskom Rogu. Iz Zagreba kolone su nastavljale put kroz Posavinu prema Sisku i Petrinji, zatim Moslavinom za Kutinu i dalje prema Jasenovcu. Od tuda dalje prema Bosni (Bosanska Dubica, Kozara, Prijedor i Banja Luka). Druge kolone voene su preko Dugog Sela, azme, Bjelovara, Podravske Slatine, Papuka na Lipik i dalje preko Oku ana u Bosnu (Banja Luka). Iz Pakraca, Naaica i Slavonske Po~ege kri~ni put vodio je prema Bosanskom Brodu. Od tuda kolone su usmjeravane prema Doboju i Zenici, te prema Sarajevu i Mostaru. Neke od kolona iz Zagreba kreu za Karlovac, a od tuda prema Gospiu ili Istri, gdje im se priklju uju nove kolone upuene iz Slovenije. Iz Istre kolone idu morskom obalom sve do Crne Gore. Uz navedene postoje i druge, manje kolone koje su zarobljenike uglavnom vraale u zavi ajna mjesta ili neke od brojnih logora. Prolazei kroz mjesta naseljena srpskim pu anstvom zarobljenici u kolonama esto su vrijeani i mu eni, dok im hrvatsko pu anstvo s druge strane esto nije smjelo pru~iti nikakvu pomo. O svim dogaajima najbolje svjedo e zapisi koje su ostavili pre~ivjeli zarobljenici  maraeva smrti . Nakon zavraene predaje veliki broj etverorednih i osmerorednih kolona, u kojima su bili izmijeaani razli iti rodovi vojski i civili, krenuo je dugotrajni put povratka kuama. Prema zapovjedi III. JA, 12. divizija preuzela je zadatak sprovoenja zarobljenika preko Slovenske Bistrice u Maribor. Prema operacijskom dnevniku stoji da je 15. svibnja, u 6 sati `tab brigade s pomonim jedinicama krenuo iz Dravograda prema Slovenskoj Bistrici, gdje je stigao oko 20 sati. Istog dana u pratnji zarobljenika, prema Slovenskoj Bistrici krenule su tri pjeaadijske ete, pratea eta i radni vod I., II. i III. bataljuna. U slijedeem nadnevku (16. svibnja) pravac kretanja bio je Sl. Bistrica  Maribor, odakle su nakon predaje zarobljenika 18. udarni koj brigadi, bataljuni krenuli za selo Ho u, gdje se nalazio `tab brigade i pomone jedinice. Prema zapovjedi III. JA, najveu pa~nju trebalo je obratiti na  opreznost i predostro~nost kod sprovoenja zarobljenika u Maribor. Ovome postaviti strogu odgovornost.  Partizanska pratnja na konjima izjavila je:  'Drugovi, rat je zavraen, svi idete kui, mi smo tu da organizujemo vaa povratak.  Neposredno nakon predaje oko kolona su bili prisutni i predstavnici britanske vojske, ija je prisutnost, kako se esto navodi, navela pripadnike JA na korektan (podnoaljiv) postupak prema zarobljenicima.  Kako kolona izlazi iz poljane, izvan kontrole 'savezni kih' tenkova, u pravcu Dravograda priklju uju nam se kao pratnja 'stra~ari' partizani.  U prvim kilometrima,  kao da su htjeli biti pristojni.  Objaanjavajui ovakav postupak, zanimljivo je kako jedno od svjedo anstava navodi  Ili su Englezi bili blizu, ili joa nisu vjerovali svojim o ima, da su na tako lak na in zarobili one, kojima se nikada prije nisu smjeli pribli~iti (& ) . Drugi razlog ini se ipak manje vjerojatnim, s obzirom da su jedinice JA u ovom razdoblju bile prili no dobro rasporeene i kontrolirale su ukupno stanje. U po etku, prema navodima nije bilo organizirane partizanske pratnje. No, ini se da su strateake to ke uz cestu bile dobro pokrivene partizanskim jedinicama. Zvonimir Dusper navodi kako se je tek nakon prijeenih 10-ak kilometara pojavila partizanska pratnja (51. vojvoanska divizija) i zapo ela zarobljenicima vezivati ruke s telefonskom ~icom. Po svemu sudei, kako je nestajala prisutnost britanskih vojnika, pritisak partizanske pratnje bivao je sve ja i.  No, ato smo se viae udaljavali od Engleza i no bivala tamnija, po eli su se primjeivati surovi ispadi partizana. uli su se hitci, povici, udarci, i nastala je generalna plja ka imovine.  Sli an opis koji mo~e slu~iti i kao potvrda opeg stanja navodi:  Naredili su nam, da moramo gledati u zemlju, te da se ne smijemo obazirati. Tako idemo jedno vrijeme, a oni strogo paze, da li se netko okree i u tom slu aju odmah pucaju, ubijaju. Idemo i spoti emo se, udaramo jedan o drugog, pa iako gledamo smrti u o i, znati~elja je ja a od straha i kriaom se nastoji baciti pogled od vremena do vremena unaokolo.  Cijelo vrijeme kolona prati tok Drave, koja im ostaje s desne strane, dok je lijeva strana zauzeta s partizanima. Prema ovakvom opisu svaki bijeg bio je gotovo nemogu. Dolaskom do dravogradskog mosta zapo inje  pravi pakao . S druge strane mosta kolonu su ekale grupe partizana (oko 50 partizana naoru~anih automatskim oru~jem). Prelazei most,  Dok smo tr ali izbjegavajui udarce, most je titrao od jednog kraja do drugog. (& ) Ja sam tr ao, pognute glave, i dobio sam takav udarac po aiji, da sam se jedva jedvice odr~ao na nogama. Tamo se je zlostavljalo ljude na ~ivotinjski na in.  Zvonimir Zori opisujui  dravogradsku epizodu navodi sli ne dogaaje.  Na kraju mosta su grupe partizana do ekivale ljude iz kolone pa su ih atapovima i raznim remenjem udarali (...).  Osim fizi kih obra una na mostu su, kako se navodi uslijedila i oduzimanja imovine. Meu zarobljenicima naaao se i Mate Stankovi koji navodi da su dolaskom na dravski most zatvorena oba njegova kraja, te je zapo elo pretra~ivanje d~epova, prtljage i naprtnja a.  Odmah su nam okrali sve vrednije predmete. Tako su prisvojili satove, lan ie, prstenje, medalje, kri~ie i novac.  Prema navodima oduzimana je i sva bolja odjea, pa su tako zarobljenici ubrzo ostali u  prnjama i bosi . I drugi sudionik istih dogaaja opisujui put prema Dravogradu navodi da:  Pretra~uju, zaviruju, opipavaju sve torbe, a zatim ih bacaju na kup. Bestidno svla e vojnicima uniforme i zamjenjuju ih za svoje krpe.  Upravo u takvom jadnom stanju Basta pamti zarobljenike koji su bili  odrpani, pocijepani, mnogi bosi i s obuom u ~alosnom stanju.  Mo~e se postaviti pitanje, da li su zarobljenici imali svoju odjeu ili je upravo slika koju Basta opisuje posljedica oduzimanja svake bolje odjee od strane pripadnika JA. Upravo nakon mosta zapo inje  mara smrti , s obzirom da partizanska pratnja na konjima nareuje:  'Trk, bando, trk...trk...trk!' - Zapo ela je od Dravogradskog mosta do Maribora aezdeset kilometarska trka sudionika kolone uz stalnu dernjavu onih koji su nadzirali tu kolonu.  Oton Knezovi navodi da je u pratnji kolone bio  komesar na konju, koga nam je oteo, ostali pjeake kao i mi roblje.  Partizani koji su pjeake pratili zarobljeni ku kolonu bili su u razmaku od 5 do 10 metara.  Izmjenjivali su se na put; jedni bi se partizani vraali nazad, a drugi bi nas preuzimali i hajde naprijed! Svi su bili presvu eni u nova odijela, koja su svla ili s nas i naaih vojnika i kamiona.  Putem su zarobljenici odbacivali sve ato su posjedovali, kako bi ato lakae podnijeli napore. Povremeno bi se pro uo pucanj i pogoene osobe ostajale su le~ati uz cestu. Cijelim putem (dan i no) nema odmora, ili se tek samo krae staje, a tempo kretanja kolone je dosta brz, pa su oni stariji i slabiji po eli padati.  (& ) Tjeraju nas dan i no, neprekidno. Tu i tamo bi malo sjeli, odmorili se, i onda opet 'mara dalje!' im bi netko posustao ili pao, odmah bi zaatektao amajser, ubiju ga na licu mjesta.  Prema svemu sudei naj eae likvidacije bile su na za elju kolone, gdje bi zastajali oni koji nisu imali snage. Ostali zarobljenici koji su bili sposobniji primili bi, po dvojica, jednoga i spaaavali ga. Poneki su ostajali kraj puta o ekujui bolni ko vozilo, koje bi ih trebalo otpremiti do bolnice. S vremenom se pronio glas da su sve osobe koje bi se zaustavile, navodno ubijene i da pomo uope nije stizala. Zarobljenike je morila ~e, no oko svakog bunara koji se nalazio uz put bilo je leaeva, pa se nitko nije zaustavljao. Prema nekim izjavama, zapo ela su  prepoznavanja i pojedina na smaknua, no ini se da nije bilo grupnih likvidacija. Putem  strijeljali su pojedine grupe, obi no od 15 do 20 ljudi, tobo~e da su bili ustaae (& ) . Ponekad, kako se navodi,  partizani bi se umijeaali u naau kolonu, udarili na lijevo i desno kundacima, bode~ima i batinama, ubijajui ili gazei s konjima i tjerajui svijet da sko i u nabujalu Dravu.  ini se da je dojam o intenzitetu ubijanja vrlo osoban, pa tako se ponekad navodi,  prisustvovao sam straanim prizorima. Nisu pravili nikakove razlike izmeu staraca i djece, muakaraca i ~ena.  Prema nekim sjeanjima, ve na ovoj dionici puta znatno je smanjen broj zarobljenika u koloni. Izdvajanja iz kolone provoena su, kako se navodi iz iste zabave, dok su dolaskom na polje pred Dravogradom po eli  atektati mitraljezi (& ) a na kraju su (& ) bili ispaljivani direktno topovski hici.  Nestalnost samih brojki potvruje i izjava prema kojoj su svakodnevno  nestajale desetine i stotine zarobljenika, i to je postalo normalna pojava.  Neposredno pred ulazak u Dravograd, uslijedila su razvrstavanja asnika i do asnika od vojske i civila radi navodne registracije. Iz operacijskog dnevnika 40. slavonske divizije, pod nadnevkom 16. svibnja navodi se da je u Dravogradu  (& ) veoma ~ivo: tu se skupljaju desetine hiljada zarobljenih neprijateljskih vojnika i upuuju ~eljeznicom ili peake u Maribor. Zarobljeni su Nijemci, domobrani, ustaae i etnici. Tu je takoer i civilno graanstvo, veinom Dalmatinci i Hercegovci, koje je krenulo sa ustaaama u pravcu Austrije. Tu imade takoer visokih graanskih i vjerskih funkcionera koje su ustaake vlasti silom sobom povele da bi valjda Englezima pokazali kako je narod uz njih i kako zajedno s njima bje~i ispred jedinica Jugoslavenske armije.  Postrojene kolone krenule su u pravcu Maribora ili Slovenjgradeca i Celja. Prema nekim sjeanjima u pravcu Maribora su krenule kolone asnika, no da li je zapravo bilo tako nije mogue sa sigurnoau tvrditi. S druge strane prili no je sigurno kako je u Dravogradu odvojen dio ~ena i djece, te otpremljen vlakovima prema Mariboru. Nakon ato je kolona proala Dravograd, kreui se lijevom obalom Drave, poja ana je oru~ana stra~a s lijeve strane kolone, dok su uporiane to ke bile zaposjednute partizanskim jedinicama i mitraljeskim gnijezdima. ini se da se samim time zaoatrio  tretman , te su uslijedila u estalija mu enja i ubijanja. Pokuaavajui odrediti du~inu zarobljeni ke kolone Kazimir Kova i navodi da je prema njegovoj procjeni kolona mogla biti duga oko dva kilometra, a u etveroredima se nalazilo oko 10.000 ljudi. Iza te kolone nazirao se po etak slijedee, iji broj ne spominje. To ne brojke vrlo je teako odrediti jer se uglavnom navodi da se radi o nepreglednom mnoatvu, kojem se  ne vidi po etak ni kraj.  Prema Tomislavu Brozoviu  Beskrajna kolona kretala se neravnomjerno, razvla ila se i stezala kao harmonika.  ini se da su prometnice bile poprili no zakr ene velikim brojem kolona, pa tako jedan od zarobljenika svjedo i kako je u dva dana (18. do 20. svibnja) odmakao od Dravograda tek desetak kilometara. Povratak je ote~avalo, kako Basta navodi i  mnogo napuatenih kola, kamiona, raznovrsne neprijateljske tehnike, topova, svakovrsnog oru~ja, metaka, a najviae ispaljenih aura. (& ) Dravograd je ve bio zakr en ustaako-domobranskom kolonom (& ).  Svi zajedno, cijela kolona kako Basta navodi u drugoj knjizi  izgledali su jadno . Pora~ena armija, koju je gledao  kako maraira pognute glave, bila je pune etiri godine u slu~bi zlo ina.  Mo~da je to bio razlog ili izgovor za sve dogaaje koji su uslijedili. Kolonom je ovladala glad i ~e, no opet su se ponavljale iste slike oko bilo kojeg izvora vode.  Blizu ceste bile su ba ve, iz kojih je kapala voda (& ) Upro sam o i u taj tanki mlaz vode, jer sam umirao od ~ei. Odmah me je proala ~e, im sam opazio pet do aest leaeva (& ). Isti slu aj bio je i s onim zarobljenicima koji su bje~ali prema rijeci, svatko  tko je pokuaao da se napije mutne vode iz Drave, bio je nemilosrdno ubijen.  U takvom stanju sve ja e se osjeala tjeskoba meu zarobljenicima,  Sada se zapravo prvi puta osjea, da smo potpuno u rukama do zubi naoru~anih partizana.   Mara je bio neljudski; nakon svakih sat i pol maraa imali smo po deset minuta odmora, a da se nismo smjeli micati s mjesta. (& ) Kolona je bila fizi ki iscrpljena i ve dva dana bez hrane.  Jedan takav odmor uslijedio je nedaleko na  livadi izmeu ceste i Drave (nema to nijih zapisa), gdje je zapo eo, kako se navodi  lov na zarobljenike . Prema svemu sudei na istom mjestu zanoila je i slijedea skupina zarobljenika, koji su drugi dan krenuvai dalje vidjeli  s jedne i s druge strane ljeaeve Hrvata u gomilama. Prepoznao sam po tome ato su joa na sebi imali hrvatske odore, samo su im bili poskidani satovi i cipele (& ).  Iako je teako odrediti to niji intenzitet samih dogaanja podudarnost svjedo enja omoguuje nam da potvrdimo kako su zapo ele  drasti ne represivne mjere . Zanimljivo je kako prema jednom od svjedo anstava stoji da je  u trodnevnom marau do Maribora, svaki metar zemlje bio je natopljen hrvatskom krvlju.  U istu sliku uklapa se i opis prema kojemu  (...) svako deset koraka uzdu~ ceste vidio sam ljeaeve. Tu i tamo le~ala je skupina i po deset iznaka~enih tjelesa. Tokom Drave plovilo je mnogo takvih tjelesa. Osakaena tijela takoer su le~ala uzdu~ obala te rijeke.  Prema navodima  svakih par stotina metara (& ) ili dulje le~i jedan drug pored ceste i pred njim strojnica uperena u kolonu, pa kad mu padne na pamet, pritisne na obara .  Da li se je kako navodi Tomislav Brozovi putem  u zarobljene ljude, sustavno, masovno i neprekidno pucalo iz neposredne blizine, s namjerom da se ubije , ili se radilo o pojedina nim slu ajevima, opet je stvar osobnog dojma, koji je neizostavni dio svakih sjeanja. Bez obzira na to, ini se da su kolone ipak zaustavljane (prekidane), pri emu je otvarana vatra na pro elju i za elju, prouzro ivai vei broj ~rtava. Poslijepodne 16. svibnja, Basta je krenuo prema Mariboru, u atab armije, dokle je putovao puna tri sata. Iako, naravno ne spominje nikakve obra une, navodi kako je velika  mra na kolona pora~enih usporila njegovo kretanje.  Kolona se otegla od Dravograda do Maribora, na du~ini od gotovo 60 kilometara.  Cesta je, kako Basta navodi, bila prohodna tek na nekoliko kilometara od Maribora, gdje je o ito doalo do zamjene partizanske pratnje. Prema dokumentima, u Mariboru je kolonu trebala preuzeti 40. divizija, koja ju je potom pratila do Zagreba, gdje prima zadatak od II. JA u iji sastav ulazi.  Ponovno se naglaaava da je potrebno posvetiti  joa veu pa~nju po pitanju uvanja zarobljenika.  Postaviti najstro~iju odgovornost rukovodiocima i stra~arima za slu aj begstva zarobljenika ili zatvorenika.  Pitanje je da li u te mjere spada, kako veina sjeanja navodi  todtenmarsch (mrtva ki mara) u kojem su zarobljenici tjerani da viae puta tr e prema i od Maribora.  Jedno 15 km od Maribora prisilili su nas da tr imo, te smo morali odbaciti svu prtljagu, da bi mogli izdr~ati tu trku. Oni koji nisu mogli izdr~ati, a bilo ih je mnogo, bili su strijeljani.  Isti postupak potvruje i O. Knezovi navodei,  tko bi izostao ili red prekinuo, odmah bi ga ubili tu na mjestu! . ini se da je u ovakvo prisilno tr anje uzrokovalo da je ostalo  dosta hrvatskih ~ivota uz jarak pored ceste.  Tomislav Brozovi kao i mnogi opisuje ovu utrku, kao utrku  na ~ivot i smrt u kojoj su zarobljenici  bili smo joa potpuno bezimena, amorfna, prevelika masa koju je trebalo smanjiti, ato viae to bolje, bez ikakve bojazni za posljedice.  Kolike su bile stvarne ~rtve ovih dogaaja teako je utvrditi, no prema nekim sjeanjima, u pravcu Maribora je krenulo oko 18.000 ljudi (navodi se da je to jedna grupa), od kojih je  polovica stigla u Maribor.  Veliki broj osoba navodno je ubijen kod mariborskog mosta, tako da su nadolazei zarobljenici  morali gaziti preko njih . Dio kolona zaustavljen je na livadi pred Mariborom, gdje su uslijedila razvrstavanja vojske i civila, te nova pretresanja.  U nepunih pola sata bili smo oplja kani i svu eni do rublja. Pljuvali su po nama i upotrebljavali najpogrdnije izraze. Dovezli su dva kamiona i svu naau opremu potrpali i odvezli, a oko nas su postavili stra~u.  Prema izvjeataju od 16. i 17. svibnja `tab divizije u Mariboru navodi kako XII. proleterska brigada prati zarobljenike prema Mariboru, dok Osje ka i IV. brigada osiguravaju zarobljeno oru~je i materijal. Dolaskom do grada manji dio zarobljenika ukrcan je u sto ne vagone i upuen prema Zagrebu. Vei dio zarobljenika, pod pratnjom IV. udarne brigade krenuo je kroz grad, gdje su im, bez obzira na prijetnje partizana, ~ene donosile vodu. Druga iji do ek na ulasku u grad opisuje Nikola Paveli:  Napravili bi apalir s konjskim kolima, kuda bi kolona imala proi, i na kolima bi postavili civile s trorogim kapama i kolcima, koji bi udarali koga su mogli dohvatiti i stii. Pored nemilosrdnog udaranja, oni su imali zadatak prepoznavanja, pa ako na nekog upere prstom, onda taj jadnik biva mu en i zvjerski ubijen.  Vjerojatno je da su se javljale i pozitivne i negativne reakcije graana koji su kolone pratili prema mariborskim logorima. U Mariboru se nalaze etiri velike vojarne, svaka se sastoji od niza zgrada i vrlo prostranih dvoriata. Jedna vojarna se nalazi na lijevoj obali rijeke Drave (Kasarna kralja Petra), dok su ostale na desnoj. Obale rijeke bile su spojene dvama mostovima  ~eljezni kim i pjeaa kim. U navedenim vojarnama organizirani su zarobljeni ki logori, u koje su prvi zarobljenici pristigli oko 17. svibnja predve er, dok su sve vee kolone doale u idua dva dana. Na osiguranju logora ostala je IV. udarna brigada i manje snage XII. brigade. U slijedeim danima (21. svibnja) u osiguranju logora priklju ila se i Osje ka udarna brigada. Prema operacijskom dnevniku IV. brigade, 18. svibnja, tri bataljuna zadu~ena su za osiguranje zarobljenika koji se nalaze u logoru. Istog dana, zapisano je u dnevniku Viroviti ke brigade:  Zanimanje po bataljonima ovog dana nije bilo, radi osiguranja i obezbjeenja kojeg je davala naaa brigada oko ratnih zarobljenika. Bataljoni su se preselili u kasarnu Kr. Petra, a priatabski djelovi ostali na svojim mjestima do daljnjeg nareenja.  Na osiguranju su jedinice ostale do 23. svibnja, kada su krenule dalje s zarobljeni kim kolonama. Po ulasku u logor, za koji se navodi da je imao 2 ili 3 kata, zarobljenici su razvrstavani prema vojnoj pripadnosti (ustaae, domobrani), godini stupanja u vojsku, te na asnike i do asnike. Na ulazu je bilo viae prolaza nad kojima su stajali natpisi: domobrani, ustaae oficiri, avijati ari.  I sada je svaki znao gdje treba sam ui.  Vraio se  strogi i okrutni pretres, da ne bi kome ostao u d~epu sat ili naliv-pero ili prsten . Cijeli logor bio je strogo uvan, po danu i po noi. Svaki kat zgrade, kao i svaka grupica ljudi imali su svog uvara. Stjepan Buconji navodi kako su njegovim dolaskom u logor sve zgrade ve bile popunjene vojnicima NDH i njema kim vojnicima. U dvoriatu je bilo mnogo vojnika, asnika i civila, od kojih su jedan dio bili ~ene i djeca. Na drugoj strani dvoriata nalazilo se 15 hrvatskih katoli kih sveenika, kojima je pristup bio zabranjen. Prema nekim iskazima u domobranskom dijelu logora tretman je bio puno bla~i, te je po prvi puta podijeljena hrana.  (& ) otvara se kapija logora i na nju ulaze jedna kola sa volovskom spregom, Na kolima se nalazio jedan ogromni badanj, u kojem je bilo nekoliko tisua litara graha. Grah je bio star mogue mjesec dana, a u nj su stavili ricinus da time otruju ljude.  Uskoro se po logoru proairio glas o moguim likvidacijama asnika, pa su se neki zarobljenici nastojali prebaciti u domobranski dio. Teako je zapravo odrediti u kojoj mjeri su se zarobljenici uspijevali  prebacivati iz jednog djela logora u drugi, no  videi to ja sam sa jednom naaom grupom preaao preko ~ice u odjel domobrana iako su stra~ari na nas pucali i neke poubijali.  Druga grupa zarobljenika takoer se uz pomo jednog od uvara uspjela premjestiti u  bezazleniju kategoriju , pa ih tako nije uspio  progutati Maribor . Slikovito ovakvu podjelu Mato Mar inko ilustrira rije ima  koga na raskri~ju skrenu udesno, ide u smrt. Naaa kolona skrenuae u lijevo . Ova sintagma vjerojatno se odnosi na asnike i pripadnike ustaaa, za koje se navodi da su odmah po selekciji odreeni za strijeljanje.  Dok smo se postrojavali uli smo krikove: 'Ubijaju nas& Ubijaju nas& ' , nastao je mete~ jer su iz logora izlazili kamioni  krcati joa svje~im tijelima, koja su krvarila.  ini se da se je ista slika ponavljala kako je pala no,  pucnjave, udaraca i jauka sad je bilo sve viae. Strojnice su skoro bez prestanka atektale kroz cijelu no (& ) Ujutro& ni jednog asnika nije viae bilo u njihovom logoru.  Iako je gotovo nemogue potvrditi da li se radi o istim likvidacijama s obzirom da se rijetko spominju to ni datumi, Stjepan Buconji u svom iskazu takoer navodi kako, isti dan po njegovu dolasku u logor (23. svibnja),  od prilike 80-100 m od nas u blizini lievog zida ograde vojarne, ra unajui od ulaza bilo je viae ogromno airokih rupa u obliku lievka (& ) U te rupe ugonili su partizani sa strojopuakama zarobljenike u samim gaama i koauljama te po njima otvorili paklensku vatru. uli smo ne samo pucnjavu nego i krikove ~rtava. Par sati nakon toga (& ) dotjerano je nas 35 iz moje grupe da zakopavamo, to nije zasipamo ljeaeve pobijenih. Neki od njih nisu joa bili izdahnuli te su jaukali ispod ve mrtvih ljudi (...). To se dogaalo za svakih 6 noi moga boravka u vojarni-logoru. Mogu garantirati da smo svake noi pokapali najmanje 120-150 ubijenih, ato bi zna ilo 800-900 ljudi.  Zvonimir Dusper smjeaten u mariborski logor navodi kako je 22. ili 23. svibnja, nakon razvrstavanja, cijela skupina djelatnih asnika bila likvidirana. To an broj teako je odrediti s obzirom da su se u logor stalno pristizale nove kolone. Jedan dio zarobljenika dopremljenih vlakom u Maribor smjeaten je u prostoriju carinskog magazina, nedaleko kolodvora. Prva dva dana svi zarobljenici su bili zajedno, a nakon toga su izdvojeni djeca i ~ene, te asnici i do asnici. Domobrani su, kako navodi Kazimir Kova i smjeateni u prizemlju, dok su ustaae bile na prvom katu. Cijelo vrijeme u logor su dolazili partizani i provodili  prepoznavanja . Dolaskom srpskih jedinica u logor, kako se navodi, zapo elo je odvoenje zarobljenika, pa je u kona nici od prvotnih 1.500 osoba koje su stigle, nakon devet dana ostalo oko 300 zarobljenika. Koliko su ove brojke pouzdane teako je rei, no nikakve druge brojke nije bilo mogue pronai. Kazimir Katalini navodi kako su iz ovog logora zarobljenici preba eni u dvokatnu akolsku zgradu. Mogue je da se radi o  Mdchenschule koja se spominje u drugom svjedo anstvu. Po dolasku razdvojeni su djelatni od pri uvnih asnika. Prva skupina, prema navodima odvedena je i nije se vratila. Prema svjedo enjima, zaklju uje se da su svi izdvojeni asnici likvidirani. Oba sjeanja potvruju kako je jedne ve eri grupa zarobljenika postrojena u kolonu, no ubrzo je vraena u logor ( ini se da se zapovijed promijenila). Prema svemu sudei mogue je da su se obojica naala u istoj skupini, pa s obzirom da su im iskazi gotovo podudarni mogue je s velikom sigurnoau tvrditi da je ovaj segment dogaanja to an. Da li je spomenuti logor isti kao i  Kadetenschule , koji spominje Zvonimir Skok teako je rei, no on takoer navodi da su u njegovom slu aju ranjenici (oko 3.000 osoba) takoer smjeateni u zgradi. Vojska (oko 15.000) je razdijeljena po godiatima i smjeatena u zgradi ili dvoriatu iza zgrade, dok su civili bili ispred. Ove brojke ine se jako velikima, no izgleda da je ovaj logor bio prili no popunjen s obzirom da je odbijen primitak jedne od kolona. Pritom je re eno da su u tom logoru tih dana  potroaili trideset kilometara ~ice za vezanje ruku onih koje su pobili.  Jedne ve er navodno je odreeno da se ranjenici moraju ukrcati u vlakove. Osoblje koje je pomagalo, pri  ukrcavanju posvjedo ilo je da su ranjenici bacani u Dravu. Iste opise likvidacija, koje su slijedile nakon  presluaavanja , ostavio je i Drago Kolimbatovi navodei:  Naj eae su ih meusobno vezali ~icom i bacali u obli~nju Dravu.  Spomenute brojke teako je provjeriti jer su procjene, ne samo u ovom slu aju, vrlo raznolike, pa se ini da je vrlo teako bilo koju od njih smatrati utemeljenom. Likvidacije koje se u estalo spominju, ini se da nisu upitne, pa je tako prema svjedo anstvima veliki dio zarobljenika ( asnika i ustaaa) odijeljen i u viae navrata odvoen u aume nedaleko Maribora (Tezno).  Od mog dolaska u Maribor sve do odlaska, neprestano se pucalo oko i u Mariboru. Mi smo medjusobno aaputali da ta pucanja zna e ubijanja naaih drugova, ato smo ve sa viae strana bili doznali (& ) . O ~estokoj paljbi u neposrednoj blizini, koja je trajala gotovo mjesec dana svjedo i i Stjepan Mari, koji je bio jedan od tristotinjak osoba zadu~enih za zatrpavanje rupa na prostoru blizu uzletiata. Prema iskazu bilo je oko 320 rupa od 2,5 do 5 metara promjera. Zvonimir Dusper naaao se u skupini po 28 osoba koje su gole, kamionima otpremane na masovna gubiliata.  Postrojili su nas na sam rub duboke jame. U hipu, nesnala~enju i reskom rafalu strojnica osjetio sam jak trzaj ~ice na ruci i kroz bljeskove i pucnjavu stropoatao se u mra nu jamu.  O velikim razmjerima likvidacija svjedo i Slavko `kara koji opisuje jedan od kanala u tezinskoj aumi, duga ak oko 5 km i  prenatrpan iznaka~enim i nadutim tjelesima . S obzirom da su prilikom likvidacija zarobljenici skidani zanimljivo je sjeanje Lovre Juraja Globana koji je zajedno sa joa 81 osobom bio zadu~en za  rasku~ivanje . Kako navodi on je trpao u parnu pe  (& ) joa djelomi no okrvavljene odore ustaaa, oru~nika, domobrana i neato njema kih gestapovaca , a zatim ih tovario na kamion. Iako ne spominje nikakve brojke, zanimljivo je da se odvoz robe odvijao etiri puta dnevno, punih tjedan dana. Mo~da ova slika mo~e uputiti na neke brojke ili tek prikazati ukupni intenzitet likvidacija. Kada je pri gradnji mariborske zaobilaznice otkrivena masovna grobnica na Teznom pokraj Maribora, zapo ela su istra~ivanja. Od ukupnih 3 kilometra rova iskopano je samo 70 metara i ekshumirano 1179 osoba. Ovakav podatak pokrenuo je veliki broj natpisa i novinskih lanaka koji raspravljaju o te~ini zlo ina i broju likvidiranih. U  Nedjeljnom jutarnjem listu objavljen je lanak  Masovna grobnica ispod vodovoda , u kojem se Dragan Truhli prisjea dolaska u Tezinsku aumu, nedaleko Maribora, 13. svibnja 1945. Navodi kako je ubrzo nakon toga zapo elo razvrstavanje (domobrani, ustaae, asnici i civili).  Tu su ih strijeljali, evo kod vodovoda , navodi Alojzija Poto nik, ija je kua u neposrednoj blizini. Truhli navodi da je u rov, koji su zarobljenici sami iskopali, pobacano 5.173 stradalnika, dok se joa 4.000 ~rtava nalazi u gotovo 400 metara dugom rovu, nedaleko Maribora. O masovnoj grobnici u Tezinskoj aumi o itovala se, kako se navodi, jedino slovenska Vlada navodei  da su se stradanja u mjestu Bohovi, to nije u Tezinskoj aumi, dogodila prije kapitulacije 9. svibnja 1945. Za razliku od toga Truhli izri ito tvrdi da je to an datum pokolja bio 13. svibnja, te da su se stradanja nastavila sve do 18. svibnja 1945. To an okvir zapravo je teako utvrditi s obzirom da postoje podaci (viae  manje pouzdani) prema kojima su likvidacije izvoene i nakon 20. svibnja, no injenica jest da se sveukupna dogaanja nisu odigrala prije slu~benog zavraetka rata, ako se time ~eli likvidacije pripisati ratnim obra unima. ini se da je i ovo joa jedan pokazatelj koliko se zapravo mnoge stvari iz ne tako davne proalosti ~ele prikriti, pri emu mnoga pitanja ostaju bez valjanih odgovora. U takvom stanju ostaje mnogo prostora za  prilagoavanje povijesne istine. Iako se u novinskim natpisima esto navodi da je na Teznom ubijeno i pokopano  viae od 40.000 ljudi , ini se ta brojka ukupno gledano ipak pretjerana. Identificirani dio potvruje vrlo velike ~rtve koje po eti kom pravu ne zaslu~uju da se s tim pitanjem olako postupa i manipulira. Prema napisima sli ni podaci spominju se kada se govori o osobama koje su pokopane u kanjonu `pitali . Stanko Novak svjedo i:  u ovom kanjonu najviae je pobijeno Hrvata, ali o brojci neu ni govoriti jer bi nekog mogla pogoditi kap. Ljudi ka~u, a neki su mi i pokazali, da su partizani prvo s leaevima popunili svih 16 okolnih rudnika i oko 70 velikih jama. Kad im je ponestalo prostora, tjerali su njema ke zarobljenike da kopaju grobove po aumama, a iskoristili su i sve samostanske kule, te njegov bunar.  O likvidacijama u dolini Sv. Ivana svjedo i i Jaka Leber, slovenski partizan iz `pitali a. U lanku  U svezane i gole Hrvate pucali su ili ih zatukli motikama i sjekirama Leber se prisjea kako je meu zarobljenicima bilo najviae Hrvata (~ena i djece). Civili i vojnici, svi su bili zajedno i  Samo je doala zapovijed da skinu odjeu i onda su ih likvidirali pucajui u njih ili su ih zatukli motikama ili sjekirama . Prema Leberovu iskazu u dolini se uvijek nalazilo oko 600 vojnika, koji su se esto izmjenjivali.  Glavni je bio Franc Oreanik koji je doaao iz VOS-a (Vojnoobavjeatajna slu~ba, op.  a.), a nakon njega Jurij Kloko ovnik. Tu je bio i Franc `mon, okru~ni sudac iz Celja.  Likvidacije su, prema svjedo anstvima, izvoene i na podru ju mariborskog Pohorja, to nije kod mjesta Sveti Areh. Na tom mjestu likvidiran je vei broj crnogorskih etnika. Njihove grupe, razvrstane po kotarevima krenule su, kako im je re eno u logor, gdje e biti razvrstani i upueni kuama. Ubrzo su kolone smjeatene u obli~nje dvoriate, u kojem je bilo viae kamiona i partizanske pratnje. Grupe su uvedene u zgradu i u injen je pretres.  Ostao sam u koaulji i kratkim donjim domaim gaama. (& ) Partizani su mi zabacili ruke na lea. Jedan partizan prilazi i ve~e mi ruke izolovanom telefonskom ~icom . Tako su zavezali po dvojicu zarobljenika, pa ih ukrcali u kamion. Po dolasku na Pohorje kamion je okru~en partizanskom pratnjom, koja je pratila zarobljenike do gubiliata.  Vidim na prostoru nekoliko desetina metara leaeve ljudi izukratani jedni preko drugih, obliveni u krvi bez poklopca na glavama.  Na isti na in do mjesta likvidacije su dovedeni i drugi zarobljenici koji svjedo e  Doveli su nas do golemih rupa u kojima su se ve nalazila gola, mrtva tjelesa pobijenih. Postrojili su nas kod tih rupa i otvorili pucnjavu u lea.  Dio zarobljenika spasio se bacivai se prije nego ato ih je uspio pogoditi metak, no pratnja je kako bi bila sigurna u u inkovitost svoje misije, posvijetlila sa svjetiljkom i  pucala po mrtvima . O pogubljenjima u okolici Maribora svjedo i nam i lanak  Bio sam sprovodnik zarobljene hrvatske vojske , u kojem neimenovani sudionik partizanskog pokreta, navodi kako je pred nekim barakama bilo  na tisue zarobljenika . Komesar im je odr~ao govor prema kome e cijela skupina krenuti u drugi logor nedaleko grada, odakle e oni koji su nedu~ni krenuti kuama.  Ubrzo stadoae pristizati teretnjaci, i ljude su vezali ~icom po dvadesetak zajedno te ih ugurali u kamione. (& ) Nakon dvadesetak minuta vo~nje stigosmo na brdo, gdje se stalno pucalo. Ondje nas je do ekala grupa oficira i moj komesar i komandir. Vidio sam kako se kamioni prazni vraaju. Meni su naredili, da vodim etvoricu u smjeru velike jame, gdje su ih ubijali i bacali u jamu. (& ) Stalno su dolazili kamioni sve s novim zarobljenicima, ubijali su ih i bacali u veliku jamu. Po mome mialjenju, tu je ubijeno nekoliko desetaka tisua hrvatskih zarobljenika. Kako sam kasnije uo, to cijelo brdo bilo je poslije minirano.  Za organizaciju i provedbu likvidacija na Pohorju bio je zadu~en Zdenko Zavadlav, bivai zamjenik na elnika OZNA-e za podru je Maribora, koji dugi niz godina nije objaanjavao svoj udio u spomenutim  operacijama . Tek 1990. u knjizi  Iz dnevniakih zapiskov mariborskega oznovca , navodi:  Na Pohorju smo noas opet strijeljali! Nazivamo transport! . U dva kamiona odvedeno je oko aezdeset zarobljenika (uglavnom Nijemaca) iz logora Strania e (`terntal, Kidri evo), nedaleko Ptuja, te poneki iz istra~nog zatvora u Mariboru.  Knojevci rasvjetljavaju put s akumulatorskim svjetiljkama, skidaju zarobljenike s kamiona i potom ih tjeraju prema iskopanom grobu. (...) Dolazimo do jame. Skidamo zatvorenike, kako ih ne bi bilo mogue identificirati. (...) Po pet ih dovla e pred jamu i s obje strane strijeljaju s lakim strojnicama, tako da ~rtve padaju u jamu. (...) Serijsko strijeljanje se nastavlja.(...) Na koncu knojevci odnose odjeu na kamione, kako bi je potom uniatili.  Iako ovakvo  naknadno sjeanje pobuuje sumnju ili barem pitanje zaato nije niata prije re eno, zanimljivo je primijetiti kako se razmialjanja prilagoavaju potrebama vremena. U novijoj ispovijesti za  Nedjeljni jutarnji list Zavadlav je izjavio:  Nareeno nam je da ubijamo , te da je on osobno organizirao pokolje kod Areha na Pohorju. Naredba je, prema njemu, stigla s vrha i glasila:  'Neprijatelja ubijati bez suenja jer revolucija joa traje.' Prema podjeli, masovne likvidacije kod Celja izvraavala je 1. armija, 2. armija pokrivala je podru je Gorenjske, 3. armija podru je Bleiburga, a za podru je Ko evskog Roga bila je zadu~ena 4. armija. Za masovnu grobnicu kod Borla navodi da su na tom mjestu  poubijani Hrvati koji su uspjeli pobjei iz kolona Kri~nog puta, ali su poslije uhvaeni i predani 3. armiji Jugoslavenske vojske. Kao jedna od odgovornih osoba iz slovenske OZNA- e Zavadlav navodi da su oni bili zadu~eni za slovenske domobrane, dok su Hrvati predavani 3. armiji, ije je zapovjedniatvo bilo smjeateno u dvorcu Borl.  U rovovima oko dvorca ubijali su hrvatske domobrane, ustaae i civile  ~ene, djecu, starce...To su uglavnom bili ljudi koji su se probijali prema austrijskoj granici, a nisu bili uklju eni u Kri~ni put. Ondje je ubijeno nekoliko tisua ljudi. U cjelokupnom stanju  ve tada je voeno ra una o bratstvu i jedinstvu, pa smo imali dogovor da svatko ubija svoje. Mi Slovenci svoje, a Hrvati i Srbi svoje. O pokoljima kod Areha prisjea se da su preko dana iskapane jame u koje su preko noi odvo~eni zarobljenici iz mariborskog zatvora.  Kad smo stigli u aumu, blizu iskopanih jama, ljude smo iskrcali iz kamiona i poveli do stratiata (...) . Dio pre~ivjelih zarobljenika iz mariborskih logora upuen je prema ~eljezni koj postaji radi daljnjeg transporta sto nim vagonima prema Zagrebu. Prema nalogu u svaki vagon trebalo je smjestiti 180 ljudi, ukoliko to nije uspijevalo, viak je likvidiran na samoj postaji. Prema drugim navodima u vagone je smjetano po 100 osoba, a svaki otpor bio je rijeen likvidacijom. Prema navodima, kada je jedan zarobljenik rekao da u vagonu nema mjesta, komesar je reagirao:  Doi k meni dat u ti ja mjesta (& ) on ga zgrabi za ruku, odvu e izmeu vagona i ubije.  Za vrijeme putovanja  prilike su bile o ajne, jer se nije moglo sjediti po podu (& ) zrak smrdljiv i neizdr~iv, jer smo morali obavljati nu~de tako zatvoreni, unutar vagona.  Milan Basta u knjizi  Partizani za pregovara kim stolom 1941  1945 navodi kako su ve 16. svibnja  domobrani i izbjeglice puatani kuama. Ovakva izjava nema veliki broj potvrda meu sjeanjima, Oton Knezovi potvruje da su civili krenuli kuama, te da su putem sreli ~ene i djecu koji su trebali na svoj povratak krenuti vlakom. Ovakav  rasplet dogaaja spominje joa jedno svjedo anstvo, prema kojem su zarobljenici otposlani u svoje kotareve  gdje e biti ispitani, odnosno sudjeni, ako je netko neato kriv . No, to nije dovoljno da bi potvrdili Bastine navode. Vjerojatno je jedan dio civila puaten kuama (da li iz humanih razloga ili da se olakaa organizacija povratka ne mo~e se utvrditi), no veina je ipak krenula na daljnji  kri~ni put . Krenuvai iz Dravograda, osim prema Mariboru, jedan dio zarobljenika krenuo je u smjeru Slovenjgradeca, gdje im se priklju io veliki dio izbjeglica koji je zbog zakr enosti pri povla enju, zastao izmeu Slovenjgradeca i Dravograda. Dragutin Pavlina navodi kako su se na raskrau cesta prema Slovenjgradecu naali  u okru~enju jakih partizanskih postrojbi . Istim putem krenuo je i Zvonko Springer, koji se prisjea kako su ve na po etku formiranja kolone odvojeni ustaae, dok su etverorede trebali oblikovati samo domobrani. Springer se ubrzo naaao u koloni, u kojoj je masa pru~ala zaatitu. `to se to no dogaalo teako je utvrditi s obzirom da su i sama sjeanja vrlo neujedna ena. Primjerice Miljenko Peri se prisjea kako je na putu prema Slovenjgradecu vidio sve vei broj mrtvaca u grabama, kraj ceste. Strah od za elja kolone, gdje su usmrivane nemone osobe, kao i brojne likvidacije spominje i Dragutin Pavlina. S druge strane, pojedina svjedo anstva na ovom dijelu puta navode kako nije bilo veih zlostavljanja. Veina se ipak sla~e kako su i ovdje zarobljenici tjerani da tr e i tako iscrpljivani.  Tako sam po prvi put morao tr ati izmeu dva reda naoru~anih vojnika koji su psovali i vikali, urlali i tukli nemilosrdno po svakome tko nije dovoljno brzo tr ao cijelom du~inom reda.  U Slovenjgradec je pristigao i vei broj izbjeglica, veinom slovenskih domobrana i civila koji su vlakovima vraeni iz Bleiburga. Prema iskazima zarobljenici su u grupama od 100-130 osoba potrpani u male sobe. Za vrijeme boravka u logoru, uzeta im je odjea, te su odvojeni asnici. Navodi se da cijelo vrijeme nisu dobili hranu i vodu, te da nisu smjeli na toalet. Prema sjeanjima ini se da je u gradu i oko njega organizirano viae mjesta za smjeataj zarobljenika, no opisi su prili no aturi, pa je teako nai potvrde. ini se da je dio kolona trkom proaao kroz grad, pa je dio zarobljenika smjeaten na livadi koja se nalazila na izlasku iz grada. Dio kolona smjeaten je, kako se navodi u dvoriatu vee zgrade, za koju se prili no neodreeno navodi da je akola ili vojarna. Ubrzo je uslijedilo razvrstavanje. Viae podataka pru~a Mate Stankovi koji je u grupi od, kako navodi, 4.000 osoba bio smjeaten u  jednoj pilani . Kroz no prema autoru, vraena su strijeljanja, pa je slijedei dan prije pokreta prema Celju u koloni nedostajalo oko 200 osoba. ini se da je svaki boravak u Slovenjgradecu bio kratak, pa je tako kolona koja je bila smjeatena na trgu, okru~enom bodljikavom ~icom, ve idui dan krenula put Celja. Drugo jutro formirani su aesteroredovi i zapo elo je joa jedno oduzimanje odijela, nakon ega je kolona, pod poja anom pratnjom krenula dalje. Du~ puta partizanska pratnja, kako se navodi, ubija iznemogle, koji zaostaju putem. Iste navode potvruje i iskaz prema kojem:  im bi netko izaaao iz kolone, da se napije vode ili obavi nu~du, pucali bi bez opomene.  Jedan od sudionika navodi kako je njegova kolona po prvi put zaustavljena nedaleko `martnog, a zatim i kod sela Stra~e. Kod svakog pokretanja kolone razdvajali su se etveroredi, pri emu je pratnja navodno upotrebljavala fizi ku silu. Daljnjim putem, uz tok rijeke Mislinje, pri svakom zaustavljanju pojedini zarobljenici su likvidirani. Svitanjem jutra kolona je stigla pred Celje i tada shvatila da je kroz no nestao veliki broj ljudi iz kolone, posebice ustaae koji su krenuli na elu kolone iz logora u Slovenjgradecu. Posebna opasnost bili su uski koridori, pri kojima bi oboru~ani partizani  tukli po koloni . Ulaskom u svaki tjesnac zapo injala je, kako autor navodi  trka za ~ivot iza koje bi broj zarobljenika bio sve manji. Dio zarobljenika zaustavljen je na livadi pred gradom, dok je dio upuen prema sajmiatu. U oba slu aja odmah po dolasku uslijedila su razvrstavanja i izdvajanja.  Iako se nije moglo izmeu nas hodati; ipak su krvnici hodali i gazili po nama, odabirui ~rtve za svoje i~ivljavanje.  Prema grupacijama provoena je likvidacija zarobljenika koji su bili smjeateni na nogometnom igraliatu u predgrau Celja.  (& ) uli smo danju, a osobito nou krikove, psovke, te smo mi ostali ekali kada e doi red na preostale.  Cijelo vrijeme logor se popunjavao novim zarobljenicima koji su ubijani u tenkovskim jarcima uz rijeku Savu. Stalno nadopunjavanje spominje se i u logoru Be~igrad kod Svete Ane (5 km od Celja), koji je  brojao 7-8 baraka dugih oko 30 m. Meu njima je bila i neka betonirana cisterna, koja je virila iz zemlje oko 40 cm.  Likvidacije su zapo ele 10. ili 11. svibnja, neposredno nakon dolaska prvih zarobljenika. U cisternu su utjerali 100-200 ljudi, stisnuli ih te su se morali sagnuti, jer je cisterna bila niska. Onda su polako putali vodu u nju i sve ljude potopili. Kasnije su ljeine drugi zarobljenici nosili i kopali zajedno s ostalim, koje su u meuvremenu postrijeljali. (& ) Ubijeni su najviae hrvatski domobrani i ustaae, zatim slovenski domobrani, neato etnika zarobljenih kod }alca, malo Nijemaca, a kona no raznih civila meu kojima i vei broj ~ena.  Prvih lipanjskih dana u Celju, na ~eljezni kom kolodvoru, zaustavljen je i veliki broj slovenskih domobrana i civila, koji su vlakovima vraeni iz Bleiburga. O ovim transportima svjedo i Zdenko Zavadlav, te navodi:  Vagoni koji su stizali bili su zaklju ani i povezani sa ~icom, dok je iz njih smrdilo kao da prevoze stoku. (& ) U svakom vagonu bilo je oko pedeset domobranaca u uniformama, ponegdje koji oficir, civil, ~ena, ali i djeca. (& ) Vagoni su puni izmeta. Prema dogovoru vagoni su dalje upueni prema Celju. Po izlasku iz vagona, veina sjeanja navodi da su kolonu preuzele slovenske jedinice:  (& ) partizani su navalili na nas. Sa svih strana su dolazile psovke . Prolazei kroz kolonu partizana, zarobljenici su udarani puakama.  Mnogi su padali od tih udaraca, s krvavim i razbijenim lubanjama.  Nakon toga zarobljenici su razvrstani i postrojeni u etveroredne kolone. Kako je kolona krenula morali su  (& ) ljubiti zemlju, s ustima kupiti smee s tla (& ) i sve to odnijeti u jarak kraj ceste.  Prolazei kroz grad, na putu u logor Teharje (7 km od Celja), zarobljenici su morali pjevati  Mi smo izdajnici, mi smo banditi, mi smo Bela garda . Cijelim putem, koji je za neke trajao sedam sati (jer su kolone upuivane naprijed  nazad), nastavilo se maltretiranje, koje su esto podr~avali i stanovnici tog kraja.  Posvuda su bili civili koji su nas vrijeali, pljuvali i udarali kako je tko stigao.  Danas stanovnici tog kraja, uglavnom iznose:  Prizor je bio nerazuman i ne ovje an.   Kolone su vodili mladi partizani na konjima. U kolonama je bilo mnogo ~ena i djece , svaki koji nije poljubio zemlju  (& ) osjetio bi izmu, koja mu je pritisnula obraz u okrvavljenu zemlju.  Sudionici kolona koje su pjeake prolazile kroz Celje prenose razli ite dojmove. Prema nekima vei dio okupljenog mnoatva, dobacivao je hranu, iako je to zabranjivala partizanska pratnja, dok drugi navode kako su civili  udarali nas, pljuvali po nama, a mi nismo smjeli ni rukom maknuti da se obriaemo.  Pratnja je navodno tukla zarobljenike, a  ako bi tko izostao, jer mnogi su ve bili bosi, toga bi pratnja odmah na licu mjesta ubila.  Veliki dio kolona ili je odmah krenuo dalje ili je tek prenoio, pa krenuo dolinom Savinje, prema Laakom i Zidanom Mostu. Prema navodima ini se da je kod Celja doalo do promjene stra~e, pa se navodi da je kolonu preuzela 6. krajika brigada. Dio zarobljenika dopremljen je u logor Teharje (danas odlagalite Cinkarne Celje i umjetno jezero) koji su izgradili Nijemci (za kolovanje Hitlerjugenda) za vrijeme rata. Cijeli kompleks (500 metara irok i oko 800 metara duga ak) bio je ograen bodljikavom ~icom. Sastojao se od 87 baraka (17 velikih). U sredianjem dijelu, koji se nalazio u maloj dolini, nalazilo se aest velikih baraka meu kojima su bila etiri dvoriata. Ostale barake nalazile su se na okolnim uzvisinama. Svaka baraka i dvoriate bilo je posebno ograeno joa jednom ~icom, dok su podovi dvoriata posipavani kamenjem. Nova vlast (re~im) koristila je ovaj logor sve do sije nja 1948. godine, kada je razruaen. Prema depeaama I. JA upuenim Generalatabu od 16.  18. svibnja, broj ano stanje u logoru opisuje se:  7.600 Nijemaca, 4.550 ustaaa, 2.709 domobrana, 600 etnika, 38 bjelogardejaca, 28 Poljaka, 25 Talijana.  Prema sjeanjima logor se ubrzo napunio,  Bi evi, opasa i i kundaci brzo su nas potjerali u logor, iza bodljikave ~ice& U divljem trku morali smo optr ati baraku i zaustaviti se na sredini dvoriata, izmeu dviju baraka. Postrojili smo se u redove etiri po etiri. Stalno su dolazile nove grupe koje je gonio crveni bi  i teaki kundak, popraen psovkama.  Zarobljenici su morali odbaciti sve ato su joa imali sa sobom. Ukoliko se je netko opirao uslijedili su udarci, pa su zarobljenici htjeli im prije proi stra~u. Po dolasku zapo ela su odvajanja oficira i podoficira, nakon ega su razvrstane skupine po 60 osoba i smjeatene u sobu, u baraci. Svakodnevno su se ponavljali isti prizori:  Postrojavanje na dvoriatu pred partizanima. Psovke, bi evanja, podsmjehivanja, mu enja, te pritajeni uzdasi iz jedne, a nakon toga iz drugih soba.  U sobama je jako smrdilo jer zarobljenici nisu smjeli niti do toaleta, dok je prehrana bila jako loa. Na zatvorenicima su se vidjeli znakovi slabosti: mlohavo su hodali, teko su govorili, a ukoliko su sjedili, jedva su se dizali. Ubrzo su uslijedila popisivanja, svatko je morao izdiktirati svoje osobne podatke, te kada je stupio u vojsku. Na osnovi podataka zarobljenici su razvrstani u skupine A, B i C (A mlai od 18 godina, B  oni koji su pristupili domobranima nakon sije nja 1945., C  svi ostali). Ovakva razvrstavanja prema kojima su maloljetnici oslobaani, poneki odreeni za suenja, te vei dio likvidiran bez suenja spominje i Zdenko Zavadlav. Prema navodima skupina od 80 izdvojenih asnika, svezanih ruku krenula je  prema protutenkovskim jarcima , koji su se nalazili nedaleko od logora. Nedugo nakon toga  zare~ale su strojnice . ini se da je ista sudbina o ekivala i veliki broj zarobljenika koji su svrstani u skupinu C i bili smjeateni na otvorenom. Jednom od zarobljenika koji je svrstan u skupinu B partizan je navodno rekao:  sretan si da si ovdje.  Nakon ato bi uo svoje ime  prozvani je morao prijei iz ograenog prostora na logorsku cestu, gdje je bio panj i pokraj njega veliki smotak telefonske ~ice (& ) kojom su onda vezali domobrance, po dvojicu s rukama na leima.  Preko sanduka zarobljenici su se penjali u kamione, gdje su morali kleknuti i pognuti glave. U svakom kamionu bilo je po etiri-pet naoru~anih partizana. Komesari su dugo prozivali, a  auto za autom, odlazio je sa ~rtvama.  Prema sjeanju, u 14 dana boravka u logoru (od 3. lipnja) vidljivo je smanjen broj zarobljenika. Kasnije je smanjen intenzitet odvo~enja prema masovnim grobnicama, iako je veina osoba iz skupine C  osuena na smrt .  Pet tjedana, svaku ve er dovozili su osam do deset velikih teretnih kola punih svezanih domobranaca. Nabacali su ih kao drva. Bili su ve napola mrtvi.  S obzirom da sva sjeanja navode kako se je logor stalno popunjavao novim zarobljenicima teako je utvrditi pravo broj ano stanje, prema literaturi u logor je dopremljeno izmeu 7.000 i 8.000 ljudi. Prema iskazu jednog od zarobljenika, koji je u logoru do ekao amnestiju, navodi se da je, od oko 5.000 slovenskih domobrana, nakon to su odvezli sve koji su svrstani u skupinu C, ostalo samo 225 osoba iz grupe A i B. Sa skupinom maloljetnika ostao je i Justin Stanovnik, koji navodi kako je od ukupnog broja zarobljenika ostalo oko 500 osoba. Od tog broja, pretpostavlja se da je po etkom kolovoza dio maloljetnika likvidiran u Dolini zvon kov pod Homom. Preostalima je sudila komisija (komesar, dva partizana i partizanke i daktilografkinja) organizirana u logoru. Nakon sasluaanja najvei dio zarobljenika osuen je na 3  6 mjeseci zatvora s prisilnim radom. To an broj osoba smjeatenih u navedenom logoru nije joa uvijek utvren, no navodi se da je svega 380 osoba do ekalo opu amnestiju proglaaenu 3. kolovoza 1945. godine. U okolici Celja nalazi se viae masovnih grobnica: Stari Hrastnik, Huda jama, Marnska kapela, rudnik u Dolu, rudnik Ana, Pod Jelenico, Praprotno, Rikelnov kamenolom, Klembasov kamenolom i Retje. Prema ve opisanom itinereru, veina zarobljenika odvedena je prema Laakom i Hrastniku.  Nakon dva sata vo~nje pokraj Rimskih toplica u smjeru Trbovlja.  Po dolasku  postavili su nas u tri reda pod jakom stra~om (...) Tu su nas izuli i u parovima vodili u smjeru odakle se uo zvuk strojnica. Tu je bila grobnica. Oko nje je bilo rasvijetljeno s elektri nim svjetiljkama.  Dio zarobljenika uspio je razvezati ~icu i pobjei prije strijeljanja, dok su poneki zarobljenici, pre~ivjeli pad u jamu, pa navode:  dva partizana su stajala na rubu jame i pucala ~rtvama u zatiljke. Pucnji su odjekivali u punoj tiaini, bez rije i. Ostale partizane nisam vidio. (& ) Odvezali su nas od drugih domobranaca. Stali smo ispred jame. Hitac u mog supatnika bio je pun pogodak, a mene je zra ni pritisak od tog hica bacio u jamu pa me je meni namijenjen metak samo okrznuo po licu. Pao sam na gomilu krvavih tjelesa i onesvijestio se.  Prema iskazima, kada bi im ponestalo streljiva,  ~ive su bacali u jamu i za njima dodali ru ne granate, a nakon toga jamu zasipali vapnom.  Iste dogaaje potvruje i iskaz pripadnika partizanske jedinice koji navodi da su svi zarobljenici koje su Britanci izru ili JA strijeljani.  (& ) vidio sam da su ih nave er vozili u brda. S njima je bilo i civila (& ).  Zarobljenici iz logora Viktring izru eni na podru ju Rosenbacha (~eljezni ka postaja sv. Helena/Maria Elend), nakon prelaska granice usmjeravani su prema Jesenicama i Kranju. Po preuzimanju od partizanskih jedinica, kako navodi Milan Zajec, zapo ela je vika  Psi bijeli van, sada ete platiti  i oduzimanje svake vrjednije imovine. Kako se je vlak zaustavljao, tako je isti do ek pripremalo i graanstvo, uzvikujui  Dajte ih ovamo da tu pobijemo proklete pse.  Na isti na in do ekan je i dio kolona zaustavljen pred mostom. Prema naredbi dvoje po dvoje je prelazilo most, na kojem je bio vei broj partizana i civila sa svakojakim oru~jem i oruem u rukama. Pri prelasku zarobljenici su udarani i bacani u vodu.  Na takav na in izgubili smo nekoliko stotina zarobljenika iz kolone.  U Kranju su zarobljenici uglavnom smjeatani u logor, koji su za vrijeme rata izgradili Nijemci. Logor se sastojao od nekoliko baraka okru~enih s tri reda bodljikave ~ice. Prema navodima u logoru je bilo oko 5.500 zarobljenika. Po dolasku, zarobljenicima su oduzimali odjeu i obuu, pa su uslijedila razvrstavanja asnika i do asnika. Uslijedila su svakodnevna ispitivanja o jedinicama kojima su zarobljenici pripadali i koju su du~nost obnaaali.  Ubrzo su doali domai partizani koji su tra~ili poznanike.  Malo ljudi se javljalo na upit, jer  je svatko vidio ato se dogaa s onima koji su se javili . Prema Heimoviu, za vrijeme osmodnevnog boravka u logoru zarobljenici su se izmjenjivali i stalno su dolazile nove grupe, a hrana je bila podijeljena svega tri puta. U prva tri dana, iz logora je odveden veliki broj zarobljenika, od kojih se posebno izdvaja 200 asnika, dok je kasnije i ostatak zarobljenika praen psovkama stanovniatva upuen prema ~eljezni koj postaji, a od tuda prema Ljubljani (`t. Vidu). U istom smjeru krenuo je i vei broj zarobljenika koje su partizani doveli do `kofje Loke. Po izlasku iz vlakova zarobljenici su svrstani u kolone koje je s obje strane pratila partizanska stra~a. Prema ve opisanom obi aju kolona je morala tr ati naprijed-natrag. Sa stanice kolone su upuene u samostan, na ijem ulazu  je stajalo 6 partizana, koji su svakoga pretukli kundacima.  Samostan se ubrzo napunio, pa  ponekad nije bilo mogue niti sjesti.  Tek pojedina sjeanja navode kako je u samostanu bilo oko 3.000 zarobljenika. Meu njima bilo je  ustaaa i hrvatskih domobrana (& ) no bilo je i Nijemaca . Nakon popisivanja razvrstane su, poput logora Teharje, tri skupine (1, 2 i 3). Skupina broj 3 veinom je likvidirana u okolici `kofje Loke.  Titovi partizani nou odvoze skupine po trideset, etrdeset, a i viae na stratiate, naj eae u Bodoveljsku jamu ili jamu pod Blagoaem.  Zarobljenici su u parovima, povezani ~icom odvoeni i prema Poljanskoj dolini, nedaleko `kofje Loke. Jedna od skupina, u kojoj su bile 42 osobe napustila je logor 30 svibnja. Do sredine lipnja svi zarobljenici su napustili logor i velika veina je usmjerena, kako je re eno prema `t. Vidu, koji se esto spominje kao  posljednja stanica pred Ko evskim Rogom. Dio zarobljenika krenuo je vlakom,  u vagone su nas utrpali toliko da smo jedva stajali . Kako je kod Sore most bio poruaen, kolona je nastavila pjeaice prema `t. Vidu. Veina kolona stigla je do logora pjeake. Po dolasku, zarobljenici su smjeateni u dvoriatu, nakon ega im je oduzeta bolja obua i odjea. France Dejak navodi kako su uslijedila pregledavanja.  Morao si pokazati ato imaa (& ) Ako si imao kakvu vrijednost, uzeli su, a zatim po eli udarati.  Logor je organiziran na mjestu nekadaanjeg samostana (`kofovi zavodi) nedaleko Ljubljane.  Goni, ulazi! (& ) Urlanje i prijetnje izbezumljenih pobjednika poredanih s obih strana ulaza.  Prve slovenske izbjeglice koje su 8. svibnja kod Borovlja uhvatili partizani pristigle su u logor i navode, kako su po dolasku u logoru zatekli njema ke i talijanske vojne zarobljenike, a s vremenom logor se popunjavao, kako se navodi, i s ustaaama, etnicima i domobranima. Neka od sjeanja navode kako su pristigli etnici  bili u znatno povoljnijem polo~aju . Kroz logor je proaao i J. Heimovi, prema ijoj je procjeni u logoru bilo oko 10.000 vojnika NDH i civila. Ova brojka ini se upitnom, pa je osim toga zanimljivo kako autor navodi da je u logoru vidio dr. Milu Budaka, Nikolu Mandia, generala Mirka Greguria i pukovnika Jucu (Juraja) Rukavinu. Iako za mnoge od njih ne postoje podaci, Nikola Mandi u svojoj izjavi navodi da je proaao kroz Ljubljanu, no ne spominje boravak u logoru. Po dolasku veina osoba je popisana, dani su im upitnici s osnovnim podacima i pregledana im je imovina. Kod prve skupine, ~ene su smjeatene po sobama, dok su muakarci za vrijeme cijelog boravka ostali u dvoriatu.  Veina je 7-10 dana ostala tamo na pijesku, po sucu i kiai, bez hrane, neki samo u majicama.  U prvih aest dana nisu dobili nikakvu hranu, dok je nakon toga podijeljena  topla, zelena voda . Prema sjeanjima zarobljenici su pojeli svo liae na okolnom drveu. Radi nedovoljne prehrane zarobljenicima su se  gnojile eljusti, obrazi, nepce i jezik . Kod svakog pregledavanja i sasluaavanja  mlatili su puakama po naaim glavama . Svjedo anstva opisuju razli ita maltretiranja koja su se svakodnevno ponavljala:  (& ) momke su skinuli do gole ko~e, natakli im vree na glavu i natjerali ih na dvoriate gdje bi ih mlatili po glavi tako dugo dok jadnici ne bi izdahnuli . }ene koje su se nalazile u logoru dobivale su svakodnevno krvavo rublje na pranje,  o njemu su se dr~ali komadi ko~e, pa ak i mesa . Isti postupak bio je i s veim brojem sveenika smjeatenim u logoru. U logoru je bilo i ranjenika koji su 14 dana, bez opskrbe bili smjeateni u dvoriatu. Poslije toga nabacani su na kamione,  polumrtvima, jezici su im doslovce visili iz usta (& ) i odvedeni do Brezarjevog ponora. Pri razvrstavanjima uvijek su izdvajane ustaae, za koje se pretpostavlja da su ubijeni negdje u okolici Ljubljane. Heimovi opisuje kako su u grupama odvoeni prema istini, nedaleko Save na kojoj se nalazila kapelica Sv. Katarine. Prema procjeni u navedenom logoru nalazilo se oko 5.000 slovenskih domobrana i civila. Ukupan broj zarobljenika nije mogue utvrditi, s obzirom da su se stalno dolazili novi zarobljenici. Prema iskazu jednog od zarobljenika  svake se ve eri (& ) zaustavilo osam do deset praznih kamiona. (& ) Partizani bi vezali domobrance, po njih pet zajedno, a onda ih odvozili teretnjacima. (& ) Za manje od jednog sata kamioni bi se vraali prazni (& ).  Ivan Gugi, pripadnik XI. dalmatinske brigade bio je u Kranju tj. Primskovu (24. ili 25. svibnja), kada je stiglo nareenje `taba 26. divizije  (& ) da se izaberu iz cijele brigade (imala je etiri bataljona) najpouzdaniji komunisti, kako asnici tako i vojnici, za neki povjerljivi zadatak, od kojih bi stvorili posebnu etu. Nakon jednog dana Gugieva eta, krenula je kao pratnja i osiguranje novoformirane jedinice od 60  70 ljudi (glavni komandant Simo Dubaji, na elnik `taba IV. armije, Operativni odsjek), u pravcu Ljubljane. Ova jedinica stigla je u logor, no kako navodi:  Nama nisu dali pristupa meu logoraae, ali je ona izabrana eta ubijalaca ulazila u logor i plja kala satove, naliv-pera, prstenje, zlato, itd.  Veliki dio zarobljenika koji je stigao do logora u `t. Vidu likvidiran je u masovnim grobnicama diljem Slovenije. Jedan dio, kako se navodi ubijen je u samom logoru i pokopan u Brezarjevom ponoru, uz gornji tok potoka Glima ica (sjeverozapadni rub Ljubljane). Kao potvrda korisna je izjava Slavka Milavca, na elnika UDBA-e za podru je `kofje Loke, a zatim i za cijelu gorenjsku oblast. On navodi kako su  pod izlikom da idu nekamo na rad, skupili 40 do 50 dobrovoljaca, koje smo zatim otjerali u Brezarjev ponor da ondje iskopavaju mrtvace. (& ) Poato su obavili posao, svi su domobranci poubijani.  Isti slu aj bio je i s jamom koja se nalazila nedaleko Podutike.  Kako je iz ponora i jama, u koje su bile ba ene leaine, po ela proticati smrdljiva voda , odlu eno je da se ponor prekopa i leaevi prebace u, za to predviene jame. Ignac Jansa navodi:  Vlastitim o ima sam vidio, kako vade najedanput po viae svezanih i trulih leaina; vidio sam razne udove tijela, ruke, noge, sve ato su klijeata mogla stisnuti. U ponor se je spuatalo nekoliko njema kih zarobljenika, koji su postavljali ljudski teret u ~drijelo klijeata. Sve ovo je bilo u~asno i airilo nepodnosiv smrad.  Prema relativno rijetkim sjeanjima spominje se i masovna grobnica na Igu, kod koje su  (& ) zvjerski mu ili i na kraju pobili sve zarobljenike. U spomenutim grobnicama likvidiran je (pretpostavlja se) vei broj ranjenika koji su vlakovima krenuli iz Ljubljane u pravcu Kranja, Ljubelja i Jesenica. Zasigurno najvea grobnica na podru ju Slovenije, svakako je Ko evski Rog (isto no od Ko evja). Na spomenutom podru ju nalazi se viae grobnica; Na kri~anju, Pod Krenom, Macesnova gorica, pod Rugarjevim klancem, }epna jama, Cinkov kri~, Ceteaki gozd i Ruper  vrh). Dio zarobljenika dova~an je vlakovima na ~eljezni ku postaju u Ko evju, dok je ostatak zarobljen u sjevernoj Sloveniji, dopremljen teretnjacima. Veliki dio zarobljenika doveden je pjeake, praen jakom vojnom stra~om. U pravcu prema Staroj }agi ubijeno je oko 14.000 ljudi. Radilo se o sedam transporta, od kojih je svaki vlak imao 40 do 45 (navodi se i 50 do 60) vagona i vukle su ga tri lokomotive. Pretpostavlja se da su likvidacije provodili pripadnici 11. brigade 26. divizije, koja je bila uklju ena u 8. dalmatinski korpus. Svi zarobljenici prvo su odvedeni u Marijin dom ili u gimnaziju u Ko evju, a nakon toga prema masovnim grobnicama. Dolaskom u zgradu gimnazije, smjeateni su po sobama, nakon ega je uslijedilo pretra~ivanje i formiranje kolona od 20 osoba koje su ekali kamioni. Istu proceduru proale su i skupine dovedene u Marijin dom, gdje su im ak i gumbe potrgali, nakon ega su svi morali  zavinuti rukave i prekri~ene ruke staviti iza lea, nakon ega su ruke jako svezane.  Nakon toga vezani su po dvoje i ukrcani na prijevoz. Putem nisu smjeli dizati glave, kako ne bi vidjeli u kojem smjeru se kreu. Cijelim putem partizanska pratnja udarala je zarobljenike. Kako su se pribli~avali gubiliatu, uli se je strijeljanje i vriskanje zarobljenika.  (& ) s kamiona na cestu su nas istovarili partizani u okrvavljenoj odjei i s zasukanim rukavima.  Po dolasku, ruke su im razvezane, te su svu eni (neki ak do gola),  na lijevo sam vidio hrpe sortiranih majica, hla a i suknjica . Zarobljenici su krenuli stazom (oko 100 m) posipanom debelim kamenjem, prema jami.  Na svakih pet koraka stajao je stra~ar, na svakoj strani po jedan. Svi su imali palice, svaki nas je zaustavio i udarao (& ) . Putem do jame neki od zarobljenika su morali sjedati, pa se dizati, ato je uzrokovalo da im ~ica na rukama svaki put zare~e meso. Doaavai do jame, svi su morali dati svoje podatke. Tako su, kako se navodi, kontrolirali tko ima zlatne zube.  Oko jame (& ) je bilo sve krvavo i sve puno ljudskog mesa.   Kad su me naterali da tr im, po~urio sam ato sam br~e mogao, jer su me tukli sa obe strane. Kad sam dotr ao do jame zapazio sam grupu partizana, koji su streljali u jamu joa napola ~ive domobrance i bacali bombe, da je sevalo i grmelo kao da je oluja.  Drugi sudionik navodi kako je sko io prije negoli ato su vojnici zapucali, te pao u jamu, punu mrtvih tijela.  Podamnom je bilo straano jaukanje (& ), krv je tekla po meni i slijevala mi se u usta . U jami je bilo hladno  pa smo uzimali odjeu od onih kojima viae nije trebala . Jedan od pre~ivjelih u jami je proveo cijeli dan, te navodi kako je tom prilikom ubijeno oko 1000 osoba. Prema svjedo enju Milana Zajeca strijeljanje je trajalo dva dana i u jami ih je pre~ivjelo osamnaest (u kona nici je uspio pobjei samo Zajec). Partizani su na gubiliatu stra~arili sve do 5. lipnja, kada je u jamu nabacano kamenje, te u viae navrata i ru ne bombe. Ivan Gugi potvruje neke od spomenutih navoda, opisujui:  po svoj prilici 27. svibnja 1945. poaao je jedan kamion ubojica i etiri zatvorena kamiona ('crna marica') sa zarobljenicima. Mi smo znali da ih vode na ubijanje. Naau treu etu povezla su dva kamiona oko 10 sati istog dana radi kupljenja i otpreme robe poubijanih zarobljenika. (& ) Iali smo najprije prema Ljubljani i 1.5 km te smo onda skrenuli desno, airim poljskim putem, i iali oko 3 km. (& ) Doaavai tamo vidio sam skupinu zarobljenika, oko 50 ljudi, koje skidaju i ve~u ~icom za ruke po dva i dva, za miaicu, te su ih opet u parovima povezali i izmeu sebe ~icom. (& ) Ubijanje je vraeno na jami i to uglavnom metkom u zatiljak, a neki su i ~ivi skakali u jamu, duboku bar 50 m. Mnogi nisu bili izdahnuli, nego strano jaukali u jami, na to su partizani od vremena do vremena bacali englesku bombu u jamu. Prema njegovoj procjeni, kamionima je stizala svaki sat otprilike jedna tura i to cijeli dan, ukupno oko 40 kamiona. Nave er su se hvalili da su ubili 800-1000 ljudi.  Nakon zavraenog zadatka,  ubijala ka eta , kako se navodi, otiala je na (nagradni) odmor, na Bled. Broj osoba ubijenih u Ko evskom Rogu nije to no utvren, prema jednom od prvih dostupnih napisa  Kri~ev pot slovenskega domobranstva u Ko evskom Rogu je stradalo oko 18.600 protivnika novog re~ima, od kojih se izdvaja 3.000 slovenskih vojnika i civila. Prema  Vetrinjskoj tragediji navodi se da je ubijeno oko 3  4.000 slovenskih domobrana, oko 3.000 srpskih dobrovoljaca, 1.000 crnogorskih etnika, oko 2.500 hrvatskih domobrana i ustaaa. Ko evski Rog je i grobnica velikog broja civila uhienih neposredno po zavraetku Drugoga svjetskoga rata. O broju ubijenih raspravlja se i u  Bleiburakoj tragediji hrvatskog naroda , koja prema izjavama svjedoka navodi da je  u Ko evlju i njegovoj okolici ubijeno viae od 20.000 zarobljenika, stanoviti broj civila, meu njima je bilo ~ena i djece.  U istoj knjizi navodi se kako je nakon likvidacija bila prisutna komisija (dva pukovnika, nekoliko pukovnika-poru nika, i majora, te tri civila), koja je nadgledala pakiranje odjee i uniformi.  `ef komisije bio je Dule Kora, a primao ih je u ime strelja kog voda njegov zapovjednik Simo Dubaji.  Pri slaganju robe u bale i njezine otpreme sudjelovao je Ivan Gugi koji navodi da je njegova jedinica poslala iz Ko evja preko 20 vagona robe skinute sa zarobljenika. Prema njemu,  stizalo je dnevno po 10 i viae vlakova sa plombiranim, zatvorenim vagonima, uvijek najmanje 10 a gdjekad i po 20. (...) Skoro svi su bili vojnici-muakarci, ali i nekoliko ~ena, koje su silovali kod jame prije strijeljanja. (...) Sve ubijene odveli su na dvije jame-bilo ih je 30-40.000 u 8 dana.  Sam Dubaji u intervjuu s Nokolaiem Tolstoyem, objavljenom 1990. u beogradskoj  Dugi , opisuje likvidacije 30.000 ljudi. Pet godina kasnije, u tjedniku  Globus takoer tvrdi  (& ) Ja sam doveo 30 tisua ustaaa na Ko evski Rog. O tome postoji ak i dokument na engleskom. Tito je donio odluku da oni nestanu, a ja sam samo izvraio zadatak. (& ) Koliko ja znam ~ene i dece nije bilo. Ranije prije Ko evskog Roga, kad smo od Engleza preuzimali hrvatske, dakle ustaake i domobranske zarobljenike, i zatim ih u konvojima slali u Jugoslaviju, primali smo samo vojnike. (& )  Iste podatke donosi i John R. Lampe prema kojem je  viae od 30.000 osoba optu~enih za kolaboraciju, ali ne i ratne zlo ine, ubijeno u slovenskim aumama, na Bleiburgu i Ko evskom Rogu.  Prema nekim podacima koje navodi slovenska komisija za istra~ivanje broja ubijenih spominje se da je u Ko evju oko 700 osoba do ekalo amnestiju objavljenu u kolovozu 1945. godine. Ukupnim pregledom, airoki raspon brojki ne omoguuje konkretnije zaklju ke. Sama sjeanja optereena su  vlastitim dojmovima , dok se otvorena  hvaljenja sa sudjelovanjem u likvidacijama 30.000-40.000 osoba ne mogu smatrati  ozbiljnim . Prema svemu ini se da bi prve procjene, koje donosi slovenska historiografija mogle biti najbli~e ukupnoj procjeni. Ako se vratimo ispratiti kolone, jedan dio kolone iz Maribora krenuo je prema Ptuju i Slovenskoj Bistrici. Jagica Gali navodi kako ih je partizanski uvar obavijestio da idu u Mitrovicu, te dodao  ne znam kada ete stii. Ni meni nije lako, umoran sam. Osobito mi se gadi gledati kako zlostavljaju ovu mladost kao da su robovi.  Isti, humaniji postupak spominje i Frano Duaevi. Stigavai do Ptuja kolona je dobila novu, guau pratnju. Na ovom dijelu puta Hrvoje Huptfeld svjedo i, kako je partizanska pratnja dozvoljavala da zarobljenici primaju hranu koju su im davali stanovnici tog kraja. Nedaleko Ptuja organiziran je logor Strnia e pod upravom mariborske OZNA-e. U po etku isti prostor slu~io je kao istra~ni zatvor podru ne OZNA-e za Ptuj. O njegovoj organizaciji svjedo i nam Zdenko Zavadlav, koji navodi da je u logoru bilo oko 5000 le~ajeva, namijenjenih onim zarobljenicima kojima je odreeno odseljenje. Prema Mati `imundiu, na raskrau ispred Ptuja odvojena je skupina od 5000 osoba i odvedena u logor Strnia e. Iako za smjeataj u ovom logoru nema svjedo anstava, malo je vjerojatno, ako je logor imao 5.000 mjesta, da su ona popunjena samo izbjeglicama iz NDH. Povrh svega, ve je prije re eno kako su zaklju ci Mate `imundia i ina e podosta pretenciozni. Iz Celja vei dio kolone krenuo je prema Zidanom Mostu. Na tom putu  vidjeli smo straane zlo ine: iznaka~ena i isje ena tijela. O stablima su visjela gola tijela, izbodena no~evima na mnogim stranama, s izvaenim o ima, srcem, jezikom, odrezanim spolnim organima, ia upanim nokTrtvz~X \ | ~     h 2 < ̲𣜗Ȑxqmiqiqeqihrh>Fhp h/5JhoTi h<.hoTih>G5;CJ\aJ hKS: hh nD h nD: hTh nDhRh nD: h nD5:hm;h nD5;CJ aJ h]ShKSh nDh nD5:CJPaJPhAvkh nD5:CJaJh nD5:CJaJ hRh nDhRh nD;',Trtvxz|~X Z \ | ~ $a$gd`Q$a$gd`Qgd`Q->..    $a$gde[Qkd$$Ifl0#$$ t644 la $$Ifa$gd`Q $Ifgd`Qgd`Q$a$gd`Q   x$j$$(>.F.R.T.// /2n4$a$gdoTigds$a$gdQSl$dh`a$gdoTi$dh`a$gdb^m $dha$gdoTi $dha$gd' $dha$gd7!$a$gdoTidgd<. \d^fpt^ n&(DNpzHj"""B#D#&&,(R(((:->-R.T.v../h/5JhoTi5CJ\aJ h/5Jhb^mh* h/5Jh;L0h'h}/ h jh jh jh^ hoeAhoeAh7!huz, h/5JhoTihoeAhrC//f11(2*2445255588 9<9R:V:d:::P;=>>>?*@N@@@AAAAAA8C:CCCCCCCDDD쿸͓싀xh~&1CJaJh/5Jhb^mCJaJh}CJaJh/5JhoTi6CJ]aJh/5JhoTiCJ]aJh/5JhoTiCJaJ h/5Jh%*h%*h/5JhoTi6]h/5JhoTi]h;hc h/5Jhb^mh Ih}/ h/5JhoTih/5JhoTi5CJaJ/n4T;AjFJ\NRT@W<`Tlnq&u{8}$dh`a$gds; $dha$gd)l$dh`a$gd)l$dh`a$gdD$dh`a$gd $dha$gd)l$dh`a$gd%* $dha$gd~&1 $dha$gdoTi $dha$gdb^mDDDfEEhFpGGGI IIIIIIIIIJLLLL6MFMZN\NnNzNNNNLOݽݍzrjrbrVhhCJ]aJhy#]CJaJhCJaJhCJaJhoTiCJaJh/5Jh)lCJaJh(3%CJaJh7O6CJ]aJh7OCJ]aJh7Oh7OCJ]aJh7OCJaJh7Oh7OCJaJh%*CJ]aJh%*h%*CJ]aJh%*CJaJhCJaJh~&1CJaJh/5JhoTiCJaJ!LONOdOOOOOPPPPRPPPPP&Q2QQRRSSSS T8TDTFTVTXTTTT"UUU`VbVfVVVVWW>W@WXXϴϮy hw\hw\ hw\6]hc hw\]hw\hw\]hw\hy#]hh[ h[PJ hw\PJhy#]CJaJh6CJ]aJhCJaJhCJaJhCJ]aJhhCJ]aJhCJ]aJhhCJaJ/XYtYvYxYYYYYZZ\Z|Z~ZZF[H[J[V[>\r\\\(]*],].]Z]]]]]^L^^^^^^^^^^^^^^ _~___ ````*`:`<`jcǿǴǿǬh/5JhoTiCJaJ hRhDhRhD] hR0J hR]hRhR]hR h]hh]h# Phhhw\ hw\6] hD]hDhw\]hD9jccd"e&edeef,mjm|mmnqqqr s&snsttTuvuvvvvwwx4x6xxHzZzzzzwplldh|h# P]h| h# P0J-H*h# P0J-H*]h# Ph# P0J-H*]h# P h# Ph# Phrh%*h/5JhoTiPJh/5JhoTi] h/5Jh)l h/5JhoTih/5Jh)lCJaJh ICJaJh/5JhoTiCJ]aJhcCJaJh~&1CJaJh/5JhoTiCJaJh%*CJaJ%zzzz{{{{{{{{|||||}>}`}b}}}}}}}}}0~2~4~T~V~X~~~~~~~,.^j|ùǹ hs;6]hs;hs;] hs;]hs;0J-H*]hi0J-H*]hihi0J-H*] hi0J-H*hihi0J-H*hi hihi hihoTihs;hw\ h/5JhoTih|h# P h|]h|h# P] h# P6]1(*nȀʀրڀ268@B؁"0Z\^ڂނ024RTH4`vȇ LXžž{ h4a\ h\ h% \ hc*@\ h@\ h,\h,h,\h,5CJ\aJ hVhoTi h6Fh-'h-' h6Fh6F h6FhoTi h6Fh3#hi hbW0J-H* hs;0J-H*hihi0J-H* hs;\ hi\ hs;\]08vVhjZn f.$dh`a$gdQSl$dh`a$gd$dh`a$gdQSl$ 7@dha$gdgdA$a$gdQSl$dh`a$gd| $dha$gd$dh`a$gdVXTZtv| $2Zrґ HJĖ̙4@RTVNtx¢ޢz֣þùþò h6FhVh8#MhhXAKh:hD<h| hVhV hV\ hD<\ hnZ\ hs\ h?cj\ h_'\ ht\ h6Lk\ h`Pu\ hlu\ hB\ h|\ h\ h4a\8֣4hjLlĦ8<VZz|ƧȧʧΧڧF@LjlntѾɺɺѯѤќɕˆœjh/5Jh\0JU h\h\h % he7 h/5Jh Ihh; h/5Jherherhc h/5Jh\h\h h/5JhQSl h/5JhAh/5JhoTi5CJ\aJ h8#Mh, hnZ\ h/5JhV5ҮhjT^4:FĹbdкLȾҾ @BNZ|¿ƿ񟎟tjh/5Jh0JU h/5Jh h'B0Jh' jh/5Jh}0JU h/5Jhjh8h Ijh/5JhQSl0JUh h/5Jh`*jh/5Jh`*0JUh/5Jh`*0Jhgherjh/5JhQSl0JU h/5JhQSlhlh % -"Dlz,BDRZ\^`, $&*{{{t h/5Jh+ h/5JhM h/5JhQSljh0JUhjhL0JUh' hhL h/5Jh* Qh I h/5Jhg jh/5Jh50JU h/5Jh8o h/5Jh5jh/5Jh~N0JU h/5JhszhU= h/5Jh~N h/5Jh*&46Vf^jx DTnprt:Fdn*릢놢농her h/5Jh'h"*hAjh/5Jh=0JUhOx h/5Jh=jh/5JhQSl0JU h/5Jh} h/5Jh+jh/5JhBO0JUh' h/5JhR$(-xi$dh`a$gdQSl$dh`a$gd? $dh`a$gdH$dh`a$gdl6<$dh`a$gd0E$dh`a$gdGVP$dh`a$gdV$dh`a$gdx@$dh`a$gdA$dh`a$gd@Bdjƿxxx h/5Jh5& h/5Jhjh/5JhXC0JU h/5JhXCjh/5Jh? 0JU h/5Jh? jh/5Jh|0JUhV h/5Jh|jh/5JhQg0JUjh/5Jho0JU h/5Jh:fH h/5Jho h/5Jh^hO10 h/5JhQg/  &@| Xnxijٛ˔䍀yrnrg h/5Jheh1 h/5Jh_; h/5JhRLjh/5JhRL0JU h/5Jh-O h/5Jh}hXfjh/5JhOf0JU h/5JhOfjh/5Jhv0JUhex h/5Jhv h/5JhXC h/5JhZ h/5Jh}hV h/5Jhk{ h/5Jh5&jh/5Jh5&0JU(4L $ @ j l n        @    D   LPRT뺳ݟݟyrrrnrh1 h/5Jh( h/5Jh! h/5Jh ~hGVPjh/5Jh}0JU h/5Jh} h/5JhRLjh/5JhZ0JU h/5JhQSl h/5Jhho h/5Jh1:jh/5Jhcm0JUhV h/5Jhcm h/5Jhe h/5Jh_;jh/5Jhe0JU+J^8vxzTVXZ\^j "$&vx(0p:<>TVXJϰİ穜畑sll h/5Jhqxjh/5Jh` 0JUjh/5Jh.0JUh1h0E h/5Jh.jh/5Jhu0JU h/5Jhu h/5Jhh(jh/5Jh` 0JUhXf h/5Jh{I h/5Jh` jh/5Jh(0JUh7ph:( h/5Jh} h/5Jh( h/5Jhcm*JLN*,:<>FRpNPRh|lnrL R   !!!""###$$%ŽŽŬťxjh/5JhUb0JUh&ijh/5Jhw00JUhHh"* h/5JhUb h/5Jhw0jh/5Jh? 0JUhh0Eh! h/5Jh? jh/5Jh` 0JU h/5Jh` h}~@ h/5Jh1 h/5Jhqxjh/5Jhqx0JU-%%T&&'@'N'P'b'(J(()"),)2))J*,,,----b.t.// 0&0.0L0V00t1111r2z222p3r3t33304244ݸݱݩ䥱ݍ h/5Jhl% h/5Jh0 h/5Jhjh/5JhQSl0JUh+8hhHhH h/5Jh! hb<9jh/5Jhw00JU h/5Jh0jh/5JhQSl0JU h/5JhQSlhjh/5Jhw00JU h/5Jhw0hl6<244444~566677J88889f9h99D;T;V;;6<T<===:>z>>^?`?b?d?f?@@A^AAAA(BBBCCCٿٸ丿丫{{hO&h> h/5Jh8M$ h/5JhEh;jh>0JUhKhM^hEh;h0jh/5Jh00JU h/5Jh0h=Ch/5JhQSl0Jjh/5JhQSl0JU h/5Jh? h. h/5JhQSl h/5Jhjh/5Jhl%0JU0-8=f?J OQXBeve@eBeZe\epffɴɰɰɥɩɩɗɴɓɩh jh,nH0JUh,nHhQTjhP0JUhP h/5JhuhJNjh/5JhQSl0JUhh:;9 h/5JhQSljh/5Jh`el0JU h/5Jh} h/5Jh`el h/5Jh%^&jh/5Jhu0JU4fffBgPggVibi|i~iiiiiijjjjkRlTl|llllmmm n>n@nnnn@oBotoooooooopp>pNqPqsssrsts>tϵϪϪϪϪϪŸ h/5Jh<h= h/5Jhjh h/5JhCwh jh/5JhQSl0JUjh/5JhQSl0JU h/5JhQSljh/5Jhf0JU h/5Jh} h/5Jhf h/5JhuhQThJN7>t@tBtbtvttuuuuuuv|v~vvyByDyy8z:z@JZ , "&ȏʏ֏024:JƑґ"$ΒВҒԒ֒ܒ<ln<̻䷰ȃ|uuu h/5Jh)= h/5JhyAjh/5Jhu0JUhM h/5Jh}h1h`0u$dh`a$gd $dha$gdq5 $dha$gd2$dh`a$gd&j$dh`a$gdu)$dh`a$gd0 $dha$gd:q$dh`a$gd:q$dh`a$gd:U$$dh`a$gd^ <>@&XxΖ*4f8xҙؙBDFК"$8Jv4t֝؝df䳥؅x؅xjh/5Jh_\0JU h/5Jh_\h_\jh/5Jhy0JUh@ԥV^ΦZ\\^੢੢vjh/5JhS0JU h/5JhPh:q h/5JhSjh/5Jh)=0JU h/5Jh@ h/5Jh)=h:U$jh/5JhQSl0JUh=jh/5JhGU0JU h/5JhMp h/5JhG h/5JhGU h/5Jhy h/5JhQSlhr' h/5Jh_\.r46\^Ưذ8:@NP.0\^`flnĹÿʲծ򏋏sjh/5Jh00JUh h/5Jh`elhy h/5Jh0jht0JUhtjhf0JUhfjh/5Jha$0JUh(7 h/5JhUb h/5Jha$hM^hr'jh/5JhQSl0JUh""Rh:qhM h/5JhQSl h/5JhS* ,4pξ L82468TV~z̴̻̕̕wȩsh5jh/5Jhx0JUhjh/5Jhh0JU h/5Jhhjh/5JhY40JUhu) h/5JhY4 h/5Jhxjh/5JhA0JUh h/5JhA h/5JhA]h 8d&8LNzBDJbdfɵ®§薉ungchL/ h""R0JH* h/5JhP@jh/5JhP@0JU h0JH*jh/5Jh0JUhjh/5Jhq50JU h/5Jhq5 h/5Jh}jh/5JhQSl0JU h/5Jha h/5JhQSljh/5Jh~0JU h/5Jh~h2 h/5Jhh/5Jh0JH* h/5Jh&X $`t  F~468: DF8ÿ˱ڿڜ֕֕ڑڱڍڀy h/5JhS?jh/5Jh Z0JUhI Nh3,R h/5JhD+,jh/5JhD+,0JUh% hDBhtjht0JUh(h""RhWhL/ h/5Jh&h3_ h/5Jh Zh/5Jh0JH* h/5Jhjh/5Jh0JU.8:<FRp~$&(LBR,~"$ ^`l246$̿봭ঢএ{jh/5Jhy0JU h/5Jhy h/5JhYh_Gh}hAhJ h/5JhQSl h/5Jhq5 h/5Jh Zh""Rjh/5Jhm.0JU h/5Jhm.jh/5Jh^y0JUhL/ h/5Jh^y h/5JhS?jh/5JhS?0JU.Zx#*6<L2dlxi$dh`a$gdDQ$dh`a$gdW$dh`a$gdh*%$dh`a$gd+>$dh`a$gd $dh`a$gd"$dh`a$gd$dh`a$gd3$dh`a$gdJ$dh`a$gd^y $@t`pdfRj L$ D , 򾷳㾟|jhfQ0JUh3jh/5Jhy0JUh-hJ h/5Jhyjh/5Jhm.0JUh_G h/5Jhm. h/5Jh\jh/5JhY0JUh""Rjh/5JhQSl0JUhL/ h/5JhQSlhA h/5JhY h/5JhP0, . 0    @,.,>(fhj&TVXZϽ붯wsokhPthAh$ljh/5Jh2,0JUhBpjh/5Jhf0JUjh/5Jh2,0JUjh/5Jhf0JU h/5Jhf h/5Jh2,jh|,w0JUh3hhh|,wh-jh/5Jh+0JU h/5Jh+ h/5JhQSljh/5JhQSl0JU*!!!`"b"d"t#v#x#'''p'' ) ))0)*******"++++,,----.Z.*/8/N/`/b/j0̷̷̛̳̟̿̿̔zvř̌hUBh5 h/5Jh5 h/5Jh-h-h~4h? h/5Jh?h]\ h/5Jh @ljh/5Jh0JUh"h(m(hjh/5JhQSl0JU h/5JhQSl h/5Jh2,jh/5Jh2,0JU h/5JhjhPt0JUhPthA,j0l0n0001222224565#6$66666 8R88889:<<<<<<===|>~>>>^?h??@B@b@ٴٰ٣ٟ}yuqq}h>hthUBhzhQJEjh+>0JUh&h}h-h(m(h+>jh/5Jh0JUh jh/5Jh0JU hhjhh0JUh]\ h/5Jhh hh h/5JhQSljh/5JhQSl0JU,b@d@2A4AAVBXBDDDDxFzF|FFFFFFG@GVGXGGnHpHHHLINIbIjIIJJJJKK"KKKKKKLLL¾ʺʰ¾¢ʞxjh/5Jh3(0JU h/5Jh3(jh?0JUh3(h?hZjh0JUhjhLf`0JUhUBh-hhn9|hLf`jh 0JUhzh jh%%:0JUh%%:jh>0JUh>h"9{/LLLL(M:MMO8ODOHOlOOOOOOOlRnRpRRRRUUUVVV.V0V2X*X2XXXXXXX0Y6YYYLZlZxZZZZZZ[[[[[\\]]V]]]] ^ ^B^x^~^^^^^^^_z_|_~____H```ʾʴҰjh S0JUhrLjhDQ0JUhDQhzjhz0JUhZh9ihmhNlhUBhwh&hGh=@h ShyWDh}jh,0JUhWh,6```bbbcc.d0d2d.eeVfXfZfgggggNhPhhhxizi|ijjNkvkxkzkʶòèÝÐ|uqgc_cUjh:6K0JUh:6KhfjhCz&0JUhCz& h+Lfh+Lfjh9ihS50JU h9ihS5jh9ihakj0JUhC?& h9ih+LfjhH0JUhHjh9ih0JU h9ihakj h9ihh1*jh S0JUh Sjhm0JUhmhNljhNl0JU!zkklllm2m4m6mDmdmmmmnnnnnnnoooop8p@plrrrss"s\sst|u~ulxnx,yz||~||||}}}ӳөӥލކ hJ7h1hEjh/5JhE0JU h/5JhEh1*jhP0JUjh/5JhQSl0JUhUB h/5Jh9ih6&hPp h/5JhQSlh.h,thmh9ih+Lfjh:6K0JUh:6Khf2}}}~Z~~~*FlLNdpt̃΃TVXZ68Jrtvxz˽jh%0JUjh.A0JUh\sh.AhrLh%jhE0JUhhchRNh Ejh}10JUh}1hEh}AW h/5JhQSl hJ7hzjhJ7h10JU hJ7h1h,t hJ7h,t2l\ZBxi$dh`a$gdL$dh`a$gdj$dh`a$gd1o$dh`a$gd~Y$dh`a$gd_g$dh`a$gd_G$dh`a$gd;e$dh`a$gdQ$dh`a$gdH$dh`a$gd,t zfpȌ>   "(24DFVXZDlnɴɰ|xxtxh-=YhLjhF0JUh\9Pjh/5Jh 50JUh 5 h/5Jh 5hcjhU0JUhUjh/5JhQSl0JUhFh h/5JhQSlhX/h.Ah1jh_G0JUhHhPPjh5u0JUh_Gh5u+К֚246›ěƛț46̝"XZҞԞ:<jlȠԣ֣¾}s}שjh5u0JUh_GhrLhUBh5uh1jh/5Jh_g0JUhc h/5Jh_gh_g h_gh_gjh\!0JUh\! h/5Jh}h~jh,0JUh,h} h/5Jh;e h/5Jhh;eh-=YjhL0JU-.XZ|~VXZ\^Z^R ¾¾ºº}pi hvh|jhvhJ70JU hvhoJ}hY hvhv hvhJ7hrL hvh5 hvh ?h ?jhc0JUh*Hh~h|h^Gh_gjh10JUh1 h_gh_gjh50JUh5hc hchcha h,'ʯ̯ίƱȱʱ޲@RXZ&(`r.ƿӸӫӤzsosoӫӈkhch:'" hvh:'"jh5%0JUhmlh~Yh5% hvhHjhvhO0JU hvhOjhvhJ70JU hvhE hvh|jhvhoJ}0JU hvhJ7 hvhoJ}jhvh10JU hvhy hrL hvh1&.02v$TVXZ~޺ (*FxRTTVXZtjlnzvrhd`hyeh1W jh,$G0JUh+2hyVjhB0JUh1ohUBhB hyVhyVjh+0JUh+ha h\! hM6nhM6nhM6nh5%h,qhJ7jh/5Jhx0JU h/5Jhxh; h/5Jh;hchx hxhxjhvhJ70JU%z(*,LNPT\ "$46Dhjlp4B͸ɴ͸͸jh9ihDQ0JU h9ihDQhDQhmljh/5Jh0JUhY h h/5Jhjh,$G0JUhBh,$Gjh@B>@BDF"xzʼꮤʝʝΝjh/5JhQSl0JUhLhc h/5JhQSljh0JUhjh 00JUh 0jh40JUhjh4jh/5JhyV0JUh 99 h/5JhyVh+2hyVjh+20JUh1W 5z|>:6dfhl ("$&`bvx~$&(NPRhB04fh h/5Jh3hcfhlBh h3h;jh/5JhQSl0JU h/5Jh4h4 h/5JhQ o hQ ohQ ohQ ojh/5Jh40JUhc h/5Jh4ht h/5JhQSl<Rln dxx$dh`a$gd$dh`a$gd$dh`a$gd/U[$~Kdh]~`Ka$gdQ8$~Kdh]~`Ka$gdQSlgds$dh`a$gdKS$dh`a$gdcf$dh`a$gd4 *@l F|\Zr|jln<>jlnĽİ⽩h h/5Jh h/5Jh h/5JhQSljh/5Jhcf0JU h/5Jhcfhcf hlBhlBhUBh; h/5Jh;hEhlB h/5JhlBhhjhc h/5Jh38<2rVXZ DbJLX`rtvxNbµڵڵکh/5JhQSlCJaJhR?CJaJh5iCJaJhR?jh/5JhQSl0JUh:5hTT h/5JhQSl5CJaJh,7 h/5JhQSlhQ8hS^hshlh}zhgI h/5JhgI; $:@*6FT6@jlfh6տݿհjh];0JU h}h h}hSh:5jh}hC?0JUh h}hmh7CJaJjhR10JCJUaJhR?CJaJhR1CJaJh/5JhQSlCJaJhCJaJhsCJaJh5iCJaJ0>P&(                  V X            v x DF筠ܙܕܙ}v} h}h}jh}h}0JUh h}h7h_p h}h=^jh/5Jh}0JU h)Rh}hh}h)Rh/U[ h/5Jh62h62jh}hOFv0JUhs h}hOFvh h}hSjh}h0JU.FLR tvx\@BX  <tvx :N^`bdn4lp"bxz۸۴혔 h/5Jh{MhR?h{Mjh/5Jh')0JU h/5Jh')hx$hhjh/5JhJh0JU h_hJhhx~h> h/5JhJhhJhjh')0JUh7h')h h)T h}h}7d+j6>EK*W^6nt(x$dh`a$gdR^$dh`a$gdzo$dh`a$gdM$dh`a$gd-B$dh`a$gdl$dh`a$gdG+$dh`a$gd83$dh`a$gd~$dh`a$gdx$h P`~6FL, . ~     "!b!d!!!!!"*","."j"""""""""""#L#~######## $ $귳h jh/5Jh{M0JUhR?h~ mhVf h/5Jh3 h3h3hXmjh0JUhh7 h/5Jh7hh ~h3 h{Mh{Mh{M h/5Jh{M< $b$$x%%% &H&T&&&&&&''B'T'(( (:(P(($)()~+++++++,,,-------..Ͻ{ppha%"h,CJaJ!jha%"h,0JCJUaJha%"h7CJaJh1CJaJhR?CJaJha%"h_q|CJaJha%"h')CJaJ h/5Jhx$h h/5Jh~ChXmh~Cjh~C0JUh_q|hd$Bh~h1hR? hU9hU9hU9h ,....//11.1H111b5d5f5h5555h6j6889::::::;;;;<<xjbbZhG+CJaJh1CJaJjhi0JCJUaJhd:CJaJhKFCJaJhiCJaJha%"CJaJha%"h>6CJaJh>6CJaJh>6h>6CJaJ!jha%"h')0JCJUaJha%"h,CJaJh,2YCJaJhXmCJaJh83h83CJaJh83CJaJha%"h')CJaJ#<@=B=====>>>??t???@0@@@@@@@ AAAAAHCCCCCCCDD`DbDdDD·¤wwwwf!jh~ mh~ m0JCJUaJhKFCJaJ h~ mh~ mjh~ m0JCJUaJh7CJaJh/U[CJaJh~ mCJaJh~ mh~ mCJaJh>6h>6CJaJh>6CJaJhiCJaJh,2YCJaJhlCJaJhG+CJaJjh830JCJUaJh83CJaJ(DEEEE,F2F|FFFFFF G@GBG^GjGlGHHHIJIIIIKKKKKKKLLJMMNNOOOҹݱݱʛzrzjh-BCJaJh4<CJaJh4<h4<CJaJh4<hd:CJaJha%"hQSlCJaJjhG+0JCJUaJh*kCJaJhG+CJaJ!jh{8hl0JCJUaJh1CJaJh{8hlCJaJhuCJaJhd:CJaJh{8h>6CJaJhlCJaJ)OOOP*P,PRPPP:QdQRRRS(STTTTTUVU`UbUUV4V6V"W$W&W(W*WWȸȭyqyqyiyy[yyjh/0JCJUaJh#CJaJh1CJaJh/CJaJjh4<0JCJUaJh4<hG+CJaJh7CJaJh4<h7CJaJh4<h4<CJaJh4<CJaJh(CJaJhG+CJaJh*kCJaJh4<h(CJaJh4<hd:CJaJ!jh4<hd:0JCJUaJ"WXXYY.Z0ZZ@ZxZZZ[[[$\&\r\t\v\\D]]]]]]]2^4^>^X^\^l^n^z^|^~^^^^^^^^^^^^ʼʴʩʞʩ詐ʈ}}hAhACJaJhd:CJaJjhM0JCJUaJhMhMCJaJha%"hMCJaJh1CJaJjhf\0JCJUaJhMCJaJha%"hf\CJaJhf\hf\CJaJh*kCJaJh-BCJaJhf\CJaJ1^^"_$_&_P_R_T____```hajalanaaFbHbJbNb`bbb0cccccck l lll(mHmjnnnnn p ppppppp q8q`qrrrtttttݿrncnhThTCJaJhT!jhQjhQj0JCJUaJhQjhQjCJaJhQjh,qWh-BCJaJh/h/CJaJh/CJaJjh&0JCJUaJh&CJaJh*5CJaJjh<0JCJUaJhkCJaJh<h<CJaJh<CJaJhLCJaJ#t6uNvPvjvvvvxxxxxxxyyyyyy*z,z@z~zzz~z~|~~~~~(lnrnpr~涫栶慘hmUh#[vCJaJhWp'CJaJhmUCJaJhNhNCJaJhNh#[vCJaJhNhNCJaJh2oCJaJhLCJaJh-BCJaJh#[vh#[vCJaJ h/5Jh#[vh#[vh#[vCJaJhTCJaJ3؁ڂntƒăƃȃ",`T6܊ފ,.4xmeZhbnh#[vCJaJhbnCJaJhbnhbnCJaJ h/5Jh#[vjhmU0JCJUaJhmUCJaJhY9-hmUCJaJjhY9-0JCJUaJh}hY9-CJaJhLCJaJhY9-CJaJ!jhY9-hY9-0JCJUaJhWp'CJaJhY9-hY9-CJaJhY9-hcCJaJhcCJaJ#468: JPRTƏЏ"ԑ8 r.024HJNPȗҗԗ֗(*,lnpļıģěěԛԛԛhLh#[vCJaJhtCJaJhMCJaJjhL0JCJUaJhLhLCJaJh2oCJaJhLCJaJhLCJaJha%"hbnCJaJhbnh#[vCJaJjhbn0JCJUaJhbnCJaJ5"$&(6,8 8Dz|>VX \x|ģУļĴϞĞĖώĎĎĎĎļjh_j0JCJUaJh_jCJaJhzoCJaJjhY9-0JCJUaJhJlsCJaJhMCJaJh2oCJaJha%"hQSlCJaJhY9-CJaJh#[vCJaJjhL0JCJUaJhLCJaJhLh#[vCJaJ.У֣r̤Τ XZl<v4$(HTbdvVBDFHJV>@tvⱹhzo hP> hSjh*50JU h/5Jh*5h7h*5hR^CJaJhnEhnECJaJhWp'CJaJjhnE0JCJUaJh2oCJaJhnECJaJha%"hQSlCJaJha%"h2oCJaJ3vx  >Phn̴^`bHJ|8:<n Tr|fjlnմհլեեՌhqjhP> 0JUhP> hP> h hP> hP> hh2ojhP> h?0JUjhP> h*50JU hP> h*5 hP> h? hP> h7hzoh8%o hP> hSjhP> hS0JU7n|Tprtvxxp$a$gdoTi$dh`a$gdQSl$dh`a$gdE$dh`a$gd7$dh`a$gdb#$dh`a$gdx$dh`a$gd%:v$dh`a$gd7$dh`a$gd$dh`a$gdWp' &X^FH` <|@Nxz r&dfjZ\~ӻӷӻh7jh3|0JUh2ojhm&0JUh3| h/5Jh3| h/5Jh*5hb#hm& h/5Jh+h+hhqDD,~NPRX^`r0\(,d|~p6tvǿϷ귿Ͽϐyyyrr ha%"h%:v hP> h%:vh2oh%:vh@K;h7!jhnEh@K;0JCJUaJjhD0JCJUaJhDCJaJh@K;CJaJh7CJaJh%:vCJaJhnEh@K;CJaJh)CJaJhCJaJh@K;h@K;CJaJh@K;hP> CJaJ,vxz|,.0<Lh$2j.02np|~.LRNP໴̕̕} h/5JhQSljh/5JhO90JUhO9 h/5JhO9jh/5Jha;0JUhx h/5Jha; ha;ha;ha;jh/5Jhu)/0JUh7h3,hb#h%:vh h/5Jhu)/hQj hQjhQjjha%"h%:v0JU.:Tprv:L.0BVXz$,<F$HJdtDd(6ȳȯ h/5Jh ha%"hQjhXX h/5JhE h}h7 ha%"hEhEhhU h/5JhQj hQjhQjh2ohQjh7 h/5JhQSljhE0JU?6nprtv  N       4 P B P vxz|6HJ(h &`RTÿһһҿ÷ïûûһҫҧҧңүүҿҿҟҒjh/5Jh=0J,Uh/hh&h=hdhh1h)h[*Jhhhbh/5JhoTiCJaJ h/5JhoTi h/5Jh9th/5JhoTi5\ h/5JhQjhoTi h/5JhhQj9v v$+0 @NR:XV_~$dh`a$gd$dh`a$gdzN$dh`a$gd'lp$dh`a$gd7$dh`a$gd^$dh`a$gd`"$dh`a$gd1 $dha$gd}=9$a$gdoTigd9t Trtv` >   ######J$L$$$$$j%z((**+ +++,,,,4.ÿǞǞ}v h/5Jh7h7hUhh h/5Jhtjh^0JUh/hhbhoTijh/5JhoTi0J,Uh/!hth=h`"hh^ h=1h=1h=1jh`"0JUhq8hijh/5JhoTi0J&U h/5JhoTih=.4.R.4/6/t/v////000Z0\0^0000 1F1H1~111111222&3(3B3n4r44447P777|888899999::;r;v;x;;;R<htvjh 0JUh jh/5Jh70J#Uh(' h/5Jhhh'lph~whhkch^]=hejh/5Jh70J$Ujh/5Jh70J!U h/5Jh7h7:R<T<(=8=>?8?P????@@@8@:@>@~@@@ A AAAAAAVBXBvBBBBD.DTDEEF$F*FTF`FJGZGpGzGG&H(H8HvHxH0I2I4IdBdxd~dddddddddee\ff g"g,g.g:g`gļIJ~w~swhe hkchkcjh/5Jhkc0J+U h/5Jhkchkcjh/5Jhz0J+U h/5Jhp1hzhp1jh 0JUhh'lph hoTijh/5JhoTi0J)U h/5JhoTih } h/5Jhjh/5Jh0J)UhfEh]Y-`gggg>h@hhiiJiviii~kl@lllnnqrr@rsLsVslsnsssssuuvvvLv`vjvvvvv>wBwfwwwwwwwwx x*xÿûñíˡˡˡ˝jhR0JUhkjh2OhjLh7hPdjhqHA0JUhX~htvhqHAhOwhGX hb<hb<hb<h]) h/5JhoTih h"h"h"hehkch.9V_knsjLt&TTx`xi$dh`a$gdJ$dh`a$gdW=$dh`a$gd$dh`a$gd}M3$dh`a$gdoC$dh`a$gd)8$dh`a$gdb<$dh`a$gdOw$dh`a$gdoTi$dh`a$gde *x,x.x\xxxxy"yJyzz{{|||b||}}J~~~@JL\ghijwƄЈֈ B jRHJL0޽ްȽȽȽ̽ޢޞޚޞ̞ޓ h/5JhYUhn5h-Ph7Yjh-P0JUjh/5JhoTi0J+UhP h/5JhPhPLh)8jhPd0JUhPd h/5JhoTihX~h7hkjhGXjhkj0JU:026 "$fhjlfhj4PRjlpv~ĘƘHJlnptv*h֢V$&tӷӗh4hh}M3h.ihNh5~h:M h/5JhoCjh/5JhoC0J!Uh)8hoCjh/5Jh5~0J+Uhtv h(h(h( h/5Jh5~jh/5JhYU0J+UjhYU0JUhYU h/5JhYUhE20j$&BDJ\^Ҫ"lNPRT6n~شԷ(*ν|xtph,xh6=hJ}hZ h/5Jhhtvh hc-7jhh0J!U hhhYUjhYQ0JUhYQh}M3hdjh/5JhYU0J+U h/5JhYUh5~jh/5Jh40J+Uh4hG9 h/5Jh4jh40JU,*8LN`pbعڹ24PRTpH`b8Hpv~п $2N^¾jh5p0JUhtv h/5JhoTihh8jhW=0JUhW=hh8hjh0JUhIhc-7jhJ}0JUjhZ0JUh6=h h,xhJ}9^.:lp 02:Bhz ,@Jlprtvx. »}v h90J+H* hfG0J+H* hI0J+H*jhVj0JU hVj0J+H* h0J+H*jhG'0JU hW=0J+H* hG'0J+H* h5p0J+H* h5p0J+h/5JhoTi0J+jh/5JhoTi0J+Ujh/5JhR0JU h/5JhR h/5JhoTi h/5JhR.n0H\6BLXZ^`(BDZ\ ͻٷh32 h/5Jh@h@ h/5JhoTihJh5p0J+H*jh/5JhJ0J!U h/5JhJhJjh$0JUhhtvh$hEhw hwhw hw0J+H*jh90JU h90J+H* hfG0J+H*0  vxz<H02FH\^FHJprVX*4$&ȷhjhw 0JUjh/5JhoTi0J+UhLhVqh h32 h1fjhEq0JU h/5Jh@8h@8jh/5JhoTi0J(Uhth h/5Jhthjh8|0JU h/5JhoTijhth0JU1`r"B0B;4E@S"_s}|qf $dha$gd_ $dha$gdoTi $dha$gd*$dh`a$gdw$dh`a$gdS$dh`a$gd_$dh`a$gd:t$dh`a$gd]$dh`a$gd=h$dh`a$gdw $dh`a$gdEq .NRBHD&pr @jln jhwVo0JUhwVo h/5Jh$jh/5Jh$0J-U h/5Jh]h]jhK!0JUhEhUAh=hh.Yh1fhlRh7hNhvuhw h32 hSh+ h/5JhoTijh.Y0JU3 $lnp&Rt\` b d f    ļį|uququh7xb h/5Jh7xbjh/5JhoTi0J'Ujh/5JhK!0J,U h/5JhK!h/5JhK!0J-H*hK!h`wjh/5Jh,0J-Uh1fh, h/5Jh, h,h,jh,0JU h/5JhwVohlRhUAjhP0JUhwVo h/5JhoTi'0^jl"$˽൱ୣ}s}llle h-80J-H* h80J-H*jh G0JU h G0J-H* hL0J-H* hR0J-H* hc%0J-H*jhlR0JUh/5Jh{0J-H*h:+jhzhh]jh(8~0JUh:th(8~jh/5Jh{0J'Uh{ h/5Jh:+jhlR h/5Jh7xbjh/5Jh7xb0J)U'<@ fhjld&(^`v x z   !!!!!!!"T""" #V#2&p&t&&'''ٲjh/5Jh60J,U h/5Jh6hPPh6jh6=0JUh@:Ch6=h{rz h-8h-8jh/5Jh-80J,Uh:t h/5Jh:t h/5Jh-8h-8jhc%0JU h/5Jhc%hc% hc%hc%5''''''''+++H,J,p-J.....//// 0@0B000000122*2Z3\3^3j3v3x3333ǿǮǦun hV0J-H*h/5JhV0J-H*h/5Jh80J-H* h80J-H*h8jhOO0JUhOOh-hGhLh,Ujh/5JhF0JUhh:thBhPjh/5Jhb#N0J*Uh6 hb#Nhb#Njhb#N0JU h/5Jhb#NhEhb#N+34&4P4444444L5N5P5R5j555 6"6$6B6D6h6t6|66888n999r:t:x:>;@;B;f;P<R<yrhh/5JhE 0J-H* h2:V0J-H*hGhoTi0J-H*jhG0JU hG0J-H* hG0J-jh/5Jh]0J'Uh]h(8~jh,U0JUhVfh,UhOOjhE 0JU hE 0J-H* h80J-H*jhV0JU hVf0J-H*h/5Jh80J-H* hV0J-H*(R<== = =>>^@`@b@@@@@@@AnA|A~AAAA0B2B4BXBnBBBBBBCC.E0E4EdEEEE|K񹬥wmh/5JhoTi0J-H*h/5JhE 0J- hx<0J-H*jh/5Jh^0J-Uh/5Jh^0J-H* h^0J-H* hmv0J-H*jh/5JhE 0J'Uh/5JhE 0J-H* h0J-H* h@j0J-jh/5Jh@j0J!Uh/5Jh@j0J-H*jh@j0JU h@j0J-H* h2:V0J-H**|K~KKK&L(L*LRNTNNODQFQHQRR:SS@SBS TTTTRUVYYYYYFZVZZZĽ鶯}p}l}h}[jh/5JhoTi0J)UhEhjh/5JhoTi0J(UhdChxPhG#hf@ h/5JhoTihwhoTi0J-H* hwhwjhw0JU hL0J-H* hw0J-H* hx<0J-H*h/5JhoTi0J-H*hShS0J-H*h/5JhS0J-H* hS0J-H*h/5JhoTi0J-jh/5JhoTi0J'U#ZZZ [.[r[[[[h]j]l]_ _"_:`L`fahajaNbcccc~ee^fjfhhh0h2hRhhh@ibiiiij6jssÿõñ歿ÛÛÛhhHhB|hEjh -0JUh -hayjh60JUhLh6h sjhZl{0JUhZl{jh/5JhoTi0J)Uhu&hdCh_ hdChdC h/5JhoTi:sssssssttt u.uz{|}}}Z}}~~BJ&<ȂʂBTVXބ(BFHJLX ĈƈV»·³߷h/5JhoTiOJQJjha0JUh {h2jh5v0JUh5vha hAa&hAa&hAa&hEh(Psh]jh/5JhoTi0J(Uh_ h/5JhoTih sjh0JUhHh5}LJhԥxi$dh`a$gdD_e$dh`a$gdP$dh`a$gdw $dh`a$gd`>$dh`a$gd:I$dh`a$gdA$dh`a$gdp$dh`a$gd($dh`a$gdoTi$dh`a$gdw VЋ ~<>ҍ >@B@DFJ8:<dlP68:Ηę֙6񳯫h h 0J-H* h 0J-H*h,`h jh 0JUh {hOLhLh}jh/5JhoTi0J(U h/5Jh(jh(h(0J!Uhp h(h(jhHJ0JUhHJ h/5JhoTih_hN.68:DFdfh,Rprt|<ܡޡfxҺylhhPjh/5Jh+0JUjhx9J0JUhx9JhE\hAh@jh/5JhoTi0J(UhLh}hfX h/5JhoTi hmhOLjhm0JU hL0J-H* h\h0J-H* hm0J-H* hm0J-hmhm0J-H*h h 0J-jh h 0J!U(:BDFΥХҥԥrLNPp>ƫxz|TЮVодh(hO h/5JhW hWhWhWjh|c0JUh|c h/5Jh$:@jhE\0JUh:Ih(hyjh$:@0JUhE\h$:@hoTihEjh/5JhoTi0J(UhLh} h/5JhoTihfX2F.0LThj²β@z >Zh~NPBDFվյ񭘭}}}hM2jh/5Jha0J(Ujh0&0JU h/5Jhahhjha0JUhah}h/5JhI0J-jh`>h`>0J-Uh`>h`>0J-H*h`>hI0J-H*jh_0JUhPh_ h/5JhoTihO hr1684<>RflZ\*,DFfDFrTv Ϳۻۻۻۻۻۻѻͻ͗h3j8hhoTihDTjhfq0JU h/5Jh2OhP h/5Jh.1Sh2Oh`~jh^`0JUh^`jh.1S0JUh.1Sh}h0&h`uhM2jhM20JU h/5JhoTi8,VX"l"$&  Pdtvx{t{j{fh2jh 0JU h/5Jh h jh0JUhjhD_e0JUhD_ejhYE0JUjh0JUhYE h/5Jh hhhjh{l0JUh{lhD[jhP0JU h/5JhPhPjh/5Jh0J'U h/5JhoTi(BDFbdfrHd@p6:<>JN\vxz|Ҽ΋΋΁΋jh0JUhjh/5Jh g0J'U h/5Jh gh gjh=[0JU h/5Jh=[h3j8h=[jh g+0JUh>qhh g+jh7O0JUh7Ojhx0JUhxjh 0JUh 2VZ\^ (J^`x|686\@̺ȠȠ h/5Jh:hsh:jhT0JUh2hT h/5Jh h/5JhJhJhK=jh]q#0JUhrh3j8h]q#jh0JUjh/5Jh0J'U h/5Jhhjh 0JUh 0@BD HL<BDX ":< 08:XZr~^Jj(ǵh]VhhD|hrjh/5JhoTi0J'Uh2h|Y jh|Y 0JUhW+ h/5JhR~h hR~hhR~hhR~hhEphwjh\0JU h/5Jh\h18h\jh/5JhoTi0JU h/5JhoTi4 ^v#*ALWbjxi$dh`a$gd'$dh`a$gd[$dh`a$gdE$dh`a$gdy$dh`a$gd!W$dh`a$gdp8$dh`a$gdz_$dh`a$gdKF$dh`a$gd ]$dh`a$gd2 (h "$HLj : ` |        6         0   4 6 t     ȾȶȲ䮪|xh>&Oh!W h/5Jhx hxhxjhx0JUh'jh0JUh"hxhoTih@hW+hwjh[>0JUh[>jh/5JhoTi0J'Uh(! h/5JhoTih7#jh/5Jh]V0J'U h/5Jh]VhKF,   @B$b24624 "D&@Bʽ~z~~pjhm/0JUhKFhm/jh/5Jht80J!Ujh({0JUh 2 h/5Jh 2 h/5Jh({h({ h/5Jht8 ht8ht8jh/5Jh'0J!Uhvejht80JUht8 h/5Jh'h'hx h/5Jhxjh/5Jhx0J(U+BDZ\^`\`nt       !.!n!p!!!!!!""d"""""t#v###j%l%0&2&X&&&&P((((¾º׶ h/5JhHhH h/5JhNhNh!Wjh+0JUhhh+h:hfhEUjh/5Jh2p:0J Uhp8 h/5Jh2p:h2p:h=jhD0JUh%hDhBZhz_7(((((B)H)l)))))) * ****(+*++,0,V,.>.B.N.f.r.~......l/n/p////// 0L0N0P0R0j0000ؿjh0JUhjh|0JU hlhlhlh|hyh}vQhQ#*hfh:h% h/5Jh, h/5Jh% h%h%h,hNjh/5JhN0JUhp8hH h/5JhNhz)X4001 2222222J333333:4<4>4@445555555@6B6T6z66666667799~99999999.:0:ڻŰũũťŚީʼn h/5JhMFhjGjh/5Jhs:0JUhMF hp8hp8hp8 h/5Jhs: hs:hs:h@:CjhQ#*0JUhs: h/5JhS5jhww0JUhQ#*hz)XhwwhS5jh|0JUh@h|h30:2:4::::&;h;j;l;p;x;;;;4>6>8>L>N>@@@@AAAAAAA*C,CTCCDDDDVDXD8E:E[hL3hWhh K h/5JhoTihI ahsF h24h24hDjh8|0JUhp8jh/5JhsF0J'U h/5JhsFh h*<6RVlnp~N£ģУ4 & BDX֧4>BFVҮ»h(vh:hf% h/5JhJgh/5JhJg5\ h<.hJg h<.h h<.hLwG h<.h<.hD3h+ h/5JhoTihDhp-h)h@hzVh{he76hnhL3h>[8Ү>N$&(LJ.0:ֽ<>8DNm$@4(8 h/5Jhz~hz~h., h.,h.,jh/5JhJg0J3Uho}hG7hlhYh)h=jh/5JhJg0JUh(vhikjhY0JUjhik0JUhf%h: h/5JhJg56DGh>*>/$dh`a$gd0I$dh`a$gdWV$dh`a$gdx$dh`a$gdCV$dh`a$gdKO$dh`a$gd~U $dha$gdl $dha$gdJg$dh`a$gdJg 8:<j&`bfh.XZ\z|~ÿ㿱uqhJ&jh40JUhvrjhz~0JUhi? h/5Jhz~ho}hz~jh0JU h/5Jhhjh(0JUh( h/5Jh(h~Ujh~U0JU h/5Jhohohf;dhf% hz~hz~jh/5Jhi?0J"U)4>@B "$hjNPŻͷͻͨxtjjhU0JUhUjh/5Jhr<0J"Uhrm~jhr<0JUjhs0JU h/5Jhr<hr<h hf% h/5Jhv@h'b[jhv@0JUhhi?hv@hWhv$jh~_ 0JUh~_ jhJ&0JUh5hJ& h/5JhJ&)PR2& lx4r|~*,.8T$|~ LPRTʿë} h/5JhH h/5Jh hyVjhIJ0JUhHhIJjhC0JU h/5JhCjh/5JhC0J$UhC h/5Jh'.hKOh'.jh%0JUh%= h/5Jhenjhen0JUhshen h/5Jhr<-`fh&(*,xz|~4684ҶҲ|uhaZ h/5Jh"{h h"{hh"{hjh/5Jhr<0J"U h/5Jhr<jh/5JhA0J3UjhB0JU hB0J3H*jh/5JhB0J3UhB h/5JhAhAjh/5Jh'.0J$Uhf% h/5Jh[h[ h/5Jh'.hyjhgW0JUhgW h/5JhHjh/5JhH0JU#4LfBDFHPR      Z \       46|೯ꃡuqj h/5JhjqKhjqKjhB0JUhBjhin0JUjh/5Jh50J&U h/5Jh5h5jh0JUhhinjhx0JUjhCV0JUhCVjh/5Jh"{h0J#Uh|&jh"{h0JU h/5Jhinh"{h h/5Jh"{hh['z~ 68>  >@BD"$&HZ\`dBѽ~zm~jh/5JhG&~0J"Uh=hhjh/5Jh(0JU h/5Jh(jh50JU h/5JhG&~hG&~ hG&~hG&~ h/5Jhh h/5Jh5jh/5Jh10J"U h/5Jh1jh10JUhf%h1heYhjqKjh/5JhjqK0J"U'BDF  LNh    "!$!!!"""".#0#2#4$6$8$n$%%%&&üüüüDzüǜ}yojh&0JUh&jh0I0JU h/5Jh0Ih0IjhxK0JUhxKjhp>0JUhwhZtRjh*0JU h/5Jh*h*h% h/5Jh% h/5JhG&~jh/5Jhh0J&U h/5Jhhhhhf%jhh0JU+&&&T((((()0)2)6)`)r)t)v)* ***Z+,,,d-f---..6/8/://000vrha h h jh\0JUh*jh/5JhZtR0J#U h/5JhZtRjh/5Jh0I0J"Uh/5Jh0I0J"H* h0I0J"H*h0Ijh/5Jh%0J"U h/5Jh%hZtRh%jh/5JhWV0JU h/5JhWVhWVh'b[jh/5Jh80JU h/5Jh8h8h&%0~1111133(4*4,4b555N66666688888999R:;.;0;2;@=B=D=^=v==ƼƼͫzplpeaeh?$ h/5Jh?$hf%jhl0JU h/5Jhlhljhv 0JUhv hgXtjh/5Jh0J&U h/5Jhhjh/5Jhq0J"Uh/5Jhq0J"H* hq0J"H*hqjht[0JUhsNht[h!Qjh\0JU h/5Jh hCch\&=>>>d????????@P@|@~@@@@@@@AAAAAACCCCDDDVDDDDDdFfFhFÿǡٖوzmjh/5Jhp0J#U h/5Jhp h_ h_ jh0JUhv h/5Jh_ hljhN0JUjh/5Jh0JU h/5Jhhl;hhNjhp0JUhph_ h3b h/5Jhqjh/5Jh?$0JU h/5Jh?$h?$*>/?LPV_n{JHZxi$dh`a$gd1$dh`a$gd~l$dh`a$gd A $dh`a$gdq_$dh`a$gdn$dh`a$gdo$dh`a$gd"/$dh`a$gd4$dh`a$gd$dh`a$gdno hFjFFNGPGRG0H2H4HHHHHI JJ`KbK|K~KKKKL,LrLtLvLLLLLMXMMMMMPOROTO˾|x|kkjh/5Jh70J"Uh^hjh/5Jh0J"U h/5Jhhjh/5Jh 0J#U h/5Jh h7jh 0JUh jh/5Jh60J"U h/5Jh6h6jh/5JhM%q0J"UhM%qjhp0JUhph h/5Jhp)TO|OOOOOOOPPPPZQfQhQvQQQQRZ@ZBZDZZ[[\ε疒}y}yh B h/5Jh Bjh B0JUhho h/5Jh^h@V h/5Jh"/jh"/h"/0JU h"/h"/hnh"/jh^0JUh^hRjh/5Jh0J"UhLhjh40JU h/5Jh4h4.\,\\\]]_ _~______L`N`P`R```aLaNaPaRabpbrbtbvbbbb2c4c6cNcVc\c d"d$d&ddddddfĺˠϺϜˇˀ h/5Jhq_hq_jh[0JU h/5Jh[h[hu#ujh6&z0JUh6&zh; h^jh90JU h/5Jh^hnh9jh/5Jho0JUhojh/5Jho0JU h/5Jhoh Bho0fff(gFgiiiijj&j0jDjJjXj\j^jxjjjjjkkkllllmmmmnnnoo6q8q:qssstɿɻۋۋۇ}yhWjh 0JUh jh0JUh^jh/5Jhm30JU h/5Jhm3hm3jh6&z0JUh6&zjhb0JUhbjh?0JUh34hjh[0JUh?h[hq_jhq_0JU-t,tVttuuHwbwyyyz2zVzrztzzzzzz{*{,{.{0{{{{p~r~t~~~ >pHj:<ݽ|xxh,%jh/5Jh)(0JUjh)(0JUh)(h9ha_jh/5Jha_0JU h/5Jha_jh#0JUh#jh/5Jhc0JU h/5Jhq_hq_hc h/5Jhcjh/5JhW0JUhWh2 h/5JhW/<VX,.0Z؆چ"@`ztXZ\ʉ܉$TVXЌ "$&zHJ8rؿ͙͙͙͈̈́̈́zjh^V0JUh^VhA{jh/5JhD0JU h/5JhDjh! 30JUh! 3jh8eh8e0JUh8eh A jh<:0JUhD h/5Jh<:h<:jh)(0JUh)(jhL0JUhLh9h,%0jlrtvxȒ(BhlГғ֓$06~,ƖȖʖ8ԗƘҘԘ `Büüh~l h/5Jhvhvjh/5Jhei0JU h/5Jheiheijh@ h@ 0J"U h@ h@ h@ jh/5JhYH0JUhYH h/5JhYH h/5JhizhizjhDq0JUh)h>thDq5FH`Bnf֞ڞDFfj,8ԦZ\hXZdfvxά¾±¾ɇ h/5Jh>h>jh/5Jh10J U h/5Jh1h1jh`0JUh9jh/5Jh~l0JUh` h/5Jh~lhFzh6 h/5Jh6 h/5JhdR h/5Jhhh@ h~ljh/5Jhv0JU2$&RVRTXд ^z&@Rbdtvxzּؼνп468ռո h*h*jhcs0JUhEhcsjh/5Jh>0J"Uh[=2jh[L.0JUh[L.jh/5JhFL0J"Uh*hl hjh/5Jh>0JUh> h/5Jh>3Zp0"xii$dh`a$gd1N$dh`a$gdI$dh`a$gd6$dh`a$gd$dh`a$gd$dh`a$gd)]$dh`a$gd A $dh`a$gdp.$dh`a$gdp.$dh`a$gd> 8  rbdjzTrXZ\Pl8:< ݺٶٶٶ˱ݭݩݩݭݜݔhv4ih<:hhl H*jh/5Jhl 0J Uhl;h< hH*hQjh/5Jhl 0JUh^oZ h/5Jh hhh h/5Jhl jh/5Jh*0JUhl h* h/5Jh*6 xst"$&$ "hjlnpŽ}yrng h/5Jh8eh h/5JhJgh h/5Jh hkYh<jhZ~0JUhZ~jh/5Jh0J3Ujh0JUh)]hhTN *hDhDjh 0JUh hR=jh/5JhTN0JUjh/5Jhiq0JUh" z h/5JhTNhiq&.>^2468~(h&R`l "Xvxz&(*ʏʱʱʄ}v h/5JhZ* hZ*hZ* h/5Jh %h %jh/5JhZ*0JUjh40JUhZ* h/5Jh4h4hX h %h %jh0JUhQh h/5Jhjh/5JhiN0JUhiN h/5Jh+ h+ h/5Jh8eh%a.DFN\l~ $<&Rvbhr:ƿƩƩƩjh/5Jh`0JU h/5Jh6h6 h/5Jh` h/5JhP\h`hP\jhP\0JUh< hP\h %h %jh0JUjh 0JUhh hEhIhZ*jh/5JhZ*0JU1:<> XZ\^z p 0DFHLĨ񒋁}yu}uh/sh<h}jh0JU h/5Jh`hjh0JUh,h^oZhjh/5Jh~g0JU h/5Jh~gh~g h~gh~gjh/5Jh+)0JUhQjh~g0JUh+) h/5Jh+)h`jh`0JU. "        f h j t f h      N*H`ܺܳܳ䟛Ο|xhHw* h/5JhSgjhSghSg0JU hSghSghSghI h/5JhIjh/5Jh#:0JU h/5Jh#: h#:h#:jh/5Jh]0JUh^oZjh#:0JUh#:h] h/5Jh] h/5Jh`jh}0JUh}/.n  $BTt<*^nսսĩ㩥㩔tjh/5Jh:|0JUh([hTh:| h/5JhIjh/5Jh90JUh<h+ h/5Jh9jh/5JhoW0JU h/5JhoW h/5JhSgjhoW0JUhoWjh90JUh9jh/5JhHw*0JUhHw*h^oZh10,rxz rtvx^`n p    !H!T!d!f!h!j!!! """."/"0"R"_"¸°vrk h/5Jh{ih[jhq>0JUjh/5Jhq>0JU h/5Jhq>hq>jhx0JUhxjhrm0JUhrmh^oZjht^0JU h/5Jht^ht^h1NhQjh%w0JUh%wh<hjU h/5JhIjh/5JhI0JU*_"""''6(H(R)T)V)X))), ,",,,f-h-~----------.8.N.n.p.r...////0>0_0ǩǩǢǢǩǞǞ{whjh/5Jh[0JUhl h/5Jh[ h[h[hosh[ h/5JhZUjhZU0JUjh/5Jh'HZ0JU h/5Jh'HZhZUhWh{ijh/5Jh{i0JUh=jh/5Jh{i0JU h/5Jh{ih[hjU,0"X)=E\Q_ltnrxi$dh`a$gd8M/$dh`a$gdN:$dh`a$gd;S9$dh`a$gd0$dh`a$gdZ=$dh`a$gdtu$dh`a$gd$dh`a$gdRr$dh`a$gd=$dh`a$gd[ _0`0a00000011311,2j222222223333330444 55555r5t5v5566.6l6n6p6յvrvhjh)0JUjh30JUh h/5Jh3h3h)hGjh/5Jh0JU h/5JhhjhEWS0JUh^oZ h/5Jhj hjhjhjjhiS0JUhEhiS h/5Jh[jh/5Jh[0JU,p66 7<7>7@7899:::::::;<;T;;:<R<x<z<===>:???@y@z@{@~@@@@@@@@@@BꚬxjhRrhRr0JU hRrhRrhRrjhG0JUh^oZjhLe0JUhLe h/5Jh[jh/5Jhhf0JU h/5Jhhf hhfhhfjh)0JUh)jh"0JUh"hGjhhf0JUh=hhf-BBBB@CDCrDDDDDxEEEEEEFFFFFF>GJGLGNGPGGGGGGH\HHHHHHHJ@J޾rjh/5JhV0JUjh0JUhhKjh/5JhV0JU h/5JhVhhLcjh10JU h/5Jh1h1jh/5Jh0JUh h/5JhhRr h/5Jh[ h/5JhRrjh "hRr0JU h "hRr+@JJJJPKNNNOOOOO PPPVQXQZQ\QtQQQQQQ:RxRRR S>SbSfSSSSSSSSSSSHTTȴȰ}sjhj0JUhE h/5JhEjh|0JUhd1h| h/5JhjhjhN h/5JhNh9jh/5JhV0JU h/5JhVhjh$0JUh$jh/5Jh '%0JU h/5Jh '%h '%jhD 0JUhD -TTTU`UlVVWWWWWWWWXHYJYY Z"Z$Z&Z[[[[|[[[[@\B\D\j\\\P]]]]]$^^^^^^ʼʲ⨡▌΄΄΀htuhUohZ^jhj0k0JUhj0k h/5Jh}c h}ch}cjh^0JUjh50JUh}cjh)?0JUh)? h/5JhNjh/5Jh^0JU h/5Jh^h=h^hjjhj0JU/^^^^_._0_2_R_T_~______ aaabbcccccddHdJdLdddddddbedefeheǽzvrhjhw0JUhwhYojh) &0JUhZ=h) & h{h{jh]0JU h/5Jh]h] h]h]jhAX0JUhAXjhkj0JUhkjhQhj0kjh/5JhN0JUhajhtu0JU h/5JhNhtu h/5Jhtu(hef"f&f@fHfvfxfzf|f~fffffffffBgDgFgPgRggggghhhhLiijjjkklll|mZn\n^nwjh/5Jh^0JUh^jh~0JUh~jhg`0JUhM jhM 0JUhg` h/5Jh=h=h h/5Jhwjh/5Jh)0JU h/5Jh)h)hYojh/5Jh]0JUhZ= h/5Jh]h]-^nnnnnDoFolopppppq2q4q6q8qqqqqqqrsssttttttt>u@urutuvuxuzuuTvǺնꖚvrhUhjhV0JU h/5JhK hKhKhKhVhvvSjhvvS0JU h/5JhvvShZ= h/5Jh@/2h@/2jh/5Jh^0JU h/5Jh^ h^h^h^ h@/2h@/2jhd0JU h/5Jh=hE hgdhgdhgd+Tvvvwwwnwwwwwww`xbxdxyyyyyXzZz{{{|||||||},}.}0}~~~~~~~ǽǹ繯vjh/5Jh1i00JUhVh [=hZ=h1i0 h/5JhV hVhVjhV0JUhVjhYH0JUhYHjh60JUh6jh@/20JUh@/2jhf0JUhf h/5Jh=jhq80JUhEhq8+~~(l 6J^`b*,.ւ $&(j,0VXZ؉܉Ͼ{whV( h/5JhVjh/5JhK0JU h/5JhKhKhv jh!,0JUhC h!,h6jh]O0JUjh/5JhV0JUhw h/5JhVh0 h]Oh]Ojh/5Jh]O0JU h/5Jh]Oh]O h/5Jh1i0*܉މ"$l~ď^`lZ24<hjlnFhnǼǵǨ~z~z~zh h/5Jhh<jh/5Jh<0JUh.h;S9jh;S90JUjh/5Jh]%0JU h]%h]%hX) h/5Jh]%h]%jh/5Jh<0JUh [=h^Pr h/5Jh<hV h/5JhVjh/5JhV0JU0|~npژȜ2tRTVn|ŸZ\Ǻ񶲨ujh%:0JUjh 70JU h/5JhXjh/5JhX0JUhX h/5JhRjhu]0JUhu]h(jh/5Jh0JU h/5JhhwhX)jh0JUhjh/5Jh0JU h/5JhhhJ)3,\ҠԠ~FHJZ^΢PRrdfܦަVXZ\TVX2ùïåá|xth^PrhV.jh/5JhO;0JU h/5JhO;hO;jh/5Jh R0JUh Rjh%:0JUjhN]0JUjh{s0JUh{shRjh:0JUh:hu] h/5JhRjhw0JUhwjh#0JUh#+246«\$(>xlnrֱر!ζֶfhj{{{{njh/5JhckW0JU h/5JhckW hckWhckWhckWjh/5Jh&0JU h/5Jh&h 7jh/5Jh8M/0JUh8M/ h/5Jh8M/jh R0JUhO; h/5JhO;jhg0JUhgjho0JUho h/5JhRjhO;0JU+rj8l r " V  x$dh`a$gdc7$dh`a$gd$dh`a$gdS*v$dh`a$gdhk $dh`a$gd?8$dh`a$gd s$dh`a$gd7*$dh`a$gd:$dh`a$gdckW jdfʽHJLj@l,.Z\v ɿɻɱ}pi h:0JH*jh/5Jh:0JUh/5Jh:0Jh: h/5Jh: h:h:h*3jh/5Jh&0JUhY,h^Prjh>0JUh>jh0JUhh&jh&0JUjh/5Jh&0JUhwjh/5Jh&0JU h/5Jh&)  02P`ffhjl @BDbl|~ ,.DF̿лС̝̉СС̅zz h/5Jhz9hz9h]%jh/5Jhy0JU h/5Jhyh$jh/5Jh s0JUjh/5Jh7*0JUh7*jh/5Jhy0JUhy h/5Jh s h/5Jh&h shzhQh eh<{?jh/5Jh&0JU/FLTVZ\^` l` n` p` r` &a (a a (d *d ,d Dd Hd pd e f f .f 0f :f f Hf Nf lf f f g :g m @m Bm ^m `m m m m "n &n n p p $p Jp Zp jp lp q q q r r r r s s s t t Ȼ۷׷׷۷hz9 h/5Jhz9hdRjh/5Jh0JUjh0JUh h/5Jh h/5Jhw@hw@jh/5Jh %0JU h/5Jh %h?8h`eh %ha?jh/5JhUl0JU h/5JhUl hUl0JH* hUl0J1t *t ,t t t t u &v v v w w |x x z Bz bz vz { { <| R| ` b d    ( 2 @ D    " `    n ~ hkjh J0JUh Jjh?80JUh?8 h/5JhJg hz90J"H*jh/5Jhz90JUh^5<hhk hRWhghwh0jh/5Jhz90JUhQ h/5Jhz9hd' h/5Jhd'1 ( < t v 4 t v z  ~ ԉ މ T V Ċ ΋ Ћ Ҍ Ԍ ֌  r t d   0 \ ɿɿɻ߻릏jhi0JUjh/5Jhi0JUhih)jh/5JhJg0JUh?jha0JUhahdMhkjh7*0JUhS*vh-5h7* h/5JhJgjh/5JhdM0JU7 ڐ ܐ ސ   t   8 : < r t  "  4 Θ   D К @ ꢛ| h mh m h/5Jh mjh/5Jh070JUh m h/5Jh07h07jh/5Jh)0JUjh/5JhJg0JUh)jh)0JU h/5Jh)jhOo0JUhOo h/5JhJghS*vhijh0JUh, Ĝ * 6 J ԟ ֟ ؟  $ : < > v 0 2 4 f l r | ٹٵε}plllhTBjh/5Jhb:z0JUh+Ah>jh/5Jhb:z0JUh-5 h/5Jhb:z h/5JhQjh/5JhQ0JUhQhb:z h/5Jh07hS*vjhQ0JU h/5JhJgh1h07jhW0JUhW h/5Jh mjh/5Jh m0JU*     l v ̥ * , . l Ħ .   ܩ ީ  & ( * Ȯ ڰ ܰ 4 F t x ϾϷ˷xtthlOjh/5Jhc70JUhc7hS*v h/5Jhc7 hc7hc7jh/5JhJg0JUh+A hb:zhb:zhb:z h/5JhJgjh/5JhI0JUh!P h/5JhIjhk:0JUhIhk:jh/5Jhb:z0JU h/5Jhb:zhTB-x z z | ~ ƴ ȴ ʴ B D F H p    ʺ ̺ κ л һ ܻ ޻ . f ̼ μ ¾±䩜񩘎|| h/5JhC@ hC@hC@hgjhC@0JUhC@jh[2hJg0JUh[2hg,jh/5JhJ0JUhY5,hJ h/5JhJjh/5JhlO0JUjhJ0JUjh/5JhJg0JU h/5JhJghlOh!P/μ м Ҽ   4 6 ܿ ޿ $ & ^    ֻֿzszsokoao]hc7jh 2 0JUhgh 2 h/5JhUjh/5JhU0JUhUhPsjh/5JhPs0JU h/5JhPsjhPs0JUjh"n0JUhh"njh">0JUjh/5Jhg0JUhgjh/5Jhg0JU h/5Jhg h/5JhJgjh,0JU$ 2 f h j   * . h j l  0 T @ B D   * $ & μΟ}yh!Pjh/5Jh}Q0JU h/5Jh}Qjh}Q0JUhC@hihgh}QjhzE0JU h/5JhzEh-5hzEjh0JUhjh\0JUh\ h/5Jh\ h\h\jhc70JUhc7hox/ ( V < 0 d  , ( - qb$dh`a$gd-$dh`a$gd' $dha$gd- $dha$gdW$dh`a$gdAvC$dh`a$gde$dh`a$gd/"$dh`a$gdb6_$dh`a$gdJg$dh`a$gd$dh`a$gdox & (  D F f  f v l   < N "   8 򿻱h^?ajh2#0JUh1vjhZUI0JUhZUIjh">0JUh">jh0JUhhh}F h/5Jh& h&h&h&jh/5JhJg0JUhoxh 2 hVz h/5JhJg h/5JhzE28 N    8 | z | R T  f v | : j l n < > X Z ` b 6 8 < > ڻ֧ޣޟޟޟڛޛޛޛޛޛޗމh/5JhJg5\h/"h\g;h#hoxhjh2#hb6_0JU hb6_hb6_jhi0JUjh/5JhJg0JUhfhb6_hi h/5JhJgjh2#hJg0JU h2#hf h2#hJg6> @ H J `  < n @ B " : < ^   , : < F H * 0    H J * , V X b ҹڵ}jhS/0JUhS/hAvCjht=0JUht=hojhDhJg0JU hDhJgh^?ahUwjh/5JhJg0JUh/5JhJg6h/5JhJg]hejh/5JhJg0JUjh/"0JUh/" h/5JhJg0       , . 0 2 : j @ B D    H ~   l     T   d f  D F H J  J | h/5Jh\jh/5Jh\0JUh\hyOhBjh/5Jh9V0JU h/5Jh9Vh9Vjh/5Jh0JUhhjh/5JhW0JU h/5JhW hWhWjh/5JhJg0JUhr h/5JhJghW0J L N p   B l n p H H J L   B V X Z d       $ & * ,               ͵ͱhGjh/5JhJg0JUh*Dvhjh0JUhjh/5Jhr0JU hrhrhg h/5Jhrhrh>vh- h/5Jh- h/5JhJgh\jh/5JhJg0JU6   B D         ! ! ! ! ! ! L" N" P" j" " # # # # # # $ $ $ $ $ $ 6% 8% :% |& ~& & & 趩襎襀vov h/5JhHjhH0JUhHjh90JUjh/5Jh90JUjhyv0JUh9jh/5JhS0JUhSjhS0JUjh'0JUh'h-hjh0JUh\f h/5JhJgjh/5JhJg0JUh{7*& f' h' ' ' "( $( &( ( ( >) R) D* F* H* f* * + + , , , , ", j- - - - - . . . L/ N/ P/ p/ / / 0 0 0 0 60 P0 ~0 0 0 0 1 1 2 2 2 īĤīܠ܏܋܏܏܏܏܇h$R\hhcd?jh/5JhJg0JUh h/hjh/hJg0JUh-h-5h h/hJgjh/5JhJg0JUhg h/5JhJgh'hw hbF@hbF@jhbF@0JUhbF@42 3 \4 ^4 6 6 6 6 6 6 6 7 ~7 7 7 7 9 9 $9 09 n9 9 9 9 d: f: h: : : 6< 8< :< F< P< R< < < N> b> > b? d? x? ? h@ j@ l@ uȑjh/5JhVz0JUh<>h- h/5JhVzhVzjh$R\0JUh$R\ hhJgjhhJg0JUhjhh0JUhJ<hPjhd]hJg0JU hd]hJghd]jh/5JhJg0JU h/5JhJghcD.- "5 ; @B dM Y X^ n |y ʅ |m$dh`a$gde $dha$gde$dh`a$gd"T$dh`a$gd $dh`a$gds$dh`a$gdI$dh`a$gd-$dh`a$gdp$dh`a$gd$dh`a$gd l@ @ @ @ BA XA 8B :B P @P P P P P $Q ƿƲƿyuhyjh/5Jh"Ei0JUhN$Z h/5Jh"Eijh50JUhIh5h! h hts0JH*jh/5JhJg0JUhC]5jh/5JhJg0JU h/5JhJghe}hqjh0w0JUh-5h0wjh/5Jhts0JUhtshR9jhR90JU($Q TQ R R R .R 8R ` ` ` Ha Ja La Na Db Fb Hb Jb `b b &c (c *c c c c c d d d d d d e 4e :e le ne e e e f f f g xg zg |g h h h/5JhRQhG7jh?90JUhRQhPjh\=B0JU h/5Jh\=Bh\=Bjh-0JUh h-h|-h] hkKh/| h/5JhJghN$Zjh/5JhJg0JU5h h h "h $h ,h 0h @h Bh Hh h h h h h (j *j j j j Lk Nk dk rk k k k l >l @l l l m 8m n n n 8o :o >o Vo \o o o p p p hq q q q ոմմհլլ՘լjh/5Jh<[0JU h/5Jh<[jhP 0JUjh<[0JUh<[h/|h]ch h! h?9hPjh/5JhJg0JU h/5JhJgh\=B h/5JhPhG7 h/5JhRQjh/5JhRQ0JU2q q q Dr Fr Hr Tr hr r *s ,s .s s s s t t t :v v hv &w (w *w Dw ^w dw w w w w w w }plelelalaehe h/5Jh}h}jh/5Jh7FL0JU h/5Jh7FLh7FLjh/5Jh]N0JUh]NhP jh/5JhCI0JU h/5JhCI h/5Jh8ujh/5Jh8u0JU h/5Jh1jh1h10JU h1h1h^?a h/5Jh<[jh/5Jh10JUh8uh1!w w x x x fy vy xy zy z z | | } ~ P~ R~ T~ ~ ~ ~ ~ ~   & ނ  ( : ȃ   ք   , … ą ƅ ʅ ̅   0 2 4 \ P R T ൮h?Hjh/5JhQs0JU h/5JhQshQsh2=5hR"^hKKhejh%0JUjh/5JhJg0JU h/5JhJghp h/5Jh}jh/5Jh}0JU> H J L D ̊ Ί Њ    < v  $ x z | Ҍ  $ & ( * : L P t v ڎ * : J L ď ¾ϨϤϤϤϤϙϤϤ¤hp h/5JhphshRhJXjhQs0JUh! hQsh-jh/5JhJg0JU h/5JhJgjh/5Jh 0JU h/5Jh h jh'0JUh?Hh':ʅ z  .$dh`a$gdMR$a$gd%gdsd gdJg$dh`a$gd $dh`a$gd8p$dh`a$gdvg$dh`a$gd)5$dh`a$gde$dh`a$gdR    T d ڒ ܒ l n T V > B D F h | Ж ֖ ˾ϲhKMjh/5Jh,0JU he0JH*jh,0JU h! 0JH* h,0JH*h,hN?,hCjh/5Jh0nZ0JUh jh/5JhJg0JU hWhW h/5JhJghW hehe h/5JhWhe3 ژ ܘ @   Қ  r t v   4 6  ĝ ؝ ` b d f  봧룟smf h0JH* hy0Jjh/5Jh0JU h/5Jhy h/5Jhhjh/5JhQ20JUhYchQ2jh/5Jh@&0JUhyjh/5JhJg0JUheh! h[Sj0JH* h[Sj0Jh[Sjjh/5Jh[Sj0JU h/5JhJgjh/5JhJg0JU&  b * , . B D ` b d f  & t v x z p r  ޤ   > N ƿƸʸʿƿƿʠ߄h*ZhYcjh/5JhJg0JU h/5Jh7 h7 hQ2hQ2jh/5JhQ20JU h)5h)5 h/5JhQ2hQ2h)5jh/5Jh7 0JUhehyh@& h/5JhJg h0JH*jh0JU4N P ȥ ʥ ̥ Υ ¦   ` b d ڧ  . L N P R 4 6 8 l n | ԩ ֩ ة     ؿؿؿ񤠤{w{hC h/5JhqQjh/5JhqQ0JUhqQjh/5Jhz0JUhjhzjh/5JhJg0JUjhe0JUhejh0JUh-5 h/5Jhhjh/5Jh*Z0JUh*Zh! h/5JhJgh)5hy, ¬ ĭ ƭ ȭ  ޯ j " R ޲ * , 0   ε ҵ Ե    ζ Ҷ D F H T ǿǵܱܱéܥܥ{jh/5JhK0JUh hvg h/5JhKhKjh-0JUh-h9hAh0!jh0JUh-5h^?ahhFYQjh/5JhJg0JU h/5JhJghBhj h/5JhqQjh/5JhqQ0JU0T ȸ ̹ ι й ҹ P R T Լ ,  $ L V , l n p  µ¨񏝏 h/5Jhx h/5Jh h h/5Jhjh/5Jh0JUjh/5JhA0JUhhAh-5jh/5JhJg0JUh_!h56h)5jhK0JU h/5JhJghKhDI7 L P N   > @ R T V f x ~ @ B D x N n p r b F z | ~ ꌅ h/5Jh0nZ h/5Jh jhv0JUhvjh/5Jhf-0JUh-5 h/5Jhz% h/5Jhf-hz%jh/5JhTy0JUjh!0JU h/5JhTyh&`hQK h/5JhJghG h/5JhGh8p2 J R   $ & ( V 6 8 : L Z 4 @ D ` t v x z |  N  Ȼ{wpcpwjh/5Jh<0JU h/5Jh<h< h/5Jh> h/5Jh% h/5JhJgh/5JhJg5\jhS0JUhCh!ha/h37~ hz%hSjhz%hS0JUhz%hS0J"H*jh(Y0JUh(Yjh/5Jh 0JUhz%hS h/5Jh hE6&  *   " D F J f " $ & 2    r Z b d f  ƿƲƮ٪٪h;5Mhlb# h/5Jhlb#h3 jh/5JhY0J U h/5JhYhYh%jh/5Jh40J U h/5Jh4 h/5Jh4h4h7xh-5 h/5Jh%h<hQKh4jh/5Jh<0JU h/5Jh<3  & 6 < \ ^ ` d   < V : < @ j : b ݾݾݱ|u|u|uha|u h40h40jh/5Jh400J U h/5Jh40h40hQKjh/5Jh2u0JUh/5Jh2u0JH* h2u0JH* h3 0JH*h3 hIjh/5Jh0J U h/5Jhjh/5JhY0J UhY h/5JhYh h/5JhG hGhGjh/5Jhlb#0J Uh;5M&b d   d |   , V Z 8 : < > P  : > H L Z L ݿ~zszsosh+ h/5Jh>hQKjh/5Jh%0JUh h/5Jh%h>hh0J H*jh/5JhQ0J Uh/5JhQ0J H*hhQjh/5JhI0J Ujh/5JhI0JUhI h/5JhIjh/5Jh400J U h/5Jh40h40& > B & B2 6 @ K $W &f k |m$dh`a$gdx$dh`a$gd$dh`a$gdI.$dh`a$gdLX$dh`a$gd<$dh`a$gd8$dh`a$gdk{$dh`a$gd|N0`gdq)N$dh`a$gd2u     & ( * f              * > @ B F Z \ p        Ͻ~z~mjh/5Jh%0J Uh40 h/5Jh%hJOh>jh/5Jhq)N0JU h/5Jhq)Nhq)Njh/5Jhk{0JUhw h/5Jhk{hk{jh'0JUhn@h'jh/5Jh+0J U h/5Jh+h+ h/5Jh>jh/5Jh>0J U*    < N    x z |    0 6 L P b  . 0 2 L  N Z r : < > v ƿջ淰hyjh/5Jhj0JU h/5Jhj h)0J H*h/5Jhj0J H* hQK0J H* hj0J H*hjhQK h/5Jhrhr h/5Jh-5h-5hn@jh/5Jh%0J U h/5Jh%h1 h/5JhGhGh402v          , T V f  2  &       T n        |        x        B X H J    h-5hk"h. }hH= h/5JhEcjh/5Jh%0J U h/5Jh%hh^\jh/5Jh^\0JUhw h/5Jh^\ h/5Jhh h^\h^\jhy0JUhyhQK7    6 8 p! r! t! ! ! "" F" N" F# H# J# # # # $ $ "$ $$ V$ Z$ $ $ $ $ $ .% :% >% ^% F& H& J& L& N& & & & & & & & & & ' ' ' ' ' ' '  h/5Jh+Lh+Ljh/5Jh|N0JU hvgh|N h/5Jh|Nh %h|Nh#XjhgZ0JUhgZh)hjh/5Jh%0J Uh. } h/5Jh%jh0JU:' ( ( * * <* N* P* d* * * - 0- 2- 4- . . / / / / / / / <2 >2 B2 2 2 2 (3 p3 3 3 3 4 4 4 4 05 p5 ~5 5 J6 6 6 6 6 6 6 7 *7 ,7 7 7 ݾݾݺݚh,h/5Jh80J H*h. }h8jh/5Jh80JU h/5Jh8hIhlh`jh90JUh9jh/5Jh%0J U h/5Jh%hk{jh/5Jh+L0JUh+L h/5Jh+L67 7 b8 d< f< h< ~< B? D? ? ? @ @ ,B .B 0B LB XB B B B B "D >D pE rE K K >K ~K ZM M M N N TN 4O 6O P RP ~P P P P S S bT T T T T T U U U U J] L] T_ _ _ ` a a .c 0c Le hGhh0h: h/5Jh"h-5jh/5Jh%0JUhLXh~Fh5Th,jh/5Jh%0J U h/5Jh%h. } h. }h. }BLe Ne Pe f f "f $f &f f ^g g g g g g g g h h h h h i i i i i i j j @j Tj hj jj j j j j j j j *k |k žźš~wpppppppplh^?a h/5Jhn hnhnjh/5JhNB0J U h/5JhNB hNBhNBhnhNBjh/5Jh0J UhxhbhKdh. h/5Jhh hhjh/5Jh%0J Uh/5Jh%0J H*hXB h/5Jh%jh/5Jh%0JU*|k ~k k k l l l l l Pl zl |l ~l l l l l l l l m &m `m bm dm fm o o o o o o o o o o o p p p p (p :p \p dp p p p p p p q (q q q q q q Ľ斚斚h&>h~K hxjh/5JhF_0J U hF_hF_ h/5JhF_hF_ h/5Jhsxjh/5Jhsx0J Uh-tjh/5Jh60J Uh eE h/5Jh6h^$Vh6hn h/5Jhn9q q q q r "r Tr r s Ls Ns Ps Rs s s s t t xt zt t t t t t t (u hv jv lv xv v v v w Xw lw w w w &x 6x @y vy xy zy |y ~y y 2z 4z Nz Tz Xz Zz z z z ȹhh^$Vjh/5Jhad0JUhadh[NhF_ h/5Jhad h60JH*h h&>h~K jh/5Jh"0J Uh"hKdhx h/5Jhxjh/5Jh60J U h/5Jh69k w Β   & Ҵ  $dh`a$gd< $dha$gdS $dha$gdz$a$gdSgds$dh`a$gdeWd gdJggd%$dh`a$gdMR$dh`a$gd[N$dh`a$gd&>z z z { { 4{ 6{ H{ P{ { { { { { { >| @| B| F| H| J| } } ^} } } } ~ ~ ~ ~ < > @ B Z       ̾Ӻ|rkr hC0J H*h/5Jh%0J H*h/5JhGg 0J H*jh/5Jh`GF0JUh/5Jh`GFPJ hGg PJjh/5Jh`GF0JUhGg h/5Jh`GFh`GF h/5JhGg hGg 0J H* h`GF0J H* h.40J H* h 0J H* h[N0J H*jh/5Jhad0JUh[N h/5Jhad* Ђ ҂ Ԃ   v ƅ ȅ ʅ  & ( , @ D F H R ̊  ҏ ܏ ͼ}}}pffh/5Jh%0JH*jh/5Jh*0JUh/5Jh*0JH* hF0JH*jh/5JhT0JUh* h/5JhTh/5JhTPJjh/5JhT0JUh/5JhT0JH* h*0JH* hT0JH* hT0J hY0J H*jh/5Jh%0JUh/5Jh%0J H* hC0J H*(  8 ؐ ڐ ܐ   " ` b d f z  ƒ Ȓ ʒ ̒ 0 P P   ژ : < > F j ~ ÿy h/5JhS h/5JhJgh/5Jh%@eheN(hX)hrjh/5Jh%0J U h/5Jh%h[N h/5Jhnh7?hn hn0Jh/5Jh7?0JH* h[N0JH* h7?0JH*jh/5Jh%0JUh/5Jh%0JH* hF0JH*.~ ^ ܦ  4 h * 8 > b d 0 < N p  ( < D h j l t ¯ ~ . n ķ  4 r $ & F ڻ ¼ : J X Z B h<h-5hf/ h/5Jhf/hzh^rhe7hKdh2 h/5JhSh hP  f $ , d " 6 8 : ` j  H J     P  l  d f Ǽh hhzRhhzR6hShzRCJaJ hShzRhZrhzRhShf/hKdhK)h2 h/5Jh h h< h/5JhSB ~ J P 8 : J R j 8 v 2  $0dh^`0a$gd9R $dha$gdzRgdzR $dha$gdS$dh`a$gdS 4 R T " $  4 T V x   V ( b  T t    0 L  `  T z Z |    J T    R x z   4 R V     ` 8 * H J Z n   z  hhzR;h|UhhzR6 hhzRhV     | V  l J  N   8  j    > &   L $0dh^`0a$gd9R    L j   ,     X         * 2 4 6    t v      : < j     N r   8 ޵h]%Nhh]%N6 hh]%N h9w6]h9w h9w6hh9w6 hh9wh9hh96 hh9hr`Xh|U hr`X]h| h6hhhzR6 hhzRhhzR; hh^38 j   : <    $ D ~       . @ R T V v           L v x     8 v     " l r    J   Z x   @ ! ! ! " `" z" " " N# t# x# # # $ $ $ $ h|U6 h|U;hhzR;h|Uhps hhzRhhzR6RL  x "   z B " " # $ z% 8' ' d( L) h* + , ,- - . x/ / 0 61 $0dh^`0a$gd9R $ 4$ 6$ $ $ :% x% D& & & & & 6' ^' ' ' ' >( H( b( ( ( ) J) L) Z) l) p) ) ) * H* f* + + + ,+ :+ H+ ^+ + + + X, \, ^, , , , , , , *- ,- 4- N- h- j- p- |- - ". ,. p. r. . . / / / / 4/ 8/ v/ x/ / / / / hhzR6mH sH hhzR;h1hhzR6 hhzRh|UhzRB*ph h1hhzRN/ / / F0 d0 x0 0 0 1 41 l1 1 1 1 1 2 62 2 2 3 h4 4 4 *5 J5 5 5 B6 F6 H6 f6 6 6 7 7 7 &9 X9 9 : T: : : : : : : : T; r; ; ; ; ; ; < < = 8= = = 8> ^> > > > ? 0? P? n? ? @ x@ @ @ @A \A A A hghg hg6]hg hhghzRh h6hhzR6h1 hhzRN61 1 :2 2 4 L5 H6 7 \9 V: : ; := > > > P? @ ^A B B C E F pG tH :I TJ $0dh^`0a$gd9RA A A A A A lB B B B zC C C C C D D E E E E G DG G G G H 0H 2H 4H pH rH H I $I 8I I J 4J RJ K K K K K L L L >M @M M M N BN N dO |O O O O O O P Q .Q 0Q DQ PQ TQ Q Q Q R hhzR6mH sH hhzR;hGhGChH][ h6hhzR6 hhzRh hhXAhXA hXA6HTJ L BM FN O 0Q R S T ~U V V JW @X Y vY .Z Z [ \ ] ^ _ ` a 0c d le $0dh^`0a$gd9RR R .S NS S .T @T rT T &U 2U DU |U U U V ^V V V V V W HW W X X X X Y 4Y BY tY Y Y ,Z ~Z Z D[ [ [ [ [ \ 6\ \ \ \ \ \ \ ] ] "] 6] J] V] Z] ] ] >^ z^ ^ ^ &_ X_ _ _ <` T` p` ༷ hhD hD6hDhGhzR6hhzR; hP1hahP1 hP16hzR ha6hahGhhzR6 hhzREp` ` ` na a a a 4b b b .c c c d d d d e e e e *e ,e Ne f :f >f |f ~f f f g $g Zg hg jg 4h th |h h i i i i i i j j j j j k :k % h>%6h>%hG?le ~f jg h j j k ,l l .m m "n o tp 4q q s s Jt u u v w @x y z { (} $0dh^`0a$gd9R,l Zl \l l l m ,m Tm |m m m n n Zo \o ~o o o :p Tp rp p p p 2q q q q q r r Ts s s s s t t t u $u u u u u v v v w w w w w x >x `x x x y y y .z |z z { 4{ { { 4| | | | | &} } } } *~ 6~ hshzR6hh-6 hh-hXA hXAhXAhshG hhzRhhzR6N(} ,~ *  T ʂ ^ ȅ b  f T r & ʑ 2 $0dh^`0a$gd9R6~ B~ ~ ~ ~  z    X l ؁  P T l Ȃ փ  Z H P R T X ą @ D " B ` ԇ ؇  t   & d ļ߸߸𴰩h]%Nh]%N6] h]%N6]h]%NhzRh[*JhshzR6 hsH* hhs hshzRhsmH sH hs hs6hhzR6 hhzRhhzR;>d ؋ ڋ  > \ h ڌ 2 R T t ܍ ` ̎ ܎   D p $ ΐ $ > ȑ 4 l Β  . 2 r * ޔ  T T Ж  | ė n  Z Й hhzR;hhSQI6 hhSQIhn hnhzRhshhzR6 hhzRP " Ԗ \ j r 4  Ҟ > ʠ z . R x V Ц p 2 $0dh^`0a$gd9R  8 2  Z О \  2 < \ Ƞ ʠ 2 f Ρ Z x  , ң  0 N p ڤ ܤ 0 8 v ֥   T V b r v 񾺳 hhXAhXA hXA6 hoho ho6ho hhohzRhhzR; hOUhzRhOUhhzR6 hhzRFv Φ Ц ܦ  n p ڧ . 0  b > B ª Ī  8 H b   4 ެ  D Z d ֭ X v  0 N r ֯  " ( p ް 4 T ԿԿԿԿԿhEwhhzR6H* hEwhzR hhzR h_glhZ h_gl6h_glhZ hzRhOUhhzR6J d f ح x R ( 8 2 d b  h L Ƹ ~  , $0dh^`0a$gd9R . 0 $ b  " `  & *  H ^ f  , J L z ĸ  ^ | Ĺ  " » * , H r  H ̽ 4 R b ¾ N ˽׹߱ױױh\Ghh ^ `   ( 8 <   R T ` p t  , hhzR0J"H*hhzR0J" hhhhzR;hhhzR6 hhzRh\GK, \ z | <   * , J L N P ` ~ X b  : ^ v  t ^ ڼᨡڝɝɝɝɝɝɝɝɝh4? hh4?hzRhK hKhzRhhzRH*hhzR0J"H*]hhzR0J"hhhzR6h0J"H*] hhzRhhzR0J"H* h0J"H*hhzR0J"6H*]7 <   @  J <  z l V , $0dh^`0a$gd'z$0dh^`0a$gd9R  > @  . | > * H   . \ x z " > P @ d ,   L * T V r ͼ嵭ͦ hhY,{hhF6 hhFhhKhK6 h[*J6hKh-5hhzR;hhzR6 hhzR hh4?h4?h4?h4?6Ar z | 8 * ,  F j D  \  " $ b d 6 P b   6 H L r  " 孥񭞗hhX6 hh-5 hhXhh6 hh h%h% h%6h% hh%h'z hh'zhh'z6 h'zh'zhzRhhzR6hKh-5 hhzR8  d r b n < 0 $0dh^`0a$gd9R" ` > n f  : X |  L * . R z 0 V b Z ~ . j r z Ǿ hh,d2h,d2 h,d26hh,d26hhzR0J H* hh(Yh(Y h(Y6hzRhhzR6 hhzRhKH . h n  . X ~ "n h \|Pz6>|Txz:R4R J   6 8 B D    .     & ( , j l hzRh-5 hhM$hM$hj hj6hhzR6 hhzRhKP 0 ~|~vTLF 2 l  8 Jl^$0dh^`0a$gd9Rl   2 4 R V t ~    & ( 8 X     FjlPZ\^z,.:Z{ hh9w h9w6] h9wh9wh9w h*hC<^ h*6h*hC<^hzRhhzR;hjhhzR6 hhzR hj0J"H*hhzR0J"H*hhzR0J"6H*] hi hi hM$ hi 6hi  hhi 0ZVXd :fz,>PRTvFFVPprz,P$B :pJLh2п hh/ hDvhK_W hK_W6hK_W hDv6hhDv6hDv hhDvhzR hj6hhzR; hhzRhjhhzR6BXhr.DpL&  !"l#Z%f&&v''b()*$0dh^`0a$gd9R2$ & d n Z!~!!V"t"""(#,#j#l##$$$%%X%Z%n%%&$&b&&&&&&2'<'>'P''''(@(`((\)t)))***&,R,T,b,|,,---.-F-H----@.h.x...hzRhhzR;h;Bh-5 hj6hhzR6 hhzRhj hh/hh/6K*T,--.@/0F11@345L6J778X9:;;t<t==r>?@\AA$0dh^`0a$gd9R.../>/@/p/r/v//J0000D1F11112333:4r4d55556 6H6L677F7l7777>8J8L8N8`8b888999şşşşşşşşşşh,d2 h,d2h,d2 hhXAhXA hXA6hzRhhzR6 hh_h h_h]h_hh_h6]h_hh;B hhzRh|hzR6] h|6]h|h;B6] h9wh9w h9w6]h9w hh9w2999999::,:::::2;;;;0<4<r<t<<<<F=r=t==== >@>p>>???>@f@@@@ AZAvAAB>BB,C2CpCrCCCC.DPDRDTDժ hi ho} hhi  hi 6hi hhzR0J-H*hhzR0J-6H*] hhb hb6hbhzR h,d26hhzR;hhzR6 hhzRh,d2 hh,d2;ABrCTD0EEFFVGHvHIIJ2K@LLMDN"OPP6QQRRST^U$0dh^`0a$gd9RTDDDD.EtEEEEF(FDFFGGTGVGGGHJHtHHH I,InIIII JJJK0KKLBLNLbLLLLL4MbMMMN NNNOOO OOOOOP(PPPPQ4QXQzQQQQ^RRRRRRLSpSrSSTVTTU0U h,d26hhzR; hh,d2h,d2hhzR6 hhzRV0UUUU,VVVVdWWWWWWXXXXYYYYLZZZZZZ[&\H\\\\] ]]]]]^^^^^^^:_H_\_^_`____`L```aNaaaa˽ hhEhhE6hE h|h| h|6]h|hzRhhzR;hhzR0J"H*h,d2hzR6h,d2hhzR6 hhzR?^U.VWWXYZ(\\r]]^_`abccvdd$ffg.hiijj|k$0dh^`0a$gd9Raabbbbbcc~$bd$HL@B 8:V~Ƈ$>@vV|FJ $<\ hhZrhhZr6 hh"mhh"m6h"mhzR6h"mhhzR6 hhzRN~dLB:@ ^x2>TLrj`FZ2$0dh^`0a$gd9RȋJXvΌ ȍ<.0 "(.2p.Zd@z| D ^ޖBlܗ ؘ:X02К NPԛ֛؛&Ɯʜڜh*rChU>hf@ h/5Jh thi hUh]hUhKShh-56hhzR6 hhzRh"m h"m6I2P֛؛gd6kU $dha$gd9Rgd7H$a$gd% $dha$gdgd@gd@ $dha$gdW.w $dha$gd}txgd9R$0dh^`0a$gd9Rޝ.FRVpԞ (68ʟ <D&(,̢У8:rإ@RXZ`*x"D׽׽̽׽hihwY h/5JhwY hW.w hoeAhU h/5JhUhU h/5Jh3h t h/5Jh th3h*rChf@J*@Bh0FVZ\tv«īԫ֫ܫ(*bdԬ^l\x&hnIJTVhjĹh@h6kUmH sH h6kUhgh3hg5:hp^h thi h/5Jh thU>hUhG h/5JhUhwY Dfhj$&:PvƶF  468:@NPbdh p|~TnͺͲŪŪժ՚h/V mH sH hrmH sH h0mH sH hPmH sH hmH sH hmH sH hKmH sH huhumH sH humH sH h%mH sH h|mH sH h)mH sH h zmH sH h@mH sH h@h@mH sH 3n~Z\  `rŽŽ𽵪 hn6hnhFUh zmH sH h@h@5:mH sH h@h@mH sH h@mH sH hmH sH h xmH sH h/V h/V mH sH h:mH sH hmH sH h=BmH sH h/V mH sH hrmH sH 3(26<>lnprչq]qH]<]h=;mHnHu)jhFUhFU;UmHnHu&jhFUhFU;UmHnHuhFUhFU;mHnHu5jhFUhFU;>*B*UmHnHphuhFUhFU;mHnHuhFUhFU0J7;mHnHu'jhFUhFU0J7;UmHnHuhm;hFU;jhm;hFU;U h/5JhFUhe[hFU5;CJ\aJhFUh6kU(*,.02468:<H:.H$a$gd\ 6 % gd9RgdFU$a$gdFU8:<><>@BDFHJL˽ˢ˓j^˽C˓5jyhFUhFU;>*B*UmHnHphuh=;mHnHu)jhFUhFU;UmHnHu&jhFUhFU;UmHnHuhFUhFU;mHnHu5jhFUhFU;>*B*UmHnHphuhFUhFU;mHnHuhFUhFU0J7;mHnHuhFUhFU;mHnHtHu'jhFUhFU0J7;UmHnHu.02468:<>vxz| "Z\쨘z_J쨘z)jhFUhFU;UmHnHu5jshFUhFU;>*B*UmHnHphuhFUhFU;mHnHuhFUhFU0J7;mHnHuhFUhFU;mHnHtHu'jhFUhFU0J7;UmHnHuh=;mHnHu)jhFUhFU;UmHnHuhFUhFU;mHnHu&jhFUhFU;UmHnHu\^`  LNPRjln|l^C5jghFUhFU;>*B*UmHnHphuhFUhFU;mHnHuhFUhFU;mHnHtHuh=;mHnHu)jhFUhFU;UmHnHu&jhFUhFU;UmHnHuhFUhFU;mHnHuhFUhFU0J7;mHnHu'jhFUhFU0J7;UmHnHu5jmhFUhFU;>*B*UmHnHphuJLNֶm^^Iֶ)jhFUhFU;UmHnHuhFUhFU;mHnHu5jahFUhFU;>*B*UmHnHphuhFUhFU;mHnHuhFUhFU0J7;mHnHuhFUhFU;mHnHtHu'jhFUhFU0J7;UmHnHuh=;mHnHu&jhFUhFU;UmHnHu)jhFUhFU;UmHnHu "(*,.02jlnp|l^C5jUhFUhFU;>*B*UmHnHphuhFUhFU;mHnHuhFUhFU;mHnHtHuh=;mHnHu)jhFUhFU;UmHnHu&jhFUhFU;UmHnHuhFUhFU;mHnHuhFUhFU0J7;mHnHu'jhFUhFU0J7;UmHnHu5j[hFUhFU;>*B*UmHnHphu  TVXZhjlֶm^^Iֶ)j hFUhFU;UmHnHuhFUhFU;mHnHu5jO hFUhFU;>*B*UmHnHphuhFUhFU;mHnHuhFUhFU0J7;mHnHuhFUhFU;mHnHtHu'jhFUhFU0J7;UmHnHuh=;mHnHu&jhFUhFU;UmHnHu)jhFUhFU;UmHnHu8:<BDFHJL|l^C5jC hFUhFU;>*B*UmHnHphuhFUhFU;mHnHuhFUhFU;mHnHtHuh=;mHnHu)j hFUhFU;UmHnHu&jhFUhFU;UmHnHuhFUhFU;mHnHuhFUhFU0J7;mHnHu'jhFUhFU0J7;UmHnHu5jI hFUhFU;>*B*UmHnHphuLN&46d8ֶxphdZdddddZdhQSlh}3S6]h}3Shgh}3S;hgh}3S6hQSlh}3S6 hQSlh}3SjhQSlh}3S0JU h6kUhFUjhm;hFUUhFUhFU;mHnHtHu'jhFUhFU0J7;UmHnHuh=;mHnHu&jhFUhFU;UmHnHu)j hFUhFU;UmHnHu#8JT.p2j B$a$gd=$a$gdFb$a$gdBO$a$gdM$a$gd$a$gdL$a$gd* Q$a$gdg $a$gd5$a$gd $a$gd}$a$gdTz$a$gdQSl8:HJLNRTb`f F>*Tfjzprzݧ h}h}3ShX jh}3S0JUhQSlh}3S6h' h}3S; h}3S6]hHh}3S6]h}3ShQSlh}3S6] hQSlh}3SjhQSlh}3S0JUB:\"$@ JRTV\bPj.06 hh}3S h* Qh}3S h-w h}3S h}3S6hKYh}3S6] h}3S6]h]Nfh}3S6] h}3S]hB/i h h}3Sh h}3S6]hQSlh}3S6] hQSlh}3Sjh}3S0JUh}3S96Bprt ~(024JTVjln2 P~ Ž h=h}3ShFbh}3S6]h'zh}3S]hKYh}3S6] h}3S]hQSlh}3S]hQSlh}3S6jhQSlh}3S0JUhQSlh}3S6] hQSlh}3Sjh}3S0JU hh}3Sh}3S8 FHLr   F"`n24Bjt@BDbDFHLXdHJR"dfhjj ~    hBOh}3S h=h}3S h9wh}3SjhQSlh}3S0JU hOxh}3S h}3S6jh}3S0JUhQSlh}3S6]h}3S hQSlh}3S h}3S6]DBh~ d V$a$gdOf$a$gd5&$a$gd? $a$gd{I$a$gdo$a$gd$$a$gdr$a$gd@$a$gdK$a$gdM$a$gd'       l x  : d f  $   <blnrtvJFTVXvj2nz*,Nj<F^ h$h}3Sjh}3S0JUjhQSlh}3S0JU h}3S6h}h}3S;h}3ShQSlh}3S6] hQSlh}3SL^d  4rXZ$<Lx` v hRLh}3S h_Fh}3S hDy6] hvh}3S h}3S] hk{h}3SjhQSlh}3S0JU h}3S6]jh}3S0JUh}3ShQSlh}3S6] hQSlh}3SAN      !!!!"&"("*"B"""""""#*#b#n#######$J$X$Z$\$$$$$<%%%%%%%&0&\&^&&''*','.'0'6'@'B'Z'x'z'''ƺ hXfh}3Sh@ih}3S6 h}3S] h}3S6] h}3S6h}h}3S;h}3Sjh}3S0JUhQSlh}3S6] hQSlh}3SjhQSlh}3S0JUC &""#X$.'' )*+,/z2235n5R8:$a$gdl%$a$gdQSl$a$gdw0$a$gdl6<$a$gdqx$a$gd.$a$gd` $a$gd($a$gdXf$a$gdK$a$gde''(() )")@)))))0*T*****+ +4+++++++++++++, ,X,l,,,,,,,,,- -0-n-z//////00B1111222Z2\2h2r2v2z2|2~222 h/5Jh}3S h}3S]jh}3S0JUhQSlh}3S]jhQSlh}3S0JU h}3S6]hQSlh}3S6] hQSlh}3Sh}3SI222233333334444555525Z5\5`5n5p555546x666,7l777 8"8F8P8R8T8V8x888888&9Z9r9t9:J:T:V:Z:~:::::::.;ѸѳѬѥ h`h}3S h? h}3S h}3S6h}h}3S;jh}3S0JU hw0h}3Sh}3ShQSlh}3S6] hQSlh}3SjhQSlh}3S0JU hUbh}3S h}3S]A.;V;X;\;T<l<n<p<z<|<<<f========">F>X>Z>\>>$?@?B???????@@@@@&A(AAAAABDBTBxDDDDDEEFFBFFFFFFG@GBG׺׳׳׳׳hO&h}3S6] hO&h}3S h>h}3Sjh}3S0JU h_eh}3S h}3S6h}3SjhQSlh}3S0JU h}3S6] hQSlh}3ShQSlh}3S6]B:z<=Z>@FBGJKhLLL>MMNNOO PnPP RR0T$a$gdPgdu$a$gdD'$a$gd*+N$a$gd'B$a$gdO&$a$gd0$a$gdQSlBGDGFGJG^G"HNHRHjHPI~IIIIJJJJtKxKKKKKKK LLLL2LPL\LhLjLlLLLLLLLLLM2M>M@MrMMMMMMTN~NNNNNNN@ONOPOOOOOOOOOO h,nHh}3S hPh}3S h}3S] h}3S6]jh}3S0JUhQSlh}3S6]h}3S hQSlh}3SjhQSlh}3S0JUIOO P P0PdPnPpPPPPP|QQQQQQQQRRR R"RFRRRRR S S*SSST0T2TTTUUUU"U:U~UV V*V,VVVVVVWWxW|WX X"X4XxBxxxxxxyHy\y^y`yyyyy,z.z0z6zFzHzvzzzzzz"{${x{{{{{:|l|||||}*},}.}`}}}}}}}~~~b~~~$:ʽ h}3S6hQSlh}3S]jhQSlh}3S0JU hth}3S h}3S6]jh}3S0JUhQSlh}3S6]h}3S hQSlh}3She&@h}3S6C:<>D6T*Frtv܁Xdfhnʂ̂΂ @BX^`bjFRTVX„ބFjąռ h$#lh}3S h&jh}3S h}3S6] h}3S]jhQSlh}3S0JUhQSlh}3S6] h}3S6 hQSlh}3Sh}3Sjh}3S0JU hxh}3SD؅Ćd ~ґē.b$a$gdy$a$gd Z$a$gdD+,$a$gdDB$a$gd$a$gdP@$a$gd$a$gdQSl$a$gdc[ąօ؅څĆƆVbdf "$TxˆƉҊڋ`Œ^VzȎ0Rײ hP@h}3S h}3S6 h}3S]hQSlh}3S6 h~h}3S h}3S6]jh}3S0JUhQSlh}3S6] hQSlh}3SjhQSlh}3S0JU hzh}3Sh}3SAR~đґԑ6BdflēƓ̓ܓ.0HT`bdjPV| *ҙTZ̿멢 h-h}3ShQSlh}3S6 h\h}3S h^yh}3SjhQSlh}3S0JU hD+,h}3ShQSlh}3S6] hth}3S h}3S6]h}3Sjh}3S0JU hQSlh}3S@ؚښ 02\nrtBFL^b Jhvx̝ԝ֝؝ڝ&46NP^`hʞ̞ hPth}3S h+h}3ShQSlh}3S6 hYh}3Sh E\h}3S; h}3S]jhQSlh}3S0JU hm.h}3S h}3S6]hQSlh}3S6]jh}3S0JUh}3S hQSlh}3S=v֝4N^̞0lbĤ ҨԪ$a$gd$a$gd$a$gd2,$a$gdf$a$gdQSlgdY$a$gd E\̞Ξ&02>B|4:ZXjln.2|ޣ D`bd罸笤畍 hPth}3Sh-h}3S6hQSlh}3S6 h2Fh}3Sh2Fh}3S6h2Fh}3S6mH sH  h}3S;h2Fh}3S; h2,h}3ShQSlh}3S6] h}3S6]jh}3S0JUh}3S hQSlh}3SjhQSlh}3S0JU4dl¤ĤƤdޥ  `Ԧ,̧ШҨԨ֨lprtЩԩlzԪ֪ϺϔhQSlh}3S]jhQSlh}3S0JU h}3S6]jh}3S0JUhdh}3S6h#;h}3S6 h}3S6hQSlh}3S6jhQSlh}3S0JU hPth}3ShQSlh}3S6] hQSlh}3Sh}3S:֪&<>@XZrt "$,Fl"BDFHT`lnprtvЮ2JLN¯د0֦hQSlh}3S6jhQSlh}3S0JU h3(h}3Shh}3S6]hQSlh}3S6] hQSlh}3S h h}3Sjh}3S0JU h+>h}3S h}3S6]h}3SAԪ>Xr"nJ>԰(~ $a$gd.$a$gdDQ$a$gd}gd*h$a$gdVD$a$gd!$a$gd3($a$gd$a$gdNlgd>0>@Zа԰ְbhn&(*ܲRT\̳ "6p~<>| 0VԶԽԶԽԯԨԽԠԨԽ h}3S;hDQh}3S; hNlh}3S hGh}3S h,h}3S h}3S6]hrLh}3S6hQSlh}3S6h}3Sjh}3S0JUhQSlh}3S6]jhQSlh}3S0JU hQSlh}3S=Զ0<>:RxȺ4ZhjȻʻ b޼Fҽ޽*BDv024X h:6Kh}3S hakjh}3S h}3S6jhQSlh}3S0JUhQSlh}3S6] hQSlh}3Sjh}3S0JU h.h}3S h}3S6]h}3SFhȻB2B8PzP$a$gdPPgd%$a$gdE$a$gd}1$a$gd1$a$gdE$a$gdQSl$a$gd'B$a$gd$a$gdZ48>BD\ X *8:<z (@NPRʽૣ} h Eh}3S hFh}3S hzT@h}3Shy|{h}3S6] hy|{h}3ShrLh}3S6hQSlh}3S6hQSlh}3S6]jhQSlh}3S0JU hPh}3S h}3S6jh}3S0JU hQSlh}3S hPph}3S h}3S6] hX/h}3Sh}3S1&(,<>lxz|~PR0>@RTdn PlnprxhQSlh}3S6 hX/h}3SjhQSlh}3S0JU h_Gh}3ShrLh}3S6 hPPh}3S h}3S6hQSlh}3S6]jh}3S0JU hAjh}3S h}3S6] hQSlh}3S hEh}3Sh}3S:nf*$a$gdo$a$gdoJ}$a$gd1$a$gdJ7gd5u$a$gd_g$a$gd\!$a$gd,$a$gd 5$a$gdU$a$gdQSlP| d|0Vlnp(Nfhj^vķڰ hch}3SjhQSlh}3S0JU h0Rh}3S h}3S6jh}3S0JUh}3S hQSlh}3S h}3S6]hQSlh}3S6]hrLh}3S6]B4d*,^*68:n  ,譻覻jh}3S0JUhQSlh}3S6] hzh}3S hOh}3S hoh}3S h}3S6]jh}3S0JUhch}3S6hQSlh}3S6 hy h}3S h}3S6 hQSlh}3Sh}3SjhQSlh}3S0JU hoJ}h}3S6*8  x`@nL$a$gdQSlgdgd 0$a$gdyV$a$gdDQ$a$gdgd,$G$a$gdlvxz:VXZ\b ".2V:J\ͨ͠hrLh}3S6hch}3S6hQSlh}3S6jhQSlh}3S0JU h,$Gh}3S h@BFX~&(*.6Jnpz"`zȻhQSlh}3S; hU6jhQSlh}3S0JU hcDh}3Sjh}3S0JUhQSlh}3S6] h}3S6hQSlh}3S6 hc6 hQSlh}3Sh}3SD4JLNPjlXdfhvDFHpr    * ۹۬ۤhQSlh}3S] hG]hMh}3S]jhQSlh}3S0JU h')h}3S h}3S]hR1h}3S] h}h}3S h}3S6]h}3Sjh}3S0JUhQSlh}3S6hQSlh}3S; hQSlh}3S:* 8 <          . 0 2 8 D N ` b d          " $ & , 8 B T V X         8H`lnpѷѯѝѓѷhQSlh}3S6; hc6 h}3S]hMh}3S]h}3SmH sH jh}3S0JUhQSlh}3S6hQSlh}3S; hQSlh}3SjhQSlh}3S0JU hh}3S h}3S6]h}3Sh> h}3S;:  .  "  l"4gdMgd=$a$gd 7$a$gdl$a$gd~ m$a$gdKFgd~ m$a$gdc$a$gd{M"$:t24n 246JL.02ȻhMh}3S]hQSlh}3S; h 7h}3S h}3S6h{8h}3S6]jhQSlh}3S0JU hKFh}3S hd:h}3S h}3S6]jh}3S0JUh}3S hQSlh}3ShQSlh}3S6 hc69&0BDF ^r*468  (: hmUh}3ShY9-h}3S]hQSlh}3S6hQjh}3S6]jhQSlh}3S0JUhMh}3S]hQSlh}3S; hefqh}3S h}3S6]jh}3S0JUh}3S hQSlh}3S h}3S]< 4 lf t   "&##$$$$gdb#$a$gdP> $a$gd?gdY9-$a$gd*5gdbn$a$gdY9-$a$gdQj:<>   *<>@ @^lnpvNRXdf h}3S;]hY9-h}3S;] h}3S6;hQSlh}3S6hQSlh}3S6;h*5h}3S] h}3S6hQSlh}3S; h}3S6]hbnh}3S]jh}3S0JU h}3S]hMh}3S]h}3S hQSlh}3S8fh      , f r t v        !! " "2"4">"L""""""""""ꬤ񬘬vhP> h}3SCJaJjh?h}3S0JCJUh.h}3S;hXh?h}3S6h?h}3S; h?h}3SjhQSlh}3S0JU hSh}3S h*5h}3S h}3S6] h}3S]hMh}3S]hQSlh}3S; hQSlh}3Sh}3Sjh}3S0JU-"#$#&#(#*#0#<#F#X#Z#\######## $"$$$&$V$t$$$$$$4%:%N%P%R%x%z%&&&''8'>'x'''''ѺʵѮѧѮѧѝљьʵʄʌhQSlh}3S6jhQSlh}3S0JUh.h3,h}3S6] h3|h}3S h}3S6] h}3S]hMh}3S]hQSlh}3S; hQSlh}3Sh}3Sjh}3S0JUhP> h}3SCJhP> h}3SCJaJhP> h}3S6CJaJ0$x%''F(((@)00Z3d45P6@7$:H<<<$a$gd6Pq$a$gd7$a$gd/h$a$gd`"$a$gd3,$a$gd$a$gdO9gda;$a$gdu)/$a$gd%:v$a$gd@K;gd3,'''''''(2(B(F(H(^((((((((((())2)@)B)j,,h--. .(.h.../&/"0d0f0h0l0000ɻɘz hYh}3ShLh}3S6hh}3S6 hLh}3SjhLh}3S0JUhQSlh}3S] hO9h}3S h}3S6]h}3Sjh}3S0JU hQSlh}3SjhQSlh}3S0JUh%:vh}3S;] h}3S;]hQSlh}3S6hQSlh}3S6;/0000011113&3X3Z3\3*4P4d4f44455|55556"6P6R6h6t666@7B77L99999 :":$:&:L;V;<4<H<J<<<<=l>>>>4? h/5Jh}3S hh}3Sh^h}3S; h=1h}3Sjh}3S0JU h-h}3S h}3S6h1h}3S6]h/hh}3S6 h}3S6]h}3Sjh}3S0JU hh}3S<<>8?ZABBxC DHENFF~H4IINN:QQpRU$a$gdkj$a$gdkc$a$gdz$a$gdoTi$a$gd;$a$gdb<$a$gdRgd^]=$a$gd^]=$a$gdM$a$gd 4?6?8?:??@@AXAZA\ABBBBFBlBnBpBzBBDCjCvCxCzC D"DD0EFEHEJELEvEFFNFPFRFFFFFFF&G@GGfH|H~HHHI hh}3S h}3S;hb<h}3S;hb<h}3S6] hb<h}3S hP}h}3Shh}3S6 hRh}3S hh}3Shh}3S6]jh}3S0JU h[[h}3S h}3S6jh}3S0JUh}3S hMh}3S6I4I6IZI|IIIIBJTJJKK"LLLXMMNN2NnNNNNNNOOOOONPPP"Q:QlhlmDmFm`mmmmofprtnpLNp&(*Dhʄ̄ *,.ʆ4\(268Rv؈(* hnrh}3S hRz6hRz hh}3S h}3S6 hwh}3S h}3S6]jh}3S0JUh}3Sjh}3S0JUJ,6(\ THl|2$a$gd0&$a$gd`>gd_$a$gd?gdP$a$gd gdoTi$a$gd($a$gdoTi$a$gd5v*Dh0PZ\^`HLf΋  (HTVdtxČFHJ^֏ 6ʽ h+h}3S h2h}3Shbh}3S6]h h}3S;jh}3S0JUhh}3S0J-H* h}3S0J-H*hh}3S0J-6H*]hQ"h}3SH*jhQ"h}3S0JU h h}3Sjh}3S0JU h}3S6] h}3S6h}3S36nސ :^ln|~F 24Nr8PRjlz|Θ֘02Lp~>̜ΜМޜ(46L߿ h}3S6; h}3S; hfqh}3S hh}3Shrh}3S6 h/5Jh}3Sjh}3S0JU h?h}3S h}3S6jh}3S0JU h$:@h}3Sh}3S h}3S6]APjz0~Μ4LȠt¢ҢV H$a$gdK=gd $a$gdD_e$a$gdYE$a$gd?h$a$gd$a$gdfqgd.1S$a$gd|gdaLNhžПƠȠʠԡ<>`tv¢ĢҢԢ BTVXrأڣ  @Bdt|FHJ|񳩳jh}3S0JUhh}3S6] hh}3S h7Oh}3S h}3S6 h}3S6; h}3S; h?hh}3ShQSlh}3S6] h{lh}3S h}3S6]h}3Sjh}3S0JU>Hn`Ь0T>\$a$gdxgd$a$gdMM$a$gd]VgdoTi$a$gd|Y $a$gdoTi$a$gdsgd$a$gd gԦ<>`npJNRVz.ԩةܩ.R^`b̫¬ЬҬ 02ƭ"FTV!jhh}3S0JCJUaJ h\h}3S hsh}3Sjh}3S0JU h}3S6 h}3S6; h}3S; h}3S6]jh}3S0JUh}3SDVƮrв" 0>@$(\^xԵFZ\vȶj·P¸4@B  &Jbx¼ڼܼ޼üææÜüëüÜüüüüëüÜüÜüüüüüëjh}3S0JU h}3S6jh}3S0JU hh}3S h}3S6]h}3Sjhh}3S0JUhveh}3S6CJ]aJhveh}3SCJaJh}3SCJaJhh}3SCJaJ=Z@ ڼ4Dʾ" n$a$gdt6QgdVr!gd$a$gdMFgds:$a$gds:$a$gdQ#*gd@:CgdbLgdN$a$gd޼ 46BDF`ʾ̾ ƿ$Jn*,FnBZ^"$vҷҷҷҷҷҲҷҟҕҷheh}3S6H*]heh}3S6] hs:h}3S h}3S6 h}3S6; h}3S;jh}3S0JU hEUh}3Sjh}3S0JUh}3Shh}3S0J-6H*]hh}3S0J6]hh}3S6] h}3S6]4" 8npr TV$02Rv 4jlnp,8 hN)h}3S ht6Qh}3Sjh}3S0JUh)h}3S6] h)h}3S h6_h}3S h}3S6]jh}3S0JU h-oh}3Sh}3S h}3S]D0l8p&Jhv*$a$gdu@gd\h$a$gd'$a$gd/:*gd~gdoTi$a$gdoTi$a$gd,gd5gdVr!$a$gdN)$a$gdU"8:<dpr<b&(*R>JL.Thjlvx*,N*,DF^`b^`bd h6_h}3S h[Th}3Sjh}3S0JU hjh}3S h}3S] h}3S6]h}3Sjh}3S0JUN*D^`RZbT$a$gdi?$a$gdJg$a$gdF$a$gdY$a$gdikgdsF$a$gdQL$a$gd46$a$gddgd5$a$gd5gdu@XvVZP(NPRT|~Z\>d$bd2vBtX|TV jƼ h.Eoh}3S h9?Yh}3Sjh}3S0JUh>%h}3S6 h}3S6 hsFh}3Sh ah}3S6]jh}3S0JU hdh}3Sh}3S h}3S6]DL Pdfh2l\$&Jp<RTVv6p~hOh}3S6hrLh}3S6 hv@h}3S h}3S6hh}3S;jh}3S0JU h}3S6]h}3Sjh}3S0JUJd$T~R>RgdH$a$gd $a$gd$a$gdCgd2Qu$a$gdO$a$gdv@$a$gd4$a$gd2Qu$a$gd~U DRTVf0>@B8^jh.n DPRTj "|Bhtvx&24 hBh}3S h}3S6 hgWh}3S h21Jh}3S h}3S]jh}3S0JU h}3S6]h}3Sjh}3S0JUL t24l| <   ( : gd1$a$gdjqK$a$gd_ $a$gdV$a$gd"{h$a$gdp>$a$gd|&$a$gdr<gdAgdB$a$gd2Qu@z<F&246vPXjX$^ln H n | ~    . < > @      n      (  h}3S]h9=h}3S0J"H*h}3S0J"6H*]h9=h}3S0J"6H*]jh}3S0JUjh}3S0JUh}3S h}3S6]J( * : < >      , d r t v  .<> BDF.8J*NXZ\ "$Vz*,DFh9=h}3S0J"6H*] hxKh}3S h*h}3S h}3S] h,h}3S h}3S6]jh}3S0JUh}3Sjh}3S0JUH: r <BX"*D~fgd\$a$gdZtRgdxKgdWVgd8$a$gd0Igd*$a$gdp>gdhgdG&~$a$gd( $ %a$gd/<@HL| l~4Xdfh  l^L`prtB`< h}3S0J" h/5Jh}3Sh9=h}3S0J"6H*] ht[h}3Sjh}3S0JUjh}3S0JUh#h}3S0J"H* h}3S6]h}3Sh9=h}3S0J"H* h}3S0J"H*h}3S0J"6H*]1r1111@2P2R2n222333"4\4j4l4445556 h7h}3Sh2h}3S6 h}3S] h/5Jh}3Sjh}3S0JU h}3S6]h}3Sjh}3S0JU h^qh}3SKP2j45626V6p66T:b;p<=N>>?@ BBBBCCgdW$a$gd$a$gd$a$gd9gdo$a$gd B$a$gd4gd"/$a$gdm36662646V6X6p6r66666|777889:::::H:R:T:V:X::(;T;`;b;d;;;><b<p<r<< ==l=n=p=====>@>N>P>>>>>>,?????f@@@@@@RAAh}3S6]mH sH ho h6&zh}3S h9h}3S hQSlh}3S h2h}3S h}3S6]jh}3S0JUjh}3S0JUh}3SHA B BBBBBBBBCCCCCCCC D6D8DRDxDDDDDDDDDEEEEEF&F4F6FhFFFFFFF GLGpG~GGGGGGSST4TNTTTTTTULUNUXUZU\UjU|UUUUUUU V@V~VVVVWWW X X(X~XXXXYYYYYdZZZZ[[\\\\`]]]]]]L^^^^^^_\_¸jh}3S0JUh9=h}3S0J"H*h}3S0J"6H*]h9=h}3S0J"6H*]jh}3S0JUh[L.h}3S0J"H* h}3S6]h}3S h}3S0J"H*D\__```````ataaaaaaaabxxxxxy8yTyyyyyựh}h}3S6] h}h}3S h%wh}3S hTh}3Sjh}3S0JU hXAh}3Sh}3Sjh}3S0JUhm^h}3S6] h}3S6]Fpsszuvww$x$a$gdq>$a$gdx$a$gdrm$a$gdygd%wgdI$a$gd+$a$gdT$a$gd^oZyz>zXzZzvzzzz6{Z{h{j{{{{{4|n|||||2}l}}}}}}}~J~ZnBЀBP\^`*68:$02ɾ hh}3S h uh}3Sh8h}3S6CJ]aJh}3SCJaJh8h}3SCJaJ!jh8h}3S0JCJUaJ hq>h}3Sjh}3S0JUjh}3S0JU h}3S6]h}3S<2$Nrք .p bnpІ҇"dprtЈ Ɖ(*,024PʊƋ8@Nv>LΎ h.!Ch}3S hEWSh}3Sjh}3S0JUjh}3S0JU h}3S6] hm^h}3Sh}3SP6np2L^`$a$gdUL$a$gdvvS$a$gd.!C$a$gd$a$gd$a$gda|$a$gdgd[gdZU$a$gds6$a$gdt6QΎLNPx(L@Ndʑ  R^`b@T`bd`bƖҖԖ:<̗.Bh~ h_hh}3S hXAh}3Sjh}3S0JU hh}3S h}3S] h}3S6]jh}3S0JUh}3SN`:~8`Ȟ` zgd}c$a$gdd$a$gd'gdj$a$gd|$a$gd$a$gd10gdV$a$gda|$a$gd$a$gdRrȚޚ(8:`ڛv$JH`bzȞʞ0f24ȡ$n\`bd"Dlԥ֥4Vp h}3S; h'h}3Sh|h}3S6]jh}3S0JUjh}3S0JUh}3S h}3S6]P¦ئBx :pz|Bx̩ΩЩBVXZ\ªnBNPJn|~ʮ  "$&Nbdįh]h}3S6] hUoh}3Sjh}3S0JU h}3S; h}3S6]jh}3S0JUh}3SP̩XN| "bЯTL$a$gdvvSgdvvS$a$gd^gdYHgd)gd]$a$gd]$a$gdn$a$gd{gd5gdtugd^įЯү*,JRTVXt~ܰXlʱ&:NPIJزڲ8LNvƴj*68:<dprtڶBf  h@/2h}3S hvvSh}3S h}3S;jh}3S0JU h~h}3S h'h}3Sh'h}3S6] h}3S6]jh}3S0JUh}3SF8p682^"gd]%gd<$a$gd gd!,gdVgdBgd]O$a$gd1i0gdYH$a$gd@/2$a$gdK  <`  R*68:Xf|»Rh,68:lƽȽ&246|  h]Oh}3S hVh}3S h}3S; h [=h}3Sh1i0h}3S6] h}3S]jh}3S0JU hYHh}3S h[h}3Sjh}3S0JU h}3S6]h}3S h?8h}3S@(R^`2Bv&R&"$&NrD\^\r".0FH^`tLXZ\ hh}3Shh}3S6hh}3S6]jh}3S0JU h h}3Sjh}3S0JU h}3S6]h}3SL\.F^X8.*gdO;gd R$a$gdGXgd#$a$gdh%$a$gdW/$a$gdQYgdgd$a$gd R$a$gd$a$gd. |T8:fJXrFRTzh*: .0l*,X Hjh}3S0JU h&h}3S h}3S]jh}3S0JU h}3S6] hW/h}3Sh}3SQTD6P,|&2gd s$a$gd7*gdy$a$gd:$a$gdh%gdgd&gdckW$a$gd&$a$gd8M/$a$gdQYHTVXr8nz|Fr8DFHp(68:PR ,.> $|~V| h}3S] hLih}3S hH&h}3Sjh}3S0JUhQ0h}3S6] h}3S6]jh}3S0JUh}3SM&($24(@B^  "h0>@,DF\^2jlz4H0>@r:HJTV h}3S] h}3S; h$h}3Sjh}3S0JU h}3S6]jh}3S0JUh}3SR2@ >\j>HT`Rx$a$gdh%$a$gdY$a$gdz9gd %gd$a$gdUlgd$gdy $a$gd %gd$egd sgdy$JzF\^`bPRTDjxzdRTV2\^  .02@Bt h?h}3S hTBh}3Sjh}3S0JU hmsh}3Sjh}3S0JUhIh}3S6 h}3S6h}3S h}3S6]KR\.@:\lV`&gd+AgdI$a$gdTB$a$gdh%:<\*N\^lnf|v>VXnR`bd&(@z,P`b  hk:h}3S h}3S;jh}3S0JUjh}3S0JU h}3S6]h}3ST` .*XxJ  ^  $ ha$gdg$a$gdggdg$a$gdg$a$gd2#$a$gd[2$a$gdJggdJ$a$gdJ$a$gdlOgdc7gdJg "$n .02|>LN:\v*,hnJVXZp0jvxz@z h}3S; hPsh}3S h">h}3S h9?Yh}3S h,h}3Sh"nh}3S6]jh}3S0JU h}3S6]h}3Sjh}3S0JUG> J L N   P f h       F ^ `    R         "P0xRj| @drt4Z߾jh}3S0JU h}3S]hgh}3S6]hgh}3S6 h9?Yh}3Sjh}3S0JU h}3S;h}3S h}3S6]K^    rv6D,FVh$a$gdgd1vgd">$a$gd">gdJg$a$gd}Q$a$gdg hvx(686DFH ,.FHJnHVX6pBZhjd h}3S; h">h}3ShRh}3S6]jh}3S0JUjh}3S0JUh}3S h}3S6]P !"###^$v$$(%%%&&&''<((P)j)gdgd\gd9VgdgdWgdJg$a$gdh%$a$gdU?-$a$gdb6_d$ H     T!!!!!!!""""#### #####&$4$^$`$v$x$$$$%(%*%\%%%%%%%&&&& &b&&&&&&''\'''''0(<(>((((( )D)P)R)j)hIfh}3S] h}3S]hIfh}3S6 h/"h}3Sjh}3S0JUjh}3S0JUh}3S h}3S6]Nj)l)n))))*H*V*X**+++J+n+++++ ,,,Z,,,-X-d-f-----.L.Z.\.^..../@/////00^000081r11111111F2f22333Z33334484\4j4l44555`55hh}3S6]jh}3S0JU h}3S6]h}3Sjh}3S0JUTj))V*++ ,d--Z..001134j4567:9D::d;=??@$a$gd! $a$gdh%55"6d666666677777&8`8n8p88,9:9<9p9996:D:F::::: ;P;d;f;;;4<H<<<========>P>p>z>|>>>>>???v???? @@@@@h:h}3S6 h}3S;h:h}3S; h}3S]jh}3S0JU h'h}3S hHh}3Sjh}3S0JU h9h}3S h}3S6]h}3SF@@@6AjAxAzA B.BBBBBCNC\C^CxCCCCC2DFDHDzDDDDDDDEELE\E^ExEEEEE2FFFZF\FFFFF*G6G8G:GGH0H>H@HIHJIItJ KhLvNNOzPQSVUTWtXY$a$gdJg$a$gde}$a$gd! jLpLLLLL*MTMMFNhNvNxNzNNNNLOxOOOOOHPlPzP|P~PPQ$QnQQQQQBR|RRRJSvSSSSShTTTTTHUVUXUpUUV:VVVVZZZZZZ[jh}3S0JUjh}3S0JU h}3S6] hQSlh}3Sh}3SVYzYZ[\]^t__`btcVdd^eeffgh6iLj$a$gd\=B$a$gd-$a$gdJg$a$gd5gd{MgdtK$a$gd"Ei$a$gd$a$gdN$Z$a$gd.qgdJg[[[[[P\^\\\\"]N]\]^]]]^b^^^^^^,_f_t_v______`D``````a8aaabbbb:cfctcvccc0dHdVdXdZdddddRe^e`e|eeeePfrfffffff\g~ggggghhjh}3S0JU hsh}3S h}3S;jh}3S0JUh}3S h}3S6]Thhhh"i6i8iiijjj@jLjNjPjjjjjk,k.kFklkkkZl|llll"m8mHmJmxmmmmmm8nLnNnPnxnznnnnn&o:oVȔ$& TVX<f 0ؘ֘ژܘ&@BZ\Ι h)Vh}3S h}3S] hKMh}3S hJx h}3S h}3S; h0nZh}3Sjh}3S0JU h}3S6]h}3Sjh}3S0JUITؘ@ZΙ4*̛|lbPtjgdqQ$a$gdj$a$gdA$a$gd! gd[Sj$a$gdJggd,ΙЙҙ46x*,z̛Λlp|~̝ PvRڟ&bؠ  02`lnv.TbdrBPRZ hQSlh}3S h}3S;jh}3S0JU h}3S6]h}3Sjh}3S0JUTZnpΤ:tv,Pjl§ "68ԨTܩ:FHΪު&ԫ Tj~ެ Fln@f hQSlh}3S hh}3S h+h}3Sjh}3S0JUjh}3S0JU h}3S6]h}3S h}3S;Nުl,.ȳBL$a$gd*{$a$gdz%gdIxgd$a$gd$a$gdA$a$gdA$a$gdgdJg$a$gd9fЮ`*>NP~̰,.p.02|ܲ"ȳʳ ޴@hp1h}3S;hTyh}3S6 h}3S6 hIxh}3Sjh}3S0JUh*{ hQSlh}3S h56h}3S h}3S6]jh}3S0JUh}3SE*@BDFҷHJLNlnҸ8BDFl(ںlBD`F߻h^;hSh}3S] h}3S0J"H*h9=h}3S0J"6H*]h9=h}3S0J"H* h}3S0J"jh}3S0JUh(Yh}3S6 h}3S6 h h}3Sh}3S h}3S6] h}3S]jh}3S0JU hvh}3S9DB4~N$a$gd>$a$gd$a$gdQ $ a$gdI$a$gdI$a$gd40$a$gd2u$a$gd$a$gdlb#$a$gdY$a$gd4$a$gd<$a$gd*{6Lx\x(468f~N0zFlp`&(BjNPjѿhh}3S6] h}3S6h>h}3S6h>h}3S6] h>h}3S h3 h}3S h}3S; hSFh}3S h}3S6]jh}3S0JUh}3SC@\npr8\P,@BT$H@8&|,Ľ hyh}3Sh`h}3S0J H* h}3S0J H*h}3S0J 6H*] h}3S6jh}3S0JU h'h}3Sjh}3S0JU h}3S6]h}3S h+h}3SCNp@N0VBgd|Ngd $a$gd$a$gd$a$gd^\$a$gdj$a$gd%$a$gd $a$gdq)N$a$gdk{$a$gd+>NPf 02HTVXZdxb*BDfhPR  4Rhjl NV h9h}3S hgZh}3S h`h}3S h#Xh}3Sjh}3S0JU h}3S6]h}3Sjh}3S0JU hqh}3S h}3S]HBfP j*6z$J*$a$gd~F$a$gdLX$a$gd<gd%$a$gd0$a$gd8$a$gd%gd9$a$gd$a$gd+Lgd|Nv*,68d@fxz|$&JL<p<bd(P*,Hv| h1Hkh}3S6]h. }h}3S6 h0h}3S h3Rh}3S h}3S6 h}3S]jh}3S0JU h}3S6]h}3S h/5Jh}3SI2f"Vdf  H&h(Jp8LB$6½ h*h}3S h}3SPJh}3S6PJ]h*h}3S6]h*h}3S6 h}3S]h*h}3S]h*h}3S; h}3S;h1Hkh}3S6]h)=h}3S6] h}3S6]jh}3S0JUh}3S:dXz P!2$$2&&^'$a$gd`GF$a$gdad$a$gd.$a$gdaT$a$gdF_$a$gdsx$a$gd-t$a$gd6$a$gdNB$a$gdZi1$a$gd%gd%6BTl"&@ L     . J |   @   Brtfvnl` D:t,jh}3S0JU hbh}3S haTh}3Sh&h}3S6]h/th}3S6 h}3S6 h}3S6]h}3S h}3S;G,|>dtj$XZtX z |  !P!R!p!!!4""#~######$$2$4$$$$$ %N%%&2&4&N&&&&'&'^'`'v'''''(<(>(^((( h&>h}3Sjh}3S0JU hxh}3S h}3S6 h}3S; h}3S6]h}3ShKdh}3S6hKdh}3S0J 6H*K^''<(h)$**++,----------...*... &`#$gd`Q$a$gd*gdT$a$gdT$a$gd%$a$gd`GF(((((,).)0)h)j)))$*&*D*h*****++ +P++++,,,,,------------- . .... .".&.(.*.,.0.2.6.8.<.>.@.L.N.R.T.V.˺Ų˺˫ h>Gh}3Sjh}3SUh[R0JmHnHu h}3S0Jjh}3S0JUjh>SUh>S h}3S6jh}3S0JU h}3S]h}3S h}3S6]C..0.4.6.:.<.>.V.X.......gdFUgd>GV.X.Z.x.z.~........... h6kUhFUhhdh[R0JmHnHu h}3S0Jjh}3S0JUh}3S? 0001hP:pKS. A!"#n$n% 901hP:pKS. A!"#n$n% 21h:pKS. A!"#n$n% 21h:pKS. A!"#n$n% 21h:pKS. A!"#n$n% 21h:pKS. A!"#n$n% 21h:pKS. A!"#n$n% 21h:pKS. A!"#n$n% 21h:pKS. A!"#n$n% 21h:p}t. A!"n#n$n% 21h:pKS. A!"#n$n% $$If!vh5#5"#v##v":V<l t065$}DyK _Toc121037371}DyK _Toc121037371}DyK _Toc121037372}DyK _Toc121037372}DyK _Toc121037373}DyK _Toc121037373}DyK _Toc121037374}DyK _Toc121037374}DyK _Toc121037375}DyK _Toc121037375}DyK _Toc121037376}DyK _Toc121037376}DyK _Toc121037377}DyK _Toc121037377}DyK _Toc121037378}DyK _Toc121037378}DyK _Toc121037379}DyK _Toc121037379}DyK _Toc121037380}DyK _Toc121037380}DyK _Toc121037381}DyK _Toc121037381}DyK _Toc121037382}DyK _Toc121037382=D@D QSlNormal*$CJ_HaJmHsHtH\@\ s Heading 1$$<@&a$5;CJKH \^JaJ DA@D Default Paragraph FontRi@R  Table Normal4 l4a (k(No ListROR QSlWW-Absatz-Standardschriftart1BOB QSlFootnote CharactersH*JOJ QSlWW-Footnote Characters1H*LO!L QSlWW-Footnote Characters11H*NO1N QSlWW-Footnote Characters111H*POAP QSlWW-Footnote Characters1111H*TOQT QSlWW-Footnote Characters111111H*VOaV QSlWW-Footnote Characters1111111H*XOqX QSlWW-Footnote Characters11111111H*\O\ QSl WW-Footnote Characters1111111111H*.)@. QSl Page Number@&@@ QSlFootnote ReferenceH*>@> QSl Footnote TextCJaJ4 @4 QSlFooter  p#XOX oTi WW-Default Paragraph Font1111111HOH oTiWW-Footnote CharactersH*ROR oTiWW-Footnote Characters11111H*ZOZ oTiWW-Footnote Characters111111111H*^O^ oTi!WW-Footnote Characters11111111111H*`O!` oTi"WW-Footnote Characters111111111111H*bO1b oTi#WW-Footnote Characters1111111111111H*dOAd oTi$WW-Footnote Characters11111111111111H*fOQf oTi%WW-Footnote Characters111111111111111H*hOah oTi&WW-Footnote Characters1111111111111111H*jOqj oTi'WW-Footnote Characters11111111111111111H*nOn oTi)WW-Footnote Characters1111111111111111111H*rOr oTi+WW-Footnote Characters111111111111111111111H*tOt oTi,WW-Footnote Characters1111111111111111111111H*vOv oTi-WW-Footnote Characters11111111111111111111111H*xOx oTi.WW-Footnote Characters111111111111111111111111H*zOz oTi/WW-Footnote Characters1111111111111111111111111H*fOf %WW-Body Text First Indent.x1$`PJaJ>B@> Jg Body Text /1$PJaJ>O> %Tekst0$dh*$`a$BOB %WW-Body Text 2 1dxpO!p S*WW-Footnote Characters11111111111111111111H*lOB1l Jg(WW-Footnote Characters111111111111111111H*\OA\ Jg"WW-Default Paragraph Font1111111114@R4 sHeader 5 p#&@& sTOC 166U@q6 s Hyperlink >*B*phHH /_ Balloon Text8CJOJQJ^JaJB'B 9Comment ReferenceCJaJ<< 9 Comment Text:CJaJ@j@ 9Comment Subject;5\j@j nD Table Grid7:V<0<5STCVW1Y[]]^._E`` cd hiQi8jCkkjlmSpqs=tKuuvwxyz{|}_W5ځ@%'kMM[wQ4§j t)ζ0@OhZ"~2.V}BRRMx2j_!1}BI x{H  E   0  5iU+@< U!!T"6%&''](S)T+++P,C--.+//b00n11x2668>:;R=,>?;@@WBDEFGMIIIJKMVOOLPJRSqTTTUSVWX*YZ[5\]]4^E_@`abcHdee@DGI7JLOZPyQ'T VXW^XYY0[]__``Ecefh;jjBk#lnnqrx|yyz6}d~ 0̓MKˆ5;ˏ$ߓt9/9©Y kJEŽh|c(H:i2 $re9YX\% ,VH@>z    n7y{h !!"#%Y&'*,-M.Z01E34n7:<>q??v@VABdCDDV[W{Y^ijmmBnooopqr4ssu vvwxx"zz`{{}!~~~ECZ҃2u‹~hÒbYx`6_0֞ |j>6 ٤6ƥ@1K u*AʳR`Rzco)V?~],Y38$CfsB:Ci2%         Y  < sO[G_6b<yi !C!"g"C$$%&&~'()***!++,,-B..%/u//=0022s3.4B556Q77881999:Q;;l<<W==>?,AAHD0EFGGHIRIRJHKKLL.MjMM$NN|OO3PoPPQRsRR7TWOXXYZ[\]^X_aab5ehee?fgg8jjlmFnnofp rrssmuy{ ||~}}j܀z؁BnSP‡J[ЍnQȓ>הfٗhN̛v4םb5ϟ^JlGRnuʩޫ`v%$%ݺeԼC%˾&%xz H'Eh#h@/}35o62B7v6ra)f$eZ cyK#eNSh)}p)|g=UAn7"O{nNY2  D  <   L   (`SF*M !""?$Z&'(;)**.2000c12H3 45[56679:;<=t>>@AJBDErGHJJKL%MiM OPLQSS]T\UU3XYsZ[u[\_acdhjklmmn?ppqrrssdt5uvwxyj{u|H~#me\  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~ (16 ~ j @K7nmz !N!" #$k$$%%h&&#(N())s**,-.W./C/0223357-89b::::+;];;3<e<<<===>??@?ABBCCXXXZ\\ ]u]]n^^^^`aaab ccGcwccccc$ddeVffffbggghheii+j8jEjjkkkk1l|lllTmm`nn`ooYqr@rprrsSs|ss%t~ttuuuZxxIy~yyVz{e{x||}}}C~Z~~~N o؀!`aȄZ,Csɇ|209ih?krgBqҝa&V^Ԡܠ ^&Tڢ£ ?LƤΤiҦߦH[ߨ ,߬9, ٳ(9H0˸&aԻ)OĽ<HT`lԿ"%_CAq(5\.U=S'Ud/mz5c HUbnDT2" [W4AI$K&2YV}7CV^j$:a,a}[B1@\hy!<\ 9QM >  U    6 b  K    YFtP&{JtE*]!.\ K X   ! "_""$$$%[&u'((@)u)-***]+",,-. //////1=22^33344555 66r667l7777K8~8889::;A;y;;G<z<==&>>9?}??@@TACUCCEME~EEE"FWFFFG4G>HZHHIII~III J1JJJKHKPKKK4LLN_NIOO]PyPPPPQQ@RRlST:UUUVNWWWiXXYYZ[[2\O\]]^^^^<_)``a(bcbc]ccc dfgggggMhhhhirii\j k3kkkll=ltlllLm|mm2nnooLpqfqqqqq(s`ssst;tt~uuvvfvkwwxxxxx8yySzzzL{r{~{| }#}[}}}~6~L~~.y"sԁJтw,[+{Aއ05hȊb,d:BO؏ P7pPݓ_!|8`ȗ1;nEG.\"/ϡ7cТ@أb_Ǧݦ S`ާ^4AoO>gQׯq)>pH:v :v'1zƹǻtɼP76Iu:FqF;jR'"N)99q)q);x-3-H6I-hNgT,9s!rJBFkZiB"pS- .XhT&KtMD`}Qu3c$W4'     Q>W P!Y##8$$4%&&'';(l((@)))*k*+}++ #:\ #:=*M7t,QC)y\vAv|vvvwLwwwwx*9:;<=>?@ABC[\  ]I 5#)*T75!.#%Q&',*2469<p=;C|F+JMMM4N5N-RTFVW3Ya c hO; cv#J%(+1A35j>&B:JN*TY_flswΆ!HkK=&i(E "'-1<YAfCNEJ*Q+Q,Q9Q:Q;QU]WY^;`aAbd/him|ċ9ܤN̳T B`'>  %,v3T7Z=AGJK:TXcCfhpvs{,^ڔͩ3T!-sXO U>)B)C)p)q)r) . 6<lM"S_UuZ_emouhvwxy_j~Tk@&)]Ӵ&~t˷6c͹veaH,}̾7} 6z FL=E"yi35OY]O%,| Ex^w;+ $[d!xgOYO@_ |O;&k!RG+f0Cr__WqkI6D j   f  >   * q  , i  u|L=P2}'dUJBu5>KpA+?  !!!M""K###$$$P%%&T&&&''(>((7)*~**u++,,f,-h---g../E0021u11n22g333F44l55L666w7788X999I::::@;;@<<<<=f=='>>??B@@AA7BBCaCC-DDDKEERFF:GG#HHH'IVIJhJJTKKL4MfMMM2NNpO+PPP]QQFRRRSLTT'UUUTVVWWW;XXX:YYoZZZL[[+\\\$]]^<^^^t__!`s``#aab]bbbBctccTddeeebffgghZhhimiiQjjnkkkw*|>.u 5goJ8y^[{$N}TVs9lFFB4f+^XcG@~^2^FHtR ( 0 g  F 7   2 c   Q  jk}8O k@K|""K))  !K"{""###4$j$$$k%%%M&d&&&'' (()*=*x*++1,a,,,,,'->---.2[3338: ;;;'<q<==>>?c???BBCGCDEEEEEEIFQFFFFGGGGHOHWHHI7IIII J;JCJrJpKKKLGLTLLMM$NTNNNRRTRS3TT)UUW%XsXXNYYZ[[[\\(]V]@^^^ aIabb9cdddddd"eIee5f\ffg6gh`hh%ikklmToooopppArrr"s4ssstitttt1u>uurvvvvv,wXwzwww)xPxXx)y\yyyyyyyz%z2zIziz{zzzz8{^{{|A|N|Z|f|s|||F}~C~~ /+Ѐ%́P7?A} hΈeˊ;bjw%]ˍӍߍF 1Biq+ ֔.Mn#Jf֙vМ8T{9AMѢݢ<#0Ѥ}*~`2qƫ+¬ zʰױl*Xγ E*aesŹFZ7M"Q-[Ef4M93`J3d"p)6 ,9K+9([MEsI|S`@s%^|YGJuKw&^ BgM:2Naq-l G 89|0x1NL@}1 e  1 |  E a  >F-?[+A^T9GO_EC\/$0Z t    J""""#N####S$$k%x%%%&)&&&I''F(f((()e))))***/++o, -S-[--+.1///=00*1X11/2b223s3334|4444M5555t66617_77771889R99h:::Y;f;\<<<==e=>}??@AfAB[CCCDDEEEFkFFF GDGGGEHHHHMIIhJJKKKK0Lbbcde;fffQgghniii}jgkk,lZlllAmemm`nn'o[oop'qUqqrs2sst[tttuu^vwxxxyoyyy zBzszz{ |c||m}&~~2݀=Âa܃+ZɅmTzC2)r6ώpޏGJFuRwȔL']͗"Rݘ əGkŸ(pաi!Qƥfئ,S̩"46UH>&gƵ ^j ]RmmyQ>sdG|   ,-BCYZ]00000000000000000000000000000000000000000000000000000000*0*0*0*0*0*0*0*0*0*0*0*0*0*0*0*0*0*0*0*0*0*0*0*0*00M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M0M007t07t07t07t07t07t07t07t07t07t07t07t07t07t07t07t07t07t07t07t07t07t07t07t07t07t07t07t07t07t07t00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q0,Q00C)0C).0C)0C)00C)0C)0C)0C)0C).0C)0C)0C)0C)0C)0C)0C)0C)0C)0C)00y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000U0U0U0U00Ğ0Ğ0Ğ0Ğ0Ğ0Ğ0Ğ0Ğ0Ğ0Ğ0Ğ0Ğ0Ğ0Ğ0Ğ0Ğ60Ğ60Ğ60Ğ60Ğ60Ğ60Ğ60Ğ60Ğ60Ğ60Ğ60Ğ60Ğ0Ğ@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000}+@0I00@0I00@0I00@0I00@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0I00 0000000 &&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&)))))),,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,/ /DLOXjczX֣*J%4ChVf>t<f*8$, j0b@LX`zk}z.BzF $.<DOW^&jt4Уvv6T4.R<IY`g*x0*^ '3R<|KZsV6@( B(00:~EnQgRҮ8P4B&0=hFTO\ft<8 :_"_0p6B@JT^he^nTv~܉\2j Fri t x μ  & 8 > J  & 2 l@ FI $Q \ h q w  N T   b  v  ' 7 Le |k q z ~ 8 $ / A R p` ,l 6~ d v , r " l Z2.9TD0UajBzn\86  ^'2.;BGO ? A B D E F H I K L N P Q S U W X Z \ ] _ ` b d e g i j l n o q r t v w y z | }   n48-(ldvV_`}j6>/Z0"r - ʅ  k   L 61 TJ le (} *A^U|k~2B:0T0sԪ*L $<Uncux,H: fP2C(Rdp62^ j)@YLjTNB^'...npqt{ ,       $ ' + / 2 5 8 ; @ C G J M O R T V Y [ ^ a c f h k m p s u x { ~ .oؠޠš>n )7SVWYyãǣȣʣ8jҤ֤פ٤"#%EPlpqs\ X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%̕ !/!!  #37=!!!@  @ (    B#"    B#"    B#"  0(  B S  ?#&)/t"Tot _Toc106613625 _Toc107117176 _Toc121037371 _Toc121037372 _Toc121037373 _Toc121037374 _Toc121037375 _Toc121037376 _Toc121037377 _Toc121037378 _Toc121037379 _Toc121037380 _Toc121037381 _Toc121037382 _Hlt124762309 _Hlt124762310 _Hlt125175250 _Hlt124922723 _Hlt124922724 _Hlt124770804 _Hlt124768155 _Hlt127589989 _Hlt127589990 _Hlt124762355 _Hlt124759907 _Hlt124759908 _Hlt124767325 _Hlt124770628*M8t,QC)yUŞccDGGP2AA] @@@@@@@@@@@@@@ 2Nft8Qo)\ΞddEHHQ3BB] LTۍMTLNTOT(PTfQTɍRTtSTTT XjUToiVT {(88əə]  0??әә] = *urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags PlaceType= *urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags PlaceNameB *urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagscountry-region9*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsplace     RZ####)$+$....$>.>NP: ; bcu#v#I%J%((++11@3A355i>j>%B&B9J;JNN)T*TYY__ffllssww͆Ά !GIjkJK<=%&hi'(DE  ""''--11<<XAYAeCfCMENEJJ)Q,Q8Q;QUU\W^W~YY^^:`<`aa@bBbdd.h0hiimm||Ëċ89ۤܤMN˳̳ST AB_`&'<>    %%,,u3v3S7T7Y=Z=AAGGIKJK9T:TXXccBfCfhhppusvs{{+,]^ٔڔ̩ͩ 24ST ",-rsWXN O TU=)C)o)r) . .6 6<<kMlM!S"S^U_UtZuZ__eemmoouughuy^`ik}STjk?A%'(*\^ҴӴ%&}~stʷ˷56bc̹͹uvde`aGH+,|}˾̾67|} 56yz  EFKL<=DE!"xyhi2345NOXY\]~NO$%+,{|  DEwx]^vw:;*+  #$Z[cd !wxfgNOXYNO?@^_  {|NO:;%&jk !QRFG*+ef/0BCqr^_^_VWpqjkHI56CD  i j     e f   = >     ) * p q   + , h i   tu{|KL<=OP12|}&'cdTUIJABtu45=>JKop@A*+> ?   !!!!!!L"M"""J#K#####$$$$$$O%P%%%&&S&T&&&%'&'''((=(>(((6)7)**}*~***t+u++++,,,e,f,--g-h-----f.g...//D0E0001121t1u111m2n222f3g33333E4F444k5l555K6L66666v7w7778888W9X99999H:I:~::::::?;@;;;?<@<<<<<;=<=e=f===&>'>>>????A@B@@@AAAA6B7BBBCC`CaCCC,D-DDDDDJEKEEEQFRFFF9G:GGG"H#HHHHH&I'IUIVIJJgJhJJJSKTKKKLL3M4MeMfMMMMM1N2NNNoOpO*P+PPPPP\Q]QQQERFRRRRRSSKTLTTT&U'UUUUUSVTVVVWWWWWW:X;XXXXX9Y:YYYnZoZZZZZK[L[[[*\+\\\\\#]$]]]^^;^<^^^^^s_t___ `!`r`s```"a#aaabb\b]bbbbbAcBcsctcccSdTdddeeeeeeafbffffggghhYhZhhhhilimiiiPjQjjjmknkkkkk;l>>>??b?e?????BBBBCCFCICDDEEEEEEEEEEEFHFKFPFSFFFFFFFG GGGGGGGHHNHQHVHYHHHI I6I9IIIIIII J J:J=JBJEJqJtJoKrKKKKKLLFLILSLVLLLMMMN#N&NSNVNNNNNQRVRSS2T5TTT(U+UUUWW$X'XrXuXXXMYPYYYZZ[[[[[[\\\\']*]U]X]?^B^^^^^ aaHaKabbbb8c;cdddddddddddd!e$eHeKeee4f7f[f^fffgg5g8ghh_hbhhh$i'ikkkkllmmSoVooooooop!ppppp@rCrrrrr!s$s3s6ssssstthtkttttttt0u3u=u@uuuqvsvvvvvvvvv+w.wWwZwyw|wwwww(x+xOxRxWxZx(y+y[y^yyyyyyyyyyyyyzz$z'z1z4zHzKzhzkzzz}zzzzzzz7{:{]{`{{{||@|C|M|P|Y|\|e|h|r|u|||||E}H}~~B~E~~~  .1 *-πҀ$'ˁ΁OR69>A@C|† gj͈Јdgʊ͊:=adilvy$'\_ʍ͍ҍՍލEH  03ADhkps*-"Քؔ-0LOmp"%ILehՙؙuxϜҜ7:SVz}8;@CLO ТӢܢߢ;>"%/2ФӤ|),}_b14psūȫ*-Ĭ  y|ɰֱ̰ٱkn²),WZͳг"DG),`cdgruĹǹEHY\69!LO !$PS,/Z]DGeh36LO8;25_bIL25cf"$or(+58 +.8;JM*-8;'*Z]LODGruHK{~RU_b?Bru$']`{~X[FIILtwJMvy%(]` ADfiLO9<14MP`c!ps,/kn FI 7:8;{~/2wz03MPKN?B|0 3 d g   0 3 { ~   D G ` c    =@EH,/>AZ]*-@C]`SV8;FINQ^aDGBE[^.1#&/2Y\  s v       I"L"""""""##M#P#######R$U$$$j%m%w%z%%%%%&&(&+&&&&&H'K'''E(H(e(h((((())d)g))))))*******.+1+++n,q,-"-R-U-Z-]---*.-.0/3/////<0?000)1,1W1Z111.212a2d22233r3u333334 4{4~4444444L5O5555555s6v666660737^7a777777708388899Q9T999g:j:::::X;[;e;h;[<^<<<<<<=?=d=g=>>|????@@AAeAhABBZC]CCCCCDDDDEEEEEEFFjFmFFFFF GGCGFGGGGGDHGHHHHHHHLIOIIIgJjJJJKKKKKKKK/L2L;L>LQLTLLLLLLLM MMMRMUMMMMMN!NaNdNNNNNNN+O.OOOOOP PPPPP-Q0Q[Q^QRRYR\RRRRRSSTT5T8TTTKUNUUUVV"W%WyW|WWWXXYYYYrZuZZZf[i[[[[[V\Y\\\\\\\c]f]]]^"^^^^^:_=___4`7`;a>aoaraaa=b@bbbccddee:f=fffffPgSggghhmipiiiii|jjfkikkk+l.lYl\lllll@mCmdmgmmm_nbnnn&o)oZo]ooopp&q)qTqWqqqrrss1s4sssttZt]tttttuuuu]v`vwwxxxxxxyynyqyyyyy z zAzDzrzuzzz{{| |b|e|||l}o}%~(~~~14܀߀<?‚ł`cۃރ*-Y\ȅ˅loSVy|BE14(+qt58ߍΎюorݏFIILEHtwQTvyǔʔKN&)~\_̗ϗ!$QTܘߘ ș˙FIšjmğ'*orԡסhk #PSťȥehצڦ+.RU˩Ω!$3658TWGJ=@%(fiŵȵ ]`il  \_QTlolox{PS=@rucf!FI{~ ]44:C;C{F|F*J+JMMMM '(} } ''GGhhhhhh||j'k'uuUUOqztuެ߬ t gF?/>|5g8jt$:N,T .F2p54$j$d&&+1,'->-55:;#>$>>>??wBBBB4G;GGGGG;JCJCKDKLLLLMM\(]^@^oopp5rArsspvqvwwyy2zIz|5|N|N|O|T|U|U|f|f|;n#S}Aq 'J+Es %[[_wG{gf_| 1 E a x%%&)&F(f())*1X1 4417_79R9h::==e=@AHIJKx +-ACX]hhu ] @@   f(:t *27A]oyzORXX([/hnsx$l%&'49_GHIKNz_f5o}HV" (.49O=vwVzO),45?@KYtI x,5< B>FbLfR{ w#$AKKR%YJ]DGNXI\l! 3 [= D O %S |Y \ a Gg l m 4r y b  w + 32 A ~K NO 1W a[ ~_ O}  G5 K /V wY j Jx   G! 2 = C TT x_ hk o -w  ! . (7 7; > P> WR Qg %'+{7:C@E^\Mp|'$06Y_$38I-PSAXkY[^t:HR]V2p|:(D:IUVBZzX~3zRSPA?( -xP[gsH]Y\tp1 35">E#LTqz)5U>gIKQV@jUlyi y /`W5%/24a;sF\p 5' e  X+2?55UAgVz % ("))8A ZS ()J<LdM\m^Ww}z /I JLPPQk=<=[Nl&,0?9E OBO4aogx ! % X g l v $! !!\!_!Vr!k"a%":'"/"Q"U"`"zk"##2#3#E7#(X#b#lb#Ri#l#]q#?$-$$8M$M$:U$YY$a$v$f%c% %z% '%h*%(3%+P%h%}|%|%&) &&_&6&C?&@&O&%^&Aa&m&u&Cz&|&y'':'d'('/'D'W'_'Wp'r'(3(eN(JP(V((m(:())N)')K)X)X)])u)"**Q#*/:*V*Z*`*h*Hw*+++!+5+bB+P+W+ g+,,,,,g$,D+,.,2,3,Y5,N?,E`,g,Ii,j,uz,- -Y9-U?-f-p-|-*..'.?:.<.[L.V.m.p.a//u)/5/I/L/8M/X/m/z/6}/40 0O1010;L0Q01i0w0Bw0}01P1~&1=1G1R1V1d1Zi1p12[2#2@/262[=2G2Q2bc2,d2! 3L3J)3*3D3}M3N3V3L^344.42434{h4E{45 55]5)5*5X+5-5:52=5?5S5S5C]5n5q555664666e76E6L_6|66 7 7c-707G7J7l7p7Tt7888t88+8-8`0818F8Z83j8p8q8{89.9j59 99:;9b<9}=9;S9Is9z9:#:%%:E%:*:1:<:N:k:2p:; ;#;@K;`R;R;];\g;Eh;l;m;s;~)<*<4<^5<26<l6<D<b<r<[u<x< =e =6= #=%=)=H=K=Q=W= [=^]=t=>>&>+>jN>C? ?7?i?4?xL?R?S?cd?<{?@x@"@e&@c*@$:@>@bF@P@zT@v@w@}~@.AqHA[AaAoeAGjAyAXAABBd$B'B-B|4B;B\=B=BNBTBiBlBCdC.!C@:C=CGCHUCXC!`C*rCAvCD.GDVDyWD nD EEYE E0E13EQJE eEfEzEF+F6F`GFSFhFCrFG GG,$Gs-G>GLGPGSG_GjGLwGH:fHxgH,nH3sHI.IICIDIIISQIZUIYI{IJ<JJJJ[*J0J21J/5Jx9J<@JIJ_J K{Kp4K:6KXAKQKRKkKnKJpKjqKtKxKrL+L3LoEL7FLFLOLPLQLUL]rL:M M8#M&M;5MMMMMonM{MzN. NI Nb#N]%Nq)N*+NJNRNTN]NiN5kNsN|N7O>&O-O2O=ONGOKO]OlOanOrOyOP# P!P*PY7P\9PGVP+uPQ* Q!Q -Qt6QDQRQFYQ`QfQqQ}vQ RRMR""R)R3,R0R8R[R^RlRZtR.1S}3S5SuBSAISKSOSEWS]SvvS7 TJT)T2T5TDTDTQTC]TaTNmT< UEUFUGUUUZU6kUmU|U9V%VVj V^$V2:V]VsVyV~yVyVeWWfW!WP+W}AWCWRWK_WL`WbWeWgWckW,qWhqW#Xz)X-XGXJXLXr`X}X.YY(Y4)Y,2Y-=Y9?Y%IY*ZZN$ZG&Z'HZgZ0nZ^oZ[[[+[<[=[/U[H]['b[c[e[t[/z[{[}[.\ E\$R\]y#]#(])],]N]d]u]<^^R"^C<^C^C^P^R^S^s^t^3_+._b6_T_Z_q_+`,`b`Lf`g`I a%a,a>a^?aebalnaUbb3b4bFbsb7xbEcCc7HcLcuczcdPd'd*'df;dgdhde8e=eUeD_e`eveyef1f1f+Lf]NfOf\fhf gJgg9gxBgSg_g~g\hhhJhx$h*hd7hUh_hbh"{hR~hW ie$i&i.iB/iv4i9i@i"EiPioTieijih jkjd#j:+jf9jQj[Sj_jbj?cjakjkjrj&j k+ kj0k6LkYkikkb lml$#l$l)l @lDlQSl`el_gl{l~l~ m m mm"m+mXmb^mknn"nM6n=\nbneninnooQ o8%o.EoOoUowVoYo ]olono7p5p8pNpPpRpIZp'lptpM%q,q:q>qEq6PqVqefqiqiqqqrrrX#rIr^PrRrZr^rwcrervrxrss s ss2s8tgXt}tuuu#u2u5u8u`Pu2QuRu->IU[[^nDqsz} 0!;IPgqrDvy"=?DJ)p~5K!2~4?Lf\xy'2:=JP]\ jx}#<CLan|Z 01BW^adB911::=EBXEp>vv% }/>6C^gi`ww %:<AWI3RD[erk{T'6DkJVfx; 1:?n@2F~F]fc )0=1YQYY'bycth}YUAjVjqd+.kcYY )(37@8GGV8o{|\v @(*Y,09`>@ZYcR0NErH"TWZ^^h*k-0O;PWa&(s)-}1Y4Eip}!6MF>EWb{*q>~ H-.8<HU[|cvg@ @ 1DPVE$f/0G7^;ghmP} *=CYHIJ5iri3<^GiIS_\p*,U9DBP^`go'PU ]eots?%4:`>w':HSzodq\stu (!J&*fXE__`@fx~/!KFZGHIb1 $!,W8>RTmzd-'W/5WP\ G'>KONZj^%()/20G`Lehnqst T6+9=ISU\ HIISuVlD'>BPZb} !f@DWm~ i"=UB0IPX]cz/|w`N&317?8q8Ulp?"*+07OUZw~wG+4LGXaNl}^j)*FKLTefp*{P `"J"O9GS~Y? t5HJ7Oj3%*%0n;+AD!H.O9RV/_a1kjS/3j4=@@ SVYh=h2o|~9_2$)-] n  ?^cegR9dGR>S,UYfl "/}3Q8XBM@VoYw{6:&:~CRLUZr9h(1 JMUZi? ~A*E$HMa_ho } G9Nh)/,IPkc$e6El +.MRatxUa A6CV!Wp^br(5F"P_Bp_ 2IUacku(+0=L?NW7\__oo} #q!&)m347;;Z=Sb <HJO\[wx,|7! "/69h`o|y'+tP` ] M2DO[-47Hrv.&+p14;KMWj9tzY z"72R==?@[wM!&+)2:nE_FjLNPRnrUwxy ,%6S>[u y$]%8<)?hmvLc' 87<>G{Ma9dw:0&H&\fq/st"t&f@@w\ `ciyy8=?HU`no,@GSzkv 0&7*<tENyz}P %5LuOjwG)8QYe ~< >%4e7A~Udrlplu+-"6@B}FP[fjr{w>-=[>PFYQ:|]I}Qcj|WA*18PCI{i#+1N[Zmrt57p>@X q*HPoWgirxa|0+,/N5HY}c;e_p}F ),3@iSM^^n*HMzV+X]1o.q/u1l; N]7 a?7Y,hwIxPuhACGsox5.#hu]aJB@MMCMM, !#$%&'(*+,/2678;>DFJQRY^`achikmpqsuxyz{} #'(*+.3456;<>@BFIKLPQRVWX]^_abcehijlnruvxy{|  $.0235789:<>?ABCLOSVX[\]_fkoqrstuxy{}aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa a a a a aaaaaaaaaaa a"a(d)d1d2d5d7d9d:d<d=d?dBdCdDdEdFdKdLdNdOdPdRdVd[d^dadbdcdrdudxdydzd}d~ddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddd d d dddd $%&',./02478:<>ABCDGJLPRSTWXZ\_acdefij\pp pppp(p.p2p8p:p@pDpFpJpNpPpRpTpVpXp\p^p`pfplptpvpxp~pppppppppppppppppppppppppppppp p(p.p0p8p>pBpFpHpJpPpZp\p^pjplpnpppvpppppppppppppppppppppppppppppppppppppp*p,pl@p8p<p@pHpNpVpXp\p^pdpnppprptp~pppppppppppppppppppppppppppppppppppp pppppp p"p$p&p(p.p6p>p@pDpFpLpRpVpXpZphpjplpppvpppppppppppppppppppppppppppppppp p pp p,p.p0p2p:p@pFpHpPpdphplpnprpvpxpzp|pp @ppppppppppppppppppppppppppp @pppp p"p&p,p0p2p4p6p<pBpLpNp @pVpZpjppprptp~pppppppppppppppppppppppppppppppppp pp8 @pp p"p&p*p.p0p2p4p6p:p@pDpHpLp @pZpjplprpvpzp|pppppppppppppppppp @ppppppppppppp p&p*p4p6p>p@pHpJpLpRpXp\p`pzp~pppppppppppppppppppppppp@ppppppppppp p@ppppp pD@p$p(p.p`@p2p4p6p@pBpFpNpPpRpTp^pbpdpfpjpnptpvpzp~ppppppppppppph@ppppppppppp` UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z ArialG  MS Mincho-3 fg5& zaTahoma"1 h,&ܹ &e Pa#n4dq2Q HP ?x2GPREGLED LITERATURE O POVLA ENJU HRVATSKE VOJSKE I CIVILA U SVIBNJU 1945Martina GrahekMartina Grahek Ravan iOh+'0 ,< \h    HPREGLED LITERATURE O POVLAENJU HRVATSKE VOJSKE I CIVILA U SVIBNJU 1945Martina GrahekNormalMartina Grahek Ravani264Microsoft Office Word@6m@I@i:@.՜.+,D՜.+,x4 hp  doma e HPREGLED LITERATURE O POVLAENJU HRVATSKE VOJSKE I CIVILA U SVIBNJU 1945 Title  8@ _PID_HLINKSAH0D _Toc1210373820> _Toc12103738108 _Toc12103738002 _Toc1210373790, _Toc1210373780& _Toc1210373770  _Toc1210373760 _Toc1210373750 _Toc1210373740 _Toc1210373730 _Toc1210373720 _Toc121037371  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~                           ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~                            ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~                            ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~  Root Entry FY Data  1Table "WordDocumentPxSummaryInformation( DocumentSummaryInformation8 CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q