ࡱ> q`kbjbjqPqP 1::/#S?  >:>:>:8v:d: `2j;j;@;;;<<<^^^^^^^$9ahc^ <<<<<^ ;;_YYY<F ; ;^Y<^YY:^, ^;^; C:>:H,J^ ^_0`T^RGdVGd^Gd ^ <<Y<<<<<^^X^<<<`<<<< />: >:  Andrea Fili  Tomislav Zdenko Tenaek MARIJA PRIHVAA UTJELOVLJENJE SINA BO}JEGA U VJERI U MISLI TOMISLAVA `AGI-BUNIA Sa~etak Na temelju objavljenih i neobjavljenih propovijedi u rasponu od gotovo 50 godina, te drugih marioloakih spisa Tomislava Janka `agi-Bunia (1923.-1999.) autori nastoje prikazati njegovu mariologiju pod vidom Marijine uloge u spasotvornom otajstvu udesne razmjene (admirabile commercium) izmeu Boga i ljudi. Za `agi-Bunia je Marija, kao majka utjelovljenoga Sina Bo~jega, dio vje noga O eva plana, zamialjena ve kod stvaranja. U svjetlu udesne razmjene `agi promatra i Marijino bezgreano za ee po kojem Marija unaprijed participira na sjedinjenju bo~anske i ljudske naravi koje e Sin Bo~ji ostvariti svojim utjelovljenjem. U trenutku utjelovljenja Marija po `agi-Buniu predstavlja itavo ovje anstvo, pa ak i kozmos, kojega Bog, postajui njegov dio, ~eli pobo~anstveniti. Osim toga, u `agijevoj je mariologiji naglaaeno da Marija prihvaa biti ne samo majkom Sina Bo~jega, nego i sviju potencijalnih sinova i keri Bo~jih. Kao proslavljena ona nastavlja svoju maj insku brigu za sve ljude, ime zajedno sa svojim Sinom u snazi Duha Svetoga sudjeluje u privoenju ljudi u O ev dom, tj. u trajnom ostvarivanju udesne razmjene izmeu bo~anskog i ljudskog. Klju ne rije i: Marija, utjelovljenje, udesna razmjena, povijest spasenja UVODNE NAPOMENE Mariologija nije prvotna `agi-Bunieva preokupacija. Pa ipak, po etni njegovi radovi vezani su upravo uz mariologiju. Tako su ve 1952. godine umno~ene kao manuskript njegove propovijedi Veliki znak (Deset govora o katoli koj mariologiji, odr~anih u kapucinskoj crkvi na Rijeci za devetnicu u ast Bezgreanog za ea Bla~ene Djevice Marije). Viae njegovih marijanskih propovijedi tiskano je 1953. ciklostilom u zbirci blagdanskih i prigodnih propovijedi pod naslovom Doi Gospodine. 1957. godine u Rijeci tiskane su marijanske konferencije napisane 1954. naslovljene Golubica mira. 1974. godine `agi je odr~ao predavanje na Teoloako-pastoralnom tjednu za sveenike Uvod u mariologiju Drugog vatikanskog koncila. Bavio se mariologijom u veoj mjeri i nakon objavljivanja enciklike Pavla VI. Marialis cultus 1974. godine. Bio je jedan od prireiva a biskupske poslanice Trinaest stoljea kraanstva u Hrvata, objavljene u Glasu Koncila 1976. Iste je godine objavio knji~icu Kristoloaka mariologija. Homilija Prokla Carigradskog o Bogorodici. Osobito se esto osvrtao na lik Marije u marijanskoj godini 1987./88. kroz brojne propovijedi i druge nastupe koji dosad nisu objavljeni, ve su kao prijepisi magnetofonskih zapisa pohranjeni u Arhivu Hrvatske kapucinske provincije. Sadr~aj pojedinih spisa odnosi se na teme koje je obradio Ivan Pavao II. u enciklici Redemptoris mater, 1987. U devedesetima progovara o Mariji u sklopu predavanja o Mulieris dignitatem Ivana Pavla II., kao i uz razmialjanja o Duhu Svetom u godini Duha Svetoga. `AGIJEVO POIMANJE UTJELOVLJENJA Prije no ato na nemo temu ovoga rada, tj. Marijino prihvaanje u vjeri utjelovljenja Sina Bo~jega, potrebno je dati jedan krai uvid u `agi-Bunievo poimanje utjelovljenja, jer je upravo kristologija osnovica njegove mariologije. Za njega je ono slijed etapa Bo~jega nauma spasenja, kojemu je kona ni cilj sjedinjenje Boga i ljudi, tj. pobo~anstvenjenje ovjeka. Rije  je o udesnoj razmjeni po kojoj Sin Bo~ji postaje Sinom ovje jim da bi sinovi ljudski mogli postati sinovi Bo~ji. Odmah primjeujemo da ovaj proces, koji `agi u cijelosti obuhvaa pojmom utjelovljenja, ima dvije glavne etape. Prva je etapa sila~enje Boga u ljudsko, u kojem Sin Bo~ji, uzimajui cjelovitu ljudsku narav, pravo materijalno tijelo i razumsku ljudsku duau, ujedinjuje sa sobom na neki na in naju~e i neodvojivo sve stvoreno, povezuje se sa svakim ovjekom. Iz te je perspektive sam in Isusova za ea u utrobi Djevice Marije, tj. ono ato smatramo utjelovljenjem u u~em smislu, polaziana to ka od koje Bog zapo inje pobo~anstvenjenje ovjeka. Da bi sinovi ljudski mogli postati sinovi Bo~ji, bilo je potrebno da Sin Bo~ji postane Sin ovje ji. No, to za `agija podrazumijeva ne samo roenje Sina Bo~jega kao ovjeka, ve i cjelokupan njegov ~ivot i smrt. Vrhunac u kojemu je Krist do kraja pro~ivio svoje ovjeatvo jest smrt, kao punina utjelovljenja ukoliko je ono sila~enje Boga u ljudsko: Bog je postao u svemu do kraja ovjek i bio je po ovje en kad se o njemu moglo rei: 'Bog je umro', 'Bog je u grob polo~en' . Kristovom smru zavraava dakle ova prva etapa udesne razmjene koja se odnosi na to da je Bog postao ovjekom i sa svakim se ovjekom povezao. Sjedinjenje Sina Bo~jega sa svakim ovjekom preduvjet je naaega pobo~anstvenjenja, tj. druge etape udesne razmjene po kojoj sinovi ljudski postaju sinovi Bo~ji. Ona zapo inje Kristovim uskrsnuem i proslavom. Naime, sve ono ljudsko, ato je Krist uzeo u asu za ea u krilu Djevice Marije, po njegovu je uskrsnuu i proslavi bilo uzdignuto. `to se ti e ovjeka Krista, njegovo je pobo~anstvenjenje ostvareno kada je po uskrsnuu i proslavi njegovo ovjeatvo doseglo rascvat svih ljudskih moi i zajedniatvo s Bogom. Krist je kao ovjek definitivno uaao u jedinstvo s Bogom, te ono viae nikada nee moi biti razoreno. No, u uskrsnulom i proslavljenom Kristu i jezgra ovje anstva biva pobo~anstvenjena. U njemu je nama ljudima otvorena mogunost da budemo uvedeni u dioniatvo otajstva utjelovljenja kao otajstva udesne razmjene u kojoj Bog priopava sebe prihvaajui sve ljudsko, te tako postajemo sinovi Bo~ji, dionici Kristova sinovstva. U vremenu koje slijedi do Kristova slavnog dolaska proslavljeni Krist po Duhu Svetom nastavlja u ljudima ostvarenje udesne razmjene. Odraz ovako shvaenog pojma utjelovljenja nalazimo i u `agi-Bunievoj mariologiji. Ono nam samo po sebi stvara okosnice naaeg govora o Marijinu prihvaanju u vjeri utjelovljenja Sina Bo~jega. Odmah je jasno da se kod `agija neemo moi zadr~ati samo na pitanju Marijine vjere kod Navjeatenja, kad je ona svojim fiatom otvorila mogunost za eu Sina Bo~jega u ljudskoj naravi. Osoba Marije i njezina vjera za `agija nema vrijednost samo u po etnom inu utjelovljenja Sina Bo~jega ve se prote~e kroz sav njegov ~ivot, muku, smrt i uskrsnue sve do Pedesetnice i, kona no, njezina uznesenja u slavu Bo~ju gdje nastavlja posredovati u rastu sinova i keri Bo~jih, tj. u za `agija drugom dijelu utjelovljenja Sina Bo~jega, pobo~anstvenjenju ovjeka. Marijin ljudski hod vrsto je oslonjen i bitno ovisan o Kristovu ljudskom putu. UTJELOVLJENJE SINA BO}JEGA I MARIJA U VJE NOM NAUMU BO}JEM Kad govori o Bo~jem vje nom naumu, o njegovu planu sa svijetom joa prije no ato ga je stvorio, `agi na prvo mjesto stavlja utjelovljenje Sina Bo~jega: U po etku, prije nego je iata stvorio, Bog je zamislio utjelovljenje svoga Sina, tj. Bog je zamislio ovaj trenutak kad e druga Bo~anska Osoba uzeti ljudsku narav da tako jedna stvorena narav mogne u najviaoj i neizrecivoj punini proslaviti Bo~ju dobrotu. Sve ato je Bog zamislio stvoriti i sve ato je stvorio, stvorio je po uzoru utjelovljenoga Sina Bo~jega, imajui ga svagda pred o ima. Ove se `agi-Bunieve ideje oslanjaju na svetog Ireneja Lionskog njegova omiljelog ota kog autora. Uz Krista, Bog je na umu odvijeka imao i Mariju: Kad je Bog odvijeka zamislio, da Sin Bo~ji postane ovjek, da uzme naau ljudsku narav i proe naaom zemljom, on je tada odmah imao u pameti i skromnu djevicu iz Nazareta, koja e ga nositi pod svojim srcem, roditi u betlehemskoj spilji, hraniti i milovati, grijati toplinom svojih grudi i ljubiti vrelom ljubavi svoga srca. Utjelovljenje Sina Bo~jega i Materinstvo Marijino ne dadu se jedno od drugoga odijeliti. Obje su stvarnosti dio vje noga Bo~jeg nauma. Bog je na Mariju uz Krista mislio ve kod stvaranja, imajui je na umu kod svih svojih veli anstvenih djela. Kao ato je Bog odvijeka zamislio da njegov Sin postane ovjekom, odvijeka je odlu io i da se majka Sina Bo~jega rodi unutar ljudskog roda, kao Adamova ki. Jer, od Marije e Sin Bo~ji dobiti pravu ljudsku narav, po kojoj e se povezati sa svakim ovjekom, ujediniti u nekom vidu sa sobom naju~e i neodvojivo sve stvoreno. Stoga `agi spominje da Marija ima neku vrst prvenstva kao Majka Isusova ve od stvaranja svijeta: Ako je Bog odvijeka htio da se druga bo~anska osoba utjelovi iz jedne ~ene, onda je Marija prva, odmah iza Isusa. ak e rei da je Bog prema majci Isusovoj planirao stvoriti ~ensko, pa su sve ~ene zapravo na sliku Marijinu od po etka planirane i stvorene. U okvir prvotnih nauma Boga Stvoritelja `agi stavlja i samu ustanovu maj instva. Bog je za njega odvijeka zamislio maj instvo, bio je, atoviae, za aran maj instvom. Time ato je sam sebi stvorio majku, Bog je htio da maj instvo bude joa uzviaenije i asnije, da usred njegova svijeta bude jedna od najja ih pokretnih sila, jedna od najplemenitijih pojava, jedno od najljepaih uvstava, jedna od najsna~nijih odraza ljudske veli ine i uzviaene ljepote ljudskoga srca. Kao uzor maj instva postavio je Mariju, iz koje e proizai Krist  uzor ovje anstva. Govorei o Marijinu maj instvu u prvotnoj zamisli Bo~joj `agi ide joa dalje od njezina fizi kog maj instva u odnosu na Sina Bo~jega. Tako spominje da je Bog u svojem naumu spasenja ve od po etka imao na umu i jedno sveope maj instvo, htio je, da i sve ovje anstvo ima jednu Majku, da tako maj instvo doe do svog centralnog polo~aja u svem zbivanju svijeta. Bog je htio & da zamisli jedno zajedni ko, sveljudsko maj instvo, koje e biti kao jedno malo srediate, gdje e se skupljati sva Adamova djeca kao putnici na pretposljednjoj stanici, da se okrijepe, utjeae, ohrabre, oja aju za posljednji put do posljednje stanice, do glavnog srediata, do doma O evog. O ito je da ovdje `agi ima u vidu ve proslavljenu Mariju, koja je u mogunosti biti majka ovje anstva. I tu je Marijinu dimenziju Bog zamislio ve od stvaranja svijeta. BEZGRE`NO ZA EE BLA}ENE DJEVICE MARIJE  DAR UDIONI`TVA U BO}ANSKOM }IVOTU U gotovo svim propovijedima u kojima spominje bezgreano za ee Bla~ene Djevice Marije, `agi naglaaava da je ponajprije rije  o daru udioniatva u bo~anskom ~ivotu. Naglasak je, dakle, na otajstvu udesne razmjene: Bog je onoj koju je odabrao za svoju tjelesnu majku unaprijed dao svoju bo~ansku narav, tj. dioniatvo u djetinjstvu prema nebeskom Ocu. To je Marijino sjedinjenje s bo~anskom naravi Bog zamislio u svojem vje nom naumu, kad je zamislio i utjelovljenje Sina Bo~jega. Ona, koja je po tijelu imala doi u naju~u srodnost sa samim Bogom, morala je i po nadnaravnoj Bo~joj ljepoti biti sa svojim buduim Djetetom u naju~oj srodnosti & Ona mu je dala ljudsku narav, a On je Njoj joa prije dao svoju bo~ansku narav, koliko je samo ljudskome biu mogue, da tu narav primi &  U istom smjeru govore i sljedei reci: Bog je postavai ovjek postao sli an Mariji, ali nije li trebalo, da ta sli nost bude ato je mogue obostranija, punija, savraenija, mnogostrukija? Bog je postao sli an Mariji, ali nije li trebalo da Marija bude takoer ato sli nija Bogu kao Bogu, sli nija Bogu, ato je najviae mogue? Hoemo li se uditi, da je Bog, koji je od Marije uzeo svu ljudsku narav, zauzvrat htio njoj dati samoga sebe, svoju bo~ansku narav, ato je viae i ato je potpunije mogao? Zato ju je Bog o uvao od svakoga grijeha, zato joj je dao puninu svoje milosti, pro~eo svojim miljem, arobnim dioniatvom svoje bo~anske naravi. Iz ovih se navoda nazire injenica da Marija ve prije svog roenja participira na otajstvu udesne razmjene. Njezino je bezgreano za ee unaprijed uzvraen dar za davanje tijela Sinu Bo~jemu, kojim je otvorila mogunost pobo~anstvenjenju svakoga ovjeka. U jednoj e propovijedi o Bezgreanom Za eu BDM `agi rei da je to blagdan ostvarivanja naaega spasenja, kada se sjeamo asa u kojem je Bog od svojih vje nih misli, vje noga nauma, po eo prelaziti u djelo. Bog je, ka~e `agi u toj propovijedi, u Mariji postavio svoje uporiate iz kojega e onda izai preuzevai ljudsko, a donijeti bo~ansko. Nakon ovih primjera u kojima je Marijino bezgreano za ee shvaeno kao dar udioniatva u bo~anskom ~ivotu, spomenimo da `agi govori i o joa jednom vidu Marijina za ea bez grijeha: nije pristajalo (nije dolikovalo, bilo bi nedostojno) da ona, koja ima roditi Sina Bo~jega, bude i u jednom trenutku neprijateljica Bo~ja, u stanju isto nog grijeha. Marijina duaa nee nikada biti u stanju odba ene milosti, u stanju nemilosti, nego e je Bog od prvog asa, kad je stvori i spoji s komadiem materije u krilu majke Ane, napuniti puninom svoje milosti i svojega milja & Sin e svoju Majku otkupiti prije nego se za ne. Bog je predvidio Kristove zasluge i radi tih zasluga On ju je unaprijed o uvao i od najmanje greane ljage. Drugi e biti otkupljeni, a Majka Bo~jega Sina bit e preotkupljena! Isto nam o Mariji govore sljedee rije i: Samo je ona za eta tako da nije bila ni asa pod vlaau avla, bila je neprijateljica avlu, a prijateljica Bo~ja. Bog ju je tako obdario, da tako pripravi osobu i tijelo u kojemu e se Bo~ji Sin za eti da postane ovjekom. Marija nije to postigla svojim zaslugama, tu milost, tu istou, ve zaslugama Isusovim, svoga Sina, po njegovoj smrti i uskrsnuu, ali Bog je unaprijed nju sa uvao. Zanimljivo je primijetiti da ova dva aspekta Marijina bezgreanog za ea prate dvije soterioloake koncepcije. Kad govori o spasenju kao udesnoj razmjeni, u kojoj je sam in utjelovljenja po etak pobo~anstvenjenja ovjeka, `agi naglaaava da kao bezgreano za eta Marija prva od ljudi dobiva udioniatvo u Kristovoj bo~anskoj naravi: ona unaprijed participira sjedinjenje Boga i ovjeka koje e Krist ostvariti uzimanjem ljudske naravi. U koncepciji pak u kojoj je spasenje shvaeno kao otkupljenje, tj. osloboenje od grijeha, Mariju opisuje kao preotkupljenu: Marija unaprijed participira na otkupljenju koje e nam Krist stei svojom smru i uskrsnuem. Kod oba je tuma enja Marijina bezgreanog za ea vrijedno zapaziti da je ve i u `agijevim najranijim radovima njegova mariologija kristoloaki usmjerena, ato e kasnije Drugi vatikanski koncil i Pavao VI. isticati kao temelj za obnovu katoli ke mariologije. Ovdje valja spomenuti i da je `agi-Buni vrlo rano naglaaavao i trojstvenu i pneumatoloaku dimenziju Marije, na koje e izri ito upozoravati Pavao VI. Ve u Velikom znaku (1952. god.) `agi govori o posebnoj vezi Marije i Presvetog Trojstva. Donosimo taj tekst u cijelosti, iako se ne odnosi isklju ivo na Marijino bezgreano za ee, koje u ovom poglavlju obraujemo: Marija je bila ona najdivnija kerka Boga Oca, koju je On odvijeka s najveom ljubavlju nosio u zamisli i nje~nom pa~njom pripravljao, da bude doista njegov mali biser meu ovje anstvom, sva ljupka i lijepa, dostojna da u nju polo~i veliko djelo utjelovljenja. Marija je bila u naju~oj vezi s Bogom Sinom, jer ju je on nazivao s potpunim pravom i posve iskreno svojom majkom. Njegovo je tijelo od njezinoga satkano i zato je jedino ona imala pravo da mu utisne nje~ni maj inski cjelov i da prva zatravljena pogleda u divne njegove o i, koje su bile ljudske o i Boga Sina! Marija je bila u naju~oj vezi s Bogom Duhom Svetim, koji se svom puninom svoje bo~anske snage, svetosti i milosti naselio u njezino srce. Ona je bila aator Duha Svetoga, posve pro~eta puninom bo~anskog ~ivota. Osobito je vrijedno uo iti pneumatoloaku dimenziju u `agijevim ranijim propovijedima, imamo li u vidu rije i Pavla VI. koji u Marialis cultus spominje da se ponekad tvrdi da brojni tekstovi moderne pobo~nosti ne odra~avaju dovoljno svu nauku ato se ti e Duha Svetoga te poziva pastire i teologe da produbljuju svoje razmialjanje o djelovanju Duha Svetoga u povijesti spasenja. U `agijevoj je mariologiji, i onoj ranijeg datuma, prisutan odnos Duha Svetoga i Marije. Ovdje iznosimo samo ono ato se odnosi na Marijino bezgreano za ee. Tako: Duh Bo~ji lebdio je nad malom Marijom od prvoga asa njezina za ea. Ili pak: Na istom papiru njezine duae Duh Sveti, bo~anski umjetnik, naslikao je svoju najljepau sliku, koju je jedino nadilazila slika naslikana u duai Bogo ovjeka Isusa. Mariju e `agi nazvati remek-djelom Duha Svetoga. Kasnije e govoriti da se ubraja meu one teologe koji tvrde da je Duh Sveti prisutan u Mariji na sli an na in kao ato je Druga bo~anska osoba inkarnacijom prisutna u ovjeku Isusu, te e ju nazvati uobli enjem Duha svetoga meu ljudima. Ovu koncepciju `agi-Buni nije razradio ni u jednom svojem pisanom radu, ve je ostala zabilje~ena na magnetofonskim vrpcama. EVO SLU}BENICE GOSPODNJE  PREDUVJET UTJELOVLJENJA SINA BO}JEGA Dogaaj Navjeatenja i Marijine rije i Evo slu~benice Gospodnje u `agijevoj mariologiji zauzimaju osobito mjesto. Svojim odgovorom iz vjere Marija postaje aktivna sudionica u ostvarivanju Bo~jeg nauma spasenja. Njezin je odgovor preduvjet da se po ne ostvarivati udesna razmjena Boga i ovjeka. Kada je ula rije i navjeatenja, Marija je, ka~e `agi, iako je poznavala Bo~je tajne objavljene u Starom zavjetu i o njima neprestano razmatrala, sigurno bila zbunjena. Pa ipak je povjerovala anelu. To je bio as, kad je prvo ljudsko bie izrazilo svoju vjeru u utjelovljenje Sina Bo~jega, i kad je prvo ljudsko bie po elo svjesno ~ivjeti od vjere u utjelovljenje. Prva kraanka bila je na svijetu prije nego se za eo Krist! Od toga asa naprijed Marija je bila predana tajni utjelovljenja i otkupljenja. U tom inu vjere ona je cijelu sebe dala u najdubljem povjerenju: 'Evo slu~benice Gospodnje, neka mi bude po Tvojoj rije i.' Marija je za `agija bila prva vjernica utjelovljene Rije i, nakon njezine vjere zbilo se za ee i roenje Sina Bo~jega. Otkad je povjerovala rije i Bo~joj, koju joj je javio Gabriel, ona je sva ~ivjela za tajnu utjelovljenja i otkupljenja! Ona je bila ponizna slu~benica Bogo ovjeatva! Marijina je vjera, dakle, prethodila utjelovljenju Sina Bo~jega. Da bi to naglasio, `agi e mnogo puta ponavljati ota ku misao da je Marija najprije za ela srcem, u duai, pa tijelom, u utrobi. Podsjetimo se da `agi utjelovljenje smatra procesom udesne razmjene, no da je za njega ve sam in po kojem je Sin Bo~ji uzeo ljudsku narav in u kojem se on sjedinio na neki na in sa svakim ovjekom. To univerzalno zna enje jednoga ina mo~e se na neki na in pripisati i inu Marijina pristanka na utjelovljenje. U Marijinu je fiatu na neki na in uklju en i fiat svega ovje anstva. Bog je od Marije ~elio takav ~ivi in vjere i potpunog predanja njegovoj tajni utjelovljenja, jer je htio da mu ona u ime ovje anstva slobodnim darovanjem dade ljudsko tijelo & Bog je htio tu vjeru Marijinu kao preduvjet, da se u njoj izvrai tajna utjelovljenja, zato nije niata udno rei, da je Marijina vjera temelj sve vjere u utjelovljenje! U jednoj e drugoj propovijedi `agi ii joa mnogo dalje u tuma enju Marijina pristanka na utjelovljenje, smatrajui je predstavnicom ne samo ovje anstva ve i itavoga kozmosa: Marija predstavlja u taj as sav kozmos takoer duhovno. Sin Bo~ji, dolazei da zapo ne formiranje novoga pobo~anstvenjenoga svijeta koji e biti sav oslonjen na slobodu, hoe da u tom prvom trenu svoga ula~enja u kozmos bude slobodno i radosno primljen. Kao ato sam sebe i sve svoje iz iste slobode hoe da daruje stvorenju, tako hoe da mu stvorenje slobodno i hotimi no daruje onaj dio svoje supstancije koji e on ujediniti sa svojom osobom, i po kojemu e postati dio od sebe stvorenoga kozmosa. Iz Marijinih je usta Sin Bo~ji htio uti da progovori sloboda stvorova, ona je trebala da u svoje osobno ime i uklju no takoer u ime svega kozmosa zauzme stav prema inicijativi Bo~joj, da se opredijeli prema tom bitnom dogaaju svega dogaanja, u kome Stvoritelj kani i ~eli postati svoje stvorenje. Iz svega dosad spomenutog o ito je da `agi-Buni pridaje veliku va~nost Marijinu inu vjere u odnosu na utjelovljenje Sina Bo~jega. U svojim e kasnijim propovijedima eae spominjati Marijin rast u vjeri i mudrosti, kao i njezinu tamnu no vjere od kri~a do uskrsnog jutra. Marija je tada, kad su se svi apostoli razbje~ali, ostala zapravo jedina uvarica vjere u Isusa. Naglaaavat e, osim toga, da Marija u asu Navjeatenja nije imala nikakvo sigurno znanje ili pak vienje nego je posluanoau svoje vjere predala svoje srce otajstvu spasenja. MARIJA  BOGORODICA `agi-Buni svu mariologiju izvodi iz Marijina Bogomaj instva: Sve drugo, ato Crkva u i o Mariji, logi ki slijedi iz injenice, da je Marija Bogorodica. Na istini da je Marija Bogorodica, za `agija se temelji i sva kraanska nauka. Ili je Marija Bogorodica, ili nema kraanstva.  `agi e u viae propovijedi govoriti o Marijinu Bogomaterinstvu, uvijek pazei da precizno protuma i pravo zna enje te rije i, kao i nauk o dvjema naravima u Kristu. Tako, na primjer: Isus Krist, koga je Marija za ela i rodila, nije nikada bio samo ovjek, on je oduvijek bio Bog, koji se u jednom historijskom asu rodio od Marije kao ovjek. On je imao dvije naravi, jednu bo~ansku s Ocem i Duhom Svetim, i jednu ljudsku, koju je uzeo od Marije, ali uvijek je to bio jedan te isti Sin Bo~ji, druga osoba Presvetog Trojstva s Ocem i Duhom pravi Bog. Isti je taj Sin Bo~ji bio sin Marijin, isti po bo~anskoj naravi bez majke, a po ljudskoj naravi bez oca, u bo~anskoj naravi roen odvijeka od Oca, a u ljudskoj naravi u vremenu od majke & Marija je Bogorodica zato, ato je onaj ovjek, koga je Marija rodila, od prvoga asa za ea bio Bog, radi toga, ato je rodila Bo~ju osobu u ljudskoj naravi. `agi-Buniu je u propovijedima jako stalo do toga da pou i svoje sluaatelje da je Marija rodila Boga u ljudskoj naravi: Marija nije Majka Bo~ja zato, ato bi rodila bo~ansku narav. Ona je rodila ljudsku narav, ali je ta ljudska narav od prvoga asa za ea pripadala Drugoj bo~anskoj osobi. Onaj ovjek, koga je Marija za ela i rodila, bio je od prvoga asa za ea Sin Bo~ji, Bog. Marija nije rodila Boga u bo~anskoj naravi, nego je rodila Boga u ljudskoj naravi. I dalje: Marija je Bogorodica zato, ato je rodila Drugu bo~ansku osobu u ljudskoj naravi, ato je rodila u vremenu onoga, koji je odvijeka bio i jest Bog. S obzirom na `agijevo poimanje spasenja, po kojem Sin Bo~ji postaje Sinom ovje jim da bi sinovi ljudski postali sinovi Bo~ji, razumljivo je da toliko inzistira na jasnom tuma enju Marijina Bogomaterinstva: Sin je od Marije uzeo to ljudsko tijelo  ljudsku narav, uzeo je lik ovjeka, postao je po naravi sli an svojoj Majci, da bude pravi Sin ovje ji, pa da kao Sin ovje ji otkupi i spasi ljudski rod. Bog je, ka~e `agi, u Mariji postavio svoje uporiate iz kojega e izii preuzevai ljudsko, a donijeti bo~ansko. U tuma enju Marijina Bogomaterinstva u svjetlu udesne razmjene `agi-Buni se poziva i na sliku Prokla Carigradskog da je Marija radionica ujedinjenja naravi i tr~nica spasotvorne razmjene. Jedan od najdubljih `agijevih tekstova o Marijinoj ulozi u inu utjelovljenja nalazimo u knjizi Kraanstvo ne mo~e biti umorno. Rije  je o propovijedi iz 1961. godine o blagdanu Navjeatenja. Zbog zbitosti i bogatstva sadr~aja donosimo u cijelosti izvadak o Mariji kao svjedoku utjelovljenja: Presveta je Djevica bila jedini svjedok Utjelovljenja: ono se u njoj izvrailo. Nijedan ovjek nije bio ondje, kad je nebeski glasnik objavio Tajnu; nitko od ljudi nije bio u onaj as dionikom radosti nad najveim Bo~jim Djelom. Sva radost svega kozmosa bila je tada sabrana u srcu Marijinu. No joa daleko viae: Marija nije bila samo svjedok, ona je u taj as predstavljala sav ljudski rod, njezino je fizi ko bie bilo ona udesna to ka, kroz koju je Bog kora io u svoj kozmos i kroz koju je kozmos po eo ulaziti u bo~ansko. Bog se u taj as ve~e uz materijalni kozmos na ne uven i najunutraaniji na in: to nije viae samo po stvaranju kao prije, kad se Bog odnosio prema kozmosu kao Stvoritelj prema stvorenju. Nije to viae ni samo kao po milosti i prijateljstvu. Tu Bog uzima neato iz kozmosa koji je stvorio i ujedinjuje to hipostatski sa svojom osobom; tu Bog nekako postaje dio svoga vlastitoga kozmosa, ostajui ipak  kao Bog  izvan kozmosa i njegov gospodar. Bog to izvraava u tijelu pre iste Djevice; od njezina tijela uzima materiju da formira svoje tijelo po zakonima njezina tijela. Marija, dakle, u taj as nosi u svom fizi kom biu nekako svu vrijednost svega kozmosa, u njoj je usredoto en na neki na in sav kozmos. Ona je ve tada cvijet svega kozmosa, ona je ve tada najodli nija  zapravo jedina odli na  u kozmosu, ona je ve tada jedino bie u kozmosu iz kojega i preko kojega e kozmos dati ono u emu je jedinome smisao, opravdanje i vrijednost svega kozmosa; ona e za eti i roditi iz sebe Sina Bo~jega. Sav kozmos ezne za dostojanstvom sinovstva; premalo je biti stvorenje, makar voljeno, daleko je viae biti dijete. U Mariji i iz Marije u ovaj as utjelovljenja jedan dio kozmosa ulazi u okvir naravnog Bo~jeg sinovstva. Ono ato e se iz Marije roditi bit e u svijetu, ali e biti Sin Bo~ji. A po njemu e itav kozmos zadobiti mogunost da bude dionikom sinovstva. Tako Marija tjelesno predstavlja u taj as sav kozmos. Sve nam ovo ukazuje na to da se u Mariji dogodila, ili bolje, zapo ela dogaati, udesna razmjena izmeu bo~anskog i ljudskog. Budui da je Marija u trenutku utjelovljenja predstavljala itavo ovje anstvo, atoviae, sav kozmos, ono ato se u njoj tada dogodilo u odnosu je prema svem kozmosu. Marija je umjesto sviju nas dala ljudsku narav Sinu Bo~jemu, koji je po tom inu ujedinio u nekom vidu sa sobom naju~e i neodvojivo sve stvoreno, ukoliko naime ovjek nosi u sebi u malom sve stvoreno. Uaavai u naau supstanciju i naaavai se kao ovjek meu ljudima, Bog Sin je u svoje osobno jedinstvo uzeo mikrokozmos i tako zavijeke od sebe stvoreni kozmos u mikrokozmosu u inio bo~anskim i svetim. Ve je utjelovljenjem Sina Bo~jega svaki ovjek dakle na neki na in postao sin ili ki Bo~ja: Otkad se jednom iz Djevi ina krila rodilo dijete, koje je zaista bilo Bo~je, odonda se svako dijete smatra Bo~jim djetetom. U okvir govora o Marijinu tjelesnom maj instvu valja dodati i da `agi joa u svojim najranijim marijanskim propovijedima naglaaava da je Marija dala svoje tijelo Bogo ovjeku stvarala kom silom Duha Bo~jega, koja je stvorila svijet. Kad je Duhom Svetim, koji je nad njom bio joa od njezina za ea, za ela Isusa, zapo elo je novo doba ovje anstva. MARIJA  MAJKA ISUSOVA Marijino se Bogomaj instvo ne iscrpljuje u injenici da je Sinu Bo~jemu dala ljudsku narav. Iako je za `agija ova injenica kojom po inje udesna razmjena osobito zna ajna, i Marija u njoj ima posebno mjesto, za njega je jednako va~no naglasiti da Marija s neizmjernom ljubavlju nastavlja vraiti svoju maj insku ulogu u cjelokupnom ~ivotu i poslanju svojega sina. Osobito u svojim ranijim radovima `agi naglaaava da je Marija je od prvoga asa bila svjesna da mora biti odgojiteljica Sina Bo~jega, Boga samoga. Marija, ka~e `agi, svoje dijete nije ni jednoga asa odgajala za sebe & Ona ga je uvijek odgajala za njegovu veliku misiju, koja joj je bila otkrivena. Neprestano s velikim strahopoatovanjem pred tajnom, koja e se izvraiti nad tim Djetetom! I dalje: Majka je neprestano odgajala svoje Dijete za tu veliku spasiteljsku sveeni ku ulogu. & Dobro je pazila da niata ne rekne, niata ne ~eli, niata ne uradi, ato ne bi bilo unutar spasiteljskog nacrta; da nikada svojim osobnim interesom ili maj inskim ~eljama ne stane na put velikom djelu. Marija je tako prihvatila ne samo svoju ulogu tjelesne majke, nego i itavu Isusovu ulogu. U Isusovu je poslanju Marija sudjelovala na materinski na in, pripremala ga je za njegovo djelo materinski suutno i zabrinuto. U svemu je tome Marija prihvatila odnos slu~enja, iskazan joa u rije ima Evo slu~benice Gospodnje. Svoje e slu~enje, koje je zapravo u djelo preto ena vjera kod Navjeatenja, Marija iskazati najprije u odnosu na Elizabetu, pohitavai joj pomoi i donijeti Radost, koja je u njoj samoj. Marija se u ovom susretu o ituje kao navjestiteljica, osobito svojim Veli a kojim, ka~e `agi, staje uz niz proroka koji su navijeatali spasenje. U Kani se Marija javlja kao posrednica izmeu ljudi i Isusa, kao ~ena koja je vidjela problem i zabrinula se za njega: Jer ljubav vidi. Ljubav oatro vidi!. `agi ovdje vidi Marijinu veli inu u tome ato je sama ponukala Isusa na udo, premda je sigurno znala da e nakon prvoga uda zapo eti ono straano, ato ima doi. `agi openito isti e i Marijinu ulogu u Isusovu djetinjstvu i rastu: ona ga je uvijek bri~nim okom, uzdrhtalim srcem pratila, uvijek uz njega, zabrinuta za nj. Isus je svoje najranije ljudsko iskustvo pro~ivio uz Mariju i Josipa, koji su ga uveli u iskustveno ~ivljenje unutar ljudske civilizacije i kulture. Kad govorimo o Marijinoj maj inskoj ulozi u ~ivotu i rastu utjelovljenoga Sina Bo~jega, vrijedno je spomenuti joa jednu `agijevu ideju koju je kroz viae propovijedi i pisanih radova naglaaavao kad bi govorio o euharistiji. Rije  je o sljedeem: Marija i Josip su svojim svakodnevnim ~ivotom prenijeli Isusu iskustvo zajedni kog blagovanja, u koje su unosili sami sebe kako bi se podijelili s drugima. To je iskustvo Isusu bila polaziana to ka za ustanovu euharistije. Isus je u nazaretskoj je obitelji kod obiteljskog stola stekao ljudsko iskustvo o tome ato za ljude zna i kruh i vino, kakva je duboka vrijednost sastanka ljudske obitelji s prijateljima i susjedima u zajedni kom blagovanju gdje se po izraelskom obi aju najprije odavala ast i zahvala Bogu za sva dobro instva i darove, za sva udesna djela ato ih je Bog u inio svome narodu i pojedincima koje je iz toga naroda izabrao za svoje posebno poslanje u korist njegove brae i za veliku nadu koja e biti na spasenje i osloboenje svih ljudi i svega svijeta. U nazaretskom je iskustvu Isus spoznao koliko je truda i znoja i brige potrebno da se priredi kruh i donese na stol, da se onda mo~e radosno razlomiti i podijeliti prisutnima. Tu je on spoznao iskustveno kako je kruh 'plod zemlje i rada ruku ovje jih': to su bile ruke Marijine i Josipove, iz kojih je on primao te komadie ljudskoga kruha. I zar nije tu iskustveno do~ivio kako su u taj kruh Marija i Josip unijeli same sebe, svoje bie i svoje srce, svoju mudrost i svoju ljubav, te tako na neki na in davali njemu i drugim gostima oko njegova stola same sebe te posvjedo avali da su spremni u svemu se zalo~iti za ~ivot i napredak tih drugih s kojima dijele svoj kruh u solidarnu ljudskom zajedniatvu za potvrenje zajedni kog dostojanstva u istinskoj ovje nosti? Zar nije u tom nazaretskom iskustvu Isus naaao polaziate za svoju odluku da pod znakovit lik zajedni ke ve ere, u asu pred polazak u smrt za sve nas, zgusne svu tajnu svoga ~ivota i svoga poslanja, te da zajedni ku ve eru svojih u enika u ini sredianjim dogaajem njihova budueg ~ivota kad njega viae ne bude vidljiva meu njima? MARIJA  MAJKA BOLI Podsjetimo se najprije `agi-Bunieva nau avanja o zna enju smrti utjelovljenoga Sina Bo~jega. U otajstvu utjelovljenja kao udesne razmjene muka i smrt su zadnja etapa po kojoj je Sin Bo~ji do kraja postao Sin ovje ji, pro~ivjevai one krajnje ljudske situacije bijede. Iako `agi govori i o ~rtvenom karakteru Isusove smrti, tj. njegovu smrt promatra kao svojevoljnu ~rtvu Ocu u ime itavoga ovje anstva, mo~emo kazati da je za `agi-Bunia Isusova smrt ponajprije o itovanje Boga, koji je ljubav. Bilo je potrebno, ka~e `agi, da Krist proe ljudski put, kao bo~anska osoba u ljudskoj naravi, da ostvari u sebi to transcendiranje sebe samoga kao ovjeka u ljubavi, i to po smrti: da ue u smrt te tako definitivno i neopozivo afirmira ljubav Boga prema ovjeku i prema ljudima; da ostvari kao ovjek u ovje anstvu ono ato je sr~no u bitnosti bia. `agi naglaaava da ljubav koja se o ituje u Isusovoj smrti i koju on tada izlijeva na ljude jest ljubav kojom se meusobno ljube bo~anske osobe, Duh Sveti, te dodaje: Smrt je bila preduvjet za izlijevanje Duha Svetoga na u enike i zapo injanje novog doba u kojem e se pojaviti sinovi Bo~ji kojima Duh u srcima ljudi zbori da smo djeca Bo~ja (usp. Rim 8, 16). Sin Bo~ji koji se ve po utjelovljenju svezao sa svakim ovjekom i otvorio tim inom mogunost da postanemo sinovi i keri Bo~je, svojom je smru definitivno potvrdio svoju ljubav prema svakom potencijalnom sinu ili keri Bo~joj. U ovako postavljeno shvaanje Kristova kri~a `agi smjeata i osobu Marije. Njezina je veli ina dakle ne samo u tome ato je slobodnim pristankom omoguila utjelovljenje Sina Bo~jega, nego je sudjelovala i u spasiteljskoj muci i smrti svojega Sina te time potvrdila svoju ulogu u otajstvu udesne razmjene. Kao ato, kako smo rekli, Kristova smrt za `agija nosi u sebi i ~rtveni karakter i pe at kona nog postajanja ovjekom po kojem ljudima u Duhu Svetom biva otvorena mogunost pobo~anstvenjenja, tako i Mariju promatra i pod vidom njezine ~rtve pod kri~em i u svjetlu nanovo roena ovje anstva. Marijin je pristanak na utjelovljenje za `agija upravo neodvojiv od njezina sudjelovanja u ~rtvi Sina Bo~jega. Jer Marija je znala da e postati majkom Sina Bo~jega i Spasitelja. Budui da je poznavala Pisma Marija je morala imati dosta jasnu sliku o karakteru spasiteljske uloge svojega Sina, iju joj je te~inu potvrdio i starac `imun govorei o znaku kome e se protiviti i o ma u koji e njoj samoj probosti duau (usp. Lk 2, 34-35). Kad je doaao taj as, Marija je ponajprije trpjela kao majka Isusova. Njezino je trpljenje uz Isusa nastavak njezina ~ivotnog hoda uz njega: Kao ato je sva ~ivjela za svoje bo~ansko dijete, tako je trebalo da s njime podnese njegovu smrtnu muku. `agi-Buni povezuje Marijin fiat iz utjelovljenja s Isusovim fiatom pred smrt: Ona je ve davno rekla: 'Neka mi bude po rije i tvojoj.' A ove noi On je rekao: 'Ali ne kako ja hou, nego kako TI' (Mk 14, 36). Sve je bilo u rukama nebeskoga Oca. Isus je noas predao Ocu i sebe i nju, svoju volju i njezinu volju. Jer njezina je volja ve odavno bila Isusova volja. Pod kri~em je Marija do kraja izvraila svoju materinsku slu~bu, na koju je pristala kod Navjeatenja rije ima Evo slu~benice Gospodnje. Marijinu je ~rtvu Otac povezao sa ~rtvom svojega Sina, primio je Marijino suradniatvo u otkupljenju. `agi pazi na usku povezanost Marijine ~rtve s Isusovom, koja svakako ima prvenstvo: Tako je i ona (Marija) po Bo~joj volji doprinijela svoj dio za otkupljenje svijeta! Ona nije doduae poveala Kristovih zasluga, jer je i sama bila po Kristu otkupljena, ali je ipak Gospodin i nju uklju io, da je po snazi svojega Sina i u ovisnosti od njega i ona sudjelovala u otkupiteljskom djelu. No, Marijina je bol zbog trpljenja njezina Sina usko povezana s njegovim poslanjem, kojem je kona ni cilj raanje sinova i keri Bo~jih. U tom je smislu Marijin pristanak da postane majkom Sina Bo~jega ujedno pristanak da postane majkom nanovo roenog ovje anstva: Otkada je rekla svoju privolu anelu, da hoe biti majka Spasitelja svijeta, odonda je ona bila suradnica, pomonica toga Spasitelja u njegovu spasiteljskom djelu. Odonda je njezino srce strepilo nad ovje anstvom, nad svima, koji treba da dou u kraljevski dom Bo~ji. Stoga je Marija pod kri~em patila ne samo zbog svojeg sina, odrekavai se svih svojih materinskih prava na njega. Marija je, kao suradnica u spasenju, trpjela zbog ovje anstva. Ona je u tom skrajnjem asu Isusova poni~enja (kenoze), koje je bilo i njezino poni~enje, i njezina mra na no boli, s razumijevanjem posluane vjere, nepokolebivo ustrajala uza svoga Sina, i gajila maj inske osjeaje, zapravo proairila maj inske osjeaje koje je imala prema Isusu na druge ljude, na sve ljude. Na Kalvariji Marija postaje suradnica u novom raanju: A zato su te boli bile zapravo poroajne boli, u kojima je ona rodila ovje anstvo, po kojima je postala Majka ovje anstva. Govorei o Mariji koja je pod kri~em postala majka ovje anstva `agi uvijek pazi da o njezinoj ulozi govori kao ovisnoj o Kristu. Isus je svojom smru zaslu~io ovje anstvu bo~anski ~ivot, zaslu~io nam je svima, da mo~emo biti djeca Bo~ja, braa Isusova, a onda i djeca Marijina. Zato je Marija trebala biti pod kri~em u tom velikom trenutku, da s kri~a bude proglaaena majkom ovje anstva! Kad je Isus s kri~a vidio svoju Majku i apostola Ivana, gdje stoje, on je rekao svojoj Materi: }eno, evo ti sina! A potom je rekao Ivanu: Evo ti majke! (Iv 19, 26-27). Ivan, jedini od Isusovih apostola, koji je smogao toliko smionosti, da doe pod kri~, predstavljao je tamo cijelo ovje anstvo. Tako smo mi u njegovoj osobi predani Majci, a Majka je predana nama. Mi smo postali djeca, a ona je postala Majka. U rije ima }eno, evo ti sina, Isus je s kri~a stavio sve ovje anstvo u maj insko naru je, a Mariju je postavio majkom svoje brae po milosti. Pod kri~em biva proaireno, tj. na sve ljude protegnuto Marijino materinstvo prema Kristu: Marija je Isusu dala zemaljski ~ivot, a sad je On nasuo u njezine ruke svoj nebeski, bo~anski ~ivot, da ona, koja je bila majka pravoga Bo~jega Sina po tijelu, mo~e biti majka sve druge djece Bo~je po duhu! Marija e to svoje materinsko sudjelovanje u povijesti spasenja nastaviti i nakon Isusova uskrsnua, a osobito kod silaska Duha Svetoga gdje je kao svjedokinja u vjeri zajedno s apostolima pro~ivljavala po etke Crkve. No, u punini e majkom ovje anstva postati po svojoj proslavi. MARIJINO UZNESENJE I PROSLAVA Marijina smrt, ka~e `agi, nije bila posljedica isto nog grijeha, kojega je bila osloboena ve u za eu. Njezina je smrt bila posljedica njezine ljudske naravi, ali i sli nosti svome Sinu: Marija je trebala Sinu biti sli na i u smrti. Kako je zajedno sa sinom podijelila njegove smrtne boli, zajedno je s njime bila i pobjednica nad smru. Budui da je Marija sudjelovala s Kristom u spasenju ljudskog roda, bilo je dakle pravo, da sudjeluje i u triumfalnoj proslavi, prije svih ostalih ljudi. Marijina se proslava zbila po snazi i ljubavi njezina Sina. U tom smislu agi govori da je Marija zadobila dionitvo u Kristovoj proslavljenoj naravi: ">bd4NZ\&(&#(#%%%%++3344 7,7>>??LDNDEEFFHHIIJJKK6L8LLLNNNOPOTTbUdUBYDYFZHZ\\aahfjf i"ill p p.w0w`xbx:<>@rt h&0Jjh&0JU h&6]h&ZLN ",^`$hdh^h`a$ $dh`a$ $dh`a$$dha$ $dh`a$$dha$Pjk`B,4&;(;;;<>@ARDEPTUUUVVLZ\\a$ dh^` a$ $dh`a$ $dh^a$ $dh`a$aclf$illp4wz>ކBD0n,.VX$dha$$ dh^` a$ $dh`a$ $dh`a$t؆چ*,hj >F*,ܢޢxzȥʥ(**,>@|~jl&(df "v h&6]jh&0JUh&]XFf*$ $dh`a$$ dh^` a$ $dh`a$~JL 4!&(~*,,,,1XHL$dha$ $dh^a$$ dh^` a$ $dh`a$vxV X ` b   TV46HJRT68.0  &&''( (x*z*2,4,//l0m0002DTHVH@IBIIIKKVTXT\ \]].]0]__gg0q2qBsFsx"x0HJVNJbh&56\] h&5\U h&6]h&jh&0JUUMarija po uznesenju postaje u svemu dovraena i usavraena po liku Kristovu: to zna i i u tjelesnom i u duhovnom smislu. Isus je uzeo tijelo od Marije, zato je tjelesno on nosio sliku Marijinu. Ali, to je bilo trpljivo tijelo, u ovom vremenu. Po uskrsnuu je njegovo tijelo postalo preobra~eno, njegova je ljudska narav zadobila savraeno ispunjenje svih mogunosti u Bogu, postigla je najviae pobo~anstvenjenje koje je mogue s time da je ona ipak joa ostala prava ljudska narav. U tom smislu je Marija po uznesenju dosegla savraenu prilikovanost Kristu. Kao proslavljena i ~iva, Marija je predstavnica spasenog ovje anstva, kao Crkva koja je ve postigla nebesku slavu. Jedina je ona uznesena od udova Crkve, jedina proslavljena duaom i tijelom. Zanimljivo je da je `agi ve u svojim ranim radovima isticao va~nost toga da je Bog kao prvu od ljudi uzdigao ~enu. Marija je za njega uzor svih ovje anskih nastojanja, no joa viae, ona je Majka ovje anstva. Mariju je majkom ovje anstva, kako smo vidjeli, Isus proglasio joa na kri~u. Svojom je proslavom Marija zadobila mogunost da to svoje ope maj instvo trajno ~ivi. MARIJA  MAJKA OVJE ANSTVA, POSREDNICA, SUOTKUPITELJICA Pratei `agijevu kristoloaku mariologiju, mogli smo uo iti da Marija ima posebnu ulogu u svakoj od glavnih etapa udesne razmjene  usko zdru~ena sa svojim Sinom, ona je aktivna sudionica u djelu spasenja. Da bismo bolje razumjeli njezinu ulogu u njezinu proslavljenom stanju, valja nam najprije promotriti ulogu proslavljena Krista. Po proslavi je Kristova ovjeatva za njega dovraena udesna razmjena. Proslavljeni Krist koji je kao ovjek u kona nom zajedniatvu s Bogom postaje ~ariate, glava svega kozmosa: On sada zra i na sve ljudske naravi i na sve zbiljsko. U ovoj ljudskoj naravi, koja je u slavi Trojstva, imamo najvee dostignue materijalnog kozmosa, jer u njoj materijalni kozmos nije samo humaniziran, ve deificiran. Ovaj 'jedan od nas' (i sav naa) posjeduje sada moi, da sa svima nama i sa svakim od nas stupi u osobno zajedniatvo i da nas sve pove~e u jedno ljudsko i viae jedinstvo. Po Duhu Svetom on nastavlja u ljudima ostvarenje onog drugog dijela udesne razmjene, u kojem sinovi ljudski postaju sinovi Bo~ji. Kao ato je Marija sudjelovala u prvom dijelu te udesne razmjene, kada je Sin Bo~ji postao Sin ovje ji, ona trajno nastavlja uz Krista i po njegovoj snazi sudjelovati u njezinom drugom dijelu, kao suradnica u raanju sinova i keri Bo~jih. Ona je, kako smo ve rekli, jedina od ljudi (osim Isusa) u kona nom zajedniatvu s Bogom, proslavljena duaom i tijelom. Proslavljena, Marija zapravo nastavlja svoju ulogu koju je zapo ela joa od Navjeatenja, kada je prihvatila biti majkom Sina Bo~jega i time uklju no majkom sinova i keri Bo~jih. Njezina je uloga u proslavljenom stanju produ~etak svega ato je inila uz svojega Sina i za njega tijekom itavog ~ivota. Podsjetimo se njezinih rije i Evo slu~benice Gospodnje, za ea i raanja Sina Bo~jega, njezina posredniatva u Kani, njezina svakodnevnog ~ivota u predanosti svojemu Sinu, njezine muke pod kri~em. Na svemu tome `agi gradi Marijinu ulogu u proslavljenom stanju, nazivajui je suradnicom u otkupljenju, suotkupiteljicom, posrednicom svih milosti, majkom ovje anstva. Pritom uvijek izri ito pazi da ne odvoji djelovanje Marijino od djelovanja Kristova. U tome se esto poziva na ota ku usporedbu Adama i Eve te Krista i Marije. Kao ato je Eva sudjelovala s Adamom u padu ovje anstva, tako je Marija, nova Eva, naju~a suradnica Krista, novoga Adama, u spasenju ljudskog roda. Tako e kazati: Krist je otkupitelj, a Marija je suotkupiteljica. Dakako suotkupiteljica u ovisnosti, u potpunoj ovisnosti i podlo~nosti Kristu ... zato imamo pravo kazati, da je Bla~ena Djevica sasvim blizu sudjelovala u naaem spasenju, dakako ne onako, kao njezin Sin, koji je jedini kao Bog i ovjek u jednoj Osobi mogao pravo i dostatno zaslu~iti naae spasenje, ali ipak je i Marija zaslu~ila u tom smislu, ato je bilo Sina dostojno, da i njezinu ~rtvu primi i pove~e je sa ~rtvom svoga Sina. Tako je i ona po Bo~joj volji doprinijela svoj dio za otkupljenje svijeta! Ona nije doduae poveala Kristovih zasluga, jer je i sama bila po Kristu otkupljena, ali je ipak Gospodin i nju uklju io, da je po snazi svoga Sina i u ovisnosti od njega i ona sudjelovala u otkupiteljskom djelu. Marija je dakle suotkupiteljica naaa, radi toga je ona postavljena takoer za posrednicu svih milosti. Kao ato je bila s Kristom povezana u stjecanju otkupljenja, tako je s Kristom povezana i u dijeljenju milosti. Posredniatvo koje kao proslavljena vrai Majka ovje anstva neodvojivo je od njezina maj instva u odnosu na Krista: Marija je roenjem Krista postavila temelje svakom naaem nadnaravnom ~ivotu, ona je rodila izvor naaega ~ivota, ona je tako svojim raanjem u temelju sudjelovala u svakom naaem nadnaravnom raanju. To je proaireno zna enje Marijina materinstva prema Kristu, koje je protegnuto na sve nas, koji u Kristu ~ivimo i koji smo u Krista ucijepljeni. Stojei pod kri~em Marija je takoer bli~e sudjelovala u stjecanju naaeg nadnaravnog ~ivota, koji nam je Krist stekao. Ona je prinijela nebeskom Ocu svoga Sina, koliko je njoj pripadao, to jest rado se odrekla svojih materinskih prava na Sina jedinca radi spasenja i nadnaravnog roenja svih ljudi. Bog je nje~no prihvatio to njezino otkupiteljsko sudjelovanje. I zato je ona pod kri~em proglaaena majkom ovje anstva. & i ona to maj instvo odonda neprestano vrai. Ona odonda bez prestanka svojom materinskom ljubavlju sudjeluje kod svakog naaeg duhovnog raanja, jer nam po njezinu zagovoru i preko njezinih ruku dolaze sve milosti, koje nas pozivaju, nukaju i vuku u krilo O evo, koje nam omoguuju, da postanemo djeca Bo~ja. Ona je Majka sviju. Kao proslavljena, Marija dakle nastavlja svoju maj insku brigu za sve ljude, ime zajedno sa svojim Sinom u snazi Duha Svetoga sudjeluje na hodo asni kom putu svih ljudi prema u O evu domu, tj. u trajnom ostvarivanju udesne razmjene izmeu bo~anskog i ljudskog. ZAKLJU AK Pratei `agi-Bunieve objavljene i neobjavljene propovijedi o Mariji u rasponu od gotovo 50 godina, te druge njegove marioloake spise  osobito one pokoncilske  mo~emo primijetiti da je on i prije Drugoga vatikanskog koncila nasluivao u kojem e smjeru ii pokoncilska obnova mariologije. Ve u njegovim najranijim marioloakim propovijedima, s po etka pedesetih godina 20. stoljea, usprkos kienog stila karakteristi nog za ono vrijeme, nalazimo elemente koje e kasnije izdvojiti Drugi vatikanski koncil, Pavao VI. i Ivan Pavao II. Ponajprije, kod `agi-Bunia je Marija vrsto smjeatena u povijest spasenja (usp. LG 55-59), po evai od njezinih po etaka. Zamialjena je u vje nom Bo~jem naumu zajedno s utjelovljenjem Sina Bo~jega. Kao bezgreano za eta, ona prima prvine spasenja, tj. udesne razmjene koju e Sin Bo~ji zapo eti ostvarivati svojim utjelovljenjem. Osobito veliko zna enje `agi pridaje Marijinoj ulozi u utjelovljenju, naglaaavajui da je ona u tom trenutku i duhovno (svojim slobodnim pristankom) i tjelesno predstavljala itavo ovje anstvo, pa ak i kozmos u kojega Bog ~eli ui kako bi ga pobo~anstvenio. Nadalje, Marija je kao slu~benica Gospodnja prisutna u itavom Isusovu ~ivotu i poslanju, svjesna da ga odgaja za njegovu spasiteljsku ulogu. Pod kri~em, `agi-Buni opisuje Mariju kao onu koja trpi radi svojega Sina ali i sutrpi zajedno s njime radi ovje anstva. Njezine su boli pod kri~em poroajne boli novoga, obnovljenog ovje anstva. `agi osobito isti e da svoju ulogu majke ovje anstva Marija nastavlja vraiti u proslavljenom stanju. Jedina od udova Crkve prilikovana uskrslom Kristu, Marija je u mogunosti sudjelovati u trajnom ostvarivanju povijesti spasenja. Razmatranje Marijina djelovanja u povijesti spasenja pod vidom njezina proslavljena stanja takoer je jedan od doprinosa Drugoga vatikanskog koncila (usp. LG 68). Isti taj Koncil e napraviti i veliki pomak prema kristocentri nosti mariologije, ato e kasnije viae razraditi Pavao VI. (usp. MC 25; 2-7) i Ivan Pavao II. (usp. RM 14-24). I ta je dimenzija prisutna ve u najranijim `agi-Bunievim propovijedima. Pratei Marijin lik u `agijevoj misli vidimo da je u svakoj etapi povijesti spasenja njezina osoba i njezina uloga usmjerena na Krista i o njemu ovisna. Kod `agi-Bunia je razvidan i odnos Marije i Duha Svetoga, ato Drugi vatikanski koncil nije dovoljno razradio. Na istra~ivanje pneumatoloake dimenzije mariologije i marijanske pobo~nosti upozorio je Pavao VI. (usp. MC 26-27), a `agi-Buni ve u svojim najranijim propovijedima na nju ukazuje. U svemu navedenom vidimo veliku vrijednost `agija kao pretkoncilskog propovjednika i teologa. Njegova se pretkoncilska promialjanja o Mariji u velikoj mjeri poklapaju s koncilskom i pokoncilskom mariologijom, koju je kasnije kroz viae propovijedi i pisanih radova promicao nastojei ju pribli~iti suvremenim kraanima. Bilo bi stoga vrijedno upustiti se u redakciju `agi-Bunievih propovijedi snimljenih magnetofonskim vrpcama, te ih, zajedno s onim objavljenim radovima, objaviti kao njegovu cjelovitu mariologiju. Riassunto Maria abbraccia l'incarnazione del Figlio di Dio nella fede nel pensiero di Tomislav Janko `agi-Buni Sulla base dei sermoni editi ed inediti nell'arco di quasi 50 anni, e poi di altri scritti mariologici di Tomislav Janko `agi-Buni (1923-1999) gli autori cercano di presentare la sua mariologia sotto la luce del ruolo di Maria nel mistero soteriologico del commercio mirabile (admirabile commercium) tra Dio e gli uomini. Come filo conduttore seguono la concezione della salvezza nel pensiero di `agi-Buni fondata sulla teologia patristica: Il Figlio di Dio si fatto il Figlio dell'uomo affinch i figli degli uomini diventassero i figli di Dio. In questo contesto collocano Maria descritta da `agi-Buni, seguendo la sua figura attraverso le tappe della storia della salvezza. Secondo `agi-Buni Maria, come madre del Figlio di Dio incarnato, una parte del piano eterno del Padre, ideata gi nella creazione. Nella luce del commercio mirabile (admirabile commercium) `agi-Buni considera anche l'immacolata concezione secondo la quale Maria partecipa in anticipo all'unione della natura divina ed umana effettuata dal Figlio di Dio nella sua incarnazione. Come socia attiva nel mistero del commercio mirabile (admirabile commercium) Maria si presenta nell'Annuciazione, quando con il suo consenso e con le parole Eccomi, sono la serva del Signore (Lc 1, 38) apr la possibilit all'incarnazione del Figlio di Dio attraverso il quale il Figlio di Dio, come spesso `agi-Buni pone in rilievo, si unir con ogni uomo. Nel momento dell'incarnazione Maria, secondo `agi Buni, rappresenta l'umanit tutta intera, persino il cosmo, il quale Iddio, diventando egli stesso una parte di esso, vuole divinizzare. Oltre questo, nella mariologia di `agi-Buni messo in rilievo che Maria accetta non solo di essere la madre del Figlio di Dio, ma pure di tutti i figli e le figlie potenziali di Dio. La sua maternit universale in rapporto a tutti gli uomini da `agi Buni viene osservata nella luce delle parole di Ges sotto la croce Donna ecco il tuo figlio (Gv 19, 26). Con la sua conpassione nella passione del suo Figlio Maria sopport i dolori di parto della nuova umanit. Come assunta e glorificata essa continua a svolgere la sua premura materna per tutti gli uomini, con cui partecipa, assieme al suo Figlio nella potenza dello Spirito Santo, nel condurre gli uomini nella casa del Padre, vuol dire nella realizzazione continua del commercio mirabile (admirabile commercium) tra il divino e l'umano. Parole chiave: Maria, incarnazione, mirabile commercio (admirabile commercium), storia di salvezza BIBLIOGRAFIJA MARIOLO`KIH RADOVA T. J. `AGI-BUNIA: Objavljeni radovi: 1952. -Veliki znak. Deset govora o katoli koj mariologiji, Zagreb, 1952. (tiskano ciklostilom) 1953. -Doi Gospodine. Blagdanske i prigodne propovijedi, Zagreb, 1953. (tiskano ciklostilom), 3-10; 111-123. 1957. -Golubica mira. Marijanske konferencije, Kapucinski samostan, Rijeka, 1957. (napisano 1954.) 1962. -Bog ulazi u svijet, u: Kraanstvo ne mo~e biti umorno. Dvadesetpet govora odr~anih u zagreba koj katedrali, 1962. (mi smo rabili II. izdanje, KS, Zagreb, 1985., 42-47). 1971. -Zna enje marioloako-marijanskih kongresa u Zagrebu, u: Hrvatski tjednik, 18 (1971.), 12-13. -Marija u povijesti spasenja po u enju svetog Grgura Velikoga (sa~etak), u: AKSA, 6. VIII. 1971. (kongresno izdanje), br. 2, 11-12 1972. -Obvezatnost atovanja Marijina, u: Glas koncila, 19 (1972.), 19; Vrijeme suodgovornosti, I., KS, Zagreb, 1981., 367-368. 1974. -Uvod u mariologiju Drugog vatikanskog koncila, u: Bogoslovska smotra, 44 (1974.), 38-52; Vrijeme suodgovornosti, I., KS, Zagreb, 1981., 309-323. -`to hoe papa Pavao VI. postii apostolskom pobudnicom o atovanju Marije, pogovor hrvatskom prijevodu pobudnice Marialis cultus, Dokumenti 44, KS, Zagreb, 1974., 103-138. Pod naslovom Zajedni ko lice tradicije tekst je tiskan i u Glasu Koncila 1974. u brojevima 11, 12, 13, 14, 16, 17, 18 i 21, a pod naslovom Kako Pavao VI. obnavlja i ispravlja pobo~nost prema Majci Bo~joj u Vrijeme suodgovornosti, I., 324-363. - emu Hrvatski marioloaki institut? (odgovor itateljici), u: VIR, 4 (1974.), 13. -U emu mi Marija mo~e biti uzor? (odgovor itateljici), u: VIR, 4 (1974.), 19; Vrijeme suodgovornosti, I., 364-366. 1976. -Kristoloaka mariologija. Homilija Prokla Carigradskog o Bogorodici, Metanoja 47, KS, Zagreb, 1976. -Biskupska poslanica Trinaest stoljea kraanstva u Hrvata, Glas Koncila, Zagreb, 1976. `agi-Buni je jedan od prireiva a Poslanice, ato je vidljivo iz dokumentacije sa uvane u njegovu Arhivu, koja uz tekst pisan `agijevim pisaim strojem sadr~i komentare biskupa na tekst. 1978. -Marijino posredniatvo u misli Stjepana Bakaia, u: A. REBI (prir.), Bogorodica u hrvatskom narodu. Zbornik radova Prvog hrvatskog marioloakog kongresa (Split, 9. i 10. rujna 1976.), KS, Zagreb, 1978., 32-43. 1986. -S Marijom na Golgotu, u: Duh zajedniatva, 1 (1986.), 4-8; ovaj je tekst pod naslovom Marijin veliki petak ve bio objavljen u: Golubica mira, 104-112. 1987. -Majka presvete euharistije, u: Kana 6 (1987.), 12-14; ovaj je tekst ve bio objavljen u: Golubica mira, 112-119. 1988. -Marija i euharistija, u: Duh zajedniatva, 1 (1988.), 6-8. Neobjavljene propovijedi i predavanja, snimljene magnetofonskom vrpcom i pohranjene u Arhivu Hrvatske kapucinske provincije: 1987. -Propovijed na blagdan Tijelova, 18. VI. 1987., 2 stranice -Propovijed na blagdan Male Gospe, 8. IX. 1987., 2 stranice -Propovijed na Rane sv. Franje, 17. IX. 1987., 8 stranica -Propovijed prigodom trodnevnice za blagdan sv. Mihaela, 26. IX. 1987., 6 stranica -Propovijed prigodom trodnevnice za blagdan sv. Mihaela, 28. IX. 1987., 6 stranica -Propovijed na blagdan Bezgreanog za ea Bla~ene Djevice Marije, 8. XII. 1987., 1 stranica -Propovijed na blagdan Svete obitelji, 27. XII. 1987., 2 stranice -Marija kao predvodnica na ekumenskom putu. Uz encikliku Otkupiteljeva majka, 1987. (nedovraen tekst, samo 2 stranice) 1988. -Propovijed na Novu godinu, 1. I. 1988., 3 stranice -Propovijed na Svijenicu, 2. II. 1988., 2 stranice -Propovijed na 15. nedjelju kroz godinu (prigodom marijanskog hodo aaa na Mariju Bistricu), 10. VII. 1988., 1 stranica -Propovijed na blagdan Velike Gospe, 15. VIII. 1988., 3 stranice -Propovijed na blagdan Bezgreanog za ea Bla~ene Djevice Marije, 8. XII. 1988., 2 stranice -(Po etak predavanja Marialis cultus). Ovaj test od 28 gusto tipkanih stranica nema naslova ni datuma, tako da umjesto naslova stavljamo ove rije i koje su u zagradi zapisane u zaglavlju. Osim toga, iz sadr~aja teksta dade se zaklju iti da je izgovoren 1988. godine. 1990. -Poruka dokumenta 'Mulieris dignitatem', predavanje odr~ano na Teoloako-pastoralnom tjednu, 23. I. 1990., 7 stranica 1992. -Propovijed na blagdan Navjeatenja Gospodinova, nedatirana, no najvjerojatnije izgovorena 25. III. 1992., budui da se u njoj spominje jubilej pedesetgodianjice ~upe svetog Mihaela u Dubravi, koji je bio te godine, 5 stranica. 1993. -Predavanje Marijinim sestrama u Blaakovcu, 23. X. 1993., 4 stranice 1997. -Predavanje `agi-Bunia sveenicima naaeg dekanata dana 1. XII. 1997. o Duhu Svetom (ima o Mariji), 11 stranica  Objavljeno u: Bogoslovska smotra, 44 (1974.), 38-52; Vrijeme suodgovornosti, I., 309-323.  Njegov je rad o tom dokumentu tiskan kao pogovor hrvatskom prijevodu pobudnice Marialis cultus, Dokumenti 44, KS, Zagreb, 103-138, pod naslovom `to hoe papa Pavao VI. postii apostolskom pobudnicom o atovanju Marije. Pod naslovom Zajedni ko lice tradicije tekst je tiskan i u Glasu Koncila 1974. u brojevima 11, 12, 13, 14, 16, 17, 18 i 21, a pod naslovom Kako Pavao VI. obnavlja i ispravlja pobo~nost prema Majci Bo~joj u: Vrijeme suodgovornosti, I., KS, Zagreb, 1981., 324-363 (u radu emo navoditi ovo posljednje mjesto). Usp. joa T. J. `AGI-BUNI, U emu mi Marija mo~e biti uzor, u: isto, 364-366. O Marialis cultus, no i o kasnije (1987.) objavljenoj enciklici Ivana Pavla II. Redemptoris mater, `agi naairoko govori u jednom podu~em predavanju, vjerojatno bogoslovima, zabilje~enom na magnetofonskoj vrpci i sa uvanom u Arhivu Hrvatske Kapucinske provincije. Rije  je o tekstu od 28 gusto tipkanih stranica, bez naslova, izgovorenom 1988. godine (kako se vidi iz teksta). Budui da u zaglavlju u zagradi stoji zapisano: (Po etak predavanja Marialis cultus), taj emo tekst dalje tako navoditi.  Da je `agi jedan od prireiva a Poslanice vidljivo je iz dokumentacije sa uvane u njegovu Arhivu, koja uz tekst pisan `agijevim pisaim strojem sadr~i komentare biskupa na tekst.  KS, Zagreb, 1976.  IVAN PAVAO II., Redemptoris mater, Dokumenti 85, KS, Zagreb, 1987.  Takoer je rije  o neobjavljenim predavanjima, sa uvanima u Arhivu Hrvatske kapucinske provincije. Jedno je bilo odr~ano na teoloako-pastoralnom tjednu, 23. I. 1990., pod naslovom Poruka dokumenta 'Mulieris dignitatem', a drugo Marijinim sestrama u Blaakovcu, 23. X. 1993.  Predavanje `agi-Bunia sveenicima naaeg dekanata dana 1. XII. 1997. o Duhu Svetom, Arhiv Hrvatske kapucinske provincije.  Usp. T. J. `AGI-BUNI, Vrijeme suodgovornosti, II., KS, Zagreb, 1982., 165. Budui da se u ovom radu najveim dijelom oslanjamo na `agi-Bunieve radove, dalje neemo navoditi autora, osim ako e biti rije  o nekom drugom autoru. Izdava a i godinu izdanja takoer emo navoditi samo u prvom spominjanju djela.  Usp. Kraanstvo ne mo~e biti umorno. Dvadesetpet govora odr~anih u zagreba koj katedrali, II. izdanje, KS, Zagreb, 1985., 42-47.  Usp. A. FILI, Civilizacija ljubavi i njezina kristoloako-soterioloaka utemeljenost u djelima Tomislava- Janka `agi-Bunia, u: T. J. `AGI-BUNI, Prema civilizaciji ljubavi (prir. T. Z. Tenaek i A. Fili), KS, Zagreb, 1998., 466-467, bilj. 48-51.  Vrijeme suodgovornosti, I., 257.  Usp. Vrijeme suodgovornosti, I., 258.  Usp. Prema civilizaciji ljubavi, 486-490.  Kraanstvo ne mo~e biti umorno, 42.  Usp. isto; Doi Gospodine, 8: Kad je Bog stvarao svijet, On je ve imao pred o ima Krista, kad je stavio u pokretanje svemirska tjelesa, On je mislio na trenutak, kad e stvoriti tijelo svome Sinu. Kad je po eo ureivanje puste i prazne zemlje, on je gledao unaprijed kako Krist, Bogo ovjek hoda zemljom. Kad je odredio, da niknu biljke, kad je stvorio prve ~ivotinje, On je pred o ima imao Krista. Kad je svoju mudru dobrotu raskrio u stvaranju uda prirode ovjeka, pred njegovim je o ima lebdio Krist &  Veliki znak. Deset govora o katoli koj mariologiji, Zagreb, 1952., 4. Misao da je u vje nom Bo~jem naumu utjelovljenje Sina Bo~jega neodvojivo od Marije, njegove majke, spomenut e Pavao VI. govorei o potrebi isticanja kristocentri nog zna aja marijanske pobo~nosti: & jednom te istom rasporedbom 'predodreen je po etak Marijin i utjelovljenje bo~anske Mudrosti' (PAVAO VI., Marialis cultus. Enciklika o ispravnom atovanju Bla~ene Djevice Marije, II. izdanje, Dokumenti 44, KS, Zagreb, 1994., br. 25); usp. o tom Vrijeme suodgovornosti, I., 329. U jednoj propovijedi na blagdan Bezgreanog za ea BDM `agi tuma i vjernicima da svetopisamske rije i koje se itaju toga dana, a koje se izvorno odnose na Bo~ju Mudrost: Gospodin me imao na po etku svojih puteva, prije nego je iata u inio u po etku & prije nego je postala zemlja. Joa nije bilo bezdana, a ja sam ve bila za eta & rodila sam se prije bregova & (usp. Izr 8, 22-25), Crkva primjenjuje na Mariju; usp. Doi Gospodine, 8.  Usp. Doi Gospodine, 8: Bog je od prvog po etka mislio na to, kako e On sam, druga bo~anska osoba postati ovjek, a pri tom je ujedno mislio na Mariju, svoju majku. Kod svih njegovih veli anstvenih djela, ona mu je neprestano bila pred o ima. To je bila prva ljubav Boga, koji e postati ovje ji sin, prema njegovoj majci.  Doi Gospodine, 9. Tuma ei mariologiju Drugog vatikanskog koncila `agi se osvre na uporabu pojma ki Adamova u LG 56: Naglaaujui da je Marija 'ki Adamova' Koncil nam iskazuje njezinu uklju enost u ovje anstvo i solidarnost sa svim ljudskim rodom (Vrijeme suodgovornosti, I, 316).  Usp. Kraanstvo ne mo~e biti umorno, 43.  Propovijed na blagdan Male Gospe (prema magnetofonskoj vrpci), 8. IX. 1987., 1.  Usp. isto.  Usp. Veliki znak, 19; Doi Gospodine, 8.  Veliki znak, 19.  Usp. isto.  Doi Gospodine, 9.  Usp. isto, 9; Veliki znak, 22.  Isto, 19.  Usp. Golubica mira, 115.  Usp. Veliki znak, 24.  Isto, 23-24.  Doi Gospodine, 9-10.  Propovijed na blagdan Bezgreanog za ea Bla~ene Djevice Marije (prema magnetofonskoj vrpci), 8. XII. 1988., 1.  Usp. Veliki znak, 34; Doi Gospodine, 7.  Veliki znak, 8.  Propovijed na blagdan Bezgreanog za ea Bla~ene Djevice Marije (prema magnetofonskoj vrpci), 8. XII. 1987., 1.  Usp. o tome Vrijeme suodgovornosti, I., 309-319; 328-337.  Usp. MC 25-27.  Veliki znak, 6. Zanimljivo je usporediti ovaj `agijev tekst iz 1954. godine s MC 25: U Djevici Mariji sve se odnosi prema Kristu i sve o Kristu ovisi: radi njega je nju Bog odvijeka odabrao kao u svemu svetu Majku, te je uresio darovima Duha kakvi ne bijahu dani nikome drugome. Usp. o tome `agijev komentar u Vrijeme suodgovornosti, I., 329, 339-340.  MC 27.  Veliki znak, 22.  Isto, 23.  Isto, 23-24.  `agi u zapisu (Po etak predavanja 'Marialis cultus') navodi teologe koji su govorili u tom smjeru: Leonarda Boffa, Sergeja Bulgakova, Karla Bartha, isti ui svoje zadovoljstvo da je na jedno mjesto mogao zajedno staviti katoli kog, pravoslavnog i protestantskog teologa. Sam ka~e da treba prihvatiti da je u Mariji Duh Sveti na osobit na in prisutan & da je ona uobli enje Duha Svetoga u svijetu meu ljudima (str. 17). Spominje ak da je u Meugorju jednom zgodom rekao da e proglasiti novu dogmu, koju Crkva zapravo ve vjeruje: Marija je inkarnacija Duha Svetoga (str. 15). Govori i da je to prije njega ve proglasio Maksimilijan Kolbe, a blizak u misli da mu je bio i Leopold Bogdan Mandi. Prava je ateta da je iz magnetofonskog zapisa vrlo teako rekonstruirati to an slijed `agijevih rije i i misli, ato bi nam umnogome pomoglo da bolje razumijemo ovu njegovu ideju. Jednako mo~emo ustvrditi i za Predavanje `agi-Bunia sveenicima naaeg dekanata dana 1. XII. 1997. o Duhu Svetomu, gdje ka~e: & Marija je nositeljica Duha u punini. Tako da ima teologa, evo ja sam meu njima, koji inzistiraju da je nekako sli no kao ato je Druga bo~anska osoba po inkarnaciji, po unio hypostatica postala ovjek u Isusu Kristu, da je tako Duh Sveti prisutan u Mariji (str. 6). Ideju da je Marija bila aator Duha Svetoga, a ato je na tragu govora o Mariji kao hramu Duha Svetoga `agi e iznijeti ve god. 1952.: Marija je bila u naju~oj vezi s Bogom Duhom Svetim, koji se svom puninom svoje bo~anske snage, svetosti i milosti naselio u njezino srce. Ona je bila aator Duha Svetoga, posve pro~eta puninom bo~anskog ~ivota, Veliki znak, 6.  Usp. LG 56: Sveti oci s pravom dr~e da Marija nije bila od Boga upotrijebljena kao isto pasivno orue, nego da je slobodnom vjerom i posluanoau suraivala u otajstvu otkupljenja.; `agi ka~e da je time naglaaena povijesnospasenjska dimenzija Marije (usp. Vrijeme suodgovornosti, I., 316).  Usp. Golubica mira, 18-19.  Golubica mira, 18; usp. 23; Propovijed prigodom trodnevnice za blagdan sv. Mihaela (prema magnetofonskoj vrpci), 26. IX. 1987., 1-3.  Golubica mira, 18; usp. Propovijed na blagdan Navjeatenja Gospodinova (prema magnetofonskoj vrpci), nedatirana, no najvjerojatnije izgovorena 25. III. 1992., budui da se u njoj spominje jubilej pedesetgodianjice ~upe svetog Mihaela u Dubravi, koji je bio te godine, 2; Propovijed prigodom trodnevnice za blagdan sv. Mihaela (prema magnetofonskoj vrpci), 26. IX. 1987., 1-3. Da je Marija bila prva kraanska vjernica istaknut e i biskupi i poslanici Trinaest stoljea kraanstva u Hrvata, kojoj je, kako smo rekli, `agi bio jedan od prireiva a.  Usp. Golubica mira, 18.  Isto, 23; usp. Vrijeme suodgovornosti, I., 345, gdje tuma i MC 17: Naslov Djevica koja sluaa (Virgo audiens) upozorava na Marijinu vjeru, kojom je primila Bo~ju rije , Bo~ju poruku, ali ujedno i na spremnost da  prije svega  pokloni svoju pozornost rije i Bo~joj, da pa~ljivo i ~eljno sluaa ato Bog poru uje. Iz te Marijine predanosti rije i Bo~joj proizialo je otajstvo Utjelovljenja i Spasenja.  Usp. Golubica mira, 18; Vrijeme suodgovornosti, I., 346 (tu `agi zapravo navodi Pavla VI. koji Augustinovu misao spominje u MC 17); Propovijed na blagdan Navjeatenja Gospodinova (prema magnetofonskoj vrpci), Propovijed na blagdan Navjeatenja Gospodinova (prema magnetofonskoj vrpci), nedatirana, no najvjerojatnije izgovorena 25. III. 1992., 5; Propovijed na Rane sv. Franje (prema magnetofonskoj vrpci), 17. IX. 1987., 4; Propovijed prigodom trodnevnice za blagdan sv. Mihaela (prema magnetofonskoj vrpci), 28. IX. 1987., 1.  Golubica mira, 19; usp. Propovijed na Novu godinu (prema magnetofonskoj vrpci), 1. I. 1988.  Kraanstvo ne mo~e biti umorno, 45.  `agi e o Marijinu rastu u vjeri u veoj mjeri govoriti nakon ato e to istaknuti Drugi vatikanski koncil (LG 58) i Pavao VI. (MC 56). Usp. o tome Vrijeme suodgovornosti, I., 346: & ka~e Papa da je Marija 'stalno napredovala u vjeri' (br. 56). Tako ponavlja rije  Drugog vatikanskog koncila da je 'Bla~ena Djevica napredovala na putu vjere i vjerno sa uvala svoje sjedinjenje sa Sinom sve do kri~a' (LG 58). To mjesto u koncilskom dokumentu isti u neki teolozi kao veoma va~no za upozorenje, upravo kao neke vrste novost za mnoge katolike, budui da se u mnogim katoli kim vjerni kim krugovima bilo uobi ajilo o Mariji govoriti tako kao da je ona od po etka o Bo~jim otajstvima sve znala, i kao da nije bila podvrgnuta stanju vjernika koji 'ne vide a vjeruju'; i koji se vjerom, a ne gledanjem, esto i mu no probijaju naprijed.  Usp. Propovijed na blagdan Navjeatenja Gospodinova (prema magnetofonskoj vrpci), Propovijed na blagdan Navjeatenja Gospodinova (prema magnetofonskoj vrpci), nedatirana, no najvjerojatnije izgovorena 25. III. 1992., 4; Propovijed prigodom trodnevnice za blagdan sv. Mihaela (prema magnetofonskoj vrpci), 26. IX. 1987., 2-3.  Usp. Propovijed prigodom trodnevnice za blagdan sv. Mihaela (prema magnetofonskoj vrpci), 28. IX. 1987., 2.  Veliki znak, 33.  Usp. isto.  Isto; usp. Golubica mira, 55.  Veliki znak, 5. Marija je Bogorodica, isti e dalje `agi, ne zbog toga ato je za ela i rodila Isusa na djevi anski na in, bez sudjelovanja mu~a.  Veliki znak, 32.  Isto, 33.  Golubica mira, 115.  Usp. Propovijed na blagdan Bezgreanog za ea Bla~ene Djevice Marije (prema magnetofonskoj vrpci), 8. XII. 1988., 1.  Usp. Golubica mira, 113 (= Majka presvete euharistije, u: Kana 6 (1987.), 12). Ove su Proklove rije i dio njegove Homilije o Bogorodici (gl. 1) koju je `agi-Buni preveo i popratio uvodom i podu~im komentarom (knji~ica nosi naslov Kristoloaka mariologija. Homilija Prokla Carigradskog o Bogorodici, Metanoja 47, KS, Zagreb, 1976.). Tuma ei ovu Homiliju, `agi ka~e da je u njoj sredianja ideja o udesnoj razmjeni: stoga je Proklova mariologija kristoloaka, a kristologija soterioloaka (usp. 28-30).  Kraanstvo ne mo~e biti umorno, 44-45.  Usp. Propovijed na blagdan Male Gospe, 8. IX. 1987. (prema magnetofonskoj vrpci), 1.  Kraanstvo ne mo~e biti umorno, 43; usp. Propovijed na blagdan Navjeatenja Gospodinova (prema magnetofonskoj vrpci), nedatirana, no najvjerojatnije izgovorena 25. III. 1992., 1.  Golubica mira, 40. Ovu e, joa 1954. godine napisanu misao, kasnije `agi naairoko obraivati u govoru o civilizaciji ljubavi. Ona se, ukratko, za `agija sastoji u sljedeem: Sin se Bo~ji ve po utjelovljenju sjedinio sa svakim ovjekom, te se stoga prema svakome ovjeku trebamo odnositi kao prema Kristu. Iznenauje da je `agi-Buni ve tada povezivao utjelovljenje Sina Bo~jega s Mt 25, 40, tekstom kojega e nazvati polaziatem za izgradnju civilizacije ljubavi: Bog je postao Dijete, da mo~e rei: '`to ste u inili jednome od moje najmanje brae, meni ste u inili!' (Mt 25, 40). Da, ato ste u inili i najmanjem djetetu, i meni ste u inili! I onome najmanjem, koji joa nije vidio sunca, i onome, koji se joa ne mo~e micati, a kamo li braniti, da, sve ste to meni u inili!. Nemogue je ne usporediti ovaj tekst s misli Ivana Pavla II. po kojem je se Krist sjedino sa svakim ovjekom od samog asa za ea (usp. IVAN PAVAO II., Redemptor hominis, Dokumenti 56, KS, Zagreb, 1980., br. 13).  Usp. Veliki znak, 4; usp. 11; Propovijed prigodom trodnevnice za blagdan sv. Mihaela (prema magnetofonskoj vrpci), 28. IX. 1987., 1-3; Marija i euharistija, u: Duh zajedniatva, 1 (1988.), 6.  Usp. Propovijed prigodom trodnevnice za blagdan sv. Mihaela (prema magnetofonskoj vrpci), 28. IX. 1987., 1-3. U osvrtu na odnos Duha Svetoga i Marije u enciklici Marialis cultus `agi e rei da je ondje najbitnija ideja da je posvetiteljski zahvat Duha kod Djevice u Nazaretu bio vrhunski momenat njegova djelovanja u povijesti spasenja (MC 26); usp. Vrijeme suodgovornosti, I., 343.  Usp. Golubica mira, 53.  Isto, 54.  Isto, 72-73.  Usp. Propovijed prigodom trodnevnice za blagdan sv. Mihaela (prema magnetofonskoj vrpci), 28. IX. 1987., 1-2.  Usp. Propovijed prigodom trodnevnice za blagdan sv. Mihaela (prema magnetofonskoj vrpci), 28. IX. 1987., 2.  Golubica mira, 85; usp. 89; Veliki znak, 3-4; Propovijed na blagdan Navjeatenja Gospodinova (prema magnetofonskoj vrpci), nedatirana, no najvjerojatnije izgovorena 25. III. 1992., Biskupska poslanica Trinaest stoljea kraanstva u Hrvata, GK, Zagreb, 1976., 5.  Usp. Propovijed na blagdan Navjeatenja Gospodinova (prema magnetofonskoj vrpci), nedatirana, no najvjerojatnije izgovorena 25. III. 1992., 3; Propovijed prigodom trodnevnice za blagdan sv. Mihaela (prema magnetofonskoj vrpci), 26. IX. 1987., 2; Vrijeme suodgovornosti, I., 352-353. Uz govor o Marijinom Veli a Pavao VI. razmialja o Mariji kao uzoru suvremenoj ~eni isti ui da je ona ~ena koja se nije bojala proglaaavati da je Bog taj koji podi~e poni~ene i potla ene, te monike svijeta ruai s njihova prijestolja (MC 37; usp. `agijevo tuma enje u Vrijeme suodgovornosti, I., 352).  Usp. Propovijed prigodom trodnevnice za blagdan sv. Mihaela (prema magnetofonskoj vrpci), 28. IX. 1987., 3.  Golubica mira, 85.  Isto, 73. Kad govori o euharistiji, `agi u Marijinom nastupu u Kani vidi simbol Crkve: Marija je tu bila simbol Crkve koja je Bo~ja domaica te sabire sinove i keri na svadbenu gozbu. Zbog njezina ukazivanja na nedostatak vina, simbola radosti, `agi e je nazvati u iteljicom kraanske radosti. Usp. Marija i euharistija, 7; Propovijed na Rane sv. Franje (prema magnetofonskoj vrpci), 17. IX. 1987., 2-3.  Veliki znak, 17.  Usp. Propovijed na Rane sv. Franje (prema magnetofonskoj vrpci), 17. IX. 1987., 1; Marija i euharistija, 6; Propovijed na blagdan Bezgreanog za ea BDM (prema magnetofonskoj vrpci), 8. XII. 1988., 1.  Marija i euharistija, 6; usp. Golubica mira, 115 (= Majka presvete euharistije, u: Kana 6 (1987.), 12); Propovijed na blagdan Tijelova (prema magnetofonskoj vrpci), 18. VI. 1987., 1-2; Propovijed na Rane sv. Franje (prema magnetofonskoj vrpci), 17. IX. 1987., 1-2; Propovijed na blagdan Svete obitelji (prema magnetofonskoj vrpci), 27. XII. 1987., 1-2. U ovim tekstovima `agi razrauje joa neke teme vezane uz Mariju i euharistiju. Ovdje ih samo spominjemo: Marija vodi vjernike euharistiji; po euharistiji postajemo u krvnom srodstvu s Marijom; kad primamo tijelo Kristovo, svjesni smo da je to tijelo Marijina tijela; Marija je prisutna i po Duhu Svetom djelotvorna u svakoj euharistiji; euharistija je ujedno spomen in i Marijine suradni ke uloge u Kristovom spasiteljskom inu prijelaza Ocu; Marija je postigla ono za im eznemo u euharistiji; u nebeskoj liturgiji Marija ima po asno mjesto kao predstavnica spasenog ovje anstva.  Pravilo paeni noga zrna, u: Kana 4 (1993.), 17.  Usp. Prema civilizaciji ljubavi, 295.  Isto; usp. Propovijed prigodom trodnevnice za blagdan sv. Mihaela (prema magnetofonskoj vrpci), 28. IX. 1987., 2.  Usp. Golubica mira, 104-105 (= S Marijom na Golgotu, u: Duh zajedniatva, 1 (1986.), 5).  Usp. Golubica mira, 105 (= S Marijom na Golgotu, u: Duh zajedniatva, 1 (1986.), 5). `agi joa spominje da je Marija bila svjesna od prvoga asa da e biti Majka boli, a njezino dijete ovjek boli. Usp. Golubica mira, 45.  Usp. Golubica mira, 96-97.  Isto, 98; usp. Marija i euharistija, 7.  Golubica mira, 107. Ovaj tekst iz 1954. nimalo ne zaostaje za rije ima kojima e `agi popratiti Pavla VI. koji govori da je Marija i sama prinosila svojega Sina vje nome Ocu: Na svaki na in, Marijin in prinoaenja Krista za ~rtvu Ocu ne mo~e se i ne smije shvatiti kao neato nezavisno od Kristova ina kojim on prinosi sama sebe: Marija se svojom voljom samo potpuno uklapa u Kristovu volju, ona se stapa s Kristovom voljom, ona ne ~eli niata drugo nego ato ~eli Krist, sve i jest u tome da ona samu sebe i sve svoje osjeanje ~eli stopiti sa stavom i osjeanjima svoga Sina (Vrijeme suodgovornosti, I., 360).  Usp. Propovijed prigodom trodnevnice za blagdan sv. Mihaela (prema magnetofonskoj vrpci), 28. IX. 1987., 2.  Usp. Veliki znak, 18.  Isto, 18.  Doi, Gospodine, 122.  Usp. Veliki znak, 17-18; 20.  Usp. Doi Gospodine, 122.  Marija i euharistija, 7. `agi govori da je taj as ujedno i trenutak u kojem se za ela Crkva kao majka ovje anstva. Marija je pod kri~em zapravo bila prva Crkva (usp. isto), uvarica vjere kad su sve apostoli razbje~ali (usp. Propovijed prigodom trodnevnice za blagdan sv. Mihaela (prema magnetofonskoj vrpci), 26. IX. 1987., 3.  Golubica mira, 98; usp. Veliki znak, 20.  Golubica mira, 96-97; usp. Veliki znak, 20; Marija i euharistija, 7; Golubica mira, 111 (= S Marijom na Golgotu, u: Duh zajedniatva, 1 (1986.), 8).  Golubica mira, 111 (= S Marijom na Golgotu, u: Duh zajedniatva, 1 (1986.), 8).  Usp. isto.  Isto.  Usp. Propovijed prigodom trodnevnice za blagdan sv. Mihaela (prema magnetofonskoj vrpci), 28. IX. 1987., 3.  Usp. Veliki znak, 14; Golubica mira, 98.  Doi Gospodine, 112.  Usp. isto, 116.  Vrijeme suodgovornosti, I., 335.  Usp. Marija i euharistija, 8.  Usp. Propovijed na Rane sv. Franje (prema magnetofonskoj vrpci), 17. IX. 1987., 6; Propovijed prigodom trodnevnice za blagdan sv. Mihaela (prema magnetofonskoj vrpci), 2. IX. 1987., 1.  Usp. Doi Gospodine, 118-119. Ve tada (1953.) `agi govori o muakara kom idealu moderne civilizacije, ato e kasnije esto spominjati. Nasuprot pretjeranom muakara kom idealu, `agi naglaaava potrebu ~enskih osobina: }ena je po naravi takva, da se oslanja, da tra~i uporiate, zaatitu, da se ~eli predati u okrilje nekoga, koji e je biti dostojan. Danaanji je naa napredak zapravo muakara ki napredak. Samosvjestan, komu ne treba nikakva oslona ni zaatite & Zato Bog di~e Veliki Znak, Znak Marijin. Da vrati ovje anstvu ono, ato mu manjka, smisao za predanje, za tra~enje zaatite i pomoi, smisao za podlo~nost Bogu Stvoritelju (isto).  Vrijeme suodgovornosti, I., 233.  Usp. Veliki znak, 16-19.  Izraz suotkupiteljica izostavljen je u LG, zapravo ve u pripravnom nacrtu kojemu je glavni redaktor bio Karlo Bali. Razlog izostavljanja temelji se na stavu Koncila da vodi brigu o odijeljenoj brai i njihovu na inu mialjenja (usp. Vrijeme suodgovornosti, I., 311).  Usp. `agi-Buniev tekst Marijino posredniatvo u misli Stjepana Bakaia, u: A. REBI (prir.), Bogorodica u hrvatskom narodu. Zbornik radova Prvog hrvatskog marioloakog kongresa (Split, 9. i 10. rujna 1976.), KS, Zagreb, 1978., 32-43.  Usp. Veliki znak, 18; Doi Gospodine, 120 (tu `agi navodi Prokla Carigradskog: Gdje je zmija po neposluanosti ulila svoj otrov, tamo je Rije  uala, po posluanosti i oblikovala sebi svoj ~ivi hram); Golubica mira, 109; Propovijed prigodom trodnevnice za blagdan sv. Mihaela (prema magnetofonskoj vrpci), 28. IX. 1987., 2.  Veliki znak, 18.  Isto, 20.  Sva su ova tri navedena rada iz pedesetih godina 20. st. umno~ena kao rukopisi.  U `agi-Bunievoj ostavatini nalazi se tipkopis od 7 stranica pod naslovom Marija u povijesti spasenja prema svetom Gregoriju Velikom. U tekst su umetnuti i brojevi za biljeake, kojih na ~alost nema ispisanih.  Propovijed odr~anu drugog dana trodnevnice, tj. 27. IX. 1987., nismo joa pronaali meu `agi-Bunievim propovijedima u Arhivu Hrvatske kapucinske provincije, iako je gradivo vezano uz njegove radove gotovo do kraja pregledano.     PAGE  PAGE 31 PAGE  PAGE 31 LLBMDMDQ\TdUHW`gh8qFsHs\s^sw$dha$ $dh`a$ $dh`a$$  dh^` a$$ dh`a$$ dh`a$$ dh^a$$ dh`a$wX`bdfh~TVX.0$dha$$`a$$a$$a$$`a$$`a$ $dh`a$bfh0JfZ86ܣ.02ƦDҧ(RpB\j8>ܬ2bTr$>4ֵܴ"\ԶH^L˶˶jh&0JCJUh&6CJ] h&CJjh&0JU h&6]h&6]mHsHh&mHsH hlh&h&HbdfLNZ*,8Z\h&24@68Dl$dha$$a$`RT`(VXd TVbJLXԴִشڴֵܴصZԶ $hdh^ha$$dha$ԶHLйºĺк8̽Z\hH$dha$ҹlк:jZؼнFV$hNPRp >Xh24Z\  <hxz,~rtv  LNPbdf h&6]jh&0JUh&h&6CJ] h&CJWHJLNP2Z x~r bpLJd$a$$dha$JRTfpr~$ 6LNZJLXbdfr(*6>J`lnpx ,>@B"$0FPn| h&5\ h&6]jh&0JUh&Z(l >"|  8V0|Hp L$dha$|~" "$: "$,8:<DVXvr (028d|~`TR"<HJLTj p r ~    |   n   h&6CJ] h&6]h&jh&0JUY &`.LNP"$."^`F&  ",.0FRTV^jln Xt!v!x!!!!!"z"|"~"""*##h&6CJ]jh&0JU h&6]h&Y",Rjt!!z"#+*-:0n0001`2p499:X=$dha$###$*+L++++++P,, -*-,-8--/$0:0<0H0b0n0p0r0z0000000011111`2b2d2~222233@4p4r4~4455^66889999999 ::::":<<X=Z=\=r=~====`>>??\?v??0@@@6A h&6]h&jh&0JU\X=~=?FF4GHHJJ&KOPQQLQQQbTTUVVVWWX@XX$dha$6A~AFFFFFFF&G4G6G8G@GNGGHH*HDHHHHHHHDIbInJJJJJJJJJJ&K(K*K:KOOOOPrPPPPPQQQQQQ Q>QLQNQZQpQQQQQSTbTdTfTTTTTTTTTUJUdUUUUUU VRVpVVVjh&0JUh& h&6]]VVVVVVVVVV6WWWWWWWWWWXXX*X2X@XBXDXpXXXXXXYrYY@ZBZNZjZ2_:_@_B_D_p_______aaaaaacccccdHebepee>f@fBfXfdfffhfpf|f~f g"ghhjjjjjjh&Ujh&0JU h&5\ h&6]h&WXX@Z@___ac>fdf|f ghjjjjjjjjjjjjjjh]h&`#$dh$dha$jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjkk k kkkkhl hl0Jjhl0JUhl0JmHnHu h&0Jjh&0JUh&jh&Ujjjjjjkkkkk$a$ &`#$gd&h]h / 01h. A!"#$% @@@ NormalCJ_HaJmHsHtH DA@D Default Paragraph FontVi@V  Table Normal :V 44 la (k@(No List >@>  Footnote TextCJaJ4@4 Header  p#:B@: Body Textdh5\@&@!@ Footnote ReferenceH*.)@1. Page NumberPC@BP Body Text Indent$dh`a$jR@Rj Body Text Indent 2, uvlaka 2$dh`a$4 @b4 lFooter  %@- M Vj&c r!!"y"N##D&(#)T*,4/0O24708<=>9?l?@ACD EGEEFInM?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxy\q]  4 ] )}6N^w)LUht3!!#%%$&i)*+/+<+\++, ,#,,..//3m4566*6678`:::<<d=AJArAABB"C?CkCEBFZFfF~FFF H4HH!I.I6IIIIIJ=JJxMMMNOP QQhQ>R"S%S(&'\z{|\]^no !XimV)~$G&&&&C'D'&)W**,-6/0R2~247 9<o?@@!A"ACDEFJJpMOOOOPQNTT#VVYZUbeeGgHg_g`g`jknYophrxxxx{Q||}~a_Ԍ|l?[\z{3no5 ZήWƸǸȸ123ݻ89:MNT#45; !'=7239 ,-3qrstu4qRhioPyz{|ghn+,-./F@c -X=Je}EX{Eb+-SK^k0<RD $ > J Y  7 ? GyqQnq8cP]e'Jl' """#$&&9&E&&m'Q(R(T(U(W(X(Z([(](^(g(h(i(u(v(w(((((((0I0I0I0I0I0I00I0I0I0I0I0I0I0I0I0I0I00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000I00I00I00I00I00I00I00@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000"S@0I00@0I00@0I00@0I00I00I00I00@0@0I00I00I00I00@0@0I00 %0>>>Atvb| #6AVjk8<>@ACEFH`aXLwԶHX=Xjk679:;=?BDGIk !%,07:A!!!!8@0(  B S  ?%>Ieq !'ozU`$MY\ g r x ) 1 2 < 7 ; < D #)AKar28(9#*A%K%''****++,,--//@2M2[4g444)535(65666 77777777<<I<V<_<<<<<====eAnAoAzADDEEEEfFlFHHH#HJJOOOOmPsPP QNTRTSTYTVVWWXX)Y/YtYYYY{\\\]]]__ddlgzggg qqvvWwawyyyy"(ȃ̃rtmv<G(řƙљ|28,;DS+¬ìˬ+5JUĭ̭׭ .@ALִڴ۴  %0޶iuv!%&/ɸθظ13|FPkubiy} )/?JJTEPclw  ^fgmZg{~(3GN>E !&(/09AG38ioVa +"*t|}y{68A I J P k u     X`dm!!""V#[###$$6$=$M$Q$$$%#%&&&&&& ''''''R(R(T(T(U(U(W(X(Z([(](^(((%'[\y|[^mo !WXhilmUV()}$~$F&G&&&B'D'%)&)V*W*~**,,--5/6/00Q2R2}2~24477 9 9< <n?o?@@ A"ACCDDEEFFIJJJoMpMOOOOPPQQMTNTTT"V#VVVYYZZTbUb eeeeFgHg^g`g_j`jkknnXoYoppgrhrxxxx {{P|Q|||}}~~`a^_ӌԌ{|kl>?Z\y{23mo45 Y[ͮήVX }).ck%/&*7:LNST"#35:;!&'<=671389 +-24pu34pqQRginoOPx|fhmo*/1EH?Bbe ,/WZ<?ILdg|DGWZz}!DGad*-,/RVJM]`jm/2;>QTCF  # & = @ I L X [   6 9 > A FIx{psPSmpps7:beOR\_dg&)ILkn& ) """"""##$$%&(&8&;&D&G&&&l'o'P(R(R(T(T(U(U(W(X(Z([(](^(((((n11./9@c}2{+< 1e^x0<> Y   nPe'( G !"""R(R(T(T(U(U(W(X(Z([(](^(((/R(R(T(T(U(U(W(X(Z([(](^(((&m/ \k ^nt^`OJPJQJ^Jo(- ^`OJQJo(o pp^p`OJQJo( @ @ ^@ `OJQJo( ^`OJQJo(o ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(o PP^P`OJQJo(^`6OJPJQJ^Jo(- ^`OJQJo(o pp^p`OJQJo( @ @ ^@ `OJQJo( ^`OJQJo(o ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(o PP^P`OJQJo(&m/ k ^r        ^r        l&@Pg  4HVen(pppppDpHpppppppppp&p`@pDUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial?5 z Courier New;Wingdings"14& ^l^la4d2QHP?l2%Andrea Fili  Tomislav Zdenko Tenaekfra Tomislav Z. Tenaekexe  Oh+'0 ( H T `lt|,Andrea Filić – Tomislav Zdenko Tenšekfra Tomislav Z. Tenšek Normal.dotexe9Microsoft Office Word@2j&@ @L ^՜.+,D՜.+,X hp  OFMCapl *Andrea Filić – Tomislav Zdenko Tenšek Title@@4_AdHocReviewCycleID_EmailSubject _AuthorEmail_AuthorEmailDisplayName_ReviewingToolsShownOnce|4 zakljucakkapucini-tensek@zg.htnet.hrfra Tomislav Z. Tenšek  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}Root Entry Fh:1TableK[dWordDocument1SummaryInformation(~DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q